BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Sbohem, Mateja! <p> Poslije zloglasne rođendanske čajanke u Kombinatu je zavladala tuga, odlazi nam naša smjehuljica.</p> <p> <strong>Dunja</strong> je sjedila na klupici i obasjana varljivim prosinačkim suncem potiho cendrala. Poneka suza skliznula bi u šalicu indijskog čaja. Crni Nissan Quashqai, jedno od službenih vozila Kombinata, gotovo se nečujno zaustavi na nogostupu.</p> <p> U žutom kaputu supermodernog kroja <strong>Mika</strong> spretno poput lasice izmigolji na pločnik i napravi rolajz.</p> <p> "Šta je sad, majke ti, jel' umro neko?"</p> <p> "Nije…", uzvrati Dunja potiho.</p> <p> "Pa štas onda uplakana ko Stojanka majka Knež'poljka?"</p> <p> "Niš me ne pitaj…", šmrcnu djevojče.</p> <p> "Dobro, al nemoj dugo sjed't na toj klup'ci, prehlad't ćeš jajnike, pa štaš onda."</p> <p> &nbsp;</p> <p> U officeu je vladao muk. <strong>Vanja</strong> je odsutno gledala kroz prozor. <strong>Ana</strong> također. Ispred njih, na stolu od orahovine, stajale su šalice čaja iz kojih se još pušilo.</p> <p> "Možel mi neko reć šta se događa u ovoj kući?"</p> <p> Zombijevski usporeno Ana se okrenu: "Imaš novi kaput, Dior?"</p> <p> "Ma jok, Saint Laurent, šta buljite kroz prozor ko na tihoj misi?"</p> <p> "No, pa ti dakle ne znaš? <strong>Mateja</strong> nam odlazi, to je na stvari, eto…", uzdahnu Vanja.</p> <p> "A jebote, prvi glas, pa znal' se đe će?", Mika izvuče jedan Gauloises, te ga uglavi u muštiklu sa srebrnim prstenom.</p> <p> "Zna se, no što nam to vrijedi, odlazi u Prag, udaje se za nekog baletana kojeg je ljetos upoznala u Goi", Ana će.</p> <p> "Čuj to, za baletana?"</p> <p> "A eto", Vanja srknu iz svoje šalice, "ljubav ju otrgnu od nas, Ana, molim te okači na sajt da tražimo konobaricu."</p> <p> "Okačit ću, ne brini, ali znajte, nikad više nećemo naći djevojku ni sličnu Mateji."</p> <p> "Za baletana… pa od čeg' će živ't?"</p> <p> "On je član Češkog nacionalnog baleta, a ona će predavat češki u jednoj američkoj školi.</p> <p> "Prrrrati me pe-šes drrrrotova…", javi se papagalo Tibor koji je sve do tad drijemao na polici s talijanskim klasicima.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Oblak tuge nadvio se nad sve nas i poput zarazne bolesti prešao i na naše goste. Svima nam je Matejin iznenadni odlazak teško pao na srca. Praznina nastala odlaskom dr. <strong>Ostojića</strong> u London tek što je zacijelila, a eto nam novog teškog udarca. Kad bi Mateja radila kao da je nasmiješeno sunašce stajalo tamo iza šanka. Nikad je niste mogli vidjeli hude volje. Svi mi ponekad imamo loše dane, ali ne i naša Mateja.<br /> <br /> U pravu je Ana – takvu hipi smjehuljicu nikad više nećemo naći. Često nam je znala donijeti ukusne češke specijalitete. Pirjanog kunića nećemo tako lako zaboraviti, a tek Matejini livancy ili svinjetina s knedlama i kupusom… bolje ne nabrajati dalje.</p> <p> Također, znala nam je iz čista mira recitirati stihove čeških pjesnika. Nismo nikad kužili o čemu su te pjesme, ali sigurno je bilo nešto superkul. Stoga te, Mateja, pozdravljamo stihovima <strong>Jana Hanča</strong>:</p> <p> <em>Ztroskotávám&nbsp;</em><br /> <em><nobr>co zbývá je poesií</nobr></em><br /> <em><nobr>co drtí a svírá</nobr></em><br /> <em><nobr>čemu se svět hlučně směje</nobr></em><br /> <em><nobr>a místo odpovědi</nobr></em><br /> <em><nobr>už opět se stmívá</nobr>&nbsp;&nbsp;</em></p> <p> <br /> F.B., 19. prosinca 2014., Zagreb<br /> foto: Mateja na radnom mjestu (iz naše arhive)</p> Fri, 19 Dec 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/sbohem-mateja http://www.booksa.hr/kolumne/sbohem-mateja Besplatne Komikaze <p> Komikaze su objavile elektroničku verziju 37. broja. Uživajmo u besplatnim stripovima domaćih i stranih autora!</p> <p> Strip kolektiv <strong>Komikaze </strong>pustio je na mrežu elektronsku verziju svog 37. broja. Kao i obično, radi se o zbirci stripova domaćih i stranih autora koji dolaze sa svih strana svijeta. Autori 37. broja su <strong>Katie Woznicki, Ivan Tudek, Chiu Kwong Man, David Peter Kerr, Thierry Clary, Amanda Baeza, Harukichi, Amandine Meyer, Bojana Bogavac, Davor Gromilović, Milan Pavlović </strong>i <strong>Petra Varl</strong>.<br /> <br /> Elektronička verzija 37. broja besplatno je dostupna na stranici <strong><a href="http://www.komikaze.hr/issue/37" target="_blank">Komikaze.hr</a></strong>.<br /> <br /> info i foto: <a href="https://www.facebook.com/komikaze.hr" target="_blank">Komikaze</a></p> Fri, 19 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/besplatne-komikaze http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/besplatne-komikaze Od 'Puta k Swannu' do 'Swana' <div> Koja je budućnost romana? Sudeći po nedavnim događajima s R. Flanaganom, P. Modianom, Naomi Campbell i blogericom Zoellom - raznolika!</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dva pisca proteklih su dana bili u centru pozornosti zbog govora koje su održali, takozvanim <em>acceptance speachevima</em>, nakon što su im dodijeljene značajne nagrade, od kojih je jedna i Nobelova nagrada za književnost. U tim su se govorima ovogodišnji pisci-laureati, dobitnik Bookera <strong>Richard Flanagan</strong> i dobitnik Nobela za književnost <strong>Patrick Modiano</strong>, među ostalim pozabavili i pitanjem budućnosti romana. No, prije nego što se mi pozabavimo njihovim govorima, potrebno je obratiti pažnju i na skandal u kojem se, zapravo ni kriv ni dužan, prije nekoliko dana našao Flanagan. Riječ je o svojevrsnoj australskoj dubleti literarnog Watergatea. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, u Australiji se od 2007. godine dodjeljuje nagrada pod imenom <em>Prime Minister’s Literary Awards</em>. Nagradu, inače najlukrativniju u Australiji, utemeljio je bivši premijer <strong>Kevin Rudd</strong> (jedan od rijetkih pozitivaca australske politike zadnjih dvadesetak godina), a u tom relativno kratkom periodu postala je veoma cijenjena, svakako i zbog 80 tisuća dolara koji pripadnu laureatima. Prošlog je ponedjeljka u Melbourneu održana dodjela nagrade za 2014. godinu, a prvi puta podijelila su je dva autora: <strong>Stephen Carroll</strong> za knjigu <strong><em>A World of Other People</em></strong> i upravo Richard Flanagan za roman <strong><em>The Narrow Road to the Deep North</em></strong>. Nagradu im je dodijelio premijer <strong>Tony Abbott</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ovoj priči ne bi bilo ničeg zanimljivog da samo nekoliko dana kasnije novinari <strong>Stephen Romei</strong> i <strong>Susan Wyndham</strong> nisu objavili kako je upravo premijer Tony Abbott promijenio odluku žirija i umjesto samo Carrollu, odlučio dodijeliti nagradu i Flanaganu. Inače, članovi žirija su, kako je procurilo u javnost, Flanaganovu knjigu odbacili u razmatranju oko dodjele kao "<em>užasno glupu i pretencioznu</em>."<br /> &nbsp;</div> <div> U statutu 'premijerove nagrade' stoji da premijer ima pravo to učiniti, no ipak je teško vjerovati da je Abbott imao vremena pročitati sve knjige koje su se našle u užem izboru za nagradu. Svi tamošnji politički komentatori slažu se da je Abbottov potez bio isključivo političke prirode, kako bi neutralizirao ili razvodnio napade Flanagana na njega i njegovu partiju, koji su u proteklih godinu dana bili izuzetno žestoki. Primjerice, Flanagan je prilikom dodjele Bookera izjavio kako se srami što je Australac, zbog Abbottovih izjava o ekologiji i korištenju prirodnih resursa, poput poznate '<em>ugljen dobar za čovječanstvo'</em>. Abbott mu je uzvratio rekavši da "<em>baš kao što se on ne miješa u književnost, drugi tako trebaju prepustiti politiku profesionalcima."<br /> &nbsp;</em></div> <div> Zanimljivo je kako su se tokom same svečane dodjele prošlog ponedjeljka Abbott i Flanagan vrlo prijateljski družili, bili nasmijani i tapšali se međusobno po ramenima na iznenađenje prisutnih novinara. Potom je Flanagan održao izuzetno dug govor o važnosti književnosti, ali i nužnosti slobodnog obrazovanja za sve. Svoj dio nagrade, 40 tisuća dolara, odlučio je donirati programu za opismenjavanje urođeničkog stanovništva Australije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gotovo istodobno s dugim Flanaganovim govorom kojeg su australski mediji proglasili dostojnim <strong>Castra</strong>, na drugom kraju svijeta <a href="http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/literature/laureates/2014/modiano-lecture_en.html" target="_blank">govor je držao</a> dobitnik Nobelove nagrade za književnost Patrick Modiano.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> U govoru je Modiano posebnu pažnju posvetio tradiciji i memoriji, kao i značaju glazbe za umjetnost pisanja. Modiano je objašnjavajući svoju opsjednutost Parizom u periodu Drugog svjetskog rata progovorio i o piscu kao angažiranom umjetniku koji ne može živjeti i raditi u kuli od bjelokosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "<em>Pisac je nesumnjivo obilježen datumom svoga rođenja i vremenom u kojem živi, čak ako i nije direktno involviran u političko djelovanje, čak ako i odaje dojam da je samotnjak koji se povukao u ono što ljudi nazivaju njegovom 'kulom od bjelokosti'. Ako piše pjesme, one su odraz vremena u kojem živi i nikada ne bi mogle biti napisane u nekoj drugoj eri.</em></div> <div> <br /> <em>To je posebno očito u pjesmi <strong>Yeatsa</strong>, velikog irskog pjesnika, koju sam oduvijek smatrao izuzetno potresnom: <strong>The Wild Swans of Coole</strong>. U parku Yeats promatra labudove kako klize po površini vode.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>The nineteenth autumn has come upon me &nbsp;&nbsp;</em></div> <div> <em>Since I first made my count;</em></div> <div> <em>I saw, before I had well finished,</em></div> <div> <em>All suddenly mount</em></div> <div> <em>And scatter wheeling in great broken rings &nbsp;&nbsp;</em></div> <div> <em>Upon their clamorous wings.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>But now they drift on the still water, &nbsp;&nbsp;</em></div> <div> <em>Mysterious, beautiful; &nbsp;&nbsp;</em></div> <div> <em>Among what rushes will they build,</em></div> <div> <em>By what lake's edge or pool</em></div> <div> <em>Delight men's eyes when I awake some day &nbsp;&nbsp;</em></div> <div> <em>To find they have flown away?"</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Modiano se u govoru dotakao i <strong>E. A. Poea</strong>, <strong>Flauberta</strong>, <strong>Mallarméa</strong> i <strong>Baudelairea</strong>, te citirao <strong>Osipa Mandeljštama</strong> i <strong>Thomasa De Quinceya</strong>. Također, rekao je i ovo: "<em>Nažalost, mislim da se više ne može ići u potragu za izgubljenim vremenom s onom iskrenošću i snagom kao što je to činio Marcel Proust."</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> No, usprkos prethodnoj rečenici, Modianov govor ipak nije bio odveć pesimističan. Smatra kako će pisci u budućnosti čuvati tradiciju pisane riječi, baš kao što su to činile sve generacije od <strong>Homera</strong> naovamo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "<em>Pisac u 20. stoljeću se također katkad može osjećati zarobljenikom vremena u kojem živi, a čitanje velikana 19. stoljeća &nbsp;- Balzaca, Dickensa, Tolstoja, Dostojevskog &nbsp;– može mu donijeti osjećaj nostalgije. U to doba vrijeme je prolazilo mnogo sporije nego danas, a ta polaganost je odgovarala radu romanopisca jer mu je dopuštala kontrolu nad svojom energijom i pozornošću." &nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> ****</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ponovimo prethodnu Modianovu rečenicu: "<em>U to doba (19. stoljeće) vrijeme je prolazilo mnogo sporije nego danas, a ta polaganost je odgovarala radu romanopisca jer mu je dopuštala kontrolu nad svojom energijom i pozornošću."&nbsp;</em>Modiano zasigurno ima pravo. Sljedeći primjer govori kako je danas piscima zaista mnogo teže uspostaviti kontrolu nad svojom energijom i pozornošću.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zvjezdica YouTubea, stanovita <strong>Zoella</strong>, osoba s nekoliko milijuna sljedbenika na Twitteru, nedavno je objavila roman imena<strong><em> Girl Online</em></strong>, instant bestseler koji je postao najprodavanijim debitantskim romanom u povijesti.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> No, provaljeno je kako Zoella, čije je pravo ime <strong>Zoe Sugg</strong>, zapravo uopće nije napisala roman koji govori o teen blogerici koja ulazi u vezu s američkom pop zvijezdom. Sumnje u to da je Zoella mogla napisati roman tako zanatski kvalitetno dobile su potvrdu nakon što se u zahvalama našlo i ime <strong>Siobhan Curham</strong>, autorice niza YA romana. Iako je svima postalo savršeno jasno da upravo Curhamova stoji iza teksta,&nbsp;mlada je videoblogerica Zoella prvo odlučno odbacila svaku sumnju da nije autorica <em>Girl Online</em>. Kada je već postalo nemoguće braniti neobranjivo, Zoella je prilično bahato izjavila: "<em>Svim sumnjičavcima – naravno da sam imala malu pomoć urednika iz Penguina u pričanju moje priče, uostalom to nikada nisam skrivala".</em><br /> <br /> No, prije nekoliko dana iz Penguina su napokon priznali da se ta 'pomoć' zapravo sastojala u kompletnom poslu pisanja knjige, s čime Zoella nije imala gotovo nikakve veze, iako je prekjučer izjavila "<em>ja sam izmislila radnju i glavne likove"</em>. Zoella vjerojatno i jest izmislila radnju – tinejdžerka se zaljubljuje u pop zvijezdu - no cijeli ovaj skandal ju je jako i potresao te je primorao da se prvi put u svojoj vlogersko – blogerskoj karijeri na nekoliko dana makne s neta, i nestane u bespućima offlineovske neozbiljnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da se vratimo na Modianov pogled na budućnost romana: ona je već neko vrijeme ovdje. A mnogi 'pisci' ne samo da su prestali biti pisci, već su neki od njih i potpuno nepismeni. Recimo, gđa <strong>Victoria Beckham</strong>, Posh Spice, prije desetak godina objavila je autobiografiju koja je postala svjetski bestseler, iako je priznala da nikada u životu nije pročitala knjigu (što je definicija nepismenosti). A da ne budemo odveć bezobrazni prema Zoelli, kojoj je zapravo jedina krivnja što je inzistirala na tome da je baš ona autorica knjige iako je svima jasno da je riječ o djelu <em>ghostwritera</em>, mnogo se luđom čini slučaj razularene <strong>Naomi Campbell </strong>koja je objavila roman, ima tome već skoro 20 godina, pod nazivom <strong><em>Swan</em></strong>.<br /> <br /> Naomi je bila toliko bahata i samouvjerena da ne samo da je objavila roman kojeg nije napisala, i ne samo da ga se nije udostojala ni pročitati, već joj se nije dalo čak ni upamtiti radnju romana koju su joj njezini urednici u nekoliko navrata pokušali prepričati kako se ne bi osramotila pred novinarima. Kapa dolje Campbellovoj, ne može joj se odreći određena doza besramnog humora u cijeloj ovoj priči.<br /> &nbsp;</div> <div> Zapravo, budućnost romana se uopće ne čini lošom. Od <em><strong>Puta k Swanu</strong></em> do <em>Swana</em>, u tih niti stotinu godina čovječanstvo se, čini se, malo pogubilo. Treba li ići u potragu za izgubljenim vremenom? Ta potraga nije donijela ništa dobra ni <strong>Josephu Rothu</strong>,&nbsp;ni <strong>Zweigu</strong>, ni <strong>Musilu</strong>, ni <strong>Benjaminu</strong>. Za to vrijeme, pisci poput Victorije Beckham, Zoelle i Naomi nemaju vremena za gubljenje vremena na pisanje i čitanje. Je li to budućnost romana?</div> <div> <br /> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/lwy/2455375806/in/photolist-83QXLB-2B8Fbi-83QXUk-4oxTh7-4JYrFC-6YYbPY-6YYbJQ-cXGCbj-2jpkeR-iAHnMP-2B6eDa-2Bbu19-2Bbu83-45VwNX-6YUrp6-8gYS7Q-7ndCP9-8FNgHw-9knqEx-7QqDzm-dySvid-3KyeCZ-3KyeDc-2B8FiR-dzsjwk-6YUvhZ-6YYsgs-iEM3c-87QiZR-6YUgAF-dU3nhF-6YYbUU-6YYrYS-6YUkRF-6YYwn7-hQrRVQ-9oeTpX-7kHvKS-2BdwUh-7WRGDa-6YYs41-6YYzKw-dzxZE3-87NWHS-87NWdo-87NSj1-dzxRxo-apZyGj-6YUgvV-68xTCa" target="_blank">LWYang</a></div> Thu, 18 Dec 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/od-puta-k-swannu-do-swana http://www.booksa.hr/kolumne/od-puta-k-swannu-do-swana Hofirant iz knjižare <p> Radnja pjesme 'Bookstore Casanova' benda The Clientele mogla se dogoditi u Booksi, da njeni posjetitelji nisu tako fini i sramežljivi.</p> <div> Prvo, da se razumijemo, Booksa više nije knjižara. U Booksi više ne možete kupiti knjigu. Šteta je, zato što ta mala i ubava knjižara nije bila poput svih ostalih po gradu, poput onih koje su se morale prilagoditi da bi opstale pa prodaju svašta, od mirisnih svijeća do ukosnica, a negdje u ćošku, ako se baš dobro potrudite, možete naći i poneku knjigu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjižarstvo nam definitivno jest u problemima, dubokim i gotovo nerješivim, a ona posljednja instanca, trenutak u kojem knjiga treba dopasti u ruke čitatelju, nepovratno je izgubio svaku čar jer se odvija u aseptičnim prostorima lišenima duha i šarma, prostorima kojima je jedina zadaća prodati, samo prodati, bez obzira što. Treba se prilagođavati zakonima tržišta, tako kažu. Treba izložiti priručnike za samopomoć na najvidljivije mjesto, oni donose profit. Memoare silikonske starlete smjestiti odmah pored, to ljudi žele. Sve garnirati kuharicama, generičkim slikovnicama i jeftinim krimićima mekih korica. To je put uspjeha.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Booksi taj put nisu željeli slijediti. Na njezinim je policama poezija bila na vidljivom mjestu. Domaći autori u prvom planu. Nepopularno štivo, vrijedno štivo. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da je sve popularno loše, niti da se u opskurnosti nužno krije kvaliteta. Daleko od toga. Samo vjerujem da ponekad treba malo prokopati i odmaknuti se od top-ljestvica najprodavanijih naslova, ne nasjedati propagandi i poslušati savjet onih koji znaju. &nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ta je ne tako davna vremena Booksa podsjećala na slična mjesta koja smo imali prilike vidjeti u američkim <em>indie </em>filmovima ili o kojima smo mogli čitati u knjigama i stripovima: ugodno mjesto u kojem se i oni koji nisu kul tako počnu osjećati. O jednom takvom mjestu govori i pjesma '<em>Bookstore Casanova</em>' odličnog londonskog benda <strong>The Clientele </strong>koji nekako uvijek ostaje ispod radara, nepoznat širokom slušateljstvu. (Nešto smo govorili o popularnosti i kvaliteti?)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ljudi koji vole čitati općenito se smatraju introvertiranima i sramežljivima. Poznajem tucet brbljavih i glasnih istinskih zaljubljenika u lijepu književnost pa ovu predrasudu držim prilično promašenom, ali jasno je kako je nastala i uopće ne želim ulagati trud u to da je pokušam opovrgnuti. Ona čitače obavija nekom mističnom aurom pa, ako su mirni i šutljivi, onda sigurno razmišljaju o nečemu jako dubokom!</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz to što ih se doživljava sramežljivima, često se za njih misli i da su tihi, povučeni, neskloni komunikaciji, zatvoreni i nesigurni. Nikakvi zavodnici. Eto nam, dakle, blage ironije već u naslovu pjesme. Možete li zamisliti <strong>Casanovu </strong>iz knjižare? Ja ne mogu, ma koliko se trudio. Ili mogu, ali onda je to neki seronja koji vreba curetke s velikim naočalama i prodaje im dobro izvježbanu <em>emo </em>spiku, a ne pravi čitač. Ne netko tko voli, recimo, <strong>Bolaña</strong>, već netko tko misli da bi bilo oportuno voljeti Bolaña.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pustimo njega i koncentrirajmo se na ovog zavodnika iz pjesme. Ironičnog zavodnika koji to nije.&nbsp;<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="//www.youtube.com/embed/-BVsMA0B5b8" width="370"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma počinje nervozno i drhtavo. Otprilike onako kako se osjeća smušeni zaljubljenik u opus <strong>Paula Austera </strong>kada vidi neku slatku djevojku kako u knjižari lista <strong>Kurta Vonneguta </strong>pa joj poželi prići i započeti s tiradom o sličnostima i razlikama između ova dva pisca, ali zna da to neće učiniti, zna da to ne može učiniti, zna da će o tome samo maštati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, ovdje je pronađen način da se mašta nadiđe i da se želje pretvore u stvarnost. Hrabrost je tu, refren glasi:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>You got my name, pick up my number</em></div> <div> <em>Come on, darling, let's be lovers</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Hrabro, svakako, ali i naivno. Ljubav na prvi pogled i ta priča. I to u knjižari. Ne samo naivno, već i sladunjavo. Možda, ali samo na prvo slušanje. Kasnije se tu otkrivaju novi slojevi. Vrlo zanimljivi slojevi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U razmjerno malo riječi ova pjesma fino opisuje neurozu velikog grada. Usamljenost i otuđenost u kojoj nam se stranac kojega sretnemo u knjižari može učiniti kao ljubav našega života. Netko tko nam predstavlja bijeg od svakodnevice, simbol bolje budućnosti koji će nam pomoći da se iskobeljamo iz blata u koje nas iz dana u dan sve dublje ukopavaju tupavi poslovni zadaci, površni odnosi s ljudima oko sebe i generalno nezadovoljstvo kojega pokušavamo liječiti knjigama, nekada uspješno, a nekada baš i ne.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu je dvoje ljudi koji jedno drugome predstavljaju pojaseve za spašavanje, stranci u noći koji drugim strancima u noći tu noć čine podnošljivijom. Mene ugođajem podsjeća na film Izgubljeni u prijevodu, prenosi sličnu emociju, ali to je samo moja impresija, vjerujem da će u svakom slušatelju pobuditi drukčije asocijacije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Malo sam žalostan što Booksa više ne prodaje knjige. Vidim scenarij iz ove pjesme kako se odvija u Booksi. Sve je jasno, moguć je on i danas, i dalje u Booksi ima knjiga i ljudi kojima one nešto znače, ali nestala je prilika da posluži kao utočište za dva izgubljena knjiška crva koji su došli potrošiti nešto viška novca na kupnju novog broja časopisa <strong><em>Poezija </em></strong>i onda u jednom kratkom pogledu shvatili da se oboje kane zavući u istu jabuku. Već idući trenutak bi mogli shvatiti da je to jedino što im je zajedničko, ali i to jedino može biti mnogo. &nbsp;<br /> <br /> Andrija Škare<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/shinzui/2788160445" target="_blank">shinzui</a></div> Thu, 18 Dec 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/hofirant-iz-knjizare http://www.booksa.hr/kolumne/hofirant-iz-knjizare Knjige za liječenje slomljenog srca <p> Zasigurno ne želite 2015. dočekati s frakturom srca, no što učiniti? Čitati, a što drugo!</p> <p> Može li knjiga zaliječiti slomljeno srce? Pitanje smo uputili našem ekspertnom timu i nakon kraćeg vijećanja dobili odgovor – knjiga nije rješenje za frakturu herca.</p> <p> Nezadovoljni odgovorom potražili smo drugo mišljenje. <strong>Emily Temple</strong> na stranicama Flavorwirea predstavlja gomilu knjiga koje mogu pomoći kod ove hude boljetice.</p> <p> Pronalazimo <em><strong>Povijest ljubavi</strong></em> <strong>Nicole Krauss</strong>, <em><strong>This Is How You Lose Her</strong></em> <strong>Junota Díaza</strong>, <em><strong>Heartburn</strong></em> <strong>Nore Ephron</strong>, a tu još i djela <strong>Carvera</strong>, <strong>Iris Murdoch</strong>, <strong>Toni Morrison</strong>, <strong>Margaret Atwood</strong> i mnogih drugih.</p> <p> Cijeli popis proučite <a href="http://flavorwire.com/493904/50-books-to-cure-heartbreak/view-all" target="_blank">na stranicama Flavorwirea</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/29008389@N03/" target="_blank">Cindy Schultz</a></p> Thu, 18 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjige-za-lijecenje-slomljenog-srca http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjige-za-lijecenje-slomljenog-srca Kvizni štab: Konačni obračun <p> Uoči kviza koji se iznimno ovaj petak vraća u Booksu, donosimo još jedan 'Kvizni štab' u kojem saznajemo o turbulentnoj povijesti malog kviza.</p> <div> <div> <em>U petak 19.12. u 19 sati u Booksi će se opet jednokratno održati <strong><a href="http://www.booksa.hr/program/booksa/10-godina-bookse-pub-kviz-lova-do-krova" target="_blank">Pub kviz petkom</a></strong>. U tom povodu vratila se i kolumna 'Kvizni štab' u kojoj <strong>Kvizni Tonči Raić </strong>podsjeća na slavne dane Booksinog pub kviza.&nbsp;</em></div> <div> <br /> ***</div> <br /> Kako je u vremenima početaka <em>Kviznog štaba </em>Facebook bio u povojima, igrači su do ponedjeljka čekali&nbsp;<em>Kvizni štab&nbsp;</em>kao ozebli sunce, a komentari ispod teksta bili su pravi ispušni ventil za nezadovoljne, ali i prostor za likovanje pobjednika. Zašto je <em>Kvizni štab </em>išao tek u ponedjeljak? Pa, nakon kviza se po pravilu odlazilo 'dalje u život'. Naime, 10-kunašno <em>Laško </em>u Booksi je bio idealan lubrikant za grlo, a kako je poznato da je podizač raspoloženja, te kad se dva kucnu izazivaju i trećega, nije bio rijedak slučaj da su i oni koji su mislili doći 'samo na kviz' produžili svoj izlazak.<br /> <br /> A kako sam tad bio u drugoj polovici dvadesetih, onda sam izlazio i subotom – jednostavno prije ne bih stigao. A nakon jednog od takvih 'post-kviznih' izlazaka sam se spanđao i sa svojom Majom. Kasnije smo se oženili, a imamo i dvije prekrasne curice, 3-godišnju Ninu i Nevu, koja je evo dva mjeseca napunila. Tko zna što bi sa mnom bilo danas, da nije bilo kviza...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Broj ovisnika o kvizu je stalno rastao, tako da se sjedilo na stepenicama, a kasnije i u crvenoj sobi. Dobili smo i profesionalnu voditeljicu - <strong>Ana Stunić </strong>je vodila paraleno i kviz u Booksi i <em>Red Carpet</em>! Sve je to doprinijelo prirodnoj evoluciji <em>Kviznog štaba </em>- uslijedili su intervjui sa svim redovitim ekipama (koje i danas možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/kvizovi/" target="_blank">ovdje</a>), a potom i <em>Klizni štap</em> - nagrada za najbolje ime. U oštroj konkurenciji s ekipama kao što su <strong>Ispičuture - Jetrima oko svijeta</strong>, <strong>Spiridon Brusina </strong>i <strong>Usta puna sjemena</strong>, te <strong>Hrvat, nepušač, katolik!</strong>, pobjedu su odnijele jedne i jedine - <strong>Prijateljice znanja</strong>, <em>all-girl </em>ekipa kojoj je u kasnijim inkarnacijama opasno počelo nedostajati - prijateljica (dok je znanje, ako se na varam, napredovalo...)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na kvizu su se razvila i rivalstva, posebno nakon što je počela <em>Liga prvaka</em>. <strong>Mi(nimax) </strong>smo glavnu bitku vodili s <strong>Creme de la Cremeom </strong>(CDLC) i <strong>Los Smegmasima</strong>. No, tadašnji format donosio je pobjedniku 5 bodova, drugoplasiranom 4, i tako do petog mjesta, koja je nosilo 1 bod, dok su svi ostali bili ispod crte. Format je prelaskom kviza u prostor HDPIO-a promijenjen, po principu 'svak sa svakim', koji je doprinio zanimljivosti, jer ste teoretski mogli biti predzadnji, a ipak pobijediti, ukoliko je vaš protivnik u tom kolu bio zadnji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako je <em>Kvizni štab </em>bio svakotjedna kolumna, a ja ipak nisam fizički mogao baš svaki petak biti u Martićevoj, neka izdanja pisao sam po Goginim bilješkama. Vjerni čitatelji svoju su dozu morali dobiti. No, usporedno s rastom popularnosti i posjećenosti <em>Le pub kviza</em>, raslo je i nezadovoljstvo susjeda. Sjećam se da se jednog petka policija pojavila u 22 sata i jednu minutu. Kužim da je postaja iza ugla, ali susjedi su ga stvarno pretjerali. No, u konačnici su uspjeli i iselili kviz iz Bookse.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pa iako je kviz kasnije u HDPIO-u jedno određeno vrijeme još rastao, rivalstva su se i dalje razvijala i bilo je jednako zabavno, meni se čini da je u zadnjih nekoliko godina, posebice otkad je <strong>Dada Jihad </strong>s <strong>Mariom Kovačem </strong>na čelu odvukao dio ekipe u <strong>Kino Europa</strong>, elan jenjao (barem među starijim igračima).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Minimax je zauvijek ostao u Booksi - ime u HDPIO-u je variralo, najčešće smo bili <strong>Tiketi</strong>, a ponekad i <strong>Rokeri</strong>. U međuvremnu je došlo do potpunog raspada - Peras je emigrirao u Norvešku, Iko je, baš kao i ja, postao ćaća (s tim da je uz to preselio u Split). Kako je Saša, osim što i dalje konobari u Booksi, postao i sportski novinar <strong>Indexa</strong> (a tko će uz dva posla, i sastavljanje sportskog kviza u <strong>MVP</strong>-u, još i igrati kviz), Gogo je ostao jedini koji još uvijek povremeno pohodi kviz.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, povijesni zapis ostaje - osim u arhivi <em>Kviznih štabova</em>, i u arhivi HRT-a. Kviz je neizostavni dio priče priče o Booksi u jednoj od epizoda dokumentarnog serijala <em>Mijenjam svijet</em>, u <em>Brijanteenu</em> su emitirana barem dva priloga o kvizu, a i sam sam snimio više priloga za <em>Zagrebačku panoramu</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što je nedvojbeno i zasigurno ostaje u zraku su pitanja - je li se što moglo učiniti da kviz, unatoč stalnom pritisku susjeda, ostane u Booksi? I, kad je već iseljen, bi li se stari žar vratio povratkom kviza u Booksu? Dio odgovora mogli bismo dobiti već u ovaj predbožićni petak. Dođite, Minimax sastavlja kviz, što je garancija da će biti super...<br /> <br /> Tonči Raić<br /> foto: Minimax (Iz arhive pub kviza)</div> Wed, 17 Dec 2014 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kvizni-stab-konacni-obracun http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kvizni-stab-konacni-obracun Stjepan Gulin (1943. - 2014.) <p> Gulin je dobitnik Goranovog vijenca, a četiri njegove pjesme na repertoaru su šibenskih klapa Maslina i Šibenik.</p> <p> Tužna vijest glasi – jučer, 16. prosinca, preminuo je pjesnik <strong>Stjepan Gulin</strong>.</p> <p> Rođen je 1943. u Šibeniku, studirao pravo i radio u struci, ali poezija je bila njegova prava ljubav.</p> <p> Pojavio se još daleke 1978. zbirkom <em><strong>Kovine</strong></em>, a posljednja njegova knjiga, <em><strong>Smokve od soli</strong></em> <strong><em>- izabrane pjesme</em></strong>, objavljena je 2009. (Meandar)</p> <p> Stjepan Gulin 2012. dobio je Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus.</p> <p> Pogreb će se održati 18. prosinca na groblju Sv. Ane u Šibeniku.</p> <p> izvor i foto: <a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/" target="_blank">HDP</a></p> Wed, 17 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/stjepan-gulin-1943-2014 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/stjepan-gulin-1943-2014 Menonit Underground <p> Roman 'Komplicirana dobrota' Miriam Toews govori o odrastanju tinejdžerke u zajednici vrlo religioznih menonita.&nbsp;</p> <div> Miriam Toews: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/komplicirana-dobrota" target="_blank"><em>Komplicirana dobrota</em></a> (Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.; S engleskog prevela <strong>Duška Gerić Koren</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Moje djetinjstvo nije bilo idealno, no moji su se roditelji svakodnevno iznova trudili da ga učine bezbrižnim i gotovo savršenim. Iako tad nismo imali automobil, stizali smo na željena odredišta. Redukciju struje preživjela sam u zbilja reduciranom obliku, a crtani filmovi držali su me budnom do tatina povratka s posla.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Junakinja knjige <strong><em>Komplicirana dobrota </em></strong>kanadske spisateljice <strong>Miriam Toews </strong>odrasla je u zajednici koja je svjesno bojkotirala sve te, nama, obične i nužne stvari. Nominoj obitelji, baš kao i svim ostalim obiteljima menonitske zajednice, svakodnevica je bila ispunjena religioznim poštivanjem biblijskih zakona i svemu onome što moderni pojedinac smatra primitivnim. Tako je njima usađeno vjerovanje kako žena mora poštovati muškarca, a djeca moraju imati nepokolebljiv respekt prema svojim roditeljima. Iako su grijesi svuda oko njih i neprestano ih izazivaju, menoniti im se moraju oduprijeti – naravno, snažnom vjerom u Boga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisati o nečemu što slovi kao drugačije od uobičajenog najbolje je prepustiti onome tko vrlo dobro zna baš sve o tome. Miriam Toews odrasla je u jednoj takvoj zajednici te je istu napustila čim je navršila 18 godina. Znala je kako želi živjeti drugačije od onoga što joj je nametnuto, a za to je potreban bijeg. Ipak, Toews naglašava kako je počela pisati o menonitima tek nakon očeve smrti jer "<a href="http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Toews-O-menonitima-sam-mogla-pisati-tek-nakon-ocevog-samoubojstva" target="_blank">ga nije htjela povrijediti ili uvrijediti pišući kritički o njoj"</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nomi, protagonistica ovog romana, ali i osoba iz čije perspektive doznajemo sve o njezinom životu, također želi pobjeći. Baš kao i njezina sestra koja je to učinila prije tri godine s tadašnjim dečkom, baš kao i majka koja je to učinila pod nerazjašnjenim okolnostima. No naum joj priječi ljubav prema ocu, koja je česta između kćerki i očeva, iako možda razlog njezinom ostanku leži u činjenici što njih dvoje dane provode tako da se "bave svatko svojim stvarima dok ne dođe vrijeme za počinak." (str. 7)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, unatoč privrženosti religiozno fanatičnoj očinskoj figuri, Nomine odluke nisu nimalo u skladu s vjerskim zakonima. Ona svjesno krši sva ona menonitska pravila zbog kojih bi mogla biti ekskomunicirana. Baš kao i ženski dio njezine obitelji. Sve te brojne i stroge zabrane i ograničenja, baš kao kod drugih tinejdžera, ni Nomi nisu onemogućila da ipak voli "sve što vole mladi." Tako obožava <strong>Loua Reeda</strong>, nisu joj strani opijati te želi putovati svijetom. Posve je slična šesnaestogodišnjakinjama diljem svijeta, no njezina pripadnost menonitima i njihovom sustavu čini da sve njezine odluke i razmišljanja postaju iznimno komplicirana, baš kao i njezina težnja da ''ostane dobra''.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Brojnim reminiscencijama na relativno skladno obiteljsko okruženje, Nomi suprotstavlja <em>sadašnje </em>stanje u obitelji koju čine samo otac i ona. Uz brojne prepreke s kojima se sad susreće, njezin i očev odnos ni u jednom trenutku nije narušen. Upravo suprotno – neprestano jača, nevjerojatnim strpljenjem i tolerancijom, usprkos svjetonazorskom i generacijskom jazu. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Komplicirana dobrota </em>djelo je za koje je autorica primila tucet književnih nagrada, a od kojih se ističe <em>Canada Reads </em>čime je Toews postala prva autorica koja je osvojila to priznanje. Knjigu mogu okarakterizirati kao dirljivu i emotivnu priču o odrastanju. Zbog navedenog, ali i zbog umetnutih duhovitih epizoda, baš kao i lepršavog stila pisanja, ova se knjiga dugo nalazila na brojnim top-listama najčitanijih knjiga u Kanadi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Onima koji nisu upoznati s menonitskom kulturom, ovo će štivo pružiti mnoštvo odgovora, upravo onako kako je i sama Nomi htjela: jednostavno, bez komplikacija.&nbsp;<br /> <br /> Zvjezdana Balić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/atomicity/21571694" target="_blank">atomicity</a></div> Wed, 17 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/menonit-underground http://www.booksa.hr/kolumne/menonit-underground PEN-ova nagrada Višnja Machiedo <p> Traže se prijedlozi za nagradu za najbolje hrvatsko književno-esejističko djelo objavljeno 2014. Rok za prijavu: 20.1.2015.</p> <p> PEN-ova godišnja nagrada <strong><em>Višnja Machiedo</em></strong> dodjeljuje se za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u produkciji nakladnika registriranih u Republici Hrvatskoj i objavljeno u razdoblju od 15. prosinca 2013. do 15. prosinca 2014. godine.<br /> <br /> Prijedloge za dodjelu nagrade mogu podnositi građani Republike Hrvatske, javni i drugi djelatnici u kulturi, udruge i druge pravne osobe u kulturi, ustanove u kulturi i ostale pravne osobe koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj.<br /> <br /> Prijedlog za dodjelu Nagrade mora biti pismeno obrazložen. Obrazloženje prijedloga mora sadržavati osnovne podatke o autorici/autoru, odnosno koautorima predloženim za dodjelu Nagrade, te obrazloženje razloga za dodjelu Nagrade.<br /> <br /> Pet (5) primjeraka djela valja dostaviti na adresu: Hrvatski P.E.N. centar, Basaričekova 24, 10 000 Zagreb.<br /> <br /> Rok za predaju prijedloga istječe 20. siječnja 2015.<br /> <br /> Rezultati natječaja bit će objavljeni na tiskovnoj konferenciji, a nagrada uručena javno na posebnoj svečanosti.<br /> <br /> foto: <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Fountain_pen#mediaviewer/File:Stipula_fountain_pen.jpg" target="_blank">Antonio Litterio</a></p> Wed, 17 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/pen-ova-nagrada-visnja-machiedo http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/pen-ova-nagrada-visnja-machiedo Najbolje iz svijeta stripa <p> Među najbolja strip ostvarenja 2014. S. Edgar uvrstio je i 'Can't We Talk About Something More Pleasant' Roz Chast.</p> <p> Poznata je naša ljubav prema stripu. Da znamo crtati i sami bi se okušali kao stripaši, ali ne znamo. Stoga možemo samo pratiti što se događa u tom magičnom svijetu.</p> <p> <strong>Sean Edgar</strong> (<a href="http://www.pastemagazine.com/" target="_blank">Paste Magazine</a>) donosi pregled najboljih stripova u 2014. godini:</p> <p> &nbsp;</p> <p> <em><strong>Sex Criminals</strong></em> (<strong>Matt Fraction</strong>, <strong>Chip Zdarsky</strong>)</p> <p> <em><strong>Saga</strong></em> <strong>(Brian K. Vaughan</strong>, <strong>Fiona Staples</strong>)</p> <p> <em><strong>Arsène Schrauwen</strong></em> (<strong>Olivier Schrauwen</strong>)</p> <p> <em><strong>Lumberjanes</strong></em> (<strong>Noelle Stevenson</strong>, <strong>Grace Ellis</strong>, <strong>Brooke Allen</strong>)</p> <p> <em><strong>Beautiful Darkness</strong></em> (<strong>Fabien Vehlmann</strong>, <strong>Kerascoët</strong>)</p> <p> <em><strong>The Wake</strong></em> (<strong>Scott Snyder</strong>, <strong>Sean Murphy</strong>)</p> <p> <em><strong>Little Nemo: Dream Another Dream</strong></em> (više autora)</p> <p> <em><strong>East of West</strong></em> (<strong>Jonathan Hickman</strong>, <strong>Nick Dragotta</strong>)</p> <p> <em><strong>Can't We Talk About Something More Pleasant</strong></em> (<strong>Roz Chast</strong>)</p> <p> <em><strong>Southern Bastards</strong></em> (<strong>Jason Aaron</strong>, <strong>Jason Latour</strong>)</p> <p> &nbsp;</p> <p> Preostalih 15 pogledajte <a href="http://www.pastemagazine.com/articles/2014/12/the-25-best-comics-of-2014.html?a=1" target="_blank">na stranicama Paste Magazinea</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/wolfgangkuhnle/" target="_blank">Wolf Gang</a></p> <p> &nbsp;</p> Tue, 16 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolje-iz-svijeta-stripa http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolje-iz-svijeta-stripa Povratak jeftinog nacionalizma <p> Neven Orhel je u detektivskom romanu 'Iskra' pokušao obraniti sve što je u ime Hrvatske učinjeno u ratu, a rezultat je rijetko viđeni kič.</p> <div> Neven Orhel: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/iskra" target="_blank"><em>Iskra </em></a>(Fraktura, Zaprešić, 2014.)<br /> <br /> Nisam se često nalazio u situaciji koja od mene zahteva podelu na književnog kritičara s jedne i građanina s druge strane. Uglavnom se estetički sud poklapao sa etičkim tvoreći ono što je <strong>Danilo Kiš </strong>nazvao <em>(po)etika</em>. Drugim rečima, knjige sa kojima se etički i/ili politički i/ili ideološki nisam slagao uglavnom su bile i književno neuspele, ili je makar moje neslaganje sa njima proizlazilo iz suštinskog uverenja da nešto što je etički loše ne može ni pod kakvim uslovima da proizvede umetnički uspelu književnost. S druge strane, istina je uvek višestruka i relativna. Tačnije, činjenice su nepobitne, ali postoji više od jednog načina na koji se one mogu izložiti i tumačiti. Upravo u odnosu na tumačenje možemo i moramo zauzeti est-etički stav.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga <strong><em>Iskra</em></strong> <strong>Nevena Orhela </strong>je roman samo zato što su joj bibliotekari koji su je katalogizovali dodelili takvu odrednicu. U pitanju je kič kakav se retko viđa, a posebno je zabrinjavajuće što u 2014. godini, devetnaest godina nakon Oluje i prekida ratnih dejstava na teritoriji Republike Hrvatske, dobijamo nacionalno i nacionalistički obojenu limunadu koja se prodaje kao detektivski roman. S druge strane, to je knjiga koja tematizuje jedan od najužasnijih zločina koji su srpske vojne i paravojne formacije načinile u Vukovaru, što je nepobitna činjenica. Ovčara je zločin čiji se vinovnici i dalje šetaju među građanima Srbije i to jeste zabrinjavajuće i sramotno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako je, dakle, roman <em>Iskra </em>prokockao keca iz rukava i svoju povlašćenu etičku poziciju žrtve (Kiš i njegov roman <strong><em>Peščanik </em></strong>odmah padaju na pamet) pretvorio u razvlašćeno trabunjanje o hrvatskoj čistoti i nevinosti, učitavši u tekst sve one ideološke matrice koje su vladale devedesetih bez imalo kritičke svesti, bez trunke ironijskog odmaka, bez preispitivanja posledica koje je rat doneo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jer, da kažem i ono što se danas vidi neuporedivo jasnije nego početkom devedesetih, odnosno u trenutku kada je otpočela agresija JNA i srpskih snaga na Sloveniju, pa Hrvatsku, a zatim i Bosnu i Hercegovinu – rat je bio dimna zavesa za pljačku i bogaćenje pojedinaca. Njegov zadatak, po važnosti u najmanju ruku jednak ambicijama za uspostavljanje etnički čistih teritorija, bio je promena vlasničkih i odnosa moći u ekonomskom smislu i nasilna dokapitalizacija teritorije. Stoga 2014. godine nije moguće pisati roman kakav je <em>Iskra </em>jer znamo šta se i zašto dogodilo. Tekst koji nastaje nakon smrti lidera koji su države odveli u rat i svesno podržavali zločine i etnička čišćenja zarad interesa nove klase ili, kako to kaže <strong>Tomislav Marković </strong><em>kaste na vlasti</em>, mora uzeti u obzir posledice koje sudbinu žrtava sa Ovčare čine još tragičnijim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izdajući se za detektivski roman, <em>Iskra </em>počinje upravo klasično – ubistvom. Međutim, stvari su komplikovane iz nekoliko razloga – ubistvo se odigralo u Zagrebu, 16./17. novembra 1991., a žrtva je vukovarski Srbin koji ima francuski pasoš. U jeku su mobilizacije za odbranu zemlje i policijske snage su malobrojne – svo raspoloživo ljudstvo je na frontu. Stoga se kao glavna istražiteljka na slučaju imenuje Mirna Burt, nacionalna heroina sa vukovarske bojišnice, koju je primio Predsednik lično (neimenovan, stoga veliko slovo). Postoji dodatni problem: Mirnu načelnik policije Marko Zorić interno tereti za otmicu deteta, a kako je došlo do novog slučaja nestanka devojčice, to dodatno opterećuje Mirnin izbor, ali nema se kud...&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman se pripoveda iz nekoliko perspektiva – Mirnine, njenog pretpostavljenog Zvonka Deringaja i Marka Zorića. Ova mešavina je zgodna za manipulaciju znanjem – onim koje poseduju čitaoci, ali i onim koje likovi poseduju međusobno jedni o drugima. Istovremeno, upravo ova poliperspektivnost obezbeđuje manipulativni prostor za serviranje ideološkog obroka koji će na koncu pokazati kako sumnja nije smela da postoji i kako su svi oni koji su zli kažnjeni, a oni koji su dobri nagrađeni što unutar stvorenog sveta, što metaforički u odnosu na njega.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istovremeno, ove perspektive obaraju tezu da je u pitanju detektivski roman jer se zločin koji služi kao okidač za narativ nije dogodio. Tačnije rečeno, zločini za koji su osumnjičene dve Hrvatice, časna sestra Cecilija za ubistvo vukovarskog Srbina te Mirna Burt za otmicu dece, nisu se dogodili i to je ono što na simboličkom nivou od ovog romana i pravi problematičnu knjigu. Naposletku, i najglupljima i najzločestijima među čitaocima mora biti jasno da one nisu mogle biti krive.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, zločin koji se istinski dogodio i o kojem je zapravo reč u romanu nije moguće razrešiti unutar stvorenog sveta. On zahteva razrešenje na višoj instanci, na Međunarodnom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ali i pred pravosudnim organima država koje su učestvovale u ratu, odnosno države agresora i one na čijoj je teritoriji zločin počinjen. Međutim, to se ne dešava i stoga roman traži zadovoljenje pravde u sopstvenom ideološkom i simboličkom polju, i u tom trenutku propada, ruši se jer to nije, niti može da bude zadatak književnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini se da <em>Iskra </em>služi kao odbrana svega onoga što je u ime Hrvatske činjeno u ratu, bilo to dobro u vidu odbrane i žrtava koje su podnete da bi danas postojala međunarodno priznata država koja je članica Evropske unije, bilo to do određene mere dovedeno u pitanje jer gde ima rata ima i ratnih zločina (što je barem jasno kad se gleda sa ove strane Dunava i Drine, strane u čije su ime počinjeni najsvirepiji zločini u ratovima u bivšoj Jugoslaviji).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ideja da u Hrvatskoj u tom trenutku ubistvo ostaje ubistvo i mora da se reši, bez obzira ko ga počinio (pripadnica katoličke crkve) i ko bio žrtva (vukovarski Srbin, doduše silovatelj) jedan je od ključnih, da ne kažem krunskih dokaza da je mlada hrvatska država ogledalo pravde i demokratije. A činjenica da su zločini samo umišljeni i da se srećom nisu dogodili govori da je sumnja, čak i kad služi sopstvenoj negaciji, suštinski pogrešna. 'Vaše je pravo da sumnjate u crkvu i policiju u mladoj i napadnutoj državi, ali verujte mi da je to potpuno neopravdano', kao da kaže roman svojim čitaocima. On, dakle, poput <strong>Tertulijana </strong>preporučuje da verujemo iako je apsurdno, ali ako se veruje u Hrvatsku, onda možda i nije besmisleno i neverovatno jer ona je čista, sposobna da naše sumnje razveje, da ih učini ništavnim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dramatičnost koja bi trebalo da raste sa svakim novim poglavljem, koja su sva obeležena tačnim datumom pred, za vreme i neposredno nakon pada Vukovara, računa na čitalačko znanje o onome šta se tamo tačno događalo. Razlika u znanju između onoga što saznaju likovi u nužnoj hronologiji naracije i čitaoci koji imaju referentno, aposteriorno znanje u odnosu na narativ, takođe treba da učvrsti ovu veru u bezgrešnost i veličinu žrtve podnete u ratu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, iako svesna da joj se muž, odnosno partner Henry, nalazi u životnoj opasnosti, Mirna Burt je spremna da istera pravdu do kraja, da reši slučaj i bude krajnje profesionalna. U njoj ni na trenutak ne postoji sumnja, ona je čvrsta i postojana kano klisurina (pardon ovo je iz drugog vremena, iz druge države), ona je štaviše sekularna i racionalna. Pater Vinko i sestra Cecilija su joj na neki način čiste suprotnosti, ona ih posmatra sa dozom gnušanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pored javnih osobina, ona ima i skrivene, naslućene osobine kojima se njene muške kolege podsmevaju: iako je usvojeno dete predodređeno za smrt u kontejneru za smeće, završila je komparativnu književnost, mnogo čita i piše, istovremeno je hladna i emotivna, smirena i plaha (tipično-atipično žensko), i to je ono što je uvaljuje u nevolju. Kolege, a sa njima i čitaoci, sumnjaju u nju upravo zato što je drugačija, ali ta različitost je dobrodošla, prihvatljiva, čak i poželjna, posebno za čitaoce.<br /> <br /> Ona ide u prilog narativu o hrvatskoj nevinosti jer je i država optužena i napadnuta zato što je različita, zato što je svoja. Ako postoji neki lik koji je željena apoteoza mlade Hrvatske, onda je to Mirna Burt. Njena žrtva će biti nagrađena. U njoj će biti začeta iskra nove države koja je rođena kao i svako dete u krvi i znoju, uz plač i vrištanje, ali u konačnici donosi radost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Interesantno je kako se izdavanje ove knjige poklopilo sa zastrašujućim skretanjima političkog spektra udesno i ponovnim zaoštravanjem tenzija na relaciji Beograd-Zagreb, što protestima hrvatskih veterana, što puštanjem ratnog zločinca <strong>Vojislava Šešelja</strong> na slobodu. Naravno, ovo je samo niz slučajnosti, ali umesto pronalaženja i kažnjavanja pojedinačnih zločinaca, umesto ozbiljnog promišljanja svega onoga što se dogodilo, umesto zajedničkog delovanja da bi svi napaćeni i nadasve osiromašeni ljudi kojih nije malo na ovom području živeli bolje - ne zajedno i ne u ljubavi, nego ekonomski uzdignutija čela - čitav region ponovo upada u nepotrebno zaoštravanje retorike. Mirna Burt i njoj slični likovi samo je pojačavaju, iako nisam siguran da je to bila osnovna želja njenog tvorca. Kako bilo, <em>Iskra </em>je roman koji bi trebalo zaobilaziti u širokom luku.<br /> <br /> Vladimir Arsenić<br /> foto: <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Military_of_Croatia#mediaviewer/File:Mig21_kockasti.jpg" target="_blank">Lipnopower</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Vladimir Arsenić </strong>(Beograd, 1972), magistrirao komparativnu književnost na Telavivskom univerzitetu. Redovni je kritičar internet portala <em>www.e-novine.com</em>. Piše povremeno za <em>Think tank, Beton, Quorum, www.pescanik.net</em>. Prevodi sa engleskog i hebrejskog. Sa prijateljima uređuje književni časopis <em>Ulaznica </em>koji izlazi u Zrenjaninu. Ponosni je muž, otac i antifašista.</div> Mon, 15 Dec 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/povratak-jeftinog-nacionalizma http://www.booksa.hr/kolumne/povratak-jeftinog-nacionalizma Kiklopi 2014. <p> Proznim djelom godine proglašena je Kovačeva oproštajna knjiga - 'Vrijeme koje se udaljava'.</p> <p> Jučer u podne, u Puli, uručene su nagrade Kiklop u 11 od 12 kategorija. Ove godine, naime, nije dodijeljena Nagrada za životno djelo.</p> <p> Za urednika godine proglašen je <strong>Kristijan Vujičić</strong> (Naklada Ljevak, Zagreb), prozno djelo godine je <a href="http://booksa.hr/kolumne/posljednji-pisac-nestale-jugoslavije" target="_blank"><em><strong>Vrijeme koje se udaljava</strong></em></a> <strong>Mirka Kovača</strong> (Fraktura, Zaprešić), <strong>Lári Mári</strong> ili <strong>Larissa Kunić</strong> i <strong>Marieta Kola</strong> proglašene su debitanticama godine za knjigu <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/bez-ljubavi-i-mrznje" target="_blank"><strong><em>Bez ljubavi i mržnje</em></strong></a> (Naklada Ljevak, Zagreb), a <strong>Irena Vrkljan</strong> nagrađena je za najbolju pjesničku zbirku – <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/koracam-kroz-sobu" target="_blank"><em><strong>Koračam kroz sobu</strong></em></a> (Naklada Ljevak, Zagreb).</p> <p> <strong>Viktor Žmegač</strong> autor je najbolje knjige eseja – <em><strong>Europa x 10</strong></em> (Profil knjiga, Zagreb), dok je za nakladnika godine proglašena zaprešićka <strong>Fraktura</strong>.</p> <p> <em><strong>K2 – trijumf i tragedija</strong></em> (V.B.Z., Zagreb) <strong>Stipe Božića</strong> nagrađena je u kategoriji publicistike, za najbolju znanstvenu knjigu Kiklopa je odnio <strong>Boris Senker</strong> za <em><strong>Uvod u suvremenu teatrologiju II</strong></em> (Leykam international, Zagreb), dok je <em><strong>Palac Sim palac Tam</strong></em> (Naklada Semafora, zagreb) <strong>Silvije Šesto</strong> (tekst) i <strong>Davora Šunka</strong> (ilustracije) najbolja u kategoriji knjiga za djecu i mladež.</p> <p> Prevoditelj godine je <strong>Mate Maras</strong> za <strong>Miltonov</strong> <em><strong>Izgubljeni raj</strong></em> (Školska knjiga, Zagreb) i na koncu, za najbolje oblikovanu knjigu nagrađena je <strong>Ana Pojatina</strong> – <em>Koračam kroz sobu</em> Irene Vrkljan (Naklada Ljevak, Zagreb).</p> <p> Čestitke dobitnicima.</p> <p> izvor i foto: <a href="http://sanjamknjige.hr/hr/2014/naslovnica/" target="_blank">Sa(n)jam knjige</a></p> Mon, 15 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kiklopi-2014 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kiklopi-2014 Rasknjižje, 15. – 21.12.2014. <p> Možda da zimski solsticij dočekate u društvu nekog od novih naslova iz ovotjednog ‘Rasknjižja’?</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/sreca-prati-hrabre"><em>Sreća prati hrabre</em></a>, Elvira Slišurić (Hena com)<br /> Ovo je na više načina jedinstven roman u okvirima novije hrvatske književnosti. To nije ratni roman – rat se u romanu gotovo ne spominje, ali je neprestano prisutan, u mislima ljudi čije ozljede nisu vidljive golim okom, ali su toliko duboke i bolne da onemogućavaju normalan tijek života. Sreća prati hrabre je jedinstven roman i zato što mu se radnja gotovo u potpunosti odvija u ambijentu bolničkog odjela. Radi se o fikcijskoj nadogradnji autoričinih iskustava pisanoj asketski pročišćenim, minimalističkim stilom, uz garnirung blage, dojmljive, lirski obojene poetičnosti.</p> <p> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/zabiljeske-starog-pokvarenjaka-2"><em>Zabilješke starog pokvarenjaka 2</em></a>, Charles Bukowski (Šareni dućan)<br /> Stavljajući na papir svoja 'pokvarenjačka' promišljanja Bukowski piše posvetu svim neukalupljenim i samosvojnim ljudima, ma gdje živjeli i ma što radili. Svrstavali su ga među bitnike, hipije, rokere... a on je bio samotnjak i bježao je od bilo kakvih 'klanovskih druženja', nije tražio gurue po Indiji i Africi, alkohol mu je bio miliji od droge, a Mozarta i Bacha volio je više nego Hendrixa i Dylana. U jednoj ovdje uvrštenoj zabilješki piše: 'Ne želim biti inteligentan čovjek i u tome sam uspio. Inteligentni ljudi su mi dosadni sa svojom učenošću, svojim čvrstim pogledom koji pokazuje silno znanje... Moje me neznanje tješi.'</p> <p> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/vazno-je-zvati-se-gregor"><em>Važno je zvati se Gregor</em></a>, Boris Perić (Oceanmore)<br /> Naslov ne priziva u sjećanje samo poznatu komediju Oscara Wildea, nego i jedno ime/prezime, koje bi u djelima trojice autora možda prošlo sasvim nezapaženo da im Gregori, čita li se dovoljno duboko i široko, ne pokazuju visok stupanj začuđujuće međusobne srodnosti, zrcaleći, živeći i provodeći u djelo nešto što se već desetljećima rado naziva mazohizmom, shvaćenim ne samo kao seksualna perverzija, nego prije svega kao svojevrstan duhovno-egzistencijalno-politički stav, aktualan koliko u ranom 20. stoljeću, toliko i danas.</p> <p> 4. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/arkana-fausta-vrancica-sibencanina"><em>Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina</em></a>, Omer Rak (Fraktura)<br /> Kroz dvije paralelne priče, suvremenu i onu iz vremena Fausta Vrančića i njegova boravka na praškom dvoru Rudolfa II. Habsburškog, prepleće se vječno pitanje ratovanja i mira, pitanje uzbuđenja u znanstvenim otkrićima i umjetničkim ostvarenjima te ono ključno – pitanje napretka ili stagniranja pojedinca i društva.</p> <p> 5. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/svjeze-obojeno"><em>Svježe obojeno</em></a>, Josip Mlakić (Fraktura)<br /> Gledajući TV-emisiju o iskopavanju masovne grobnice, Klara unaprijed zna da su tamo dva dječja kostura, a njezina majka zna da je došao čas da joj kaže sve o njihovu bijegu iz Bosne. Klara i njezina majka u Švedsku su došle kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, a danas, dvadesetak godina poslije, ne prestaje njezina opsjednu­tost dječjim lutkama u izlozima, premda se svoga djetinjstva tek mutno sjeća. Nakon što joj umre majka, Klara na osnovi njezinih priča piše tekst o svom spasu iz rata, koji je nazvala Bijeg u Egipat.</p> <p> Za djecu:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/za-djecu/dozivljaji-dobre-curice-jakice"><em>Doživljaji dobre curice Jakice</em></a>, Irena Plejić Premec (Algoritam)<br /> Baveći se temama kao što su upis u školu i testiranje koje se pritom mora obaviti (a nije jednostavno zapamtiti gdje je lijevo, a gdje desno), važnošću rođendana za život sedmogodišnjaka (i mnogih drugih, htjeli to priznati ili ne), zaljubljenošću ili onim što se takvim čini, najboljim prijateljicama i svime onime što se s njima može raditi, a da roditelji ipak prežive, kao i brojnim drugim temama koje zaokupljaju male glave, Irena Plejić Premec ispisuje priče iz svakodnevice, iz perspektive djeteta.</p> <p> Ostalo:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/ostalo/burgologija-srednjovjekovni-utvrdjeni-gradovi-kontinentalne-hrvatske"><em>Burgologija – srednjovjekovni utvrđeni gradovi kontinentalne Hrvatske</em></a>, Zorislav Horvat (UPI2M BOOKS)<br /> Ovo je djelo o hrvatskom srednjovjekovnom, napose feudalnom fortifikacijskom i stambenom graditeljstvu. Knjiga je jedinstvena po svom pristupu istraživanju ovih povijesnih spomenika, po rasčlanjivanju i sistematizaciji te raznovrsne i složene problematike, zbog njezine stilske i tipološke slojevitosti. Jedinstvena je i zbog bogatstva komparativne građe koju je, kroz više od četrdesetak godina sistematskog istraživanja materijalnih ostataka ovih spomenika na hrvatskim prostorima i u širim povijesnim okvirima, odradio autor.</p> <p> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/ostalo/zivot-pod-povecalom"><em>Život pod povećalom</em></a>, Stephen Grosz (Planetopija)<br /> Ova zbirka istinitih priča iz prakse poznatog psihoanalitičara neće vas ostaviti ravnodušnima. Svatko se od nas u životu barem jednom osjećao kao da je zaglavio, završio u slijepoj ulici zbog impulzivnosti ili loših odabira, da je uhvaćen u zamku vlastite nesreće ili straha, zatočen u vlastitoj prošlosti. Stephen Grosz u svojoj se dugogodišnjoj praksi susreo s mnogo takvih ljudi i o njima piše ove priče. Ova topla i dirljiva knjiga govori o svakodnevnom životu, o ljubavi, lažima, tuzi i promjeni, a priče nam pokazuje kako se lako izgubiti, ali i kako se možemo ponovno pronaći.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> Radni tjedan počinje s <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje/promocija-moja-kisna-djevojcica"><strong>promocijom knjige ‘Moja kišna djevojčica’</strong></a> <strong>Kristine Turčin</strong> (Davina) i programom <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje/knjizevnost-u-mocvari-pintaric-katalinic-popovic"><strong>Književnost u Močvari – Rani radovi</strong></a> koji će ovoga puta ugostiti <strong>Ivanu Pintarić</strong>, <strong>Mariju Katalinić</strong> i <strong>Svena Popovića</strong>.</p> <p> <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje/promocija-propali-kongres-gorana-tribusona"><strong>Promocija knjige ‘Propali kongres’</strong></a> <strong>Gorana Tribusona</strong> na rasporedu je u utorak.</p> <p> U četvrtak možete birati između <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje/promocija-arkana-fausta-vrancica-sibencanina-omera-raka"><strong>promocije knjige ‘Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina’</strong></a> <strong>Omera Raka</strong> i <a href="http://www.booksa.hr/program/booksa/10-godina-bookse-marko-selic-marcelo-i-david-albahari-u-knjizevnom-budoaru"><strong>tribine ‘Književni budoar’</strong></a> u Booksi na kojoj će gostovati <strong>Marko Šelić Marčelo</strong> i <strong>David Albahari</strong>.</p> <p> Ostala književna događanja potražite <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Sun, 14 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-15-21122014 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-15-21122014 'Kamov' ide Bekavcu <p> Prvi je put dodijeljena ova nagrada Hrvatskog društva pisaca za najbolje književno djelo.</p> <p> Dodijeljena je nagrada&nbsp;<em><strong>Janko Polić Kamov&nbsp;</strong></em>za najbolje književno djelo (poezija, proza, drama) napisano na hrvatskom jeziku i objavljeno u razdoblju od 1.9.2013. do 31.8.2014. Nagradu je prvi put dodijelilo <strong>Hrvatsko društvo pisaca</strong>, a u povijest će kao prvi pobjednik biti zapisan <strong>Luka Bekavac </strong>koji je dobio nagradu za roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritika-213-luka-bekavac" target="_blank"><em><strong>Viljevo</strong></em></a>.<br /> <br /> Ove godine za nagradu su se prijavila 53 književna djela, a prosudbeno povjerenstvo je u uži izbor uvrstilo, uz <em>Viljevo</em>, i <strong><em>Nabrajanja</em></strong> <strong>Aleksandra Huta Kone</strong>, <strong><em>Bijelo, Žaba, Marjane, Marjane, Prolazi sve</em></strong>&nbsp;<strong>Dubravka Mihanovića</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/masina-utjecaja" target="_blank"><strong><em>Stanje sumraka</em></strong></a> <strong>Sibile Petlevski </strong>te <strong><em>Serendipity</em></strong> <strong>Milorada Stojevića</strong>.<br /> <br /> Predsjednica žirija <strong>Andrea Pisac </strong>obrazložila je odluku: "Kako je vremensko-prostorna smislenost ukinuta na razini stila i teme, <em>Viljevo</em> najdojmljivije ulazi pod kožu na razini emocije i raspoloženja."<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.jutarnji.hr/knjizevna-nagrada-kamov-luki-bekavcu-za-roman--quot-viljevo-quot-/1253745/" target="_blank">Jutarnji list</a><br /> foto: <a href="http://acreelman.blogspot.com/2013_02_01_archive.html" target="_blank">Acreelman</a></p> Fri, 12 Dec 2014 07:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kamov-ide-bekavcu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kamov-ide-bekavcu Čajanka koja se otela kontroli <p> Naša rođendanska proslava skliznula je u nadrealizam, još uvijek traje, a kad će završit - ne zna se.</p> <p> <strong>Martina</strong> je prva rekla: "Ovo će se izrodit u kaos većih razmjera."</p> <p> "Bezbeli, pa već se izrod'lo", <strong>Mika</strong> će srknuvši čaj od lipe dobrano začinjen dudovačom.</p> <p> Njih dvije i moja malenkost jedini smo još bili pri sebi. Booksina rođendanska čajanka otela se kontroli šestog prosinca oko dva ujutro. Prizori oko brončanog fra <strong>Grge Martića</strong> podsjećali su na nekakav <strong>Kusturičin</strong> hardcore film.</p> <p> <strong>Vanja</strong> i <strong>Kruno Lokotar</strong> vade iz gepeka pečenu svinju, pa je hite ravno na štand s bedževima i ostalim drangulijama. Vidjevši masakrirano prasence, grupica vegana počne povraćati po parku i zvati upomoć. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</p> <p> Kao po komandi <strong>Ana</strong> iz menadžmenta cikne: "Iju-ju, idemo po još logistike!", pa odlazi sa <strong>Sunčicom</strong> u office odakle dovlače reš pečeno, već tranširano janješce.</p> <p> "Meni glavušu, meni glavušu, prva sam rekla", grakće <strong>Dunja Draguljče</strong>, te potrči k janjetu, ali saplete se i sruši u obližnji grm.</p> <p> Dva živa purana bježe u pravcu Bauerove, a za njima jure <strong>A. Perković</strong> i <strong>Sale</strong> s velikim kuhinjskim noževima kakve viđamo samo u filmovima strave i užasa.</p> <p> "Heh, ma stanite, nećemo vam ništa", vabi ih Zadranin.</p> <p> U isto vrijeme njegov šibenski pomagač pokušava prepriječiti put pernatim stvorenjima. Na koncu, jedan od purana završi pod kotačima kamiona čistoće.</p> <p> "Aleksandre, pokupi ga, ovi drugi biži u pravcu Vlaške."</p> <p> "Vidim i sam", Sale će, "teško ćemo ga stić, moramo se zadovoljit s ovim jednim što tragično poginu u saobraćajnoj nesreći."</p> <p> Četiri ujutro. Družba oko KK Booksa ne posustaje. Vegani su već odavno pobjegli kućama. Ostadoše samo prekaljeni mesožderi i pustahije. Zapodjenula se i prva tučnjava. <strong>Božo P.</strong> i <strong>Luka</strong>, zli blizanac <strong>dr. Ostojića</strong>, uhvatili se u koštac, a papagalo <strong>Tibor</strong> leti iznad njih i krešti: "Na parrrangal, na parrrangal!"</p> <p> "Oko čega se dohvatiše", pita Ana petljajući oko lule.</p> <p> "Ovako je bilo", pojašnjava Lokotar, "Božo drži da je <strong>Sartre</strong> jedan od najvećih književnika i mislilaca dvadesetog stoljeća, a ovaj mali udara kontru – po njemu, <strong>Žan-Pol</strong> je tek jeftini prevarant i secikesa, to je, mislim, temelj njihova okršaja. Ima li tu i kakvih drugih, dubljih razloga, ne bih znao reći."</p> <p> "Razdvojite ih", viče Vanja plešući na štandu s kuhanim vinom, "Neka netko prekine ovo besmisleno šaketanje. Moramo misliti na svoj ugled."</p> <p> Sale, redar <strong>Damjan</strong> i A. Perković teškom mukom uspijevaju stati u kraj dvojici ratobornih pjetlića. Ne bi li im skrenuo misli, Sale nudi svakom po jedan pečeni pureći batak.</p> <p> U pet i petnaest Martina se dosjeti: "A gdje je Dunječka?"</p> <p> "Teško pitanje, ne mogu ti pomoć, sestro…", <strong>Mateja</strong> iskapi čašu pelina, te je rokerski razbije o zemlju.</p> <p> "Jel ono njez'na čizma što se b'jeli u grmu zelenom?", Mika će.</p> <p> "Umrla je", Ana će unezvijereno, "poginula je od zime dok se mi tu šegačimo."</p> <p> Okupili smo se oko šimširova grma pokušavajući pridignuti krhko djevojče.</p> <p> "Zapetljali joj se dredloksi, ovo neće ići bez škara, neka netko donese škare i neka ne trči s njima dok ih donosi", naloži Perković.</p> <p> U sedam manje petnaest ispred Bookse tinja nekoliko zgarišta. Posvuda koščice životinjskog porijekla, razbijena staklovina, glavice kiselog kupusa, prazne kištre, karambolirana slavljenička torta i naš fensi escajg. <strong>Šeherzada</strong> i Mateja drijemaju na klupicama ogrnute ćebencetom. Širi se miris različitih vrsta alkohola. Netko je srušio štand s pivom. Ana i Vanja pjevuše: "Ružiiiica si biiilaaa moooooojaaa…", papagalo Tibor drijema usred kaosa kojega sam učini u Muzeju nezavisne kulture.</p> <p> Pepeljasta u licu, Dunja Draguljče promatra svoj odraz u zrcalu i plače: "Unakaziše mi pomno njegovanu frizuru… jesam ja jela janjetinu sinoć, jel jesam, Aneee…!?"</p> <p> Tjedan dana poslije Booksina rođendanska čajanka još uvijek traje, a kad će završit – ne zna se.</p> <p> F.B., 12. prosinca 2014., Zagreb<br /> foto: prizori potpunog kaosa ispred KK Booksa (naša osobna arhiva)</p> Fri, 12 Dec 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/cajanka-koja-se-otela-kontroli http://www.booksa.hr/kolumne/cajanka-koja-se-otela-kontroli 'Roman raste kao stablo' <p> Razgovarali smo sa španjolskom spisateljicom Rosom Montero o spisateljskoj blokadi i esencijalnoj važnosti mašte u životu i pisanju.</p> <div> <strong>Amos Oz je jednom prilikom rekao kako je njemu kao piscu izuzetno važno izmišljati živote i svjetove nepoznatih ljudi, prolaznika na cesti, ljudi koji čekaju u redu u trgovini i slično. I u knjizi <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ludjakinja-u-nama" target="_blank"><em>Luđakinja u nama</em></a> vi ste rekli nešto dosta slično tome. Je li u pitanju spisateljska vježba ili je riječ o procesu nad kojim zapravo nemate previše kontrole?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne bih to nazvala vježbom u tom smislu riječi, već je u pitanju zapravo nesvjestan postupak. Svaki moment je bitan. Piše se u glavi, i pisac mora imati svu tu građu u glavi. Neobuzdana mašta je s jedne strane poklon bogova, no s druge strane ima i svoju cijenu jer nekako uvijek ostaješ sa strahovima u sebi. Uzmimo za primjer pokolj više od četrdeset studenata u Meksiku. Čitam o tome i mašta mi se otme kontroli, ja nad njom više uopće nemam moć, ona sama počne pričati priču o tim stravičnim događajima, iako ja to ne želim. Kada se piscu dogodi blokada, to nije situacija kada ostaješ bez materijala, već je u pitanju trenutak u kojem se zaustavlja ta kreativna buka u glavi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U <em>Luđakinji u nama </em>spominjete Ovejera i njegov primjer razbijanja blokade, kada je odlučio napisati rečenicu "Godina 2001. bila je loša za Mikija" i krenuti u pisanje samo na temelju te rečenice. Dakle, on je odlučio pisati bez te spomenute 'buke' u glavi. Može li pisac tako pisati, i što se dešava kada buka utihne?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Tada život postane nemoguće živjeti. Uzmimo primjer velikog čileanskog pisca <em>boom </em>generacije <strong>Joséa Donosa</strong>. Kada je on govorio o blokadi, koristio je sjajan izraz – suša. To je upravo trenutak kada ti se osuše um i kreativnost, a život postaje bezbojan i potpuno gubi smisao. Jer svjetovi mašte koje svi mi pisci posjedujemo neka su&nbsp;vrsta receptora, odnosno konektora, mjesto spajanja sa svijetom, gdje jedino možemo zaista osjetiti i razumjeti svijet.<br /> <br /> Veliki <strong>Fernando Pessoa </strong>kaže da je pjesnik toliko savršen varalica da čak i osjeća bol koju je sam izmislio. Iz toga proizlazi velika istina, da moraš osjetiti bol čak i ako ona ne postoji, moraš je podražavati, da ne kažem glumiti. Glumeći osjećaš. Dakle, ta imaginacija mi je potrebna da bih se uopće spojila sa životom. Kada sam četiri godine prestala zamišljati stvari na taj način, kada sam prestala pisati, bila sam potpuno otrgnuta, odlijepljena od svijeta. Stoga ta igra, ta vježba na poligonu mašte o kojoj govori Oz, ipak nije vježba, već nešto što tvori strukturu tebe kao pisca i čovjeka. To je esencijalno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Dosta govorite o tom vječnom procesu pričanja, brbljanja u mašti, kao i o trenutku u kojem se to pretvara u istinsku građu za priču ili roman. Kada se to zbiva, i je li riječ o svjesnoj, racionalnoj odluci?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Cijelo vrijeme si okružen maštanjem koje nikad ne prestaje. No 99% tih maštarija nikada ne postane dijelom literarne obrade. Međutim, odjednom jedan prizor naprosto upali razne prekidače u tvome umu, i shvatiš da te to nevjerojatno privlači, iako ne možeš objasniti zašto. To proizvede takvu emociju da odmah znaš da moraš to priopćiti drugome, da moraš to napisati. Tako nastaje roman.<br /> <br /> Možemo primijetiti da je čitatelj u tom smislu prisutan već u nultoj točki nastajanja romana, pri samoj odluci, jer ti kao autor imaš potrebu podijeliti s drugim to što si doživio u sebi. Potrebno je to podijeliti, ali i samome sebi objasniti. Dakle, pišeš i da bi razumio o čemu se tu zapravo radi. Neke stvari se mogu objasniti tek procesom pisanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kažete da prije samog početka pisanja pripovjednog teksta nosite čitav tekst u sebi, svaki zarez, svaku točku. Koliko se sam tekst na papiru razlikuje od onoga što ste nosili u sebi?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Svaki autor ima svoju vlastitu metodu. Meni obično treba oko tri godine da napišem roman. Prvih godinu i pol se ideja razvija u mojoj glavi i u tom periodu bilježim sve ono što ću kasnije upotrijebiti prilikom pisanja. Nakon godine i pol znam cijeli kostur romana. Meni je bitno osmisliti strukturu teksta. Moji romani teže tome da budu dobri arhitektonski proizvodi. Stoga imam posloženu arhitekturu u fizičkom smislu, imam brojne mape, dijagrame, bilješke itd. Dakle, izlažem sve ono što će se zbivati, kao i odnose elemenata, međusobne odnose likova i slično.<br /> <br /> Nakon tog perioda znam da će roman imati npr. 47 poglavlja i onda ga krećem pisati. Međutim, u idućih godinu i pol dana nastat će još 20 poglavlja i umrijet će neki lik koji nije na početku treba umrijeti. Zašto? Zato što je roman živ i on se mijenja do samoga kraja. Roman se sastoji od beskonačne količine sitnih primjena, malih dodataka i beskrajno mnogo neodređenosti. Pisanje romana možemo usporediti sa stablom. To je organski proces, tu postoji korijenje, glavno deblo, ali se neprestano nešto grana, nešto izbija s raznih strana i niče posvuda.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Je li tekst kompromitiran svojim nastankom u fizičkom obliku? Znate li biti razočarani tim procesom pisanja?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno da uvijek postoji razlika između onoga što svira u tvojoj glavi i onoga što se na koncu pojavi na papiru. Prije pisanja romana, kad je on tek ideja, on je najbolji roman na svijetu, a zatim se uplivom stvarnosti počinje na određeni način umanjivati. I upravo je tu na djelu autor, tu se prepoznaju zanat i majstorstvo.<br /> <br /> Roman se uči pisati tako što se piše, povezan je s procesom odrastanja. Stoga je u mojim prvim romanima postojala velika razlika između onoga što sam htjela napisati i onoga što je na kraju nastalo. Danas, kada sam došla do određene kreativne zrelosti, ta razlika je veoma mala. Iako nikada neće nestati.<br /> <br /> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/rafagomez/5386513627" target="_blank">Rafael Gómez</a></div> Thu, 11 Dec 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/roman-raste-kao-stablo http://www.booksa.hr/kolumne/roman-raste-kao-stablo Houellebecq nadomak smrti? <p> Na Human Rights Film Festivalu u kinu Europa igra film 'Near Death Experience' sa slavnim francuskim piscem u glavnoj ulozi.</p> <p> Film&nbsp;<strong><em>Near Death Experience </em></strong>redatelja&nbsp;<strong>Benoîta Delépinea </strong>i <strong>Gustavea Kerverna&nbsp;</strong>nama je naročito zanimljiv jer se u njemu pojavljuje francuski književnik <strong>Michel Houellbecq</strong>, i to ne kao redatelj ili scenarist, nego kao - glavni glumac!&nbsp;<br /> <br /> Houellbecq glumi Paula, operatera u<em>&nbsp;</em><em>call centru</em>, koji bježi od svakodnevne rutine u planine Provanse i doživljava blizak susret sa smrću.&nbsp;<br /> <br /> Redatelji Delépine i Kervern obrazložili su odabir Houellbecqa za glavnu ulogu: "Izabrali smo ga da bude naš glumac: spisatelj koji po nama osjeća najautentičnije. Nadali smo se da će njegova intelektualna pomnost oblikovati i to kako on glumi, i imali smo sreće. Houellebecq je dao život našim riječima. Kad se suočavamo sa smrću, ništa nije ljepše od istine."<br /> <br /> Film igra na <strong>Human Rights Film Festivalu </strong>u kinu <strong>Europa</strong> danas, u četvrtak 11.12. u 18 sati, te u nedjelju 14.12. u 16 sati. Ulaz je slobodan.<br /> <br /> izvor: <a href="http://humanrightsfestival.org/2014/11/near-death-experience/" target="_blank">HRFF</a><br /> foto: <a href="http://commons.wikimedia.org/wiki/File:2008.06.09._Michel_Houellebecq_Fot_Mariusz_Kubik_10.JPG" target="_blank">Mariusz Kubik</a></p> Thu, 11 Dec 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/houellebecq-nadomak-smrti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/houellebecq-nadomak-smrti Kvizni štab: 'Dobro je, igrat će se!' <p> Zajedno s legendarnim Booksinim pub kvizom, vraća se i kolumna 'Kvizni štab' u kojoj se prisjećamo teških kviznih početaka.</p> <div> <em>U petak 19.12. u 19 sati u Booksi će se opet jednokratno održati <strong><a href="http://www.booksa.hr/program/booksa/10-godina-bookse-pub-kviz-lova-do-krova" target="_blank">Pub kviz petkom</a>.&nbsp;</strong>U tom povodu <strong>Kvizni&nbsp;Tonči Raić&nbsp;</strong>će u dva teksta podsjetiti na slavne dane pub kviza.&nbsp;</em><br /> <br /> ***<br /> <br /> Pamtim to kao da je bilo danas... A bilo je prije gotovo 9 godina. Moja ondašnja cura pričala mi je o nekom kvizu u Booksi, kako njene frendice idu tamo, ona je isto jednom bila, pa daj da ja odem s njima, jer ja svakog đavla znam, tako nekako...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako sam se dotad okušao samo u jednom TV-kvizu ('<em>Brzo naprijed</em>', koji se emitirao na Novoj TV puna tri tjedna!), jedva sam dočekao prliku za novo dokazivanje. Sjećam se da nismo baš briljirali, ali da mi je bilo zabavno – nedvojbeno. Pobjedu je odnio <strong>Bioaktiv s LGG-om</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svoje dojmove prenio sam svojoj ekipi (<strong>Gogo</strong>, <strong>Iko</strong>, <strong>Saša</strong>, <strong>Peras</strong>), koja je konceptom bila, malo je reći - oduševljena. U jednu riječ stane: "Ludilo!" I sljedećeg petka okupila se probrana ekipa znalaca i navrat-nanos si nadjenula ime <strong>Minimax</strong>, to gordo ime koje će udariti temelje pub-kviznoj kompetitivnosti u Hrvata.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Minimax je odnio pobjedu, a Bioaktiv je bio nezamjetan. Kasnije sam saznao da 'Bioaktiv' i 'Bioaktiv s LGG-om' nisu ista stvar, jer LGG je bio <strong>Krešo Međeral Sučević</strong>, danas poznato kvizno ime s TV-ekrana.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako je mojoj vezi uskoro istekao rok trajanja, baš kao i ekipi u kojoj sam debitirao, uslijedio je poziv Minimaxa da se pridružim, što sam objeručke prihvatio. A kako je u to vrijeme kretao i Booksin sajt, u mojoj se glavi rodila ideja o kolumni <em>Kvizni štab </em>u kojoj bi, baš poput <strong>pošćera Bombište</strong>, bio marljiv kroničar kviznih zbivanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S povijesnim odmakom mogu s ponosom ustvrditi - ako je kviz u Booksi bio kamen temeljac pub-kviziranja u Zagrebu, a posljedično i u Hrvatskoj (a jest), nedvojbeno je da je <em>Kvizni štab </em>bio nosivi zid, armatura ili barem oho-ljepilo koje je sve sastavne faktore držalo na okupu. Sjećam se dana, prije <em>Kviznog štaba </em>dakako, kada je moj suigrač Gogo znao nervozno brojati igrače u Booksi, pa kad bi nabrojao nekih 12-13 ljudi, zadovoljno bi protrljao ruke: "Dobro je, igrat će se!”</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, 'Le pub kviz' je svoje dno dotaknuo jednog prohladnog petka, kad smo kviz igrali – učetvero. Osim 'inventara' (Gogo i ja), pojavilo se još točno dvoje igrača – <strong>Tonći Kožul </strong>i <strong>Bilanda Ban</strong>. Kako bi doskočili jadu, odlučili smo se igrati pojedinačno – uz udvostručenje participacije od 10 kuna, kako ipak ne bismo igrali za kikiriki (nego za pivo i kikiriki).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sjećam se da sam pobijedio, mada tadašnjoj voditeljici i sastavljačici pitanja (!) <strong>Mariji Mladini </strong>nije bilo svejedno. Ona je, naime, iz tjedna u tjedan sastavljala kviz (ponekad se znalo dogoditi da u petak oko 19 sati Marija sjedi za računalom i kaže "evo, još samo rubrika književnost"). Tako je imala osjećaj da je bezveze protratila kviz.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz svoje pozicije nedvojbeno je bila u pravu, ali iz naše - nije. Mi smo svoj kvizni šut dobili... Priča zvuči nestvarno iz današnje perspektive, kada postoji <strong>Hrvatski kvizni savez</strong>, kad u Zagrebu gotovo svakog dana možete birati gdje ćete na pun kviz. Ponekad se zna zalomiti da su ponedjeljom u ponudi - tri kviza! A nas je tog petka igralo - četvero...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jasno je da je sastavljanje kviza iz tjedna u tjedan mukotrpan posao, tako da je udarnica Marija svoj posao prepustila ekipama, i to po pravilu - nakon što pobijediš dva puta zaredom, sastavljaš kviz. Kako se Minimaxu to često znalo dogoditi, mogu reći da smo se nasastavljali kvizova, toliko da sam čak i sastavio vodič za početnike ('Kako napraviti dobar, igriv, neprelagan i ne pretežak kviz?')</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>u sljedećem nastavku... Kvizni štab kao zamjena za Facebook, gužve u Booksi, Liga prvaka, nadrkani susjedi, policija, odlazak,iiii... veliki povratak!</em><br /> <br /> Tonči Raić<br /> foto: Iz arhive pub kviza</div> Thu, 11 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kvizni-stab-dobro-je-igrat-ce-se http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kvizni-stab-dobro-je-igrat-ce-se Telećanu nagrada 'Krunoslav Sukić' <p> Osječki centar za mir, nenasilje i ljudska prava knjigom godine proglasio je Telećanov roman 'Dezerter'.</p> <p> Osječki centar za mir, nenasilje i ljudska prava nagradu <em><strong>Krunoslav Sukić</strong></em> za najbolji roman dodijelio je <strong>Dinku Telećanu</strong> za roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/dezerter" target="_self"><em><strong>Dezerter</strong></em></a>.</p> <p> Uz Telećana nagrađeni su još pastor <strong>Clive Richard Fowle</strong> iz Velike Britanije, <strong>Staša Zajović</strong> iz srbijanske udruge <em>Žene u crnom</em> te pomoćnik ministra branitelja <strong>Bojan Glavašević</strong>.</p> <p> Napomenimo još da se nagrade dodjeljuju već petu godinu, a posvećene su preminulom mirovnom aktivistu <strong>Krunoslavu Sukiću</strong>.</p> <p> Čestitke nagrađenima!</p> <p> izvor: <a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/" target="_blank">HDP</a></p> Thu, 11 Dec 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/telecanu-nagrada-krunoslav-sukic http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/telecanu-nagrada-krunoslav-sukic Udaljene djevojke na Bliskom Istoku <p> Gwenaëlle Aubry u 'Podjelama' daje originalnu perspektivu na židovsko-palestinski sukob kroz priču o dvije vrlo slične tinejdžerke.</p> <div> Gwanaëlle Aubry: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/podjele" target="_blank"><em>Podjele </em></a>(Disput, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2014.; S francuskog prevela <strong>Sanja Šoštarić</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <strong><em>Podjele </em></strong>francuske spisateljice <strong>Gwenaëlle Aubry </strong>(koja je nedavno <a href="http://booksa.hr/kolumne/identiteti-kao-fantomi" target="_blank">gostovala u Booksi</a>)&nbsp;govori o poznatoj temi o kojoj se dosad napisalo tisuće knjiga i raspredalo u jednako toliko televizijskih emisija – naime, radi se o židovsko-arapskom sukobu u Izraelu koji traje već nekoliko desetljeća. Knjiga se bavi dvjema djevojkama koje su fizički gotovo identične jedna drugoj, osim što je jedna Palestinka i zove se Leila, a druga je Židovka Sara koja se nakon 11. rujna doselila s majkom i bratom u Izrael.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Aubry je inspiraciju za roman dobila kad je u novinama vidjela fotografiju dviju sličnih djevojaka od kojih je jedna bila bombaš samoubojica, a druga njezina žrtva. Njene su junakinje također 17-godišnjakinje koje žive u Izraelu, no čiji se životi radikalno razlikuju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Leila živi u izbjegličkom logoru na Zapadnoj obali te sa svakim novim poglavljem stidljivo i tinejdžerski otkriva detalje o životu u 'kavezu', o svojoj želji da studira engleski na Zapadu, traumi koju ju je proživjela kad su joj odveli najstarijeg brata na ispitivanje, te položaju svoje obitelji u naselju koje osuđuje činjenicu da joj otac radi van logora za Židove. Sara se pak prilagođuje novom jeziku, društvi i školi, zaljubljuje se u dečka iz razreda, no svi ti problemi nisu dovoljni da joj u potpunosti odvuku misli od povijesti vlastite obitelji ispisane u varšavskom getu, a oživljene terorističkim napadom na New York u kojem je prije živjela.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu se negdje začela i Aubryjina ideja paralelnog, zrcalnog pisanja: jedno poglavlje pripovijeda Leila, sljedeće poglavlje pripovijeda Sara. Poglavlja se međusobno prate temama i događajima, pa čak i mjestima na kojima se junakinje nalaze. No ono što, primjerice, jedna naziva Shaar HaArayot (Lavlja vrata), drugoj je Bab al-Asbat (Vrata plemena) i slično, čime Aubry pojačava stvarne, ali neopipljive zidove među svojim protagonisticama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj specifičan pogled na sukobe u Izraelu kroz oči dvije tinejdžerice dvosjekli je mač pošto odrasli autori često znaju zastraniti u pokušaju da artikuliraju svoje mlade likove, dok je s druge strane ideja Aubry originalna i svježa, bar kad je riječ o ovako političkim kompleksnim i bremenitim temama. U svojoj namjeri da prikaže mitski sukob onako kako ga doživljavaju mlade žene, Aubry povremeno ulazi u misli i konstrukcije koje bi teško izgovorile ili napisale mlade djevojke, no koje djeluju izrazito pjesnički i na svoj način čine ravnotežu teškoj, ratnoj stvarnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To se pogotovo odnosi na struje svijesti u koje upadaju Leila i Sara, a kojima dominiraju dugačke rečenice pune metafora, žestine, pa čak i pjesničkog zanosa koje imitiraju biblijski stil <em>Pjesme nad pjesmama</em>. Ipak, ljepota tih odlomaka je neupitna i upravo čini <em>Podjele </em>drukčijima od ostalih romana koji tematiziraju istu stvar.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neobične su i mnogo prostora zauzimaju i uspomene na vlastite pretke koje nijedna djevojka nije upoznala, iako o njima znaju gotovo (i opsesivno) sve, do te mjere da priča o Sarinoj baki u varšavskom getu postaje gotovo jednako jakom kao i radnja u sadašnjem vremenu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, tu je i pitanje uvjerljivosti stavova, jer Leila i Sara dolaze iz dva paralelna društva koja su u isto vrijeme suprostavljena jednog drugom, a tu Aubry piše inteligentno i s mjerom, iznoseći podjednako uvjerljivo argumente i osjećaje obje strane.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sa svim tim napisanim dalo bi se zaključiti kako su <em>Podjele </em>politički umjereno angažiran roman kojim dominira priča o odrastanju dviju djevojaka u jednom specifičnom ratnom okruženju. Izvanredna fizička i duhovna sličnost glavnih junakinja produbljuje antiratnu dimenziju ove knjige, što bi osobito moglo privući i ovdašnju čitalačku publiku. &nbsp;<br /> <br /> Katarina Brbora<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/david_urieli/284890495" target="_blank">David Urieli</a></div> Wed, 10 Dec 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/udaljene-djevojke-na-bliskom-istoku http://www.booksa.hr/kolumne/udaljene-djevojke-na-bliskom-istoku