BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Simbol pravih problema <p> &nbsp;Zašto su i ljevica i desnica toliko vezani uz ime Trga maršala Tita?</p> <div> Ne znam kad je i od koga krenula priča o tome da se trebamo baviti pravim političkim problemima, a ne pukom simboličkom razinom, ali imam dojam da iskrsne svaki put kad bi desnica mogla odnijeti bilo kakvu pobjedu na simboličkoj razini.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Marko Kostanić </strong>u komentaru <a href="http://www.bilten.org/?p=18896" target="_blank"><em>Plaža maršala Tita</em></a> (Bilten, 19.6.) jasno pokazuje da se politički program <strong>Brune Esih </strong>i <strong>Zlatka Hasanbegovića </strong>u Zagrebu svodi na jednu točku – promjenu imena zagrebačkog <strong>Trga maršala Tita</strong> – i da "na toj dimenziji simboličkog staje i domet njihove politike." Složio bih se, ali mislim da tu postoji još jedan problem – ovaj politički duet nije se ni trudio sakriti tu činjenicu, nego ju je istaknuo u prvi plan. I ispada da je to bilo dovoljno za 8,23% glasova i pet zastupnika koji su u trenutku pisanja ovog teksta u pregovorima s <strong>Bandićevom </strong>strankom za koaliciju u Gradskoj skupštini. Za listu čiji domet staje na simboličkoj razini, i to na simbolima koji stanu u jednu jednostavnu rečenicu, nimalo loš rezultat.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najlakše bi bilo po tome zaključiti da građani, eto, unatoč svojim realnim problemima i unatoč dobrim ljudima koji im se trude objasniti što je bitno a što nebitno, tvrdoglavo inzistiraju na praznim simbolima. No, meni se čini da simboli nisu ni prazni, ni ograničeni, ni irelevantni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iza ideje o pravim problemima stoji pretpostavka da postoji 'istinsko' političko polje koje se može neposredno pojmiti. Ali ne postoji unaprijed zadani i zajednički skup tema, problema i pristupa koji ulaze u polje političkog, nego svatko gradi svoje viđenje politike na temelju neposrednog iskustva, razgovora s ljudima i medijskih sadržaja. Dakle, ljudi uče o politici putem sjećanja i komunikacije, a oboje se posreduje isključivo putem simbola koji prenose kako ideje, tako i emocije. Stoga ne postoji opreka između stvarne politike i simboličke razine jer ljudi ni ne mogu pojmiti realne probleme bez posredovanja simbola. Na kraju krajeva, i sama priča o pravim problemima i praznoj simbolici je obična <em>priča</em> – jednako iluzorna kao ona o politici bez ideologije.<br /> <br /> Stoga otpisivanjem priče o Trgu maršala Tita ne bismo tek tako skrenuli na važne teme, nego bismo olako prepustili taj simbol skupini (još uvijek) marginalnih političara koji tu borbu zapravo lako mogu izgubiti. Zašto?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Inicijativa da se promijeni ime sadašnjeg Trga maršala Tita nije sama po sebi naročito neobična. <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/zasto-trg-marsala-tita-treba-preimenovati-u-sveucilisni-20131206" target="_blank">Kako piše <strong>Snješka Knežević</strong></a>, trg je praktički svakom promjenom političkog sustava dobivao novo ime: 28 godina nosio je ime Sajmište, 29 godina Sveučilišni trg, 8 godina zvao se Wilsonov trg, 13 godina Trg kralja Aleksandra, jednu godinu Kazališni trg, a 71 godinu Trg maršala Tita. Zapravo je mnogo čudnija činjenica da <strong>Tuđmanov </strong>HDZ nije mijenjao ime trga nakon raspada Jugoslavije. Iako su nestala stara imena većeg broja zagrebačkih ulica i trgova, unatoč novom nacionalističkom režimu i antikomunizmu, ime maršala Tita ostalo je vezano uz jedan od ljepših zagrebačkih trgova, i to bez značajnih prosvjeda.<br /> <br /> Izgleda da čak ni neposredno nakon izlaska iz 'totalitarizma' taj simbol 'diktatora' i 'krvnika' nije plašio ni antagonizirao Zagrepčane, do mjere da se ni Tuđman ni Bandić nisu usudili potegnuti to pitanje. Zašto bi doveli ime trga u pitanje i riskirali da građani stanu na Titovu stranu?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upravo od toga strahuju Esih i Hasanbegović. Odlučno su odbacili Bandićev prijedlog da se o imenu trga odluči referendumom, i to jer <a href="http://www.seebiz.eu/esih-i-hasanbegovic-bandicev-referendum-licemjeran-i-nedopustiv/ar-158107/" target="_blank">"ni sadašnje ime trg nije dobio referendumom"</a>. Ha, iako ni Ustav RH nije donesen referendumom, Hasanbegović i Esih su ipak podržali referendum <strong>Željke Markić</strong> o promjeni Ustava. Prije će biti da iza tog besmislenog argumenta, kao i bedaste izjave da bi referendum "vrijeđao demokratski duh glavnog grada", stoji opravdan strah da bi većina građana naprosto potvrdila da nemaju ništa protiv simbola Tita, i to <em>maršala </em>Tita. Kako bi onda nastavili pričati da smo živjeli u mračnom totalitarizmu?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga zanimljiva stvar je što inicijativa za promjenu imena nema jasan prijedlog novog imena. Prethodne izmjene uglavnom su imale cilj istaknuti uspjeh tadašnjeg režima (Sveučilište) ili podržati političku figuru (<strong>Wilson</strong>, Tito). Sada, glavni prijedlozi svode se na povratak jednom od starih imena – Sveučilišni trg ili Kazališni trg. Što bi nam ta imena govorila? Da se, eto, na tom trgu nalaze Sveučilište i Hrvatsko narodno kazalište, izgrađeni još u Austro-Ugarskoj u 19. stoljeću?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako desnica uporno želi maknuti Tita, očito nije imala i nema ideju, vrijednost ni šire prihvatljivu mitologiju kojom bi mogla ispuniti praznu crtu na ploči trga. To se vidi u cijelom gradu – tijekom '90-ih jugoslavenski heroji zamijenjeni su raslinjem, proizvoljno odabranim gradovima i manje poznatim Hrvatima. Otišao je <strong>Rade Končar</strong>, a došli su tratina i grad Ozalj. Odletio je <strong>Ivo Lola Ribar</strong>, a doletili grad Mainz i barun <strong>Josip Filipović</strong>. U strogom centru grada ulice su posvećene izvjesnima <strong>Nikoli Jurčeviću</strong>, <strong>Bogoviću </strong>(kojem Bogoviću?) i <strong>Ivanu Krstitelju Tkalčiću</strong>. Te su ličnosti slabije poznate zato što se čak ni tadašnji režim nije naročito trudio informirati ljude tko su ovi ljudi i zašto su zaslužili ulicu. Jer to režimu nije ni bilo bitno. Samo je bilo važno ukloniti jugoslavenske ličnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I tu se opet vraćamo u sadašnjost gdje je glavna namjera bezuvjetno ukloniti simbol Tita s počasnog mjesta i zakucati ga u priču o povijesti totalitarizma. Ta destruktivna inicijativa je tipična za odnos sadašnje desnice prema 'protivničkim' simbolima. Nisu ulice i trgovi jedini koji prenose sjećanja, nego se prenose svim dostupnim simbolima – filmovima, knjigama i predstavama, ali i društvenim mrežama, razgovorima, novinama, televizijom, blogovima, forumima... Kod svakog od navedenih medija možemo vidjeti slične desne inicijative da se začepi prostor komunikacije – od Hasanbegovićevog obračuna s neprofitnim medijima i civilnim društvom, preko napada na <strong>HAVC </strong>i ponovnog pretvaranja <strong>HRT</strong>-a u 'katedralu duha', sve do opstrukcije kurikularne reforme i nedavnog hapšenja ljudi zbog napisa na Facebooku... I iza rezanja budžeta za medije i kulturu (a slično se odvija u Srbiji gdje je <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/poguban-odnos-prema-suvremenoj-kulturi" target="_blank">portal SEEcult ostao bez državne potpore</a>) krije se potreba za ukidanjem javnog komunikacijskog prostora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, unatoč resursima i potpori HDZ-ovih vlada, desnici to ne uspijeva, a ljevica je uključena u simboličku borbu. Upravo navedeni Bilten i razni drugi neprofitni mediji uporno rade dalje, nezavisna kultura i civilno društvo i dalje stvaraju novi sadržaj i otvaraju bitne teme. Na pritisak desnice da ograniči prava istospolnih zajednica i žena redovito odgovaraju građanski prosvjedi. Na inicijativu da se promijeni ime Trga maršala Tita nastao je <a href="http://lupiga.com/galerije/prosvjed-nepokorenog-grada-trg-jer-titov-trg-je-nas" target="_blank">prosvjed za zaštitu tog imena koji se održao na Dan antifašističke borbe</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I ovdje dolazimo do pitanja zašto je ikome stalo da navedeni Trg zadrži ime maršala Tita. Iako od 1991. jugoslavenski i komunistički simboli dobivaju najgora značenja, građani se vežu uz deklarativne ideale komunizma – uz radnička prava, antifašizam, socijalnu državu i ekonomsku jednakost – jer su to naprosto pozitivne društvene vrijednosti koje im sadašnja država ne osigurava. Stoga vezanje uz simbol Tita više govori o vrijednostima koje žele u sadašnjem društvu (o takvom aktualnom čitanju jugonostalgije <a href="http://proletter.me/portfolio/jugonostalgija-za-buducnoscu/" target="_blank">pisao je <strong>Dinko Kreho </strong>na Proletteru</a>).<br /> <br /> Desna vlada nema čime zamijeniti te vrijednosti, a ne može ih prebrisati niti preuzeti kontrolu nad svim kanalima komunikacije. I dok god je tako, lijepim trgom u centru Zagreba još dugo će lebdjeti duh u bijelom odijelu.</div> Luka Ostojić Mon, 26 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/simbol-pravih-problema http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/simbol-pravih-problema Knjige za plažu: ljeto 2017. <p> Booksa se pravi važna i donosi popis 10 superlaganih, a u isto vrijeme i visokokvalitenih naslova za friganje na plaži!</p> <p> Prvo je bila ta <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/pakleno-dobar-roman-prvi-dio" target="_blank">karantena zbog <strong>Roška</strong></a>, potom <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/design-district-zagreb-2017" target="_blank">drugo izdanje <em>Bookstocka u parkiću</em></a>, a onda je došel i afrički toplinski udar koji još uvijek traje, a kad će prestati – ne zna se. Toliko toga se izdogađalo ili se još uvijek događa da smo potpuno smetnuli s uma povratak <strong>Dunje Draguljče</strong>.</p> <p> Gdje je bila i što je uopće radila šest mjeseci? Kako je, onako krhka, preživjela u tuđini? Jučer smo sve trebali doznati, Dunja je bila voljna pročitati nam ulomke iz svog <em>Dnevnika</em>, ali onda su stigle nove zadaće, i to sve zbog <strong>Ane</strong> i njezinog otrovnog jezika.</p> <p> Sjedili smo na klupicama i srkali čajeve.</p> <p> "Evo ga ide <strong>Lukašenko</strong>", rekla je Ana.</p> <p> Zahvaljujući svom nadstojničkom supersluhu i na našu žalost, prvostolnik <strong>Lućano</strong> čuo je Aninu dosjetku.</p> <p> "Što si rekla? Ja sam, znači, Lukašenko!?"</p> <p> "Ma tko je to rekao?", Ana je pokušala zanijekati sve.</p> <p> Zaludu. <strong>André</strong> i Dunja priznali su odmah – da, rekla je 'Lukašenko'.</p> <p> "No krasno, znači imate vremena na hitanje? Čilate na klupicama i smišljate poštenim ljudima nadimke. Do kraja šihte sastavit ćete popis od 10 knjiga za plažu – edicija ljeto 2017. Booksa se pravi važna i prva donosi cjelovit popis laganog štiva za po plaži. Laganog u smislu težine tj. laganoće, a visokokvalitetnog po sadržaju. U 21:00 popis mora biti na mom stolu!"</p> <p> Svaki otpor bio bi uzaludan. Spustili smo se u arhivu i poput hrčaka stali prekapati po tisućama tisuća knjiga. Bio je to rudarski posao, valjalo je stalno imati na umu nekoliko stvari: knjige moraju biti lagane tako da ne opterećuju prtljagu, drugo – natprosječno kvalitetne (ako već čitate na plaži, neka svi vide da imate ukusa), i treće – kad pogledate tih deset knjiga na kupu one moraju imati to nešto booksijansko (znači – snobovski: <em>District style</em>).</p> <p> Dobrih šest sati tražili smo i napokon pronašli idealnih 10 knjiga za vas, popis ide abecednim redom:</p> <p> <strong>Aira, César</strong>: <a href="http://www.fraktura.hr/product.aspx?p=1824" target="_blank"><strong><em>Književna konferencija</em></strong></a> (Fraktura, 2014)</p> <p> Argentinski autor, 117 stranica, tko god vas vidi na plaži s ovom knjigom pomislit će – ova osoba je tako <em>supercool</em> – i svi će željeti biti barem približno toliko <em>cool</em>. A neće im to poći za rukom, hehehe.</p> <p> <strong>Avdić, Selvedin</strong>: <em><strong>Podstanari i drugi fantomi</strong></em> (Vrijeme Zenica, 2004)</p> <p> Priče Booksina starog prijatelja Avdića, 190 stranica, nisu odličan izbor zato što je to naš prijatelj, iako, nadmeno to želimo istaknuti – znamo Avdića i imali smo njegove priče na polici prije bilo kog drugog u gradu. Pa čak i prije Don Lokotara!</p> <p> <strong>Carroll, Lewis</strong>: <strong><em>Alica u zemlji čudesa</em></strong> (Mladost, 1978)</p> <p> Važno je na plažu donijeti baš ovo izdanje, 122 stranice, iz kultne biblioteke Vjeverica<em>.</em>&nbsp;Donesete li neko novije izdanje, nećete nikog oboriti s nogu. Znači – ili Vjeverica ili nikaj!</p> <p> <strong>Džumhur, Zuko</strong>: <strong><em>Hodoljublja</em></strong> (Znanje, 1982)</p> <p> Odabir putopisnog bisera Zuke Džumhura (187 stranica) svrstat će vas među najpopularnije ljude na plaži. I svi će vam zavidjeti i htjeti leći do vas u pijesak i čitati Zuku – autora nevjerojatno lagane ruke.</p> <p> <strong>Ferlinghetti, Lawrence</strong>: <strong><em>Otvorenih očiju, otvorenog srca</em></strong> (Feral Tribune, 2000)</p> <p> Ok, iskreno, zbog ove knjige (152 stranice) dio kupača mogao bi vas nositi na rukama i slaviti, dok bi vas neki mogli gađati morskim ježincima! I to iz istih razloga: em je poezija, em bi vas mogli proglasiti ljubiteljem hipija i bitnika, em je knjiga tiskana u nakladi <em>Feral Tribunea</em>! Stoga pripazite na koju plažu idete s ovom knjigom.<br /> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/knjige za plau 2_zpsdho97hcz.jpg~original" style="width: 550px; height: 309px;" /></p> <p> <strong>Gifford, Barry</strong>: <em><strong>Divlji u srcu</strong></em> (Celeber, 2000)</p> <p> Čitajući Gifforda na plaži (119 stranica) pokazat ćete svima koliko ste IN. Dakle, vi znate da je <strong>Lynch</strong> poslije snimio film po ovoj knjizi, znate, dakle, i ljubite novo izdanje <em>Twin Peaksa</em> i ljudi će vas zbog toga zvati posvuda kao da ste kakav celebrity, a ne običan građanin koji samo želi čitati dobre stvari dok leži u pijesku na plus četrdeset.</p> <p> <strong>Johnson, Denis</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/isusov-sin" target="_blank"><em><strong>Isusov sin</strong></em></a> (Profil, 2005)</p> <p> Odabirom ove visokooktanske proze (92 stranice) Booksa odaje priznanje nedavno preminulom majstoru Johnsonu. I drugo, kad vas vide s ovom knjigom mogle bi se u vas zaljubiti one pametne, pomalo depresivne djevojke za koje se priča da uopće ne idu na more, ali to je izmišljotina. Idu i one. Booksa zna!</p> <p> <strong>Nooteboom, Cees</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/u-planinama-nizozemske" target="_blank"><strong><em>U planinama Nizozemske</em></strong></a> (Pelago, 2006)</p> <p> Kaj se tiče privlačenja pozornosti, ova 118-stranična knjižica prava je bomba, oružje za masovno uništenje! Prvo, helouuu, tko bi se uopće nadao da i ti ljubitelji klompi, totalnog nogometa i tulipana uopće pišu!? A onda još i planine u zemlji koja ni nema svoje zemlje, već je uvozi iz drugih susjednih država i koja se, jebote, zove – Nizozemska tj. Niskozemska!? Čudima nikad kraja.</p> <p> <strong>Roth, Philip</strong>: <strong><em>Pisac iz sjene</em></strong> (August Cesarec, 1990)</p> <p> Iskreno, bilo kaj iz ove biblioteke bit će pun pogodak, no mi vam želimo najbolje. Stoga predlažemo Rotha (195 stranica), čovjeka kojemu već godinama želimo Nobela, i to Rotha u najboljoj formi. Mnogi kupači zbog ovakvog štiva poželjet će svoj ručnik prostrti što bliže vašem ručniku i na taj se način pretvarati kako vas poznaju.</p> <p> <strong>Walser, Martin</strong>: <em><strong>Odbjegli konj</strong></em> (Znanje, 1983)</p> <p> I, napokon, deseti naslov u ovoj nisci bisera (111 stranica) potpisuje, po našem skromnom mišljenu, ponajbolji njemački autor – Martin Walser. Premalo smo ga prevodili, svega 4 ili 5 knjiga, ali vjerujte vi Booksi na riječ – Walser je nepogrešiv izbor! To je jedan od onih pisaca za koje vam najradije ne bismo ni rekli, već bi ga ljubomorno čuvali za sebe, ali nek vam bu! Plažni problem s ovom knjigom je taj što prvo morate nagovoriti nekoga da je pročita – kažete jednostavno: djevojko, ovo moraš pročitati, mo-raš, točka. I kad pročita htjet će se udati za vas misleći da ste i u svemu drugom tako dobri, a niste. Nitko nije u svemu dobar, jarca mu jarčevog!</p> <p> Iskreno, do sad je sve bilo zajebancija, a ovog sparnog ljeta odlučili smo vas zasuti najboljim knjigama za plažu - <em>ever</em>. Nisu teške, svih deset stane u omanji ceker, a sve biser do bisera. Booksa čini plaže boljima!</p> <p> F.B., 23. lipnja, Zagreb na gradele</p> F. B. Fri, 23 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/knjige-za-plazu-ljeto-2017 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/knjige-za-plazu-ljeto-2017 Poguban odnos prema suvremenoj kulturi <p> Portal za kulturu Jugoistočne Evrope SEEcult.org prvi put u 15 godina nije dobio potporu srpskog Ministarstva kulture i informisanja.</p> <div> Portal za kulturu Jugoistočne Evrope <a href="http://www.seecult.org" target="_blank"><strong>SEEcult.org</strong></a> prvi put u 15 godina nije dobio potporu srpskog Ministarstva kulture i informisanja. U tom nesretnom povodu objavili su otvoreno pismo koje prenosimo:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Kao osnivači portala za kulturu Jugoistočne Evrope SEEcult.org, koji već 15 godina predano prati i kulturu u Beogradu i celoj Srbiji, ravnopravno promovišući institucionalnu i nezavisnu scenu i sve oblasti stvaralaštva - od savremene umetnosti do kulturnog nasleđa, a s obzirom na to da smo na ovogodišnjim konkursima Ministarstva kulture i informisanja Srbije i Sekretarijata za kulturu Grada Beograda prvi put od kada postojimo dobili bezmalo NULA dinara, smatramo neophodnim da uputimo javni apel i kažemo da je aktuelna kulturna politika ozbiljno ugrozila našu egzistenciju, ali i da je ova situacija simptomatični pokazatelj da je opstanak celokupne kulture u Srbiji doveden u pitanje.<br /> &nbsp;</div> <div> Odbijanje sufinansiranja proizvodnje medijskog sadržaja portala SEEcult.org o kulturi u Srbiji na konkursu Ministarstva kulture i informisanja, uz obrazloženje da se projekat "Vidi kulturu” odnosi na redovne aktivnosti, pokazuje drastično nerazumevanje kako trenutne pozicije kulture u društvu, tako i suštine neprofitnih medija koji nemaju komercijalnu delatnost, ujku u Americi ili stranog finansijera. S obzirom da celokupan sadržaj "redovnih aktivnosti” proizvodi mali posvećeni tim, registrovan kao udruženje građana, te "redovne aktivnosti” jesu projekat, i to od nacionalnog značaja, koji ne može da opstane bez podrške države za kontinuirano promovisanje vrednosti za koje se i sama zvanično zalaže.&nbsp;</div> <div> <br /> Nakon više od 350.000 tekstova u sopstvenoj produkciji, koje smo objavili od osnivanja, doprinoseći upoznavanju aktera kulturne i umetničke scene kako u Srbiji, tako i u regionu, nadomeštajući sve akutnije odsustvo medijskog prostora za sadržaje u kulturi i postavljajući visoke profesionalne standarde onlajn novinarstva - o čemu svedoči i svakodnevno preuzimanje i republikovanje naših tekstova u medijima, kao i brojni zahtevi za medijska sponzorstva i niz domaćih i međunarodnih priznanja koje smo dobili, smatramo da odbijanje sufinansiranja naših projekata na konkursima Ministarstva kulture za savremeno stvaralaštvo (osim skromno podržane video produkcije vođenja kroz izložbe), digitalizaciju kulturnog nasleđa i za medije, kao i na konkursu Sekretarijata za kulturu Beograda, ukazuje na sve drastičniji, poguban odnos prema savremenoj kulturnoj produkciji, odnosno prema vidljivosti kulture i umetnosti, dostupnosti kulturnog i umetničkog stvaralaštva javnosti, razvoju publike, kritičkom sagledavanju i valorizovanju produkcije u različitim oblastima, praćenju rada javnih institucija i potrebi konstruktivne rasprave o problemima kulturne politike, razvoju saradnje u Srbiji i u regionu, kao i prema procesu evropskih integracija i pozicioniranja kulture kao važnog segmenta opšteg društvenog razvoja.</div> <div> <br /> Kao organizacija čiji je glavni, ali ne i jedini projekat - portal SEEcult.org, i koja stoga podjednako pripada sektorima i kulture i medija, smatramo da se kroz odnos prema nama – najstarijoj i u regionu jedinstvenoj informativno-kulturološkoj i dokumentacionoj platformi, pokazuje odnos prema celokupnoj kulturi. SEEcult.org, koji je prepoznat kao dragocena platforma i u regionu i šire, samo je jedan od drastičnih primera diskvalifikacije savremenih kulturnih vrednosti koje čine identitet građanskog društva u Srbiji. Imamo zato dužnost da ukažemo nadležnima na svim nivoima da smo stigli do kritične faze i da alarmantno ističe vreme za neophodan zaokret koji bi zaustavio sunovrat kulture, omogućio njen opstanak i stvorio uslove za oporavak i razvoj.</div> <div> <br /> Očekujemo da se donosioci odluka suoče sa kriznim stanjem, urušavanjem kulture i vrednosti na svim nivoima i da se ozbiljno prihvate zadatka koji su im poverili građani. Prvi koraci u tom pravcu trebalo bi da budu: pronalaženje rešenja za opstanak ključnih tačaka razvoja kulture – ustanova i organizacija, zaštita profesionalizma i zaustavaljanje procesa partijskog okupiranja sistema kulture koji je doveo do toga da se i u komisijama za raspodelu javnih sredstava angažuju nestručni kadrovi koji nanose štetu i potiru male, ali važne i kvalitetne primere, hitna izmena regulative o konkursnim procedurama koja će obezbediti transparentnu, stručnu i objektivnu raspodelu sredstava poreskih obveznika, u skladu sa odredbama Zakona o kulturi o načelima kulturnog razvoja i ostvarivanju opšteg interesa u kulturi, a pre svega povećanje budžeta za kulturu u 2018. godini na najmanje 1% državnog budžeta.</div> <div> <br /> Apelujemo i na sve institucije, organizacije, strukovna udruženja i druge aktere kulturne scene, da se suprotstave retrogradnoj kulturnoj politici, javno iskažu negodovanje i zaštite profesiju, a na kolege iz medija da se posvete ozbiljnim problemima sa kojima se suočava kultura u Srbiji i doprinesu javnoj raspravi o njihovom rešavanju.</div> <div> <br /> Beograd, 19. jun 2017.</div> <div> <br /> Miroljub Marjanović i Vesna Milosavljević</div> <div> <br /> Udruženje građana SEEcult.org"</div> Booksa Booksa Thu, 22 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/poguban-odnos-prema-suvremenoj-kulturi http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/poguban-odnos-prema-suvremenoj-kulturi Konkurencija za 'Mešu Selimovića' <p> Nacionalni selektori odabrali su 16 djela za najbolji roman na području BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.</p> <div> Od 21. do 23. rujna 2017. godine, u Tuzli će se održati 17. Međunarodni književni susreti <strong>Cum grano salis </strong>i dodijeliti nagrada <strong>Meša Selimović </strong>za najbolji roman objavljen u 2016. na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Selektori za govorno područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore nominirali su 16 romana:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlog selektora BiH, <strong>Emira Imamovića</strong>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <strong>Andrej Nikolaidis</strong> – <em>Mađarska rečenica</em> (Buybook)</div> <div> 2. <strong>Ivica Đikić</strong> – <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljeto-kad-je-ubijao-beara" target="_blank"><em>Beara</em></a> (Naklada Ljevak)</div> <div> 3. <strong>Damir Ovčina</strong> – <em>Kad sam bio hodža</em> (Buybook)</div> <div> 4. <strong>Elvedin Nezirović </strong>– <em>Boja zemlje </em>(Laguna)</div> <div> 5. <strong>Emina Žuna</strong> – <em>Linija života</em> (Planjax)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlog selektora Srbije, <strong>Vladimira Arsenića</strong>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <strong>Svetislav Basara</strong> – <em>Andrićeva lestvica užasa </em>(Laguna)</div> <div> 2. <strong>Žarko Radaković </strong>– <em>Kafana </em>(Čarobna knjiga)</div> <div> 3. <strong>Svetlana Slapšak </strong>– <em>Ravnoteža </em>(Laguna)</div> <div> 4. <strong>Luka Tripković </strong>– <em>Osmeh pod gorom maslinovom </em>(Matica srpska)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlog selektorice Hrvatske, <strong>Jagne Pogačnik</strong>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <strong>Daša Drndić </strong>– <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lavina-istine" target="_blank"><em>EEG</em></a>&nbsp;(Fraktura)</div> <div> 2. <strong>Miljenko Jergović </strong>– <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/mrcenje-hartije" target="_blank"><em>Wilimowski </em></a>(Fraktura)</div> <div> 3. <strong>Damir Karakaš </strong>– <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-ritma-otkosa" target="_blank"><em>Sjećanje šume</em></a>&nbsp;(Sandorf)</div> <div> 4. <strong>Kristian Novak </strong>– <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank"><em>Ciganin, ali najljepši</em></a>&nbsp;(Oceanmore)</div> <div> 5. <strong>Olja Savičević Ivančević </strong>– <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljubav-protiv-besmisla" target="_blank"><em>Pjevač u noći</em></a>&nbsp;(Sandorf)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlog selektora Crne Gore, <strong>Vlatka Simunovića</strong>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <strong>Zuvdija Hodžić </strong>– <em>Svi moji</em>&nbsp;(OKF)</div> <div> 2. <strong>Obrad Nenezić </strong>– <em>Šetači po mjesecu</em> (Samizdat)</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> O užem popisu i pobjedničkom romanu odlučit će žiri u sastavu: <strong>Adisa Bašić</strong> (predsjednica), <strong>Hadžem Hajdarević</strong>, <strong>Mile Stojić</strong>, <strong>Slobodan Šnajder </strong>i <strong>Pavle Goranović</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Početkom rujna žiri će predložiti pet romana u uži izbor, a odluku o najboljem romanu objavit će na dan dodjele nagrade Meša Selimović, 23.9.</div> Booksa Booksa Thu, 22 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/konkurencija-za-mesu-selimovica http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/konkurencija-za-mesu-selimovica VIDEO: Janis Jonevs u Booksi <p> Latvijski pisac i dobitnik Nagrade EU za književnost gostovao je u u sklopu Booksinog programa 'Zagreb Reads Europe'.</p> <div> <strong>Janis Jonevs </strong>ime je s kojim smo se upoznali još prije dvije godine kada smo na <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti" target="_blank"><strong>Reviji malih književnosti </strong></a>ugostili pisce i spisateljice iz Latvije, Litve i Estonije, a na portalu objavili <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/jelgava-94" target="_blank">ulomak iz njegovog romana </a><em><a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/jelgava-94" target="_blank"><strong>Jelgava '94</strong></a>.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Jonevs je 7.6. gostovao u Booksu u sklopu programa <strong>Zagreb Reads Europe</strong> i<strong>&nbsp;</strong>porazgovarao s <strong>Miljenkom Buljević </strong>o romanu <em>Jelgava '94 </em>(koji je upravo objavio <strong>V.B.Z.</strong>), o <strong>Nagradi Europske unije za književnost&nbsp;</strong>i o ostalim tekstovima koje piše – od proze, knjiga za djecu, dramaturških komada, prijevoda, književnih recenzija pa do reklama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zagreb Reads Europe dio je projekta <strong>Literary Europe Live </strong>koji vodi britanska književna platforma <strong>Literature Across Frontiers</strong>, a financijski podržava EU fond Kreativna Europa.&nbsp;<br /> <br /> Snimka Janisovog gostovanja može se pogledati niže, a hrvatski prijevod odlomka kojeg Janis čita može se pronaći <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/jelgava-94" target="_blank">ovdje</a>:<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/mUgwbYZ_Sds" width="600"></iframe></div> Booksa Booksa Thu, 22 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-janis-jonevs-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-janis-jonevs-u-booksi Intervju s fra Zovkom ili kako čuti vidjelice <p> O vidjelicama, medijima, vremenu i svemu razgovarali smo s jednim od najeminentnijih šaptača vidjelicama, fra Zovkom.</p> <p> Dragi čitaoče, ovom prilikom bih se htio zahvaliti upravo tebi, jer ono što me je potaknulo na ovo putovanje, da ne kažem isplovljavanje, upravo je ono na što si mi u svojoj mudrosti ukazao mnogo puta. Naslutio si da će me tvoja šutnja nagnati da izađem iz vlastitog komfora i zaputim se u mjesto koje je bezbrojno srce poškropilo najvećim darom od svih. Koji je to dar? Mislim da to barem tebi nije potrebno objašnjavati.</p> <p> A gdje smo pošli?</p> <p> Pošli smo u Međugorje i čim smo prošli klanac koji je u znamenitoj pjesmi opjevao i sam otac hrvatske književnosti, i došli u dodir s prvim kamenčićima na tlu, jao iznimlja li! Obilje? Nikako. Preobilje deprivacije? E da! I već je taj izravan susret, s kamenčićima, bio pomalo nenaravan, što će reći potpuno naravan, drugim riječima nadnaravan, osjetili smo da nas čeka ispunjenje druge vrste, i da se naše srce pretvara u nešto poput transcedentne krhotine vječnosti, da se potmula praznina u sepiji polako ispunjava radošću, poput akumulacijskog jezera, možda onog kod brane Peruča, a možda i nekog drugog, ovisi već o tome koja si ti, čitatelju, akumulacijska jezera imao prilike vidjeti, o čemu, treba li to i reći, potpuno ovisi doseg ove malene, skromne prispodobe.</p> <p> A što smo radili u Međugorju? Pretpostavljaš vjerojatno. Razgovarali smo. I slušali smo. Misliš možda da se namjerno izražavam na ovaj način zbog vlastitih pluralističkih nahođenja? Ne, zaista smo mi razgovarali, mi - narod - slušali smo pjesmu poslanja&nbsp; koja kao da će sići s rajskih okuka i probiti se kroz zapreke nabacane u našim uzoholjenim srcima. Pjesmu koju bih, ako ćeš mi dozvoliti, usporedio s cvrkutom Podeste, a to je, kao što možda znaš, bio jedan od najljepših od svih pjevana u pjevačkom zboru pjevica koje su toliko voljele obasuti <strong>Franju Asiškog</strong> kanonadom melodiozne ljubavi – a on, dobri mali cvrkutavac Podesta, pjevan svih pjevana, lijep koliko i malen, zborovođa egalitarac, ptičji reprezent u svijetu procvalom iz gromovite dubine božje providnosti… On je bio prvi u tom kanonu, kojeg sam više puta usporedio s vijencem multicipliranja što ga muči ništavna rupetina u središtu vlastite forme.</p> <p> No, da te ne zamaram dalje s detaljima brojnih impresija koje su se redale u mome potrebitom duhu, gotovo ritmički, poput dasaka koje možeš vidjeti pogledaš li tračnice odozgor, to će reći perpendikularno… (Samo da se naslonim na prispodobu: ova slika stvorila se u mome duhu posredno, dakle kao uz pomoć nekog nepoznatog sredstva, i oblikovao sam je, priznajem, pomalo agresivno, ulazivši i izlazivši iz nje kao što miševi u crtićima ulaze u švicarski sir, unutra van... A mogao sam drukčije, mogao sam samo isprazniti glavu. I onda bih ugledao ritam dasaka na tračnicama, reinkarnaciju beskrajne pruge vremena i ritma… dana… i noći… ritam nadgledan, iz perspektive koja je jedina perspektiva, ona pantrokratorska, koja je ujedno i perspektiva providnosti). Dakle da te ne zamaram i ne koristim dirigentski štapić zločesto, zašto sam došao? Zbog spoznaje.</p> <p> Ima li boljeg puta spoznaje od onoga koji nam nudi upravo jedan od potomaka divne i srčane i nimalo uplašene i, da, pa šta, hrvatski znatiželjne, i općenito vrle loze našeg zborovođe Franje. Od svih njih &nbsp;- a bilo ih je, vjeruj – neka neodređena sila navela me je na onog koga ću upoznati. Sila? Malo je reći, i malo je riječi u plodnom beskraju našeg jezika da nam iskažu svu snagu, svu silu te sile, koju, istina je, nisam osjetio, ali je sada retrospektivno naslućujem, i opipavam njezino bilo. Neki bi neznadar nevjerničke provenijencije mogao usporediti sve to s nekovrsnom sudbom zapisanom na wc papiru vremena što se odmotava unedogled, ali nećemo se sada upuštati u zavrzlame što nastaju u razgranaću krivde, u mreži laži.</p> <p> Ambasador ljubavi našega radoznalja, koje nijedan povjesnik ili namjesnik zlurađa u toj krivovjernoj ispostavi ne bi mogao da satre – direktan je nasljednik Franje Asiškog, po svemu, apsolutno. Njegovo ime je <strong>Fra Jozo Zovko</strong>.</p> <p> Ako ti nije poznato ovo ime, a zbog skromnosti njegova nosioca ta me činjenica ne bi odveć začudila, odmah ću ti reći tko je onaj koji plovi pod njegovim bijelim jedrima. Fra Jozo jest nasljednik Franjin, ali još važnije od toga, on je direktan potomak jednog od najeminentnijih suzana u suznoj niski naše novije historije, fra redemptora <strong>Ivana Kaćiperovića</strong>, jednog od onih briljantnih umova u danas toliko napadanom institutu inkvizicije, koji međutim nije mučio ljude i žario im jednjake, možda samo na početku karijere, već se s njima i njihovim demonima obračunavao drukčije, svrhovitije, a samim time i – čišće. On je uveo poznato mučenje nadom u tradiciju, no cijelu tu priču ostavit ćemo za neku drugu priliku. &nbsp;Dakle, već je samo rodoslovlje dovoljno da mi se otkrije sve što trebam znati o tom velikom čovjeku ponizna bića, o dobrom fra Juri Zovku. &nbsp;</p> <p> ***</p> <p> Predstavio sam se fra Juri Zovku, i to jasno, skromno, jednostavno, duševno, ali i muški, skoro borbeno. 'Dobar dan', rekoh, sabivši sav značaj vlastitog hereditarnog ponosa u ostatak iskaza, 'ja sam <strong>Neven</strong>.' Nakon što mi je ljubavno dopustio da izreknem naumljeno, fra Jozo Zovko mi otpovrne 'Fra Jozo… Drago mi je, Nevene, dobro nam došao.' Zaiskrilo je, ali u tipološkom smislu, rekli bismo na poželjan način, svakako u smislu ćudoređa i neobične radosti.</p> <p> Veselje zbog susreta, bez sumnje, no uz potrebnu dozu poniznosti, smjernosti s mjerom. Susret s jednim od medija koji su položili vlastitu ličnost poput pontonskog mosta između vidjelica i puka, Fra Jurom Zovkom, između prostog i čistog nebeskog...</p> <p> <strong>Fra Zovko: </strong>Nevene, basta! Ne seri, brate. Prestani, nikoga ne zavaravaš.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Isuse. Samo malo, odakle…</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Rekao sam ti da prestaneš. Sve ovo je previše zakrabuljeno i ujedno previše prozirno.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Kako...</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Samo nemoj ni pokušavati nešto o zakonitostima svijeta i mehanici pripovjednog teksta. Inače će se aktivirati moja vomitozna zlovolja. Pitaj. Hajde, tik-tak, nemamo vremena.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Dobro, za početak bih vas…</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: E, i da, &nbsp;ovo s imenom. Malo jedno, malo drugo? To nit' razumijem nit' me zanimaju razlozi, ali molio bih da prestaneš. Jure, Jozo... Idiote. Okej? Hajde, piči! &nbsp;</p> <p> <strong>Neven</strong>: Recite mi, fra, zašto ste vi izvršili desant u prostor između vidjelica i Gospe, prve među ženama, dakle primadone?</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Jako duhovito. Nemoj više. Ne funkcioniraju ti te stvari u stvarnom razgovoru, pa neće ni ovdje. Zanima te pitanje medija? Dobro, najbolje i najjasnije je ovako odgovoriti. Zašto postoje mediji? Tko su to mediji? Šaptači istine? Uputa dana za ljepoticu dana koja se mijenja u očima promatrača, ali ostaje ista? Odraz u zrcalu nestalnosti njezine opake prilike.</p> <p> <strong>Fra Neven</strong>: Malo sam vas pogubio.</p> <p> <strong>Zovko</strong>: Ništa zato. Lijen si, lijen i akinetonan, iako si pronašao način da preživiš estetiziranjem vlastite nepomičnosti. Uglavnom, pogubio se i, a to će ti biti dobra usporedba za objašnjenje pitanja o mediju između vidjelice i onih koji žele čuti poruku, katarski naftovod koji srčano probija prostor ispod pustinje (i nemoj misliti da je ovdje riječ o bilo kakvom dubljem značenju u korištenju ove slike) i ulazi u srce Evrope. A iznad njega umiru ljudi i kolone ljudi koračaju prema mjestu gdje će i naftovod. Čitao si <strong>Strindbergov</strong> <em>Damask</em>? Nisi? Svejedno, činjenica je da četiri elementa o kojima su govorili predsokratovci i koje su opjevali svi maniristički i kulteranski i metafizički i uopće svi protobarokni pjesnici više nisu zemlja, zrak, voda i vatra. Oni su pretopljeni i izliveni u medij. Shvaćaš li me sad malo bolje?</p> <p> <strong>Fra Neven</strong>: Uopće ne. Još manje, ako je to i bilo moguće.</p> <p> <strong>Zovko</strong>; Zato što si, a u tome nisi sam, nepažljiv. I ponavljam, više od svega si – –&nbsp;–&nbsp;lijen. Što me, uostalom, dovodi do objašnjenja. Dakle, lijenost.&nbsp; Elementi u direktnom kontaktu s prapočelom, čestice zvjezdane prašine, više nisu maločas spomenuti elementi. Oni su medij. Oni imaju istu ulogu u arhitekturi iluzije kao što je imaju i… pa mediji. Mediji su medij, četiri elementa su medij, ja koji šapućem na uho ubogim vidjelicama sam isto tako medij. Umjesto prvotnih egzo elemenata sada se uspostavila jasna slika druge osnove, hoću reći drugog tipa. Govorim o moći, naravno. Lijenost je samo hrani.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Pa to ionako svi znaju. Štoviše, to se papagajski ponavlja i samim time biva upregnuto u kolo...</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Ne pretjeruj. Ne slikaj, brate. I ne budi snob.<em> Svi to znaju...</em> Dosta snobizma, dosta toliko nakićenog i nalifranog, ne zavaravaš nikoga. Znaš da ja znam da je riječ o šlamperaju prve vrste</p> <p> <strong>Neven</strong>: A tko si zapravo ti?</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Znaš tko sam ja. S druge strane, u svom začaranom zamku gdje glumiš nekakvu <em>demsel in distress</em>, možda i ne znaš. Tim bolje. Da se vratim na prethodnu priču. A ona govori o ljepoti iluzije. Znaš li zašto se CIA bori svim silama da dođe do rata u Siriji?</p> <p> <strong>Neven</strong>: …</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Ne moraš se truditi odgovarati. Oblikovanje priče je vještina, oblik majstorstva. A razina vještine CIA-e je veća od majstorstva, ne znam, <strong>Giulia Romana</strong>, a njega, kao svaki snob koji drži do rang liste najboljih <strong>Rafaelovih</strong> učenika, iznimno cijenim. Baš kao i topao, nabubren zamaman kruh.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Ajme! O čemu ti trkeljaš, pobogu?</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Želim reći, naoko jadna razina kontaminiranja i pokretenjavanja kojom CIA operira, u suradnji s najjačim ispostavama korporativnog <em>grida</em> &nbsp;- koji su zapravo agenti poslani direktno iz šestog, osmog i devetog kruga pakla, u suradnji s ekspoziturom lobija iz 12. kruga pakla, kojeg<strong> Dante</strong> ne javlja, ali vjeruj mi, on postoji &nbsp;- upravo je vrhunac majstorstva iluzionizma. Tu leži njihova moć, u majstorstvu. Zapravo u ljepoti koja istječe iz rupa koje se otvaraju zbog erozije duha.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Kakvoj ljepoti?</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Baš ljepoti, u najotrcanijem i krajnje zastarjelom smislu riječi. Govorim ti o ljepoti straha, a ona postoji, nju se može vidjeti svugdje.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Pa ti si zapravo luđak. Na trenutak si me prevario.</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Pa što? Nisam <strong>Swedenborg</strong>. Uglavnom, ta ljepota se razlijeva po svemu, mi titramo i drhtimo od užitka dok nam lažu, dok gledamo smiješne vijesti, lažne crtiće lažnih elita. Treba uroniti u tu ljepotu kako bi se zapravo izronilo, kako bi se kontroliralo vrijeme. Ljepota je kontrola leta. A koliko čujem, kontrola leta jedan je od posljednjih tornjeva u San Gimignanu eklektike koji će biti privatiziran. Čitam, <strong>Trump</strong> poslao sugestiju Kongresu.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Vrijeme, ljepota, kontrola leta… Ovo postaje zamorno. Zapravo, oduvijek je.</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Pravi se javio.</p> <p> <strong>Neven:</strong> Dobro, okej, ali što s tim vremenom?</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Ljepota kontrole je ljepota sveopće kontrole. Ona ima moć nad vremenom. Uzmi sport kao primjer. Jasno je da je sport jedna od najjačih toljaga kontrole, tek nešto manje efektna od jezika samog. Buljenje u ekrane i navijanje za svoje elegantan je način kontaminiranja prostora mogućeg – beblje kaše iz koje isplivava ljepljivi mjehurić mišljenja – putem definiranja, to će reći putem organiziranja sistema. Riječ je o omeđivanju poligona, gdje se iscrtavanjem raznih zadanih smjerova i pješačkih prijelaza ljudima pokazuje pravi put.</p> <p> Možda je umjesto nadmenog cerekanja nad jadnom igrom koja je na snazi ovdje ipak uputnije cijeniti estetiku tog polja. Jedan od načina je mogućnost oblikovanja efekta koji osjećamo u sudaru s tim poljem.</p> <p> <strong>Neven</strong>: Stvarno teško ovo pratim. A barem bih ja trebao to moći…</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Vrlo važno pratiš li ti ili ne. Da se vratim, u pitanju su svojevrsni odbljesci mogućnosti artificijelne inteligencije. Slušaj me, nemoj preokretati očima. Objasnit ću ti. Riječ je o samoodrživom sistemu koji zrcali razvojne procese, i to u biološkom smislu. Rekreacija obrasca života samog, od djetinjstva do smrti. &nbsp;</p> <p> Sport je zapravo savršena tvornica, ne zato što ne proizvodi ništa, već upravo zato što proizvodi ništa...</p> <p> <strong>Neven</strong>: To je odgovor na moje pitanje o vremenu?</p> <p> <strong>Fra Zovko</strong>: Čekaj, a tko si uopće ti?</p> <p> ***</p> <p> <strong>Neven Svilar</strong></p> Neven Svilar Wed, 21 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/intervju-s-fra-zovkom-ili-kako-cuti-vidjelice http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/intervju-s-fra-zovkom-ili-kako-cuti-vidjelice Beogradski festival evropske književnosti <p> Od 27. do 30. lipnja u Beogradu gostuju Feri Lainšček, Claudio Magris, Amir Or...</p> <div> <strong>Beogradski festival evropske književnosti</strong> održava se od 27. do 30. lipnja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na šestom izdanju ovog festivala gostuju regionalni i strani autori. Među gostima se ističu slovenski pisac <strong>Feri Lainšček</strong>, izraelski pisac <strong>Amir Or</strong>, talijanski publicist <strong>Claudio Magris</strong>, njemački pisac i glazbenik <strong>Thomas Meinecke</strong>, srpski pisac <strong>Mihajlo Pantić</strong>, hrvatski pjesnik i urednik <strong>Branko Čegec</strong>...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival organiziraju izdavačka kuća <strong>Arhipelag </strong>i <strong>Dom omladine Beograda</strong>. Program se može pronaći na <a href="http://www.arhipelag.rs/arhipelag-magazin/6-beogradski-festival-evropske-knjizevnosti/" target="_blank">web stranici festivala</a>.</div> Booksa Booksa Wed, 21 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/beogradski-festival-evropske-knjizevnosti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/beogradski-festival-evropske-knjizevnosti Apokalipsa Unplugged <p> Antologija 'Kod nas više nema kanibala' izvrsno je koncipiran izbor tekstova vojvođanskog autora Otta Fenyvesija.</p> <div> <strong><em>Kod nas više nema kanibala</em></strong> – zvuči gotovo kao naslov pamfleta u kojemu se ironično i s gorčinom pristupa problemu sveprisutne neljudskosti. Pa ipak, riječ je o <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/kod-nas-vise-nema-kanibala" target="_blank">antologiji pjesama <strong>Otta Fenyvesija</strong></a>, mađarsko-vojvođanskog autora, koju su priredili urednik <strong>Delimir Rešicki </strong>i izdavač <strong>Fraktura</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj pomno osmišljeni izbor poezije sastavljen je iz šest pjesničkih zbirki i podijeljen u cikluse: <em>Minimum rock &amp; roll</em>, <em>@meričke improvizacije</em>, <em>Anđeo kaosa</em> i <em>Kolaps</em>. Knjiga je to koja problematizira destruktivnost i opstanak našega društva te pomoću književnosti i glazbe prati linearni tijek povijesti. Autor povezuje tri vremena: prošlo, sadašnje i buduće te stvara jedinstven ritam, preludij u propast planete. Od jasne melodije, preko suzvučja različitih glasova i posvemašnje buke svijeta, dolazimo na koncu do bijeloga šuma.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Povijest kakvu poznajemo premrežena je događajima koji još uvijek djeluju na svijet i pojedinca u njemu. A kada kažemo povijest, prvo na što pomislimo jest Velika povijest čovječanstva i ratovanja. Na drugoj razini shvaćamo je kao razvojni proces umjetnosti, sporta, industrije i uopće svih vidova jedinstvenoga ljudskog djelovanja u nekome području. Tek na koncu dolazimo do osobne povijesti, do individue čiji se život zatekao u određenomu vremenu i prostoru.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitajući izbor iz Fenyvesijeve poezije, nemoguće je ne uočiti čvrsto ispreplitanje svih navedenih razina. Bez obzira na vrijeme nastanka, sve sabrane pjesme, stihovane i one u prozi, obilježene su trima povijesnim slojevima koji se sabiru i prelamaju u subjektima. Već nam prva pjesma kojom se otvara knjiga, <em>Helter Skelter</em>, posve jasno predočuje tročlanu historijsku koncepciju, i to na nekoliko mjesta od kojih izdvajam samo ona koja su nužna za ocrtavanje rečenoga:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Rođeni smo divlji, zaokruženi, cjeloviti, / gledali smo zavjesu, željeznu, / vidjeli veliki zid, barikade / vidjeli plakat Maa i Guevare // Rekli smo život, rekli smo smrt/ rekli smo jagode i krv, revolucija/ dođi kraljevstvo tvoje, oh yeah! / rekli smo Helter Skelter / [...] // Slušali smo zvuke tišine / vidjeli slike patnje, oh yeah! / svi su se vojnici islama već opremili/ čekala ih je Velika Jabuka, Manhattan"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ravnamo li se po gornjem obrascu, možemo zaključiti da motivi velikoga zida i plakata pripadaju Velikoj povijesti, <em>Helter Skelter </em>povijesti glazbe i kultu <strong>Beatlesa</strong>, a 'mi' shvaćen kao jedinstveni subjekt - individualnoj povijesti. U cjelini, pjesma gradacijski niže motive i funkcionira kao vremenska lenta, na kojoj se od DDR-a i Sovjetskoga Saveza preko ratova u Kambodži i Vijetnamu dolazi do recentne povijesti i sadašnjice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, nije samo historičnost ono što obilježava ovu knjigu; u navedenom primjeru, komprimiranoga, moguće je vidjeti čitavoga Fenyvesija. Pa tako u stihu <em>dođi kraljevstvo tvoje, oh yeah! </em>vidimo prvu naznaku intertekstualnosti koja često funkcionira u ironijskome ključu. Budući da je zanosna molitva stavljena uz bok smrti, krvi, revoluciji i još k tome tadašnjem glazbenom poletu, mogli bismo reći da je riječ o vrhunskoj groteski, mladosti koja pod vječnim galgama sluša i svira rock.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Intertekstualno, posebno su zanimljive pjesme <em>Minimum rock &amp; roll </em>i <em>@meričke improvizacije </em>u kojima citatnost funkcionira kao stara i rijetka, upravo nađena mudrost. Primjerice:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Našao sam retke podcrtane: / ‘Prva važna gesta stvaranja uvijek je / kaos.’// James Joyce"&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ili: "Našao sam retke podcrtane: ‘Svako društvo koje sprečava razvitak ljubavi dugoročno mora propasti zbog toga što je u proturječju s temeljnim potrebama ljudske prirode.’// Erich Fromm"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim intertekstualnosti, česta je i metatekstualnost, svijest autora o onome što stvara i o vremenu u kojemu stvara, kao i isticanje pojedinih književnika te njihovo apostrofiranje. Sve navedeno sadržano je u pjesmi <em>Čitajući mrtve Vojvođane</em>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Ne znam više u što i u koga vjerovati. / Sere im se za pjesme, lirika je u krizi. / Pregazile su nas sve desetine / i odredi stoljeća [...] Više ne znam kojim da vas / zovem imenom. / Mrtvi Vojvođani. / Mučenici četrdeset četvrte. / Dunav je još hladan kod dalekih srijemskih obala. / Valjalo bi u nešto vjerovati. / Snažno. / Ili umrijeti mlad ili malo poslije. / Jedva korišten. / Kao Csáth i Sziveri."<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/kLWSQRNnGY8" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> Moramo imati na umu da je Fenyvesijeva poezija upravo postmodernistički inkluzivna, ona izjednačuje visoko i nisko i iz obaju polja uzima što joj je potrebno. I sama je knjiga hibridna, dopunjena autorskim kolažima, pa tako ono što je iskazano riječima Fenyvesi iznova, kao supriređivač knjige, nudi u vizualnome obliku. To nipošto ne čini kako bi dopunio pjesme i proglasio ih krnjima, već kako bi pokazao mogućnost pomicanja poetičkih granica preko ruba nazovi čiste, isključive umjetnosti (one hermetički zatvorene kutije u koju ne ulazi nimalo svježega zraka) i tako tematski i stilski sjedinio sliku, riječ i glazbu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pa ako uz knjigu i ne dolazi longplejka, muzikalnost se, osim u provodnim motivima, očituje u specifičnosti pulsirajućeg ritma. Fenyvesi ne miruje, niže slike, uzvike, lajtmotive i refrene, čitatelju poručuje kako ga je nemoguće zaustaviti. Njegove su pjesme svojevrsni <em>perpetuum mobile </em>koji neprestano proizvodi estetsku energiju. Upravo su ritam i buntovni jezični registar kontrapunkt ideji bolesnoga svijeta koji se, gotovo derviški, vrti do iscrpljenja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U izboru svakako je najposebniji i najzanimljiviji drugi ciklus – <em>@meričke improvizacije</em>. U njemu nalazimo tri pjesme koje imaju refren (možemo ga nazvati i mantrom) koji se ponavlja nekoliko puta, i to uvijek na početku nove stihovne cjeline. U pjesmi <em>Roll over T@polca </em>ponavlja se stih "Između svega i ničega", u pjesmi <em>Blues iznad oceana </em>varira se i gradira stih "Život lijepo polako ide dalje". Isti je slučaj u <em>Majčinoj vigiliji</em>, a refren se javlja kada se glas subjekta zamijeni majčinim: "Sine moj, ne treba se uzbuđivati / ne treba, / ne treba"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Refren na poseban način zaustavlja pjesmu u jednome trenutku i apsorbira u sebe sve što je prije rečeno, riječ je o postupku koji djeluje kao revizija nakon koje ostaje prisutno samo ono što je uistinu bitno, a to je refren sam. On je nositelj ideje, ali i tona, atmosfere u pjesmi. Upravo se po tome ove pjesme razlikuju od svih ostalih autorovih uradaka. Naime, ove su tri pjesme upravo melankolične, ravnomjernoga ritma koji umiruje, one su stilski i sadržajno oslonjene na stoičku filozofiju života, iako je jasno vidljivo da je njihov subjekt nipošto ne može predstavljati:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Na međi života i smrti / to su nam bili posljednji trenuci / a sada smo samo pritisak tipke / na nekom boljem kompjuteru. / U zidu čavli i sunčev sjaj od stotinu ljeta. / Oko nas tužna zbrka, / tvoja ruka katkad na mome koljenu. / Još ne stojimo loše."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, tu je i četvrta pjesma koja je ciklusu dala naslov. Sastoji se od niza lirskih fragmenata koji se mogu čitati i povezano i odvojeno. Ona je posljednja u ciklusu i svojim se ritmom razlikuje od prethodnih, a njezin se ton neprestano mijenja. Subjekt je obilježen i melankolijom, i letargijom, i ekstazom – nalazi se u rascjepu emocija i možemo ga definirati jedino kao nestabilna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nestabilnost subjekta uvodi nas u intenzivnije tematiziranje nestabilnosti i samoga svijeta u ciklusima <em>Anđeo kaosa</em> i <em>Kolaps</em>. Čitatelj tako ima dojam da je ovaj izbor složen upravo kako bi se postigao efekt protoka vremena i neizbježnosti svršetka svijeta. Pa tako nalazimo stihove "ovom prokletom svijetu ponestaje benzina" ili "taloži se na nas jedna supernova". Mnogobrojne su i bolne slike alijenacije društva koja se postepeno razvijala i došla do klimaksa, kontakt postaje nemoguć ili pak apsurdan. Fenyvesi je upravo na tim mjestima najoštriji u svojoj kritici, promotrimo pjesmu <em>Hardcore Punk Blues</em>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Ja sam 104-781 / Nosim plamenocrvene cipele s visokim potpeticama / Udari me u leđa, ništa mi neće biti / Izvrći me, cijedi me, gurni u provaliju / U ovim cipelama vatrenih potpetica potpuno sam tvoj / Razoružala si me / Ritual poznaješ, i ja sam tvoj [...]"&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Subjekt sebe definira kao broj, on gubi svoj identitet i postaje zamjenjiv bilo kojim drugim brojem, njegova je sudbina definirana vanjštinom, visokim crvenim cipelama, motivom koji ga izdvaja, karakterizira i katalogizira te čini ranjivim. Problem identiteta uočljiv je i u pjesmi <em>Nosi me glava</em>: "idem ja / ja kao ja-ti-on-mi-vi-oni / prvo lice jednine u izjavnom obliku / izazvao sam sudbinu na sjenovitoj strani ulice / klateći crnu torbu od svinjske kože / kad je pored mene projurila tableta / LSD-a posisana u obliku polumjeseca [...] "</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svakako, vrhunac svega navedenog jest pjesma <em>Neandertalska šetnja </em>koja je pisana u obliku stihovanog telegrama iz budućnosti u kojoj robotizacija preuzima sve sfere ljudskoga djelovanja i postaje sve autonomnija, gotovo imuna na čovječanstvo. Ipak, Fenyvesi nije pjesnik-prorok koji anticipira buduće događaje, već pjesnik-promatrač koji uviđa ono što trenutno jest i ono što je bilo te racionalno, ali ne i ravnodušno, donosi zaključak o onomu što će biti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Kod nas više nema kanibala </em>izvrsno je koncipiran izbor Fenyvesijevih tekstova, a naslov-stih sve je samo ne istinit. On je tek čežnja za utopijom, civilizacijom koja neće jesti svoju djecu. U mogućnost njezinoga ostvarenja pojedinac će povjerovati ili ne. Do tada, "između velikih metafora menstrualnih / ciklusa civilizacije", ostaje nam tješiti se poezijom.</div> Mateja Jurčević Tue, 20 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/apokalipsa-unplugged http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/apokalipsa-unplugged Finale tportala <p> Pet knjiga je ostalo u konkurenciji za nagradu roman@tportal.hr za najbolji roman 2016. godine.</p> <p> U utrci za desetu nagradu <strong>roman@tportal.hr</strong>, od 47 prijavljenih romana, u konačnoj utrci ostaje njih pet.<br /> <br /> Žiri (u sastavu: <strong>Ivica Buljan</strong>, <strong>Ursula Burger</strong>, <strong>Katarina Luketić</strong>, <strong>Miroslav Mićanović </strong>i <strong>Jadranka Pintarić</strong>) na finalni je popis uvrstio djela:<br /> &nbsp;</p> <ul> <li> <strong><em>Stajska bolest</em></strong>&nbsp;(<strong>Slađana Bukovac</strong>, Sandorf)</li> <li> <em><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lavina-istine" target="_blank"><strong>EEG</strong></a>&nbsp;</em>(<strong>Daša Drndić</strong>, Fraktura)</li> <li> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-ritma-otkosa" target="_blank"><strong><em>Sjećanje šume</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Damir Karakaš</strong>, Sandorf)</li> <li> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank"><strong><em>Ciganin, ali najljepši</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Kristian Novak</strong>, Naklada OceanMore)</li> <li> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljubav-protiv-besmisla" target="_blank"><strong><em>Pjevač u noći</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Olja Savičević Ivančević</strong>, Sandorf)</li> </ul> <p> Za svoju drugu tportalovu nagradu natječu se Olja Savičević Ivančević i Kristian Novak, dok se preostale cijenjene autorice i autor bore za svoju prvu nagradu roman@tportal.hr. U svakom slučaju, pobjedniku/ici pripada novčana nagrada od 50.000 kuna.<br /> <br /> Možete pročitati što su Booksini kritičari pisali o nominiranim knjigama&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lavina-istine" target="_blank">Daše Drndić</a>,&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-ritma-otkosa" target="_blank">Damira Karakaša</a>,&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljubav-protiv-besmisla" target="_blank">Olje Savičević Ivančević</a>&nbsp;i&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank">Kristiana Novaka</a>.&nbsp;<br /> <br /> Dobitnika ćemo saznati 7. srpnja.</p> Booksa Booksa Tue, 20 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-tportala http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-tportala Suosjećanjem protiv fašizma <p> Dodjelu nagrade Man Booker International izraelskom piscu Davidu Grossmanu dočekali smo bučnom aklamacijom.</p> <div> Točno godinu dana nakon što je gostovao u Booksi, izraelski pisac <strong>David Grossman </strong><a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/david-grossman-dobio-bookera" target="_blank">dobio je prestižnu nagradu <strong>Man Booker International </strong></a>za roman <strong><em>A Horse Walks Into a Bar</em></strong>. Nakon dugotrajnih <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/uragan-dylan" target="_blank">'dylanskih ratova'</a>, kod nas je napokon zavladala sloga: Booker za Grossmana pozdravljen je bučnom aklamacijom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nismo sretni samo zato što se sad možemo hvaliti da smo ugostili dobitnika ove nagrade (već drugog, nakon <strong>Lászla Krasznahorkaija</strong>), nego zato što nas je Grossman u svom nastupu i komunikaciji prilično impresionirao. U skladu s tim dojmom je i obrazloženje nagrade - <strong>Nick Barley</strong>, predsjednik žirija, pohvalio je njegov roman kao "iznimno ambiciozan hod po žici, spektakularno uspješan."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman prati nastup <em>stand-up </em>komičara koji postupno prelazi u bolnu ispovijed o traumama iz prošlosti. Već nam radnja otkriva koliko je pothvat riskantan – kako u formu romana uspješno prenijeti nastup komičara, i to neugodno loš nastup iritantnog komičara u stalnom napetom odnosu s publikom? Kako vezati čitatelje uz antipatičnog i uvredljivog protagonista (kako bi Barley rekao, <em>challenging and flawed</em>)? I kako prenijeti njegova bolna sjećanja bez padanja u patetiku? Naposljetku, u vezi&nbsp;prevoditeljice <strong>Jessice Cohen</strong>, kako na engleski prevesti roman većim dijelom pisan na izraelskom slengu?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako nekome uopće padne na pamet napisati takav roman?</div> <div> &nbsp;</div> <div> U programu <strong>Piščev dnevnik </strong>Grossman je razgovarao s književnikom i svojim prevoditeljem <strong>Davidom Albaharijem </strong>o procesu pisanja (snimku možete <a href="https://www.youtube.com/watch?v=4lOABTEW8b4&amp;t=3025s" target="_blank">pogledati ovdje</a>). Prema Grossmanu, nakon dolaska do početne ideje za roman (koja se može pojaviti bilo kad i bilo gdje), nastaje priča koja se razvija sama od sebe – "Puštam priču da sama ide svojim tijekom, želim da me iznenadi i da me 'izda', da me odvede, kako Amerikanci vole reći, izvan moje <em>comfort zone</em>." Tako autor izbjegava šmiranje po poznatim temama, a svaki roman otkriva nove likove, novi jezik i nove teme, ma koliko bile neočekivane i uznemirujuće.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon inicijalnog procesa spontanog pisanja kreće bjesomučno preispisivanje teksta što Grossman uspoređuje s tesanjem. "Pišem rukom i tipkam tekst, ali nikad ne koristim <em>copy-paste</em> jer svakim tipkanjem otkrivam nešto novo i mijenjam tekst." Pojedini romani imali su više od 15 verzija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Grossman će skromno reći da je to njegov osobni način pisanja, ali doista je fascinantno vidjeti autora koji ruši stereotipnu opreku između otkačenih, 'inspiriranih' pisaca koji u transu izbacuju svoje 'nebrušene dijamante' i zanatlija koji peglaju tekst dok u njemu ne ubiju svako zrno spontanosti. Divlja mašta i disciplina očito mogu ići ruku pod ruku. Zato Grossman može odlučiti napisati roman o lošem komičaru koji gnjavi publiku svojim traumama, i napraviti vrhunski tekst.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No smatram da bi spisateljsko majstorstvo puno manje značilo da Grossman nije uz to i dobar čovjek. Pritom ne mislim na njegovo pristojno i ugodno ponašanje, nego na činjenicu da u svojim knjigama i javnim nastupima uporno ističe suosjećanje i solidarnost kao najvažnije društvene vrijednosti. Grossman je Židov koji godinama otvoreno kritizira izraelsku vojnu politiku. Njegov 20-godišnji sin je 2006. poginuo u sukobu Izraela i Palestine, što ga nije ni pokolebalo ni utišalo. Dapače, od tada je napisao tri knjige u kojima se manje ili više direktno bavi svojom boli.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Treba svjesno djelovati protiv gravitacije tuge i ne potonuti", <a href="https://www.theguardian.com/books/2016/nov/26/david-grossman-interview-you-have-to-act-against-the-gravity-of-grief" target="_blank">kaže o svom životu nakon osobne tragedije</a>. Treba se boriti i protiv fašizma, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=4lOABTEW8b4&amp;t=3025s" target="_blank">"jezika bubnjeva i truba"</a> koji nudi "zavodljive i jednostavne generalizacije kao objašnjenje svih naših problema". Grossmanovi romani stoga nam pomažu da razumijemo ljude oko nas, da suosjećamo s njima i da ih tretiramo kao ljudska bića. I da ne potonemo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Čak i kad bi borba protiv fašizma bila beskorisna, to ne bi značilo da je besmislena", rekao nam je prije godinu dana. Stoga nam je drago što mu možemo čestitati na Bookeru i ponovno mu poželjeti sretan <strong>Dan antifašističke borbe</strong>.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/4lOABTEW8b4" width="600"></iframe></div> Luka Ostojić Mon, 19 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/suosjecanjem-protiv-fasizma http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/suosjecanjem-protiv-fasizma Kultura nova - Program podrške 2017 <p> Sredstva su namijenjena organizacijama civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti za projekte u 2018. godini i kasnije. Rok: 6.9.2017.</p> <div> Zaklada <a href="http://kulturanova.hr" target="_blank"><strong>Kultura nova </strong></a>je u okviru <strong>Programa podrške 2017</strong> objavila javne pozive na predlaganje programa i projekata s rokom prijave <strong>6.9.2017.&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Bespovratna sredstva bit će dodijeljena organizacijama civilnog društva (udrugama i umjetničkim organizacijama) koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti za provođenje programa/projekata u 2018. godini te za višegodišnje programe/projekte koji se provode u 2018., 2019. i 2020. godini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zaklada je slijedeći svoju praksu otvorenosti unaprijedila Program podrške 2017, između ostaloga, i u sljedećim aspektima: redefinirana su postojeća programska područja i kriteriji za dodjelu sredstava te su uvedena dva nova programska područja koja se odnose na podršku za razvoj publike te podršku za organizacijsko i umjetničko pamćenje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Indikativni proračun Programa podrške 2017 s rokom prijave 6.9.2017. iznosi 8.250.000 kn.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijave na javni poziv podnose se isključivo u elektroničkom obliku, a rok za predaju prijava je 6. rujna 2017. godine, 16h.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U okviru Programa podrške 2017 s rokom prijave 6.9.2017. javni pozivi se raspisuju u sljedećim programskim područjima:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 1: Razvojna podrška za organizacije</div> <div> a1) razvoj domaće umjetničke produkcije i/ili distribucije umjetničkih radova, djela i projekata do 50.000 kn</div> <div> a2) razvoj domaće umjetničke produkcije i/ili distribucije umjetničkih radova, djela i projekata do 100.000 kn</div> <div> b1) upravljanje prostorima za kulturu i umjetnost do 50.000 kn</div> <div> b2) upravljanje prostorima za kulturu i umjetnost do 100.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jednogodišnja podrška dodjeljuje se u kategorijama a1, a2, b1 i b2, dok se višegodišnja podrška dodjeljuje u kategorijama a2 i b2.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 2: Osmišljavanje i priprema novih programa/projekata</div> <div> a) osmišljavanje međunarodnih suradničkih projekata do 15.000 kn</div> <div> b) putovanje u inozemstvo radi selekcije programa do 15.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 3: Razvoj novih umjetničkih ideja</div> <div> U ovom programskom području najviši iznos koji se može zatražiti je 20.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 4: Razvoj suradničkih platformi u Republici Hrvatskoj</div> <div> a) programska platforma na nacionalnoj razini do 140.000 kn</div> <div> b) zagovaračka platforma na subnacionalnoj razini do 90.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zaklada u ovom programskom području dodjeljuje jednogodišnju i višegodišnju podršku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 5: Razvoj suradničkih platformi u Europi</div> <div> U ovom programskom području najviši iznos koji se može zatražiti je 220.000 kn. Zaklada u ovom programskom području dodjeljuje jednogodišnju i višegodišnju podršku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 6: Podrška za razvoj publike</div> <div> U ovom programskom području najviši iznos koji se može zatražiti je 40.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programsko područje 7: Podrška za organizacijsko i umjetničko pamćenje</div> <div> U ovom programskom području najviši iznos koji se može zatražiti je 40.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pitanja o Programu podrške 2017 mogu se postavljati isključivo na e-adresu: podrska@kulturanova.hr u razdobljima: od 8.6.2017. do 31.7.2017. te od 16.8.2017. do 1.9.2017.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi podaci o javnim pozivima (upute, pravila, uvjeti i kriteriji) nalaze se u <em>Vodiču za prijavu </em>koji je objavljen na <a href="http://kulturanova.hr/podrska/program-podrske-2017-rok-692017" target="_blank">mrežnim stranicama Zaklade</a>, gdje je dostupna cjelokupna dokumentacija javnih poziva Programa podrške 2017 s rokom prijave 6.9.2017., uključujući i e-prijavnice.</div> Booksa Booksa Fri, 16 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/kultura-nova-program-podrske-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/kultura-nova-program-podrske-2017 David Grossman dobio Bookera <p> Međunarodni Booker dodijeljen je izraelskom piscu i našem lanjskom gostu za roman 'A Horse Walks Into a Bar'.</p> <div> Poznati izraelski pisac i Booksin lanjski gost <strong>David Grossman </strong><a href="http://themanbookerprize.com/news/horse-walks-bar-david-grossman-wins-man-booker-international-prize-2017" target="_blank">dobio je međunarodnu književnu nagradu <strong>Man Booker International Prize</strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova nagrada dodjeljuje se svake godine za najbolji roman preveden na engleski, a ravnomjerno je dijele pisac i prevoditelj. U ovom slučaju, nagradu nosi roman <strong><em>A Horse Walks Into a Bar</em></strong>.&nbsp;Čast i novac (25.000 funti) podijelit će Grossman i prevoditeljica <strong>Jessica Cohen</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Grossmanov roman prati nastup <em>stand-up </em>komičara Dovaleha Geeja koji prelazi iz komične izvedbe u sjećanje na tragične događaje iz prošlosti. <strong>Nick Barley</strong>, predsjednik žirija, izjavio je: "Grossman je odlučio napisati roman koji je iznimno ambiciozan hod po žici, i spektakularno je uspio. Osvojila nas je Grossmanova volja da preuzme emocionalni i stilski rizik: svaka rečenica je važna i svaka riječ je važna u ovom iznimnom primjeru spisateljske vještine."</div> <div> <br /> U finalu su uz Grossmana bili&nbsp;<strong>Mathias Énard</strong>:&nbsp;<em>Compass&nbsp;</em>(prev.&nbsp;<strong>Charlote Mandell</strong>),&nbsp;<strong>Roy Jacobsen</strong>:&nbsp;<em>The Unseen&nbsp;</em>(prev.&nbsp;<strong>Don Bartlett&nbsp;</strong>i&nbsp;<strong>Don Shaw</strong>),&nbsp;<strong>Dorthe Nors</strong>:&nbsp;<em>Mirror, Shoulder, Signal&nbsp;</em>(prev.&nbsp;<strong>Misha Hoekstra</strong>),&nbsp;<strong>Amos Oz</strong>:&nbsp;<em>Juda&nbsp;</em>(prev.&nbsp;<strong>Nicholas de Lange</strong>) i&nbsp;<strong>Samantha Schweblin</strong>:&nbsp;<em>Fever Dream&nbsp;</em>(prev.&nbsp;<strong>Megan McDowell</strong>).<br /> &nbsp;</div> <div> Ovo je drugi put da se međunarodni Booker dodjeljuje u godišnjem ritmu za najbolji roman, dok se prethodno dodjeljivao svake dvije godine za životno djelo. Lani je nagradu dobila južnokorejska spisateljica <strong>Han Kang </strong>za roman <strong><em>Vegetarijanka</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> David Grossman lani je gostovao u Booksinom programu <strong>Piščev dnevnik </strong>u kojem je razgovarao s kolegom i svojim prevoditeljem&nbsp;<strong>Davidom Albaharijem </strong>i predstavio hrvatsko izdanje romana <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/do-kraja-zemlje" target="_blank"><strong><em>Do<em>&nbsp;</em>kraja zemlje</em></strong></a>. Grossmanov nastup u Booksi možete pogledati niže:<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/4lOABTEW8b4" width="600"></iframe></div> Booksa Booksa Thu, 15 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/david-grossman-dobio-bookera http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/david-grossman-dobio-bookera 'Čistoća umjetnosti je laž' <p> Razgovarali smo s iračkim piscem Hassanom Blasimom, gostom Festivala europske kratke priče&nbsp;i autorom knjige 'Irački Krist i druge priče'.</p> <p> <em>Razgovarali smo s iračkim piscem&nbsp;<strong>Hassanom Blasimom&nbsp;</strong>u povodu njegovog gostovanja na <strong>Festivalu europske kratke priče </strong>i predstavljanja knjige <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/iracki-krist-i-druge-price" target="_blank"><strong>Irački Krist i druge priče</strong></a>.&nbsp;</em><br /> <br /> <strong>***<br /> <br /> Prije nego što porazgovaramo o vašoj knjizi <em>Irački Krist i druge priče,</em> jedno kratko pitanje koje ima zadah točke dnevnog reda nekog dosadnog književnog okruglog stola: o čemu govorimo kad govorimo o tome što znači biti pisac danas?</strong><br /> <br /> Dugo je bilo tako, mnogi pisci nerado su govorili o svome položaju jer ga velikim dijelom određuje samo pisanje. Zapravo, nema pravila, i danas je tako. To i nije ništa čudno, jer su u pitanju stvari o kojima je teško govoriti. O vlastitim tekstovima je jako teško govoriti, zato neki to izbjegavaju. No ono što je različito jest da se ta vrsta razgovora, kao i svaki razgovor o književnosti uopće, pomaknuo na vanknjiževno područje.<br /> <br /> <strong>U posljednje vrijeme dosta pozornosti posvećujete odnosu umjetnosti i aktivizma. Je li riječ o vječnom pitanju bez jasnog odgovora, poput onog o 'svrsi umjetnosti' ili 'kraju književnosti', ili govorimo o konkretnom problemu inherentnom upravo našem vremenu?</strong><br /> <br /> Smatram besmislenim inzistiranje na 'čistoj umjetnosti', književnosti bez angažirane komponente. Književnost se bavi životom, prerađuje stvarnost. Književnost samim time što prerađuje stvarnost utječe na nju, iako su bilo kakav idealizam i pretjerivanje u vezi dosega tog utjecaja samo kontraproduktivni. Naravno, treba znati koje su granice i mogućnosti ulaska umjetnosti jezika u direktan politički angažman, jer inače zalazimo na područje propagande. Kada se to dogodi, stvarna moć književnosti u smislu angažmana zapravo opada. Književnost tada prestaje djelovati na stvaran način.<br /> <br /> <strong>U određenim periodima progresivni književnici su posve svjesno pomicali proizvodnju književnih tekstova u prostor tendencioznog. Je li potpuna autorska svijest o djelovanju teksta u raznim smjerovima ono što će zadržati od pada u propagandne vode gdje tekst gubi autonomiju i postaje pseudo-tekst?</strong><br /> <br /> Svijest pisca je uvijek najvažnija, i baš je svijest ono što će raditi u dva smjera. S jedne strane pisac će uvijek biti svjestan činjenice da živi u svijetu, da dijeli egzistenciju s drugima, zbog čega će njegov rad biti usmjeren upravo na taj komunalni aspekt života. Zato će svoju umjetnost doživljavati i kao oruđe promjene. S druge strane, ta samosvijest bi ga uvijek trebala zadržati na određenoj distanci, kako ne bi izgubio perspektivu i kako njegova književnost ne bi postala puko oruđe upregnuto u gradnju neke društvene zbilje. O toj vrsti aktivizma govorim, o aktivizmu koji nije okrenut samo prema van, već ujedno i prema vlastitom biću, zapravo tekstu.<br /> <br /> Tu zapravo govorimo o važnosti imaginacije, ona je nešto što se može usmjeriti u neku stranu, ali ako se potpuno upregne, gotovo je. Isto tako, svaki umjetnik bi trebao gledati svijet i pokušati aktivno sudjelovati u pozitivnoj promjeni. Nije dovoljno pogledati zlo i reći 'oni su glupi, licemjerni, primitivni, desničari, neuki konzervativci i fašisti', a zatim se okrenuti prema sebi i biti samozadovoljan što nisi poput njih, neuk i fašistoidan. Ne, upravo to dovodi do razvijanja procesa u kojem nastaju nove generacije takvih nasilnih morona.<br /> <br /> <strong>No, pripovjedni tekst i racionalno mišljenje su različiti par rukava. Smatrate li da mišljenje i logika (ne logika samog teksta) mogu biti pogubni za tekst?</strong><br /> <br /> Kada ste pisac, kada sjedite sami u sobi i pišete, tada koristite samo vlastiti duh i imaginaciju, ne razmišljate više o politici ili o nekoj konkretnoj društvenoj situaciji. Eventualno razmišljate o tome u relaciji sa samim tekstom koji nastaje pred vama, a u čemu direktno sudjelujete. Tada je imaginacija onaj agens koji djeluje izrazitom snagom i koja ima potencijal da obujmi bilo kakav stvaran događaj i učini s njime ono što će već učiniti.<br /> <br /> <strong>Knjiga <em>Irački Krist i druge priče&nbsp;</em>sadrži tekstove koji su deskripcija konkretnog vremena i prostora, baš zato što nisu. To je novi tip moralističkog teksta - oljušten od svake primisli didaktičnog, on postaje direktna subverzija. Je li to nova satira?</strong><br /> <br /> Volim satiru i mislim da je ono što ljudi shvaćaju pod tim nazivom dosta ograničeno, zapravo ograničavajuće. Govorim o satiri koja se konstituira tako što samu sebe uopće ne promatra u tim terminima. Svi mi živimo u nekoj vrsti balona, zaštićeni od svijeta, bilo da je taj svijet Irak, Hrvatska ili Finska. To treba iskreno reći, to valja priznati kako bismo mogli iskreno i istinito govoriti o onome što tekst uzima, prerađuje i obrađuje. Niti jedan pisac se ne valja u nekakvoj stvarnoj stvarnosti, on je u svojoj stvarnosti. Zato je <em>Irački Krist </em>knjiga koju se može čitati bez obzira na to odakle ste i koliko znate o suvremenom Iraku. Zapravo, tehnološke mogućnosti dopuštaju nam da poznajemo neku stvarnost i da osjećamo stvari kako to prije nije bilo moguće.<br /> <br /> <strong>Nekada je to otvaralo prostor egzotizaciji stvari izdaleka. Meni se čini da su se stvari posljednjih desetljeća potpuno izokrenule: polje egzotizacije sada je okrenuto unutra, glad za egzotičnim opslužuju autori koji dolaze upravo iz konteksta koji biva egzotiziran. Tako se gradi ne samo lažna slika prema van, već se auto-mitologizacijom loži peć strahovito destruktivne lokomotive. <em>Irački Krist </em>mi se čini potpunom oprekom takvog koncepta.</strong><br /> <br /> Slažem se s tom ocjenom. Pogotovo je to smiješno u vremenu u kojem imamo mogućnosti kao nikada do sada vidjeti pravu istinu. Najgore je kada pisci i umjetnici krenu u pothvat građenja nekakve predodžbe koja bi trebala biti usmjerena prema van, da se vidi kako ovdje stoje stvari. To je čisti maskenbal, tako se gradi kič. Kratka priča, zapravo svaka priča, samo koristi ono što se naziva 'pričom', sama priča nema nikakvu vrijednost po sebi. Međutim, ono što je bitno u pripovjednom tekstu, što jako utječe na njegov nastanak i krajnju formu, jest imaginarij, a on ovisi o prostoru u kojem umjetnik živi. No ako taj imaginarij postane sam sebi svrha, onda smo u tom prostoru maski i izmišljanja. Zato je pitanje stvarnosti ključno pitanje.<br /> <br /> <strong>Stvarnost je poput tankog filma koji se može odlijepiti, zatim sjeckati i montirati na bezbroj različitih načina. Književnik postaje nešto poput DJ-a ili redatelja. Koliko vaše bavljenje filmskom umjetnošću utječe na proizvodnju teksta? &nbsp; &nbsp;</strong><br /> <br /> Mislim da jako utječe na moje pisanje. Film posjeduje mogućnost kreiranja uz pomoć slika koje imaju ogromnu moć sugestije. Tekst ipak ima neke druge zadatosti i njegovo polje je na neki način šire. No, ne mislim da bih lagao kad bih rekao da na moje pisanje jednako utječu filmovi koje gledam kao i knjige koje čitam. Također, nemoguće je odvojiti rad u jednom polju od onog u drugom, tu dolazi do kombiniranja koje je nemoguće jasno odrediti, a vjerojatno nije ni potrebno.<br /> <br /> Usporedio bih pisanje i s komponiranjem. Različiti ritmovi i melodije prolaze kroz nas i izlaze iz nas, a mi govorimo o istim stvarima još otkad smo živjeli u spiljama. Govorimo o našem životu, o strahu, ljubavi i žudnji. No govorimo i pjevamo o tome na drugi način, ne zato što tako želimo da bismo bili drukčiji i novi, već zato što na nas djeluju vrijeme, tradicija, promjena medija i uvjeta života.<br /> <br /> <strong><em>Irački Krist </em>me u tom smislu podsjetio na Zonu u filmu <em>Goli ručak </em>Davida Cronenberga. Kombiniranje Burroughsove&nbsp;</strong><strong>biografije</strong><strong>&nbsp;i njegovih tekstova na koncu proizvodi filmsku stvarnost koja je posve udaljena od onoga o čemu naoko govori. To je Zona u kojoj djeluju sile koje ne možemo i ne trebamo razlučivati logikom. Umjetnost je Zona, a ona ima svoje zakonitosti.</strong><br /> <br /> Da, jer na koncu govorimo o nečemu što nije 'čisto'. Čistoća umjetnosti je laž. Upravo suprotno, umjetnost i tekst su maksimalno nečisti, oni su hibridno polje djelovanja svih tekstova ikada napisanih, svih zamišljenih svjetova, s tragovima onih koji tek imaju biti. <strong>Kafka </strong>je to znao i preko toga je dolazio u doticaj s onim Drugim, što nije moguće objasniti i nazvati. Ali umjetnošću se možemo približiti tome, a naša izloženost tome nas mijenja. Mijena je pozitivna stvar, a njezina odsutnost je ono što izobličava.</p> Neven Svilar Wed, 14 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/intervju-hassan-blasim http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/intervju-hassan-blasim Snažne priče klimave dramaturgije <p> Zbirka priča 'O ljubavi, batinama i revoluciji' Nore Verde prožeta je tenzijom između osobnog i aktivističkog pisanja.</p> <div> Kad se prije nekoliko godina pojavilo u javnosti, ime <strong>Nore Verde </strong>u barem se podjednakoj mjeri našlo u središtu zanimanja tabloidnog novinarstva kao i onoga tzv. stručnog čitateljstva, tj. akterki i aktera književnoga polja. Posrijedi je, naime, bio pseudonim, a knjiga dnevničko-ispovjedne proze <strong><em>Posudi mi smajl</em></strong> (2011.), objavljena pod imenom Nore Verde, bombastično je lansirana kao "prvi hrvatski lezbijski roman"; srednjestrujaški mediji bacili su se na priču, a cijeli 'slučaj' izazvao je <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/gdje-je-nestalo-outanje" target="_blank">oštre kritike s medijske ljevice</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Verde je zatim objavila i roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/nora-verde" target="_blank"><strong><em>Do isteka zaliha</em></strong></a> (2013.), a kao osoba koja stoji iza pseudonima – da upotrijebim popularnu konstrukciju policijsko-obavještajnog prizvuka – razotkrila se novinarka <strong>Antonela Marušić</strong>. Čini se da su se do danas ova dva identiteta stopila do te mjere da se u nekim novijim (književnim) publikacijama autorica i potpisuje dvostruko, kao Verde/Marušić. Takav je slučaj i u bilješci koja prati prvu zbirku priča Nore Verde, naslovljenu <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/o-ljubavi-batinama-i-revoluciji" target="_blank"><strong><em>O ljubavi, batinama i revoluciji</em></strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova obimom nevelika knjiga (ispod stotinu stranica) donosi devet priča o protagonistkinjama kojima je zajedničko da se nalaze na društvenoj margini – bilo u smislu isključenosti, eksploatiranosti, potlačenosti, samoizolacije, ili pak 'prirodno' marginalne društvene uloge kakva sljeduje djeci. Pomalo nezgrapnom naslovu (koji zvuči više kao podnaslov) legitimitet priskrbljuje priča <em>O čemu sam oduvijek htjela pisati</em>. Njena protagonistkinja i pripovjedačica reminiscira o fizičkom maltretiranju kojem je dugo bila izložena od bliskog člana obitelji, te o tome kako je kroz godine pisala o najraznovrsnijim ('velikim') temama, samo ne o svojem traumatičnom iskustvu. Čitanje ove priče manifestnog naboja otkrit će nam da eponimni pojmovi ('ljubav', 'batine', 'revolucija') nisu mišljeni tek kao 'ključne riječi' koje bi se odnosile na tematski sloj knjige, nego i autopoetički upućuju na tenziju kojom je ova prožeta: kako spojiti pisanje o osobnom i autobiografskom s pisanjem o tzv. društveno relevantnim temama?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uzmemo li u obzir kontekst same medijske persone Verde/Marušić, ovu bismo dilemu mogli povezati i s pitanjem pripovjedačkog i autorskog identiteta (i legitimiteta); taj sloj bi dakako bio sekundaran u odnosu na imanentnu tekstualnu ravan, no mislim da svakako obogaćuje čitanje zbirke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Adut Verdinih priča zacijelo je emocionalni efekt koji proizvode. Ma kako to zvučalo poslovičnom ciniku, rekao bih da je <em>O ljubavi... </em>knjiga koja je u stanju i tvrdokornijima među nama izmamiti suzu na oko: autorica je sposobna teška i krizna društvena/duševna stanja u jeziku posredovati uz efekte izravnosti i neposrednosti. Premda će autorica <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/nisam-u-stanju-zavuci-glavu-u-pijesak-u-vremenu-ovakve-krize" target="_blank">i sama potvrditi</a> da je napisala neku vrstu 'aktivističke knjige', tj. da se u ovim pričama dijelom i programski bavila nizom gorućih problema ovih 'kriznih' vremena, one ne djeluju kao da su pisane po diktatu trenutka, da bi se podmirila aktivistička dužnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Literarna svojstva Verdinih priča nisu spektakularna – one su često tek minimalno stilizirane – ali zbog toga ne manje uvjerljiva. Na drugom polu, međutim, u zbirci je poprilično upadljivo i prisustvo stanovitih narativnih i dramaturških problema. Tim povodom pada mi na pamet bilans koji je na ovome mjestu, pišući o zbirci <strong><em>Meke granice</em></strong> <strong>Stanislave Nikolić Aras</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/samar-bez-efekta" target="_blank">ispostavila <strong>Luca Kozina</strong></a>. Kozina <em>Meke granice </em>naziva dobro ispripovijedanom i konstruiranom, ali "emocionalno neupečatljivom"knjigom; <em>O ljubavi, batinama i revoluciji </em>mogli bismo, s druge strane, odrediti kao emocionalno iznimno upečatljivu prozu, čija su pripovjedačka izvedba i dramaturška konstrukcija mjestimice podbacile.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao primjer možemo uzeti priču <em>Vrijeme je na našoj strani</em>. Ona nas uvodi u vizuru protagonistkinje koja provodi dan u iščekivanju da se njena partnerica vrati s obiteljskog ručka, na koji odlazi svake nedjelje, a na kojem nitko od prisutnih ne zna za njeno ne-heteroseksualno opredjeljenje. Pripovjedna situacija i atmosfera događanja uvjerljivo su oblikovane, kao i emocionalno stanje kroz koje junakinja prolazi – no dojam kvari struktura priče. Naime, san koji protagonistkinja sanja, a kojem je u priči dato središnje mjesto, predočen nam je dvaput: jednom, detaljnije, 'uživo', i jednom u sažetoj verziji, kad ga prepričava partnerici. S obzirom na simbolički naboj i ključno mjesto sna u tematsko-motivskoj konstrukciji priče, ovo ponavljanje stvara redundanciju i u mnogome razvodnjava efektnost i kompaktnost priče.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao kontrapunkt navedimo priču <em>Praznici</em>, koja je lišena strukturnih manjkavosti. U njoj pratimo ženu unajmljenu da pazi na stan Sertića, zagrebačke obitelji više srednje klase, dok su oni na ljetovanju – da bi ubrzo izgubila svaku 'distancu' prema tom prostoru i počela u njemu živjeti kao u vlastitom stanu (što će, dakako, rezultirati katastrofalnim posljedicama). <em>Praznici </em>ujedno postavljaju efektnu i emocionalno upečatljivu pripovjednu situaciju, te je podupiru uvjerljivom dramaturškom konstrukcijom i dobro promišljenim pripovjednim slijedom, što ih čini jednom od najuspjelijih priča u zbirci.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slično je i s nizom manjih nespretnosti koje Verdinoj prozi oduzimaju na uvjerljivosti, poput dijaloških dionica u priči <em>Boje</em>, čija se protagonistkinja, pristigla iz Hrvatske na Paradu ponosa u Beograd, u povjerenju nalazi s majkom jedne tamošnje sudionice povorke. Naime, te dijaloge opterećuje školski primjenjena govorna karakterizacija – hrvatski naspram srpskog, 'zapadna' naspram 'istočne' varijante, ijekavica naspram ekavice – koja, umjesto da im daje na protočnosti i prirodnosti, postiže upravo suprotan učinak (općenito, izgleda da je jezične razlike unutar našega jezičnog kompleksa u književnim dijalozima iznimno teško uvjerljivo simulirati; štoviše, u postjugoslavenskoj literarnoj produkciji pada mi na pamet <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/preporuka-za-letenje" target="_blank">tek jedan uspješan primjer</a>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Teško je oteti se dojmu da su se ovakvi, manji, ali i oni malo krupniji problemi u knjizi mogli riješiti pomnijim strukturiranjem i 'peglanjem' pojedinačnih priča; osim autorici, činjenicu da su dospjeli do finalne verzije zbirke možemo prigovoriti i urednici knjige <strong>Lamiji Begagić</strong>, i samoj afirmiranoj proznoj autorici. I uz sve nedostatke i neujednačenosti, <em>O ljubavi, batinama i revoluciji </em>dobra je zbirka priča – šteta je samo što je toliko očigledno da je mogla biti još i znatno bolja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Spomenuo sam tenziju između poriva za autobiografističkim i intimističkim pismom s jedne, te potrebe za bavljenjem 'nadosobnim' temama s druge strane, koja karakterizira Verdino pisanje i koja je autopoetički ugrađena u naslov knjige. Rekao bih da se autorica s ovim rascjepom nosi na produktivan način, tj. da je on zaslužan za neke od najboljih aspekata njezinih priča: emocionalni naboj, stilsku ekonomičnost i učinak neposrednosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, <em>O ljubavi... </em>donosi i priče koje nije moguće promatrati samo unutar dihotomije intimno/društveno, i koje upućuju na nove (potencijalne) tematske planove i tonalitete Verdine proze. Šašavi likovi i sižeji s kojima nas upoznaju priče <em>Voriorka</em>, <em>Ljubav u doba ebole </em>i <em>Posjet </em>tako se približavaju koordinatama magijskog realizma, <em>macabrea </em>i trilera. Čini se da autorica još uvijek istražuje ove dimenzije vlastitog pisanja, pa su i rezultati podijeljeni: <em>Ljubav u doba ebole</em>, priča o posesivnoj alkoholičarki koja proganja (bivšu?) partnericu, djeluje kao ne odveć promišljena egzibicija, dok je <em>Posjet </em>o grupi osmoškolaca koji riješe da odu posjetiti nastavnicu koja iz misterioznih razloga odsustvuje s nastave, napeta i dobro razvijena priča.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također, s obzirom na produktivne tenzije na tematskoj i metaproznoj ravni o kojima je bilo riječi, šteta što je Nora Verde spala na puki <em>nom de plume</em>, tj. što se odlučila bezostatno identificirati s Antonelom Marušić. Naime, u prethodnim knjigama 'Nora' nije tek potpisana kao autorica, već se pojavljuje i kao pripovjedačica i protagonistkinja; nakon što je prestala biti pseudonimom, 'Nora Verde' imala je priliku zaživjeti kao heteronim, nalik na Artura Belana <strong>Roberta Bolaña</strong>, bezbrojne identitete <strong>Fernanda Pessoe</strong>, ili, u našem suvremenom kontekstu, Sašku Rojc <strong>Olje Savićević Ivančević</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako bi, vjerojatno, i nove stilske i tematske tendencije koje naslućujemo dobile šansu da se višestruko razvijaju i krenu neočekivanim pravcima – što dakako ne znači da u postojećem kontekstu treba zanemarivati prozu Nore Verde/Antonele Marušić, ili manje uživati u njenim vrhuncima.</div> Dinko Kreho Tue, 13 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/o-ljubavi-batinama-i-revoluciji http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/o-ljubavi-batinama-i-revoluciji Natječaj Ulaznica 2017 <p> Otvoren je Književni konkurs Ulaznica 2017 za najbolje neobjavljene priče, pjesme i eseje. Rok za prijavu: 15.9.2017.</p> <div> Otvoren je Književni konkurs&nbsp;<strong>Ulaznica 2017 </strong>za najbolje neobjavljene priče, pjesme i eseje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Uvjeti natječaja:</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Sudjelovati mogu svi autori/ce koji pišu na bhsc jeziku.&nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Tekst se smatra objavljenim ukoliko se nalazi u knjizi, časopisu i/ili na Internetu prije objavljivanja rezultata Književnog konkursa Ulaznica 2017. &nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Jedna osoba može poslati do 5 pjesama, 3 priče i/ili 3 eseja, a može konkurirati u sve tri kategorije.&nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Dužina jedne priče ili eseja ne može biti veća od 10.000 znakova (uključujući razmake).&nbsp;</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Upute za slanje:</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Radovi se ne mogu slati putem e-maila. Rukopisi se šalju u tri primjerka. Rukopisi se ne vraćaju. &nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Otkucani ili isprintani radovi potpisuju se šifrom, a rješenje šifre s osobnim podacima, adresom, brojem telefona i e-mail adresom autora/ice šalje se u posebnoj koverti koja se prilaže uz radove. &nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Prijavu treba poslati na adresu: Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin", Trg slobode 2, 23000 Zrenjanin, Srbija, sa naznakom: za Konkurs Ulaznica 2017. &nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Rok za prijavu je <strong>15.9.2017.&nbsp;</strong></li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Odluku o nagradama koje se sastoje od novčanog iznosa, diplome i objavljivanja u posebnom broju <em>Ulaznice </em>donijet će žiri koji će imenovati redakcija časopisa. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Proglašenje dobitnika i uručenje nagrada održat će se na završnoj svečanosti u Gradskoj narodnoj biblioteci Žarko Zrenjanin, u Zrenjaninu, u petak, 15. prosinca 2017. godine. Tom prilikom bit će promoviran broj <em>Ulaznice </em>u kojem će biti objavljeni nagrađeni i pohvaljeni radovi. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za ostale detalje obratiti se na telefon +38123566210 ili na e-mail adresu zrulaznica@gmail.com.</div> Booksa Booksa Tue, 13 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-ulaznica-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-ulaznica-2017 Koje knjige idu u knjižnice? <p> Ministarstvo kulture objavilo je popis knjiga koje će otkupiti za narodne knjižnice u 2017.</p> <div> <strong>Ministarstvo kulture </strong>objavilo je popis knjiga koje će otkupiti za narodne knjižnice u 2017.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prema propozicijama, Ministarstvo otkupljuje knjige domaćih izdavača, i to djela suvremene domaće književnosti, prijevode suvremene svjetske književnosti, djela od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu i umjetnost te vrijedne knjige i slikovnice za djecu i mlade.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U obzir su došla izdanja objavljena tijekom 2016. i 2017. godine onih nakladnika koji se pridržavaju Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige i koji su dostavili obvezne primjerke prijavljenog izdanja Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Puni popis može se pronaći na <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/ONLINE%20prijavnice/otkup%202017%20odobreno%20lipanj.pdf" target="_blank">ovoj web stranici.</a></div> <div> &nbsp;</div> <div> U tijeku je <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=18597" target="_blank">još jedan natječaj za otkup knjiga za knjižnice</a> čiji je rok 13.11.</div> Booksa Booksa Tue, 13 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/koje-knjige-idu-u-knjiznice http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/koje-knjige-idu-u-knjiznice 'Moj muž' dobio Edu Budišu <p> Nagradu za mlade kratkopričaš(ic)e dobila je makedonska spisateljica Rumena Bužarovska.</p> <div> <div> Godišnja književna nagrada Istarske županije <strong>Edo Budiša </strong>dodjeljuje se autoru/autorici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u prošloj godini objavljena zbirka kratkih priča na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). U konkurenciju ulaze i mladi autori iz zemalja Srednje i Južne Europe čiji je prijevod zbirke objavljen na navedenom području.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se dodjeljuje u spomen na rovinjskog književnika <strong>Edu Budišu </strong>(1958.-1984.), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjednim formama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U finalu za ovogodišnju nagradu ušli su&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/nemir-minimalizma" target="_blank"><strong><em>Dobri dani nasilja&nbsp;</em></strong></a>(<strong>Ružica Aščić</strong>, izd.&nbsp;Hena com),&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/feminizam-bez-iskoraka" target="_blank"><strong><em>Moj muž</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Rumena Bužarovska</strong>, izd. V.B.Z.),&nbsp;<strong><em>Crne ribe</em></strong>&nbsp;(<strong>Ilija Đurović</strong>,<strong>&nbsp;</strong>izd. Žuta kornjača),&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/hiperliterarno-putovanje" target="_blank"><strong><em>Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Kristina Gavran</strong>, izd. Disput) i&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/samo-macizam" target="_blank"><strong><em>Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih</em></strong></a>&nbsp;(<strong>Ivan Jozić</strong>, izd. Fraktura).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prosudbeni žiri (u sastavu: <strong>Vanesa Begić</strong>, <strong>Ivana Ujčić</strong>, <strong>Boris Koroman </strong>i <strong>Neven Ušumović</strong>) odlučio je ove godine nagradu dodijeliti <strong>Rumeni Bužarovskoj </strong>za zbirku priča <strong><em>Moj muž </em></strong>(V.B.Z., preveo s makedonskog <strong>Ivica Baković</strong>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> U obrazloženju žiri navodi: "Nakon izvanredne zbirke priča <em>Osmica</em>, čiji je hrvatski prijevod prošle godine bio u najužoj konkurenciji za nagradu Edo Budiša, Rumena Bužarovska zbirkom <em>Moj muž </em>još više fascinira čitatelja napetošću, štoviše eksplozivnošću svojih zapleta koji bacaju prodorno svjetlo na bračnu svakodnevicu i neravnopravnost rodnih odnosa. (...) Iz priče u priču pratimo pervertiranje emancipacijskih pokušaja glavnih junakinja, u rasponu od iznalaženja različitih taktika prijetvornosti, skrivanja intimnih potreba, pa sve do nasilnih, u konačnici samodestruktivnih činova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bužarovska ne piše feminističke pamflete, ali nije ni cinična satiričarka 'niskosti' žudnji svojih junakinja: njezina 'kratkopričaška ekonomija' posredno, ali tim snažnije dovodi čitatelja do otvorenih pitanja o istini višestruke poniženosti žena u braku i obitelji u današnjim neokonzervativnim tranzicijskim sredinama kao što su makedonsko i hrvatsko društvo."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rumena Bužarovska (1981.) je makedonska književnica, prevoditeljica i sveučilišna profesorica američke književnosti. Autorica je studije <em>Što je smiješno: teorije humora primijenjene na kratku priču</em>&nbsp;te triju zbirki kratkih priča: <em>Žvrljotine</em>, <em>Osmica </em>i <em>Moj muž.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dosadašnji dobitnici nagrade Edo Budiša su <strong>Srđan Srdić </strong>(2012.), <strong>Marko Pogačar </strong>(2013.), <strong>Bojan Krivokapić </strong>(2014.), <strong>Ivana Bodrožić </strong>(2015.) i <strong>Lejla Kalamujić </strong>(2016.)</div> </div> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Tue, 13 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/moj-muz-dobio-edu-budisu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/moj-muz-dobio-edu-budisu Nešto osobno <p> Može li književnost biti politička? I može li seksualna orijentacija ne biti politička?</p> <div> U sutrašnjoj kritici knjige <strong><em>O ljubavi, batinama i revoluciji</em></strong> <strong>Nore Verde</strong>, kritičar <strong>Dinko Kreho </strong>piše "(...) da eponimni pojmovi (<em>ljubav</em>, <em>batine</em>, <em>revolucija</em>) nisu mišljeni tek kao 'ključne riječi' koje bi se odnosile na tematski sloj knjige, nego i autopoetički upućuju na tenziju kojom je ova prožeta: kako spojiti pisanje o osobnom i autobiografskom s pisanjem o tzv. društveno relevantnim temama?"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini se da pisanje književnog teksta često klizi od 'velikih pojmova', društvene razine i generalizacija prema osobnom, intimnom i posebnom. Ni čitanje književnog teksta uglavnom nije kolektivno iskustvo, a čak ni zbir čitanja ne znači mnogo jer je danas broj čitatelja toliko malen da čitanje 'subverzivnog' djela nikako ne može&nbsp;imati značajan efekt na svakodnevicu. Ma koliko autor bio angažiran ili orijentiran na društvene teme, političko uvijek postaje 'tek' osobno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Zoom out</em>, napuštamo knjigu, letimo preko čitatelja, iznad zgrade, prelazimo na ptičju perspektivu i gledamo ulice Zagreba. U subotu se održala povorka&nbsp;<strong>Zagreb Pride&nbsp;</strong>koja je <a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/deset-tisuca-ljudi-marisalo-zagrebom-za-prava-lgbtiq-osoba-20170610" target="_blank">okupila oko 10.000 ljudi</a> koji se zalažu za ravnopravnost svih građana neovisno o tome privlače li ih osobe suprotnog spola ili ne. Seksualna orijentacija teško da može biti intimnija i individualnija – podatak s kim želimo spavati doista nema mnogo veze sa širom zajednicom niti utječe na nju. I usprkos odgoju, kulturi, zakonima i pritiscima, seksualna orijentacija svakog pojedinca na kraju je individualna stvar i ne šljivi prodor društvenog. No unatoč ustrajno osobnoj prirodi seksualne orijentacije, čini se da je cjelokupno društvo naročito angažirano po pitanju formalne i neformalne diskriminacije ili zaštite LGBTIQ ljudi. Čak i kad se oni doista žele zadržati 'unutar svoja četiri zida', ne mogu jer osobno u ovom slučaju redovito postaje političko.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini se da su prava LGBTIQ ljudi uvijek prva na tapeti, dok je književnost zadnja rupa na svirali. Prvi se trude da ih društvo malo pusti na miru da žive kao svi ostali, dok se drugi trude da izađu iz svog 'balončića' i dobiju širu pozornost. No obje pozicije, ma koliko se razlikovale, zapravo su vrlo slične – jer ekstremna desnica voli kontrolu, uniformnost i poslušnost, ne odgovaraju joj kako 'homići', tako ni frikovi koji u tišini uma svog pišu i čitaju nekakve knjige. Naravno, pisci i čitatelji slobodno živ(otar)e, ali čim se pojavi prilika da književnost uđe u širi prostor i napravi neki utjecaj, odmah proradi autoritarni refleks i gurne je natrag na marginu (vidjeti slučaj <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/kristian-novak-socno-uzvratio-svima-koji-bi-ga-potjerali-iz-lektire-20160606" target="_blank">optužbe za pedofiliju u <strong>Novakovom </strong>romanu <strong><em>Črna mati zemla</em></strong></a>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I tu ipak dolazimo do političkog aspekta književnosti, do njene veze s društveno relevantnom temom kao što je diskriminacija LGBTIQ ljudi. Iza tisuća ljudi na Prideu, iza još više govora i napada iz mržnje, iza raznih istraživanja o stavovima populacije spram drugih društvenih skupina, krije se mnoštvo pojedinih, osobnih priča. Uzimamo knjigu, <em>zoom in</em>, slijećemo iz ptičje perspektive na knjigu, na lik koji nije tek gay ili straight, koji ima svoje vrline i mane, mušice i navike, sreće i afinitete, osobne dvojbe i međuljudske probleme, koji ukratko živi život kakav ne živi i ne može živjeti nitko drugi. A opet, netko drugi uzima knjigu, prepoznaje vlastita razmišljanja u tom tuđem životu i preko teksta dolazi do priče o samom sebi i svom okruženju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Taj kontakt između žive osobe i udaljenog autora ograničenog je dometa – ne pali uvijek i zahvaća malu populaciju. Ali kad uspije, onda mijenja čitatelje i čitateljice. I premda su mnogoljudni pokreti, ratovi i revolucije ti koji naglo mijenjaju svijet, upravo malen, intenzivan odnos između dvoje ljudi bitno formira naše osobne nazore, zazore, strasti, strahove i odnose prema drugim ljudima i zajednici. Drugim riječima, ipak osobno gradi političko.</div> Luka Ostojić Mon, 12 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/zagreb-pride-2017 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/zagreb-pride-2017 Hoće knjižare <p> Nekoliko tvrtki do sredine srpnja će preuzeti oko 15 knjižara blokiranog Algoritma MK.</p> <div> Uz osam potvrđenih, još šest do osam prodajnih prostora trebalo bi ostati u sustavu, rekao je <strong>Mišo Nejašmić</strong>, predsjednik <strong>Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske </strong>o razvoju pregovora oko preuzimanja knjižara blokiranog <strong>Algoritma MK</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Ovih dana sklopljena su još dva ugovora, oba u Splitu, a vjerujem da će do polovice srpnja sva planirana prodajna mjesta biti u funkciji. S obzirom na to da je prošlo nekih mjesec dana od vijesti o aktiviranim zadužnicama koje su dovele do blokade računa i zatvaranja knjižara, možemo biti zadovoljni brzinom rješavanja situacije", kaže Mišo Nejašmić, dodajući da su u priči oko preuzimanja knjižara Algoritma MK, osim novoosnovanog poduzeća <strong>Hoću knjigu d.o.o.</strong>, još kuća <strong>Menart</strong>, koja ovih dana otvara poslovnicu u zagrebačkom Avenue Mallu, potom <strong>Znanje</strong>, <strong>Školska knjiga </strong>i <strong>V.B.Z.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Tvrtka Hoću knjigu, vlasnički povezana s tvrtkama <strong>Fokus d.o.o.</strong>, odnosno <strong>RAM 3 d.o.o.</strong>, što su aktivirale zadužnicu koja je bila glavni okidač blokade, već je preuzela Megastore u Bogovićevoj ulici u Zagrebu te prodajno mjesto u trgovačkom centru Tower u Rijeci.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Zagrebu ih zanima i manja knjižara u Bogovićevoj ulici, kao i knjižare u trgovačkim centrima City Center One West i Arena Centar.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ostalim gradovima preuzeli bi splitski Morpurgo, legendarnu knjižaru čija su vrata na Narodnom trgu, na Pjaci, otvorena davne 1860. Za najveću poslovnicu Algoritma, godinama smještenu u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, zbog visokog najma ne pokazuju interes. Htjeli su, s druge strane, preuzeti onu u Slavonskom Brodu, no prostor je prije njih preuzeo <strong>Vip</strong>. Prema Nejašmiću, iz poduzeća Hoću knjigu javili su da očekuju potvrdu za još dva nova prostora, mada ne zna na kojim lokacijama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nejašmić je podsjetio da je za Algoritam MK prošlo tridesetak dana od blokade i da do zakonskog roka za pokretanje stečajnog postupka imaju još toliko.<br /> <br /> izvor: tportal</div> Booksa Booksa Mon, 12 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/hoce-knjizare http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/hoce-knjizare VIDEO: Chika Unigwe u Booksi <p> U Booksinom programu 'Zagreb Reads Europe' gostovala je nigerijsko-belgijska književnica.</p> <div> Kao sudionica <strong>Festivala europske kratke priče</strong>, nigerijsko-belgijska književnica&nbsp;<strong>Chika Unigwe </strong>gostovala je 30.5.&nbsp;u Booksinom programu <strong>Zagreb Reads Europe</strong>.</div> <div> <br /> Chika Unigwe rođena je u Enuguu u Nigeriji. Godinama je živjela u Belgiji, a prozu piše na nizozemskom/flamanskom i engleskom jeziku. Za svoje kratke priče je 2003. nagrađena na BBC-evom natječaju i na natječaju Commonwealtha, a 2004. je doktorirala književnost na Sveučilištu u Leidenu u Nizozemskoj. Unigwein roman <strong><em>De Feniks </em></strong>(2005.) prva je objavljena prozna knjiga flamanske autorice ili autora afričkog porijekla.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njezin roman <strong><em>On Black Sisters' Street </em></strong>(2009.), koji prati živote afričkih prostitutki u Belgiji, naišao je na iznimno dobar prijem kritike, preveden je na desetak jezika, a 2012. je i ovječan Književnom nagradom Nigerije, jednom od najbogatijih književnih nagrada u svijetu (oko 100.000 američkih dolara). Od 2013. Unigwe živi u SAD-u gdje na Sveučilištu Brown u Rhode Islandu predaje kreativno pisanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S Chikom Unigwe razgovarao je <strong>Dinko Kreho</strong>.<br /> <br /> Sažetak razgovora možete pročitati <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/o-kolonijalnom-nasilju-ucila-sam-putem-knjizevnosti" target="_blank">ovdje</a>. Snimku cijelog razgovora pogledajte niže:<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/qg02UgovtTM" width="600"></iframe></div> Dinko Kreho Mon, 12 Jun 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-chika-unigwe-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-chika-unigwe-u-booksi