Ponedjeljak
13.03.2017.

Tribina tragom prijevoda: Irena Lukšić i Irena Gavranović Lukšić

Ponedjeljak, 13.03.2017 u 18:00 @ Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića




A+ A-

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca svojim temeljnim zadatkom shvaća promicanje prevodilačke struke na hrvatskoj kulturnoj sceni, a kako to bolje ostvariti nego tragom iznimnih prijevoda? S tim ciljem Društvo je pokrenulo tribinu na kojoj se u nekoliko termina tijekom godine predstavljaju po dva zaslužna prijevoda koji u javnosti nisu dobili primjeren i zaslužen prostor. Svim je tim prijevodima zajednička golema predanost njihovih prevoditelja koji su im pristupili oboružani strpljenjem i nadahnućem, istodobno pedantni i kreativni. U vremenu kada mediji zaboravljaju čak i navesti prevoditeljevo ime, nužno je usmjeriti reflektorski snop i na tog vječnog „stvaraoca iz sjene", kako zaslužni prijevodi ne bi bili tek mala kap koja će nečujno kapnuti u more tiskanih knjiga.
Bit će predstavljeni sljedeći naslovi:

Konstantin Vaginov, Jarčeva pjesma, prijevod: Irena Lukšić, Disput 2017.
Konstantin Konstantinovič Vaginov (Sankt Peterburg 1899. – Lenjingrad 1934.) debitirao je 1921. kao pjesnik čija je poezija bila neobična, drukčija od tekuće poetske produkcije, puna hirovitih asocijativnih veza i osebujne dekoracije.
Nakon dvije zbirke pjesama prebacio se na prozu i 1928. objavio roman Jarčeva pjesma, autorefleksivni narativ koji tumači pripovjedni proces. Jarčeva pjesma je i roman s ključem, djelo u kojem pod izmišljenim imenima figuriraju osobe s provjerljivim biografijama s tim da su junaci romana zapravo likovi-tekstovi, kompleksne tvorevine koje nose kulturno pamćenje, određenu simboliku i beskrajne asocijacije na istaknute osobe, njihove sudbine, ideje i način ponašanja. Ovaj je roman, kao i roman o tom romanu, Svistonovljevi poslovi i dani (Trudy i dni Svistonova) te Bambočada iz 1931., naišao na nerazumijevanje kritike.
Vrsna i višestruko nagrađivana prevoditeljica, urednica i spisateljica Irena Lukšić ispričat će nam kako je razbila složene šifre njegova mušićava narativa i pronašla ključ za njegovo razumijevanje i prevođenje.

Makis Tsitas, Bog mi je svjedok, prijevod: Irena Gavranović Lukšić, OceanMore 2016.
Makis Tsitas rođen je 1971. godine u grčkom gradu Yiannitsi. Objavio je nekoliko zbirki kratkih priča, ilustriranu knjigu za odrasle i šesnaest knjiga za djecu. Dodijeljena mu je Europska nagrada za književnost 2014. godine za roman Bog mi je svjedok, dirljiv i urnebesan portret grčkog društva koji vjerno prikazuje njegove brojne boljke i proturječja. Hrisovalántis, simpatičan heroj obdaren smislom za humor i apsurd, nedavno je ostao bez posla i bori se s propadajućim zdravljem. Utjehu pronalazi u obitelji, sestrama i ocu, s kojima živi otkad zna za sebe, dakle preko pedeset godina.
Kako se provela u svijetu Hrisovalántisa, gojaznog šećeraša, sve impotentnijeg ovisnika o prostitutkama, ženomrsca i ksenofoba, ali i pravoslavnog kršćanina koji se proglašava mučenikom, kako se nosila s njegovim sve luđim i apsurdnijim humorom te njegovom nestandardiziranom romanesknom strukturom i lirskim digresijama ispričat će nam njegova prevoditeljica, doktorandica na Odsjeku za novogrčki jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Nacionalnog i kapodistrijskog sveučilišta u Ateni, Irena Gavranović Lukšić.

Tribinu moderira Ana Badurina.

POVRATAK NA VRH STRANICE