Zec: Stranac u noći

Za početak, jedan mali zadatak. Zamislite si neku osobu koju dobro poznajete, punoljetna je i nije vam rodbina.

Large_61

Ukoliko niste punoljetni, ni ona ne mora biti punoljetna. Ukoliko ste sa otoka Suska, može i rodbina. Tamo su ionako svi rodbina, u više koljena nego ih stvarno i imaju. A sad, hajdemo vidjeti koliko tu osobu zaista dobro poznajete.

Hipotetska situacija: vi i ta osoba igrate poker na svlačenje (sad vam je jasno zašto sam tražio izuzeće rodbine i punoljetnost, osim za gore navedene slučajeve). Pijete viski, rakiju i kvalitetno bijelo vino iz tetrapaka i pušite neke jeftine cigarete. Vi stalno dobijate i ta osoba je u potpunosti gola. Dobro je građena i vi počinjete razmišljati o tome kako da je iskoristite više puta zaredom, a ni toj osobi (vidite joj u očima, odmah nakon što to glasno izgovori) ta ideja nije strana. I tada u sobu upada vaša majka u pratnji katoličkog svećenika s lijeve i rabina s desne strane. Da, za potrebe ove situacije još živite s roditeljima i dualno ste religiozni. Majka upravo izgovara rečenicu tipa: "Moje dijete je pravi anđeo i ima divne prijatelje". I onda njihov pogled, nevjerica i tajac.

Što će vaša osoba učiniti? Kako će reagirati? Hoće li pobjeći? Početi urlati? Plakati? Smijati se? Pozvati ih sve na grupnjak? Ne micati se? Uzeti pištolj (no dobro, gola je, teško da ga je negdje sakrila, osim... hmmm) i početi pucati? Da li će ikad ponovo htjeti razgovarati s vama? Doći vam u posjetu? Na sprovod?

Kad se stvari ovako postave, vjerujem da nemate pojma kako će ta osoba reagirati. Dok stvari teku uobičajeno, dok su događaji kojima smo izloženi u granicama očekivanih i naše reakcije se kreću u nekakvim poznatim granicama. Ali kad nas stvari ulove nespremne to nas natjera na reakciju koja može biti potpuno neočekivana.

Frederick Michael Scully, glavni lik Tim Wintonovog romana Jahači osoba je koju teško možete iznenaditi. Australac koji izgleda kao serijski ubojica u životu je bio i radio svašta: od mornara na ribarskom brodu, vrtlara, prodavača opreme za ribarstvo; vozio kamione, nosio cigle, naučio se stolarstvu i neko vrijeme studirao arhitekturu; živio u Australiji, Francuskoj, Engleskoj i Grčkoj, proputovao pola svijeta… U životu mu je najvažnija njegova obitelj - supruga Jennifer i kćerka Billie. Prekrasna crnokosa supruga dobrih nogu i gladnog pogleda i pametna kćerka Billie. I dijete koje čekaju. On se trenutno nalazi u Irskoj, u okrugu Offaly, gdje su provodeći zadnji vikend prije povratka u Australiju u nekom ludom napadu nadahnuća (Jenniferinog nadahnuća) kupili staru kolibu. One su se vratile u Australiju prodati kuću, a on, u društvu poštara Petea, provodi dane i noći pokušavajući kolibu dovesti u red,. Ubija se od posla i radi po cijele dane kao konj. Za njih. Za nju. I tad napokon sviće dan kada bih njih dvije trebale stići, jer kuća je prodana i sve je sređeno, tamo u Australiji. Scully juri na aerodrom, sretan poput malog psića i čeka. Iz aviona izlazi samo jedna osoba od dvije koje očekuje, njegova kćerka. Žene Jennifer nema. I nikakvog objašnjenja, nikakvog razloga, nikakve naznake da se nešto dogodilo. Ničega. Nema je. A Billie šuti. Ne može govoriti. Samo stoji sa kariranim koferčićem u ruci i bedžom mladog letača na jakni.

Scully razmatra mogućnosti. Što se dogodilo? Kako se dogodilo? Zašto mu nitko nije javio? Provjerava sve letove, sve avio kompanije, jer sigurno se nešto strašno dogodilo. Pa valjda on poznaje svoju ženu, osam godina su skupa, zna on da ona sigurno ne bi poslala dijete samo k njemu osim ako se nešto strašno nije dogodilo. Pa poznaje je, dovraga. I još je trudna. Ili nije?

Nakon nekog vremena strašno prestaje biti opcija. Opcije su nevjera, psihička rastrojenost, neki problemi financijske prirode. Kako ne zna šta bi drugo uradio, a čekanje je najgore od svega, kupuje avionske karte za Grčku i zajedno sa kćerkom kreće je tražiti. Jer on je poznaje i ona je sigurno tamo. Ali nije. Pa u Francusku. Pa u Nizozemsku.

Na tom putu polako shvaća. Do tad je bio poput zaljubljenog telca, nije vidio ništa što nije htio vidjeti. Sad razmišlja o stvarima, o izgužvanom krevetu u Grčkoj, o njezinim napadima i urlanjima na njega da je nesposoban u Parizu, o nagloj odluci da kupe kolibu u Irskoj. Prijatelji koje su putem sticali, ispada da su njezini prijatelji, jer nitko mu ne želi pomoći. A u pauzama između raspadanja jednog života Winton nas ne pokušava utješiti. Niti objasniti zašto. Stvari stoje tako kako stoje. Nitko nije rekao da je život fer. Na kraju, Scully i Billie vraćaju se u Irsku. Bez odgovora, samo s pitanjima. Roman Tima Wintona Jahači je pitanje. Poznajem li te?

Očekujete još nešto, je l' da? Nekakvu šalu za kraj? Zec je uvijek smiješan, ha? Mislite da me poznajete? E, pa, iznenadit ću vas. Ja uopće nisam takav kakvim me zamišljate. Pozovite me na partiju pokera na svlačenje i vidjet ćete. Istina je, dlakav sam i tu ste u pravu, ali kad ostanem samo u gaćama i počnem pjevati hitove Britney Spears, i onda uđe vaša majka i onda i onda… Neka ostane na tome.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr

22.11.2007