Začitavanje: 'Gospođa Hemingway'

Paula McLain, Gospođa Hemingway (Lumen, 2012, prijevod Vlasta Jelašić Kerec)

Roman kojim je američka pjesnikinja i prozaistica zaslužila naziv hit autorice pažnju čitateljstva u Americi sigurno je privukao temom iz života velikog Ernesta Hemingwayja. Već poznati biografski podaci o piscu osigurali su očekivanje zanimljivog sadržaja, a pripovjedačka pozicija sigurno je dodatno zaintrigirala čitateljice. Naime, riječ je o pripovijedanju iz vizure Hemingwayjeve prve supruge (od ukupno četiri), prizemljene, privržene i neugledne Hadley Richardson.

Kad je Hadley, kao već stara djevojka, upoznala Ernesta, on je bio tek osjećajni mladac prepun snova o književnom ugledu. Budući da ga je, kao što je poznato, krasila ugodna vanjština i sjajne zavodničke sposobnosti, Hadley je brzo pala na njegov šarm. Međutim, prvi dio knjige ne otkriva puno na što je pao mladi pisac, odlučivši zaprositi tu djevojku iz susjedstva koja strastveno vježba sviranje klavira. Isto se pitanje postavlja i na kraju romana, kad je razdoblje od pet godina prošlo i kad je Hem ostavio ono što ga je kočilo.

McLainova je svoj roman utemeljila prvenstveno na Hemingwayjevim memoarima skupljenim u romanu Pomična svečanost, gdje pisac vrlo slikovito opisuje život u Parizu dvadesetih godina. Vrijeme kad se, tek oženjen prvom suprugom, družio s velikim imenima poput Ezre Pounda, Gertrude Stein, Scotta Fitzgeralda i ostalih, njihovi književni i društveni svjetovi – sve je to vrlo zanimljiva građa za otvaranje prozora čitateljskoj mašti. Naročito onoj koja zna ponešto o stvarnim osobama koje stoje iza ovih fikcionalnih likova. Upravo ovdje, u rascijepu između fikcije i stvarnosnih činjenica, našla je McLainova i svoju udicu za čitateljstvo i svoju spisateljsku klopku. Jer iako nam čitanje romana (pogotovo njegov središnji dio) zaista uspijeva dočarati život Pariza dok se u njegovim caffeima opijaju i diskutiraju velikani svjetske književnosti, u isto nam vrijeme mijenja vizuru jednoga od glavnih likova – samog Hemingwayja. Što se roman bliži kraju, njegova ustaljena slika snažnog i hrabrog velikana svjetske književnosti pretvara se u sliku preosjetljivog, bahatoh, egocentričnog i sebičnog muškarca koji gazi srce jadne Hadley i čini se da spisateljici ponestaje prave ideje o cilju ovoga romana. Prepričavanje ljubavne priče, u kojoj odnosi nikad nisu do kraja objašnjeni, često nažalost gubi svoju smislenu nit raspršujući se na mnoštvo (književnopovijesno zanimljiviih) likova i pokušaj dočaravanja društvene atmosfere toga doba, pa osnovna karakterizacija klizi u poneke nelogičnosti.

Veliko čitateljstvo i dosta dobre kritike McLainova je zaradila zbog teme, ali i pišući priču jednostavnim jezikom, rečenicama koje stvaraju dojam da slušate priču neke tek upoznate, simpatične gospođe. Da stvar bude jasna: američki kritičar koji je napisao da je djelo "gotovo jednako ugodno kao i prvo čitanje Hemingwayja", puno je pretjerao u svojoj hvali. Naime, Gospođa Hemingway je čitko i zanimljivo djelo, pogotovo onima koje zanimaju te sjajne pariške dvadesete. Međutim, ne radi se tu o vrhunskom književnom ostvarenju, već o naslovu koji bi vas lako mogao zabaviti u nadolazećim ljetnim večerima. A to je sasvim dovoljno za jedan pitki hit.

Korana Serdarević
Foto: 2Gravestone.com