Ponedjeljak
07.12.2015.

predstavljanje knjige 'Draga mama'

Četvrtak, 10.12.2015 u 12:00 @ Hrvatski centar za dječju knjigu




A+ A-

Sebe i ne smatram piscem, nego nekim tko silno voli gledati i slušati, a tek povremeno osjeti potrebu nešto reći. Želim govoriti djeci, jer ona zaista čuju to što govorite...

Sudjeluju Andrijana Kos-Lajtman, Dubravka Težak, Silvija Šesto i Ranka Javor. Ulomke iz knjige čitat će glumice Irena Tereza Prpić, Tea Šimičić i Lara Janić. Susret moderira urednica Nives Tomašević.

'Ko je lijep sa 60 godina? Sa 60 godina možeš bit samo dobar i pametan il' zao i glup.

NADA O PISANJU:
Ne postoji neko posebno vrijeme u danu ili u kalendaru kad se laćam pisanja. Pišem kad nakon poslovnih i privatnih obveza ili razonode imam vremena. Za razliku od uvriježenog mišljenja o tome kako bi se pisci trebali baviti isključivo pisanjem, smatram kako pisanje ne smije biti profesija. To je jedini način da se izbjegne očajna situacija kada danas sjedneš i moraš nešto napisati jer za dva mjeseca nećeš moći platiti režije ili ratu kredita.

NADA O SVOJIM STRASTIMA I HOBIJIMA:
Bila sam neobuzdana, puna života. S četrnaest godina sam završila alpinistički tečaj u Planinarskom društvu sveučilišta "Velebit", s petnaest sam se popela na Mt. Blanc, sa šesnaest sam ronila s bocama s kisikom... Istovremeno sam bila član zagrebačke zvjezdarnice i skupljala sličice Životinjskog carstva, sanjala sam o pravom "filmskom" poljupcu s dečkom, ali i maltretirala stariju sestru tražeći da sa mnom do besvijesti igra "Čovječe ne ljuti se" i uopće pokazivala kako se bez problema može spajati ono što je prema prosudbi odraslih nespojivo.


NADA O ČITANJU:
Čitala sam mnogo. Bila sam pravi stroj za gutanje knjiga i lakše mi je navesti koje nisam htjela čitati nego one koje sam gutala. Nisam voljela samo one knjige iz obvezne školske lektire. Jer dok sam dragovoljno čitajući Hemingwaya i ostale iz te škvadre, putovala svijetom iz avanture u avanturu, lektira me je gurala u neke opskurne ambijente i među likove koji mi se, gotovo bez iznimke, nisu dopadali. To me činilo duboko nesretnom, jer sam se osjećala kao laboratorijski štakor ubačen u labirint: ili ću dospjeti točno tamo gdje me oni žele vidjeti, ili ću lupati glavom o zid sve dok ne popustim. Sve drugo sam čitala s onom mojom nadaleko poznatom "proturječnošću", istovremeno čitajući knjige o Divljem zapadu Karla Maya zaljubila sam se preko ušiju u Jesenjina, postupno upoznavala Ameriku vođena simpatičnim lijenčinama Johna Steinbacka, W. Faulknera, i meni zanimljivim djelima T. Dreissera, po dvadeset puta čitala cijeli opus Remarka, a nešto kasnije me je J. P. Sartre vodio u posve nepoznato, P. Back me vodila u Kinu, Tagora u Indiju, a A. Camus me odveo do sjeverne Afrike i do mene same... Mogla bih nabrojiti još mnoge, no važnije je reći kako sam u tinejdžerskim godinama pročitala sve knjige poezije koje su mi došle pod ruku i posve dragovoljno učila napamet stotinjak pjesama. Najdraže? Mislim kako mi je tada bila najdraža cijela francuska ekipa na čelu s J. Prevertom.

 

POVRATAK NA VRH STRANICE