BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Humor i empatija protiv neuroze <p> U knjizi 'Crna limfa / zeleno srce' Željke Matijašević psihoanaliza se pojavljuje kao svjetonazor i način promišljanja stvarnosti.</p> <div> Od samih početaka psihoanalitičke teorije postoji vrlo snažna veza i interferiranje psihoanalize i književnosti. S jedne strane, <strong>Freud </strong>je pjesnički svijet uspoređivao s dječjom igrom te je mnoge teze zasnivao upravo na književnim djelima, kao što je svima poznat <strong>Sofoklov <em>Kralj Edip</em></strong>, a mehanizmi sna koje je opisao u <strong><em>Tumačenju snova </em></strong>uvelike odgovaraju mehanizmima književnih tekstova. S druge strane, topografija te razvojni stadiji ličnosti koje je iznjedrila psihoanaliza uvelike su utjecali na mnoge umjetnike 20. stoljeća koji su inspiraciju crpili upravo iz rupa u znanju, nesvjesnih procesa, ali i mnogih patoloških stanja kojima se bavila psihoanaliza, poput histerije ili paranoje. Činilo se da takvi čudnovati spojevi psihoanalize i književnosti, književna djela koja su evidentno slijedila psihoanalitičku teoriju, poput <strong>Genetovih <em>Sluškinja </em></strong>iz 1946. godine, nose nekakvu mističnu i mračnu snagu jer progovaraju o onome što bismo često rado gurnuli pod tepih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zanimljivu vrstu spoja psihoanalitičke teorije i književnosti donosi nam knjiga <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/crna-limfa-zeleno-srce-alternativni-leksikon-duse" target="_blank"><strong><em>Crna limfa / zeleno srce</em></strong></a>&nbsp;<strong>Željke Matijašević</strong>, koja nosi podnaslov 'alternativni leksikon duše'. Riječ je o prvoj neznanstvenoj knjizi profesorice na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i praktikantice psihoanalize, koja predstavlja sočan spoj leksikona psihoanalitičkih pojmova, esejistike, poezije u prozi i dnevničkih zapisa. Umjesto predgovora u knjizi nailazimo na stihove <strong>Jorgea Luisa Borgesa </strong>u kojima nam se metaforički i (auto)ironijski najavljuje sadržaj knjige (<em>Nudim ti objašnjenja o tebi, teorije o tebi, izvorne i iznenađujuće vijesti o tebi. Mogu ti dati svoju samoću, svoju tamu, glad svojega srca</em>), što će se i ispuniti u obliku dijagnoza društvenih simptoma s dozom revolta, oporosti i sarkazma, ali uz naglasak na vjeru u psihoanalizu, humanizam i autoričinu strast za mijenjanjem svijeta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, 'alternativni leksikon duše' temelji se na provizornoj selekciji i objašnjenju pojmova, u kojem se mogu pronaći natuknice kao što su 'Hrabrost', 'Paranoja', 'Id - ego - super-ego', 'Incest, 'Koža', 'Pašta, 'Peti element', 'Sigi (Sigismund Freud)', 'Things that might have been', 'Željka' itd. Prvu natuknicu predstavlja 'Alijansa srca', koja se poput manifesta pojavljuje na samome početku, a koja objašnjava i poziva alijansu koja će se boriti protiv društvenih patologija i čiji će članovi morati posjedovati sljedeće karakteristike: mudrost, kreativnost, empatiju i humor.<br /> <br /> Cijeli leksikon temelji se na humoru i sarkazmu, onome obliku duševnoga stanja koje prema Freudu spaja ozbiljnost s nekadašnjom dječjom igrom, od čega osoba može profitirati. Dakako, tu je i empatija, te se kroz čitavu knjigu može osjetiti snažna motivacija pisanja leksikona, koji će, kao i 'alijansa srca', štititi dobre ljude od zlih i doprinijeti društvenomu boljitku. Ustvari, knjiga je napisana kao vodič za one koji žele promjenu i koji će s promjenom krenuti od sebe te hrabro kročiti prema stazama individualnoga i kolektivnoga nesvjesnog (<em>Očajnički nam treba više četverodimenzionalnih ljudi, koji istovremeno mijenjaju svijet i sebe</em>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Matijašević u natuknicama kratko i efektno dijagnosticira zablude i neuroze suvremenoga doba, od kršćanske matrice o apsolutnom dobru koja dovodi do cijepanja ljudi na dobre i loše, suvremenih 'dr. Jekyll i g. Hyde' polariteta, pa do narcisoidnih subjekata prema kojima autorica ovih zapisa osjeća nultu toleranciju. Dakako, slijede dijagnoze Lijepe naše ("U Hrvatskoj postoji samo Povijest s velikim P, velika trauma koja se poput sablasti vraća"), zatim suvremene 'kulture intenziteta', u kojoj prevladava strah od bezdogađajnosti, gdje se hipijevski imperativ <em>Živi kratko i intenzivno </em>zamijenio onim japijevskim <em>Živi dugo i intenzivno</em>. Leksikon je osmišljen kao obračun protiv ljudske gluposti, ali i vlastita mapa bitnih pojmova i promišljanja, kao intimna povijest čitanja i učenja o psihoanalizi, posebice praktičnoga.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jasno izražen svjetonazor i snažan, povremeno ratoboran glas ovih spisa zapravo je najbolje što nam nudi knjiga Željke Matijašević – u njoj se ne može mnogo naučiti o različitim spomenutim pojmovima poput <strong>Winnicottovih </strong>prijelaznih objekata, Freudovih instanci ili narcističke, odnosno granične ličnosti <strong>Otta Kernberga</strong>, jer prvenstvo pred znanošću ipak odnosi kreativan pristup slagalici života kroz psihoanalitičku prizmu. Međutim, iz zgusnutih bilježaka može se naslutiti kako bi mogao postupiti narcistički subjekt, kako igra fatalna žena ili što je to melankolija, a osobito se može osjetiti koji je stav autorice prema temama kojima se bavi.<br /> <br /> Naime, psihoanaliza se pojavljuje kao svjetonazor i put prema analizi te promišljanju stvarnih situacija, a svaka natuknica proizlazi iz konkretnoga susreta naših koža, iz kojega počinje pravo promišljanje onoga što nas pod tom kožom pokreće ili sputava. Toj patini stvarnosti, bez koje knjiga ne bi bila tako uspjela, doprinosi glas koji nam se obraća, koji kritizira ili ironizira ("Dajte se više počnite razvijati. Razvijene ličnosti ꞊ razvijena demokracija").</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vjera u psihoanalizu kao u "znanost nad znanostima" vrlo je direktno naznačena u knjizi i samoj psihoanalizi posvećene su čak tri natuknice. Autorica je naziva "suvremenom alkemijom", a posebno joj vjeruje zato što je to znanost koja uspijeva povezati razum i srce. Naime, to će se srce pojaviti u samome naslovu, gdje se autorica naslanja na istočnjačku filozofiju preuzimajući zelenu boju srčane čakre, jer zaključuje kako je cjelovitom čovjeku potrebno upravo "razumno srce i srčani razum". Zelena boja simbolizira pročišćenost, mogućnost rasta i empatiju, gdje se zaustavlja i ne odlazi dalje ni dublje u filozofiju, posebno se ironijski odnoseći prema drugim krilaticama <em>new age </em>filozofija (o čemu je Matijašević napisala i <a href="http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&amp;id_clanak_jezik=23859" target="_blank">vrlo interesantan znanstveni tekst</a>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Crna limfa </em>iz naslova knjige predstavlja pak subjektivnu, sinegdohalnu antitezu zelenom srcu, psihu zagađenu raznim smećem. Zbog toga je ta kvaziantiteza izrazito pogodna za naslov knjige, budući da nas psihoanaliza uči da ne postoji crno i bijelo, odnosno da nije lako razgraničiti zdravo i bolesno, svjesno i nesvjesno, znanje i neznanje. Matijašević naglašava kako je potrebno prihvatiti i negativne dijelove sebstva te da se subverzivnost može pronaći u bivanju "empatičnim, kreativnim, mudrim bićem koje je humorom sposobno nasmijati se vlastitim nesavršenostima", a to načelo ljudskosti jedno je od važnijih u <em>Crnoj limfi / zelenome srcu</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Složila bih se s <strong>Dinkom Krehom </strong>koji, <a href="http://www.portalnovosti.com/knjiezvna-kritika-hibridna-proza" target="_blank">pišući o 'alternativnom leksikonu'</a>, kao jednu od boljih natuknica izdvaja 'Id - ego - super-ego', u kojoj te instance sudjeluju u pravom dramskom sukobu unutar jedne osobe, što je zgodna humoristična slika našega bujnog psihičkog života. Dodala bih ovdje natuknicu 'Koža', koja djeluje izrazito nadahnuto, a istovremeno zabavlja: "Neke dane hodaš po svijetu s osjećajem da je koža tako tanka, tako prozirna, kao da jedva pokriva tkivo (…) Najradije bi da te obuku u neko zaštitno odijelo, azbestno, ronilačko, namažu te debelim slojem svinjske masti, oblože te crnom, jakom čokoladom, uvaljaju u brašno, mrvice i jaja pa umjesto s tankom kožom, stupaš kroz svijet kao dobro obloženi pohanac."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istaknula bih još natuknice 'Kokoš', 'Pašta', 'Zeleno srce' ili 'Željka' zbog prevladavajućeg humora i (auto)ironije, iako ima i slabijih natuknica koje zvuče kao 'filozofija radi filozofije', poput 'Paranoje', gdje autorica spomenutom fenomenu pristupa lakanovski matematički, posve zamućujući bilješku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku, riječ je o intimnomu i nepretencioznomu pismu čija je najveća prednost konstantno poigravanje i obojenost ironijom. Knjiga odlično balansira između ozbiljnosti i šaljivosti, znanstvenoga i dnevničkoga diskursa te je istovremeno borbena i tankoćutna, slatka i gorka, svečana i ironična, razumna i srčana. Iako joj nedostaje uzbudljivosti razotkrivanja koja je pratila psihoanalitičku teoriju s njezinim prvim spoznajama, knjiga pršti užitkom tumačenja i čitanja (kroz psihoanalitički filtar) kojim lako preplavljuje čitatelja, a nosi je prodoran te rijetko mudar glas koji uistinu vrijedi saslušati.</div> Kristina Špiranec Tue, 15 Aug 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/humor-i-empatija-protiv-neuroze http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/humor-i-empatija-protiv-neuroze Od A do Z <p> Nakladnik Znanje preuzima prostor bivše Algoritmove knjižare kod zagrebačkog Hotela Dubrovnik.</p> <div> Nakon propasti knjižarskog lanca <strong>Algoritam</strong>, veliki prostor knjižare kod zagrebačkog Hotela Dubrovnik ostao je prazan. U tom prostoru od 16. kolovoza počinje raditi nova knjižara koju otvara nakladnik <strong>Znanje</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nova knjižara također će biti i papirnica te će prodavati multimedijske proizvode, a Znanje najavljuje i program književnih događanja i promocija.</div> Booksa Booksa Mon, 14 Aug 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/od-a-do-z http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/od-a-do-z Man Booker - polufinale 2017. <p> Na popisu 13 Bookerovih polufinalista nalaze se Arundhati Roy, Paul Auster, Ali Smith, Colson Whitehead...</p> <div> Nagrada <strong>Man Booker </strong>dodjeljuje se&nbsp;za najbolji roman godine napisan i objavljen na engleskom jeziku. Krajem srpnja objavljen je duži popis djela koja konkuriraju za ovogodišnju nagradu. Od 144 prijavljena romana, na ovaj popis ušlo je 13 djela.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedina dosadašnja dobitnica Bookera na popisu je indijska autorica <strong>Arundhati Roy </strong>koja&nbsp;je Booker dobila prije 20 godina za svoj debitantski roman <em>Bog malih stvari</em>, a sad je u konkurenciji sa svojim tek drugim romanom, <em>The Ministry of Utmost Happiness</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U konkurenciji su i brojni drugi hvaljeni i nagrađivani autori i autorice: škotska prozaistica <strong>Ali Smith </strong>(<em>Autumn</em>), britanska književnica <strong>Zadie Smith </strong>(<em>Swing Time</em>), irski pisac <strong>Sebastian Barry </strong>(<em>Days Without End</em>), američki autori <strong>Paul Auster </strong>(<em>4321</em>) i <strong>Colson Whitehead </strong>(<em>The Underground Railroad</em>)...</div> <div> &nbsp;</div> <div> U konkurenciji su i dvije debitantice, 29-godišnja <strong>Fiona Mozley </strong>iz Engleske (<em>Elmet</em>) i 38-godišnja Amerikanka <strong>Emily Fridlund </strong>(<em>History of Wolves</em>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Finalni popis od šest djela bit će objavljen sredinom rujna, a pobjednik sredinom listopada. Lanjski dobitnik je američki pisac <strong>Paul Beatty </strong>s romanom <em>The Sellout</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Puni popis:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <em>4321 </em>- Paul Auster (Faber &amp; Faber)</li> <li> <em>Days Without End</em> - Sebastian Barry&nbsp;(Faber &amp; Faber)</li> <li> <em>History of Wolves </em>- Emily Fridlund (Weidenfeld &amp; Nicolson, Orion Books)</li> <li> <em>Exit West </em>- Mohsin Hamid (Hamish Hamilton, Penguin Random House)</li> <li> <em>Solar Bones </em>- Mike McCormack (Canongate)</li> <li> <em>Reservoir 13</em> - Jon McGregor (4th Estate, HarperCollins)</li> <li> <em>Elmet </em>- Fiona Mozley (JM Originals, John Murray)</li> <li> <em>The Ministry of Utmost Happiness -</em>&nbsp;Arundhati Roy (Hamish Hamilton, Penguin Random House)</li> <li> <em>Lincoln in the Bardo</em> -&nbsp;George Saunders (Bloomsbury)</li> <li> <em>Home Fire </em>- Kamila Shamsie (Bloomsbury)</li> <li> <em>Autumn </em>- Ali Smith (Hamish Hamilton, Penguin Random House)</li> <li> <em>Swing Time </em>- Zadie Smith (Hamish Hamilton, Penguin Random House)</li> <li> <em>The Underground Railroad -</em>&nbsp;Colson Whitehead (Fleet, Little, Brown)</li> </ul> Booksa Booksa Mon, 14 Aug 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/man-booker-polufinale-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/man-booker-polufinale-2017 Ljetni raspust <p> Booksina redakcija je na kolektivnom odmoru do 11. kolovoza.&nbsp;</p> <div> <strong>Booksina </strong>redakcija je na kolektivnom odmoru do 11. kolovoza. Pristup Internetu nam je fizički onemogućen. Stoga ne pratimo niti objavljujemo vijesti, ne čitamo i ne odgovaramo na mailove. Izgubili smo dodir s virtualnom stvarnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako se nešto dramatično dogodilo, ako je neko ministarstvo donijelo bitne odluke ili ako je netko od nama dragih i velikih spisatelj(ic)a preminuo, nećemo vas obavijestiti na vrijeme. Žao nam je.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako vam ipak toliko nedostajemo, preporučujemo da prekopate naše brojne, ranije objavljene tekstove. Na <a href="https://www.facebook.com/portalbooksa/" target="_blank">Facebook profilu</a> stoga pokrećemo 'ljetnu šemu' u kojoj ćemo svaki dan reprizirati naše stare, drage tekstove.&nbsp;</div> <div> <br /> Sigurno se pitate tko nas je i kako fizički spriječio da pristupimo Internetu. Pitate se i kako možemo objavljivati sadržaj na Facebooku ako smo <em>offline</em>. Na ta i slična pitanja nećete dobiti odgovore - barem ne do 11. kolovoza.<br /> &nbsp;</div> <div> Dragim čitatelji(ca)ma želimo ugodan odmor, naročito od Interneta. Svaki dan surfamo po valovima informacija i sadržaja, vrijeme je da svi skupa objesimo dasku o klin. Barem na par tjedana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitamo se uskoro!</div> Booksa Booksa Fri, 21 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ljetni-raspust http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ljetni-raspust Zvonimir Majdak (1938 - 2017) <p> U Zagrebu je u 79. godini života preminuo legendarni književnik i jedan od začetnika proze u trapericama.</p> <div> U Zagrebu je u 79. godini života preminuo hrvatski književnik <strong>Zvonimir Majdak</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Majdak je radio kao pjesnik, književni urednik, televizijski scenarist, feljtonist, kritičar, ali najveću slavu stekao je kao pisac romana. I premda je napisao više od 30 romana u raznim žanrovima, najpoznatiji je kao jedan od začetnika <em>proze u trapericama</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njegov najčuveniji roman je kultni&nbsp;<strong><em>Kužiš, stari moj</em></strong> (1970.) koji je u književnost uveo tada popularni zagrebački žargon i mlade buntovne protagoniste. Roman je doživio veliku popularnost te je adaptiran za kazalište i film.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Majdak je pisao i druge knjige o mladim autsajderima (<em>Gadni parking</em>), egzistencijalističke romane (<em>Bolest</em>), parodije trivijalnih žanrova (<em>Pazi, tako da ostanem nevina&nbsp;ili Marta i Lela iz Remetinca</em>) i pornografske romane (pod pseudonimom <strong>Suzana Rog</strong>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prema njegovim knjigama snimljeno je devet filmova. Za svoja djela dobio je 2014. <strong>Nagradu Vladimir Nazor </strong>za životno djelo.&nbsp;</div> Booksa Booksa Thu, 20 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zvonimir-majdak-1938-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zvonimir-majdak-1938-2017 'Nikad nisam izašao iz dječjeg svijeta' <p> Na Booksinoj tribini 'Strip-tease' gostovao je strip crtač i scenarist Krešimir Biuk.</p> <div> <em>Na Booksinoj tribini <strong>Strip-tease</strong> gostovao je crtač i scenarist <strong>Krešimir Biuk</strong>. Tribinu je vodio i tekst priredio&nbsp;<strong>Matko Vladanović</strong>.</em><br /> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kad si se prvi put počeo bosti u venu, tj. kad si se navukao na stripove?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Negdje u trećem osnovne. <strong>Bob Solanović</strong>, dvojica prijatelja i ja imali smo bilježnice - i to većinom s crtama, čak se nismo ni potrudili nabaviti prave – u kojima smo počeli sa stripovima. Nacrtaš svoj, daš frendu, onda on nešto nacrta, i tako je nastala naša 'Stripoteka'. Bilo je tu raznih žanrova. Krimića, SF-a, westerna, štrumfova i svačega. Neke od tih bilježnica još uvijek imam.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao čitatelj krenuo sam, kao i većina, sa <strong><em>Zagorom</em></strong>. Čitao sam sve iz <em><strong>Zlatne serije</strong></em>, ali Zagor me najviše povukao, zbog tih nekih avantura koje su zadirale u SF i fantasy. Nakon toga sreo sam se s <strong><em>Taličnim Tomom </em></strong>i <strong><em>Asterixom </em></strong>i to je bilo to. Nisam nikad htio crtati <em>Zagora</em>. Htio sam crtati kao <strong>Uderzo</strong>, ali to se nikad nije desilo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kad si se odlučio stripom baviti (polu)profesionalno?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Bob i ja smo upoznali ove malo zešće ljude, Džuku (<strong>Goran Sudžuka</strong>) i pokojnog Eddyja (<strong>Edvin Biuković</strong>) koji su nas uputili kako se to uopće radi. Tad je krenuo časopis <em>Prvi izbor </em>u kojem sam prvi put napravio strip i za njega dobio novce. To je časopis za djecu od 1. do 4. razreda osnovne i tamo sam se zadržao trinaest godina. Jako mi je to bilo izazovno. Kad sam krenuo, bio mi je baš gušt. Bilo je perioda u kojima bi mi urednica rekla da im više ne trebam i tad bi mi bilo žao. Djeca su baš fora publika. Nema muljanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kako si se prilagođavao djeci? Koliko ti je bilo zahtjevno trinaest godina vraćati se dječjem svijetu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Mentalno nikad nisam izašao iz tog dječjeg svijeta tako da to nije predstavljalo neki problem. U početku sam imao dvije stranice stripa pa neko vrijeme četiri i sve je to išlo bez problema. Bilo je tu dosta auto-cenzure. Pretpostaviš da nešto neće ići i onda to ne staviš. Urednica bi me 'cenzurirala' na mjestima gdje nisam očekivao. Bio sam nacrtao neku vješticu koja je izgledala kao Carla del Ponte i to nije prošlo :)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Osim u <em>Prvom izboru</em>, radio si stripove i za Ticin <em>Endem</em>. Gdje si slobodniji, u fanzinskom okruženju ili u časopisu za djecu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Čovjek bi rekao fanzin, kao – slobodan si, radiš što hoćeš i možeš se izraziti, ali na kraju sam bio zadovoljniji kad sam imao okvire. Kad sam nakon nekog vremena pogledao napravljene stripove, primijetio sam da mi bolje funkcioniraju ovi koje sam radio u dječjim časopisima nego ovi koje sam radio 'sam'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Što danas radiš drugačije naspram vremena kad si počinjao?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Počeo sam malo realističnije crtati ljude, ali samo malo. Realistični mi stil ipak nije zanimljiv za crtanje. Najzanimljivije mi je crtati polurealistično ili skroz stilizirano. Takav crtež nije nužno jednostavniji za napraviti od realističnog crteža, ali meni je. Uvijek mi je bio draži i to valjda proizlazi iz stripova koje sam čitao. Trebaš biti dosta vičan da bi nacrtao realistički strip koji ne bi bio ukočen, a ja mrzim ukočene stripove. Ima dobrih ukočenih stripova, ali kad ih ja napravim, to mi se onda ne sviđa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Što ti je dobar strip?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobar strip ne gnjavi i dobro se osjećaš kad ga pročitaš. Ako je dobra priča, a loš crtež, može proći. Ovisi koliko je loš crtež. Sve rjeđe čitam stripove koji su dobro nacrtani, a imaju lošu radnju. Čitanje me veseli kao i prije, samo sad neke stvari gledam drugačije. Primjećujem kako su stvari napravljene, kako su dobre neke dosjetke, kako su riješene neke scene itd. Ne opterećujem se analizom, ali to dolazi podsvjesno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Za ovogodišnji CRŠ si pripremio <em>Denija Sparinu</em>. O čemu je riječ?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Deni Sparina je policajac u mirovini. Nakon mirovine bavio se poljoprivredom, ali se tu nije našao pa se počeo bavit privatnim istražiteljstvom, rješavao je male slučajeve dok nije naletio na veliki. Bit će osamdesetak strana stripa i nešto popratnog materijala. Već dugo nisam crtao strip s ljudima pa će ovo biti drukčije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radim stripove kad imam vremena i kad me uhvati neka tema. Osnovna ideja padne na pamet nenadano, bilo gdje, u razgovoru ili na poslu pa je razvijam uglavnom kad sam slobodan. Zato je rad na Deniju trajao oko godinu i pol dana. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Što planiraš dalje?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Postoji projekt svih projekata, kojem sam ja samo scenarist. U pitanju je šest crtača. Šest priča po deset stranica. Na kraju bi trebao ispast SF. Prva i druga epizoda se nisu počele radit, ali treća jest (crta je <strong>Ive Svorcina</strong>). Strip će se zvati <strong><em>Parlight Starlov</em></strong>. Ime je nastalo iz zezancije prema stripu <em>Starlight </em>našeg poznatog crtača <strong>Gorana Parlova</strong>, nedavno je izašao i na hrvatskom jeziku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sebo [<strong>Sebastijan Čamagajevac</strong>] me pitao jel bi mu napravio scenarij za kratku priču o <em>Parlight Starlovu </em>(u našem slučaju riječ je o liku) pa sam je i napravio. Sebo nije počeo crtat pa sam napravio drugu. Napravio sam pet epizoda i sad radim šestu. Cijela je spika trebala biti sa Sebastijanom kao crtačem, ali je on shvatio da to neće biti izvedivo pa su uletili drugi crtači. Pošto je riječ o neprofitabilnom projektu, pitanje je koliko će dečki imat vremena. Ako bude gotovo za CRŠ 2018., bit će super.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koliko su ti Internet i ostale tehnološke stvari promijenile rad na stripu? Papir ili ekran?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Što se mene tiče, nisu. Crtam, ponudim, netko primi, netko ne. Većinom prime. Što se tiče digitalizacije, tu nisam investirao u sebe. Još uvijek crtam rukom na papiru, a najveći digitalni doseg mi je bojanje dječjih stripova u Photoshopu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osobno nemam problema s čitanjem na ekranu, ali mi je draži papir. Zasad imamo dovoljno materijala na papiru, a kad se to potroši, onda ćemo vidjet. Meni je drago da ljudi čitaju stripove pa makar to radili na tabletu ili na ekranu od kompa. Kako će to biti u budućnosti, tko bi ga znao. Kako stvari zasad stoje, papiru još nije došao kraj.&nbsp;</div> Matko Vladanović Thu, 20 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nikad-nisam-izasao-iz-djecjeg-svijeta http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nikad-nisam-izasao-iz-djecjeg-svijeta Tko je napisao najbolji sonet? <p> U četvrtak 20. srpnja u Atelijeru Meštrović održat će se četvrto izdanje Petrarca Festa.</p> <div> Svečana dodjela nagrada četvrtog izdanja <strong>Petrarca Festa </strong>održat će se 20. srpnja 2017. u 20 sati u Atelijeru Meštrović u Zagrebu.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Nagrađene sonete čitat će glumica i glumci <strong>Sara Stanić</strong>, <strong>Luka Bulović </strong>i <strong>Karlo Došen</strong>, a na gitari nastupa <strong>Ana Avramov</strong>.&nbsp;</div> <div> <br /> Petrarca Fest je međunarodni pjesnički festival posvećen formi soneta. Festival se od 2014. godine tradicionalno organizira u Zagrebu u povodu proslave rođendana <strong>Francesca Petrarce</strong>, 20. srpnja, a u Atelijeru Meštrović održava se već tradicionalno treći put<br /> &nbsp;</div> <div> Ove godine na natječaj se&nbsp;prijavilo više od 50 autora i autorica s dvjestotinjak soneta koji su mogli biti napisani na svim jezicima bivše Jugoslavije, ali i na bugarskom jeziku, a članovi/ce ovogodišnjeg žirija bili su <strong>Tomislav Augustinčić</strong>, <strong>Sanja Baković </strong>i <strong>Tanja Žarić.</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Nagrade za autore i autorice najboljih soneta osiguralo je <strong>Hrvatsko društvo pisaca</strong>.</div> <div> <br /> Ostali detalji o festivalu mogu se pronaći na <a href="http://petrarcafest.tumblr.com/" target="_blank">web stranici</a> i <a href="https://www.facebook.com/PetrarcaFest/?hc_ref=SEARCH" target="_blank">Facebook profilu</a>.&nbsp;</div> Booksa Booksa Wed, 19 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/tko-je-napisao-najbolji-sonet http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/tko-je-napisao-najbolji-sonet Nagrada Janko Polić Kamov 2017 <p> HDP nagrađuje najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku. Rok za prijavu: 26.7.2017.</p> <div> <strong>Hrvatsko društvo pisaca</strong> (HDP) raspisalo je natječaj za četvrtu godišnju nagradu <strong>Janko Polić Kamov</strong>&nbsp;koja se dodjeljuje za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku (proza, poezija, drama). Kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost, ali nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.&nbsp;<br /> <br /> Ove godine u izbor ulaze djela objavljena u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 30. lipnja 2017. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Četiri primjerka knjige valja poslati na adresu: Hrvatsko društvo pisaca, Basaričekova 24, 10 000 Zagreb.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rok za predaju je <strong>26. srpnja 2017.</strong>, a u slučaju dostave na adresu - prijave se primaju od 9 do 14 sati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada Kamov sastoji se od novčanog iznosa od 10.000 kn i statue. Žiri čine <strong>Nikola Petković</strong>, <strong>Boris Postnikov </strong>i lanjska pobjednica <strong>Ivana Rogar</strong>.&nbsp;Žiri će objaviti listu finalista u listopadu, a dobitnik nagrade biti će proglašen 17. studenoga na Kamovljev rođendan.<br /> <br /> Pravilnik nagrade može se pronaći na <a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/projekt/pravilnik-nagrade-janko-polic-kamov-9" target="_blank">ovoj web stranici</a>.</div> Booksa Booksa Wed, 19 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-janko-polic-kamov-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-janko-polic-kamov-2017 Zagonetka s neobaveznim raspletom <p> Spor tempo radnje u romanu 'Omara' Ive Ušćumlić dobro korespondira s atmosferom uzavrelog i nervoznog Zagreba.</p> <div> Kao i prozni prvenac <strong>Ive Ušćumlić <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/duhovi" target="_blank"><em>Duhovi</em></a></strong>, i njezin novi roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/omara" target="_blank"><strong><em>Omara </em></strong></a>po mnogočemu je obiteljska priča. Nevena Ramljak, vlasnica male knjigovodstvene tvrke, dobro situirana žena u četrdesetima bez dugova ili neprijatelja, jednoga dana naprasno nestane, ostavivši supruga i njihove dvije kćeri. Jedan od fokalizatora iz čijih perspektiva saznajemo o razdoblju prije i poslije ovog događaja Nevenin je zbunjeni i izgubljeni suprug Vlado, koji jedva da uspijeva pojmiti da je ona uopće nestala, a kamoli pokušati proniknuti u taj misterij; drugi je novinarka Branka, koja uporedo s angažmanom na osjetljivim i potencijalno opasnim temama pokušava izaći na kraj s nesređenošću vlastitog emotivnog života; treći je sama Nevena. Veći dio romana smješten je u 2016., kad se nestanak i dogodio, no pratimo i još jedan vremenski plan, onaj ratnih i poratnih devedesetih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao što se može naslutiti iz naslova, <em>Omara </em>nas uvodi u velegrad usijanih ulica, uspuhanih i preznojenih ljudi, i akumulirane nervoze i iritacije – riječju, u Zagreb kiptećeg lipnja 2016. Kao netko tko izrazito loše reagira na vrućinu, posve impresionistički mogu posvjedočiti da je atmosfera <em>Omare</em>, barem što se tiče dionica smještenih u 2016., iznimno uspjela. Čitajući je za ovogodišnjih, ne puno svježijih lipanjskih dana, svakih nekoliko pasusa u zraku bih osjetio zagušljivost kao da sam stisnut u neklimatiziranom tramvaju, a u glavi bi mi počelo lebdjeti kao da mi je tlak naglo pao.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pokušam li teorijski legitimirati svoj doživljaj, sugestivnost ove proze u dobroj bih mjeri mogao pripisati činjenici da je autorica ovladala registrom i stilom 'tvrdog' realizma, na kakav nemali broj domaćih autorica i autora pretendira, no često s poprilično oskudnim rezultatima. Roman je ne samo napučen zagrebačkim toponimima, i ne samo da se u bitnoj mjeri naslanja na suvremenu zagrebačku povijest, nego doista nastoji mapirati Zagreb iznimno sličan onome koji smo mogli upoznati izvan književnosti, u to rano i vrelo lanjsko ljeto.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vjerojatno je i već iz gore priložene skice jasno da se drugi roman Ive Ušćumlić, osim u ključu obiteljske drame, može čitati i kao krimi pripovijest. Ovdje neću špekulirati o tome koje sve 'sheme' i 'matrice' čine kriminalistički žanr, i u kojoj mjeri one trebaju biti zastupljene da bismo neko djelo proglasili krimićem – na što se domaća kritika po <em>defaultu</em> okreće – i umjesto toga ću konstatirati da je <em>Omara </em>dijelom kodirana <em>i </em>kao krimić. Štoviše, čini mi se da je ultrarealistički postupak u <em>Omari </em>inspiriran sličnim praksama u skandinavskoj krimi i <em>noir </em>prozi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gledano u ključu krimića, ovo je djelo zanimljivo kontrastirati sa <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/mali-ivica-i-alternativna-seksualnost" target="_blank">serijalom o Mimi <strong>Želimira Periša</strong></a>: i Perišev <em>dalmatinoir </em>(Diana Matulić) i metropolski pseudo-noir Ive Ušćumlić (nazovimo ga ovom prilikom tako) sjajna su 'ljetna lektira' ne samo u smislu potencijalne praktične iskoristivosti, nego i na planu atmosfere i tematike. Međutim, dok Perišev prikazivački postupak računa s aproksimacijama, Ušćumlić je dokumentaristički precizna, te se usput služi i pseudo-dokumentarističkim zahvatima poput uvrštavanja vijesti iz medija u tekst; dok su Periševi junaci u stalnoj egzistencijalnoj stisci, oni Ušćumlićkini predaju se introspekciji u relativnoj sigurnosti svojih srednjeklasnih života; što je možda najupadljivije, tempo radnje je kod Periša frenetičan, a kod Ušćumlić se u cijelom romanu dogodi otprilike onoliko koliko u dva poglavlja kod njenog kolege.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izbor sporoga, često i lijenog tempa radnje i pripovijedanja svakako je primjeren. On ujedno dobro korespondira s atmosferom uzavrelog i nervoznog grada, dok na drugoj razini ostavlja prostor za retrospektivne izlete i za razvijanje pozadinskih priča, kroz koje autorica pripušta čitatelja u unutarnji život likova i mrežu njihovih međusobnih veza i odnosa. Ipak, spori ritam radnje povremeno djeluje i kontraproduktivno, tako da rezultira i razvučenim i dosadnjikavim dionicama. Najčešće su posrijedi digresivna razmišljanja o naravi ljudskih veza i odnosa, u kojima se autorici dogodi i da sklizne u opća mjesta i formulaične iskaze. Istina, budući da su uglavnom posrijedi dumanja njenih likova ("Kako sve krene krivo? Kad ljubav počne gubiti opojan sjaj, kad se počneš odljubljivati, kad se dogodi trenutak da se otrijezniš od bajke i zašto se itko trijezni?", pita se, recimo, Vlado), patetiku dijelom možemo svaliti i na njihove osobnosti. U svakom slučaju, kao kontrapunkt razvučeni(ji)m dionicama spomenut ću epizodu s Vladinim posjetom vidovnjakinji, koja je dovoljno dramatična i 'udarna' da bi vjerojatno mogla funkcionirati i kao samostalna kratka priča.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sama strutktura zapleta i cijele pripovijesti uvjerljivo je sklopljena i čvrsto zatvorena. Dok je <a href="http://radio.hrt.hr/ep/bibliovizor/210999/" target="_blank"><strong>Igoru Gajinu </strong>među ostalim zasmetalo</a>&nbsp;i to što se Vlado tek relativno kasno sjeti prekopati Neveninu SMS i elektronsku poštu, za mene se ovo rješenje uklapa u cjelokupnu konstrukciju pripovijesti i registar u kojem je ispripovijedana. Naime, upravo je 'realistično', na način na koji to očekujemo u prozi poput <em>Omare</em>, da se ljudi u situaciji u kakvoj se Vlado nalazi ne krenu spontano igrati detektiva: šok i nevjerica, a onda bol i depresija kod većine ljudi ipak nadjačavaju poriv za praćenjem tragova i rješavanjem zagonetke. Recimo, njega posebno pogađa činjenica da je odjednom o Neveni počeo govoriti, pa i razmišljati u prošlome vremenu, kao da je umrla, te ulaže svjestan napor da to ne čini. Štoviše, Vlado i ranije u romanu na trenutku pomisli da se neki trag možda krije u njenom mobitelu, no tu hipotezu brzo i odbaci, zaključivši – opet, poprilično realistično – kako "[...] da ima nečeg važnog u tom mobitelu, zar ga ne bi ponijela sa sobom kamo god je otišla?"</div> <div> &nbsp;</div> <div> S drugim prigovorom koji Gajin upućuje <em>Omari</em>, a koji glasi da je konačno objašnjenje misterija Nevenina nestanka nategnuto, ipak se mogu složiti. Naime, doznajemo da se sve moglo odigrati kako jest i ostati tajnom zbog činjenice da su nadzorne kamere "nekom slučajnošću" propustile snimiti ne jedan događaj ili čin, nego cijelu sekvencu događaja. Ovakvo objašnjenje moglo bi funkcionirati u nekoj drugoj vrsti proze, u književnim svjetovima u kojima dinamika neobjašnjivih slučajnosti i podudarnosti figurira kao punopravno fabularno sredstvo; međutim, realistički registar koji Ušćumlić od početka brižljivo gradi i sredstva kojima (uspješno) podebljava dojam realizma ne dopuštaju obustavu nevjerice (<em>suspension of disbelief</em>) u onoj mjeri u kojoj bi to drugdje bilo moguće.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, ova pripovijest ipak nije <em>whodunnit</em>: razrješenje ili eventualni izostanak razrješenja zagonetke nisu u njezinom fokusu. Bez obzira na nedoraslost raspleta ostatku romana, u nekim drugim aspektima <em>Omara </em>i dalje izvrsno funkcionira – tim prije što odgovor na pitanje što se zbilo s Nevenom Ramljak čini tek jedan od nekoliko 'raspleta' u nizu. Priča o Vladinoj borbi, bijesu i očaju, te otkrićima do kojih dolazi i likovima koje susreće u svojoj potrazi kvalitetno je, zanimljivo i napeto štivo taman i ne saznali što se doista dogodilo. Uostalom, <em>Omaru </em>zatvara epilog koji donosi 'rješenje' na drugoj, osobnoj razini, koja je za ovaj roman ipak značajnija.<br /> <br /> Epizodu koja prikazuje Neveninu sudbinu možda možemo i precrtati, na način na koji angažirani čitatelji u pjesničkim knjigama iz knjižnice precrtavaju stihove koji ih žuljaju.</div> Dinko Kreho Tue, 18 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zagonetka-s-neobaveznim-raspletom http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zagonetka-s-neobaveznim-raspletom Svi na Urlaub! <p> Ljeto je u punom jeku i Booksa će, po tradiciji, uskoro zatvoriti svoja vrata na dva-tri tjedna. Nerado, ali što se mora ne smije biti teško!</p> <p> Najednom je jako zafriškalo i <strong>Ana</strong> je iz haljinice boje fuksije uskočila u duge rukave. Nitko ne želi navući hunjavicu prije odlaska na godišnji odmor! Nadstojnik <strong>Lućano</strong> još uvijek nije odlučio kojeg će točno dana zakračunati vrata kombinata i poslati ljudstvo na Urlaub. Kao čovjek nemirna i radišna duha najradije bi ukinuo kolektivni godišnji, ali tako je već desetljećima i nije baš pametno rušiti tradiciju. Dirni im u svetinju i od krotke janjadi djelatnici bi se istog trena pretvorili u vukodlake. Čim se pojavi prvi kukurijek u vrtu, svi počnu pričati o godišnjem, kuju planove i sanjare o bajkovitim destinacijama.</p> <p> No, planovi su jedno, a surova stvarnost nešto potpuno drugo. Neki će se možda fakat i odmoriti i uhvatiti lijepu boju, ali zapravo će većina djelatnika na godišnjem spojiti ugodno s korisnim. A evo i nekih mjesta na kugli zemaljskoj gdje će tijekom kolovoza boraviti kotačići literarne ubožnice Booksa:</p> <p> <strong>Mateja</strong> će ovog ljeta u Češku, posjetit će Liberečki kraj gdje će se priključiti ekspediciji čeških pustolova i krenuti tragom legende o vilinskim bićima koja navodno već stoljećima žive na ovom području, pišu pjesme i igraju hokej. Većina tih bića zovu se <strong>Zuzana</strong>, ali nitko još nije uspio dokazati njihovo postojanje. Držimo fige našoj Mateji, možda se baš njoj posreći!</p> <p> Posljednjih par sezona Ana se odala ronjenju i podvodnom ribolovu. U omiškom akvatoriju usavršiti će tehniku šuljanja i prišuljavanja raznim morskim bićima. U prvom redu želja joj je naučiti kako se prišuljati gnjevnom omiškom oktopusu, te ga proburaziti harpunom što uopće nije lako. Dio odmora provest će, dakako, i uz dobro štivo. U boršu je već pospremila djela <strong>Senka Karuze</strong> i <strong>Kristiana Novaka</strong>.</p> <p> <strong>Damjan</strong> je jedini član kombinata koji ove godine nije morao razbijati glavu gdje će. Još prije tri tjedna odvezen je u Banju Koviljaču. U poznatom lječilištu proći će brojne tretmane i, nadamo se iskreno, naučiti kako se nositi s velikim, značajnim književnim djelima i možda se jednom za svagda lišiti ambicije da i sam napiše veliki američki roman. Zdravlje je ipak najvažnije!</p> <p> Život nisu samo avanture. <strong>Dunja Draguljče</strong> napokon je to shvatila i ovo ljeto provest će u Belišću, u krugu obitelji i prijatelja. Naučit će raditi makovnjaču i druge slastice, ići će s prijateljima na Dravu, peći kukuruz, čitati <strong>Rilkea</strong> i možda, zašto ne, početi razmišljati o uplovljavanju u bračnu luku. Možda ne baš ove godine, ali jednog dana čovjek mora okačiti bubnjeve o klin.</p> <p> <strong>André</strong> je došao u Booksu na mjesto pomoćnog redara, a igrom slučaja počeo je obavljati raznorazne špijunske zadaće za Nadstojnika. Nije se baš proslavio, ali taj špijunski zanat nekako mu se uvukao pod kožu, pa će dobar dio godišnjeg o trošku kombinata provesti na Korčuli u ljetnoj školi za literarne špijune gdje će naučiti vještine vrhunskog prerušavanja i svladavanja različitih narječja.</p> <p> Pažljivom analizom književnih kritika objavljenih na booksa.hr u posljednjem kvartalu uočeno je kako Booksina mlada nada, <strong>Ivan T.</strong>, ima preblagu ruku. Gotovo u svakoj knjizi pronašao je nekaj dobro i pozitivno. Mladac mora očvrsnuti, zaključeno je, pa će umjesto na godišnji odmor biti poslan u zloglasni <em>Centar za obuku književnih kritičara</em> koji se nalazi negdje na Velebitu. Međunarodna ekipa instruktora za svega tri tjedna ubit će svaki trag milosrđa u polaznicima. Navodno samo 6% mladih kritičara uspije izdržati surovi trenažni proces. Nadajmo se da će Ivan T. biti među njima!</p> <p> Na koncu, i Nadstojnik se mora odmoriti, ta i on je samo čovjek. Dakako, pravi Nadstojnik ne može si priuštiti stopostotno puštanje mozga na pašu, jer na njemu su sve najveće brige i zadaće. Godišnji odmor Nadstojnik Lućano provest će dijelom na Kanarima, a dijelom u Cancunu i ne bi on sam možda ni išao, ali radi mira u kući mora. Zaručnica <strong>Yvette</strong>, inače vlasnica lanca plesnih škola po Hrvatskoj i Sloveniji, sve je uredila i tako ga jadnog stjerala u kut. Zaslužuješ odmor, bjeloputi čovječe, rekla je, i Nadstojnik nije imao kamo.</p> <p> Nema Booksa noge, pa da će negdje pobjeći. Bit će na istom mjestu, u srcu Districta!</p> <p> ***</p> <p> F.B., 14. srpnja 2017., Zagreb</p> F. B. Mon, 17 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/svi-na-urlaub http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/svi-na-urlaub Ljuti boj za Galovića <p> Nagrada Fran Galović dodjeljuje se za najbolje djelo na temu zavičaja ili identiteta, a ove godine u konkurenciji su 52 knjige.</p> <p> Za <strong>Nagradu Fran Galović</strong>, koja se dodjeljuje&nbsp;za najbolje samostalno objavljeno književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, ove se godine bore čak 52 knjige.<br /> <br /> Najviše je proznih djela, i to romana, a ponovno je prijavljeno i više djela na dijalektima. U konkurenciji su djela poznatih i nagrađivanih autora i autorica: tu su <strong>Goran Tribuson</strong>, <strong>Kristian Novak</strong>, <strong>Damir Karakaš</strong>, <strong>Tea Tulić</strong>, <strong>Marinko Koščec</strong>, <strong>Nora Verde</strong>, <strong>Bekim Sejranović</strong>, <strong>Denis Peričić</strong>, <strong>Tomislav Šovagović </strong>i brojni drugi.<br /> <br /> Dobitnik nagrade osvaja plaketu i 10.000 kuna. Pobjednika će odabrati posebno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. <strong>Mario Kolar </strong>(predsjednik), dr. sc. <strong>Željka Lovrenčić </strong>i dr. sc. <strong>Matija Ivačić</strong>.<br /> <br /> Svoj glas za pobjednika ponovno će moći dati i čitatelji u gradskim knjižnicama u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu. Glasovanje će trajati od 10. rujna do 10. listopada 2017., a pobjednik će biti proglašen na zatvaranju ovogodišnje <strong>Galovićeve jeseni </strong>28. listopada 2017.<br /> <br /> Organizatori festivala i nagrade su Grad Koprivnica i Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika.<br /> <br /> Pun popis naslova u konkurenciji nalazi se na <a href="http://galoviceva-jesen.eu/kandidati-za-nagradu-fran-galovic-2017" target="_blank">web stranici Galovićeve jeseni</a>.</p> Booksa Booksa Fri, 14 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ljuti-boj-za-galovica http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ljuti-boj-za-galovica Stoljeće Nezahvalnog žicara <p> Francuski pisac Léon Bloy je slavio smrt Pierrea Curieja, 'dijaboličnog pronalazača radija čiji je sjajni mozak došao u kontakt s hrpom govana'.</p> <p> Prije stotinu godina umro je francuski pisac <strong>Léon Bloy</strong>.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Carl Schmitt</strong>, inače idol američkih odvjetnika koji rade za Pentagon, trčkarao je po njemačkoj književnoj povijesti i naivnim pjesnicima nutkao Léona Bloya. S visokim postotkom uspješnosti navlačio je nezrele umove na otrov - otprilike onako kako u imaginaciji indoktriniranog građanina diler pred školom čeka učenike i dijeli im opojna sredstva.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Léonu Bloyu možemo pristupiti iz mnogo uglova, ali najbolji otvor za to nudi se u predjelu smrti. Dakle kršćanstvu. Papa <strong>Franjo </strong>svoju prvu propovijed začinio je citatom Bloyevim, između ostalog kazavši "Onaj tko se ne moli Bogu, moli se Vragu."</p> <p> (Usput budi rečeno, nalazim Sotonu prilično dosadnim, iako ne znam bih li mu to baš otvoreno rekao u lice. Zacijelo bih, pod određenim okolnostima.)<br /> <br /> ***<br /> <br /> Francusku književnost 19. stoljeća možemo promatrati kao korpus tekstova, ali i kao putridnu degradaciju korpusa. Književnost kao pogrebna povorka je prilično banalan koncept, koji međutim ne uključuje element poniženja. Pritom ne mislim nužno na ograničavanje vlastitih slabih moći na promatranje onog perioda određenog duhovnog ili ideološkog sklopa koji je vlastito stasanje odavno nadišao, pa već i naravnim stanjem stvari pomalo zaboravio. Dakako, to neminovno truljenje u pravilu donosi mnogo potencijalnih zadovoljenja, u širokom spektru manirizama.<br /> <br /> Upravo to bujanje estetizacije i postaje neuralgična točka u periodu prve velike duhovne krize visokog kapitalizma što rađa pesimizam kraja 19. i početka 20. stoljeća. Možemo se i spustiti malo po Jakobovoj ljestvici i nadviti se nad same pogrebne povorke. Nad leševe <strong>Nervala</strong>, <strong>Turgenjeva</strong>, <strong>Heinea</strong>, <strong>Baudelairea</strong>… Nad sprovod <strong>Julesa Laforguea</strong>, gdje vidimo tek petnaestak pojava, među kojima možemo prepoznati <strong>Georgea Seurata</strong>, <strong>Gustavea Kahna</strong>, <strong>Paula Bourgeta</strong>, <strong>Jeana Moreasa</strong>. Možemo i lebdjeti nad žalovanjima pod visokim državnim pokroviteljstvom <strong>Victora Hugoa </strong>i <strong>Anatolea Francea</strong>, ili mondenih sprovoda mladih klasika u dekoraciji <strong>Coco Chanel</strong>. To je, dakako, već prostor fikcije. Ostavit ćemo ga za sljedeću priliku, upriliči li nam se ista.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Léon Bloy svakako je bio neobičan izbor za našeg južnjačkog debitanta. Franjin sunarodnjak <strong>Borges </strong>entuzijastično javlja Bloya, baš kao i njegovog antimodernističkog suborca i prijatelja <strong>Villiersa de L'Islea Adama</strong>, kao vrhunske, snažne kritičare zapadnoevropskog protestantizma.<br /> <br /> (Također, upravo je Bloy jedan od heroja klerikalnog književnog krila navijača <strong>Boca Juniorsa</strong>, o čemu su mnogi već pisali. <em>Bombonjerom </em>se često orio navijački zaziv Bloya koji međutim nije s odobravanjem nadgledao zbivanja na terenu s elgrekovskog oblačka što se usidrio ponad igrališta, i to iz jednostavnog razloga. Kerubini su ga se plašili k'o Vraga samoga).<br /> <br /> Bloy se, međutim, izdiže iznad odreda apologeta medijevalnog principa upravo beskompromisnim sjedinjenjem s vlastitom borbom. Njegovo deranje i psovanje nije imalo ograde, divljačkom snagom nepatvorene mržnje gazio je kultivirani vrt u kojem je nicao pijetet buržuja. Nije imao problem s javnim mnijenjem, s pristojnošću, dekorumom i čestitošću. Smjernost kršćanina bila mu je jednako strana kao i ona zadovoljnog građanina, i svima je nudio paletu govana da im je nagura u usta. Bloy se ukazuje kao ključan mislilac kraja epohe, početka nove.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Ne treba čuditi da su baš Carlu Schmittu vječno puna usta Bloya, na hridi ispršenog antimodernističkog svjetionika koji psuje dijabolično precizno ususret nadolazećem <em>tsunamiju </em>progresa. On stoji kao gromada negativne definicije, mislilac zapiljen u iskešene kosture u <em>danse macabreu </em>što traje dulje od plesnih maratona iz razdoblja Prohibicije.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Žicao je prilično elegantno, to ipak treba otvoreno kazati.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Čak i u ekscentričnoj skupini ranih 'dekadenata' Bloy je bio u svakom pogledu iznimna figura, neka vrsta <strong>Ivana Krstitelja </strong>oboružanog arsenalom psovki. Novih psovki. Posve nepravedno, iako donekle razumljivo, u kolektivnu memoriju ušao je kao psihopatski urlik u trijumfalnoj ariji strojeva. Javna čestitka Koscu na uspješnoj sječi jednog <strong>Pierrea Curiea </strong>danas je možda i poznatija od Bloyevih tekstova. Sačuvane fotografije ukazuju nam se kao neka vrsta definicije očaja, posebno one kasnije kada vidimo čovjeka upijena lica s izbuljenim očima, koje u sjećanje prizivaju uznemirujući portret <strong>Nietzschea </strong>nakon rasapa.<br /> <br /> U mlađim danima rado se družio s Viliersom de L'Isleom Adamom, kojeg <strong>Goncourt </strong>(priznajem, ne znam koji) opisuje kao "čovjeka s licem ovisnika o opijumu ili masturbatora." I to Goncourt nije mislio u pozitivnom smislu.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Nakon što je javno ponizio njegovog nedavno preminulog brata <strong>Julesa</strong>, Bloy se pojavi na vratima stana Edmonda Gouncourta s malenom molbom: "Molio bih te da mi posudiš nešto novca. Moguće je da ću ti ga jednom vratiti, a možda ti ga i ne vratim."<br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Ernst Jünger&nbsp;</strong>i <strong>Martin Heidegger </strong>zajedno su uzeli LSD početkom '50-ih godina usred onog dijela Crne šume koja je u narodu bila poznata kao vještičja domaja. Od znatne vještičje aktivnosti zabilježene negdje tamo početkom 1570-ih godina pa sve do poslijeratnog perioda, čarobiranje je tamo bilo u stalnom padu. Znalci kažu da se dogodilo sljedeće.<br /> <br /> Heidegger je navodno doživio promjenu krajobraza nalik na onu u filmu <em>Vremeplov</em>, da bi mu se na koncu kao vječnost dugog lanca sastavljanja i raspadanja neposredne okoline ukazao nekakav neobičan i naočit gospodin, koji se predstavio kao liječnik i humanist <strong>Udo Brinkman</strong>. Nakon izmjena kurtoaznosti Brinkman se pretvorio u <strong>Alexandera von Humboldta</strong>. Izvan tih osnovnih crta detalji su ostali nepoznati.</p> <p> S druge strane, Gospodar Jünger&nbsp;(koji je upravo preko Hrvata uočio distinkciju gospodin-gospodar) –&nbsp;kojeg je dr. <strong>Albert Hofmann </strong>u njihovim LSD seansama redovito promatrao kako se preobražava u nad-čarobnjaka galskih performansi, s jednom žličicom <strong>Theophilea Gautiera </strong>– možda pod utjecajem filma kojeg je jednom davno gledao - - imao je viziju Bloya kao iskusne kljusine što decentno vodi sprovod prije negoli mu u stražnjicu doleti velik kamen. Kljuse se propelo, istreslo crijeva pred zgroženim žalosnicama i pohitalo prema otvorenom prostranstvu. Usput je iz mnoštva na konja skočio klaun Kniebolo i odjahao u trijumfalnu njemačku noć.<br /> <br /> ***<br /> <br /> I Albert Hofmann i Ernst&nbsp;Jünger doživjeli su 102 godine.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Ernst Jünger&nbsp;gordo kaže da je Bloy dvojni kristal dijamanta i balege. Koprofilski element prvo je što će današnji čitatelj opaziti kod ovog pisca. &nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> Léon Bloy je mrzio Nijemce. Mišljenja sam da njegova mržnja zacijelo ne bi jenjala ni nakon saznanja o razini vlastitog utjecaja na njemačke pisce i mislioce početka 20. stoljeća. Taj utjecaj ne treba čuditi imamo li u vidu osjetljivost njemačkog mislioca, od pukog literate preko filozofa pa sve do čarobnjaka, na pitanja apsoluta. Ne treba se ispričavati zbog tobožnje banalnosti razgovora o nečemu što se zove njemački duh. Stremljenje nad-stvarnom karakteristika je najboljih pisaca klasike, i to ne samo onih poput <strong>Novalisa</strong>, koje su na štit nabili njihovi romantičarski nasljednici. Sužavanje otvora koje je vodilo u taj registar rezultiralo je romantičarskom rekonkvistom koju možemo slijediti od početka 19. stoljeća pa sve do pozno romantičarskih pjesničkih pothvata koji su se izdavali kao moderni, poput djela <strong>Huga Balla </strong>i&nbsp;<strong>Gottfrieda Benna</strong>. Ball je nakon <em>Cabaret Voltairea </em>postao katolički konvertit, stavivši se u službu opravdavanja protuslovnog apsoluta utjelovljenog u liku pape. Čežnja za redom u oba doma baroknog slikarskog univerzuma kod njemačkih pisaca počinje uredovati i hijerarhizirati. Literatura postaje zakonodavnog karaktera.</p> <p> ***</p> <p> Bloy je rođen 1846. godine, iste one kad se u alpskom mjestu La Salette, smještenom na 1787 metara nadmorske visine, dječici ukazala Bogorodica. Bloy je Našu Gospu od La Salette prihvatio kao znak predstojeće apokalipse. Lourdes je, međutim, smatrao nekom vrstom frivolnog skretanja; sentimentalno klanjanje Madoni od Pudrijere odbljesak je vjere u difuznom stanju. &nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> Taborenje u apstrakciji je legitimno. Međutim, inzistiranje na trganju zastora lažne stvarnosti u pravilu vodi u kič, pogotovo ako je u pitanju paravan koji nam visi nad glavom. Strgnemo li ga, naći ćemo se na groblju prepunom najbolje njemačke pjesničke slonovače.<br /> <br /> "Ja sam prorok. No također sam pamfletist", rekao je Bloy. Bez obzira na to što je označen kao ekstremni antimodernist, bio je moderan. On je moderniji od većine svojih suvremenika, svakako od <strong>Lautréamonta </strong>i <strong>Poea</strong>. Njegov dijabolični repertoar i flagelantski ponos je izboj negativne teologije. "Njemačka romantičarska žudnja je poživjela kroz stoljeća. Ima četiristo godina i kroz diluvijalno ne-vrijeme prenosi široki spektar virusa."<br /> <br /> ***<br /> <br /> Bloy je navodno dao štampati posjetnicu na kojoj je stajalo <em>Léon Bloy – Enterpreneur de demolition</em>. Kada govorimo o njemačkoj književnosti između dva rata, ovaj se naslov ne čini nimalo pretjeranim.<br /> <br /> Ernst Jünger ga počinje čitati na savjet <em>king-pina </em>radikalnog političkog prava ili pravne teologije, Carla Schmitta, koji je dvadesetak godina ranije nudio Bloya Ballu. &nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> Što je to život? Pitanje je koje postavlja jedan njemački pjesnik. Život je živjeti.<br /> <br /> Bloy je pak slavio smrt "dijaboličnog pronalazača radija čiji je sjajni mozak došao u kontakt s hrpom govana". U <em>Hodočasniku Apsoluta </em>kaže da "kada čovjek nevoljko baci novčić u ruke prosjaka, taj isti novčić probija ruku prosjaka, pada, buši rupu u zemlji, buši rupe u suncima, opkoračuje nebeski svod i dovodi u pitanje čitav univerzum." I to je svemir mita.</p> Neven Svilar Fri, 14 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/stoljece-nezahvalnog-zicara http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/stoljece-nezahvalnog-zicara Festival svjetske književnosti 2017 <p> Službeno je najavljen ovogodišnji Frakturin festival koji se održava od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu.</p> <div> Na današnjoj press konferenciji u dvorani zagrebačkog kina Müller službeno je najavljen ovogodišnji <strong>Festival svjetske književnosti </strong>koji se održava od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu. Peto izdanje festivala fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Seid Serdarević</strong>, direktor FSK-a, predstavio je festival kao susret domaćih i europskih pisaca, ali i kao spoj različitih umjetnosti. Festival otvara austrijsko-njemački pisac <strong>Daniel Kehlmann </strong>(s kojim smo <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/moj-najveci-uzor-je-leo-perutz" target="_blank">razgovarali prilikom njegovog prošlog posjeta Zagrebu</a>), a uz njega se ističu <strong>Christian Kracht</strong>, švicarski romanopisac i novinar, <strong>Michael Krüger</strong>, njemački pjesnik, urednik i nakladnik kuće Carl Hanser, <strong>Chigozie Obioma</strong>, nigerijski pisac i profesor kreativnog pisanja, <strong>Eduardo Halfon</strong>, gvatemalski autor i jedan od najboljih novih latinoameričkih pisaca, <strong>Rita Monaldi </strong>i <strong>Francesco Sorti</strong>, talijanski bračno-spisateljski par, i brojni drugi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od hrvatskih i regionalnih pisaca dolaze netom nagrađeni pisac <strong>Kristian Novak</strong>, književnica <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/inteligencija-u-grcu" target="_blank"><strong>Dubravka Ugrešić</strong></a>, crnogorski pisac <strong>Ognjen Spahić </strong>(koji će predstaviti novi roman <em>Calypso</em>), prozaist i akademik <strong>Pavao Pavličić</strong>, spisateljica <strong>Olja Savičević Ivančević</strong>, mladi beogradski pisac <strong>Vladimir Tabašević </strong>i drugi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim <strong>Goethe-Institutom</strong>. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku <em>Pozdrava iz Fukushime </em>koji je režirala književnica <strong>Doris Dörrie</strong>). Očekuju nas tri premijere, a publiku će zaintrigirati ekranizacija popularnog Vermesovog romana <strong><em>Opet on </em></strong>i ponovno prikazivanje filma <strong><em>Tschick </em></strong>njemačkog redatelja turskih korijena Fatiha Akina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival nam još donosi pjesnička čitanja (u suradnji s PEN-om), likovni program (u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti) te glazbeni program (u kojem nastupaju <em>world-music </em>glazbenica <strong>Jelena Popržan </strong>i dobro nam znani <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nevjerojatne-stvari-prepustamo-zaboravu" target="_blank">pjevač i teoretičar sevdaha <strong>Damir Imamović</strong></a>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, prije devetog mjeseca na web stranici festivala i na Booksinom portalu mogu se očekivati novi detalji, novosti i sadržaji vezani uz festival.<br /> <br /> Organizator festivala je izdavačka kuća <strong>Fraktura</strong>.</div> Booksa Booksa Tue, 11 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-svjetske-knjizevnosti-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-svjetske-knjizevnosti-2017 Tuđinata pusta da ostane <p> Labirintska struktura romana 'Emigranti' Rade Jarka nameće lutanje, traganje puno neizvjesnosti i sudbinskih obrta.</p> <div> Jugoslovenska političko-ekonomska emigracija bila je velika tema sedamdesetih godina prošlog veka, a u istoriji jugoslovenske književnosti neraskidivo je povezana sa imenom <strong>Miodraga Bulatovića</strong>. Za roman <strong><em>Ljudi sa četiri prsta </em></strong>Bulatović je dobio Ninovu nagradu 1975. godine, a njegova slava u svetu i broj prevoda na druge jezike mogli su se tada meriti samo sa <strong>Andrićem</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Četiri decenije kasnije od te slave nije ostalo gotovo ništa: iako je bez ikakve sumnje reč o ozbiljnom, pa i velikom piscu, Bulatović se danas malo čita i u okvirima matične, srpske kulture, dok u drugim sredinama jedva da se i pominje. No bilo kako bilo, njegova dela sa emigrantskom tematikom nisu tek deo jugoslovenske kulturnoistorijske fenomenologije, već i nezaobilazne književne činjenice, pa se novi roman <strong>Radeta Jarka </strong>po prirodi stvari mora posmatrati i u datom kontekstu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo poređenje, međutim, iako s jedne strane nužno, sa druge strane može analizu usmeriti u donekle pogrešnom pravcu. Naime, u vreme kada Bulatović piše svoj roman, tema jugoslovenske emigracije je savremena, na vrhuncu svoje aktuelnosti, a danas, to je tek jedna od mnogih tema iz istorije (Jugoslavije); u vezi sa tim, jedna od ključnih poetičkih dominanti Bulatovićevog opusa jeste književna, ali ne manje i politička provokacija, dok se Jarak u svojoj prozi bavi istorijom i njenim mrežama, kojima dalekosežno oblikuje sadašnjost; konačno, i glavno, na poetičkom planu, Bulatović je sledbenik tamnog realizma <strong>Dostojevskog</strong>, opsedaju ga slike groteske i ljudskog pakla, dok Jarak život, te sledstveno tome i literaturu posmatra kao beskrajno složenu smenu svakojakih uspona i padova, zadatosti i slučajnosti, muka i nevolja, ali i retkih, ipak postojećih trenutaka ljudske sreće.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Emigranti </em></strong>stoga i jesu upravo ovo potonje: kompleksan lavirint različitih sudbina, za koje se, pre ili kasnije, u manjoj ili većoj meri, ispostavlja da su sve emigrantske. Bilo da je reč o Markoviću, bokseru, pa potom i žigolu, koji u jednom času bude na korak od toga da se u ringu bori za titulu svetskog šampiona, da bi već u sledećem bio tek jedan od kriminalaca i udbaški likvidator; ili njegovom 'odrazu u ogledalu' inspektoru Koltovskom, koji sve vreme dok juri ubice po emigrantskom podzemlju, ne može da preboli samoubistvo svoje devojke; ili Bori Konju, momčiću sa vrelog beogradskog asfalta, koji završava kao plaćeni ubica, i živeći po autoputevima i motelima Zapadne Evrope, postaje savršeno nesposoban za bilo kakav međuljudski odnos; ili studentu književnosti Dollingeru, koji, željan levičarskih radikalnih praksi, završava kao pripadnik nove generacije revolucionarno-terorističke Crvene armije i posle nekoliko neuspešnih akcija biva prinuđen da emigrira u Peru; ili nizu drugih, uslovno rečeno sporednih likova, poput Henin Malak, Zoje Weiss, Angele Dos Santos, Alejandre Griessman, kojima lepota, ili idealizam, postaju teret koji ih gura na dno surovih i kapitalistički ciničnih nemačkih i zapadnoevropskih gradova, a koje, sa druge strane, nemaju gde da se vrate – sve te sudbine pričaju priču o obeskorenjenosti – za koju se na koncu ispostavlja da je egzistencijalna paradigma savremenog sveta u celini, a ne samo 'odabranih' pojedinaca. &nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Struktura romana prati hirovitost tih sudbina: u tridesetak kratkih poglavlja smenjuju se jedna za drugom priče o gore navedenim i drugim likovima, i tek u pojedinim tačkama te sudbine se sretnu, prepletu, da bi se ubrzo potom rasplele i nastavile da i dalje teku svaka svojim putem. Ovo dakako nije nov postupak u Jarkovoj prozi. Strukura slagalice, mozaika ili sada – lavirinta, zapravo je jedna od temeljnih pretpostavki proznog opusa Radeta Jarka i u tom smislu ovaj roman ne donosi ništa bitno novo. Ali ono što se sada, posle ovog romana, sa velikom sigurnošću može tvrditi jeste da mozaičko-lavirintska struktura predstavlja zapravo i metafizički okvir Jarkove proze.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svet je, dakle, istovremeno i otvoren i zatvoren, i zadat i slučajan, prepun mogućnosti, ali još i više ograničen, sreća često dolazi nezasluženo i neočekivano, a ko planira – bog mu se smeje. Pri tome, treba primetiti fino variranje ovog, u osnovi istovrsnog modela: nasuprot <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-202-rade-jarak" target="_blank">slagalici u prethodnom romanu</a>, koja podrazumeva naknadno povezivanje motiva, događaja i sudbina u jedinstvenu celinu, struktura lavirinta nameće <em>lutanje</em>, traganje prepuno neizvesnosti i sudbinskih obrta, vraćanje na iste tačke, nesumnjivu mogućnost izbora, ali praćenu, ma koliko neodredivim, u suštini ipak zadatim okvirom lavirinta-sudbine. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ocrtan na ovaj nužno pojednostavljen, te stoga barem delom i neprecizan način, metafizički okvir proze Radeta Jarka je dakako naknadna čitalačka (re)konstrukcija. Međutim, prisustvo tog okvira se mora naglasiti: najpre zato što ono čini presudnu razliku između onoga ko 'samo' priča priče i umetnika, koji nudi celovitu viziju sveta, a potom i iz razloga što tematsko-motivski kompleksi, fabulativni tok i uopšte, celina strukture romana taj sloj otkrivaju. Drugim i jednostavnijim rečima: metafizika kod Jarka proizvod je same priče, a ne obrnuto, kakav je inače slučaj kod slabijih pisaca.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U vezi sa tim, treba primetiti i izvanrednu izbalansiranost narativnih elemenata. Radnja je, naime, smeštena u sredinu osamdesetih godina prošlog veka, tačnije u 1984., dakle, vreme kada počinje da se kotrlja i narasta istorijska lavina koja će obrisati istočnoevropski komunistički poredak, ali u romanu nema nikakvih opširnih metaistorijskih analiza, niti obilja povesnih informacija; reference na konkretne događaje i pojave precizno su dozirane da bi bilo jasno o kom vremenu se radi, dok je glavni pripovedni fokus na pojedinačnim sudbinama i njihovom tumaranju lavirintom (uvek složenog) sveta, tačnije na potrazi za ljudskom srećom, koja nadilazi svaki istorijsko-politički kontekst, ma koliko i od njega zavisila.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Emigrantima </em>se mogu uputiti i određene zamerke: pripovedanje je povremeno bilo odveć fokusirano na pojedinačne sudbine, a na uštrb celine romana; neke priče/sudbine ostale su u izvesnom smislu nezaokružene; roman se završava naglo, hirovito, kao da je piscu nedostajalo strpljenja za neko elegantnije, ali i sugestivnije i nadahnutije rešenje: zbog toga ostaje utisak da je reč o delu neke veće pripovedne celine, u kom slučaju je, opet, to trebalo jasnije izreći.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U celini gledano, <em>Emigranti </em>su još jedna odlična knjiga Radeta Jarka, koja, iako nije na nivou romana <strong><em>Enciklopedija očaja </em></strong>ili <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-202-rade-jarak" target="_blank"><strong><em>Yu puzzle</em></strong></a>, jeste zapravo hrabro vraćanje na temu za koju se moglo činiti da pripada prošlosti, ali koja je, kako se ispostavlja, nikada aktuelnija. &nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> Marjan Čakarević Tue, 11 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rade-jarak-emigranti http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rade-jarak-emigranti Nagrada Fric 2017 <p> Nova godišnja nagrada dodjeljuje se za najbolju knjigu proze. Rok za prijavu: 15.8.2017.</p> <div> <strong>Nagrada Fric </strong>dodjeljuje se godišnje za neprevedene knjige fikcijske proze premijerno objavljene u Hrvatskoj u razdoblju od 1.7.2016. do 31.6.2017. godine (izbornu godinu).&nbsp;</div> <div> <br /> Dakle, u konkurenciju ulaze svi romani, zbirke pripovijedaka ili novela, svi neprevedeni premijerno objavljeni naslovi u izbornom razdoblju koji su dobili UDK signaturu XXX-3.</div> <div> <br /> U konkurenciju ne ulaze ponovljena izdanja ili ona kojih je većinski dio već objavljen.</div> <div> <br /> Knjige za Nagradu Fric mogu kandidirati izdavači, autori/ce ili žiri, slanjem pet primjeraka na adresu:&nbsp;</div> <div> Za Nagradu Fric</div> <div> 24 sata d.o.o.</div> <div> Oreškovićeva 6H/1</div> <div> 10010 Zagreb</div> <div> <br /> Zadnji rok za slanje knjiga u konkurenciju je <strong>1.9.2017.</strong>, a pravovremenost se ustanovljava po poštanskom pečatu.<br /> &nbsp;</div> <div> Žiri u sastavu: <strong>Biljana Romić </strong>(predsjednica), <strong>Goran Gavranović</strong>, <strong>Hana Jušić</strong>, <strong>Dubravko Lepušić </strong>i <strong>Boris Rašeta </strong>odabrat će 13 knjiga u uži izbor i njihove naslove objaviti do Interlibera (početak studenog). Šest naslova užeg izbora bit će proglašeno nakon Interlibera, a prije 1.12.2017. godine.<br /> &nbsp;</div> <div> Ime dobitnika/ce Nagrade Fric, koja sa sobom nosi i financijski dio, svotu od 75.000 kuna (bruto), bit će proglašeno i Nagrada dodijeljena tijekom prosinca 2017. godine. Nagrada može biti podijeljena između više naslova.<br /> &nbsp;</div> <div> Nagradu Fric organizira tjednik <strong>Express</strong>, a glavni pokrovitelj je <strong>Barcaffe</strong>.</div> Booksa Booksa Mon, 10 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-fric-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-fric-2017 The Split Mind # 15 <p> Studentski časopis za književnost objavljuje natječaj za kratku prozu i poeziju za novi broj. Rok: 1.8.2017.</p> <div> <a href="https://www.facebook.com/split.mind.3" target="_blank"><em><strong>The Split Mind</strong></em></a>, časopis za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu, objavljuje natječaj za kratku prozu i poeziju za novi, 15. broj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uvjeti:</div> <div> - radovi ne smiju biti prethodno objavljivani;</div> <div> - radovi moraju biti napisani na hrvatskom, engleskom ili talijanskom jeziku;</div> <div> - jedna osoba može poslati najviše 5 pjesama, i/ili 2 priče dužine do 7 kartica (12.600 znakova), format teksta: font Times New Roman, veličina 12;</div> <div> - radovi moraju biti napisani u nekoj inačici programa MS WORD</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radovi se šalju e-mailom kao privitak na adresu: thesplitmind1@gmail.com, s naznakom 'Za natječaj 2017'. Uz priču ili pjesme potrebno je navesti ime i prezime autora, godinu rođenja, adresu stanovanja, adresu elektroničke pošte i broj telefona. Molimo studente koji se jave na natječaj da naznače na kojem fakultetu studiraju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijave se primaju do <strong>1. kolovoza </strong>2017. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Selekciju radova vrši uredništvo <em>The Split Minda</em>, koje se sastoji od studenata Filozofskog fakulteta u Splitu. Popis odabranih radova bit će objavljen do kraja kolovoza na <a href="https://www.facebook.com/split.mind.3" target="_blank">Facebook stranici časopisa</a>.</div> Booksa Booksa Mon, 10 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/the-split-mind-15 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/the-split-mind-15 Tko je izgubio tportalovu nagradu? <p> Književni djelatnici sudjeluju u širem natjecanju koje ne utječe samo na samopouzdanje, nego i na uvjete egzistencije.</p> <div> Okruženi smo natjecanjima u svakom obliku. Od vrtića do staračkog doma, neovisno radi li se o sportu, matematici, općoj kulturi ili potezanju užeta, stalno smo aktivno ili pasivno uključeni u natjecateljski format. Ni književnost nije iznimka – iako nije moguće uspostaviti jasno definirane i neupitne kriterije, redovito se održavaju književni natječaji koji bez greške privuku kako širu publiku, tako i redovite pratitelje književnosti i same pisce koji glume nezainteresiranost, a zapravo napeto iščekuju hoće li dobiti 'prestižnu nagradu'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nažalost, okruženi smo i natjecanjima koja ne utječe samo na naše samopouzdanje, nego i na uvjete budućeg rada i egzistencije, a sve je više gubitnika. I u tome sudjeluju književni djelatnici koji se konstantno natječu na tržištu i javnim natječajima za iznos toliko malen da čak ni najjači nisu sigurni kako će preživjeti iduću godinu. I dok popularni natječaji guraju u prvi plan ono najbolje iz aktualne književnosti, ako ih promotrimo u širem kontekstu, možemo uočiti manje glamurozan popis gubitnika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I ove je godine, na desetom izdanju nagrade <strong>roman@tportal.hr</strong>, skoro 50 romana konkuriralo za glavnu nagradu od 50.000 kuna. Književni natječaj, kao i svaki natječaj, privukao je vrlo široku pažnju. Tportalov žiri <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-tportala" target="_blank">odabrao je odlične romane</a> i <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kristianu-novaku-tportalova-nagrada" target="_blank">potvrdio veliki talent <strong>Kristiana Novaka</strong></a>, a tportalova redakcija prošlih je mjeseci objavljivala <a href="https://www.tportal.hr/specijal/knjizevna-nagrada-tportala" target="_blank">vrlo zanimljiv popratni sadržaj</a>, pri čemu se izdvajaju kratki eseji autora-finalista o motivaciji za pisanje. Dakle, riječ je o natječaju koji je širokoj publici pružio mnogo više od 'spektakularnog' nadmetanja u proznoj 'areni'. Tko onda spada u gubitnike?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako tportal iz godine u godinu organizira ovu cijenjenu književnu nagradu, duži pratitelji portala mogu primijetiti da se nekad bogata kulturna rubrika značajno stanjila. Zbog karaktera nagrade i smanjenog prostora, postojeći sadržaj ponajviše se fokusira na romane, pogotovo one koji ulaze u polufinale i finale natječaja, dok se o ostalim književnim formama i autorima van konkurencije na portalu piše malo ili nimalo. Krug gubitnika se širi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, za izdavače romana natječaj pruža odličnu priliku za besplatnu reklamu i dodatnu zaradu jer sam ulazak romana u finale može dovesti do bolje prodaje i otkupa za knjižnice. Stoga ne čudi što se, unatoč rastu krize, broj prijavljenih romana ne mijenja (recimo, 2011. je prijavljeno 50 romana, a ove godine 47, što je razlika od 6%). Ali promijenio se broj izdavača – 2011. u konkurenciji ih je bilo 27, a ove 21 (razlika od 22%). Pet izdavača potpisuje 25 romana od 47 prijavljenih. Dakle, dio kuća je nestao, a dio je povećao produkciju. S obzirom na <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/svakoj-knjizi-dodje-kraj" target="_blank">krizu knjižarskog lanca</a> koja je pogodila hrvatske izdavače, ne bi bilo iznenađenje da broj prijavljenih romana u 2018. i 2019. ostane približno isti, a broj izdavača drastično padne. Krug gubitnika se sužava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vrijedi spomenuti i 'pobjednike' koji su odabrani u peteročlani (nekad sedmeročlani) žiri. Možemo opaziti da članovi žirija imaju bogato iskustvo rada u raznim granama književnosti, od pisanja kritika i knjiga preko organizacije događanja i predavanja do uređivanja i prevođenja. To raznoliko iskustvo može se gledati kao hvalevrijedna širina, ali i kao simptom polja u kojem je za popunjavanje kućnog budžeta nužno istovremeno raditi niz različitih poslova. Pa tako pet članova žirija, uz sve ostale stalne i privremene angažmane, treba pročitati oko 50 romana u par mjeseci i javno objaviti odluku o najboljim djelima. Ovdje je teško reći tko nije gubitnik.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku, tu su i sami pisci gdje je situacija barem jasna. Pobjednik doslovno dobiva sve, odnosno 50.000 kuna nagradnog fonda (nekad 100.000), a teško je vidjeti što dobivaju ostali finalisti. Ovogodišnji 'gubitnici' <strong>Daša Drndić</strong>, <strong>Damir Karakaš </strong>i <strong>Olja Savičević Ivančević </strong>već su prepoznati, nagrađivani i prevođeni. <strong>Slađana Bukovac </strong>je za prethodna dva romana dobila Kiklop i ušla u uži izbor za Mešu Selimovića. Pisci kojima bi vidljivost nešto značila obično ne dolaze u završnicu ovako prestižne nagrade. Etablirani pisci, pak, trebaju ono što čak ni oni ne mogu imati – sigurnu i stalnu plaću, koja može pokriti egzistencijalne potrebe dok rade na novom djelu. To ne može ni autor romana godine – kad bi Novak sad odlučio napustiti sve ostale angažmane i posvetiti se pisanju nove knjige, nagradni novac bi mu dostajao za maksimalno godinu dana financijske neovisnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Format svakog natjecanja suprotstavlja sudionike, smanjuje konkurenciju i dovodi nas do uzbudljive završnice u kojoj ostaje jedan pobjednik. To se, nažalost, događa i ovdje. S godinama se sve smanjuje – broj izdavača i profesionalnih pisaca, broj medija i medijski zastupljenih djela, broj kritičara, pa na kraju i broj književnih natječaja. No, taj trend neće dovesti do konačnog pobjednika, nego do općeg poraza. U ovom ekonomskom sustavu, s ovakvom kulturnom politikom, s ovim pravilima igre, književnost u cjelini sigurno putuje prema porazu.</div> Luka Ostojić Mon, 10 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/tko-je-izgubio-tportalovu-nagradu http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/tko-je-izgubio-tportalovu-nagradu Kristianu Novaku tportalova nagrada <p> 'Jezična dotjeranost teksta, dinamična dijaloška forma, razrađena različitost pripovjednih glasova čine ovaj roman snažnim i trajnim.'</p> <div> Ovogodišnja, deseta nagrada <strong>roman@tportal.hr </strong>za najbolji hrvatski roman objavljen u 2016. godini odlazi <strong>Kristianu Novaku </strong>za djelo&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank"><strong><em>Ciganin, ali najljepši</em></strong></a>. Novak je time drugi put osvojio tportalovu nagradu, a prvu je dobio za roman <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-206-kristian-novak" target="_blank"><strong><em>Črna mati zemla </em></strong></a>objavljen 2013.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podsjetimo, u finale su uz Novakovu knjigu ušli romani&nbsp;<strong><em>Stajska bolest</em></strong>&nbsp;(<strong>Slađana Bukovac</strong>),&nbsp;<em><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lavina-istine" target="_blank"><strong>EEG</strong></a>&nbsp;</em>(<strong>Daša Drndić</strong>),&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-ritma-otkosa" target="_blank"><strong><em>Sjećanje šume</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Damir Karakaš</strong>) i&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljubav-protiv-besmisla" target="_blank"><strong><em>Pjevač u noći</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Olja Savičević Ivančević</strong>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri (u sastavu <strong>Ivica Buljan</strong>, <strong>Ursula Burger</strong>, <strong>Katarina Luketić</strong>, <strong>Miroslav Mićanović </strong>i <strong>Jadranka Pintarić</strong>) obrazložio je svoju odluku: "(...) Novak uvjerljivo gradi složene odnose i napetosti između različitih kultura, između pojedinca i grupe, tj. individualne i kolektivne psihologije, ponire u dubine podsvijesti, u mračne slojeve uvriježenih predodžbi i stereotipova. A kada glas mladoga Roma krene u fantazmagorične i halucinantne vode, iluzije o sebi i Drugome odlaze u mučnu 'nelagodu u kulturi'. Jezična dotjeranost teksta, dinamična dijaloška forma, do detalja razrađena različitost pripovjednih glasova čine ovaj roman značenjski snažnim i trajnim."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Novaku pripada 50.000 kuna nagrade i laskava titula prvog autora koji je ovu nagradu dobio dvaput.&nbsp;<br /> <br /> izvor: <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/jednoglasnom-odlukom-zirija-knjizevna-nagrada-tportala-pripala-kristianu-novaku-za-ciganina-ali-najljepseg-20170707" target="_blank">tportal</a></div> Booksa Booksa Sat, 08 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kristianu-novaku-tportalova-nagrada http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kristianu-novaku-tportalova-nagrada Slavko Kolar 2017. <p> Raspisan je natječaj za kratku priču - satiru. Rok za prijavu: 30.9.2017.</p> <div> <strong>Gradska Knjižnica Slavka Kolara Čazma </strong>i Organizacijski odbor manifestacije <strong>Slavko Kolar – književni dani </strong>raspisuje Natječaj za kratku priču - satiru.<br /> &nbsp;</div> <div> Na natječaju mogu sudjelovati autorice i autori iz Republike Hrvatske i inozemstva koji pišu hrvatskim jezikom, svaki sa samo jednim radom, a tema kratke priče - satire je slobodna.</div> <div> <br /> Kratka priča - satira ne smije biti objavljena, a može imati najviše 300 redaka (18.000 znakova, s prazninama).</div> <div> <br /> Natječaj je anoniman, stoga kratke priče - satire treba slati ispisane u pet primjerka i na CD-u, sve označeno šifrom, na adresu: Gradska Knjižnica Slavka Kolara Čazma, Ulica Alojza Vulinca 3, 43240 Čazma, s naznakom „Natječaj za kratku priču - satiru", a ostale podatke: puno ime autorice ili autora, adresu, telefon, rješenje šifre treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj koverti.<br /> <br /> Nepotpune prijave i priče koje nisu satiričnog karaktera te ne udovoljavaju ostalim propozicijama Natječaja neće se uzimati u obzir.</div> <div> <br /> Kratke priče - satire će ocijeniti žiri sastavljen od književnika i/ili književnih kritičara, koji će imenovati Organizacijski odbor, te dodijeliti prvu, drugu i treću nagradu, koja se sastoji od plakete i novčanog iznosa:</div> <ul> <li> prva nagrada u iznosu od 2.000,00 kn neto</li> <li> druga nagrada u iznosu od 1.500,00, kn neto</li> <li> treća nagrada u iznosu od 1.000,00 kn neto</li> </ul> <div> <br /> Osim toga, žiri će načiniti izbor od 10 najuspjelijih priča koje će biti objavljene u elektroničkom obliku na web stranici Gradske Knjižnice Slavka Kolara 15. studenoga 2017.</div> <div> <br /> Dodjela nagrada i javno čitanje nagrađenih priča – satira bit će organizirano u okviru manifestacije „Slavko Kolar – književni dani" 2. prosinca 2017. u Čazmi.</div> <div> <br /> Natječaj traje od 1. srpnja <strong>do 30. rujna 2017.</strong></div> Booksa Booksa Fri, 07 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/slavko-kolar-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/slavko-kolar-2017 Digitalna Zagorka <p> Stvorena je i otvorena digitalna građa osobnih i službenih dokumenata Marije Jurić Zagorke.</p> <div> Hrvatska novinarka i književnica&nbsp;<strong>Marija Jurić Zagorka&nbsp;</strong>osoba je od iznimne važnosti za žensku povijest prve polovice 20. stoljeća, ali i za razvoj novinarske profesije.<br /> <br /> U suradnji <strong>Centra za ženske studije </strong>s <strong>Hrvatskim novinarskim društvom</strong>, u okviru projekta <strong><em>Digitalizacija odabrane građe Marije Jurić Zagorke</em></strong>, stvorena je digitalna zbirka osobnih dokumenata i korespondencije&nbsp;<strong>Marije Jurić Zagorke</strong>, zapisnika Hrvatskog novinarskog društva i Zakonske odredbe o novinarima i novinarskom radu, s naglaskom na njezin angažman u polju socijalnih i radnih prava novinara/ki za koje se zalagala kao jedna od suosnivačica Hrvatskog novinarskog društva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Digitaliziranjem zaštićene građe omogućit će se uspješan nastavak niza istraživačkih i obrazovnih aktivnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Digitalizirano i obrađeno digitalizirano gradivo (uz uvod i popis dokumenata i zapisnika na hrvatskom i engleskom jeziku) nalazi se na <a href="http://www.zagorka.net" target="_blank">mrežnoj stranici Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stručnu pomoć u projektu pružili su i Multimedijalni institut (Klub MaMa) i udruga Documenta. Projekt je financiran uz potporu Ministarstva kulture.</div> Booksa Booksa Fri, 07 Jul 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/digitalna-zagorka http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/digitalna-zagorka