BOOKSA.HR - VIJESTI

Rezultati izborne skupštine PEN-a

Tue, 21 May 2013 00:00:00 +0000

Završena je izborna skupština Hrvatskog PEN centra.

PEN je međunarodna udruga koja se bavi promoviranjem književnosti i zaštitom slobode izražavanja. Hrvatski ogranak naredne će godine voditi sljedeći ljudi:

predsjednica: Nadežda Čačinovič
potpredsjednici: Tonko Maroević i Zvonko Maković
glavni tajnik: Tomica Bajsić
pomoćni tajnici: Ingrid Šafranek i Seid Serdarević
članovi Upravnog odbora: Branko Čegec, Sibila Petlevski i Mladen Machiedo
članovi Nadzornog odbora: Vjera Balen-Heidl, Sanja Roić i Miroslav Kirin.

Primljeni su i novi članovi PEN-a, a to su: Dalibor Blažina, Dunja Fališevac, Vanda Mikšić, Boris Postnikov, Dinko Telećan, Tvrtko Vuković i Milana Vuković Runjić.

izvor: Hrvatski P.E.N. Centar
foto: English PEN

KRITIKA 182: Damir Šabotić

Mon, 20 May 2013 02:00:00 +0000

Šabotiću nisu važni ni Rat ni Stradanje ni Progoni, njega se prije svega tiču sudbine njegovih likova, koje pomno motiviše i vodi.

Damir Šabotić, Nađi me (Dobra knjiga, Sarajevo, 2013.)

S ONU STRANU LINIJE FRONTA

U nizu objavljenih djela o ratu u posljednje vrijeme osjeća se, sve više, jedna nemoć autora da o tom čvorišnom događaju naše aktualne književnosti kažu nešto novo i drugačije, na jedan neobičniji način. Otud ta tema sve više zastarijeva, otud ona jeste potrošena, otud ona sve jače zamara i ne znači ništa, ponajprije zbog tog prevaziđenog registra u kojemu se godinama uobličava, zbog te reportažne floskule koja se uglavljuje u književno djelo u ime angažmana. Ovaj roman Damira Šabotića, međutim, treba staviti među ona djela koja, neobičnošću svoje konstrukcije, nadilaze taj uobičajeni savremeni tok naše književnosti o ratu, i to nije jedini razlog zašto je ovo djelo vrijedno pažnje. Evo, dakle, jednog romana koji svjedoči da nijedna tema, sama po sebi, ne može biti zastarjela, da nijedna tema i ne postoji sama po sebi, da nijedna tema nije važna sama za sebe, unaprijed, prije svega zato što živi jedino unutar književne konstrukcije, nikada izvanliterarno, zaviseći samo od vještine autorske ruke pod kojom oživljuje!

Po čemu je ovaj roman neobičan, zašto ta potrošena tema rata ovdje dobija jedno novo osvjetljenje? Zato što ovo nije roman o ratu, iako govori o proteklom ratu. I zato što je u pitanju roman. Ovo je roman koji ima i pet i šest razvijenih likova, i po tome je u drugačiji u odnosu na našu najnoviju književnost, ma koliko to zvučalo čudno. Šabotiću, dakle, nisu važni ni Rat ni Stradanje ni Progoni, njega se prije svega tiču sudbine njegovih likova, koje pomno motiviše i vodi. Njemu nije cilj svjedočenje, rat ga kao takav ustvari ne interesuje, njemu je važnije pisanje kao lirsko ispitivanje različitih slučajeva, različitih karaktera, različitih ljudi, u koordinatama konkretne situacije; naprimjer, u kontekstu proteklog rata i njegovih odjeka u crnogorskoj pozadini. Šabotićev roman je, dakle, tim neobičniji, jer prelazi na drugu stranu, s onu stranu linije fronta, među 'progonjenike', daleko u pozadinu, u odnosu na dominantnu bh. ratnu književnost.

Prateći sudbinu djevojčice Melihe, na njenom izbjegličkom putu postepenog nestajanja, Šabotić se usredsređuje na tu crnogorsku zavjetrinu devedesetih, predočavajući sezonu lova na bosanske izbjeglice koja je u toj zaleđini započela "jednog proljeća, na crnogorskom primorju, u organizovanoj i dobro planiranoj hajci kada je policija hapsila uglavnom muškarce... Vezane, sprovodila ih je u pritvorske jedinice, a uhapšeni su odatle preko noći odvođeni dalje, bestraga." (27) On se, međutim, ne zanima toliko ni sudbinama tih hapšenih i odvođenih, njemu je zanimljiviji taj slučaj djevojčice, koja ostaje sama u Samačkom domu, u tom izbjegličkom kampu, nakon što njen brat nestane, kao odbačena. Njen život najednom postaje banknota kojom se međusobno potkusuruje nekoliko likova, što drže sada u rukama njenu sudbinu, vođeni svojim motivima i interesima, u kovitlacu svojih života koji su također prikazani. U tom smislu vrijedan pažnje je lik Marte, supruge upravnika samačkog doma, žene kojoj u toj trgovini progonjenim jedno vrijeme sve polazi za rukom, u njenoj bjesomučnoj borbi za dosezanjem boljeg života, u njenom grču u ime konačnog izbavljenja iz mučaljivog svakodnevlja. Kada taj pothvat s vremenom počne propadati, kada izbjeglice počnu napuštati Samački dom izmičući njenom dohvatu, pred njenim nemoćnim mužem, upravnikom zagledanim daleko u prošlost, smeteno zaokupljenim nekim dosjeima nekadašnjih pacijenata, Marta će, ostajući svejednako sapeta tim besmislenim brakom, u jednom trenutku sagledati samu sebe, dodirnuće prstima svoje lice, osmotriti svoje tijelo, i sve će joj to izgledati potrošeno, uludo izgubljeno, uprkos brojnim ljubavnicima, šteđeno u mladosti do mučenja, sve dok se nije umorilo, a da nikada nikome nije značilo onoliko koliko je ona mislila da treba. Sav njen napor, sva njena moć nad raznim muškarcima, otkriće se u svojoj uzaludnosti! Marta ovdje igra ulogu prepredene zavodnice i preprodavačice ljudi, ali ni u jednom trenutku ona nije nesimpatičan lik, nezavodljiv i odbojan, nikada odvratan, svakako ne ćoškaste glave i razrokog pogleda, nikako monstruozan, nijednom kičast, nego svakako drag, blizak, dopadljiv, uvijek razumljiv i motivisan, ponekad nepredvidiv i zapleten. Riječju, otpočetka pa do kraja pomno izrađen i funkcionalan, uvjerljiv! Marta će upravo prepustiti tu djevojčicu Melihu svome ljubavniku, mesaru, povratniku sa hrvatskog ratišta, na milost i nemilost, i samo oni koji su navikli na šablon naše najnovije književnosti, očekivali bi sada ovdje neki demonizam, neku novu zločinačku monstruoznost! Nekakvu orgiju svireposti i zla! Djevojčica će se, dakle, naći u kandžama mesara, teško ranjenog na ratištu, osobenjaka i ćutljivca, koji prijavljuje sve izbjeglice vlastima. Njegov odnos prema djevojčici, međutim, njegova osjećanja prema njoj, ostaju do kraja zagonetka, neprotumačeni, budući sugestivno prećutani i nerazjašnjeni, tek naslutivi, mada je lik mesara također s pažnjom izveden do kraja, u svojoj nesreći i izgubljenosti, ostavljen, s ranom pod rebrom koja nikako ne zacjeljuje, u nekoj mržnji na cijeli svijet, u teškoj i mračnoj tragici, kao Mustafa Madžar! On se u svom posljednjom magnovenju, isječen nožem u mehani, u zadnjoj sceni romana, pokušava sjetiti djevojčicinog lica, ali mu ono nikako neće izlaziti pred oči, on će je nepovratno gubiti, sav prožet saznanjem da je, bez njega, zametenu ratom, niko više, nikada i nigdje, neće naći.

Prešavši s onu stranu ratne linije razdvajanja, prikazujući tzv. 'progonjenike', Šabotić, dakle, umiče svakom klišeu, prije svega zato što zna motivisati i individualizirati književnog lika, i otuda se i smio uputiti s onu stranu te linije, u tu terru incognitu naše najnovije literature. Šabotić ostavlja otvorenom i sudbinu djevojčice, on ne prikazuje njezinu smrt, on sve ostavlja nedorečenim, dovoljno sugerirajući pomenom o njenom nestanku! On se tako umiče pathosu stradalničke poetike bošnjačke književnosti. Vidokrug te nestale djevojčice zauzima najveći dio romana, plasiran u vidu unutarnjeg monologa, lirski intoniranog, i Šabotić je u tim lirskim dionicama, kao stilist, definitivno najnadahnutiji, jer su to najbolje stranice romana. Sličnim postupkom lirskog prelamanja svijeta oživotvoriće i lik Leopolda, mladog entuzijasta i umjetnika, koji svojim plakatom s nacrtanim djevojčicinim licem, i natpisom Nađi me, nakratko uzbunjuje grad nakon njenog nestanka iz Samačkog doma. Tim lirskim unutarnjim monologom djevojčice, prenoseći njenu zebnju, njenu izgubljenost, u predočavanju cijelog slučaja, Šabotić računa sa blagim emocionalnim potresima kod idealnog čitaoca, postižući to efektima koji su, kako se vidi, prije svega književni. Umaknuvši napasti tzv. svjedočenja, kao jednog napornog deklamatorstva naše najnovije literature, Šabotić te ciljeve približavanja i ratne situacije sugestivnije i jače doseže književnim sredstvima, izmaštanim likovima i izmišljenom pričom, i zato je njegovo djelo, kao fikcija, kao plod mašte, kao fantazija utemeljena na faktima, jači i tačniji dio i te ratne stvarnosti. Šabotićevo djelo, međutim, nije lišeno svake tendencije da ispita taj crnogorski milje ratne zavjetrine, ulogu tog podneblja u našim ratovima, prirodu jedne pozadinske hajke na izbjeglice kojoj je nazočio u ranoj mladosti, i on u tom smislu, ispitujući ljudske karaktere u tom dramatičnom vremenu, motivišući i rasklapajući zlo u svojim likovima, izvodeći tu emociju potresnosti, sklapa jedno djelo koje uspijeva biti i bolje svjedočenje i bolji dokument o tom vremenu, u odnosu na stotinu romana nakrcanih kolumnističkim pasažima i frazama koje tumače, izravno, prirodu naših ratova.

Šabotiću je, ipak, bila važna komunikativnost cijelog djela, on želi ispričati koherentnu priču koja će održati pažnju zainteresovanog čitaoca. On ipak donekle računa na korisnost svog romana, u odnosu na funkcije koje je literatura dobila kod nas u posljednje vrijeme, i on suvereno ispunjava sve ono što je svojim žanrom samom sebi zacrtao. Tu je, osim toga, i slična (kišovska) moralizatorska pozicija. Otud dolaze i neke slabe dionice romana u kojima, naprimjer, izravno naznačava taj kontekst progona izbjeglica, racija, cijele hajke, s ironičnim i osuđujućim poantama. U ime čitljivosti i prijemčivosti, on se, naprimjer, nije upustio u šire orkestriranje unutarnjeg monologa glavnog lika, on je zaustavio mogući rast tog romana ostavivši i biografije nekih sporednih likova nedovršenim, kljastim, iako su one imale potencijal dalje i šire razrade. On se, dakle, nije upustio u slamanje klasičnog žanra aktualne poetike, oslonivši se na njegovu predusretljivost (nikako ne podatnost i lukrativnost!), iako je pokazao umijeće da ga prevaziđe, da nadmaši prosjek, da nadraste najhvaljenije i najprisutnije pisce naše angažovane književnosti (da li je to veliki kompliment?), pokazujući tim figurinama da se i od rata kao opšteg mjesta može napraviti književno djelo, samo što za to treba zanatskog umijeća i talenta. Kao nadmoćni stilist, on, međutim, pokazuje da ima ispisanu ruku koja traži veće domete i zahtjevnije forme, jer se ona nije osjećala komotno u okvirima jednog žanra koji izvodi do kraja tu amblematsku priču našeg vremenu, u toj emociji potresnosti, što je jedna od češćih emocija u našoj posljednjoj literaturi. Napunivši trideset i pet godina, kao autor koji ove godine izlazi iz mladalačkih spisateljskih godina, Damir Šabotić bi se, po zakonima svog talenta, uz intelektualnu kuraž, mogao naći među onim piscima koji će u budućnosti prevazići aktualnu poetiku angažmana i svjedočenja, značeći novo u našoj književnosti.

Nakon prvobitnog uspjeha s prve dvije knjige, objavljene i nagrađene na konkursima tada prominentnog Zoroa, Šabotić se povukao iz našeg književnog života. Rukopis ovog romana tako je, naprimjer, odbijen na konkursu Fonda za izdavaštvo prošle godine, odbijen od žirija koji su činili Hadžem Hajdarević, Ivan Lovrenović i Marko Vešović. Stvari u našem književnom životu u posljednje vrijeme stoje tako da neće biti čudno, uopšte, ako neko od ove gospode, sada nakon njegovog pojavljivanja, također u izdanju svemoćne Dobre knjige, kaže ili napiše kako se radi o odličnom ostvarenju, našeg odavno prepoznatog, iznimno talentovanog, mladog autora. Neće biti čudno ako se sada i deset naših najpoznatijih kritičara uključi u angažovano teoretisanje o ovom romanu! To, međutim, nije bio razlog da se na konkursu, možebitno, ne podrži neko od naših najvećih zvijezda: Muharem Bazdulj, Ahmed Burić, Fadila Nura Haver, Zilhad Ključanin, ili da se razočara i iznevjeri neko do podobnih anonimusa. Eminentni žiri je presudio, i to je sada obznanjeno: postoji i deset boljih djela od ovog romana, i mi se beskrajno radujemo tome neočekivanom uzletu naše književnosti, nadajući se skorom objavljivanju tih djela, kao jednoj ogromnoj žetvi koja se čeka sa najvećim kritičkim nestrpljenjem!

Mirnes Sokolović
Foto: FinsUp 0531 (flickr)

***

Mirnes Sokolović (1986, Sarajevo), magistrirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član redakcije časopisa Sic! (www. sic.ba) u kojem objavljuje eseje i kritike. Uređuje portal za izučavanje akademskih tumačenja književnosti na univerzitetima u regiji (www.akt.ba).

Rasknjižje, 20. – 26.5.2013.

Mon, 20 May 2013 00:00:00 +0000

Opet izbori, ali ovi su lokalno-književni. Pogledajte novitete u 'Rasknjižju' i odaberite kandidate za mandat na polici s knjigama.

Noviteti:

Proza:
1. Indijančeva noć, Mirjana Dugandžija (V.B.Z.)
Ovo je sretan i nimalo neočekivan susret autoričinih literariziranih kolumni objavljivanih u tjedniku Globus i dosad neobjavljenih kratkih priča - ne na operacijskom stolu, kao u od Lautréamonta posuđenoj nadrealističkoj prispodobi, već na 'crvenom telefonu' - vrućoj liniji između fikcije i fakcije.
2. Glumica, Dubravka Crnojević-Carić (MeandarMedia)
"Fragmenti su se slagali malo po malo, baš kao i životni mozaik, bez moje ratiom kontrolirane volje. Sve do završnih, 'arhitektonskih' radova. Mogla bih ih nazvati svojevrsnim simptomima unutarnje prinude, koji su silazili u riječi tijekom nekih unutarnjih lomova ili premošćenja, zacjeljivanja rana. Na nekom racionalnom planu, nadala sam se kako ću se ovih sadržaja osloboditi tako što ću ih sačuvati, sahraniti u rečenicu, priču, roman."
3. Mafija u Pragu, Michal Viewegh (Profil)
Michal Viewegh priča priču o bivšem moćnom lobistu Dareku Balíku, koji je odlučio surađivati s policijom, ponudivši im dugogodišnji, brižljivo sakupljan arhiv kompromitirajućih dokaza. Ova vijest uznemirit će sve – od ruskih i čeških mafijaša do češkog ministra unutrašnjih poslova – a Vieweghu poslužiti kao skalpel kojim će zasjeći u korumpirano posttranzicijsko društvo.
4. Stoneov sunovrat, Iain Pears (Algoritam)
Bogataš i industrijalac Stone bio je toliko moćan da je utjecao na vlade, tržišta i industrije na nekoliko kontinenata, te se postavlja pitanje je li njegova smrt bila tragična nesreća ili ubojstvo. Njegova podosta mlađa, zavodljiva udovica Elizabeth zaposlit će novinara Matthewa Braddocka da potraži dijete pokojnog supruga, za čije postojanje nije niti znala do čitanja oporuke. Braddock, novajlija u svijetu financijaša, otkrit će neke vrlo opasne stvari.
5. Predsjednik Tuki i grof Pizzaman, Ante Armanini (MeandarMedia)
Čini se da je u ovom romanu inicijalna autorska invencija našla svoju inspiraciju u prvim serijalima 'Monty Python’s Flying Circusa'. Dvije najveće vojne sile svijeta, američka i hrvatska, kreću silovito u nadrealnu potragu za Mačkom Izvanzemaljcem, a sve što slijedi na dvoru imaginarnog predsjednika Tukija posljedica je potrage, te dokaz koliko je veliki Dostojevski bio u pravu s tezom da ništa nije toliko fantastično kao zbilja sama!

Poezija:
1. Pjesme i proza 1954. – 2004., Tomas Tranströmer (Fraktura)
Nekad je svaka nova Tranströmerova zbirka od kritičara dobivala blagonaklono neodređenu reakciju, osim nejasnih prigovora u 60-ima kad mu je rečeno da mu poezija ne uspijeva biti politički angažirana. Na to je sam pjesnik obično odvraćao da njegove pjesme egzistiraju kao dio 'veće slike', one koja uključuje svijest o mijenjanju političkih i društvenih pitanja. Popularnost njegovih pjesama pripisuje se kombinaciji 'jednostavne prirodnosti' i 'nečega tajnovitog', a onda i obećanju da će nam se ta 'tajna razotkriti'.

Publicistika:
1. Tajni život drveća, Colin Tudge (Algoritam)
Ova se knjiga uglavnom bavi znanošću o drveću – odnosno onime što nam suvremena istraživanja o njemu kazuju. Jedan njezin dio govori o raznim načinima na koje iskorištavamo drveće i kako nam sve ono služi te o potpuno materijalnim razlozima zbog kojih bismo ga trebali sačuvati, a koji se mogu sažeti u jednu jedinu rečenicu: naš opstanak ovisi o drveću.
2. Nekoliko poruka naših sponzora, Boris Postnikov (V.B.Z.)
Knjiga eseja i članaka Borisa Postnikova, jednog od najprisutnijih i najlucidnijih medijskih analitičara i kritičara mlađe generacije, svakako predstavlja odmak od traljavih ad hoc interpretacija i površnih kolumnističkih refleksija aktualnih političkih, društvenih i kulturnih fenomena na kakve smo u domaćem medijskom diskursu odavno svikli.

Izdvajamo:

1. Odrubljena glava, Iris Murdoch
2. Nuspojave, Woody Allen
3. Poetika progonstva, Ivana Peruško
4. I još nešto, Eoin Colfer
5. Taksim, Andrzej Stasiuk
6. Aleja Viktora Bubnja, Teofil Pančić
7. Negdje, Danijel Dragojević
8. U Velebitu, Edo Popović
9. Dezerter, Dinko Telećan
10. Balkan: od geografije do fantazije, Katarina Luketić

Književna događanja:

Drugog dana u radnom tjednu dođite na Booksinu tribinu ‘Strip-tease Matka Vladanovića’ na kojoj ovoga puta gostuje Nedeljko Dragić.

Dan poslije možete se zaputiti na promociju knjige ‘Narodno veselje’ Pavla Pavličića, ili na čitanje priča ovogodišnjih polaznika Radionice kreativnog pisanja u Booksi.

U četvrtak možete birati između promocije knjige ‘Nije ovo Twin Peaks’ Karmele Špoljarić i sastanka Booksa Book Cluba na kojem će se razgovarati o knjizi Srednji spol Jeffreyja Eugenidesa.

Ostala književna događanja potražite u Servisnima.

Pošaljite tekstove za Ka/Os

Fri, 17 May 2013 00:00:00 +0000

Časopis studenata komparativne književnosti poziva sve mlade autorice i autore da doprinesu stvaranju novog broja. Rok: 15.7.2013.

Traže se neobjavljeni radovi - poezija, proza, kratki dramski tekstovi... Kritike i sva pitanja na novikaos@gmail.com. Rok prijave je 15.7.2013.

Hrvatski pisci na 'Raspjevanim slovima'

Fri, 17 May 2013 00:00:00 +0000

Hrvatski pisci od 20. do 24.5. gostuju na festivalu slavenske poezije u Tveru u Rusiji.

Pisci Sonja Manojlović, Ervin Jahić, Drago Glamuzina i Sinan Gudžević sudjeluju na Festivalu slavenske poezije Raspjevana slova koji se održava u Tveru (Rusija) od 20. do 24. svibnja 2013. Na svečanom otvorenju festivala bit će postavljen portret klasika hrvatske književnosti Tina Ujevića u Dvorani velikana na Filološkom fakultetu u Tveru, u kojoj se svake godine svečano otkrivaju portreti klasika slavenske književnosti.

Ovaj se festival održava već četvrtu godinu te ulazi u obavezan program državnog praznika Dana slavenske pismenosti i kulture. Festival okuplja pjesnika, kritičare, prevoditelje, književne znanstvenike, filologe – predstavnike književnosti naroda slavenske jezične grupe.

Foto: mr. Wood (flickr)

David Foster Wallace je papak

Thu, 16 May 2013 00:00:00 +0000

Autor 'Američkog psiha' pokušava objasniti zašto ne podnosi djelo svog preminulog kolege Davida Fostera Wallacea.

Književni tračevi, kao i tračevi općenito, blago su kojeg se ljudi često prelako odriču, jer da nije lijepo, da je besmisleno i užasno. No, trač je jedna od osnova književnosti, a književni tračerluk je upravo zato ponekad posebno ugodan. Za trač se, međutim, nikad ne može reći da je pretenciozan, jer on to ne može biti. No, može li književnost biti pretenciozna? I što to točno znači?

Zanimljivo je kad netko opali po nekom pisci sa zamjerkom da je ovaj 'pretenciozan'. Zamjerati pretencioznost piscu jest isto kao zamjerati pretencioznost nogometašu na terenu – savršeno besmisleno. Međutim to je riječ koja se često može čuti i pročitati u recenzijama, kritikama pa i svakodnevnim razgovorima o književnosti. A jednu takvu pretencioznu strelicu o pretencioznosti uputio je nedavno američki pisac Bret Easton Ellis prema Davidu Fosteru Wallaceu na Twitteru, nazvavši pokojnog romanopisca 'najnapornijim, najprecjenjenijim i najpretencioznijim piscem svoje generacije'. Sinoć je Bret Easton Eliss bio na intervjuu Ask Me Anything na Redditu, gdje su ga čitatelji ispitivali među ostalim i o mjuziklu Američki psiho kao i općenito o njegovom književnom radu. Jedan je čitatelj pitao Ellisa zašto ne podnosi Davida Fostera Wallacea. Evo što je Ellis odgovorio:

"Nije bilo nikakve svađe. David i ja nikad se nismo upoznali. Ali nikad nisam imao nikakvu reakciju na njegovo djelo. Toliko je jednostavno. Čitao sam novu biografiju Wallacea i samo me ljutila – pristup papka. I mislio sam da ima nekakvu literarnu lažnost u sebi, koja se manifestirala u njegovoj prozi. Isto možete reći i za mene. Nisam se iznenadio na reakcije na te tweetove. Postoje mnogi šonje kojima stvarno odgovara ta lažna iskrenost Davida Fostera Wallacea, iskrenost koju ne smatram stvarnom."

Foto: the euskadi 11 (flickr)

Lapis Histriae 2013.

Thu, 16 May 2013 00:00:00 +0000

Žiri 8. međunarodnog književnog natječaja za kratku priču Lapis Histriae odabrao je 6 finalista.

Na 8. međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae 2013 s temom Bolji život? pristiglo je ove godine 160 radova na hrvatskom, srpskom, slovenskom, talijanskom i bosanskom jeziku.

U ponedjeljak 13. svibnja, u uredništvu riječke nakladničke kuće EDIT, žiri u sastavu: Daša Drndić, Elis Deghenghi Olujić i Marcello Potocco izabrao je 6 kratkih priča za finale natječaja. To su: 'La confessione' Rosanne Bubola (Buje), 'Bar jednu, ako ne i dvije' Željka Ljubića (Varaždin), 'Stručnjak za pakiranje' Koraljke Meštrović (Zagreb), 'Bolji otrov' Natalije Miletić (Sisak), 'Bolji život' Sanje Nikolić (Beograd) i 'Gracija od čempresa' Želimira Periša (Zadar).

Pobjednik će biti proglašen u petak 31. 5. na Forumu Tomizza u Umagu. Nagrađeni autor dobiva 1.050,00 eura (8.000,00 kuna donira umaška tvrtka SIPRO d.o.o.) i artefakt kipara Ljube de Karine.

Osim ovih tekstova, za knjigu Lapis Histriae 2013 koja će biti objavljena krajem godine u izdanju Gradske knjižnice Umag odabrano je još sljedećih šest priča: 'Opstanak' Velimira Grgića (Zagreb), 'Presuda u kontekstu' Slaviše Obradovića (Prijedor), 'A miglior vita' Laure Marchig (Rijeka), 'Marula posle hunte' Branislave Sovilj (Beograd), 'Evropsko nepce u perestrojci' Sabine Alispahić (Novi Sad), 'Kratka zgodovina branja v predmestju' Mihe Mazzinija (Ljubljana).

Zaštita od spoilera

Wed, 15 May 2013 00:00:00 +0000

Izdavači su spremni na sve da bi zaustavili javno curenje detalja iz radnje novog hita Dana Browna.

Pisali smo o suludom modelu prevođenja novog romana Dana Browna. Kako prevoditelji ne bi otkrili pojedinosti iz radnje, morali su raditi u bunkerima, uz malu i kontroliranu komunikaciju s vanjskim svijetom. Naravno, Brownovi izdavači nisu prvi koji su se poslužili ekscentričnim metodama da bi zaštitili tajnost uzbudljivih detalja iz nove knjige. Tom Hawking izdvojio je još nekoliko primjera koji pokazuju koliko su izdavači spremni daleko ići da bi se zaštitili od spoilera.

Prije nego što knjiga dođe od autora do knjižare, mora proći kroz niz različitih (i potencijalno neodgovornih) ruku. Izdavači se stoga trude oštro paziti na sve pojedince koji su uključeni u taj lanac: na prevoditelje, na radnike u tiskari (Harry Potter), kritičare (Muškarci koji mrze žene), pa čak i na same autore knjige (tako je predstavljanje knjige Charlaine Harris otkazano kako se autorica ne bi 'izlajala' o kraju knjige). Metode su bile različite: radnici u tiskari bili su pod stražom i morali su nositi posebne značke. Izdavači su prijetili tužbama i prekidom suradnje. Naposljetku, kad je Amazon u Njemačkoj greškom prerano objavio novi roman Georgea R. R. Martina, popularni pisac zaprijetio je odgovornima da će im "nabiti glavu na šiljak".

izvor: Flavorwire
foto: Lotus Carroll

Veliki Gatsby osvaja Ameriku

Tue, 14 May 2013 01:00:00 +0000

'Veliki Gatsby' odavno je proglašen Velikim američkim romanom, a sad se nalazi prvi na svim američkim top listama zahvaljujući filmu.

Prije desetak godina i više imali smo Harry Potter maniju, prije pet, šest godina imali smo Stieg Larsson maniju, koja je nekako koincidirala s manijom za knjigama o polugolim ljepuškastm fićfirićićima vampirčićima i još ogoljenijim nabildanim vukodlacima. Potom je u modu ušla S&M for dummies varijanta Pedeset nijansi sive. No, sve je to prošlo.

Danas, barem u zemlji koja diktira trendove, sve njih je zamijenila nova književna pomama. No, zanimljivo, nije riječ ni o erotici za domaćice, ni o ljubavi koja se rađa između zombija i vukodlačice, ni o avanturama vještica i čarobnjaka. Riječ je o Velikom Gatsbyju.

Postoji u američkoj pop kulturi utisak da većina pisaca teži pisanju nečega što se zove The Great American Novel, roman koji savršeno opisuje duh vremena u Americi. To bi bilo nešto kao sveti gral američkih književnika, mostić ne samo do sveameričkog parnasa već do pravog star spangled Olimpa, gdje bi se pisac tog romana ugurao u momčad nacionalnih orijaša, negdje između, recimo, Lincolna, Washingtona, Roosevelta i oličenja američkog duha, The Dukea Johna Waynea i briljantnog petparačkog kapitalističkog varalice i skorojevića, Alve Edisona.

Piscu velikog američkog romana bi se možda svidjelo kartati u tom društvancu, možda i ne bi, ali ga ne bi mogao izbjeći. F. Scott Fitzgerald svakako nije umro misleći da je iza sebe ostavio veliko djelo američke književnosti, djelo koje danas učenici u tamošnjim školama moraju studirati i analizirati bez konca i kraja. Nije znao da je napisao roman o kojem će se govoriti gotovo 90 godina nakon njegova nastanka kao o djelu koje je uhvatilo esenciju onoga što Amerika jest.

Fitzgerald je u trenucima smrti mislio da je zaboravljen kao pisac i da ga njegova djela neće nadživjeti. No, stvari su se počele mijenjati nekoliko godina nakon njegove smrti, kad je čak 150 tisuća primjeraka romana podijeljeno američkim vojnicima koji su se borili u Drugom svjetskom ratu. To je bio početak buma, jer je od tad pa do danas Veliki Gatsby prodan u više od 25 milijuna primjeraka, a i danas, čak 73 godine nakon autorove smrti, najprodavaniji je naslov u SAD-u. Veliki Gatsby je u svibnju 2013. godine na prvome mjestu bestselera.

***

Iako predstava romana kao literarnog zrcala koje nam pokazuje svijet u svojoj punini i u svojoj istinitosti danas ne vrijedi kao što je to bilo prije više od 150 godina, činjenica je da svako vrijeme želi svoj veliki roman, djelo koje će opisati stvari onakvima kakve one jesu, iako vrlo dobro znamo da 'opisivanje stvari onakvima kakve one jesu' zapravo ne znači apsolutno ništa. Nema mnogo Velikih američkih romana - taj su naziv dobili tek rijetki, njih možda desetak: Melvilleov Moby-Dick jedan je među njima, Huckleberry Finn Marka Twaina također, Faulknerov Absalom, Absalom! zatim Trilogija U.S.A. Dos Passosa, možda i Ubiti pticu rugalicu Harper Lee, dok oko najpoznatijih romana Pynchona, Rotha, Morrisonove i Cormaca McCarthyja nikad nije postojao konsenzus. Zašto i bi, uostalom, jer je ipak u pitanju neodređen fenomen iz kojega šiklja arbitrarnost.

Svaka generacija žudi za svojim Velikim romanom, a posljednji koje su neki spominjali u tom kontekstu, David Foster Wallace i Pynchon svoje su romane napisali u prošlom stoljeću.

I tako Amerikanci čekaju i čekaju Veliki Američki roman koji će im pokazati pravo oličenje američkoga duha (u međuvremenu su dočekali poneki takav film, poput pompoznog čudovišta There Will Be Blood) no dok čekaju prvi u novom milenijumu, pred njima u punoj svojoj snazi ponovno stoji prvi Veliki američki roman 20. stoljeća. Ako Veliki Gatsby i jest Veliki američki roman, on je prije svega veliki roman, roman koji je ostavio ogroman utjecaj na generacije pisaca, i to ne samo u Americi.

Priprosti Amerikanci koji naseljavaju područje zvano Bible Belt, mjesto s najviše crkvica i kapelica po glavi stanovnika u svijetu, s nestrpljenjem očekuju sudnji dan, veliki potop, i neki čak po uzoru na učitelja im Nou, grade arke i spremaju se za Dan poslije. Ako zajednica tzv. preppera, kojih je u Americi iznenađujuće velik broj, s iščekivanjem gledaju u nebo i čekaju Melankoliju, ili atomsku gljivu, svejedno, u njihovim skloništima nema previše mjesta za police s knjigama. Za dan poslije mjesta ima samo za Knjigu, a oni skloni pisanoj riječi možda su spremni ostaviti mjesto i za Veliki američki roman.

Možemo samo spekulirati o tome bi li bilo mjesta na policama preppera za još jednu knjigu osim Biblije, i bi li se tamo ikako moglo naći nešto tako ovozemaljski i prozaično poput prave proze. Police preppera, međutim, ne bi valjalo usporediti s nečim što se zove kamidana – tradicionalnom japanskom policom koja služi kao svojevrsni kućni hram šinto bogovima. Simbolički, na kamidanu je Velikog Gatsbyja stavio poznati japanski romanopisac, Haruki Murakami, koji je preveo Velikog Gatsbyja na japanski, i koji je napisao zanimljiv esej o tom prijevodu.

"Ako se točno sjećam, bio sam u kasnim tridesetima kad sam počeo govoriti ljudima da ću prevesti Velikog Gatsbyja kad navršim šezdeseti rođendan. Najavivši to, nastavio sam s vlastitom svakodnevicom kao da se približavam tom zadanom trenutku, i to toliko da je većina toga što sam činio bilo pomjereno kao nekom vrstom obrnute kalkulacije. Metaforički gledano, stavio sam Velikog Gatsbyja na svoju kamidanu, visoku policu što služi kao kućni hram šinto bogovima, i nastavio sam živjeti pogledavajući u tom smjeru s vremena na vrijeme."

Bez obzira je li u pitanju Veliki američki roman ili ne svakako je riječ o velikom američkom romanu, kojeg Haruki Murakami smješta na sam vrh vlastitog čitalačkog iskustva: "Kad me pitaju koje tri knjige mi najviše znače, odgovaram bez razmišljanja: Veliki Gatsby, Braća Karamazovi Dostojevskog i The Long Goodbye Raymonda Chandlera. Sva tri romana su mi izuzetno važna (i kao čitatelju i kao piscu); međutim, kad bih bio prisiljen izabrati jedan, bez sustezanja bih odabrao Gatsbyja. Da nije bilo Fitzgeraldova romana, ne bih danas pisao književnost kakvu pišem (štoviše, moguće je da ne bih pisao uopće, no to je sad što bi bilo kad bi bilo)... Iako tanašan za djelo pune veličine, služio mi je kao standard odnosno kao točka kretanja, aksa oko koje sam mogao organizirati mnoge koordinate koje tvore moj romaneskni svijet."

Veliki Gatsby Fitzgeralda polazna je točka mnogim američkim i ne samo američkim piscima. A o ponovnoj popularnosti Velikog Gatsbyja najbolje govori silazak romana u doljnje registre kulture – prelazak u pop kulturu i često poigravanje romanom raznih komičara uvijek ukazuje da je roman opet in,a kad se pojave igrice Gatsby jasno je koliko je roman u modi.

Komičar Stephen Colbert, koji ima svoj book club kao parodiju na Oprahin, i nedavna dobitnica Pulitzera Jennifer Egan, čiji roman A Visit From The Goon Squad (kod nas preveden Vrijeme je opak igrač) iako dosta zanimljiv i hvaljen nije nikakvo remek-djelo, kako je to dio kritike htio da povjerujemo, govore o Gatsbyju. U ovom videu Jennifer Egan odgovara na pitanje zašto je Veliki Gatsby veliki američki roman (prema Colbertu, koji ne pati od suviška smisla za humor, Veliki Gatsby je velik i zato što je tako malen).

Neven Svilar

Zagorkin sajam na Dolcu

Tue, 14 May 2013 00:00:00 +0000

Grad Zagreb još nije usvojio inicijativu za pokretanjem tjednog sajma knjiga, stripova, filmova i glazbe.

Prošle godine pisali smo o inicijativi za osnivanjem Zagorkinog sajma knjiga, stripova, filmova i glazbe na prostoru zagrebačkog Dolca. Sajam bi se odvijao jednom tjedno, a jednom godišnje održala bi se i razmjena školskih udžbenika. Grad bi tako dobio jeftin i kvalitetan sadržaj (sajam bi se odvijao tokom popodnevnih i večernjih sati kad je tržnica Dolac ionako prazna) koji i simbolično odgovara prostoru na kojem je živjela poznata književnica Marija Jurić Zagorka. Međutim, 15 mjeseci kasnije, gradska vlast i dalje nije odobrila navedeni sajam.

Inicijativa za osnivanje sajma (koju je pokrenuo Saša Šimpraga) i dalje pokušava progurati navedeni sajam. Sad je u tijeku prikupljanje potpisa javnih osoba za pokretanjem sajma. Detalje o ideji sajma i popis potpisnika peticije možete pronaći ovdje.

izvor: 1postozagrad
foto: apwong

Pravo na knjižnice

Tue, 14 May 2013 00:00:00 +0000

Hrvatsko knjižničarsko društvo objavilo je priopćenje za medije.

Priopćenje Hrvatskog knjižničarskog društva prenosimo u cijelosti:

POZIV NA OSIGURANJE KNJIŽNIČNIH USLUGA

U proteklih tjedan dana na adrese načelnika općina i gradonačelnike gradova bez bilo kakvog oblika knjižnične usluge upućen je poziv na osiguranje knjižničnih usluga za sve stanovnike Republike Hrvatske. Pismo je primjenjivo i za gradove / općine koje još uvijek imaju knjižnice u sastavu Pučkih učilišta ili Kulturnih centara, što se isto tako protivi Zakonu o knjižnicama. Pismo su uputile Sekcija za narodne knjižnice i Komisija za javno zagovaranje knjižnica, Hrvatskog knjižničarskog društva - nacionalne strukovne knjižničarske udruge. U ovo predizborno vrijeme se željelo još jednom podsjetiti na odredbe Zakona o knjižnicama (1997) koji propisuje osnivanje knjižnice, odnosno osiguravanje knjižnične usluge stanovnicima svakog grada i općine. Unatoč propisanom, od 556 gradova i općina u Republici Hrvatskoj još velik broj istih nema narodnu knjižnicu ili njezin ogranak, a samo dijelu općina i gradova bez narodne knjižnice knjižničnu uslugu osigurava bibliobusna služba. Isto tako, u nekim sredinama, pri općinama, udrugama i dr. djeluju knjižnice čija djelatnost nije profesionalizirana ili knjižnica još uvijek djeluju u sastavu pučkog otvorenog učilišta ili kulturnog centara. Time isto tako nije udovoljeno zakonskim obvezama prema Zakonu o knjižnicama.

Razumljivo je da neke općine ili gradovi zbog nedostatka sredstava, nisu u mogućnosti uspostaviti samostalnu knjižnicu ili ima manje od 5.000 stanovnika, ali i za njih je otvorena mogućnost suradnje s drugom, najbližom knjižnicom, podjela troškova pri osnivanju i organizaciji ogranka ili o uspostavi usluga pokretne knjižnice (bibliobusa) u suradnji sa županijskom matičnom knjižnicom. Upravo zahvaljujući bibliobusima na području 9 hrvatskih županija omogućeno je pružanje knjižničnih usluga velikom broju stanovnika koji ni u svojim mjestima niti u svojoj blizini nemaju mogućnost korištenja stacioniranih knjižnica.

Osiguranje knjižničnih usluga za sve građane od djece i mladih, zaposlenih i nezaposlenih, socijalno isključenih i osoba s posebnim potrebama, do osoba treće životne dobi i građana koji iz bilo kojeg razloga ne mogu koristiti redovite knjižnične usluge, značilo bi osiguravanje prostora za slobodan pristup informacijama, druženje, razonodu i cjeloživotno učenje, tako potrebno u ovom vremenu brzih promjena tehnologije i pristupanja Europskoj uniji, a ujedno bi zaposlilo mlade školovane ljude i zadržalo ih se u njihovom kraju.

(Zašto su knjižnice i dalje potrebne i neophodne svim stanovnicima RH (IZVOR: GfK Hrvatska: Istraživanje tržišta knjiga; 2013; N=479 koji su pročitali knjigu u zadnjih godinu dana.)

Prema istraživanju tržišta knjiga u RH u posljednjih godinu dana, pročitano je 8.699.744 knjiga (samo stariji od 14) ili... svaki stanovnik Hrvatske, pročitao je u prosjeku 2 knjige u protekloj godini.

Pročitane knjige su najčešće posuđene u knjižnicama (56%), što je u porastu u odnosu na 2011. godinu (45%).

13% stanovnika nema naviku kupnje knjiga jer ih posuđuje u knjižnicama (2011. 10%).

Popis općina i gradova RH bez narodne knjižnice – polje ciljane skupine: http://www.hkdrustvo.hr/pravo_na_knjiznicu ).

izvor: HKD
foto: w arwick_carter

Rasknjižje, 13. – 19.5.2013.

Mon, 13 May 2013 00:00:00 +0000

Ovotjedno 'Rasknjižje' nudi vam ravnomjernu dozu proze, publicistike i ostaloga. Škicnite i odaberite!

Noviteti:

Proza:
1. Sindikat jidiških policajaca, Michael Chabon (Algoritam)
Što bi se dogodilo da je uoči Drugog svjetskog rata prihvaćen prijedlog o stvaranju privremenog utočišta za židovski narod na zapadnoj obali Aljaske? Michael Chabon poveo se za ovom historijskom mogućnošću i stvorio alternativni svijet u kojem zaista postoji Savezni okrug Sitka, privremena domovina za raseljene Židove iz rata. U toj izmaštanoj paralelnoj povijesti, država Izrael nije se uspjela održati na Bliskom istoku, a Židovi su stvorili svoj mali izolirani univerzum na rubu svijeta.
2. Ples na žici, Eduard Pranger (Hena com)
"Opisujući zgode koje izlaze iz naše svakodnevice, Pranger to najčešće čini u prvom licu. Upravo tako, poput majstora karikaturista, uočava onaj bitan groteskni detalj koji će, izdvojivši se iz nemarkantnog sivila običnosti, izraziti neku pravu istinu, sitnu, nealarmantnu, ponekad i nedovoljno dramatično, ali istinu koja svijet oko nas, onaj stvarni svijet, prikazuje kao slojevitiju i zanimljiviju stvarnost nego što ga obično gledamo." (Ludwig Bauer)
3. Aleja Viktora Bubnja, Teofil Pančić (Naklada Ljevak)
Ovo je petnaesta knjiga Teofila Pančića, i prva potpuno autobiografska, u kojoj između ostalog opisuje i godine svog odrastanja u Zagrebu. Većina stvari koje je do danas objavio Teofil Pančić kao da je pisana iz viđenja osobe kakvom smo mogli postati da nas nije ponijela ostrašćenost posljednjih dvaju desetljeća, gdje je teško reći je li gore ubijanje devedesetih ili izravnavanje računa nultih i desetih godina.

Publicistika:
1. Godina opasnog sanjanja, Slavoj Žižek (Fraktura)
Bila je to godina opasnog sanjanja. Godina 2011. nije iznenadila svijet samo različitim vrstama prosvjeda, od New Yorka preko Kaira do Londona i Atene, već i opskurnim destruktivnim fantazijama rasističkih populista od Mađarske i Arizone, sve do masovnog ubojice Andersa Breivika. Nezadovoljstvo i dalje tinja, bijes je sve veći, a novi se revolti množe. Zašto? Zato što, kaže Slavoj Žižek, događaji iz 2011. daju obrise nove političke ere.
2. Trenuci katarze, Tvrtko Jakovina (Fraktura)
Tvrtko Jakovina iznimno plastično i živo opisuje ključne trenutke svjetskih događanja te ulogu Hrvatske i Jugoslavije u njima. Kao i uvijek ide dalje od poznatoga te iz mnoštva podataka slaže novu, drugačiju sliku, punu nijansi, ispisujući nezamjenjivi priručnik o povijesti dvadesetoga stoljeća.
3. Za što sam se spremna potući, Ivana Simić Bodrožić (Profil)
"Rijetkost je u domaćem medijskom prostoru pronaći takvu spisateljsku potrebu za iskrenošću, žudnju da se pod svaku cijenu kaže vlastita istina o stvarima, pogotovo ako su te stvari nedodirljive, tabui i lažne svetinje. Ivana to radi bez agresivnosti ili želje da ostavi jak dojam, pomalo začuđena nad ludilom svijeta, nadmoćna kao i svi koji su u startu odbili pregovarati s vragom oko kompromisa. Ivana stoji iza svakoga svog znaka i riječi i iza naših praznina." (Olja Savičević Ivančević)

Ostalo:
1. Dobre strane iracionalnosti, Dan Ariely (V.B.Z.)
U svom novom hitu Dan Ariely proučava naše ponašanje na poslu i u privatnom životu, govori o neočekivanim pozitivnim i negativnim učincima nelogičnih odluka, istražuje zašto nas naše ponašanje, među ostalim, često odvede na krivi put u romantičnim vezama i poslovnim odnosima te zašto nas dovodi u iskušenje da varamo, lažemo i krademo. Njegova otkrića iznenađuju
2. Buddha ulazi u bar, Lodro Rinzler (Planetopija)
Lakoćom majstora i entuzijazmom gorljivog ljubitelja životne radosti, Lodro Rinzler će vas korak po korak uvesti u svijet osvještenijeg življenja. Ovo je knjiga nove generacije, namijenjena prvenstveno mladim ljudima koji u suludom tempu posao-zabava-dom-posao tragaju za odgovorima na osnovna životna pitanja. No svojom univerzalnom temom i odgovorima koje donosi, knjiga lako uspostavlja kontakt sa svim generacijama.

Izdvajamo:

1. Nuspojave, Woody Allen
2. Odrubljena glava, Iris Murdoch
3. Poetika progonstva, Ivana Peruško
4. I još nešto, Eoin Colfer
5. Taksim, Andrzej Stasiuk
6. Ispario, Georges Perec
7. Dezerter, Dinko Telećan
8. U Velebitu, Edo Popović
9. Negdje, Danijel Dragojević
10. Balkan: od geografije do fantazije, Katarina Luketić

Književna događanja:

Na samom početku tjedna, ako ste u Rijeci, posjetite zadnje dane Riječkog sajma knjiga i festivala autora vRIsak.

Dan poslije možete birati između predstavljanja djela švedskog pisca Tomasa Tranströmera u DHK i Booksine tribine ‘Od korica do korica’ na kojoj je ovoga puta gošća Đurđa Knežević.

U srijedu, na Književnoj večeri sa Srđanom Sandićem gostovat će Sibila Petlevski.

Ostala književna događanja potražite u Servisnima.

Poeta laureatus

Mon, 13 May 2013 00:00:00 +0000

U S.A.D.-u je naglo porastao broj službenih gradskih pjesnika.

U posljednjih nekoliko mjeseci sedam američkih gradova (od Houstona i Los Angelesa pa sve do malenog Fresna) imenovalo je službenog gradskog pjesnika. Sad ukupno 35 većih gradova (i 6 saveznih država) ima svoje pjesnike.

Takozvani poeta laureatus plaćen je kako bi opjevao gradske prostore i istaknuo lokalne vrline. Gradonačelnik Fresna poetski je istaknuo kako takvi pjesnici pomažu gradu da se bolje izrazi, te da "uspijevaju uhvatiti bit naše zajednice, povezati nas uz zajednicu i predstaviti našu zajednicu vanjskom svijetu".

Ipak, nije posve jasno zbog čega se nagli rast broja službenih pjesnika dogodio baš u ovom trenutku. I dalje ostaje upitno radi li se o velikom značaju poezije u Americi ili o pokušaju zbrinjavanja autora koji su diplomirali na jednom od brojnih studija kreativnog pisanja. Ili, možda, o oboje.

izvor: The New York Times
foto: Great Valley Center

Javna potpora knjigama za djecu?

Mon, 13 May 2013 00:00:00 +0000

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade zahtijeva veće stipendije, kao i veći udio u odlučivanju o književnosti.

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade poslalo je otvoreni prijedlog povodom javne rasprave o dopunama Pravilnika o programu javnih potreba u kulturi. Ukratko, Društvo traži veću javnu potporu za svoje članove.

Društvo predlaže da barem dva pisca za djecu budu uključena u rad svake komisije koja odlučuje o književnosti, da 40% potpora za vrijedna literarna djela bude namijenjeno književnosti za djecu i mlade, da svako djelo člana njihovog društva (koje je u izdavačkom programu hrvatskih nakladnika) dobije potporu Ministarstva kulture itd.

Pisci za djecu i mlade traže veću potporu jer proizvodnja slikovnica danas ovisi isključivo o entuzijazmu pisaca i malih nakladnika, te općenito proizvodnja književnosti za djecu i mlade najvećem broju pisaca ostaje tek slabo (ili nimalo) plaćeni hobi.

Hoće li Ministarstvo kulture uvažiti njihov prijedlog te drugačije raspodijeliti maleni kolač namijenjen književnicima - ostaje nam tek za vidjeti.

izvor: Večernji list
foto: Svadilfari

Novi Pavičić i Matanovićka

Mon, 13 May 2013 00:00:00 +0000

Na vRIsku su predstavljene čak tri knjige Julijane Matanović, te jedna knjiga Jurice Pavičića.

Na riječkom sajmu knjiga i festivalu autora vRIsku predstavljena su nova djela spomenutih autora. Julijana Matanović predstavila je tri nove knjige: zbirku priča Božićna potraga, zbirku eseja sumnja.strah@povijest.hr i knjigu o suživotu s kćeri Magdalenom pod nazivom Samo majka i kći. Zbirku priča Matanovićka je predstavila kao 'melankoličnu knjigu' o usamljenim ljudima na Božić, a zbirku eseja kao pokušaj pronalaženja vlastite priče u hrvatskoj književnosti.

Jurica Pavičić predstavio je 'tek' jednu knjigu - zbirku priča Brod u dvorištu. Drago Glamuzina (koji je uredio sve spomenute knjige) usporedio je Pavičićevu zbirku s 'dalmatinskom prozom' i s kratkim pričama Raymonda Carvera.

izvor: Novi list
foto: Clover_1

Dr. Ostojić: samo atomi su vječni

Fri, 10 May 2013 01:00:00 +0000

Mate je spiskao svu ušteđevinu zbog raskalašenog, dekadentnog života i sad bi natrag na posao. Ali prvo liječenje...

PITANJE

Poštovani doktore,

zovem se Mate. Da me vidite, vjerojatno biste zaključili da se radi o tipičnom zgubidanu, ostarjelom tinejdžeru koji nema ni dana radnog staža. A bio sam direktor cijelog postrojenja! Imao sam tajnicu, zlatni sat, službeni auto i bocu najboljeg konjaka u ladici stola. Nekoliko tjedana kasnije, imam tek sat na Miki Mausa, poni bicikl, novu plejku i prazne kartone jeftinog vina. Sve zbog prokletog Lukrecija.

Dok sam radio kao direktor, bio sam uvjeren da se radi o izrazito teškom i važnom poslu. Stalno sam morao ići na poslovne večere, na seminare u inozemstvo, na čašicu razgovora s najvećim moćnicima regije. Morao sam nositi samo svilena odijela i rublje, težak sat na ruci, morao sam imati ženu radi reputacije, ljubavnicu također zbog reputacije... I morao sam trpiti podmetanja drugih ljudi koji bi najradije bili na mom teškom mjestu. Jedan takav, stari kolega koji je ispod mog ranga još od studentskih dana, za rođendan mi je poklonio Lukrecijev ep O prirodi stvari. Bezbroj puta sam na seminaru čuo da nikako ne smijemo čitati neprovjerenu literaturu. Bezbroj puta sam slušao priče o tome kako te knjiga može odvesti od zvijezda do trnja u jednom trenu. Međutim, je li to zbog korica ili zbog nekakvog općeg umora, otvorio sam knjigu i upao u Lukrecijev svijet.

Lukrecije govori o tome kako je sve prolazno u životu, osim atoma koji su vječni. Stoga ne bismo trebali strahovati od bogova ni drugih autoriteta, nego kad smo već ovdje na ovom čudnom svijetu, prepustimo se užitku. Pročitao sam ep u jednom dahu i iste večeri podnio neopozivu ostavku na mjesto direktora. Međutim, ne mogu reći da sam sad naročito sretniji. Brzo sam spiskao svu ušteđevinu i ostao bez novca u stanu punom igračaka. Shvatio sam da se moj novi raskalašeni život ne razlikuje mnogo od direktorskog života – samo što imam manje novaca, prijatelja i žena! Sve ostalo – i večere, i odlasci u inozemstvo, i rublje – sve je isto. Čak sam manje radio u direktorskim danima.

Bilo kako bilo, došao sam u sad već bivšu firmu i na koljenima sam ih molio da me prime natrag. Rekli su da to dolazi u obzir jedino ako se riješim tragova lukrecijanske svijesti, te su mi dali vašu posjetnicu. Doktore, vratite mi moj divni život natrag!

ODGOVOR

Poštovani Mate,

postali ste žrtvom jednog općeg fenomena. Lukrecije, čije su ateističke i hedonističke ideje ostvarile znatan utjecaj na nastanak dekadentnog razdoblja zvanog 'renesansa', sad je ponovo aktualan. Istraživanja su pokazala da, suprotno svim očekivanjima, upravo Lukrecijev ep ima ključan utjecaj u današnjem društvu. Naime, pokazalo se da visok broj nezaposlenih mladih ljudi nije uzrokovan ekonomskom krizom i manjkom radnih mjesta, nego baš raširenošću Lukrecijevog megapopularnog epa koji je potpuno razgrabljen u knjižarama i knjižnicama.

Lukrecijeva teorija da su samo atomi vječni ostvarila je takav idejni učinak da stručnjaci danas govore o Lukrecijevoj 'atomskoj bombi'. Budući da liberalne države diljem svijeta i dalje ne žele zabraniti Lukrecijev opus, najteži teret pada na literoterapeute koji moraju pomagati unesrećenim čitateljima. Svakog dana u uredu se nađe novih petnaest pacijenata koji su krenuli pročitati tek dva-tri stiha da bi posve zapali pod Lukrecijev utjecaj. Ne moram vam ni reći kakav nered i gužvu takvi pacijenti proizvode u čekaonici.

Kao što ste i sami primijetili, vaš problem ipak ne leži u nepodnošljivom autoritetu na vašem poslu. Problem je zapravo u tome da nemate nikakvog autoriteta ni napora. To je uzrokovalo određenu mentalnu malaksalost od koje osjećate umor i zbog koje se niste mogli oduprijeti Lukrecijevim idejama. Prije nego što vas ta malaksalost dovede do nekih još gorih autora (Epikur!?), potrebno je hitno prionuti liječenju.

Prepisujem vam osobnog trenera i svakodnevnu tjelovježbu. Moj prijatelj Julije Spartić, koji je završio smjer komparativne književnosti na Kineziološkom fakultetu, pobrinut će se za uspješnost terapije. Također, otvorio sam vam privremeno radno mjesto u svojoj ordinaciji na poziciji 'Medicinski tehničar – specijalizacija: skladište' gdje ćete steći radne navike i plaću. Nakon pola godine takvog režima, bit ćete spremni preuzeti svoj stari posao – naravno, ukoliko ga i dalje budete htjeli.

Dr. Ostojić

Suvremena poezija

Fri, 10 May 2013 00:00:00 +0000

Ovogodišnji Brutal održat će se od 17. do 19.5. u kinu Grič i klubu Sublink.

Ove godine Festival predstavlja ukupno 5 mladih i priznatih autora iz Portugala (Golgona Anghel), Nizozemske (Maria Barnas), Belgije (Maarten Inghels), Mađarske (Árpád Kóllar), te iz Hrvatske (Marko Pogačar).

8. međunarodni festival suvremene poezije službeno će se otvoriti 17. svibnja u 21 sat, nastupom svih pet autora u klubu Kino Grič. Autori će čitati na vlastitim jezicima, a prijevode će čitati Ana Maras i Dušan Bućan. Voditelj programa je Silvestar Vrljić.

U subotu, 18. svibnja, autori će nastupati u klubu Sublink (Teslina 12) s početkom u 19 sati, gdje će publika imati priliku doživjeti uživo suvremenu europsku poeziju i pobliže upoznati pjesnike. Prijevode čitaju glumci Lucija Barišić i Duško Modrinić, voditelj programa je Silvestar Vrljić.

Isti dan, u 11 sati u klubu Sublink održat će se promocija knjige Marie Barnas Tamo gdje treba biti tiho / Waar het stil moet zijn, na kojoj će autoricu predstaviti prevoditeljica Romana Perečinec i urednik knjige Silvestar Vrljić. Čitat će glumica Lucija Barišić.

U nedjelju 19. svibnja nastupi autora službeno će zatvoriti festival u studiju Brutal u 19 sati.

U sklopu festivala, Brutal je objavio knjigu Besani smo u ovoj hladnoj zemlji / We Are Sleepless in This Cold Country u kojoj se nalazi poezija svih sudionika u orginalu i prijevodu inozemnih pjesnika na hrvatski i engleski jezik te hrvatskih pjesnika na engleski jezik.

Organizator 8. međunarodnog festivala suvremene poezije je Brutal – udruga za promicanje kulture i umjetnosti.

Foto: Gorgona Anghel (discursodosdias.blogspot.com)

Hemingway pomirio S.A.D. i Kubu

Fri, 10 May 2013 00:00:00 +0000

U tijeku su radovi na očuvanju i digitaliziranju Hemingwayeve kubanske ostavštine.

U domu Ernesta Hemingwaya blizu Havane nalazi se 2.000 dokumenata i predmeta koji tamo stoje još od piščeve smrti 1961. Dokumenti nisu bili dostupni Amerikancima zbog zategnute političke situacije, a Kuba nije uložila mnogo truda i novca u očuvanje Hemingwayeve ostavštine. Ipak, Kuba je popustila i ušla u suradnju sa S.A.D.-om koju mnogi proglašavaju 'historijskom suradnjom između dvije zemlje'. Tako od 2004. Kuba i fondacija Finca Vigia (koju je pokrenula unuka Hemingwayevog urednika) rade na prikupljanju i očuvanju ostavštine. Sad će ti dokumenti biti digitalizirani i predstavljeni američkoj javnosti. Dokumenti sadrže Hemingwayeva pisma Ingrid Bergman, svojoj supruzi, pasoše, račune i dijelove starih rukopisa.

izvor: B92
foto: Bruce Tuten

Cenzura Anne Frank?

Fri, 10 May 2013 00:00:00 +0000

Uznemirena majka iz Michigana pokrenula je postupak protiv 'pornografije' u Dnevniku Anne Frank.

Anonimna majka iz Northvillea u Michiganu pokrenula je veliku akciju protiv Dnevnika Anne Frank koji spada u lektiru za učenike 7. razreda osnovne škole. Naime, zasmetao joj je jedan dio u kojem mlada Anne otkriva svoje tijelo i opisuje svoj spolni organ. "Opis je prilično vizualan i prilično pornografski za dječake i djevojčice iz sedmog razreda", rekla je majka. Osim javnog istupa, pokrenula je i formalni postupak kojim traži da sporan dio Dnevnika bude cenzuriran.

Ipak, javile su se inicijative koje se ne slažu s ovim zahtjevom. Izdavač Dnevnika Bantam Books, nacionalno vijeće profesora engleskog jezika i književnosti, PEN America, projekt Kids'Right to Read i druge udruge zajedničkim su se priopćenjem usprotivili cenzuri Dnevnika. "Sporni odlomak govori o iskustvu koje se naročito tiče mnogih učenika, a to su fizičke promjene vezane uz pubertet. Književnost pomaže učenicima da se pripreme za budućnost tako što istražuju pitanja s kojima će se susresti u životu. Dobro obrazovanje ovisi o zaštiti prava na čitanje, propitivanje i razmišljanje svojom glavom", navodi priopćenje.

izvor: The Guardian
foto: URBAN ARTefakte

Ne sudi knjigu po rozim koricama

Thu, 09 May 2013 00:00:00 +0000

Autorica dječjih knjiga pobunila se protiv stereotipnih izdanja svojih djela.

Dame Jacqueline Wilson, autorica dječjih priča koja je poznata po seriji romana o Tracy Beaker, javno se pobunila protiv izdavača koji redovito objavljuju njena djela u rozim koricama. Wilson je rekla kako takva praksa trpa djevojke u kalup i, uz to, odbija dječake od toga da čitaju njena djela. Wilson je objasnila da se njene priče bave ozbiljnim i univerzalnim temama kao što su smrt, razvod i siromaštvo, te da stoga nije u redu zaklanjati ih ispod 'zašećerene' ružičaste fasade.

izvor: The Telegraph
foto: Red Nose Day 2009