Zec: Volite li kroasane?

Ja ih obožavam. Najviše volim kad sam u nekom hotelu pa ih ima menge mucho za doručak.

Large_76

Onda mi čak ni dvoznamenkasti brojevi nisu strani, a želučani mi volumen dobije i treću, virtualno-kroasansku dimenziju.

Tako da kad sam ugledao knjigu koja ima kroasan u naslovu, odmah sam ogladnio. Uzeo sam knjigu i otišao kupiti tri kroasana u obližnju pekaru. Kako nisam imao nikakvih novaca ponudio sam simpatičnoj prodavačici trampu, ja njoj knjigu s kroasanom u naslovu, ona meni kroasane s čokoladom u sadržaju. S gnušanjem me odbila i još me gađala starim kajzericama.

Bio je to znak. Knjigu Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu Pabla Tusseta morao sam pročitati. Ili pojesti. Bolje ipak pročitati.

Roman spada u kategoriju kroasan-trilera. Namjera mu je da zadrži pažnju čitaoca kao najobičniji triler, koristeći zlatnu mladež, pokojeg privatnog detektiva i zaplet prepun ubojstava, otmica, seksa, alkohola i droge (to je smeđa površina kroasana), ali tek skriveno ispod površine trilera nalazi se prava stvar (mekana sredina). Tamo se miješa naramak filozofije s ogromnom količinom alkoholnih napitaka, pokojom lajnom kokaina i sve to začinjeno individualizmom, otuđenjem, teorijom urote i tajnim kultovima. I što dobijete?

Dobijete antijunaka koji nosi ime Pablo kao i pisac romana, koji je debeo, koji redovno pije i drogira se, ševi kurve, ne podnosi nikoga iz svoje obitelji, osim kad treba novaca, i bavi se filozofijom na netu. Zet kakvog bi svaka hrvatska majka poželjela. Sin kakvog bi i vlastita majka možda poželjela, nakon pažljivog promišljanja.

Pablo Baloo Miralles, junak ovog romana, želi samo živjeti na način na koji je on to odlučio, no, iznervira ga pokušaj ubojstva oca i otmica brata i njegove ljubavnice. I onda kreće u potragu za bratom, potragu koja ga odvodi na neobična mjesta poput bordela koji je koncipiran kao Danteova Božanstvena komedija. Dolje je Pakao, koji je sve peverzniji i čudovišniji kako se spuštaš kat po kat, a gore je Raj, koji kako se penješ kat po kat, karakterizira potpun nedostatak tjelesnog dodira. Dolje materijalno, gore duhovno. I skupo za popizditi. Skuplje od kvadrata stana u Zagrebu. Potragu završava neočekivano, ne potokom krvi i kažnjavanjem krivca nego nekom vrstom statusa quo.

Kako je taj naš Pablo (u biti oba) uz ogromnu zapremninu i otpornost prema alkoholu i mnogim vrstama droga obdaren i smislom za humor, tako mi je konzumiranje tog 400-straničnog kroasana često mamilo smješak, a povremeno i hihot.

Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu roman je prvijenac Pabla Tusseta, tako da ćemo u budućnosti sigurno kušati još koje pecivo tog španjolskog pekara. A ja volim peciva.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr

10.01.2008