BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Noć knjige 2015. <p> U četvrtom izdanju Noći knjige oko 400 sudionika priredilo je više od 1000 programa u 180 gradova i mjesta diljem Hrvatske.</p> <p> Na <em>Svjetski dan knjige i autorskih prava</em>, 23. travnja, diljem Hrvatske započet će <strong><em>Noć knjige</em></strong>. Ovo je četvrto izdanje, a održat će se u više od 180 gradova i mjesta. Najveći broj programa, ukupno 196, događat će se, pogađate, u Zagrebu.<br /> <br /> Kad smo se već ovako lijepo krenuli razbacivati s brojkama, dometnimo još koju. U Noći knjige 2015. oko 400 sudionika pripremilo je više od 1000 programa i akcija.<br /> <br /> Na rasporedu su javna čitanja, nagradne igre, predstavljanje knjiga, a bit će i kvizova. Posebnu pozornost želimo skrenuti na činjenicu da je <strong>Kruno Lokotar</strong> – Urednik svih urednika – <a href="http://www.mvinfo.hr/clanak/knjiz-veselo-natjecanje-gradova-u-poznavanju-knjizevnosti" target="_blank">voditelj kviza u Zagrebu</a>. Bit će to, predmnijevamo, jedan od najtežih knjiških kvizova u povijesti književnosti, i neka bude! To samo povećava šanse da tim <em><strong>Jahači rumene kadulje</strong></em> (u kojemu će, kako neslužbeno doznajemo, biti i neki od najlukavijih pripadnika kombinata, i to prerušeni u obične građane) omastiti brk slasnim nagradama kao što su putovanje u Prag za dvije osobe i vrijedne knjige.<br /> <br /> U samoj Booksi bit će rasprodaja knjiga za 10 kuna, a u 20:30 dolaze gosti iz <strong>OceanMora</strong>: gostuju <strong>Edo Popović</strong> i&nbsp;<strong>Gordan Nuhanović</strong>, a razgovor moderira <strong>Neven Vulić</strong>.<br /> <br /> Za sve one koji će iz nekog razloga u Noći knjige ostati doma, HRT3 donosi ekranizacije kapitalnih djela <strong>Miguela de Cervantesa</strong>, <strong>Jaroslava Hašeka</strong>, <strong>Hermana Melvillea</strong>, <strong>Raymonda Chandlera</strong>, <strong>Yukija Mishime</strong> i drugih velikih književnika.<br /> <br /> S programom se detaljnije možete upoznati <a href="http://nocknjige.hr/" target="_blank">na stranicama Noći knjige 2015</a>.<br /> <br /> izvor i foto: promotivni materijal</p> Tue, 21 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/noc-knjige-2015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/noc-knjige-2015 Nežni rat Marka Tomaša <p> Iako se tako ne doima na prvi pogled, pjesnička zbirka 'Crni molitvenik' Marka Tomaša je revolucionarna knjiga.</p> <div> Marko Tomaš: <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/crni-molitvenik" target="_blank"><em>Crni molitvenik </em></a>(Algoritam i LOM, Zagreb i Beograd, 2014.)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ima <strong>Leonard Koen </strong>u svojoj knjizi <strong><em>Snaga robova</em></strong> tu jednu kratku pesmu, zgodnu za citiranje i deljenje po društvenim mrežama, a naročito zgodnu za pocrtavanje nepoverenja u narative kao istorija velike i kao bog savršene. Naime, ta pesma ovako glasi: "Svaki čovek/ ima način da izda/ revoluciju/ Ovo je moj".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kada sam ovih dana iščitavao novu knjigu <strong>Marka Tomaša <em>Crni molitvenik</em></strong>, setio sam se tog Koenovog pesmuljka-dosetke. Naravno, prvi razlog je taj što je Marko Tomaš jedan od najdoslednijih poetičkih 'sinova' melanholičnog budiste iz Kanade - u svojim pesmama, Tomaš je sklon izrazito koenovskim otrovno-razočaranim političkim komentarima, kao i ljubavnim izlivima koji uvek trepere između perverzije i nežnosti, između lepote momenta i bespuća trajanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, podsećanje na Koenovu pesmu je zbog jedne stvari još i važnije - Tomaševa nova knjiga bi svakoj poštenoj duši revolucionarnoj mogla izgledati kao (još jedan) njegov način da se upusti u svetogrdnu izdaju revolucije. A tih poštenih dušica što se poetski i politički obraćaju svetu, sebi, prijateljima, familiji i, ponajviše, strukovnim udruženjima zbilja nije malo. Naprotiv, pun ih je kufer – no, okvir u koji Tomaš stavlja svoje stihove bi mogao razočarati mnoge od njih.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Možda na prvom mestu one koji neustrašivo dižu levičarske pesnice u zrak dok ginu na imaginarnim barikadama na alternativnim poetskim čitanjima. Što baš njih? Pa, naime, Tomaš je - kako svojim novinarskim radom, tako i svojim javnim nastupima - makar nominalno blizak levo-liberalnim intelektualnim krugovima, te bi se očekivalo da se, eto, malo više pozabavi podizanjem svesti političkih subjekata svakoraznih, a šta on umesto toga uradi? Čovek zapeo da piše ljubavnu poeziju – ljubavnu poeziju koja na momente čak zvuči kao jedna velika antiljubavna pesma, razočarana i tužna 'nihilistička molitiva' prožeta ponekim svet(l)im trenutkom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak – iako to zasigurno tako ne izgleda mučeničkim pregaocima baždarenim da stvarnost razumeju mozgom <strong>Slavoja Žižeka</strong>, <strong>Alana Badjua </strong>ili već tako nekog drugog <strong>Tarika Alija </strong>– čini mi se da je Tomaševo istrajavanje na problematizaciji teme ljubavi angažovan politički čin po sebi. Ljubav u njegovim pesmama nije eskapistički prostor u kome cvrkuću ptice i cveta cveće - &nbsp;naprotiv, ljubav je možda, samo možda poslednja šansa da se suprotstavi svetu u kojem 'nema pobjednika' i u kojem se 'samo poraženi smenjuju'. I ta ljubav je izmučena, zagađena svetom u kom postoji i svetom u kom nestaje, te naposletku, Tomaš kaže i da "nema ljubavi", već postoji "samo kanibalizam".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, puka činjenica da je autor odlučio da ispiše tolike sjajne stihove o toj stvari koje nema pokazuju da ne treba sasvim gubiti veru u ljubav. Ona nije savršena, nije večna, ostavlja za sobom milione žrtava, poput kakvog nacizma (simptomatično, Tomaš drugi deo knjige naslovljava '<em>Nacizam za početnike</em>'). Uprkos tome, ljubav možemo shvatiti kao omotač koji kako-tako čuva ljude od sveta kojim plutaju različite vrste ludila, pa - ma kako to paradoksalno zvučalo - i od ludila same ljubavi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom smislu, ona je bar nekakva šansa da čovek sasvim ne poludi, te da povremeno uspe da bude 'hodajući Buddha', kako glasi naslov jedne od meni najdražih pesama u ovoj knjizi koji je zgodan metaforički okvir za setno zaljubljenog Tomaševog lirskog subjekta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na svoj način, Tomaševo u isto vreme i cinično i nadahnuto istrajavanje na ljubavi, te njeno gotovo nepristojno temeljno seciranje mogu se shvatiti kao poziv na revoluciju. Opet, ta revolucija nam terminološki ne pomaže puno u razmišljanju o ovoj knjizi, tu su izlizanu reč sasvim razbili značenjskim penetriranjem "pravi muškarci" koji "pak, žele voditi države,/ poslati nečiju djecu u rat/ baviti se humanim preseljenjem/ i zaslužiti Nobela za mir".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovim Tomaševim 'pravim muškarcima' iz pesme '<em>Hajde da usporimo mitologije</em>' valja dodati još jednu vrstu hrabrih revolucionara koji bi mogli nezadovoljno frktati nad sadržajem <em>Crnog molitvenika</em> – ovde mislim na one pesničke junake što razbijaju jezik, formu, granice teksta, te se svako veče šetkaju semiotičkim šumama. Njima bi Tomaševa poezija mogla biti previše staromodna i patetična, neusklađena sa postmodernim trenutkom u kom obitavamo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, uprkos i njima – <em>Crni molitvenik </em>je revolucionarna knjiga. Tomaš je pesnik dovoljno siguran u sebe da si dopusti da bude patetičan, grub, ogoljen. Otrcana je već i puno puta pominjana ona <strong>Hemingvejova </strong>misao o pisanju kao o prolivanju vlastite krvi nad papirom, ali u svakom otrcanom opštem mestu ima neka trunčica istine ("gramčić jedan"). No, <em>Crni molitvenik </em>nije puko ispovedno štivo – naprotiv, njega čine pesnički moćno, koncizno oblikovani komadići stvarnosti koji čine ljudsku svakodnevicu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije sporna činjenica da je i svakodnevica prostor ideologije, ali pesme Marka Tomaša postavljaju jedno ključno pitanje – a kako čoveku u preživljavanju njegove svakodnevice pomaže ta, samo na prvi pogled, fascinantna činjenica? Sve oko nas je ideologija i svi mi zbilja jesmo političke životinje, ali to saznanje nam ama baš nimalo ne pomaže u borbi sa životom. Šta možemo umesto toga? Kakvu drugu – evo je opet! – revoluciju možemo podići namesto dekonstrukcije svega što postoji oko nas? &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Htio bih biti luđak,/ čudak koji u znak prosvjeda/ jede cvijeće na glavnom trgu,/ htio bih cijelom svijetu objaviti/ neki nježan, nikad viđen rat.", kaže Tomaš u jednoj pesmi, na svoj način pišući manifest ove knjige – manifest svetonazora koga <strong>Dorta Jagić </strong>predivno precizno <a href="http://www.seecult.org/vest/poezija-koja-boli" target="_blank">naziva "antifašizam ljubavi"</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Crni molitvenik </em>se prirodno nastavlja na dva autorova prethodna naslova - <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/zbogom-fasisti" target="_blank"><strong><em>Zbogom, fašisti</em></strong></a> i <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/bulevar-narodne-revolucije" target="_blank"><strong><em>Bulevar narodne revolucije</em></strong></a>. Ipak, važna razlika u odnosu na te dve knjige je što je <em>Crni molitvenik </em>konceptualno još izbrušenija i čišća knjiga ljubavne poezije – sve su pesme u njoj ispisane u tom ključu. Ove pesme, naprosto, pod miškom nose ljubav koja je, što bi rekao već pominjani Koen, "opravdanje svetu za vlastitu nakaznost"; one su vrlo često ispevane u formi obraćanja kroz koje lirski subjekat pokušava da sebe i svoju voljenu objasni u svetu koji i ne sluti da mu je jedan jako ozbiljan rat objavljen.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, Tomaš ne dozvoljava fetišizaciju pesničkog izraza kojim kroz nekoliko zbirki suvereno vlada i koji, u neku ruku, predstavlja jednu vrstu njegovog autorskog komfora. U tom smislu, vrlo je važno spomenuti i pesmu kojom autor otvara knjigu – u pitanju je autoironični i autopoetički osvrt pod naslovom '<em>Kako se pripremam</em>'. U njemu Tomaš piše: "Netko će kupiti moju iskrenu patnju,/ nazvat će me pjesnikom/ a ja ću ih pokušati nagovoriti/ da svi skupa odu u krevet." Ovakve briljantne autoironične upadice su vrlo važan začin u pripremi <em>Crnog molitvenika</em>. Njih nema previše, ali su nezaobilazan faktor u formiranju utiska nakon čitanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Što se tiče mene i mog čitanja ove knjige (ali i mog osećanja sveta), valjalo bi da je tih autoironičnih momenata bilo još i više, da je Tomaš na još nekim mestima njima 'štrecnuo' i zasmejao čitaoca, te malo zaljuljao okvir koji je pažljivo gradio. Tim pre što je on pesnik koji svakim svojim stihom pokazuje da se vrlo rado bori protiv fiksiranih okvira u književnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Crni molitvenik </em>je, po mom sudu, vrhunac ovog dela karijere Marka Tomaša. Ako bih taj razvojni put usporedio sa nekim drugim savremenim našim autorom, rekao bih da je sada Tomaš tačno na onom mestu gde je <strong>Faruk Šehić </strong>bio pre nego je izdao <a href="http://booksa.hr/kolumne/criticize-this-knjiga-o-uni" target="_blank"><strong><em>Knjigu o Uni</em></strong></a>, svoj prvi roman. Taj roman nije Šehićeva najbolja knjiga, ali je bila vrlo važna jer je predstavljala poligon i podsticaj da autor izađe žestoko iz svoje zone komfora koju je pre toga izgradio pričama i pesmama (kada se posle nje vratio poeziji, doneo je možda i svoju najbolju knjigu <strong><em>Moje rijeke</em></strong>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tomaš je već nekoliko puta javno najavio da radi na svom prvom romanu (ako se ne varam, radni naslov je <em>Povijest satanizma u Hercegovini</em>). Ta knjiga će, svakako, zbog forme biti važna i po mnogo čemu drugačija u 'nježnom ratu' koji protiv sveta vodi Marko Tomaš i s nestrpljenjem i s puno nade je očekujem. Dok se ona ne pojavi, možemo reći da je <em>Crni molitvenik </em>na najbolji mogući način obeležio ovu fazu njegovog pisanja. &nbsp;<br /> <br /> Bojan Marjanović<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/sibilino/3949138360" target="_blank">Nathan Wind</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <div> <strong>Bojan Marjanović</strong>&nbsp;(Užice, 1990) - diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na odeljenju za novinarstvo i komunikologiju. Trenutno na Master programu teorije kulture i studija roda na istom fakultetu. Član je redakcije magazina Liceulice. Novinske tekstove objavljivao u dnevnim novinama Danas, internet portalu E-novine i časopisu Tekstura. Priče, poeziju i eseje objavljivao u periodici, zbornicima, magazinima i knjigama. Od decembra 2013. godine zajedno sa Tijanom Spasić uređuje književni program Gradska knjižnica u Kulturnom Centru Grad.</div> <br /> &nbsp;</div> <p> &nbsp;</p> Mon, 20 Apr 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/nezni-rat-marka-tomasa http://www.booksa.hr/kolumne/nezni-rat-marka-tomasa Posljednja Grassova knjiga <p> 'Vonne Endlichkait' izaći će tijekom ljeta, a Grassov dugogodišnji izdavač G. Steidl priznaje da je knjiga dovršena u posljednjem tjednu piščeva života.</p> <p> Posljednja knjiga nedavno preminulog njemačkog književnika i dobitnika Nobelove nagrade za književnost, <strong>Güntera Grassa</strong>, pojavit će se u knjižarama još ovog ljeta.</p> <p> Kako javlja <a href="http://www.sueddeutsche.de/kultur/steidl-verlag-grass-letztes-buch-erscheint-im-sommer-1.2434075" target="_blank"><em>Südeutsche Zeitung</em></a>, a prenosi <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/377936/Otkrivamo-naslov-posljednje-knjige-G-ntera-Grassa.html" target="_blank">tportal</a>, ovaj svojevrsni eksperiment u kojemu Grass pokušava spojiti prozu i poeziju nosit će naslov <em><strong>Vonne Endlichkait</strong></em>. Izdavač <strong>Gerhard Steidl</strong> priznaje da je knjiga dovršena u posljednjem tjednu Grassova života i spremna je za tisak.</p> <p> Vjerojatno nećemo morati dugo čekati na hrvatsko izdanje.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/7141213@N04/" target="_blank">Tjebbe van Tijen</a></p> Mon, 20 Apr 2015 00:05:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/posljednja-grassova-knjiga http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/posljednja-grassova-knjiga Knjige za Gunju i Račinovce <p> Udruga Kurziv skuplja knjige za područja oštećena u poplavama. Knjige se skupljaju u Booksi, Multimedijalnom institutu, Limbu i Vinylu.</p> <div> <strong>Udruga Kurziv&nbsp;</strong>odlučila je u povodu 10. obljetnice postojanja centralnog projekta udruge - portala <a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank"><strong>Kulturpunkt.hr</strong></a> - pokrenuti akciju prikupljanja građe koja nedostaje školskim knjižnicama u Gunji i Račinovcima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovim putem pozivamo sve čitatelje da donacijom potrebnih materijala doprinesu potpunoj obnovi knjižnica u poplavljenim područjima. Ukoliko ste u mogućnosti, bili bismo vam zahvalni kada biste kupili neke od naslova ili donirali rabljene naslove učenicima škola u Gunji i Račinovcima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radi se o sljedećoj građi:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> - literatura iz pedagogije, metodike, psihologije, sociologije te knjižničarstva, informacijskih znanosti i informatike</div> <div> &nbsp;</div> <div> - stručni, znanstveno-popularni i pedagoški časopisi&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> - referentna zbirka (enciklopedije, rječnici, leksikoni, atlasi)</div> <div> &nbsp;</div> <div> - multimedijalni materijali (elektronička građa i izvori, audio-vizualna građa – prije svega filmovi za medijsku kulturu)</div> <div> &nbsp;</div> <div> - naslovi za lektiru nižih razreda u ilustriranim izdanjima&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> - didaktičke i društvene igre</div> <div> &nbsp;</div> <div> Popis lektirnih naslova za niže razrede osnovne škole potražite <a href="http://kulturpunkt.hr/sites/default/files/popis%20lektire.docx" target="_blank">ovdje</a>, a popis referentnih filmova za medijsku kulturu <a href="http://kulturpunkt.hr/sites/default/files/POPIS%20FILMOVA%20ZA%20MEDIJSKU%20KULTURU.docx" target="_blank">ovdje</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Akciji se možete priključiti od 23. ožujka, a knjige, CD-e, slikovnice, metodičke priručnike, igre možete donositi u <strong>Multimedijalni institut</strong>&nbsp;(Preradovićeva 18), radnim danom od 10 do 21 sat, te u <strong>Književni klub Booksa</strong>&nbsp;(Martićeva 14), od utorka do nedjelje, od 11 do 20 sati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjige će se skupljati i u <strong>caffe baru Limb</strong>&nbsp;(Plitvička 16) u tjednu od 20. do 24. travnja, a akcija završava 27. travnja&nbsp;na malom sajmu knjiga <em>Leteća knjižara Monsieur Labissea&nbsp;</em>ponedjeljkom u <strong>caffe baru Vinyl </strong>(Bogovićeva 3).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prema navedenom Standardu za školske knjižnice u Republici Hrvatskoj, "Školska knjižnica je informacijsko, medijsko, komunikacijsko i kulturno središte škole" - pomognimo zajedno da tako doista i bude!<br /> <br /> izvor: <a href="http://kulturpunkt.hr/content/knjiznica-je-srediste-skole" target="_blank">Kulturpunkt</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/s3a/470552489/in/photolist-HzGRX-pT9KUj-5y95xY-6AxrQe-petbFe-6SF9TM-56Uekn-892bq4-99Nd89-nbnrG7-89816h-8sh8H-4j4PG-adA2ss-7Bnv98-89mHkj-89nfCf-4f2U54-tG9R-89imqM-89mrEJ-dHSFLP-5QTHBM-89mAKU-6SREk-yMsQv-wYAiW-e4CpFs-fHe23T-4exVEK-894oTZ-89imng-89iQnB-8ZBad7-gs5YRr-oWecNs-5LW2wB-6SF9VR-buc2YP-buc2NZ-pT9Rzs-6fNEPP-5SvQAD-pSQT2F-pADx5v-8aFark-buc3jT-7fjAu8-7BkbFm-6zikYQ" target="_blank">s3aphotography</a></div> Mon, 20 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjige-za-gunju-i-racinovce http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjige-za-gunju-i-racinovce Farah za Tomaša <p> Pisac i novinar Marko Tomaš dobitnik je godišnje nagrade Fondacije Farah Tahirbegović.</p> <div> Mostarski pisac, pjesnik i novinar <strong>Marko Tomaš </strong>dobitnik je ovogodišnje nagrade <strong><em>Fondacije Farah Tahirbegović</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njegov izbor potvrdio je Upravni odbor Fondacije, na prijedlog ovogodišnjeg selektora <strong>Ahmeda Burića</strong>. Dodjela nagrade upriličena je danas u Mostaru u OKC Abrašević.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 1978. godine. Novinske tekstove objavljivao u <em>BH Danima</em>, <em>Glasu Istre </em>i <em>Feral tribuneu</em>. Jedan je od pokretača i urednika časopisa <strong><em>Kolaps </em></strong>i pripadajuće biblioteke. Vodio je kultnu splitsku knjižaru <em>UTOPIA</em>. Novinar je internetskog portala <a href="http://www.zurnal.ba" target="_blank">zurnal.ba</a>. Piše kolumne za <em>Urban magazin </em>iz Sarajeva.<br /> <br /> Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici.Pjesme su mu prevođene na talijanski, poljski, njemački i engleski jezik. Živio je, studirao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru.<br /> <br /> Kritiku njegove nove knjige <strong><em>Crni molitvenik </em></strong><a href="http://booksa.hr/kolumne/nezni-rat-marka-tomasa" target="_blank">pročitajte na <em>Booksi</em></a>.<br /> <br /> info i foto: Algoritam</div> Mon, 20 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/farah-za-tomasa http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/farah-za-tomasa Rasknjižje, 20. – 26.4.2015. <p> Prije Noći knjige u četvrtak bacite pogled na 'Rasknjižje' i nove naslove, moglo bi dobro doći u toj dugoj noći!</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/disanje-nemani"><em>Disanje nemani</em></a>, Đurđa Knežević (Fraktura)<br /> Promocija monografije o radu lokalnoga kazališta poticaj je uspješnoj odvjetnici da se vrati u provincijski gradić u kojem je odrastala, a koji je odavno ostavila iza sebe i nikada ga se nije željela ni sjećati. Nijednu od svojih djevojačkih ljubavi, ni igranje nogometa, ni igranje u kazalištu, nije ostvarila – sputali su je i onemogućili roditeljski strahovi i prijetvorna sredina. Povratak u gradić djetinjstva natjerat će sve tajne onoga što ju je stvarno odredilo i obilježilo da isplivaju na površinu.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nema-se-sto-uciniti"><em>Nema se što učiniti</em></a>, Korana Serdarević (Fraktura)<br /> Nema se što učiniti. Ta sintagma gotovo savršeno opisuje stanje nacije: svi su odustali od svega, od svojih života, od ideja i ideala, no jesu li zbog toga naši životi stali, jesmo li pred krajem svijeta i postojanja ili postoji još poneko zrnce optimizma? Možemo li pronaći ono nešto što će nas održati na životu? Prvijenac već afirmirane autorice kratkih priča Korane Serdarević prepun je takvih malenih, ali važnih trenutaka.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/direktiva"><em>Direktiva</em></a>, Mathew Quirk (Lumen)<br /> Mike Ford jednom je nogom u svijetu financija, a drugom u svijetu sitnih prevara. Mislio je da je kriminalnu prošlost ostavio iza sebe, no otkriva da je u krivu. Neposredno prije vjenčanja, od nepoznatih zločinaca počnu stizati prijetnje njegovim najbližima. Da bi ih spasio, mora pristati počiniti najdrskiju, najopasniju pljačku svih vremena, i ukrasti – komad papira. Na njemu je direktiva Savezne banke koja utječe na sva tržišta. Onaj tko se prije svih dokopa tog papira postat će pravi gospodar financija.</p> <p> 4. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zlatni-mjesec"><em>Zlatni Mjesec</em></a>, Larí Marí (Hena com)<br /> 'Ovo je misteriozna i nevjerojatno dirljiva priča o inkasatoru koji se jedini od njegovih kolega usudio ući u kuću strave u kojoj je, spašavajući nijemu djevojčicu, spasio svoj život. Ovaj je teatar apsurda, koji se posve neočekivano pretvara u napeti psihološki triler, ispunjen vrlo kompleksnim karakterima uz pomoć kojih autorice suptilno ali vrlo sugestivno pokazuju što se sve događa kad duševna patnja izmijeni mnoge osobnosti.' (Nina Violić)</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/nietzsche"><em>Nietzsche</em></a>, Stefan Zweig (Šareni dućan)<br /> Više od stoljeća nakon smrti Nietzscheov 'lik i djelo' i dalje su itekako intrigantni, a popularnost kao da mu ne prestaje rasti. Samo u posljednjih desetak godina objavljeno je više od 500 monografija o njemu i njegovu djelu, no Zweigov esej iz 1925. godine ostaje poglavlje za sebe; on slavi dubinu, višeznačnost i hrabrost Nietzscheove misli. Zweig je filozofovoj 'borbi s demonom' posvetio potresne stranice koje nadaleko prekoračuju razinu pukog psihološkog portreta i koje nam otkrivaju najdublju povezanost osobnog i misaonog na Nietzscheovu duhovnom putu.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/vrtoglave-godine"><em>Vrtoglave godine</em></a>, Philipp Blom (Fraktura)<br /> Od nevjerojatne nade u novo stoljeće koju je utjelovio Svjetski sajam u Parizu 1900. do atentata na austrijskog nadvojvodu u Sarajevu 1914., povjesničar Philipp Blom ovo razdoblje istražuje godinu po godinu. Premijeri i seljaci, anarhisti i glumice, znanstvenici i psihopati susreću se na pozornici novoga stoljeća u ovom prikazu raskošnoga, nestabilnog doba na rubu katastrofe.</p> <p> Za djecu:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/za-djecu/zimska-potraga-1429116950"><em>Zimska potraga</em></a>, Miroslav Kirin i Mingsheng Pi (Mala zvona)<br /> Ovom slikovnicom renomirani pjesnik i prozaik Miroslav Kirin prvi put se okušava na području pisanja za djecu, prenoseći u tekst za najmlađe začudnost, ludičnost i invenciju kakve su prisutne i u njegovoj poeziji. Priča se zapliće pitanjem može li nešto što je lijepo postati dosadno. 'Samo' lijepo i 'stalno' lijepo očito može, čak i kad se radi o lijepom vremenu. Slikovnica kreće od lijepog i iskušanog prema željenom i novom. Čudo je smješteno u pogledu, ali i u sposobnosti da se zajedničkom akcijom – od mrava preko vjeverice, vuka i jelena, sve do ptica – pomaknemo od zatečenog prema drugačijem.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> U utorak možete svratiti do Bookse na <a href="http://booksa.hr/program/booksa/strip-tease-matka-vladanovica-dalibor-talajic-talaja"><strong>tribinu Strip-tease Matka Vladanovića</strong></a> na kojoj će gostovati <strong>Dalibor Talajić – Talaja</strong>, crtač brojnih Marvelovih super heroja, a možete i do Vinyl bara gdje će se <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-koliko-sam-puta-okidala-s-boka-suzane-matic"><strong>predstaviti nova zbirka poezije 'Koliko sam puta okidala s boka'</strong></a> <strong>Suzane Matić</strong>.</p> <p> Četvrtak donosi <strong>Noć knjige</strong> – što vam se sprema u Booksi možete vidjeti <a href="http://booksa.hr/program/booksa/noc-knjige-2015-u-booksi-sve-za-10"><strong>ovdje</strong></a>, a tu saznajte i što će se sve još događati u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://nocknjige.hr/"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Sun, 19 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-20-2642015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-20-2642015 Fraktura najbolji međunarodni izdavač <p> Nakladnička kuća Fraktura je dobila prestižnu nagradu na sajmu knjiga u Londonu.</p> <div> Prije mjesec dana objavili smo vijest da je <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/fraktura-medju-najboljima" target="_blank"><strong>Fraktura </strong>nominirana za nagradu <strong>London Book Faira</strong></a> za najboljeg međunarodnog izdavača. Iz Londona nam stiže još bolja vijest - Fraktura je dobila nagradu!<br /> <br /> Radi se o prestižnim nagradama za međunarodnu izvrsnost u nakladničkoj industriji - <em>London Book Fair International Excellence Awards 2015.</em>&nbsp;Nagrade se dodjeljuju nakladnicima i agentima u petnaest kategorija i pokrivaju širok spektar nakladništva.<br /> &nbsp;</div> <div> U kategoriji za najboljeg međunarodnog nakladnika za široku publiku - <em>The Bookseller International Adult Trade Publisher Award</em>, koju podržava jedan od najuglednijih svjetskih časopisa za knjigu, nakladništvo i knjižarstvo <strong><em>The Bookseller</em></strong>, nagrada je pripala Frakturi.<br /> <br /> U užem izboru u toj kategoriji bili su i kineski nakladnik <strong>People's Literature Publishing House </strong>i&nbsp;indijski nakladnik <strong>Rupa &amp; co.</strong>&nbsp;Žiri je, između ostaloga, istaknuo da je nagrada pripala Frakturi zbog njezina jedinstvenog spoja kvalitetnog izdavaštva, inovativnosti i digitalnog marketinga.<br /> <br /> Čestitamo!<br /> <br /> info: <a href="http://www.fraktura.hr/novosti/london-book-fair-international-excellence-awards-2015/" target="_blank">Fraktura</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/actualitte/17151012865/in/photolist-s8zqAn-s8yE1a-rQYaQu-rPeHSg-s8vWvM-rPfhtD-rR162u-rR1coY-rQZXNG-s8qtQo-s6hsLS-rcktbx-rb1m7N-rQyj16-rbcF4n-s7WWqH-rQrmeu-rQreeY-rb1UfA-s81Hr2-rQyt3V-s81zn6-rbcK5P-s7Xj3k-rNFhAP-s5HGmo-rQq5L5-s8261e-rNFZfp-s7XDMa-rQydTn-s5HVvj-rQr3Ew-rb1xQs-rQqp1S-rbcP7M-rQyJTc-rbdmUe-s5HK11-rNFKyM-s81ScP-rQykw2-s7XFva-rbdiST-rNFmxr-s7SfZY-rQy6JT-s6QUTC-rc8VRb-rckyNz" target="_blank">ActuaLitté</a></div> Fri, 17 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/fraktura-najbolji-medjunarodni-izdavac http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/fraktura-najbolji-medjunarodni-izdavac MasterCard Brod knjižara <p> 'MasterCard Brod knjižara - Brod kulture' organizira natječaj za najbolju kratku priču. Rok za prijavu: 15.5.2015.</p> <div> Kulturno-turistička manifestacija <strong><em>MasterCard Brod knjižara – Brod kulture </em></strong>objavljuje početak 6. natječaja za najbolju kratku priču, uz potporu generalnog sponzora kompanije MasterCard već devetu godinu. Na natječaj se pozivaju svi zainteresirani da pošalju svoje dosad neobjavljene kratke priče.&nbsp;</div> <div> <br /> <div> Pravila natječaja:<br /> <br /> <div> 1. Priča može imati od 4 kartice (7200 znakova, računajući i razmake između riječi) do 10 kartica (18000 znakova).<br /> <br /> 2. Na početku teksta treba stajati: ime i prezime autora, poštanska adresa, broj telefona/mobitela i e-mail adresa, a ispod toga naslov priče.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 3. Radovi se šalju isključivo putem e-maila na adresu: brodkulture.prica@gmail.com</div> <div> &nbsp;</div> <div> 4. Datoteka/file treba imati naslov koji se sastoji od prezimena i imena autora i prve riječi naslova priče pri čemu su riječi međusobno spojene crticom: prezime-ime-naslov (primjer: marković-ivan-priča).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 5. Natječaj je regionalni pa jezik priče može biti hrvatski, ili srpski, ili bošnjački, ili crnogorski.<br /> <br /> 6. Priča treba biti napisana u Wordu, u fontu Times New Roman – od 14 točki, latinica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 7. Priča ne smije biti prethodno objavljena.<br /> <br /> 8. Svaki autor/ica na natječaj može poslati samo jednu priču.<br /> <br /> Rok za predaju priče je 15.5.2015. Rezultati će biti objavljeni krajem lipnja.</div> <br /> Najbolje priče će se objaviti u knjizi <strong><em>20 + 1 najbolja priča za ljeto 2015.</em></strong> u kojoj će se uz pobjedničku naći još i dvadeset najboljih priča. Autor/ica najbolje priče bit će nagrađen/a i prvom nagradom koju čini tjedan dana plovidbe Brodom kulture, čime će ujedno dobiti priliku i za dodatnu medijsku promociju. Autori ostalih dvadeset izabranih/objavljenih priča dobivaju besplatno dva primjerka knjige.</div> <div> <br /> <div> Knjiga će biti objavljena prije ovogodišnjeg krstarenja MasterCard Broda kulture te će biti ponuđena na prodaju u jadranskim lukama u kojima Brod pristaje. Prodajna cijena knjige bit će vrlo popularna kako bi se omogućio što izravniji put do čitatelja, kao i promocija autora priča.&nbsp;Kulturni program Broda uključuje izvođenje besplatnih kazališnih predstava, čitanje stihova i književne radionice, recitale, koncerte. Brod plovi od 25. srpnja do 7. kolovoza.</div> <div> &nbsp;</div> </div> </div> <div> Žiri čine književnik&nbsp;<strong>Ludwig Bauer </strong>(predsjednik žirija), književnica i znanstvenica dr. sc. <strong>Lidija Dujić</strong>, menadžer u kulturi i organizator manifestacije&nbsp;<strong>Igor Gerenčer</strong>&nbsp;te prevoditelj, književnik i pobjednik lanjskog natječaja <strong>Andy Jelčić</strong>.&nbsp;<br /> <br /> Ostale informacije možete pronaći na <a href="https://www.facebook.com/brodknjizara.brodkulture.5?fref=ts" target="_blank">Facebook stranici Broda</a>.<br /> &nbsp;</div> <div> info: Brod knjižare<br /> foto: <a href="http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Michael_Zeno_Diemer_-_Ship_at_Sea.jpg" target="_blank">Michael Zeno Diemer</a></div> Fri, 17 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/mastercard-brod-knjizara http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/mastercard-brod-knjizara Tim Žak <p> Pukim slučajem na vidjelo su ovih dana izašli glazbeni ukusi djelatnika kombinata.</p> <p> Običnim danima u prostorijama Književnog kombinata Booksa ljudi dolaze uživati uz neku od 26 vrsta kava, sokićima od bazge i toploj čokoladi, opustiti se od svakodnevnih briga, u miru proćakulati s prijateljima, napisati zadaću i slično. Naši gosti ne žele da ih se uznemirava, naročito ne napadnom glazbom.<br /> <br /> Glazba je tu, kotrlja se u pozadini kao pitom brdsko-planinski potočić na kojemu se vjeverice, puhovi i druge životinje dođu napiti vode. Nije hitoidna ili preglasna, te kao takva ne odvlači pažnju krotka pučanstva. Najčešće su to nekakvi umilni, transcendentalni zvuci, plinki-plonki jazz, <strong>The National</strong>, <strong>Adriano Celentano</strong> ili kakav anemičan skandinavski blues skladan iz puke obijesti.<br /> <br /> Ništa, dakle, zbog čega bi poželjeli zaplesati ili glasno zapjevati. Bilo je incidentnih situacija. Zbog puštanja napadne ili preglasne glazbe do danas je čak trideset i dvoje konobara zavrijedilo izvanredan otkaz (3 koma 2 godišnje). Kriomice bi od doma znali donositi <strong>Nick Cavea</strong>, <strong>Brunu Marsa</strong>, <strong>Gibbonija</strong> ili <strong>Def Leppard</strong>, pa to puštati u trenucima kad na vidiku ne bi bilo <strong>Mike</strong>, <strong>Vanje</strong> ili <strong>Ane</strong>.<br /> <br /> No one bi se skoro uvijek pojavile ili bi netko od gostiju zatražio <em>Knjigu žalbe </em>i tamo ostavio prigovor, pa bi Mika, koja svako jutro prvo prelistava upravo tu hudu knjigu, sve doznala. Onda bi pozvala krivca, poslala ga <strong>Šeherzadi</strong> na blagajnu, isplatila kukavca i ekspresno mu uručila izvanredni otkaz.<br /> <br /> Pa što onda slušaju djelatnici kombinata? – zapitat će se s pravom znatiželjna čeljad. Glazbeni ukus osjetljiva je stvar. Do dvadesete razmećemo se ljubavlju k ovoj ili onoj vrsti tamburanja, nosimo majice i bedževe s imenima bandova. Kasnije, kad čovjek odraste, takve gluposti više ne čini. Glazbeni ukus kombinatlija možda bi dovijeka ostao prekriven velom tajne da se prije 72 sata nije dogodilo ono što se dogodilo.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Tri dana ranije…<br /> <br /> Ispred Lisinskog vladala je velika, zamalo pa neopisiva gužva. Mjesta za parkiranje ni za lijek da ti treba. Jedan taxi zaustavlja se ispred glavnog ulaza. Iz njega izlazi zrihtana, napirlitana Ana i njezin pratitelj <strong>Servantes</strong>, gospodin aristokratsko-bilderskog držanja.<br /> <br /> "No, hajde, požuri! Kaj se vlečeš kak megla?", dobaci Ana zvjerajući naokolo.<br /> <br /> "Idemo na koncert <strong>Žaka Houdeka</strong>, što je u tome loše, leptirice?"<br /> <br /> "Ne bi htjela da me slučajno vidi neko iz kombinata."<br /> <br /> "Ali zakaj, ribice? Ne razumijem."<br /> <br /> "Eto, ne moraju svi znati da sam veliki fan <em>Tima Žak </em>i da svaku subotu gledam <strong><em>The Voice</em></strong>."<br /> <br /> Svega 12 metara dalje, u holu, ispred štanda s majicama čekali su Vanja i <strong>Božo</strong>. Također u svečanoj obleki. Vanja je čak imala i snježnobijele damske rukavice, te minijaturnu čeče torbicu s prepoznatljivim logom <strong>Louisa Vuittona</strong> u koju je mogao stati tek omanji upaljač i možda još šest kuna.<br /> <br /> "Isuse, eno Ane", promrsi Božo.<br /> <br /> "Nemoj me j…t, gdje, gdje?", Vanja vidno pobijeli u licu poput vampira <strong>Lestata</strong>.<br /> <br /> "Emh, evo je…", Božo naglo porumeni.<br /> <br /> Ne gledajući na tu stranu, Ana je, sveudilj navlačeći Servantesa, udarila pravo na kolegicu i supruga joj.<br /> <br /> "Heh, dobra veče, drugarice", Ana se prva snašla, "odakle vi u Lisinskom? Kaj nisi spominjala jučer da idete na grunt?"<br /> <br /> "Oho-ho, Anči, da, ne… moš mislit budala, zabrijali da je večeras onaj <strong>The Rosenberg Trio</strong>. Još ja kažem: crni Božidare, pa jesi ti ziher?"<br /> <br /> "Ne znam gdje mi je pamet bila? A odakle vas dvoje?", Božo će.<br /> <br /> "Isti slučaj ko i kod vas, kae ovo, hebate miš, da nije neka epidemija, heh?"</p> <p> "Ahaha-ahaha…", smijuljila se Vanja na silu, "baš, dobro kažeš, epidemija, nema kaj drugo bit, hihihi… ovaj, da, vidimo se onda."<br /> <br /> "Da, da, svakako…"<br /> <br /> Dok je trajao ovaj superneugodnjak, u zgradu Lisinskog upravo su ulazili <strong>Dunja Draguljče</strong>, <strong>Martina</strong> i <strong>Luka</strong>. Sve troje zbigecani do neprepoznatljivosti. Draguljče si je, specijalno za ovu prigodu, dala i kosu popeglati. Martina se šepirila u izazovnoj haljini <strong>Stelle McCartney</strong>, a Luka je nabacio <strong>Tom Ford</strong> odijelo s dodatkom leptir-mašne koju je svako malo nervozno potezao.<br /> <br /> "Svetog mi tapira", Martina se ukopa na mjestu, "Eno Vanje, Bože, Ane i onog njenog!"<br /> <br /> "Gdje, gdje?", u dvoglasu će Dunja i Luka, spremni šmugnuti u prvu mišju rupu.<br /> <br /> Ali, avaj, prekasno. Već su ih vidjeli.<br /> <br /> "Opala, eto i vas", rezignirano primijeti Vanja.<br /> <br /> "Ma da, emh…", petljala je Martina, "radimo nekakvo sociološko istraživanje."<br /> <br /> "Istina", cikne Dunja, "treba Luki za Zarez, pa došli."<br /> <br /> "Tako je, za Zarez neš radimo, reportažica, a vi?"<br /> <br /> ***<br /> <br /> Za to vrijeme u Martićevoj…<br /> <br /> Mika je sama sjedila u Booksi prelistavajući <em>Playboy</em>. Ma gdje li su svi, do đavola, pitala se. No dobro, pomisli, kad već nema žive duše, idem si ja pustit nešto za svoju dušu. Izvadi iz ruksaka CD <em>South of Heaven</em> skupine <strong>Slayer</strong>, stavi ga u <em>player </em>i s uobičajenih 3 pojača na 6.</p> <p> I jeziv zvuk propara zrak.</p> <p> <br /> <br /> F.B., 17. travnja 2015., Zagreb</p> <p> foto: Mikin omiljeni band - Slayer (<a href="https://www.flickr.com/photos/metalchris/" target="_blank">Metal Chris</a>)</p> <p> &nbsp;</p> Fri, 17 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/tim-zak http://www.booksa.hr/kolumne/tim-zak Anarhizam je otvorena knjiga <p> U sjeni većih i manjih sajmova, u Zagrebu se održalo već 11. izdanje Anarhističkog sajma knjiga. Razgovaramo s organizatorima ASK-a.</p> <div> <em>Od 10. do 12. travnja uspješno je održan 11. <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/anarhisticki-sajam-knjiga-2015" target="_blank"><strong>Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu</strong></a>.&nbsp;Razgovarali smo s organizacijskim kolektivom,&nbsp;a naši sugovornici inzistirali su da ih se ne izdvaja imenom i prezimenom, nego da se potpišu kolektivno kao organizatori ASK-a. Zašto je tome tako? Saznajte u razgovoru...</em><br /> <br /> <strong>***<br /> <br /> Prije nekoliko dana završilo je jedanaesto izdanje <em>Anarhističkog sajma knjiga</em>. Već taj respektabilan broj ukazuje na značaj ove manifestacije. No, da se vratimo na sam početak, kako je i zašto došlo do pokretanja cijele priče? Naime, u početku je Sajam još bio donekle mobilan, svakako u kontekstu Balkana…</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sajam je prvi put organiziran 2005. godine kao <em>Balkanski anarhistički sajam knjiga</em> (BASK), koji se i danas održava, ali svaki put na drugoj lokaciji, tako da je BASK zadržao taj 'mobilni' karakter i do danas se održao u Ljubljani, Zagrebu, Sofiji, Skopju, Solunu, Mostaru, Zrenjaninu...</div> <div> <br /> No, mi smo te godine odlučili da ćemo nastaviti organizirati <em>Anarhistički sajam knjiga </em>jer smo smatrali da je u Zagrebu potrebno imati jedno stalno događanje, koje će okupljati grupe, projekte, inicijative i pojedince/ke iz regije i svijeta pa smo tako do danas imali sudionice/ke sa svih kontinenata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>S obzirom na činjenicu da je iz godine u godinu glavna konstanta Sajma upravo njegovo mijenjanje, koje su prema vama osnovne značajke ovogodišnjeg izdanja? &nbsp;&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Osnovna značajka sajma je njegova otvorenost za prijedloge jer, umjesto da imamo jednu grupu ljudi koja će odrediti teme i pozivati goste, poziv je upućen svima, a onda se prema predloženim temama formira i program. Riječ je o samoorganizaciji u najjednostavnijem obliku, a ono što mi zapravo pokušavamo napraviti je osigurati prostor i vrijeme za diskusije, predstavljanja i sam sajam, dok je sve ostalo inicativa samih sudionica/ka, bez obzira je li riječ o nekome tko ima štand s literaturom, predavačima ili predlagateljima diskusija, odnosno 'posjetiteljima/icama'.<br /> <br /> Ovo posljednje i ne postoji iz naše perspektive: svi su jednako pozvani da sudjeluju, interveniraju, pomognu, predlažu, diskutiraju ili doprinesu na koji god način žele. U tom smislu je teško i govoriti o konkretnim organizatorima, kad su to zapravo svi koji su bilo kako sudjelovali na sajmu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Što je s financijskim aspektom organiziranja ovakvog događaja? Uspijevate li pokriti troškove koji, iako znatno manji od drugih sajmova, ipak nisu zanemarivi?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovdje možemo citirati jednu izjavu s ovogodišnje diskusije, koja se dotaknula i pitanja financiranja. Naime, jedan od sudionika diskusije je cijeli razgovor zaključio time da je rekao kako financije nisu prvi, već zadnji problem, a ono što je potrebno da se bilo koji događaj ili inicijativa dogodi je predanost, odnosno da treba uložiti srce, um i tijelo u cijelu stvar, a tek na kraju vidjeti je li i za što potreban novac.</div> <div> <br /> Tako nekako i organiziramo sajam sve ove godine: sav rad je volonterski, tu moramo zahvaliti i svima koji su nam dosada izašli u susret s prostorom, a sve one troškove koje smo imali pokrivamo osobnim donacijama i <em>benefit </em>događanjima. Kao i kod svega ostalog, svi su pozvani nešto napraviti u tom smjeru, tako da je i ove godine organizirano nekoliko solidarnih događanja, što je na kraju bilo i više nego dovoljno za pokrivanje svih troškova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Možete li usporediti zagrebački sajam s međunarodnim sajmovima anarhističke literature?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Teško je dati neku usporedbu jer je svaki sajam specifičan, njegov opseg i sadržaj ovise o tome gdje se događa. Tako imamo sajam u Londonu, koji je daleko najveći takav događaj u Evropi, ali se, za razliku od nekih drugih sajmova koji traju po par dana, londonski događa samo jedan dan. No tamo kroz sajam prođe na tisuće ljudi, što u manjim sredinama nije slučaj. Pa ipak, sajmovi u manjim sredinama ponekad imaju jači odjek u društvu jer su u direktnijoj komunikaciji s okolinom, okupljaju najrazličitije ljude i ponekad se (kao recimo u Barceloni) događaju na otvorenom u centru grada.</div> <div> <br /> Svaki sajam zapravo odražava potrebe i mogućnosti lokalne zajednice, a upravo zbog toga ih je jako teško uspoređivati jer, iako su ponekad slični, nisu organizirani uvijek po istom 'receptu'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ovakve manifestacije imaju i ulogu kada je riječ o održavanju veza sa scenom u drugim centrima i uspostavljanju protočne komunikacijske mreže. Koliko je upravo taj aspekt važan kada govorimo o Anarhističkom sajmu knjiga u Zagrebu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sajam ima međunarodni karakter i svakako je mjesto susreta, mnogi sudionici/e dolaze svake godine, tako da sajam predstavlja stvaran prostor u kojem se diskusije koje se inače događaju kroz publikacije i u virtualnom svijetu, produbljuju i dobijaju na živosti. Osim toga, riječ je uvijek o okupljanju ljudi koji zastupaju širok raspon ideja i strategija unutar anarhizma, ali i daje svima priliku da se upoznaju s projektima i inicijativama koje postoje u regiji i svijetu.<br /> &nbsp;</div> <div> Zapravo, važnost anarhističkih sajmova knjiga se možda najviše očituje u tome da ih je danas i teško sve nabrojati, a prije desetak godina ih je bilo tek nekoliko. Događaju se u svim kutovima svijeta, od nekih malih mjesta do ogromnih gradova, tako da je posve jasno kako je ova vrsta događanja prepoznata kao nešto što otvara niz novih mogućnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kolika je zapravo dostupnost slobodarske odnosno anarhističke literature izvan ovakvih konkretnih žarišta i velikih događaja? Smatrate li da je anarhistička scena relativno zatvorena i postoji li u tom smislu opasnost od neke vrste anarho-elitizma (što, doduše, samo po sebi zvuči poput paradoksa), ograničenog na veća središta?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Literatura je dostupna gdjegod postoji barem jedna osoba koja će poduzeti nešto oko toga da je učini dostupnom. Tako imamo primjere knjižnica/infoshopova koji postoje i u velikim gradskim središtima i u onim manjim. Ne treba zaboraviti da je anarhistička literatura dostupna na internetu; već u ranim danima interneta, jedne od prvih arhiva tekstova, besplatne knjige i druge publikacije, bile su upravo anarhističke. Osim toga, anarhistička literatura je dostupna i u knjižarama, pa zapravo nije riječ o nedostupnoj, već relativno široko prisutnoj literaturi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već smo spomenuli da se i ovakvi sajmovi događaju svugdje i nisu ograničeni samo na velike gradove. Uz to, anarhizam nije neki ekskluzivan 'klub' kojem se može pristupiti. Svatko to odlučuje za sebe, nema članarine, nema pristupnica, već samo ideja da se želimo boriti za bolji svijet, a onda i nešto poduzeti u tom smjeru. Naravno, to ne znači da nećemo osnivati grupe, udruživati se, surađivati, biti solidarni i pokušati nešto napraviti zajedničkim snagama. Upravo u tome je stvar, no bez osobne inicijative, to se neće dogoditi. Nitko to ne može napraviti umjesto nas.<br /> <br /> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/rogimmi/2385263392" target="_blank">Roberto</a></div> Thu, 16 Apr 2015 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/anarhizam-je-otvorena-knjiga http://www.booksa.hr/kolumne/anarhizam-je-otvorena-knjiga Nadrogirana noćna vožnja <p> Na temelju romana 'Less Than Zero' Breta Eastona Ellisa o američkoj zlatnoj mladeži, nastala je furiozna pjesma Bloc Partyja 'Song For Clay'.</p> <div> Knjige koje čitamo, glazba koju slušamo, filmovi koje gledamo, sve to postaje dio nas. Odnosno, sve to postaje dio nas ako je dobro. Mislim da svatko s prosječnim iskustvom konzumiranja bilo kojeg vida umjetnosti može prepoznati trenutak u kojem shvati da knjiga koju upravo čita nije samo još jedan ukoričeni artefakt koji će pomoći da vrijeme na wc-u brže prođe, već i nešto što će nepovratno promijeniti njegov svijet, makar malko, neznatno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nekad se taj trenutak dogodi već na prvim stranicama, a nekad ga treba čekati dulje, biti strpljiv i uporan. Nekad se čini da se on dogodio, ali već nas sljedeća stranica razuvjeri.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To je slično kao sa zaljubljivanjem: sjećamo se kako je divno biti opčinjen nekime, kako je uzbudljivo osjećati tupu prazninu u želucu koju neki pogrešno nazivaju leptirićima pa pokušavamo umjetno isprovocirati sklop tih osjećaja, uvjeravamo se da nam se sviđa netko tko nam ustvari ni po čemu ne odgovara. Ipak, jednom kada se zaista dogodi (a s knjigama se, naravno i na sreću, događa daleko češće nego s ljudima), znamo da to zaista jest to, tu ne može biti pogreške.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neke se knjige tiho upišu u naš osobni kanon, neprimjetno postanu još jedna od bezbrojnih i teško razlučivih niti koje tvore naš karakter, diskretno se upletu s onima koje smo dobili odgojem i horoskopskim znakom, a druge nas počnu opsjedati. Možemo o njima govoriti bez kraja i konca, onima koje to zanima i, još češće, onima koje za to boli briga; možemo sanjati rečenice, likove i dijaloge; možemo vječno vucarati jedan primjerak sa sobom, onoliko dugo dok se u našoj svijesti ne pretvori u amajliju, u nešto što zapravo nema vrijednosti osim one koju smo sami u nju upisali. Imamo li talenta, možemo o knjizi napraviti pjesmu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upravo je to napravio <strong>Kele Okereke</strong>, frontmen svojedobno jako popularnog londonskog <em>indie rock </em>benda <strong>Bloc Party </strong>koji je svoju fascinaciju romanom <strong><em>Less Than Zero </em></strong>američkog pisca <strong>Breta Eastona Ellisa </strong>odlučio ovjekovječiti u petominutnoj mješavini nježnog klavira, glasnih i odrješitih gitarskih rifova, luđačkog bubnjanja, mahnite energije, izvikivanja stihova poput parola i nešto pjevanja u falsetu.&nbsp;</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/EkplhXJgC5I" width="370"></iframe><br /> <br /> Pjesma '<em>Song For Clay (Disappear Here)</em>' je, kao što joj i samo ime kaže, posvećena glavnom liku romana (ili je barem napisana u njegovu čast), mladom i bogatom studentu Clayu koji se za vrijeme zimskih praznika vraća u svoj rodni Los Angeles kako bi se opet družio sa svojim starim prijateljima koji su, kako to već kod Ellisa biva, svi redom razuzdani partijaneri.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Clay će se postupno izolirati od stare škvadre, shvatit će da im ne pripada onoliko koliko mu se to ranije činilo, ali će se prije toga, kako to također kod Ellisa već biva, morati probiti kroz hrpetine droge, more alkohola, ne baš svakidašnje pojave kao što su dvanaestogodišnji seksualni robovi i generalni osjećaj opće blaziranosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvi je dio pjesme veoma lagan i može nas zavarati jer nakon takve uljuljkanosti rijetko tko očekuje eksploziju energije koja će kasnije uslijediti, a već u prvoj strofi Okereke sjajno opisuje Claya ili bilo kojeg drugog junaka našeg doba, jednog od onih koji su uvijek bili u središtu Ellisova spisateljskog interesa - bogatog mladića kojemu je dekadencija prirodno stanje, obijesnog, hladnog i bezosjećajnog, spremnog konzumirati sve što se konzumirati može, možda čak i bez prave želje da to učini, samo zato što si je to u stanju priuštiti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>I am trying to be heroic</em></div> <div> <em>In an age of modernity</em></div> <div> <em>I am trying to be heroic</em></div> <div> <em>As all around me history sinks</em></div> <div> <em>So I enjoy and I devour</em></div> <div> <em>Flesh and wine and luxury</em></div> <div> <em>But in my heart I am lukewarm</em></div> <div> <em>Nothing ever really touches me</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon ovog opisa glavnog lika uslijedit će scena u prestižnom restoranu u kojoj Clay i njegova dragana jedu <em>foie gras </em>i piju šampanjac, ali okusne i mirisne senzacije hrane i pića njemu, predvidljivo, ne znače ništa. Trpa on to u sebe kao što obični smrtnici u sebe ubace suhi sendvič za vrijeme pauze na poslu, a kako ga hrana ostavlja ravnodušnim, tako je posve neosjetljiv i na poljupce koje također tek odrađuje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U nečemu što bi mogao biti refren, da nije toliko ubrzano, sumanuto i živčano, i da se pojavi više od jednom kao što to refreni imaju naviku činiti, dobivamo i konačnu potvrdu, ako nam je uopće trebala, da je motivacija za ovu pjesmu Ellisov roman prvijenac (koji je, da stvar bude bolja, nazvan po pjesmi <strong>Elvisa Costella</strong>) jer je stih o spajanju na autocesti zapravo preuzeta prva rečenica romana.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Oh how our parents suffered for nothing</em></div> <div> <em>Live the dream like the 80's never happened</em></div> <div> <em>People are afraid to merge on the freeway</em></div> <div> <em>Disappear here</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova pjesma zvuči upravo tako, kao nadrogirana noćna vožnja brzom trakom, ona u kojoj se svjetla u vrtlogu stapaju u jedno, jedina aktivnost koja individui otupjeloj od previše raskoši još može pružiti kakav-takav adrenalinski poticaj; vožnja u kojoj sudar postaje sasvim realna, a možda i priželjkivana mogućnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Fina je ovo posveta romanu i lijepa kritika onoga što se u nas obično nazivalo 'zlatnom mladeži', samo što su njezini pripadnici u Ellisovim knjigama imali daleko više stila, ukusa i obrazovanja od primjeraka koje mi svakodnevno viđamo kako parkiraju svoja skupa kola na nedopuštenim mjestima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao i kod Ellisa, nema tu dociranja ili moraliziranja, samo bljeskoviti uvid u neki život koji je jednak ili barem vrlo sličan u Londonu, Los Angelesu ili Zagrebu. Život u kojem ima toliko novca da se njime čak na trenutak uspije zamagliti činjenica da novac ne kupuje zadovoljstvo. Život o kojemu je zanimljivo čitati i slušati, ali živjeti ga, to može željeti samo netko tko nikada nije sanjao dijelove romana, netko tko nikada nije zaboravio jesti jer je cijeli dan slušao jednu pjesmu, netko tko nikada nije bio zaljubljen.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Andrija Škare<br /> foto: <a href="http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Deluxe_room_with_Marina_Bay_view,_The_Ritz-Carlton_Millenia_Singapore_-_20110722.jpg" target="_blank">Hotel Ritz-Carlton, Singapur</a></div> Thu, 16 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/nadrogirana-nocna-voznja http://www.booksa.hr/kolumne/nadrogirana-nocna-voznja Finalistice BWPFF-a 2015. <p> Među ovogodišnjim finalisticama su i dobro znana imena poput Ali Smith, Rachel Cusck i Sarah Waters.</p> <p> Finalistice nagrade <strong><em>Baileys</em></strong> (<em>The Baileys Women’s Prize for Fiction</em>) za najbolju žensku prozu u minuloj godini su:</p> <p> <strong><em>Outline</em></strong>, <strong>Rachel Cusk</strong></p> <p> <strong><em>The Bees</em></strong>, <strong>Laline Paull</strong></p> <p> <strong><em>A God in Every Stone</em></strong>, <strong>Kamila Shamsie</strong></p> <p> <em><strong>How to Be Both</strong>, </em><strong>Ali Smith</strong></p> <p> <strong><em>A Spool of Blue Thread</em></strong>, <strong>Anne Tyler</strong></p> <p> <strong><em>The Paying Guests</em></strong>, <strong>Sarah Waters</strong></p> <p> &nbsp;</p> <p> Ime pobjednice ove vrijedne nagrade doznat ćemo 3. lipnja, a tko je sve slavio od 1996. – 2014. pogledajte <a href="http://www.womensprizeforfiction.co.uk/archive" target="_blank">na stranicama BWPFF-a</a>.</p> <p> izvor i foto: <a href="http://www.womensprizeforfiction.co.uk/" target="_blank">BWPFF</a></p> Thu, 16 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/finalistice-bwpff-a-2015 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/finalistice-bwpff-a-2015 Luki Bekavcu EU nagrada za književnost <p> Zapaženo međunarodno priznanje Luka je zavrijedio svojim drugim romanom 'Viljevo'.</p> <p> <strong>Luka Bekavac</strong>, autor iznimno zapaženih i hvaljenih romana <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritika-114-luka-bekavac" target="_blank"><em><strong>Drenje</strong></em></a> i <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritika-213-luka-bekavac" target="_blank"><em><strong>Viljevo</strong></em></a>, okitio se (kaže A. da 'nije čoek bor pa da se okiti', ali pustimo sad sitničavosti i zadjevice čangrizavaca) još jednim lijepim priznanjem.<br /> <br /> Luka nam je jedan od dobitnika Europske nagrade za književnost, a to je zavrijedio upravo svojim romanom <em>Viljevo</em>.<br /> <br /> Uz Luku, ovogodišnji dobitnici su još i: <strong>Carolina Schutti</strong> (Austrija), <strong>Gaëlle Josse</strong> (Francuska) <strong>Edina Szvoren</strong> (Mađarska), <strong>Donal Ryan</strong> (Irska), <strong>Lorenzo Amurri</strong> (Italija), <strong>Undinė Radzevičiūtė</strong> (Litva), <strong>Ida Hegazi Høyer</strong> (Norveška), <strong>Magdalena Parys</strong> (Poljska), <strong>David Machado</strong> (Portugal), <strong>Svetlana Zuchova</strong> (Slovačka) i <strong>Sara Stridsberg</strong> (Švedska).<br /> <br /> Ova nagrada (<em>European Union Prize for Literature</em>) dodjeljuje se od 2009., a od hrvatskih autora osvojile su je dosad <strong>Mila Pavićević</strong> za <em><strong>Djevojčica od leda i druge bajke</strong></em> (2009.) i <strong>Lada Žigo</strong> za <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje-rulet" target="_blank"><em><strong>Rulet</strong></em></a> (2011.).<br /> <br /> Svi nagrađeni autori dobit će po 5000 eura i pristup različitim fondovima koji će omogućiti prevođenje njihovih djela na druge jezike.<br /> <br /> Čestitke Luki!<br /> <br /> izvor: promotivni materijal<br /> foto: <a href="http://www.fraktura.hr/knjige/product.aspx?c=0&amp;p=723" target="_blank">Fraktura</a></p> Wed, 15 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/luki-bekavcu-eu-nagrada-za-knjizevnost http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/luki-bekavcu-eu-nagrada-za-knjizevnost Život u poratnoj Poljskoj <p> 'Traktat o ljuštenju graha' Wiesława Myśliwskog&nbsp;je bogat sadržajem i zanimljiv formom - jedan od romana kojima se čitatelj neprekidno može vraćati.</p> <div> Wiesław Myśliwski: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/traktat-o-ljustenju-graha" target="_blank"><em>Traktat o ljuštenju graha </em></a>(Naklada Ljevak, Zagreb, 2015.; S poljskog preveo <strong>Mladen Martić</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>A guy walks into a bar...</em> Ne, čekajte, krivo. Stanoviti gospodin uđe u jednu od pitomih vikendaških kućica na rijeci Rutki kako bi kupio nešto graha. 'Došli ste kupiti graha? K meni?', pita ga pripovjedač na samom početku romana, i započne svoju životnu priču.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz narativnog okvira koji je, kako bi prikladno rekle naše komšije, prost k'o pasulj, prekaljeni poljski pisac <strong>Wiesław Myśliwski</strong> (rođen 1923.) ispisao je dubok, ali pitak roman o životu, odrastanju, ratu, ljubavi, sjećanju i, što je najvažnije, slučajnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Traktat o ljuštenju graha </em>u Poljskoj je izdan 2007., a Myśliwski je za nj dobio nagradu <strong><em>NIKE</em></strong>, jedno od najvećih poljskih književnih priznanja. Napisan u formi dijatribe, razgovora s 'odsutnim' sugovornikom koji je implicitno prisutan u dijalogu, ali nema vlastiti glas, <em>Traktat </em>je ispovijest jednog postarijeg gospodina koji pod stare dane, uvjetno rečeno, svodi račune i podvlači crtu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne bi bio nimalo lak zadatak prepričati sadržaj ovog romana. Moglo bi se, dakako, reći kako je u početku bio Drugi svjetski rat, pa kasnije doba gladi i poratne izgradnje razrušene Poljske, valjalo bi napomenuti i kako je pripovjedač učio za električara, a kasnije svirao saksofon, ali čini se da ovom metodom pobrojavanja događaja ne bismo stigli daleko. Kao što smo već spomenuli, Mysliwski piše ispovijest, ali je svjestan toga da se totalitet života ne može prenijeti u književnost, ma koja da se forma ili oblik odaberu:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Samo, vidite, kada ponekad pokušavam obuhvatiti svoj život, a tko to ne pokušava...? Razumije se, ne cijeli, eto, ovo, ono ili to, nitko uostalom nije u stanju u potpunosti obuhvatiti svoj život, pa i najbezazleniji. Ne govoreći da se nameće dvojba je li ikoji život cjelina. Svaki je manje ili više polomljen, često i razbacan." (str. 354)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao što je svaki život razbacan, tako je razbacano i pripovijedanje. Iz pripovjedačeva je sjećanja odabrano samo ono najbitnije, ili ono što se doima najvažnijim, a svi važni događaji koji su doveli do sadašnje pripovjedne situacije i koji su utjecali na lika (možemo reći da se radi o nekoj vrsti <em>bildungsromana</em>) imaju jednu zajedničku crtu: bili su nagli, neočekivani i nepredvidivi. Rječju, slučajni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još je od <strong>Mallarméa </strong>poznato da bacanje kocke neće ukinuti slučaj, i upravo u tom trokutu život – slučajnost – književnost leži najveća draž <em>Traktata</em>. Pripovjedač je, osim nužne fragmentarnosti pripovjednog teksta u odnosu na život o kojem priča, svjestan i životne kontingencije. Na tom fonu gradi roman, spaja događaje i sjećanja, te tumači svoje stavove i ideale.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, pripovjedač je istovremeno svjestan da, budući da se nalazi u književnom tekstu, ništa više nije slučajno, već baš suprotno: namjerna, umjereno organizirana, a naočigled kaotična reprezentacija: "To što se vidimo da ljuštimo ne dokazuje ništa. Premalo bi bilo kada bismo samo ljuštili, da možemo spoznati to što ljuštimo. Naše uzajamne predodžbe o sebi daju tek mjeru tome što ljuštimo. Kao što daju i svemu. Čak ću vam reći, po mojemu mišljenju, tek ono što je predočeno jest pravo." (str. 248)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bogat sadržajem, zanimljiv formom, a poticajan uvidima, analitičkim momentima i filozofskim opservacijama o čovjeku i životu (koje, doduše rijetko, znaju završiti i u nepotrebnoj patetici, što ipak bitno ne narušava dojam o romanu), <em>Traktat o ljuštenju graha </em>vrhunsko je štivo, jedan od onih tekstova kojima se čitatelj neprekidno može vraćati i otkrivati ga iznova.&nbsp;</div> <div> <br /> Ivan Tomašić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/madpole/60367666" target="_blank">Andrzej Szymański</a></div> Wed, 15 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zivot-u-poratnoj-poljskoj http://www.booksa.hr/kolumne/zivot-u-poratnoj-poljskoj Tuga <p> 'Pisac miruje. On je kao lonče u kojem vri voda za čaj. Njegov trenutak slave nastaje kad se u vodu potopi kesica čaja.'</p> <div> Dvadeset godina nakon mog odlaska u Kanadu, to je moj prvi utisak posle povratka, ništa se nije promenilo. Onda uviđam da je većina političara ista, ali njihova retorika nimalo se nije promenila i iz njihovih izanđalih govora ispadaju trake prašine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Formalno, na vlasti je desnica, ali ona sada opstaje samo zahvaljujući 'harizmatičnom' lideru koji je, hteo on to ili ne, znao on to ili ne, zapravo na putu da postane novi S. M., ne toliko po idejama, već po načinu na koji nastoji da kontroliše rad političkih tela i ograniči slobodu medijima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, novi lider je daleko suptilniji. Za razliku od S.M. koji je otvoreno smatrao sebe ocem nacije, novi lider prikazuje sebe kao lidera koji najradije ne bi bio tu gde jeste, ali koji se prihvata tog posla samo zato što oseća da narod to očekuje od pravog vođe. Poslednje analize pokazuju da 56% birača ima poverenje u njega, što nije neka velika većina, ali jeste dovoljna da on nastavi da igra svoju ulogu brižne majke nacije koja je spremna da prihvati krivicu za svaki neuspeh i promašaj, znajući da će joj to samo doneti nove poene među biračima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne mogu verovati! Ja pišem politički tekst, dajem nekakav komentar, iznosim ocene na račun trenutnog lidera Srbije – šta mi se to dogodilo? Jesam li pošašavio ili sam, možda, podlegao nekoj strašnoj bolesti? Ništa od svega toga. Evo šta se desilo…</div> <div> &nbsp;</div> <div> Seo sam za kompjuter sa namerom da napišem tekst za Booksu i odjednom se na mene spustio plašt tuge. Sve je postalo plavičasto, meko, a ponegde čak i gnjecavo. U trenu, život se pretvorio u besmisleni lavirint, dok se pisanje priča pokazalo kao zaludni ljubavni trud.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što sam privlačio sebi zapravo se udaljavalo od mene, ono što sam nastojao bolje da vidim gubilo je prepoznatljive obrise, ono što se u prvi mah ponudilo kao zvuk pretapalo se u tišinu, a sam ja bio sam ogroman poput nekog usahlog mora po čijem peščanom dnu su bile razbacane razne prapotopske kosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ta tuga me podsetila na neke stranice iz <strong>Salingerovih </strong>kratkih priča – niko nije bio tako dobar majstor za opisivanje tuge poput njega. Nije je on uopšte opisivao, ona se sama uselila u te priče i on tu nije mogao ništa da uradi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Setio sam se i tuge u noveli <strong><em>Smrt u Veneciji</em></strong>, mada je nje mnogo više u filmskoj verziji, u <strong>Viscontijevim </strong>slikama, nego u <strong>Mannovim </strong>rečima. Ipak, tužan je pisac Thomas Mann, kao i <strong>Andrić</strong>. Ivo Andrić je tužan pisac, baš kao i <strong>Danilo Kiš</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kiš je imao one krupne vlažne oči koje su ga navodile da peva tužne ruske pesme i recituje stihove francuskih trubadura. Dobar je bio Kiš i nikome nije ostajao dužan. Kada bi odmahnuo glavom, kosa bi mu se nakostrešila kao lavlja griva, isto kao što bi se zatresle dredlokne <strong>Boba Marlija</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Danilo Kiš i Bob Marli bili su jedna ista osoba. To objašnjava tugu u Marlijevim pesmama, pogotovo u savršenoj pesmi '<em>Redemption Song</em>', ali i u mnogim drugim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ništa, međutim, nije u stanju da opiše tugu u pesmi '<em>Ja sam ludak</em>' <strong>Leeja Scratcha Perryja</strong>. To je čista esencija tuge, podvučena neprekidnim ponavljanjima te jednostavne rečenice. Na kraju, prisećam se <strong>Vana Morissona </strong>i njegovog 'osluškivanja lavljeg zvuka”'. Ali tužno je rikao taj lav…</div> <div> &nbsp;</div> <div> I tako sam ja sedeo pod tim plaštom i vreme je prolazilo, ništa nisam radio, ništa mi se nije dešavalo i jedino sam mogao da mislim na onu čitateljku koja mi je, duboko razočarana mojim prvim tekstom, savetovala da pišem upravo o onome što mi se dogodilo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Eto, trebalo je da prođe toliko nedelja da bih joj rekao sledeće: pisac je čovek koji miruje. On nije reporter koji ima za cilj da što brže dojuri na mesto događanja, nije ni novinar koji sve odmah smešta u arhivu tekućih zbivanja. Pisac je kao lonče u kojem vri voda za čaj. Dok voda ključa i klobuča, lonče ostaje mirno. Njegov trenutak slave nastaje onda kada se skloni sa ringle i u vodu potopi kesica čaja. Lonče, dakle, omogućava vodi da postane čaj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako i pisac omogućava onome što mu se desilo da se pretvori u priču ili pesmu, u tekst ili u ono što želi da postane, a nekada čak i u ono što uopšte ne želi, kao onaj mali komentar na početku ovog teksta.</div> <div> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/dubpics/5619966355" target="_blank">monosnaps</a></div> Tue, 14 Apr 2015 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/tuga http://www.booksa.hr/kolumne/tuga Günter Grass (1927. - 2015.) <p> Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1999. i autor 'Limenog bubnja' preminuo je jučer u Lübecku.</p> <p> Jučer je u Lübecku, u 88. godini, preminuo poznati njemački književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1999., <strong>Günter Grass</strong>.</p> <p> Rođen je 1927. u Danzigu (Gdanjsk), a u svijet književnosti zakoračit će sredinom pedesetih. Nakon zbirke pjesama i dramskih djela <em><strong>Die bösen Köche</strong></em>, <em><strong>Hochwasser</strong></em> i <em><strong>Onkel, Onkel</strong></em>, 1959. izlazi prvi dio Danzig trilogije: <em><strong>Limeni bubanj</strong></em> – njegovo najpoznatije djelo.</p> <p> Drugi i treći dio trilogije, <em><strong>Mačka i miš</strong></em>, te <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pasje-godine" target="_blank"><em><strong>Pasje godine</strong></em></a> objavljuje 1961. i 1963.</p> <p> Iz bogatog opusa izdvojimo još <em><strong>Lumbur</strong></em> (1977), <em><strong>Moje stoljeće</strong></em> (1999) i prvi dio memoarske trilogije - <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/dok-ljustim-luk" target="_blank"><em><strong>Dok ljuštim luk</strong></em></a> (2006).</p> <p> <strong>Volker Schlöndorff</strong> po romanu <em>Limeni bubanj</em> režirao je 1979. <a href="http://www.imdb.com/title/tt0078875/?ref_=ttloc_loc_tt" target="_blank">istoimeni film</a> koji je, osim Oscara za najbolji strani film i Zlatne palme u Cannesu, osvojio još nekoliko prestižnih nagrada na svjetskim festivalima. Film je dijelom sniman i u Zagrebu.</p> <p> foto: Günter Grass (<a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/G%C3%BCnter_Grass#/media/File:Grass.JPG" target="_blank">Florian K - Wikimedia Commons</a>)</p> Tue, 14 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/gnter-grass-1927-2015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/gnter-grass-1927-2015 Dva bisera u tami <p> U debitantskoj zbirci priča 'Tamno ogledalo' Ivane Rogar, najbolji su dijelovi u kojima nema 'starinskog pripovijedanja'.&nbsp;</p> <div> <div> Ivana Rogar: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/tamno-ogledalo" target="_blank"><em>Tamno ogledalo </em></a>(Durieux, Zagreb, 2014.)<br /> <br /> Zaista nije bio jednostavan posao pristupiti pisanju teksta o knjizi <strong><em>Tamno ogledalo</em></strong> <strong>Ivane Rogar</strong>. Teško je bilo odlučiti se za neku od eventualnih kritika ili pohvala koje bi mogle da budu osnova tog teksta u nastajanju. Međutim, naposletku, posle dugog i iscrpnog vaganja, kada se saberu sve brojne vrline i mane ove knjige, svi njeni blistavi i problematični momenti – a ima i jednih i drugih - utisak koji ostaje ne preteže ni na jednu stranu. Zapravo, osnovna odlika ove knjige je njena neujednačenost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Tamno ogledalo </em>je knjiga sastavljena od četrnaest priča vrlo labavo povezanih upravo tom naslovnom metaforom 'tamnog ogledala' (metaforom koja je naslov i jedne od priča u knjizi). Šta to ogledalo simbolički predstavlja u pripovedačkom svetu Ivane Rogar? Ono je, u suštini, <em>the&nbsp;dark side of the moon </em>blještave građanske običnosti, tog svojevrsnog srednjoklasnog ideala.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Većina njenih junaka u ovoj knjizi su junaci koje bismo mogli (jasno, s puno ograda koje takva uopštavanje nose sa sobom) nazvati običnim, svakodnevnim ljudima koji žive živote koji se po ma kojoj osnovi ne bi mogli nazvati spektakularno zanimljivim. Većina njih su intelektualci (u pokušaju) i pripadnici nekakvog srednjeg društvenog sloja, uronjeni u stambene kredite i odlaske na eventove koji za cilj imaju svakorazna kulturna uzdizanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, Ivanu Rogar je kao autorku u ovoj knjizi uglavnom zanimala mračna strana tog društvenog sloja, momenat u kome se naizgled besprekorni članovi zajednice ogledaju u 'tamnom ogledalu' - ogledalu koje ih p(r)okazuje u svoj njihovoj izopačenosti, pokvarenosti, malograđanštini, malodušnosti, nesolidarnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I, na nivou postavke, to zvuči vrlo zanimljivo, pa u najavi i blago subverzivno – pogotovo kada se uzme u obzir trend našeg društva u kome kulturni prostor temeljno okupira tobože alternativna, a suštinski liberalno bezopasna i politički korektna skupina koju je Rogar odlučila da raskrinka. Problem je, ipak, u tome što autorka nije uspela u svim pričama da taj zanimljivi koncept izvede do kraja. Razlozi za to su brojni, ali se načelno mogu podeliti u dve grupe.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U nekim pričama, autorka kao da nije izabrala najsrećnija formalna rešenja za ono što je želela da postigne, te se u bespotrebno zakomplikovanim i oduženim narativima izgubila osnovna ideja priče; međutim, u ponekim pričama autorka se, bogami, gotovo i žestoko saplela, te se - umesto da svoje likove stavi ispred tamnog ogledala - i sama pomalo oglednula u njemu pišući iz unekoliko problematične ideološke vizure.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najočitiji primer za tu ideološku dezorijentaciju bila bi prva priča u knjizi koja se zove '<em>Došljaci</em>'. Naime, u njoj pratimo jedan lezbejski par (mada, ne sasvim jasno tako označen, kao što to i nalaže trenutno dominantni <em>queer</em>) koji leto provodi u malom mestu. One su, naravno, intelektualke u bekstvu od velikog, prljavog grada. Međutim, u mestu u kom one provode leto dešava se najezda ogromnih crnih buba koje – osim što na estetskom planu oku mile nisu i što uništavaju seoske resurse – lokalno stanovništvo doživljava kao svojevrsnu biblijsku pošast, opomenu sa nebesa da nešto nije po božijem redu u njihovom malom mistu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, ne treba biti previše pronicljiv te dokučiti da su ljutiti meštani razlog za tu pošast našli upravo u neobičnom paru koji se doselio u njihov kraj – sveštenstvo ih je uputilo da krvoločki razmišljaju u tom pravcu. Potom sledi potresna scena linča došljaka – meštani srednjovekovno besne ispred kuće u kojoj su junakinje priče smeštene, gađaju ih kamenjem i ostalim letećim oružjem, kao kakva balkanoidna KKK skupina. Naposletku, junakinje napuštaju malo mesto, a odlazeći iz daleka im ti ružni, prljavi i zli meštani izgledaju upravo poput onih demonskih buba od kojih je čitava zavrzlama i krenula.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postoje dve stvari nad kojima savestan čitalac posle čitanja ove priče mora ostati zamišljen. Prva je nedoumica zašto bi neko (autorka, urednik) knjigu koja se dominantno bavi prokazivanjem licemerja i dvoličnosti srednje klase otvorio pričom koja je upravo sa klasne strane vrlo problematična i vrlo nefer napisana prema nižoj klasi?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga stvar je još i važnija – zaboga, zašto autorka koja u nekim potonjim pričama pokazuje stanovitu i feminističku i klasnu svest ispisuje tako jeftin i jednodimenzionalan narativ o nekakvim priglupastim seljacima koji ne vole pedere i lezbe i spremni su da im se najebu materi mile? Jasno, balkanska sela nisu rasadnici i centri LGBTIQ prava i kulture, ali ta netrepeljivost prema Drugom koja postoji u njima suštinski je proizvod moćnog i pakleno štetnog svetonazora koji se oblikuje i primarno reprodukuje upravo u urbanim, uglađenim i srednjeklasnim okvirima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom smislu, priča '<em>Došljaci</em>' Ivane Rogar je zapravo privid ozbiljne književnosti. Ona je dramaturški dobro tempirana i stilski izbrušena do perfekcije, ali nivo na kome ona problematizuje vlastitu temu nedopustivo je banalan i simplifikovan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> '<em>Došljaci</em>' su najočitiji primer te - nazovimo je grubo, i uz taj grubi naziv neka ide i moje izvinjenje &nbsp;- ideološke problematičnosti priča Ivane Rogar. Međutim, i u nekim drugim pričama provejava ovaj isti problem, pogotovo u onim dužim kao što su naslovna '<em>Tamno ogledalo</em>', '<em>Veliki majstor</em>' ili '<em>Mezzosopran</em>'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako se u svim ovim pričama – posebice u prvoj – autorka zaista trudi da istakne onaj već mnogo puta pominjani licemerni status običnog građanstva, čini se da joj je jako teško da se u potpunosti izmesti iz tog diskursa i da ga oboji ironijski, te u jednom trenutku zaista postaje naporno čitati digresije u odnosu na glavni tok ove priče (te junaci razmeštaju <strong>Foknerove </strong>knjige po policama, te svi skupa zdušno pevaju <strong>U2</strong>, te ovo, te ono).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Načelno, sve te digresije, gomilanje informacija o junacima, zahvatanje pozamašnih vremenskih okvira pričama spadaju u pripovedački asortiman koji su u svojim tekstovima o ovoj knjizi i <strong>Jagna Pogačnik <a href="http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1273286" target="_blank">(Jutarnji list)</a>&nbsp;</strong>i <strong>Vladimir Arsenić</strong>&nbsp;<a href="http://www.e-novine.com/kultura/kultura-recenzije/115970-Pripovetke-koje-vas-pouruju-doitate.html" target="_blank"><strong>(E-novine)</strong></a> blagonaklono nazvali 'starinskim pripovedanjem', ali, po mom sudu, te 'starinske' fasade su samo nefunkcionalan ukras koji dolazi onda kada autorka ne zna kako da se upusti u priču ili kada joj, naprosto, iz nekog razloga nedostaje fokusiranosti da priču iznese snažnije. Na primer, mogu da zamislim neuporedivu kraću i neuporedivo efektniju verziju priče '<em>Tamno ogledalo</em>'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Inače, u kritičarskom esnafu načelno važi ono pravilo da valjana kritika ne sme da referiše na ono čega u tekstu nema nego na ono čega u tekstu ima - međutim, ovaj put sam morao da prekršim taj nepisani kodeks kritičarskih samuraja. A ko me je naveo da zamislim tu bolju i kraću, neopterećenu digresijama, verziju priče '<em>Tamno ogledalo</em>'? Pa, upravo sama Ivana Rogar.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, ona je u ovoj knjizi ispisala dve odlične, naprosto maestralne priče. U pitanju su uradci '<em>Nastja</em>' i '<em>Mjesečev krajolik</em>'. U obe ove priče autorka je nastupila vrlo žestoko i u kratkom dahu donele moćne priče, i formalno i ideološki. Prva od njih je neobična (post)ljubavna priča koja, feministički vrlo snažno, daje sjajnu skicu muško-ženskih odnosa, dok je druga – možda još i bolja – odličan primer kako se klasni resantiman može tekstualno uobličiti, a da to ne ispadne puko parolašenje i nekakva pamfletska književnost sa kartonskim poztivcima i negativcima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ključna stvar za izvanrednu uspelost ovih priča je što se u obema Ivana Rogar manula 'starinskog pripovedanja', već je u jako dobro izabrane okvire uglavila nekoliko vrlo zanimljivih mikro-epizoda koje u sebi nose veliki simbolički kapacitet. Prava je šteta što ostale kraće priče u zbirci nisu ponovile uspeh ove dve. Posebno je poslednja priča u knjizi imala tu vrstu potencijala, ali je, nažalost, ostala više na nivou skice nego gotove priče.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, kao što sam rekao na početku teksta, osnovni problem sa knjigom <em>Tamno ogledalo </em>je njena neujednačenost. Međutim, moram biti fer i saglasiti se sa onim što je u svom tekstu napisao i Arsenić – ovaj materijal je prosto vapio za dobrim i promišljenim urednikom. U pričama Ivane Rogar ima dovoljno potencijala da se od njih – da je bilo više pažljivog rada, razgovaranja i problematizovanja različitih aspekata koje priče nose, te i reosmišljavanja nekih od njih - mogla sklopiti stvarno maestralna knjiga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Velika je šteta što je ta prilika propuštena i što su priče ostale i stilski i ideološki toliko heterogene. Heterogenost, naravno, nužno ne mora po sebi biti problem, ali u kontekstu ove knjige i njene naslovne metafore, ona je zaista učinila nažao konačnom utisku. Ali, kao važna i ne mala uteha ostaje i to da posle čitanja ove knjige postoji nada da će u nekoj od sledećih knjiga Ivana Rogar uspeti da u celini zablista onako kako je u ovoj uspela na momente. Mogla bi to biti stvarno velika i važna književnost ovog našeg napaćenog jezika i kulturnog prostora. &nbsp;<br /> <br /> Bojan Marjanović<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/128621707@N08/16449298283" target="_blank">Arno Hoyer</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Bojan Marjanović</strong> (Užice, 1990) - diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na odeljenju za novinarstvo i komunikologiju. Trenutno na Master programu teorije kulture i studija roda na istom fakultetu. Član je redakcije magazina Liceulice. Novinske tekstove objavljivao u dnevnim novinama Danas, internet portalu E-novine i časopisu Tekstura. Priče, poeziju i eseje objavljivao u periodici, zbornicima, magazinima i knjigama. Od decembra 2013. godine zajedno sa Tijanom Spasić uređuje književni program Gradska knjižnica u Kulturnom Centru Grad.</div> </div> <p> &nbsp;</p> Mon, 13 Apr 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/dva-bisera-u-tami http://www.booksa.hr/kolumne/dva-bisera-u-tami Pilselu Nagrada BOOKtiga <p> Drago Pilsel najčitaniji je autor u istarskim narodnim knjižnicama s autobiografijom &nbsp;'Argentinski roman'.</p> <p> Dana 22. travnja, u Poreču, na svečanom otvorenju BOOKtige – Festivala pročitanih knjiga, <strong>Dragi Pilselu</strong> bit će uručena nagrada Booktiga.</p> <p> Nagrada se dodjeljuje najčitanijem autoru u istarskim narodnim knjižnicama, a poznatom novinaru i piscu ovu laskavu titulu priskrbila je njegova autobiografija naslova&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/argentinski-roman"><em><strong>Argentinski roman</strong></em></a>.</p> <p> Osim novčane nagrade i priznanja Pilsel je zavrijedio i sedmodnevni boravak u legendarnoj pazinskoj <a href="http://kucazapisce.hr/hiza-od-besid/" target="_blank">Hiži od besid</a>.</p> <p> Čestitke!<br /> <br /> O najčitanijim domaćicama u zagrebačkim knjižnicama iz 2014. možete pročitati <a href="http://booksa.hr/vijesti/sve/najcitanije-domacice-2014-u-zagrebu" target="_blank">rezultate Booksinog istraživanja</a>.</p> <p> izvor: <a href="http://www.glasistre.hr/" target="_blank">Glas Istre</a><br /> foto: <a href="http://www.apm.hr/argentinski-roman/PR/145921" target="_blank">APM</a></p> Mon, 13 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/pilselu-nagrada-booktiga http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/pilselu-nagrada-booktiga Rasknjižje, 13. – 19.4.2015. <p> Noviteti u ovom 'Rasknjižju' donose raspon od ludizma do žalovanja. Bacite pogled, možda vam neki naslov baš dobro 'sjedne'.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjizevna-konferencija"><em>Književna konferencija</em></a>, César Aira (Fraktura)<br /> Junak romana je César, književnik, prevoditelj, ludi znanstvenik i specijalist za kloniranje – sve to u istoj osobi. Kad u venezuelskom gradiću riješi stoljećima staru zagonetku i pronađe piratsko blago, oslobođen egzistencijalnih briga što su dotad pratile njegovu književnu i prevoditeljsku personu, César se može posvetiti karijeri ludoga znanstvenika. Cilj je sve, samo ne jednostavan: valja mu zagospodariti svijetom, a plan kojim to namjerava ostvariti – stvaranje vojske intelektualnih genija – pokazat će se, ima fatalnu manu.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/blizina-susreta"><em>Blizina susreta</em></a>, Joha Ugrin (Studio TiM)<br /> Ovaj nas roman vraća u ratne devedesete i egzoduse naših žena u Italiju, na privremeni rad. Kao što danas govorimo o odljevu mozgova, tako se tih godina moglo govoriti o odljevu ženske radne snage. Njihovi su životi svedeni na kolotečinu: 15 dana u Italiji, 15 dana kod kuće, uvijek ista polazna postaja, uvijek ista dolazna postaja, ista pitanja, isti razgovori u istome vlaku… I dok je njihova egzistencija samo naizgled riješena, zemlja zahvaćena ratom grca u kaosu…</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/crni-molitvenik"><em>Crni molitvenik</em></a>, Marko Tomaš (Algoritam)<br /> 'Očekujte neku vrstu opojne inicijacije u religiju ljubavi i smrti, 'ubojstvo u savršenom tangu'. Između korica čeka vas gol pjesnik razapet između slavoluka ljubavnoj čežnji i slavoluka 'smrtonosnoj samoći'. Sklonjeni negdje daleko od svih rovova, nacizama, parola, trgovačkih centara i sapunica, naoružajte se i dobro našiljenom crnom olovkom za suradnju s pjesnikom, jer, budite sigurni, čeka vas ugodan posao potcrtavanja naglo pronađenog smisla, užitak u atmosferi i uvidima vješto artikuliranima u začudne, minimalističke iskaze i sintagme.' (Dorta Jagić)</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/pravila-nasljedjivanja"><em>Pravila nasljeđivanja</em></a>, Claire Bidwell Smith (Naklada Ljevak)<br /> 'Ova je memoarska proza optimistično i inspirativno štivo, no to nije knjiga koju je preporučljivo čitati na javnom mjestu ako ste od onih kojima je neugodno rasplakati se pred nepoznatim ljudima. Čitajte je u privatnosti vlastitog doma, uz kutiju papirnatih maramica nadohvat ruke, a kad dovršite čitanje prvi će vam instinkt biti da nazovete svoje najbliže da biste im rekli koliko ih volite.' (O Magazine)</p> <p> Teen:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/teen/glazbena-kutijica"><em>Glazbena kutijica</em></a>, Norma Šerment (Algoritam)<br /> Nika ima dvanaest godina i s majkom se nedavno doselila u novi kvart u kojem joj se baš ništa ne sviđa: okoliš je jadan, škola dosadna, a posebice je muči to što nema ni jedne prijateljice. No, kad slučajno upozna vršnjakinju Petru, sve se mijenja. Petra stanuje s mamom i malim bratom u istoj zgradi, a stan im je prepun čudnih kartonskih kutija nepoznata sadržaja. Što je u kutijama? U potrazi za pustolovinom djevojčice će jednu otvoriti i u njoj pronaći tajanstvenu glazbenu kutijicu ukrašenu neobičnim slikama i simbolima koji podsjećaju na egipatske hijeroglife.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/teen/demon-skolske-knjiznice"><em>Demon školske knjižnice</em></a>, Morea Banićević (Algoritam)<br /> Kad bismo pokušali odrediti žanr ovog romana, vjerojatno bi to bio avanturistično-fantastični roman za mlade, što je upravo jedna od njegovih najvećih kvaliteta. Naime, romana s takvom tematikom koje u nas pišu domaći autori nema već godinama. Napeta i vješto napisana priča o šesteročlanoj skupini prijatelja dvanaestogodišnjaka (četiri dječaka i dvije djevojčice) koja provodi naizgled uobičajen život ispunjen dječjim nestašlucima, prepirkama, prijateljstvom i prvim simpatijama zapliće se kad jedan od dječaka dobije kaznenu zadaću u kojoj mora opisati lik iz zadane knjige.</p> <p> Ostalo:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/knjiga-mudrosti"><em>Knjiga mudrosti</em></a>, Michio Kushi (Planetopija)<br /> Michio Kushi, jedan od osnivača pokreta makrobiotike, vizionar i borac za mir, možda je bolje od bilo koga tijekom prošlog stoljeća poznavao preobražajnu moć hrane te njezinu vezu sa zdravljem, okolišem i svjetskim mirom. Smatrao je da promjenom dnevnih navika, odnosno nenasiljem prema vlastitom organizmu, čovjek može ostvariti visoku kulturu življenja te da je to preduvjet nenasilnog suživota ljudi na Zemlji. Njegova je vizija potaknula važan pomak u promišljanju ljudskoga zdravlja te revolucionarne promjene i nove uvide u medicinu i ozdravljenje. S</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> U utorak dođite do Bookse gdje će na tribini <a href="http://booksa.hr/program/booksa/knjizevnostizmedju-mirela-priselac-remi-1427929498"><strong>'Književnost, između'</strong></a> gostovati <strong>Mirela Priselac Remi</strong>.</p> <p> <a href="http://booksa.hr/program/booksa/booksa-book-club-dvorio-sam-engleskoga-kralja-bohumila-hrabala"><strong>Booksa Book Clubu</strong></a> možete se pridružiti u četvrtak. Razgovarat će se o knjizi <em><strong>Dvorio sam engleskoga kralja</strong></em> <strong>Bohumila Hrabala</strong>.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Sun, 12 Apr 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-13-1942015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-13-1942015 Patnje WERTHER-ove <p> Je li moguće ukloniti književnike iz književnosti? Timovi širom svijeta rade na problemu, a jedan od njih donedavno je radio i u KK Booksa.</p> <p> Čovjek, to pomalo umišljeno biće sklono pretjerivanju i kinđurenju, stavio je pred sebe mnoge zadaće. Neke od njih smo riješili. Bilo je uistinu velebnih izuma, ali ruku na srce – barem 50% njih obilo nam se ili će nam se tek obiti o glavu. Od pitanja na koja još uvijek ne pronađosmo odgovora tri su najvažnija:<br /> <br /> 1.) Kako od neplemenitih metala i bižuterije načiniti zlato ili barem srebro?<br /> <br /> 2.) Kako dosegnuti besmrtnost, ili ako već ne besmrtnost – kako produljiti prosječan ljudski vijek s današnjih bijednih 75 na 150 ili 300 godina?<br /> <br /> 3.) I treće, možda i najvažnije, kako jednom za svagda prognati pisce iz književnosti?<br /> <br /> Pozabavimo se malo trećom stavkom. U jednom trenutku silno se pretjeralo s opismenjavanjem i to je, kao što znamo, dovelo do mnogih problema. Koncem pedesetih godina prošlog stoljeća iz znanstvenih krugova stižu prva upozorenja: kod ne baš zanemarivog dijela pismenog stanovništva uočili smo želju za književnim stvaralaštvom!<br /> <br /> Budemo li sjedili prekriženih ruku situacija će izmaknuti kontroli, govorili su.<br /> <br /> Kao i mnogo puta prije, nismo reagirali dok je još bilo vremena i stvar, jasno, izmiče kontroli. Svi se najednom žele okušati na književnom polju. Pošast se širi na sve slojeve stanovništva, rađaju se novi stilovi, žanrovi i podžanrovi. Rečenice bivaju sve kraće i grublje, a za lijepe rime u poeziji kao da više nitko i ne mari.<br /> <br /> Sve do raspada Jugoslavije na ovim našim prostorima stanje je koliko-toliko pod kontrolom. Početkom devedesetih i ovdje kola kreću nizbrdo. Brana je popustila i pisaca je svakim danom sve više. Objavljuju im knjige, pokreću se brojni književni časopisi i festivali, rečenice bivaju sve kraće i sirovije, a lijepe rime u poeziji malo tko šljivi.<br /> <br /> Početkom milenija, točnije u zimu 2004., u prostorijama KK Booksa, mala, ali hrabra grupica građana kreće u akciju. Među viđenijim članovima je i naša <strong>Mika</strong>. Prikupljaju se sredstva i već u veljači 2005. započinju rad na razvoju računalnog programa koji će sam proizvoditi lijepu književnost. Posao je mukotrpan, no plan je za Booksin deseti rođendan predstaviti beta verziju softwarea nazvanog <strong>WERTHER</strong>.<br /> <br /> Godina je 2008., prvi dan proljeća. WERTHER 0.8875 proizvest će prvu rečenicu. Mika svečano lupa ENTER i rečenica se učitava: "<em>Pšenica boje zlata povijala se pred njezinim očima kao da pleše u slavu sunca i skorašnje žetve."</em><br /> <br /> Pjenušac je otvoren. Prvi i do danas posljednji.<br /> <br /> Poslije ovog obećavajućeg početka uslijedili su problemi. U svakoj novoj inačici WERTHER već u drugoj rečenici grubo skreće u stvarnosnu prozu. Do konca 2010. <strong>dr. Ostojić</strong> i još dvoje književnih teoretičara potpuno obeshrabreni napuštaju tim. Mika je od puno čvršćeg materijala. Povezuje se sa sličnim timovima koji djeluju u Beču, Budimpešti, St. Louisu, Nantesu, Omišu, St. Petersburgu i drugdje. Posvuda imaju slične probleme. Počeci odišu ljepotom i smirenošću, a odmah potom rečenice bivaju sve kraće, grublje i sirovije.<br /> <br /> U WERTHER-ovu bazu podataka ubacuju se djela <strong>Pierrea Corneillea</strong> i drugih klasicista koje krasi uzvišen i dostojanstven stil. Avaj, nigdje pomaka.<br /> <br /> U posljednjoj inačici testiranoj koncem ljeta 2014. WERTHER-ova prva rečenica glasi: "<em>Sjedili su na smaragdnozelenoj livadi posutoj dukatima maslačaka drske ljepote."</em><br /> <br /> A dalje – katastrofa:<br /> <br /> <em>"Iznad obližnjeg brda navlačio se jebeno crn oblak koji nije obećavao ništa dobro. Sranje, pomisli Miran."</em><br /> <br /> Poslije ove kalvarije tim se povlači na tajnu lokaciju. Na svaki upit u vezi WERTHER-a, Mika odgovara prijetećim mukom. Vrijeme je saveznik hrabrih i upornih. Prije ili kasnije strojevi će zamijeniti pisce.<br /> <br /> Isto tako ljudi nisu vjerovali da će svanuti dan kad nam više neće biti nužne usluge prevoditelja. A onda je došao Google Translate!<br /> <br /> F.B., 10. travnja 2015., Zagreb<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/tjblackwell/" target="_blank">Tom Blackwell</a></p> Fri, 10 Apr 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/patnje-werther-ove http://www.booksa.hr/kolumne/patnje-werther-ove