BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Pakao svakodnevnih mikroagresija <p> Vladimir Tabašević se s velikim samopouzdanjem upustio u pisanje generacijskog romana 'Pa kao'.</p> <div> Naslov drugog romana <strong>Vladimira Tabaševića </strong>na prvu zvuči poput slabašne igre riječi kakvih posljednjih godina ne manjka na policama s domaćom prozom (sjetimo se samo <strong><em>Ništa sljezove boje</em></strong> <strong>Ivice Đikića </strong>ili <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zanimljivi-kliseji" target="_blank"><strong><em>Majstorovića i Margarite</em></strong></a> <strong>Josipa Mlakića</strong>). <a href="http://www.laguna.rs/n3247_knjiga_pa_kao_laguna.html" target="_blank"><strong><em>Pa kao </em></strong></a>kao 'pakao'? Doista? Ipak, damo li šansu Tabaševićevom romanu, uvidjet ćemo da njegov koncept baca drukčije svjetlo i na sam naslov.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posvećen "jednoj generaciji stasaloj u doba tranzicije", <em>Pa kao </em>evocira upravo vrijeme i prostor u kojem je sve 'kao' i čiji su se protagonisti formirali na aproksimacijama i simulacijama: 'kao' radiš, 'kao' živiš, 'kao' si slobodno ljudsko biće, a iza toga 'kao' mnogi žive pakao. U tom smislu je u naslovnoj poštapalici kondenziran određeni kulturni sentiment – 'pa, kao...' priziva iskustvo življenja u simulakrumu 'tranzicije', u 'postsocijalističkom' vakumu, posebno za nas za koje se to iskustvo poklopilo i s vlastitim formativnim godinama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tabaševićevo 'pa kao' također je prepoznatljiv <em>dživdžanizam</em>. Deriviran iz imena kultne Facebook stranice <a href="https://www.facebook.com/dzivdzanzbori/" target="_blank"><em>Dživdžan zbori</em></a>, ovaj termin označava opće mjesto u razgovoru kroz koje se reproducira malograđanski konsenzus o 'razumnom', 'očiglednom', 'samorazumljivom' i sl. – drugim riječima, ideologija; mehanizmi 'dživdžanjenja' u Tabaševićevoj prozi često dolaze pod povećalo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već iz naprijed skiciranog može se zaključiti da <em>Pa kao </em>želi biti neka vrsta 'generacijskog' štiva. Rizično je i nezahvalno programski se upuštati u takav poduhvat, no Tabašević je to učinio s upadljivom dozom samopouzdanja. Znatan pozitivni odjek koji je njegov prvi roman, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/postajati-muskarcem-devedesetih" target="_blank"><strong><em>Tiho teče Misisipi</em></strong></a>, doživio u književnoj, ali i u tzv. široj javnosti, uključno s materijalnim priznanjima poput <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolje-iz-regije" target="_blank">nagrade Mirko Kovač</a>, po svoj prilici mu je omogućio da sljedeću knjigu dovrši i objavi u zavidnom roku i u znatno boljim uvjetima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok je <em>Misisipi </em>najprije izašao u samizdatu, a potom u nakladi male beogradske kuće <strong>Kontrast</strong>, <em>Pa kao </em>je objavila <strong>Laguna</strong>, izdavač koji posljednjih godina drži monopol na prozu u Srbiji; dok je na plasmanu prvoga romana najviše radio sam autor, kroz društvene mreže i poluprivatne kanale, kod drugoga mu je u pomoć pristigla i komercijalno-promotivno logistika jedne od najvećih izdavačkih kuća u 'regiji'. <em>Pa kao </em>nije pretjerano nazvati hitom: u trenutku pisanja ovog prikaza, doživio je četiri izdanja, a ušao je i u najuži izbor za <strong>NIN</strong>-ovu nagradu za najbolji roman u 2016.<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span></div> <div> &nbsp;</div> <div> Protagonist <em>Pa kao </em>je mladi pisac Emil, dečko koji obećava kojeg ostarjeli pukovnik V., zvani Frojd, angažira kao ghostwritera na knjizi, ili knjigama o svom životu. Frojd je naporan, egocentričan, samozaljubljen i kukavica, no Emil ustrajava u zadatku – kako iz financijskih motiva, tako i zato što ga je Frojdova njegovateljica Ana privukla na prvi pogled.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Emil je duboko opterećen odnosom s majkom, čije je maštarije o književnosti i 'kulturi' internalizirao od malih nogu, kao i traumom odsutnog oca, slikara koji se nakon godina osame ubio skokom u Dunav. Ana pak živi s dominantnim ocem, kafansko-knjižničkim 'ekspertom' za povijest, geopolitiku i zavjere, a i sama se traži u patriotizmu, religiji i mistici; nada se da će joj Frojd ostaviti stan, te na to ime trpi njegovo (verbalno, a povremeno i fizičko) napastvovanje.<br /> <br /> Ovo dvoje frustriranih junaka u potrazi za materijalnom koristi ubrzo započinje i ljubavnu vezu. Kulisu na kojoj se odvija Tabaševićev <em>roman o istoriji, ljubavi i drugim nesporazumima</em> (kako glasi njegov podnaslov) čini malograđanski, upravo 'dživdžanski' milje – labirint ubitačnih ponavljanja, svakodnevnih mikroagresija, i 'zdravorazumskih' datosti kroz koje se perpetuira <em>status quo</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitajući <em>Pa kao </em>brzo prepoznajemo bitne teme, figure i preokupacije iz Misisipija: junaka zapetljanog u Edipov kompleks, opsesiju osobnim identitetom i imenovanjem (protagonist je razapet između 'europejskog' imena Emil koje mu je, k tomu, majka nadjenula po Zoli, i 'narodskog' hipokoristika Mile), univerzum (malo)građanštine u postsocijalizmu oblikovan kroz simbiozu 'tradicije' i 'tranzicije', itd. Prepoznatljiva je i Tabaševićeva razuzdana rečenica, krcata usporedbama, jezičnim obratima i aliteracijama, koja se možda i manje no ikad povinuje imperativima odmjerenosti i ekonomičnosti. S druge strane, u odnosu na prvenac <em>Pa kao </em>je strukturiran znatno složenije. Kroz većinu romana pripovijeda Emil; u dvjema kraćim dionicama riječ preuzimaju njegova majka i otac, a možemo pročitati i odlomak iz romana <em>Ofsajd zvani ljubav </em>koji je Emil počeo pisati na osnovi Frojdovih sjećanja – zacijelo ne na način koji bi se ovome svidio! – te jedna pjesma iz Frojdove/Emilove pjesničke knjige <em>Pakao</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Pa kao </em>isporučuje dojmljivu, sjajno pisanu prozu, čija imaginativost uvjerljivo odskače od prosjeka postjugoslavenske produkcije. Međutim, u istoj mjeri u kojoj impresionira stilom i atmosferom, roman je prožet nesrazmjerom između impresivne jezično-stilske izvedbe i nepostojane romaneskne cjeline. Pasaži poput "Pukovnik Frojd je ostareli starac, olinjali kojot sa priličnim stažom mangupa, pilota, bitange, kulova i rospije, neko kome se svašta nešto u životu desilo i ko je svašta nešto u životu na mufte pokušao i na mufte uspeo. Njegove ruke sada drhte, prdeži mu se potkradaju i ispredaju se iza njega kao tajne, njemu iza leđa, a o tome mi, Ana i ja, koji smo na neki način njegovi najbliži, ćutimo, ništa ne govorimo, pretvaramo se da nismo čuli ništa, a zatim se pretvaramo da se nismo pretvarali." ili „Ja nemam snage da budem pored nekoga kome samo želim da nedostajem. Tako volim i njih i sebe. Znam da to nije ljubav, ali ništa nije ljubav. Ja volim tako što mislim o tome kako nedostajem nekome koga volim. Nekoga volim samo zbog toga. Tom mišlju, tako, volim sebe. Tek tako, volim uopšte." djeluju 'nedisiciplinirano', no evidentno je da je ih podupire itekako discipliniran rad na jezičnom efektu i promišljanje ritma rečenice. To se ne bi moglo reći za kompoziciju romana, koja ostavlja dojam nediscipliniranosti <em>tout court</em>: dok nijedna od dionica sama po sebi ne djeluje suvišno ili nezanimljivo, cjelina koju obrazuju djeluje nabacano, lišena odgovarajućeg okvira.&nbsp;<br /> <br /> <iframe allowtransparency="true" frameborder="0" height="502" scrolling="no" src="https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fdzivdzanzbori%2Fposts%2F1412847842098924%3A0&amp;width=500" style="border:none;overflow:hidden" width="500"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> Široku popularnost <em>Pa kao </em>svakako možemo tražiti i u pretpostavci da on na osobit način pogađa u 'generacijsku' žicu. Možda je tajna upravo u tome što Tabašević u svom uobličavanju kolektivnog iskustvenog horizonta nije progovorio u registru realizma, s težnjom za što širom čitljivošću na prvome mjestu. Naprotiv, on odabire upravo 'elitni' žanr <em>portreta umjetnika u mladosti</em>, koji mu daje materijal za vlastiti pastiš, i to uprizoren ne kroz linearno pripovijedanje nego kroz tehniku montaže; uspostavlja i mrežu intertekstualnih veza i signala s 'visokom' kulturom, počevši od uvodnog citata <strong>Deleuzea </strong>i <strong>Guattarija</strong>. Pa ipak, <em>Pa kao </em>je iznimno 'komunikativan' na nekom drugom, supstancijalnijem nivou. Sumnjičav sam spram fame o 'generacijama', ali moram reći da me Tabaševićeva proza osobno pogađa i na afektivnoj razini – a <em>Pa kao </em>nipošto nije izuzetak.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Idealna publika romana ipak nije reagirala jednoglasno afirmativno. <a href="https://issuu.com/anaotasevic/docs/kd_33_d039f147caf23a" target="_blank">Za <strong>Nađu Bobičić</strong></a>, Tabašević nedvojbeno ima "problem sa prikazom ženskih likova". Ana, piše Bobičić, u romanu "uopšte i ne dobija priliku da progovori iz svoje perspektive", a identitet svakog ženskoga lika se "u najboljem slučaju, svodi na to da je ona objekat muške žudnje i na to da je uvek žrtva", što vrijedi i za jedinu pripovjedačicu u romanu, Emilovu majku Zlaticu. Sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, stav koji je Bobičić artikulirala u svojoj kritici dijeli znatan broj čitateljica i čitalaca.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slažem se da bi <em>Pa kao </em>bio još uvjerljiviji kad bi kao kontrapunkt Emilovoj perspektivi stajala i ona Anina; problem je samo u tome <em>kad bi</em>. Provincijska malograđanska konstelacija u koju nas ovaj roman uvodi među ostalim se izrazito odlikuje i terorom patrijarhalnog morala i inherentnom, svakodnevnom mizoginijom: Anina nijemost, kao i 'žrtvena' sudbina svih ženskih likova odreda, prije djeluju kao izraz takvog okruženja i poretka, nego kao posljedica autorove nebrige ili cenzure. Činjenicu da Ana za Emila figurira kao Drugo, enigma u koju je nemoguće proniknuti racionalnim putem, da on vlastitu majku vidi kao dio sebe samoga u toj mjeri da joj u njenoj pripovjednoj dionici otima riječ (!), te, naposljetku, da Emilov ego i njegova misija 'dečka koji obećava' diktiraju prilike, ton i tempo cijele pripovijesti – ne vidim kao povlađivanje sustavu, nego kao unutarknjiževni prikaz logike na kojoj se on reproducira. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također, bez obzira na to što u romanu vodi glavnu riječ, Emilov lik nije baš najsimpatičniji pripovjedač, i ne djeluje kao da je tu da izazove empatiju ili pozitivnu identifikaciju. Pogledajmo samo ovaj pasus: "Anu sam pogodio bananom, dva puta u leđa, i tako nazdravio. Računao sam da će mi oprostiti. Frojd vjeruje da ja pijem kô smuk jer teško podnosim težinu svog književnog genija, i na neki čudan način, on se raduje što gleda pijanog genija pored sebe od koga će imati neku vajdu, iako, realno, samo ispašta i trpi. Ana nas prezire obojicu iz centra svog bića u kojem stoji žuta lopta po koju plivaju vaterpolisti. Tu loptu će uzeti neki vaterpolista, sve su prilike. Sad je mrzim zbog toga što će do lopte koja stoji u središtu njenog bića neki vaterpolista pre stići nego ja, pisac. Ana tako i deluje, kao trofej." Ukoliko je Emila doista namjeravao oblikovati s nulte distance, kao lika s kojim se poistovjećuje i na poistovjećivanje s kojim poziva čitatelja – Tabašević je u najmanju ruku omanuo (i sreća što je tomu tako).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Učitavanju mizoginije u <em>Pa kao </em>nesumnjivo su doprinijela i događanja na paraknjiževnoj ravni. Nakon što je NIN-ova nagrada <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/arzamas-dobio-nin-ovu-nagradu" target="_blank">otišla <strong>Ivani Dimić </strong>za roman <strong><em>Arzamas</em></strong></a>, a Tabašević <a href="http://www.laguna.rs/zn1006_zanimljivost_intervju_vladimir_tabasevic_malokrvnost_mi_je_nepodnosljiva_laguna.html" target="_blank">se pobunio protiv takve odluke žirija</a>, njegov Facebook profil postao je prostor za veselu drugarsku razmjenu seksističkih stereotipa i fantazija, za hajku na 'feministkinje', 'političku korektnost' i ine sablasti – reakcije prema kojima se on sam pokazao benevolentnim. Zaplet je brzo dobacio i do tabloida, intenzivirajući polarizaciju 'za' i 'protiv' Tabaševića, koja je u književnoj javnosti primjetna otkako je započeo njegov proboj u medijski <em>mainstream</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok je cijeli slučaj zanimljiv utoliko što ukazuje na promjene u dinamici književnog života, u kojoj društvene mreže zauzimaju sve istaknutije mjesto, polemike oko autorovog lika i samoprezentacije bacile su sjenu na sam <em>Pa kao</em>. A ovaj roman, premda nije savršen, sasvim sigurno ne zaslužuje ostati u drugom planu.</div> Dinko Kreho Tue, 23 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/tabasevic-pa-kao http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/tabasevic-pa-kao Dobitnici Lapis Histriae 2017 <p> Žiri je nagradio priču 'Ponedjeljak' Davora Ivankovca i odabrao još 11 priča koje ulaze u knjigu 'Lapis Histriae 2017'.</p> <div> Na 12. Međunarodni književni natječaj za kratku priču <strong>Lapis Histriae 2017 </strong>s temom <em><strong>LAŽ </strong></em>pristiglo je ove godine 98 priča na hrvatskom, srpskom, bosanskom, slovenskom i talijanskom jeziku. Pošiljke su stizale iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Italije i Irske. Žiri književnog natječaja Lapis Histriae 2017 činili su pisci <strong>Laura Marchig</strong>, <strong>Marko Sosič </strong>i <strong>Tea Tulić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri je odlučio da ove godine nagradu dobije <strong>Davor Ivankovac </strong>za priču <strong><em>Ponedjeljak</em></strong>. Pobjednik natječaja gost je <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/forum-tomizza-2017" target="_blank">18. Foruma Tomizza </a>u Umagu, gdje mu je 19.5. nagrada svečano uručena. Nagrađeni autor dobio je 8.000,00 kuna (donacija umaške tvrtke SIPRO d.o.o.) i artefakt kipara Ljube de Karine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri je obrazložio: "Radnja priče odvija se u neimenovanoj hrvatskoj provinciji u kojoj nakon ratnih razaranja vladaju lokalni šerifi, siromaštvo, vanjska i nutarnja ružnoća, nasilje. (...) Ivankovčev junak izričito se distancira od svoje sredine i na kraju joj se i suprotstavlja, a da pri tome ne kida niti povezanosti s poniženim i osiromašenim svijetom u kojem živi. Ova priča svojevrsno je 'podizanje tužbe u ime nas sirotinje'. <em>Ponedjeljak</em> Davora Ivankovca djelo je izvanredne lucidnosti, umjetničke snage i humanosti."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U užem izboru za nagradu bile su još priče: <em>Zalogaji</em>&nbsp;(<strong>Suzana Matić</strong>), <em>Ispod površine </em>(<strong>Damjan Krstanović</strong>), <em>Mali karneval masnih maski</em>&nbsp;(<strong>Branko Ćurčić</strong>) i <em>Jedina istina u pokorenom gradu</em>&nbsp;(<strong>Aleksandar Mrđen</strong>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za knjigu <strong><em>Lapis Histriae 2017</em></strong>, čije se izdavanje planira krajem godine, izabrane su još sljedeće priče: <em>Božanska komedija</em>&nbsp;(<strong>Vivien Karlović)</strong>, <em>U potrazi za laži</em>&nbsp;(<strong>Šura Dumanić</strong>), <em>Ministar</em>&nbsp;(<strong>Fuad Hrustić</strong>), <em>Kako mrtvi misle</em>&nbsp;(<strong>Ilija Aščić</strong>), <em>Đepeto</em>&nbsp;(<strong>Oto Oltvanji</strong>), <em>Nebesa</em>&nbsp;(<strong>Teja Močnik</strong>) i <em>Antonio Russo, un uomo</em>&nbsp;(<strong>Marija Rosarija Armano</strong>).</div> Booksa Booksa Mon, 22 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dobitnici-lapis-histriae-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dobitnici-lapis-histriae-2017 Natječaj za ZiN Daily <p> Zvona i Nari objavljuju natječaj za tri nagrade u kategorijama poezije, književne kritike i kratke proze. Rok za prijavu: 18.2.2018.</p> <div> <strong>Zvona i Nari</strong>, udruga za proizvodnju kulture iz Ližnjana objavljuje natječaj za tri ravnopravne nagrade u kategorijama poezije, književne kritike i kratke proze.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj je otvoren do <strong>18. veljače 2018. </strong>svim autoricama/autorima koji pišu na hrvatskom, srpskom, bošnjačkom, crnogorskom jeziku ili na kombinaciji jezika za koju nije potreban prijevod na bilo koji od spomenutih jezika. Za nagrade će se razmatrati radovi koji pristignu isključivo putem <a href="https://www.zvonainari.hr/contact" target="_blank">obrasca na stranici</a>.<br /> <br /> Odluku o pobjednicima donijet će uredništvo internetskog časopisa <a href="https://www.zvonainari.hr/zin-daily" target="_blank"><strong><em>ZiN Daily</em></strong></a>; imena pobjednica/pobjednika u sve tri kategorije bit će objavljena najkasnije do 1. travnja 2018., a svečana dodjela nagrada održat će se u svibnju 2018. u Ližnjanu u Knjižnici i književnom svratištu ZVONA i NARI.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slanjem svojih radova sve/svi sudionice/sudionici natječaja obvezuju se:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> da njihov rad kojim sudjeluju na natječaju u trenutku predaje (te u vremenskom roku od sljedeća najmanje tri mjeseca) nije nigdje drugdje objavljen;</li> <li> da pristaju da njihov rad bude objavljen u časopisu <em>ZiN Daily </em>tijekom 2017. i 2018. godine (nakon objavljivanja u <em>ZiN Dailyju </em>isti rad može biti objavljen i drugdje, ali uz izričitu napomenu da je prvotno bio objavljen u časopisu <em>ZiN Daily</em>, u sklopu ovoga natječaja);</li> <li> da će, ukoliko njihov rad pobijedi, sudjelovati u dodjeli nagrada u Knjižnici i književnom svratištu ZVONA i NARI u Ližnjanu u svibnju 2018.&nbsp;</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrade su:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <em>Pjesničko zvono</em> – nagrada za najbolju pjesmu. Za ovu nagradu autorice/autori mogu konkurirati s najviše tri prethodno neobjavljene pjesme u najviše tri navrata (dakle s ukupno devet pjesama u cijelom natječajnom razdoblju).</li> <li> <em>Kritičko i</em> – nagrada za najbolju književnu kritiku. Za ovu nagradu autori mogu konkurirati s po jednom prethodno neobjavljenom književnom kritikom u najviše tri navrata (dakle s ukupno tri književne kritike u cijelom natječajnom razdoblju). Za nagradu će se razmatrati isključivo kritički osvrti na romane, zbirke poezije ili proze suvremenih autorica/autora koji izvorno pišu/objavljuju na gore navedenim jezicima (izdanja ne starija od 2014. godine).</li> <li> <em>Prozni nar</em> – nagrada za najbolju priču. Za ovu nagradu autorice/autori mogu konkurirati s po jednom prethodno neobjavljenom pričom ili pripovijetkom u najviše tri navrata (dakle s ukupno tri priče u cijelom natječajnom razdoblju).</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Prva nagrada u svakoj kategoriji iznosi 2.000 kuna (uz putne troškove za posjet Književnom svratištu ZVONA i NARI u Ližnjanu gdje će nagrađeni autori boraviti tjedan dana u svibnju 2018. godine i gdje će im biti dodijeljene nagrade).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedna/jedan autorica/autor može sudjelovati u više kategorija, ali ukupno u ne više od tri navrata (npr. s tri pjesme, jednim kritičkim osvrtom i jednom pričom u svakoj od tri kategorije).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upisivanjem zatraženih podatake, prilaganjem tekstova kojima konkuriraju za nagradu te označavanjem da su tekstovi priloženi u svrhu sudjelovanja na ovom natječaju prijavitelji potvrđuju da su pročitali ova pravila i da na njih u potpunosti pristaju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svaka prijava na natječaj, uz sam/e tekst/ove, mora sadržavati kratku izjavu autorice/autora o njezinoj/njegovoj/njihovoj poetici (do 200 riječi), biografiju (do 200 riječi), te fotografiju autorice/autora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za sva dodatna pojašnjenja zainteresirani se mogu javiti na zindaily.subs@gmail.com.</div> Booksa Booksa Mon, 22 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-zin-daily http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-zin-daily 'Nisam feministica, ali...' <p> Dok se jedan dio ljudi ograđuje od feminističkog aktivizma, konzervativni tabor preuzima njegovu retoriku i metode.</p> <div> Bijelac sam, Hrvat i heteroseksualac, pa imam 'privilegiju' da mi razni poznanici u ležernom razgovoru iznose svoje neugodne stavove. 'Nisam rasist, ali ciganima je u krvi da kradu.' 'Nisam šovinist, ali ove izbjeglice će preplaviti Europu.' Iako je etiketa rasista nelagodna, vrijednosti su i dalje prihvatljive, dakako uz konvencionalnu ogradu koja služi kao 'joker' za izgovaranje svakakvih gadosti, ali pada čim je riječ o manje prihvatljivim vrijednostima. Kad bi netko rekao 'Nisam pedofil, ali 10-godišnje curice su baš zgodne', teško da bi itko prihvatio tu ogradu, zar ne? No, i sram od etikete već je razina više od besramnog rasizma i koči ljude od većeg ispoljavanja svoje zlobe.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan suprotan, meni naročito čudan primjer vezan je uz feminizam, uz činjenicu da će mnoge žene koje zastupaju ravnopravnost spolova reći: 'Nisam feministica, ali...' Njemačka kancelarka <strong>Angela Merkel </strong>nedavno je na konferenciji <strong>G20 Women Summit </strong><a href="http://www.inuth.com/trends/does-angela-merkel-think-feminism-is-like-being-a-bird-her-statement-will-leave-you-utterly-confused/" target="_blank">ostala zabezeknuta pitanjem iz publike: 'Jeste li feministica?'</a> Nakon nekoliko trenutaka šutnje i zbunjenog mucanja, Merkel je prvo rekla da se "ne želi kititi tim perjem", pa je zaključila da s povijesnim feminizmom dijeli neke stvari, ali neke i ne. Bez sumnje, da bi se u privatnom i javnom razgovoru mogle komotno zastupati feminističke ideje i vrijednosti, potrebno se prvo ograditi od feminizma kao takvog. A sram od te etikete također koči žene u jačoj borbi za svoja prava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Etiketa feministice sa sobom nosi stereotip o dlakavim babama te upućuje na povijesne, danas 'nepotrebno agresivne' metode borbe. Čemu danas takva larma, reći će se, kad žene imaju jednakost? Imaju pravo glasa, mogućnost obrazovanja, pravo na rad... Čak i vrata umjetnosti, nekad otvorena samo muškarcima, danas pripuštaju autorice. Nekad su žene trebale objaviti knjigu pod muškim pseudonimom, a danas ime autorice služi kao reklama za knjigu. Zašto autorica ne bi onda rekla, recimo: 'Nisam feministica, ali sam književnica'?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Medijski pratitelji književnosti godinama su ugodno iznenađeni činjenicom da žene objavljuju knjige. Svako djelo autorice stoga se neovisno o temi i stilu predstavlja kao 'žensko pismo', a veći broj novih autorica koje istovremeno objave knjigu (broj veći od 2) je 'ženski val'. Nije li paradoksalno da se djela žena i dalje uvijek čitaju u rodnom ključu, dok se knjige muškaraca nikad ne čitaju kao 'muško pismo'? Zašto se pojava žena na književnoj sceni nadaje kao val, a pojava novih muškaraca je dio uobičajene bonace? I zašto, da opet <a href="http://www.voxfeminae.net/cunterview/kultura/item/10230-tretman-knjizevnica-u-regiji-teror-epske-naracije-u-nacionalnom-kanonu" target="_blank">citiramo tekst <strong>Antonele Marušić</strong></a>, u konkurenciju za književne nagrade ogromnom većinom ulaze muškarci? Nijedan stručni žiri 'nije šovinistički', ali žene su ipak manje sposobne za pisanje knjiga?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jednakost žena na književnoj sceni je puka iluzija, a ista je situacija i u polju <a href="https://voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/item/8131-sezonske-radnice-u-turizmu" target="_blank">radnih prava</a> i <a href="http://zarez.hr/clanci/prekarni-rad-feministicko-glediste" target="_blank">kućanskih poslova</a>, <a href="https://libela.org/sa-stavom/8541-prvi-rezultati-libelinog-istrazivanja-seksizma-na-domacim-news-portalima/" target="_blank">javnoj prezentaciji žena</a>, <a href="http://www.sigurnomjesto.hr/rad-na-prevenciji-i-suzbijanju-nasilja/statistika/" target="_blank">nasilju nad ženama</a>, <a href="http://radnickaprava.org/tekstovi/clanci/ivana-zivkovic-politika-majcinstva-u-vrijeme-odumiranja-socijalne-drzave-i-ozivljavanja-desnice" target="_blank">zdravstvu</a>... Pritom feministice koje ukazuju na sve te nejednakosti obično postanu žrtvom maltretiranja od 'ugrožene većine' - od <a href="http://www.women-war-memory.org/index.php/hr/povijest/vjestice-iz-ria" target="_blank">Vještica iz Rija</a> preko udruge <strong>B.a.b.e.</strong> pa do urednica portala <a href="http://muf.com.hr" target="_blank">Muf</a>. Nitko nije mizogin, ali što se te ženske imaju stalno buniti?</div> <div> &nbsp;</div> <div> I dok se jedan dio ljudi ograđuje od feminističkog aktivizma, upravo suprotni tabor preuzima njegovu retoriku i metode. Konzervativni 'revolucionari' (!) služe se prosvjedima, peticijama, pozivom na referendum i pritiscima na javne institucije da bi izborili svoje ciljeve, koje pak predstavljaju koristeći žargon boraca za ljudska prava i ravnopravnost. Nemaju potrebu ograđivati se od svog djelovanja, a prije dva dana održali su tzv. 'Hod za život' u sklopu kampanje za zabranu abortusa. I naravno, i u ovom tužnom slučaju pokazuje se zašto su feministice bile tako 'agresivne' – jer glasni javni aktivizam, neovisno o svom sadržaju, uspijeva privući veću javnu pozornost i stvoriti politički pritisak. I nekako imam osjećaj da efikasna metoda suprotstavljanja konzervativnoj inicijativi neće početi sa sramežljivom ogradom: 'Nisam feministica, ali...'</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bijelac sam, Hrvat i heteroseksualac, pa imam privilegiju objaviti ovaj tekst i pritom se upustiti u besramni <em>mansplaining</em>. Kad već imam tu privilegiju, iskoristit ću je da apeliram na drugarice da odbace tu nepotrebnu ogradu, osvijeste latentni feminizam u sebi prije nego što bude prekasno, jer niti ja niti itko normalan/na želi živjeti u svijetu romana <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-sluskinjina-prica" target="_blank"><strong><em>Sluškinjina priča</em></strong></a> <strong>Margaret Atwood</strong>.</div> Luka Ostojić Mon, 22 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/nisam-feministica-ali http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/nisam-feministica-ali Urgentne fragilnosti <p> Odabrali smo pet najzanimljivijih programa koji nam slijede na Zagreb Book Festu (22. - 28.5.)</p> <div> Od 22. do 28. svibnja održava se treći <a href="http://www.zgbookfest.hr" target="_blank"><strong>Zagreb Book Fest</strong></a>. Ove godine festival se razlikuje po tome što nas, uz klasične promocije knjiga, predstavljanja autora i igraonice za djecu, svake večeri očekuju diskusije s gostima o određenoj književnoj i političkoj temi. Sve diskusije vezane su uz krovnu temu <strong><em>Fragilnost</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da bismo se pripremili za sedam dana festivala koji nas čeka, odabrali smo pet programa koje je šteta propustiti:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Fragilnost ravnopravnosti: Žene, manjine i ostatak svijeta</u> (moderira Morana Kasapović)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>- ponedjeljak, Muzej za umjetnost i obrt, 20:00</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> U tematski širokoj diskusiji o ravnopravnosti i diskriminaciji sudjeluje troje iznimno zanimljivih ljudi s velikim profesionalnim i osobnim iskustvom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Erica Fischer </strong>jedna je od vodećih ličnosti austrijskoga ženskog pokreta. U svom dugotrajnom novinarskom i književnom radu usredotočena je na ženska pitanja te pitanja odnosa između spolova, pitanja južne Afrike i Mozambika, Balkana, rasizma, antisemitizma i rata.&nbsp;<strong>Ece Temelkuran </strong>poznata je turska novinarka, književnica i feministica. Bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontroverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pokreta i pitanja političkih zatvorenika. Naposljetku, u razgovoru sudjeluje i austrijski putopisac, autor i povjesničar <strong>Karl-Markus Gauss</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukoliko želite saznati više o ovim autorima, upućujemo vas na recentne intervjue <strong>Nevena Svilara </strong>s <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/zelim-prodrmati-ukorijenjene-predodzbe" target="_blank">Gaussom</a> i <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/slobodu-sam-nasla-u-apokalipticnom-realizmu" target="_blank">Ece Temelkuran</a>.</div> <div> <br /> *<br /> &nbsp;</div> <div> <u>Karl-Markus Gauss: <em>Oči Zagreba </em>– promocija knjige i šetnja gradom</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>- utorak, Kulturni klub u Muzeju za umjetnost i obrt, 12:00</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Već spomenuti Gauss, jedan od najvećih europskih putopisaca, posjećivao je&nbsp;Zagreb više puta, o njemu saznavao iz knjiga, šetao njime bez cilja, informirao se kod prijatelja, bilježio, te se u njega zaljubio i napisao knjigu. Svoje novo djelo <strong><em>Oči Zagreba </em></strong>(u izdanju <strong>Frakture</strong>) predstavit će, dakako, u Zagrebu. No, ovo nije klasična promocija sjedilačkog tipa, nego šetnja gradom pod vodstvom samog autora i urednika knjige <strong>Seida Serdarevića.</strong></div> <div> <br /> *<br /> &nbsp;</div> <div> <u>Fragilnost kroz proces starenja: Ima li života prije smrti?</u> (moderira Morana Kasapović)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>- srijeda, Muzej za umjetnost i obrt, 20:00</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Tema ove diskusije nije laka, a i diskutanti spadaju u tešku književnu kategoriju. U razgovoru sudjeluju naš poznati pisac, profesor i učitelj pisanja <strong>Zoran Ferić</strong>, publicist i kritičar <strong>Igor Mandić</strong>, te austrijska književnica, filozofkinja i psihoterapeutkinja <strong>Monika Wogrolly</strong>. Ovakva postava garantira živu i zanimljivu raspravu.</div> <div> <br /> *<br /> &nbsp;</div> <div> <u>Tea Tulić: <em>Maksimum jata </em>– predstavljanje knjige</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>- petak, Muzej za umjetnost i obrt, 18:00</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> U domaćem programu svakako vrijedi izdvojiti riječku autoricu i izvođačicu <strong>Teu Tulić </strong>(1978.) Kratke priče su joj prevedene na engleski, francuski, slovenski i poljski jezik. Njen nagrađeni roman <strong><em>Kosa posvuda </em></strong>upravo je objavljen na engleskom u izdanju <strong>Istros Books </strong>i prijevodu <strong>Coral Petkovich</strong>. O Tei Tulić saznajte više u <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/tekst-mora-imati-zvuk" target="_blank">njenom razgovoru za Booksu</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Zagreb Book Festu predstavit će novu knjigu <strong><em>Maksimum jata </em></strong>zajedno s urednikom <strong>Krunom Lokotarom </strong>i izdavačem <strong>Ivanom Sršenom</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> *<br /> <br /> <u>Fragilnost dijaloga o vrijednostima: Isus Krist komunist i ostali režimi</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>- petak, Muzej za umjetnost i obrt, 20:00</em><br /> <br /> Već naslov ove diskusije dovoljan je da nam privuče interes, a tek kad pogledamo popis sudionika... Tu je <strong>Teresa Forcades</strong>, španjolska časna sestra i lijeva aktivistkinja, koja je nedavno gostovala u <em>Filozofskom teatru</em>. Uz nju legendarni novinar Ferala i Novog lista <strong>Predrag Lucić</strong>, te riječki dvojac, teolog&nbsp;<strong>Zoran Grozdanov </strong>i filozof&nbsp;<strong>Nebojša Zelić</strong>,<strong>&nbsp;</strong>koji su nedavno uredili knjigu <strong><em>Vjera u dijalog</em></strong> (izdavači&nbsp;<strong>Centar za kulturu dijaloga</strong> i <strong>Ex Libris</strong>) o (ne)mogućnosti dijaloga između vjernika i ateista.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Dakako, na Zagreb Book Festu održava se niz drugih zanimljivih programa o drugim temama. Svi detalji mogu se pronaći na <a href="http://www.zgbookfest.hr" target="_blank">stranici festivala</a>.</div> Booksa Booksa Fri, 19 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zagreb-book-fest-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zagreb-book-fest-2017 Alpe Jadran Festival mladih pisaca <p> Od 1. do 3. lipnja u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu gostuje sedam autora iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske.&nbsp;</p> <div> Festival <strong>Alpe Jadran Festival mladih pisaca </strong>okuplja mlade književnike iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Ove godine održat će se od 1. do 3. lipnja u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tri dana festivala u tri grada gostuje sedam autora. Očekuju nas dnevni program u školama i večernji program u javnim prostorima, a radovi svih autora bit će prevedeni na hrvatski i objavljeni u književnom časopisu <strong><em>Artikulacije</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gostujući autori su <strong>Ilija Aščić </strong>(Hrv), <strong>Katja Gorečan </strong>(Slo), <strong>Anja Mugerli </strong>(Slo), <strong>Franjo Nagulov </strong>(Hrv), <strong>Gábor Lanczkor </strong>(Mađ), <strong>Tibor Weiner Sennyey </strong>(Mađ) i <strong>Andreas Unterweger </strong>(Aus).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Organizator festivala je umjetnička organizacija <strong>Artikulacije</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uskoro slijedi više detalja o programu.</div> Booksa Booksa Thu, 18 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/alpe-jadran-festival-mladih-pisaca http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/alpe-jadran-festival-mladih-pisaca Forum Tomizza 2017 <p> Od 17. do 19.5. u Trstu, Umagu i Kopru održava&nbsp;se književni festival na temu 'LAŽ'.</p> <div> <strong>Forum Tomizza 2017</strong> (Trst, 17. 5. - Kopar 18. 5. - Umag 19. 5.) u znaku je teme <strong><em>LAŽ</em></strong>.<br /> <br /> Pisci, novinari, sociolozi kulture, likovni i glazbeni umjetnici svojim izlaganjima i nastupima tematizirat će novu medijsku, kulturnu i društvenu situaciju u kojoj se emocije i individualne 'istine' moćnika i njihovih promotora prijeteći izdižu iznad svih kriterija i modela utvrđivanja činjenica i objektivnih vrijednosnih sudova...<br /> <br /> Sudjeluju: <strong>Milan Rakovac</strong>, <strong>Daša Drndić, Andrej Blatnik, Drago Bojić, Will Firth, Vjekoslav Perica, Zlatko Paković, Ahmed Burić, Dario Marušić, Marco Apollonio, Anja Golob, Francesca Rolandi, Aleš Črnič, Lejla Kalamujić, Aljoša Pužar, Giovanni Tomasin, Widad Tamimi, Federica Marzi, Aljoša Curavić, Rosanna Bubola, Pierluigi Sabatti, Patrizia Vascotto, Gašper Malej, Christian Sinicco, Željka Horvat Čeč, Laura Marchig, Mohamed Abdul Monaem</strong>...&nbsp;</div> <div> <br /> U petak 19. 5., u Umagu će biti dodijeljena nagrada 12. Međunarodnog književnog natječaja za kratku priču <strong><em>Lapis Histriae</em></strong>. Na natječaj s temom LAŽ pristiglo je ove godine 98 priča na hrvatskom, srpskom, bosanskom, slovenskom i talijanskom jeziku. Pošiljke su stizale iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Italije i Irske. Žiri književnog natječaja <em>Lapis Histriae 2017 </em>činili su pisci <strong>Laura Marchig</strong>, <strong>Marko Sosič </strong>i <strong>Tea Tulić</strong>.</div> <div> Pobjednik natječaja bit će gost Foruma Tomizza u Umagu, gdje će mu 19.5. nagrada biti svečano uručena. Nagrađeni autor dobiva 8.000,00 kuna (donacija umaške tvrtke SIPRO d.o.o.) i artefakt kipara Ljube de Karine.</div> Booksa Booksa Thu, 18 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/forum-tomizza-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/forum-tomizza-2017 AUDIO: Muanis Sinanović i Bojan Savić Ostojić <p> Na Booksinoj tribini 'Od riječi do riječi' gostovali su ljubljanski pjesnik i kritičar te beogradski pjesnik i izdavač.</p> <div> Dosad najambicioznije izdanje tribine <em>Od riječi do riječi </em>Booksinoj je publici predstavilo dva gosta i čak nekoliko knjiga. <strong>Muanis Sinanović </strong>dolazi iz Ljubljane a piše poeziju, prozu, književnu kritiku, te kritičke tekstove i osvrte na različite teme iz oblasti kulture, društva, politike i medija; <strong>Bojan Savić Ostojić </strong>dolazi iz Beograda, piše prvenstveno poeziju, ali i druge književne forme, a posljednjih se godina intenzivno bavi i uredničkim i izdavačkim radom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Zagrebu su predstavili dvojezično srpsko-slovensko izdanje Sinanovićeve poezije <strong><em>Izohipse</em></strong>, njegov roman u rukopisu <strong><em>Anastrofa</em></strong>, te Savić Ostojićevu zbirku aforizama i zapisa <strong><em>Podli, podli psalmi </em></strong>– kao i jedinstvenu ediciju <strong>Knjižuljak </strong>koju Savić Ostojić uređuje. Uz to, ovi svestrani autori komentirali su književne i kulturne prilike u 'regiji'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tribina <em>Od riječi do riječi </em>bavi se aktualnom književnom produkcijom, ali i pisanom rječju u širem smislu i književnim životom, s posebnim naglaskom na postjugoslavenski okvir i kontekst. Tribina je dio Booksinog programa Književni budoar, a osmišljava je i vodi <strong>Dinko Kreho</strong>.<br /> <br /> Snimku tribine možete poslušati niže:<br /> <br /> <iframe frameborder="0" height="120" src="https://www.mixcloud.com/widget/iframe/?feed=https%3A%2F%2Fwww.mixcloud.com%2FKulturtreger%2Fod-rije%25C4%258Di-do-rije%25C4%258Di-muanis-sinanovi%25C4%2587-i-bojan-savi%25C4%2587-ostoji%25C4%2587%2F&amp;hide_cover=1&amp;light=1" width="100%"></iframe><br /> &nbsp;</div> Dinko Kreho Thu, 18 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/audio-muanis-sinanovic-i-bojan-savic-ostojic http://www.booksa.hr/kolumne/video/audio-muanis-sinanovic-i-bojan-savic-ostojic Festival europske kratke priče 2017 <p> Od 28. svibnja do 2. lipnja u Zagrebu i Rijeci održava se šesnaesto izdanje popularnog FEKP-a.</p> <div> Na konferenciji za novinare u Booksi 17. svibnja predstavljen je ovogodišnji program <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/" target="_blank"><strong>Festivala europske kratke priče</strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> FEKP se održava od 28. svibnja do 2. lipnja u Zagrebu i Rijeci, a tema je <strong><em>Luka Europe </em></strong>(<em>Port of Europe</em>). U šest dana očekuje nas preko 30 autora iz 12 zemalja koji će nastupiti na preko 40 događanja – čitanja, tribina, razgovora, promocija knjiga, koncerata...</div> <div> &nbsp;</div> <div> O programu su govorili direktor festivala <strong>Roman Simić</strong>, producentica <strong>Vedrana Bibić</strong>, prevoditeljica <strong>Tatjana Peruško </strong>i književnica <strong>Asja Bakić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Simić je istaknuo da na ovogodišnjem FEKP-u gostuje veliki broj afričkih autora koji će govoriti o afričko-europskim književnim vezama, te posebno o temi migracija. "Upravo naš odnos s imigrantima govori što je Europa danas", naveo je Simić.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tatjana Peruško predstavila je afričke pisce. Osim iračkog pisca <strong>Hassana Blasima</strong>, izdvajaju se angolski pisac umjetničkog imena <strong>Ondjaki </strong>i talijanska autorica somalijskog podrijetla <strong>Igiaba Scego </strong>koja se bavi temama talijanskog kolonijalizma. Naravno, stiže i niz poznatih pisaca s drugih kontinenata: Španjolka <strong>Rosa Montero</strong>, Portugalac <strong>José Luís Peixoto</strong>, Argentinac <strong>Guillermo Martinez</strong>, Škotkinja <strong>Janice Galloway</strong>...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman Simić i Vedrana Bibić predstavili su i domaće autore koji sudjeluju na festivalu. Gostuje ih čak 16, a radi se o spoju mladih i iskusnih književnika (<strong>Nora Verde</strong>, <strong>Nikola Leskovar</strong>, <strong>Natalija Miletić</strong>, <strong>Valent Pavlić</strong>, <strong>Sven Popović,</strong> &nbsp;<strong>Željka Horvat Čeč</strong>...)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na tradicionalni natječaj za kratku priču pristigle su rekordne 232 priče. Uži izbor finalista bit će objavljen prvog dana festivala, a pobjednici će biti predstavljeni 30.5.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Asja Bakić, nedavno odabrana među deset 'novih glasova Europe' (<a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/new-voices-from-europe-2017" target="_blank"><strong><em>New Voices of Europe</em></strong></a>), objasnila je o kakvom se izboru radi i kako će odabrani autori biti predstavljeni diljem Europe. Na festivalu će se uz Bakić predstaviti i 'novi glas' <strong>Bronka Nowicka</strong>, poljska multimedijska autorica i književnica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program se odvija na više lokacija s mnogo partnera. FEKP surađuje i s nama u sklopu Booksinog programa <strong><em>Zagreb Reads Europe</em></strong>. U tom programu gostuju <strong>DBC Pierre</strong>, australski pisac i dobitnik Man Bookera te nigerijska autorica <strong>Chika Unigwe</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> FEKP se odvija u Rijeci gdje će se predstaviti deset stranih pisaca.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Detalje o programu, preporuke i razgovore moći ćete uskoro čitati na Booksinom portalu koji medijski prati FEKP. Sve ostalo može se pronaći na <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/" target="_blank">službenoj stranici Festivala</a>.</div> Booksa Booksa Wed, 17 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-europske-kratke-price-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-europske-kratke-price-2017 Blijedi roman o zaboravu <p> Roman 'Bezdan' Josipa Mlakića bavi se kompleksnom i turobnom temom Alzheimerove bolesti.</p> <div> Alchajmerova bolest je degenerativni moždani poremećaj srednjeg ili poznog životnog doba koji uništava neurone i veze u moždanoj kori što dovodi do značajnog gubitka moždane mase. Makar tako o ovoj bolesti kaže <em>Wikipedia</em>, svima nam draga i lako dostupna online enciklopedija. Upravo je ova opaka, neurodegenerativna i hronična bolest glavna tema <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/bezdan" target="_blank"><strong><em>Bezdana</em></strong></a>, poslednjeg ostvarenja <strong>Josipa Mlakića</strong>, poznatog bosanskohercegovačkog (sada i regionalnog) nagrađivanog pisca, koji se oprobao u proznim, ali i pesničkim izražajima.<br /> <br /> Najvažnije je ipak da se Mlakić konačno ratosiljao (makar zasad) turobne i mračne crne rupe u koju je bilo zapalo bosansko stvaralaštvo, a koja je svojim centripetalnim i centrifugalnim silama mlela katkad i vaskoliko divergentno razmišljanje spisateljica i pisaca. Dakako, mislim na ratne teme i njihovu redundantnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Bezdan </em>je roman koji se bavi sudbinom bračnih parova u poznim godinama u susretu sa Alchajmerovom bolešću i njenom beskrupuloznošću, neoprostivošću te bezosećajnošću. U pitanju su dva para kojima je autor posvetio po jednu glavu romana. Prvi se deo tiče dvoje starijih supružnika koji se vraćaju u svoje ratom razoreno selo pritom se oslanjajući na pomoć njihovog sina koji boravi u Zagrebu. U pitanju je profil ljudi koji svojim habitusom ne odskaču previše od balkanskog proseka ruralnih žitelja, te su samim tim njihovi dijalozi i ponašanja skladni jednoj takvoj socijalnoj strukturi ličnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naspram njih, u drugom delu romana autor opisuje drugi par, nekadašnje gimnazijske profesore koji se u odnosu na prvi dvojac razlikuju u diskursu, životnim okolnostima te u razgovorima i razmišljanjima. Međutim, u oba slučaja imamo isti problem: supruga oboleva od Alchajmerove bolesti. Neprimetno, postepeno i bez ikakve najave ili posebne pripreme strada od galopirajuće demencije do konačne smrti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jasna je intencija autora da nas ovakvim postupkom dovede do konačnog zaključka: da je bolest svima podjednako opaka, da niveliše u svojoj konačnici sve (socijalne, intelektualne, emotivne, fizičke) razlike, da ne poznaje nikakve spolne, rasne, nacionalne diferencijacije, te da je taj pogani 'Alchajmer' brutalno 'tolerantan' prema svim društvenim raslojavanjima i razlikama. Zaborav je u svojoj biti istodobno smrt i rođenje, jer podrazumeva pokopavanje minulog života te rađanje novih memorija, ali ne kod ove bolesti koja nastupa fatalistički od samog starta, oduzimajući najpre sećanje na voljene, na omražene, na događaje, gradove i reke te suvereno vodi ka kraju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Priznaćemo, višeslojna, dramaturški zahtevna i nadasve komplikovana tematika, čak i za iskusne pisce. Mlakić je nesumnjivo sa velikim spisateljskim iskustvom pristupio ovom svom ostvarenju, ali pored iskustva potrebno je posebno obratiti pažnju na ono što Rusi nazivaju <em>iskusstvom</em>&nbsp;iliti umetnošću.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne mogu se oteti utisku da su u romanu protagonisti predstavljeni u suviše simplifikovanom odnosu te da autor nije uspeo iznjedriti suptilniji prikaz strahota ove bolesti. Naime, radnja u romanu mahom je opisana u dijalozima, koji delu pridaju dramski karakter, a intervencije omniscentnog pripovedača podsećaju na poduže, ali ne prebogate didaskalije. Takav postupak može biti vrlo učinkovit jer dijalozi otkrivaju svakako više od pukog razgovora. Međutim, u ovom slučaju dijalozi nam otkrivaju premalo, predstavljaju više nagoveštaj velikih fabularnih mogućnosti, ali ne i više od toga. Likovi u ovom romanu nisu 'iznenadili pisca', odnosno nisu izašli iz piščevog kalupa te samim svojim postojanjem (bez direktnih opaski naratora) nisu uspeli da otvore širu perspektivu u našem opažanju problematike ove bolesti i njenih žrtava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan mali nagoveštaj moguće metafore koja bi nam odškrinula vrata ka prozno-simbolički bogatijem delu je recimo figurativnost višanja u prvom delu romana:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> " 'Spominjala je višnje', rekao je profesor.</div> <div> 'Jeste li sigurni?' upitao je on.</div> <div> 'Jesam. Iako nije mislila na višnje. Bila je žedna.' " (str. 87)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Višnje su u ovom slučaju simbol životne neostvarenosti, skučenosti socijalnog položaja starice te izvesnog rodno-palanačko naučenog nehata u ponašanju starca prema njoj. Starac nije hteo, niti docnije stigao da joj usliši želju i posadi višnju pored ostalih sadnica, nakon čega je višnja postala simbol svih njenih želja potisnutih supremacijom bračnog (ne slučajno muškog) partnera. To je doista stilski bogat detalj u romanu, ali on se ne provlači kao nit koja će suštinski povezati segmente dela, već je više usamljeni bljesak jedine sijalice u mrklom stilskom mraku. Malo je tih 'višanja' u romanu da bismo ustanovili da su razgovori između protagonista uspešni u smislu piščeve originalne namere da oslika strašno mentalno stanje usled bolesti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tokom čitanja romana pao mi je na pamet najpre <strong>Dragan Velikić</strong> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/samo-su-migracije-stalne" target="_blank">koji se svojim romanom <strong><em>Islednik</em></strong></a> (za koji je dobio <strong>NIN</strong>-ov nagradu) osvrnuo na ovu bolest praveći od svog dela svojevrsni omaž ličnosti i zaboravu, borbi protiv demencije. Nadalje, setio sam se filma <strong><em>Still Alice</em></strong> koji je zanimljivo prikazao ovu problematiku. (Film je utemeljen na istoimenom romanu kojeg nisam čitao). U tom ostvarenju pedesetogodišnjoj intelektualki (Julianne Moore) ustanovljena je Alchajmerova bolest nakon čega smo svedoci svih patnji i promena kroz koje prolazi do konačnog potonuća u nemilosrdnu usamljenost.&nbsp;</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/ZrXrZ5iiR0o" width="600"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> Čini se da Mlakić nije uspeo poput Velikića predstaviti nam odista taj bezdan zaborava, štaviše nije uspeo ni poput ovog holivudskog (zbilja osrednjeg) filma doloviti čitaocima nedaće i beznađe protagonista. Nesumnjivo, bolest jeste istog karaktera za sve njene žrtve, ali na kontu toga nismo u stanju da u Mlakićevom delu izdvojimo partikularnu efektivnost iste, njen posebni uticaj na stanje svakog zasebnog ljudskog mikrokosmosa. Jer bolest je onima koji je spolja opažaju ista, ali je zasigurno iznutra, iz perspektive oboljele osobe, sasvim individualna i uvek originalno surova. Takva komponenta nesumnjivo nedostaje ovom romanu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na koncu da nešto prozborimo i o trećoj glavi romana u kojoj nam je Mlakić predstavio poeziju profesora gimnazije, glavi koja sama po sebi sliči maloj zbirci pesama. Ne možemo pohvaliti kvalitet poezije, što možda i nije bio naročiti cilj autora, ipak trivijalnost i površnost stihova ostavljaju gorak ukus u ustima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Starost je neizlečiva bolest.</div> <div> Alkohol, tuga i zaborav</div> <div> Gorki su placebo:&nbsp;</div> <div> Nešto što jeste ono što nije" (str. 195)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukoliko je cilj autora bio da poezijom pojača liričnost tematike, bojim da je na putu ostvarivanja toga uzeo pogrešno skretanje za <em>Albuquerque</em>, što bi rekao <strong>Duško Dugouško</strong>. Liričnost se ne postiže nužno lirikom, osobito ne šeprtljavim stihovima koji trivijaliziraju suštinski 'horor' priče. Nema tragedije bez humora, a odsustvo bilo kakve komedije u romanu je takođe jedan veliki problem istog. <em>Summa summarum</em>, sa stihovima u poslednjoj glavi roman je dobio vizuru nalik, recimo, jednom hipotetičkom lošem mjuziklu nalik na pomenuti film <em>Still Alice</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne postoje tretmani za zaustavljanje ili revertovanje progresije Alchajmerove bolesti. Pacijenti koji se suočavaju s njom mahom su izloženi strahu i frustracijama dok se bore sa najjednostavnijim svakodnevnim zadacima, u potpunosti gubeći svoju nezavisnost. Porodica, prijatelji i svi oni koji se brinu o pacijentima izloženi su duševnoj boli i stresu. To su samo delovi jedne doista komplikovane i turobne slagalice kakav je život bolesnih i onih oko njih. Stoga se mora Mlakiću odati priznanje na hrabrosti prilikom odabira teme, ali se takođe mora naglasiti da hvatanje u koštac s istom zahteva temeljniji i predaniji poduhvat.<br /> <br /> Na koncu, ukoliko se borimo protiv zaborava, potrebno je udariti jači i vidljivi pečat u obliku romanesknog ostvarenja, pečat koj neće lako i brzo izbledeti. Svaka efemernost samo pospešuje zaborav.</div> Dalibor Plečić Tue, 16 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/josip-mlakic-bezdan http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/josip-mlakic-bezdan Natječaj za Vox Feminae Festival <p> Natječaj je otvoren za sve vrste umjetničkih područja, polja i grana. Rok za prijavu: 30.6.2017.</p> <div> Prostor rodne i medijske kulture <a href="http://voxfeminae.net" target="_blank"><strong>K-zona</strong></a> poziva autore/ce i kreativne timove, umjetnike/ce i umjetničke kolektive, redateljice i filmske ekipe, te udruge, inicijative i pojedince koji u svojem radu promišljaju rodnu ravnopravnost da se prijave na natječaj za program 11. <strong>Vox Feminae Festivala</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedanaesti po redu Vox Feminae Festival će se održat će se krajem listopada u Zagrebu (25. – 29.10.2017.), te i ove godine promiče stvaralaštvo žena i problematizira pitanja roda kroz međunarodni filmski, umjetnički, izlagački te popratni zabavni program.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>NATJEČAJ ZA GLAVNI PROGRAM:</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj je otvoren za sve vrste diskusijskih i prezentacijskih formata (tribine, radionice, teorijska izlaganja ili rasprave, ...) te umjetničkih područja, polja i grana (od izložbi do performansa). Prijavljeni sadržaj mora se poklapati s jednom od tema koje VFF tradicionalno obrađuje: egalitarizam, prava i status žena u društvu, ljudska prava i prava manjina, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme; ili svojim konceptom promišljati tradicionalne rodne uloge i društvo općenito.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na natječaj jedna osoba može prijaviti najviše dva rada samostalno, te dva u suradnji ili kolektivu.</div> <div> Na natječaj se mogu prijaviti osobe iz Hrvatske, regije i EU.</div> <div> Preferiraju se radovi nastali od 2016.; te nove, premijerne produkcije i predstavljanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijava mora sadržavati:</div> <div> &nbsp;</div> <div> •<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span>Ime i prezime umjetnika/ca, kolektiva i/ili organizacije koja se prijavljuje te kontakt podatke (e-mail i broj mobitela) uz kratku biografiju (odnosno opis dosadašnjeg rada za organizacije i kolektive)</div> <div> •<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span>Opis predloženog festivalskog sadržaja, način realizacije i budžet (produkcijski troškovi, putni troškovi, honorari, smještaj itd.)</div> <div> •<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span>Fotografije rada (ako postoje)</div> <div> •<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span>Godina rada</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve navedeno potrebno je poslati najkasnije do <strong>30. lipnja 2017.</strong> godine na e-mail adresu festival@voxfeminae.net uz naslov "Za programski natječaj VFF-a”. Na istom mejlu možete potražiti dodatna pitanja vezana za natječaj ili se raspitati o sudjelovanju u programu na drugi način (medijsko praćenje, sponzorstvo, ...).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odabrat će se minimalno jedan rad koji će biti uvršten u program Vox Feminae Festivala u listopadu 2017. a konačan broj odabranih radova ovisit će o festivalskom budžetu na raspolaganju te troškovima prijavljenih radova koji uđu u užu selekciju za festivalski program.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prilikom izbora prijavljenih radova K-zona primarno će bodovati inovativnost i posebnost predloženog sadržaja, a potom troškovnik i njegovu povezanost s temama kojima se VFF bavi. Radovi koji služe isključivo individualnoj promociji autora/ica i bez konceptualne povezanosti s temama VFF-a ili misijom K-zone neće biti razmatrani.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naglašavamo kako potičemo različite pristupe festivalskom programu: od stručnih izlaganja, umjetničkih radova i/ili intervencija, interdisciplinarnih i interaktivnih sadržaja, do zabavnog popratnog programa. Ako imate ideju kako VFF učiniti još bogatijim, zabavnijim, sadržajnijim – ovo je natječaj za vas!</div> Booksa Booksa Tue, 16 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-vox-feminae-festival http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-vox-feminae-festival Svakoj knjizi dođe kraj <p> Propast Algoritma treba vidjeti kao konačan poraz kompletnog sustava komercijalne raspodjele knjiga u Hrvatskoj.</p> <div> Propast <strong>Algoritma </strong>mogla se vidjeti iz aviona. O genezi njihove propasti (i propasti knjižarskog lanca općenito) već je prije dvije godine za Booksu pisao <strong>Neven Svilar </strong>u <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/algoritam-propasti" target="_blank">tekstu naslova <em>Algoritam propasti</em></a>. Ukratko, prvi udarac na knjižare bila je prodaja jeftinih knjiga na kioscima, što je redom pogodilo manje knjižare. Drugi udarac je bilo jačanje velikih izdavača-knjižara koji su zbog dvostrukog statusa imali povlašteni položaj spram konkurencije. Konačni udarac bio je drastičan pad prodaje knjiga. Male knjižare su odumrle, a velike su pokušale nadoknaditi pad prihoda prvo širenjem, pa spajanjem (Algoritam, <strong>Profil </strong>i <strong>Mozaik knjiga</strong>), a naposljetku i predstečajnom nagodbom 2015. Sve redom vatrogasna rješenja za kupovanje vremena i odgodu neminovne propasti. Sad je Algoritam blokiran i duguje desetke milijuna kuna koje nikad neće moći platiti. I što sada? Po svemu sudeći, slijede nove vatrogasne mjere.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Zajednica nakladnika i knjižara </strong>pregovara s nekoliko velikih firmi da preuzmu Algoritmove knjižare i zaposlenike, navodno su zainteresirani <strong>Školska knjiga</strong>, <strong>Znanje</strong>, <strong>VBZ </strong>i <strong>Menart</strong>. <strong>Ministarstvo kulture </strong>najavilo je da će se uključiti u rješenje problema, a sam premijer <strong>Andrej Plenković </strong>najavio je mogućnost državnog otkupa knjiga od Algoritma. Paralelno s tim, u medijima su izašli navodi da je <strong>Neven Antičević</strong>, direktor Algoritma, <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/pohlepa-i-primitivizam-vlasnika-algoritma-dovela-je-do-sloma-hrvatskog-izdavastva-20170511/print" target="_blank">bio bahat i neodgovoran upravitelj</a>. Međutim, što nam garantira da će navedene knjižare (ujedno i izdavačke kuće) biti odgovornije i pravednije u poslovanju? I da neće istim širenjem povećati rashode do mjere da također puknu? Ništa. Zašto država uvijek misli na male vjerovnike tako što spašava njihove velike dužnike? I što nam garantira da bi spašeni mastodont radio drugačije? Ništa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, izgleda da će se mnogo energije i novca uložiti da bi se očuvao privid sistema kakav je bio dosad, pri čemu je jedini mogući benefit određena količina vremena (par mjeseci ili godina) prije iduće krize. Kupovanje vremena je razumljiva mjera da bi se održao sustav koji hrani ljude, ali vrijeme je u ovom slučaju postalo preskupo, a sustav se održava baš na trošak tih ljudi koje se 'spašava'. Upravo predstečajnom nagodbom vjerovnici su se odrekli većeg dijela svojih potraživanja, a Algoritam dobio još dvije godine da napravi nove dugove koje neće vratiti. Nakon ove krize, pitanje je hoće li postojati izdavači koji bi se mogli opet zadužiti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umjesto dodatnog vremena, koje će ionako proći u daljnjem guranju glave u pijesak i povećanju problema, vrijeme je da vidimo što je uopće dovelo do ovog stanja i što se može napraviti drugačije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Povratak u kameno doba</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dovođenje knjige do čitatelja je nevidljivi, prljavi posao književnog polja, a opet nužan da bi knjige završile u rukama čitatelja i novci u džepu proizvođača. Tu funkciju u Hrvatskoj vrše knjižnice i knjižare. Knjižnice su javne institucije čiji rad financiraju grad i lokalne samouprave, a prihod od članarina je minoran, dok su knjižare privatne institucije koje najam i sve ostale troškove plaćaju isključivo vlastitim prihodima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Problem je što u praksi to ne funkcionira. Knjižare nisu samo usmjerene na profit, niti mogu biti. Knjižare trebaju pokriti komercijalni najam prostora i režije, plaće zaposlenika, knjige (ako nisu u komisiji), računovodstvo i vođenje goleme papirologije s nekoliko stotina izdavača. Sve to treba pokriti od rabata na prodaju knjiga (od 30 do 50%). Knjižare pritom najveće prihode ostvaruju od prodaje udžbenika – no ako država ili lokalna samouprava građanima odluče dijeliti besplatne udžbenike, kupuju ih direktno od izdavača.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako tome dodamo i da niska prodaja knjiga u Hrvatskoj postaje sve niža, jasno je da rad knjižara trenutno nije održiv. Stoga nije čudo što velike knjižare drže upravo veliki izdavači: oni na svojim izdanjima mogu ostvariti čistu zaradu, novac mogu prelijevati iz obje djelatnosti, štede na distribuciji knjiga (jer u Hrvatskoj ne postoji distributer knjiga od izdavača do knjižara, nego taj posao i trošak uglavnom padaju na izdavača), izdavačkoj konkurenciji mogu diktirati nepovoljne uvjete prodaje, a manju knjižarsku konkurenciju mogu ugroziti nižim cijenama knjiga. Riječima Nevena Antičevića, izdavač Algoritam je 1993. i otvorio knjižaru jer se nije mogao naplatiti od knjižara. Cinično gledano, to nije potez lošeg menadžera, nego dobrog biznismena koji zauzima najbolju moguću poziciju u sustavu, ujedno i jedinu koja omogućuje opstanak – pa makar po cijenu uništenja ostalih. Pitanje je stoga zašto imamo takav sustav čija je logika dovela do toga da se prodaja knjiga koncentrirala u Zagrebu, u rukama nekoliko velikih izdavača-knjižara, dok se manji izdavači i knjižare ne mogu održati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> To stanje nije nastalo preko noći i posljedice već osjećamo. Knjiga je u Hrvatskoj već sada elitni, skupi proizvod dostupan samo stanovnicima većih gradova. A glavni izvor prihoda već su postale knjižnice, sada ne tek kao socijalne institucije, nego i kao najpoželjniji kupci knjiga. To je opasno jer cijena knjiga raste i povećava se pritisak izdavača na knjižnice (i na Ministarstvo kulture koje odlučuje o otkupu knjiga za knjižnice). Istovremeno se javna potpora knjižnicama smanjuje, dok nam iz Europe stiže <a href="http://www.bbc.com/news/uk-england-35707956" target="_blank">trend liberalizacije sustava knjižnica</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gašenjem Algoritmovih knjižara, velik dio izdavača izgubit će značajan iznos koji im je knjižara dugovala, kao i prodajna mjesta na kojima mogu prodavati proizvode. Čak i ukoliko neki knjižar preuzme Algoritmovu mrežu, izvjesno je da će se zatvoriti knjižare u manjim mjestima. Ako i u sektoru knjižnica bude ozbiljnih rezova, ako knjižnice ostanu bez sredstava za nabavu knjiga i njihovo održavanje, doživjet ćemo da u 21. stoljeću ne možemo proizvoditi knjige, doći do njih, niti ih očuvati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Potreba i ponuda</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pojavili su se komentari da je propast Algoritma simptom zastarjelog poslovnog modela. Već se govori da je knjiga mrtva, da je vrijeme tiskovina prošlo, a <a href="http://www.monitor.hr/clanci/algokor/166355/" target="_blank"><strong>Radoslav Dejanović </strong>s Monitora tvrdi</a> da se knjižare trebaju otvoriti novom digitalnom dobu da bi opstale. No, nije da u digitalnom biznisu cvjetaju ruže. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/hrvatska-e-knjizevna-laz" target="_blank">Distribucija e-knjiga u Hrvatskoj je mrtva</a>, što nije ni čudo jer su prihodi bitno manji, a veći dio navedenih troškova izdavača i knjižara ne može se otpisati prelaskom na digitalni format knjige. Prodaja tekstualnih sadržaja preko Interneta nikoga nije spasila: ni strani proizvođači nisu pronašli adekvatan model naplate pristupa svom sadržaju, a prihodi od marketinga bitno su manji nego u tisku. Pa ni u drugim umjetnostima u Hrvatskoj, recimo u filmu, situacija nije mnogo drugačija po pitanju komercijalne distribucije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na kraju krajeva, čak ni komercijalna prodaja općih dobara danas ne uspijeva prehraniti ni korisnike ni proizvođače ni posrednike. Količina proizvedene hrane na svjetskoj razini dostatna je da nahrani cjelokupno stanovništvo, <a href="http://www.zarez.hr/clanci/umjetnicko-rascaravanje-kapitalisticke-iluzije" target="_blank">a ipak gladuje oko 800 milijuna ljudi</a>. Najmoćniji hrvatski prodavač hrane neslavno je propao. Zar je potražnja za hranom u Hrvatskoj toliko mala? Ili su i samoposluge u digitalno doba postale <em>passé</em>? I tko će preuzeti funkciju distributora hrane ako Agrokor propadne? Komercijalni subjekti neće.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naprosto, tržišna razmjena ne uspijeva ispuniti funkciju distribucije javnih dobara jer se privatni interes za profitom i javni interes za širokom raspodjelom dobara tragično ne poklapaju. To pogotovo vrijedi u slučaju malenog i zapuštenog hrvatskog književnog tržišta. Stoga, ako smatramo da je književnost javna vrijednost, ona ne može imati status komercijalne robe. Društvu se isplati potaknuti veću potražnju knjiga, ne tek zbog ekonomskih razloga, nego jer znamo da čitanje knjiga odgaja, obrazuje i zabavlja. Isplati nam se imati veću i povoljnu ponudu knjiga, opet ne zbog profita, nego zato da knjige bude dostupne svim građanima, neovisno o geografskom položaju i financijskom stanju. Naposljetku, svima nam treba književno polje koje plaća sve djelatnike u lancu – da bi ljudi mogli živjeti i raditi profesionalan posao u profesionalnim uvjetima. Zato ponuda knjiga ne smije biti određena načelom komercijalne potražnje, nego javne potrebe.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ministarstvo kulture prošli je tjedan <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=18644" target="_blank">predstavilo&nbsp;<em>Prijedlog Nacionalne strategije poticanja čitanja</em></a>, a ministrica kulture <strong>Nina Obuljen Koržinek </strong><a href="http://vijesti.hrt.hr/387583/algoritam-pred-stecajem-obuljen-uvjerena-da-ce-ocuvati-knjizaru" target="_blank">izjavila je</a> da "pitanje distribucije moramo strukturno riješiti i u razgovorima s lokalnim samoupravama koje bi trebale prepoznati potporu da se manjim knjižarama osigura adekvatan prostor i pod drugačijim uvjetima." Trenutno nije pitanje trebaju li država i lokalne samouprave trošiti novac na sustav knjižara jer će ga sigurno trošiti - samo je pitanje hoće li ga uložiti u spašavanje sadašnjeg stanja ili u izgradnju novog sustava. Ministarstvo kulture nalazi se pred velikim ispitom.</div> Luka Ostojić Mon, 15 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/svakoj-knjizi-dodje-kraj http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/svakoj-knjizi-dodje-kraj The Godfather <p> Svakog petka, između tri i pet popodne, Don Lućano, vlasnik bejzbolske momčadi <em>Booksa Metabarons</em>, prima zamolbe sugrađana.</p> <p> Većina ljudi misli – eh, stvari će se urediti same od sebe, po sili nedokučivih svemirskih zakona. No hoće li tomu biti baš tako?</p> <p> Pođimo u šetnju Districtom i provirimo što se događa iza staklenih zidina ljupke literarne ubožnice sa sjedištem u Martićevoj 14d! Uz milozvučnu glazbu <strong>Nina Rote</strong> građanke i građani srču kavice raspravljajući o književnosti, filozofiji i grnčarstvu, književni kritičar <strong>Ivan T.</strong> drijema kod aparata za kavu, <strong>Mateja</strong> lakira nokte i atmosfera se, barem na prvi pogled, doima posve uobičajenom. Ovako je zasigurno i u svim knjiškim klubovima diljem svijeta, ali čekajte malo! Oboružani moćima sveznajućeg pripovjedača, otvorimo ona crvena vrata, prođimo neopazice kroz office i zavirimo u Nadstojnikov ured.</p> <p> Za masivnim stolom od žeženog mahagonija, u stolici visokog naslona na čijem vrhu je izrezbareno glomazno slovo L, sjedi <strong>Don Lućano</strong>, pijucka 25 godina star francuski konjak i namrštena čela proučava raspored <strong><em>Ljetne bejzbolsko-literarne lige (LBLL)</em></strong>. Vođeni krilaticom 'tjelovježbom protiv mlitavosti'&nbsp;<em>Ligu</em> su prije tri godine utemeljili čelnici pet zagrebačkih klubova: Don Lućano (<em><strong>Booksa Metabarons</strong></em>), <strong>Don Drago G.</strong> (<em><strong>VBZ Giants</strong></em>), <strong>Don Seid S.</strong> (<em><strong>Fraktura Chevaliers</strong></em>), <strong>Don Konoplijanka</strong> (<em><strong>Dubrava Athletics</strong></em>) i <strong>Don Kruno L.</strong> (<em><strong>Agram Editors</strong></em>).</p> <p> Sezonu kasnije priključili su se još i: <em><strong>Sandorf Bad Boys</strong></em>, <em><strong>FEKP Shorts</strong></em>, <em><strong>Oceanmore Knausgards</strong></em>, <em><strong>Fibra Comics</strong></em>, <em><strong>Kuzma Translators</strong></em>, te po jedan klub iz Splita i Rijeke – <em><strong>Bookvica Seagulls</strong></em> i <em><strong>RiLit Reds</strong></em>.</p> <p> <em>Metabaruni</em> nisu dobro stajali na tablici, a za dva dana u goste im dolaze iznenađujuće snažni <em>Translatorsi</em> i još k tomu – u prve dvije utakmice kao startni <em>pitcheri</em> nastupaju <strong>Damjan</strong> i <strong>Mateja</strong>, a to su sve samo ne dobre vijesti. Šlag na tortu skori je početak sudskog procesa – menadžer <em>Comicsa</em>, <strong>Don Marko Š</strong>., tužio je Don Lućana za krađu imena. Naime, čelni čovjek <em>Comicsa</em> drži kako samo Fibra polaže pravo na časno ime – <em>Metabarons</em>. No tko mu je kriv, Don Lućano je, kao jedan od čelnika Velike Petorke, imao prednost pri registraciji. Kao dodatni bonus u vreći punoj briga bilo je i loše stanje stadiona <em>Parkić Plaza</em> koji nije mogao primiti više od 12 gledatelja. Samo usporedbe radi, spomenimo kako <em>Chevaliersi</em> svoje domaće utakmice igraju na stadionu NK Intera, a stari lisac <em>Don Konoplijanka</em> izboksao si je privilegij igranja na stadionu Dinama u Maksimiru gdje ima prosjek od 16.000 fanatičnih navijača po utakmici! <em>Seagullse</em> <strong>Doña Lukrecije V.</strong> čak i na treninzima prati po 20.000 duša! Kako je pak ona uvjerila Hajduk da joj ustupi termine na svetoj travi Poljuda – bolje je i ne pitati.</p> <p> "Don Lućano", začu se glas pobočnika <strong>Andréa</strong>, "oprostite što vas ometam, ali danas je petak."</p> <p> "Pa što s tim?", obrecnuo se Nadstojnik.</p> <p> "Petkom primate zamolbe sugrađana, već čekaju, molit ću."</p> <p> "Shit! No dobro, odradimo to, što čekaš? Licitarsko srčeko s ogledalcem!? Ta uvedi nekoga!"</p> <p align="center"> ***</p> <p> Svakog petka, između 3 i 5 popodne, dobrostivi Don Lućano prima zamolbe sugrađana. Dakako, ne sve sugrađane, jer i njegova nadaleko poznata širokogrudnost ima granice – u obzir dolaze samo žitelji Districta. I zamolbe mogu biti samo u vezi književnosti, drugo ništa. Don Lućano imao je silnog utjecaja na tom području i svoje usluge nije naplaćivao. Pomagao je ljudima tek tako – po dobroj volji i iz uvjerenja kako susjedima treba pomoći u nevolji, ali ako mu već želite donijeti nekaj: kokoš, kolut sira, bocu pjenušca ili sto eura – ne bu vas uvrijedil odbijanjem.</p> <p> U pratnji pobočnika Andréa u ured nahrupi vremešna gospođa <strong>Fanucci</strong>.</p> <p> "Susedica Fanucci, samo sjedite, molim, ma pustite to – ne morate mi ljubiti ruku, ta nisam ja biskup, heh, jeste li za kapljicu?"</p> <p> "Ne bih smjela… no pak dajte, kaj sad – čašicu, dvije čovjek si može priuštiti…"</p> <p> "Nego kaj, pa od deci konjaka niš vam ne bu, to vas sam zjača na ovoj zimici, živjeli."</p> <p> Gospođa Fanucci otpije zlaćanu tekućinu, pa uzdahne. Domalo i zaplače.</p> <p> "Što to… pa vi plačete!? Kakva je nevolja?", Don Lućano uze mačka <strong>Vjenceslava</strong>, odloži ga na stol, pa pruži rupčić ucviljenoj starici.</p> <p> "E, dobri moj Don Lućano, što ću vam reći – srce mi krvari…"</p> <p> "Pa kakva je nevolja, pričajte", osokoli je dobrostivi moćnik.</p> <p> "Eto, vi sjedite ovdje i zasigurno imate toliko toga na brizi, a ja vam dosađujem. No što ću, komu nek se obratim, znate i sami kakvi su ljudi u današnje vrijeme?"</p> <p> "Ma đubrad, onda…?"</p> <p> "Imam jednu unučicu, Don Lućano, <strong>Andrea</strong> se zove, super je dijete, završila je komparativnu i onda je vrag odnese u književno stvaralaštvo, zamislite…"</p> <p> "Uf, grdo, pa kud baš tamo, ali nastavite…"</p> <p> "Pa točno tako sam joj i ja rekla – pa gdje ćeš tamo, uzmi boje, pa slikaj ili skladaj glazbu, eno, što nedostaje maloj <strong>Renarici</strong> ili <strong>Remi</strong>, ali ne – književnost i bog-otac. Tvrdoglavo mladenačko srce i nema tu pomoći. I tako, naštrika ona te priče, nađemo joj izdavača i objavi se to, lijepa promocija bila i onda… i onda, moj Don Lućano, izađe kritika. Napisa ju onaj <strong>Fabrizio Dirlija</strong>, ruka mu se osušila – kad moram ovako kleti, uništil ju je. Od kad je to pročitala, niti kaj jede, niti priča, ništa – zatvorila se u sobu i plače. Bojim se, napravit će si nekaj… i što ću kukavna – idem, rekoh, idem tražiti pravdu kod Don Lućana, druge mi nema i evo me, recite sami…"</p> <p> Don Lućano dotoči još konjaka u čaše: "Gospođo Fanucci, ja vas razumijem, čovjek nekaj napiše i onda to netko ide kritizirati – pa to je drskost, ništa drugo, ali što ćemo – kritika je, na žalost, napisana i ne vidim što tu još možemo. Jedino kad bih mogao vrijeme vratiti unatrag, a to ne ide. Ne znam kako bih vam pomogao…"</p> <p> "Don Lućano – možete učiniti, neka pati kako i ona pati, bacite ga s mosta u Savu ili nekaj, platit ću koliko kažete…"</p> <p> "Stanite, polako, pa što vi mislite – nismo divljaci. Vašu unučicu nitko nije gonil u književne vode i sad su joj povrijeđeni osjećaji, je li tako? E, pa, molim – a vi bi da hitim čovjeka u Savu? To nije isto. Gledajte, smirite se, pravda će biti zadovoljena: poslat ću ljude kod tog Dirlije i oni će ga izvrijeđati na pasja kola, a vi donesite knjižuljak vaše unučice i netko od mojih kritičara napisat će pozitivnu kritiku. Eto, pođite u miru, ma ne dolazi u obzir, pospremite tu lisnicu… opet vi meni ljubite ruke, ta nemojte, oke, idite sad i ne brinite, stvar je riješena."</p> <p> "Hvala vam, dobrostivi čovječe, znala sam ja – Don Lućano će donijeti pravdu, živjeli tisuću godina – bok!"</p> <p> Don Lućano promisli nekoliko trenutuka, pa reče Andréu: "Pošalji nekoga kod tog zrikavca, neka ga dobro zaplaše i drugo nikaj. I nemoj petljati naše ljude, neka to odradi netko izvana, nazovi <strong>Don Šimuna</strong> u Omiš, a što se tiče kritike – može Ivan napisati, uredi to s Ivanom, da. Dobro, tko je sad na redu?"</p> <p> (nastavlja se)</p> <p> ***</p> <p> F.B., 12. svibnja 2017., Zagreb</p> F. B. Fri, 12 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/the-godfather http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/the-godfather Utopije i distopije <p> Poljski časopis Halart otvara poziv za tekstove svih žanrova. Rok za prijavu: 20.5.2017.</p> <div> U svijetu raste interes publike za distopije, što ne čudi s obzirom na situaciju u SAD-u i Europi, pogotovo u Mađarskoj i Poljskoj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga je poljski književni časopis <b><a href="http://ha.art.pl" target="_blank">Halart</a>&nbsp;</b>otvorio javni poziv za utopije i distopije. U pozivu se navodi:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Zamislite da Poljska i ostale zemlje počine takve ludosti kraj kojih bi se naši trenutni problemi činili poput dječje igre. Ili zamislite da se ismijani i napušteni snovi utopija ostvare pred našim očima. Obucite strahove, želje i traume današnjice u ruho sutrašnjice, pokušajte predvidjeti posljedice naših sadašnjih snova i pogrešaka."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Časopis je otvoren svim žanrovima (poezija, proza, drama, novinarski tekstovi, ilustracije, stripovi...) Primaju se tekstovi na poljskom, hrvatskom i engleskom, kao i prijevodi drugih tekstova na poljski.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tekstove i sve upite treba poslati na e-mail adresu poczta.literacka@ha.art.pl s naznakom u naslovu maila "UTOPIA". Rok za prijavu je 20.5.2017.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uredništvo će se javiti autorima čiji su tekstovi ušli u časopis.</div> Booksa Booksa Thu, 11 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/utopije-i-distopije http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/utopije-i-distopije Blokiran Algoritam Mozaik knjiga <p> Ionako manjkav sustav distribucije knjiga sada je dodatno uzdrman.</p> <div> <a href="http://www.mvinfo.hr/clanak/blokada-knjizarskog-lanca-algoritam-mozaik-knjiga-uvod-u-krah-koncepta-nakladnickog-knjizarstva" target="_blank">Kako navodi portal Moderna vremena</a>, knjižarskom lancu <strong>Algoritam Mozaik knjiga </strong>blokiran je račun, što dovodi u pitanje rad tridesetak knjižara.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Time je, osim same firme i njenih zaposlenika, ugrožen i rad svih ostalih izdavača koji su preko tih knjižara prodavali knjige, kao i status svih vjerovnika koji neće moći naplatiti potraživanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ugrožen je i sustav distribucije knjiga i tiskovina čitateljima, koji je i ovako bio neadekvatan, a koji je pod udarom zbog neizvjesne sudbine <strong>Tisak Multimedije</strong>.&nbsp;<br /> <br /> O nevoljama velikih izdavača i knjižara <a href="http://booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/algoritam-propasti" target="_blank"><strong>Neven Svilar </strong>pisao je za Booksu još 2015. godine</a>: "Algoritmova predstečajna nagodba, kao i dugogodišnja agonija Profila, samo su pokazatelji shizofrenog stanja hrvatskog izdavaštva. Ovaj scenarij nije bilo uopće teško zamisliti, štoviše, tako nešto već godinama potiho najavljuju mali izdavači koji su cijelo vrijeme u pat poziciji, te zbog vlastitog opstanka nisu u mogućnosti pokrenuti bilo kakve promjene."<br /> <br /> Uskoro možemo očekivati nove vijesti o budućnosti konkretnih knjižara (i knjižara uopće).</div> Booksa Booksa Thu, 11 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/blokiran-algoritam-mozaik-knjiga http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/blokiran-algoritam-mozaik-knjiga Knjigopsija: Drndić + Šnajder <p> Krenula je druga sezona 'Knjigopsije', razgovora riječkih kritičara o domaćim izdanjima.</p> <div> Krenula je druga sezona <em><strong>Knjigopsije</strong></em>. <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pocela-je-knjigopsija" target="_blank">Podsjetimo</a>, <em>Knjigopsija </em>je projekt u organizaciji riječkog ogranka <strong>HDP</strong>-a u sklopu kojeg kulturologinja <strong>Tamara Crnko</strong>, kroatist <strong>Saša Stanić </strong>i pisac <strong>Zoran Krušvar </strong>zajedno seciraju domaća književna izdanja. Razgovori se snimaju i objavljuju u <a href="http://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Knjigopsija-1-Ljubavni-roman-Ivane-Sajko-i-Policijski-sat-Luke-Bekavca" target="_blank">Magazinu Gradske knjižnice Rijeka</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Noć knjige, 21. travnja, u knjižari Ribook održao se prvi susret u drugoj sezoni <em>Knjigopsije</em>. Kritičari su razgovarali o romanima <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/lavina-istine" target="_blank"><strong><em>EEG</em></strong></a> <strong>Daše Drndić </strong>i <a href="http://booksa.hr/kolumne/umjetnost-kritike/kako-biti-covjek-u-vremenima-bijesa" target="_blank"><strong><em>Doba mjedi</em></strong></a> <strong>Slobodana Šnajdera</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Razgovor možete pogledati niže:<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/R5RnrZ7EZCA" width="600"></iframe></div> Booksa Booksa Thu, 11 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/knjigopsija-drndic-snajder http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/knjigopsija-drndic-snajder Izdajnik ili vizionar? <p> Mračni roman 'Juda' Amosa Oza govori o izraelsko-palestinskom sukobu i biblijskom mitu o izdaji.</p> <div> <strong>Amos Oz</strong>, izraelski pisac i novinar, poznati je aktivist pokreta za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Budući da je život posvetio tom cilju, ne čudi da je i u svom najnovijem romanu <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/juda" target="_blank"><strong><em>Juda</em></strong></a> otvorio upravo tu temu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Juda</em> je moj prvi susret s pisanjem Amosa Oza, pa nisam znala što očekivati. Možda i bolje jer ovo definitivno nije vrsta romana koja bi me privukla na prvi pogled. Obično sam sklona malo lakšem štivu jer čitanje više doživljavam kao priliku za opuštanje nego kao nešto što traži aktivan angažman. No, na kraju me <em>Juda </em>ipak pridobio.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj nam roman govori o mnogočemu: o sanjarima i pragmatičarima, žrtvi i viziji, prošlosti, sadašnjosti, stvarnosti i interpretacijama, ali njegova osnovna tema je, kako nam i sam naslov sugerira - izdaja. Atmosfera je mračna i klaustrofobična, opterećena tugom, kajanjem i neizgovorenom prošlošću.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Protagonist Šmuel Aš je osjetljivi mladić koji je doslovno izgubio sve. Djevojka ga je ostavila i udala se za bivšeg momka, roditelji su mu bankrotirali, a prijatelji ga napustili zbog razilaženja u mišljenju. Pritisnut životnim okolnostima, Šmuel prekida fakultet i odlazi u Jeruzalem gdje pronalazi pomalo neobičan posao. Njegov je zadatak da, u zamjenu za stan, hranu i skroman džeparac, pravi društvo starom invalidu Geršomu Valdu. Vald je mušičavi ostarjeli intelektualac koji živi s tajanstvenom ženom u četrdesetima Ataliom prema kojoj Šmuel ubrzo počne gajiti osjećaje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šmuel istovremeno piše tezu o <strong>Isusu </strong>u očima Židova i o toj temi vodi duge rasprave s Geršomom. Kroz njihove debate, pisac nam pruža širi politički i religijski kontekst vremena u koje je smjestio radnju (zima 1959.), nekoliko godina nakon osnivanja države Izrael. U Jeruzalemu i dalje vlada stanje stalne napetosti između Arapa i Židova, a na to kako mladi Šmuel vidi cijelu situaciju uvelike utječe boravak u domu njegova trenutnog poslodavca.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svojim se raspravama Geršom i Šmuel dotiču i najpoznatijeg izdajnika u povijesti, <strong>Jude</strong>. Amos Oz kao podlogu za roman koristi interpretaciju ove biblijske priče i izaziva mit o Judi na prilično provokativan način. Jednostavno se pita: zašto bi? Zašto bi Juda, koji je za razliku od ostalih apostola, bio imućan čovjek, prodao Isusa za bijednu svotu od trideset srebrnjaka za koje se tad mogao kupiti slabiji rob? Zašto bi morao legendarnim poljupcem označiti Isusa kad je njegov lik nakon ispada u hramu bio dobro poznat? I na kraju, ako je to planirao, zašto se objesio? Logike nema, zaključuje Šmuel, i iznosi smjelu teoriju: Juda je bio jedini istinski vjernik, prvi i posljednji pravi kršćanin.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Isus je sumnjao, Judina je vjera bila veća. Zbog toga ga je Juda nagovorio da pođe u Jeruzalem i dopusti da ga razapnu kako bi svima dokazao da je zaista božanskog porijekla. Juda je zapravo bio pravi marketinški stručnjak tog doba: hrabrio je glavnu zvijezdu, širio glasine kako bi okupio publiku, vukao za rukav i židovske i rimske poglavare kako bi ih nagovorio da organiziraju razapinjanje. Sve je to činio iz gole vjere da će netko tko je liječio bolesne, izgonio demone, hodao po vodi i dizao mrtve bez problema sići s križa neozlijeđen. Kad mu to nije uspjelo, Juda je izgubio vjeru i to ga je ubilo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oz uskoro uvodi i pozadinskog glavnog lika, Abarbanela Šaltiela, Atalijinog pokojnog oca koji je bio jedini član cionističkog pokreta koji se suprotstavio <strong>Benu Gurionu </strong>u ideji osnivanja židovske države. On je smatrao da je to siguran put u krvoproliće i trajni sukob, te se umjesto toga zalagao za ostvarivanje ravnopravne zajednice s Arapima u kojoj bi bio moguć suživot dvaju naroda. Zbog takvih je progresivnih ideja bio odbačen i proglašen izdajnikom, što je rezultiralo njegovom trajnom socijalnom izopćenosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ovom slojevitom romanu, Oz povezuje Isusa i Abarbanela, izdajnike, vizionare, slomljene proroke. Postavlja pitanje: što znači biti izdajnik? Judino ime je već dvije tisuće godina simbol izdaje, a sjena te izdaje pada na cijeli židovski narod. No, svi kao da zaboravljaju, polemizira dalje Šmuel, da nije bilo Jude ne bi bilo ni kršćanstva, ne bi bilo raspeća kao simbola vjere. Isus nije pokušavao ustanoviti novu vjeru, želio se vratiti počecima judaizma. Juda je bio onaj koji je narodu dao novog boga i tako je počela duga povijest kršćanstva. Cijela je jedna religija uspostavljena na viziji sanjara i žrtvi prinesenoj u to ime.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Juda </em>nije lako štivo, nije mu namjera da nas zabavi. <strong>Amos Oz </strong>piše jasno i analitično, on je kroničar koji nam daje i pitanja i odgovore, i to čini jednostavnim i elegantnim jezikom. Daje nam kontekst potreban da bi i čitatelj koji nije upućen u prirodu židovsko-arapskog sukoba mogao razumjeti i interpretirati ideje koje iznosi. Radnja je statična, likovi i njihovi odnosi nam se otkrivaju sporo i suptilno, ali Oz od nas traži emotivni angažman. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Situacija u kojoj likovi žive nije neka svakodnevica u kojoj se svatko može zamisliti, ali autor toliko dobro opisuje emocije koje oni proživljavaju da se neizbježno i sami emotivno uključujemo. Oz dotiče duboke emocije, priča nam priču o gubitku i usamljenosti, o bijegu od stvarnosti. Šmuel dolazi u kuću punu tuge, razorenog života nad kojim leži sjena Mihe, sina i muža koji je umro u krvi. Pisac sudara ideju i stvarnost upravo u toj smrti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Likovi vode intelektualne rasprave o politici i tu se sukobljavaju njihova vjerovanja i pogledi na svijet. Ovaj roman se bavi sukobom ideja, ali ispod tog sukoba potisnute su snažne emocije i osobne traume koje čine nemogućom diskusiju o čistim idejama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Svi u ovoj kući nešto pišu, osim mene", kaže Atalia koja je možda najveći pragmatik u ovoj pripovijesti. Dok nam Geršom oslikava ljudsku prirodu na filozofskoj razini kad zaključuje da "bit zla nije u tome da se progonjeni i potlačeni žele osloboditi i uspravno hodati, već u tome da potlačeni sanjaju da i sami postanu ugnjetavači, da i oni tlače svoje tlačitelje", ona to interpretira kroz jednostavnu i gorku stvarnost: "Država ubojica. Zastave i uniforme i novčanice i bubnjevi i fanfare. Prolili ste rijeke nevine krvi. Žrtvovali ste čitavu generaciju. Protjerali stotine tisuća Arapa iz njihovih domova. Poslali čitave lađe ljudi tek spašenih od <strong>Hitlerovog </strong>Holokausta ravno s pristaništa u bojno polje. I sve to zato da ovdje bude židovska država. I pogledajte što ste sad dobili."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Amos Oz ne stavlja nužno svoje osobne stavove u usta svojih likova, ali cijeli roman boja svojim pogledom na svijet. Kao prominentni autor, on dobiva ulogu proroka modernog Izraela. Ovim romanom poseže u korijen sukoba koji traje i danas, neumorno ga kritizirajući. I sam je opetovano bio proglašavan izdajnikom zbog zagovaranja dvostruke države. Abarbanel jest Juda koji je Oz. Izdajnik iz ljubavi, onaj koji ukazuje na stvari na koje svi nacionalisti i fundamentalisti ovog svijeta rado žmire.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Juda</em> je svojevrsni epitaf koji piše sam sebi, nastavno na ono s čime se cijeli život nosio. On prihvaća ulogu izdajnika radije nego šutnju, a pri tome ne pada u zamku jeftine patetike. Zdravorazumski nam iznosi argumente, ukazuje na krvave ruke političara i neuvijeno pita: "Vrijedi li toga?"<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Tekst je nastao u sklopu Booksine novinarske prakse.</em></div> Jelena Mileusnić Wed, 10 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/izdajnik-ili-vizionar http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/izdajnik-ili-vizionar Zagreb Book Festival 2017 <p> Od 22. do 28. svibnja očekuju nas gostovanja austrijskih književnika i večernje diskusije s autorima i teoretičarima.&nbsp;</p> <div> Organizatori <a href="http://www.zgbookfest.hr" target="_blank"><strong>Zagreb Book Festivala</strong></a> predstavili su ovogodišnji program.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ZBF se održava od 22. do 28. svibnja u Muzeju za umjetnost i obrt. Tema festivala je <strong><em>Fragilnost</em></strong>, s fokusom na austrijsku književnost i kulturu. Direktorica festivala <strong>Petra Ljevak</strong>&nbsp;pojasnila je&nbsp;odabir Austrije:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Sa željom da svake godine predstavimo drugu zemlju kao našeg partnera, ove ćemo godine, zbog nezaobilaznog zajedničkog povijesnog naslijeđa, iznimnog kulturnog i društvenog utjecaja te snažne umjetničke scene koja na najbolji način spaja tradicionalno i moderno, predstaviti Austriju."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove nas godine očekuje i novi koncept festivala. Naime, težište programa će se s predstavljanja knjiga prebaciti na večernje diskusije koje će pridonijeti promišljanju današnjice kroz razgovore s europskim intelektualcima. U središtu će razgovora biti "naše svakodnevne fragilnosti": o fragilnosti ravnopravnosti govorit će se na tribini <em>Žene, manjine i ostatak svijeta</em>, fragilnost društvenih sustava u središtu je tribine <em>Kada dolazi diktator?</em>, fragilnost ljudskog bića kroz proces starenja pokrit će diskusija <em>Ima li života prije smrti?</em>, a <em>Pravo ili obaveza pisca? </em>bavit će se fragilnošću slobode govora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao prvo inozemno gostujuće ime najavljena je austrijska spisateljica i novinarka <strong>Erica Fischer</strong>. Uz nju, najavljeni su austrijski književnik <strong>Karl Markus Gauss</strong> (<a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/zelim-prodrmati-ukorijenjene-predodzbe" target="_blank">s kojim smo razgovarali prošle godine</a>), turska književnica, novinarka i politička komentatorica <strong>Ece Temelkuran</strong> (<a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/slobodu-sam-nasla-u-apokalipticnom-realizmu" target="_blank">s kojom smo razgovarali ove godine</a>), britanski povjesničar <strong>Richard Overy</strong>, nizozemski esejist i kulturalni filozof <strong>Rob Rieman</strong>, kao i Austrijanac <strong>Franz Hammerbacher</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival će ugostiti i <strong>Teresu Forcades</strong>, "ikonu europske ljevice i najradikalniju časnu sestru Europe", austrijsku književnicu ruskog podrijetla <strong>Julyju Rabinowich</strong>, norveškog filozofa <strong>Larsa Svendsena</strong>, te dječjeg psihijatra i pisca <strong>Paulusa Hochgatterera</strong>. Najavljeni su i psihoterapeutkinja i književnica <strong>Monika Wogrolly</strong>, te engleski novinar i povjesničar <strong>Mischa Glenny</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od domaćih autora najavljeni su <strong>Jelena Pervan</strong>, <strong>Anđelo Jurkas</strong>, <strong>Irena Matijašević</strong>, <strong>Đurđa Knežević</strong>, <strong>Zoran Ferić</strong>, <strong>Edo Popović</strong>, <strong>Predrag Lucić</strong>, <strong>Rade Šerbedžija</strong>, <strong>Tea Tulić</strong>, <strong>Dražen Katunarić</strong> i brojni drugi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I ove godine na festivalu će se dodijeliti 50.000 kuna vrijedna nagrada za najpopularniji roman godine biblioteke <strong><em>Balkan Noir </em></strong>koja objavljuje kriminalističke romane iz pera hrvatskih (ili regionalnih) autora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U sklopu festivala održat će se i prodajni sajam te popratni filmski i glazbeni program u Kinu Tuškanac, odnosno caffe bar Vynilu.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/zagreb-book-festival-najavio-odlicnu-listu-gostiju-20170510" target="_blank">tportal</a></div> Booksa Booksa Wed, 10 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zagreb-book-festival-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zagreb-book-festival-2017 Život poslije točke <p> Glavni problem zbirke poezije 'Drugojačija' Suzane Matić je kronični nedostatak praznih mjesta u tekstu.</p> <div> Kada je krajem šezdesetih počinjen onaj nesmiljeni zločin u kojemu je <a href="http://www.tbook.constantvzw.org/wp-content/death_authorbarthes.pdf" target="_blank">Autor nasmrt iskrvario</a>, Čitatelj je, konačno spokojan, nastavio okretati stranice njegove knjige i ostavljati svoje crvene otiske na svakoj od njih. Umnogostručivši se, zauvijek je postao nedohvatan svim patrolama. Nekoliko desetljeća atentatorova mirnoga života prekinuto je kada se ubijeni počeo oglašavati iz podzemlja i s neba. Od tada ga, shizofrenog, neprestano muče autorski glasovi. Naš je Čitatelj poludio.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Očito, nemoguće je, pa i nepoželjno, očistiti tekstove od intimnih upliva onoga koji piše. Ipak, s vremenom se dio književnosti pretvorio u terapeutski program, u lječilište na gori koja čezne postati Parnas. No, kada bi svaki jaki bol bio umjetnost, svijet bi se, preplavljen lošom poezijom, pretvorio u kor koji ne prestaje ponavljati uvijek iste žalobne napjeve.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://www.booksa.hr/knjige/poezija/drugojacija" target="_blank"><strong><em>Drugojačija</em></strong></a> <strong>Suzane Matić </strong>dolazi nakon zbirke <strong><em>Samosanacije </em></strong>i proznoga djela <a href="http://www.booksa.hr/knjige/poezija/koliko-sam-puta-okidala-s-boka" target="_blank"><strong><em>Koliko sam puta okidala s boka</em></strong></a>. I treća njezina knjiga djeluje kao zbir dnevničkih zapisa koje objedinjuju velike teme gubitka i samoostvarenja ili samoizgradnje, kao i oni sitni događaji koji do njih vode. Ipak, autorica ne uspijeva od svojih pjesama stvoriti više od dugačkoga intimnog pisma za čiju emotivnu buku sluha može imati tek poneki čitatelj namjernik. Nedostatak suptilnosti, vidljiv u mnogobrojnim klišejima, pretvara naboj snažnih osjećaja u buntovno izricanje vlastitoga ja, a relacije ja-ti ili ona-on uspostavljaju se najčešće nizom potrošenih fraza koje ponekad dovode do estetskog neukusa, pa tako nalazimo stihove poput: "Poslije ju je somelijerski kušao... do njenog pijanstva" (<em>Enologija</em>) ili "a ona se nasmijala i rekla: no dobro, bar sam izvukla onaj tvoj pogled koji ubija" (<em>Egzekutor</em>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbirka je podijeljena u četiri dijela, a svaki od njih počinje uvodnom mišlju, stihovima koji govore o stanju koje je prethodilo ciklusu pjesama ili pak taj ciklus sintetiziraju. Formalno, zbirka je vrlo lijepo i smisleno organizirana. Prvi njezin dio, <em>Rekao – kazala</em>, donosi dramatiku sukoba, drugi dio <em>Vivaldizam </em>okreće se samome subjektu koji prestaje komunicirati s adresatom i usredotočuje se na sebe i ono što ga okružuje, prema prvome dijelu odnosi se antitetički – gotovo kontemplativno. Treći dio <em>Bluram po uspomenama </em>oblikovan je dosljedno naslovu, pjesme toga dijela donose sadržaj sjećanja i nepodnošljivu tjeskobu zaborava. Posljednji ciklus, <em>Papir</em>, sadrži pjesme vezane uz sam čin pisanja, uz postupak pretvorbe misli u riječ, najprije govorenu, a potom pisanu kao najsavršeniji, konačni oblik.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, glavni razlog zbog kojega je, kao Pandorina kutija, na samome početku otvoreno pitanje odnosa autora i čitatelja kronični je nedostatak praznih mjesta u zbirci ili, točnije rečeno, nastojanje Matić da svaku uočenu prazninu ispuni unaprijed smišljenim značenjima, ne dopuštajući tako čitatelju da sudjeluje u tekstu, da ga pogrešno protumači, da ga prilagodi sebi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mjesta ironije, i uopće svakog oblika koji sugerira prenošenje značenja, redovito su stavljena u navodnike ili kurziv, a anglizmi koji bi, kao stalno obilježje subjektova glasa, trebali biti izjednačeni s ostatkom diskurza, dodatno su istaknuti i time nepovratno obilježeni kao neprirodno, strano tijelo. Svaka mogućnost maštovitog lutanja isključena je pomoću brojnih zagrada, grafičkih ormi koje usmjeravaju čitatelja u jednome pravcu, dodatno objašnjavajući i secirajući sve ono što je već samo po sebi razumljivo. Tako nastaju suvišne riječi, estetski nefunkcionalne, koje ne pridonose pjesmi, nego je nepotrebno proširuju dok je na koncu posve ne razvodne. Njihova je svrha protumačiti (ah, kako je to mrsko poeziji!) i služe samo kako bi utabale stazu osobnoj intenciji. Kako bih oprimjerila rečeno, navodim ulomak iz pjesme <em>Uzimanje mjera napuštenoj prošlosti</em>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Pa i dok naizgled mjerim slikovite nekretnine / i uzimam precizne mjere po kojima ću ih - „a ono odmah / sutra"/ (jer je investitor uvijek ona osoba smještena u vremenu – „nema vremena") / a sve bez i jedne cigle posve – <em>prebrikati</em>, / ili im, verzija druga, / u istom tom nevremenu iskrojiti „projekt uklanjanja" i / pretvoriti ih u aorist"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitatelj nastupa isključivo na mjestima koja su za njega predviđena, a to su tek tri prazne crte u dvjema pjesmama. Praznine su to koje bi mogle kvalitetnije funkcionirati kada se ne bi dodatno naglašavalo njihovo postojanje. Poezija je prostor između prisutnih i odsutnih riječi, a magnetizam postoji isključivo ako postoje oba pola. Na samome kraju pjesme <em>Ja sam ista kao i prije </em>nailazimo na jednu takvu obilježenu prazninu:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Eto, vidiš da sam ista kao i prije / Da sam u posve iste dijaloge - sebe protiv sebe / Dok, kao, tebi govorim / I dalje nerazmrsivo / Zapletena / Ja sam ista kao i prije / Ja sam u tebe baš posve jednako / ____________"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedno od obilježja zbirke svakako je i tendencija k obratu na samim krajevima pjesama. Stih koji ga donosi izdvojen je, stoji u zasebnom retku ili se dodatno odvaja bjelinom, ali zvuk bubnjeva koji najavljuju promjenu često završi u <em>decrescendu</em>. Budući da su stanke važna mjesta u tekstu (a prijelom retka i strofe može imati izrazito veliku ulogu i u oblikovanju značenja), riječi koje dolaze prije i poslije dublje pauze doživljavamo kao teže, one su opterećenije značenjem i emocionalnim nabojem. Problem nastaje kada se u tom položaju nađu riječi koje su podložne klišeiziranju. One tada postaju dominantne, obrat se banalizira i pjesma prestaje biti intrigantna. Štoviše, takav neoprezan završetak može u nekim slučajevima narušiti pjesmu u cjelini pa i ono što smo u njoj doživjeli kao vrijedno i osobito ostaje u sjeni. Promotrimo pjesmu <em>Blizina</em>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "nemoj me više bilježiti sobom.</div> <div> ni svojom prisutnošću, niti svojom odsutnošću.</div> <div> odmakni se korak dva, molim te,&nbsp;</div> <div> da mi bar nakratko budeš&nbsp;</div> <div> blizu"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ili sam kraj pjesme <em>Tko ima oči, vidjet će</em>:</div> <div> <br /> "ipak, tu i tamo...&nbsp;</div> <div> ima neka priča koju sam posve razmaknula rukom.</div> <div> pa tko ima oči, vidjet će...</div> <div> me"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također, jasno je izražena svijest autorice o stilskim postupcima. Najčešće i najlakše možemo uočiti anaforu i aliteraciju kao najučinkovitije oblike ritmiziranja. Nailazimo i na različite igre riječima koje su dominantno stilsko obilježje zbirke. Ipak, njihovo postojanje ne jamči kvalitetu. Izvedba 'lirske igre' može, kao i svaki drugi postupak, biti vješta ili nevješta, obrazac se može stvoriti ili preuzeti. Preuzimanje starih obrazaca ili gomilanje etimoloških figura, koje su često osnovno autoričino polazište, može nepovratno uništiti pjesmu ili od nje stvoriti tek poligon za vježbanje vlastite dovitljivosti. Sama se figura, naravno, ne može klišeizirati, ali njezina kvaliteta u pojedinoj pjesmi ovisi o sadržaju kojim se napuni te o okolini u kojoj se nalazi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na sve je to potrebno obratiti pažnju kako igrivost ne bi postala tek odavno viđena dosjetka. Već u samome naslovu zbirke imamo umetanje zamjenice 'ja' u pridjev 'drugačija' sugerirajući time da je lirsko ja ove zbirke drugačije od svih ostalih: od ti, od mi, od vi i od mnogih drugih ja. Ipak, u pjesmama ne nalazimo nijedan dokaz za to. Pjesma <em>Milna </em>gubi se u igranju riječima: "smilila se ljetu / nadi umilila / srce umirila / iz redova između plima miline / slova mi se razmilila"</div> <div> &nbsp;</div> <div> A pjesma <em>Sjena na papiru </em>u svojoj nezgrapnoj i suviše naivnoj aluziji djeluje gotovo komično: "prije nego sam napisala pjesmu / na dvorišna vrata objesila sam: "PAZI! OŠTAR TRAG!” // nisu pazili."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Suzana Matić teži raznovrsnošću u zbirci pa u njoj i pronalazimo aluzije na brojalice i zagonetke, uočavamo brojne dijaloge, apostrofirani govor... Ali sve navedeno, premda skladno funkcionira, ne čini nimalo intrigantan sklop jer se naučeni obrasci perpetuiraju i postaju zamorni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne možemo, dakle, reći da je ova knjiga naročito vrijedan doprinos našoj književnosti, ali čitatelj u njoj može podcrtati i sačuvati poneku zanimljivu sintagmu koja se, kao mala dragocjenost, nađe u kutiji s kamenjem. Neki odsječci bi tako mogli funkcionirati i kao samostalna cjelina, zasebna pjesma, kada bi autorica fragmentarnost shvaćala kao prostor u kojemu se literarnost ostvaruje u najvišem stupnju, a ne kao pogrešku koju treba ispraviti. Ipak, činjenica da pogreške postoje ostavlja prostor za osobni napredak pjesnikinje, za neke nove i drugačije riječi.</div> Mateja Jurčević Tue, 09 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zivot-poslije-tocke http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zivot-poslije-tocke Nagrada Fran Galović 2017. <p> Otvoren je natječaj za najbolje objavljeno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta. Rok za prijavu: 30.6.2017.</p> <div> <strong>Društvo hrvatskih književnika </strong>(Podravsko-prigorski ogranak) i <strong>Grad Koprivnica </strong>raspisuju natječaj za <strong>nagradu Fran Galović</strong> 2017.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se dodjeljuje za najbolje samostalno objavljeno književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta. U obzir se uzimaju djela hrvatskih autora pisana svim hrvatskim jezičnim idiomima.</div> <div> <br /> Natjecati se mogu nakladnici ili pojedinci s prvim izdanjima knjiga koje su objavljene između 1. srpnja 2016. i 30. lipnja 2017.</div> <div> <br /> Nagrada se sastoji od diplome i novčanog iznosa, a autoru knjige uručuje se na svečanosti zatvaranja 24. međunarodnog festivala <strong>'Galovićeva jesen'</strong> krajem listopada 2017. u Koprivnici.</div> <div> <br /> Nagradu Fran Galović isti autor može dobiti samo jednom.</div> <div> <br /> Pet (5) primjeraka knjige potrebno je poslati na adresu: Grad Koprivnica, Upravni odjel za društvene djelatnosti, Zrinski trg 1, 48000 Koprivnica – s naznakom: Za Nagradu „Fran Galović".&nbsp;</div> <div> <br /> Natječaj je otvoren do <strong>30. lipnja 2017.</strong></div> Booksa Booksa Tue, 09 May 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-fran-galovic-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-fran-galovic-2017