Zec: Nisam mogao, jebi ga

Naslov je lako objašnjiv. 'Nisam mogao' u ovom kontekstu znači da nisam stigao pročitati niti jednu knjigu u posljednjih tjedan dana.

Large_87

'Jebi ga' je u nastavku samo zbog karaktera. Mojeg. Ne možeš reći 'nisam mogao' a da poslije toga ne opsuješ. Jednostavno nije u redu i nije hrvatski. To je kao da spominješ poreze, a ne spomeneš im se majke. Naprosto nezamislivo.

Zašto nije mogao, sigurno se pitaju oni zgodniji i inteligentniji muškarci i žene? I njihova djeca. I poneki pismeni pas.

E pa ovakav vam je bio razvoj situacije. Uobičajeno je da nakon što napišem tekst za Booksu za taj tjedan završavam s pisanjem. Kako tekst moram predati u utorak, obično ga i dovršim u utorak. Ponekad i u srijedu. Rijetko u četvrtak. Gotovo nikada u petak. No, kako bilo da bilo, do nedelje ne radim ništa osim što čitam.

Ovaj tjedan nisam čitao. Nego sam se opet družio sa anginom i silapenima, bio sam na Chagallu u Zagrebu, na rođendanu nećake, na poslu, na kuglanju, tražio sam dječju sobu po svim salonima namještaja, tražio sam smisao života u boci rakije i bio sam na svim onim mjestima koja niti pod utjecajem halucenogenih droga nisu radni stol za kojim sjedim ja sa knjigom u ruci. Jedino što sam čitao bili su flyeri koje sam pronašao u kasliću. Neckermann ima sniženja. Sad je sve jasno, jelda? Ja sam kao ZERP, postojim, samo trenutno nisam aktivan.

Kako sam tek danas bio u knjižnici, pred vas ću podastrti naslove koje sam posudio, da bi barem znali što vas očekuje u sljedećim nastavcima. Prvo, za 5 kuna sam kupio E. M. Remarka Povratak. Naime, u mojoj se knjižnici rješavaju starih i oštećenih izdanja, pa tipovi poput mene nikad ne izlaze iz knjižnice bez bar jedne kupljene knjige. Toliko su jeftine da ih se ne isplati niti ukrasti. Posudio sam Junky W. S. Burroughsa, knjigu koja je tata svih knjiga o ovisnosti. Posudio sam Toranj Zelenog Anđela, II dio Tada Williamsa. Kao deklarirani ljubitelj fantasyja, moram reći da je 2720 stranica koliko ukupno ima trilogija Sjećanje, Tuga i Trn ipak previše. Poput filma koji traje 4 sata. Tri puta. S pauzama za pišanje. A kako želiš znati kraj, ne odustaješ. Makar ti dupe otpalo. Posudio sam i Strah golmana pred jedanaestercem Petera Handkea, da napokon upoznam tog austrijskog pisca kod nas poznatijeg po naklonosti prema Srbiji i Miloševićevom režimu. I za kraj, posudio sam Koliko košta gram Marijane Ogreste. Nije u redu da ja ne znam koliko košta gram.