Zec: Knjižarevo promaknuće

Kad čita krimiće, Zec postaje detektiv. Jer, pravda je slijepa, ali dobro udara kad te nađe. Je li tako, bando lopovska?

Large_176

Svaki put kad čitam neki kriminalistički roman dogodi se ista stvar. Kao prvo, počinjem poprimati karakteristike dotičnog detektiva iz dotičnog romana. Puštam brkove ili počnem nositi balonere i tamne naočale, pušim lulu, naglo se okrećem kad idem u dućan po kruh i mlijeko jer mislim da me netko slijedi i fotografiram susjede koji mi ili izgledaju krivi ili su mi naprosto fizički odbojni. Pijem čaj u pet popodne ili, u ekstremnim slučajevima, viski u pola 9 ujutro. Pardon, pola viskija u 9 ujutro.

Tad, pod utjecajem istog tog detektiva počinjem sumnjati. Prvo posumnjam da me žena vara sa svojim šefom, pa sa mojim šefom, pa onda posumnjam da je moj šef tajni agent neke još tajnije sile i da me prisluškuju, prate, snimaju. Posjećujem rodbinu koju ne podnosim jer sumnjam da oni potajno žele posjetiti mene. Vodim bilješke o svim stvarima koje mi se događaju svaki dan i spremam ih ispod kreveta, za slučaj da mi se nešto loše dogodi. Neka buduće generacije vide u što sam sve sumnjao.

Bilješke o stvarima koje mi se ne događaju svaki dan završavaju u ogromnoj kuverti koja je naslovljena na aktualnog premijera, predsjednika, direktora General Motorsa i Dalaj Lamu. Kulminacija cijele te situacije obično nastupa kad optužim prvog susjeda za pokušaj atentata na moju malenkost, a ovaj moju optužbu poprati mahanjem ruku, radom nogu, bujicom psovki i prijetnjom tužbe. Tad obično prionem čitanju, pročitam roman do kraja i čim saznam tko je i zašto ubojica, opet postanem onaj stari.

U romanu Knjižarevo obećanje Johna Dunninga glavni lik, Cliff Janeway,nakon karijere u policiji radi kao knjižar. Taj bivši policajac često u svojoj potrazi za rijetkim i vrijednim knjigama ni kriv ni dužan naleti na ubojstvo ili pljačku. Zbog visokih moralnih vrijednosti usađenih u Cliffovu malenkost on niti može niti želi gledati nepravdu oko sebe. Tako Cliff rješava slučajeve i pravda pobjeđuje. Usput si pronađe i curu.

I tako ja, sad i ovdje, predlažem ministru koji je zadužen za školstvo i obrazovanje, da uvede neke krimiće kao obaveznu literaturu u osnovnu i srednju školu. Jer djeci nedostaje uzor, neko tko stvari radi na pravi način i pošteno, netko poput koga bi ta djeca željela biti. A da to nije Britney ili 50 Cent.

Odnosno, predlažem da se knjižar Cliff Janeway unaprijedi u narodnog heroja. Kad već nemamo vlastitih, da bar iskoristimo dostupne literarne heroje i pokažemo djeci kakva bi mogla biti ukoliko budu dobra i puno uče. Pravda je, na žalost, u stvarnosti slijepa, no ipak može dobro udariti ako zna gdje si. Je l' tako, bando lopovska?

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr

04.12.2008