BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Kamo leti ova Raketa? <p> Roman 'Roki Raketa' Zorana Malkoča imao je potencijal biti odličan roman u stilu Vonneguta, ali autoru nije pošlo za perom da to ostvari.</p> <div> Zoran Malkoč: <a href="http://profilknjigaizdanja.blogspot.com/2014/11/zoran-malkoc-roki-raketa.html" target="_blank"><em>Roki Raketa </em></a>(Profil, Zagreb, 2014.)<br /> <br /> Iako je objavio roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/kao-kad-progutas-brdo-balona" target="_blank"><strong><em>Kao kad progutaš brdo balona </em></strong></a>(2004.), čini se da je <strong>Zoran Malkoč </strong>u svet književnosti na velika vrata zakoračio 2010. godine sa veoma zanimljivom i na momente briljantnom zbirkom pripovedaka <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritika-112-zoran-malkoc" target="_blank"><strong><em>Groblje manjih careva </em></strong></a>od kojih su neke bivale nagrađene, a mnoge se zaista urezale u sećanje po brutalnosti, beznađu i, čini mi se, veoma preciznom portretisanju postratnih i tranzicijskih trauma u hrvatskoj provinciji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga sam njegov novi roman <strong><em>Roki Raketa </em></strong>dočekao sa velikim interesovanjem, očekujući verovatno i previše, želeći da ponovo pročitam tekst koji će me udariti ravno u stomak, snažno i beskompromisno. Desilo se nešto sasvim suprotno: naišao sam na knjigu koja me ostavila prilično ravnodušnom, koja je na idejno-tematskom planu istina ostala na terenu koji je već mapiran u pričama, ali se rasplinula na preko 430 strana i otišla u fantastiku, bajkovitost čak, čiji je simbolizam na momente plitak, a na najčešće krajnje nerazumljiv.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bez obzira što je sklonost ka fantastičkoj satiri nagoveštena i u pričama, potajno sam se nadao da ona predstavlja samo usputnu zanimaciju, stilsku vežbu. Ipak, pogrešio sam. Već sam naslov ovogodišnjeg romana priziva sasvim drugačiji kontekst od željenog. Roki raketa sa aliteracijom 'r' i 'k' više zvuči kao naslov crtanog filma nego ozbiljnog romana. Čak i kada shvatimo da je to ime psa, ostaje taj ukus već viđenog, nagoveštaj da je reč o simbolici koja teško da može da izađe iz okvira ličnog. Jer, zbilja, ko bi psu dao ime Roki Raketa? Raznih Rokija sam se sretao po dvorištima i parkovima, ali da neko psu istovremeno da i ime i nadimak, to podseća na <strong>Cartoon network</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postoji i druga asocijacija koja Rokija Raketu povezuje sa Rokijem Rakunom (<em>Rocky Raccoon</em>) sa belog albuma <strong>The Beatles</strong>. U pesmi liverpulskih momaka govori se doduše o momku koji kreće da ubije svoju dragu i njenog ljubavnika, a završava tragično, odnosno tragikomično, i veseli ton pesme u <em>country </em>maniru sa završetkom u vodvilju u stvari ironizuje čitavu situaciju i demistifikuje žanr narativne rok pesme koju je uspostavio <strong>Bob Dylan</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još jedna stvar mi se čini simptomatičnom. Roman počinje odeljkom koji nosi naziv 'Svršetak', a završava se očekivano 'Početkom'. Ovaj postmodernistički trik trebao bi da kombinuje početne i završne efekte, i da zaokruži čitanje jer nudi okvirnu priču u kojoj se pojavljuje rukopis koji predstavlja ono što bismo nazvali telom romana od nekih 400 stranica. Čini se da se radi o bespotrebnom opravdanju svega što je napisano, odnosno deluje kao da su, nakon što smo pročitali gotovo 'vonnegutovski' tekst, na njega dodati glava i rep, a poznato je odakle riba smrdi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako se roman u celini bavi problemima pisanja i odnosom između pisanja i stvarnosti, njegovo ukalupljivanje u poznat referencijalni okvir mi se čini ustupkom dodavanjem novog okvira koji će stvari učiniti jasnijim. Naime, spoljašnje nametanje, normalizacija, uprosečavanje sa čitalačkim horizontom očekivanja zaista je suvišno, posebno u današnjoj književnosti. Posebno stoga što je, bez obzira na povremene ispade, tekst Malkočevog romana prohodan, štaviše. On ne predstavlja radikalno odstupanje od norme referencijalnog pripovedanja, možda joj se podsmeva, izvrgava je donekle ruglu, ali je se <em>en general </em>drži.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Narativ uvući u Prokrustovu postelju okvirne priče koja zaista nema nikakve veze sa onim što se nalazi između, deluje potpuno nepotrebno. Samim tim se i književnost uprosečava, ulaguje se čitaocu koji bi trebalo da je razume, kao da je književnost nešto što mora da bude spoznatljivo, dopadljivo, ulickano i marketinški upotrebljivo, s tim da u slučaju Malkočevog romana nismo sigurni da li je ova intervencija stigla od autora ili neke druge instance (urednika, izdavača).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako bilo, ovim se istovremeno vređaju čitaoci jer im se ne dopušta da sami dožive estetički užitak u tekstu, već im se njegovo rešenje i njegova zaokruženost nameću. S poplavom unapred određenih čitalačkih uživanja koja su PR orijentisana i tačno znaju kojoj se ciljnoj grupi obraćaju (eklatantan primer čine <strong><em>50 nijansi sive </em></strong>i svi njeni derivati), zaista ne vidim potrebu da se tekst koji nastaje na malom jeziku (tržišno gledano) i čiji je idealan i maksimalan domet nekoliko hiljada čitalaca, uključujući sve postjugoslovenske države u kojima se govori BHSC, podređuje vladajućem tržišnom modelu. Konačno, ako se već išlo na to, zbog čega tekst nije radikalno skraćen i upakovan u idealnih 300.000 karaktera, odnosno dvestotinjak strana u ovakvom slogu. Za to je prostora itekako bilo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman pripoveda priču o piscu i razbojniku Lucianu Luciću zvanom Fanatik i njegovom alter egu, dvojniku, imitatoru i copycatu Kristianu Mačiću Mački. Obojica veterani Domovinskog rata, obojica prepušteni sami sebi i traumama koje nose, oni pokušavaju da se normalizuju, da se nakon svega suoče sa životom i novim odnosima u svetu. Lucian, koji je u mladosti imao sklonosti ka pisanju, uporno stvara i nada se uspehu, dok je Mačka lezilebović koji se lagano uvlači prijatelju pod kožu i na kraju mu ukrade rukopise i preuzme njegov spisateljski identitet. Lucianu to već nije ni važno jer se spletom okolnosti odlučuje za razbojničku karijeru i postaje vodeći kriminalac u svom kraju, nemilosrdan i zao, čovek spreman na sve upravo stoga što nema šta da izgubi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu je naravno i pas, Roki Raketa, čije pojavljivanje može da se opiše i pomoću <em>Deus ex Machina </em>modela: on spašava Mačku od finansijske propasti. Pored toga on služi i kao veza između romana i okvirne priče jer se nestali rukopis i beležnice koje Luka Crnac treba da pokupi nakon Fanatikovog ubistva. Ipak, kao simbol inspiracije i životne energije, Roki Raketa ostaje nedorečen i zbunjujući. Verovatno je to posledica i nejasnog odnosa koji autor ima prema svojim likovima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S jedne strane imamo Luciana sa kojim bi trebalo da doživimo određenu vrstu identifikacije jer je on, uprkos svemu, klasičan primer romantičnog mračnog heroja, poput Karla Mora iz <strong>Šilerovih <em>Razbojnika</em></strong>. Svesni smo da u njemu postoji Dobro, namerno napisano sa velikim D, iako je on već uveliko zabrazdio na drugu stranu. Ono je u stvari njegova umetnost koju on nakon svega ponovo pokušava da stekne, da oživi, ali s obzirom na nedostatak samopouzdanja, to mu ne uspeva, ili mu pak uspeva na način na koji je to pošlo za rukom i Kafki i mnogobrojnim autorima koji su postali poznati i priznati nakon smrti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, nalazi se Mačka koji, kako mu i ime kaže, poseduje gipkost kako fizičku tako i moralnu, te suštinsku beskarakternost. Povrh toga, on je izuzetno ljubomoran na Luciana, toliko da preuzima njegov život. Ne samo da postaje pisac, već pokušava da osvoji i najveću ljubav Lucianovog života, Anetu. Ona je, pak, zajedno sa svojim ocem, predstavljena kao inkarnacija đavola. Stari Antonio i ona poseduju repove kojima se Mačka oduševljava...</div> <div> &nbsp;</div> <div> S obzirom na ovakvu vrednosnu postavku, ali i na okvirnu priču, očekivali bismo da roman makar u istoj meri posvećuje pažnju Mački i Lucianu, međutim to se ne dešava. Naime, poglavlja posvećena Mačkinom životu i priključenijima su brojnija, a tekst mu posvećuje neuporedivo više pažnje. Prosto rečeno, o njemu saznajemo neuporedivo više. Nasuprot tome, Lucian je predstavljen u grubim crtama, tipizirano, 'plošno' (kako bi to <strong>E.M. Forster</strong> rekao), ravno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, u vezi sa svim likovima u romanu, čini se kao da su, iako je lako naći paralele ovde i sada, napisani kao neke vrste alegorija, gotovih modela koje bi trebalo da prepoznamo i iz njih dodatno iščitamo ono što u tekstu nedostaje. Upravo to sugeriše i odabrani model bajke u kojem ljudi i žene imaju repove, a psi kradu novčanike, pršute i komuniciraju, a naposletku i govore.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, to je istovremeno i najveća slabost romana. Nije problem njegova neuverljivost i neutemeljenost u referencijalnoj stvarnosti (jer tolike su alegorije uspešno napisane), nego veliki raskorak između onoga što bi čitaoci trebalo da podrazumevaju i znaju kako bi mogli pravilno da iščitaju značenja i onoga što je sa tim uradio autor, u kakve ih je odnose postavio i koliko im je književno uverljive životnosti podario. Često mi se činilo da se Zoran Malkoč sam smeje svojim fazonima, a da čitaocu oni ostaju potpuno nerazumljivi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo je posebno naglašeno u kritičkim oštricama romana: kako po pitanju postratnih i tranzicijskih procesa kroz likove Tromblona i čitave njegove familije, tako i u vezi sa književnošću i književnom scenom kroz lik Mačke. Nasuprot njima stoji Lucian, čije ime je povezano kako sa svetlom tako i sa svetlonošom Luciferom koji je jedini autentičan i sve što čini radi iz ubeđenja ili iz gađenja, dakle s potpunim žarom, odnosno isto takvom ravnodušnošću, gde je naglasak na intenzitetu radnje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lucian je, dakle, mera stvari, ali kao takav, isuviše nestvaran, te je samim tim kritika neuverljiva i najčešće lična i promašena. Nije teško osuditi licemerje književne scene, niti zlo svojstveno takozvanim tranzicijskim pobednicima, oligarsima nastalim nakon velike pljačke u ime Domovine, Nacije i Crkve. Veliki deo današnje književnosti se upravo time i bavi. Ipak, ono što nedostaje Malkoču jeste da takvu kritiku stavi u službu teksta, a ne obrnuto. U njegovom je slučaju roman oruđe kritike.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autentičnost pisanja naspram neautentičnosti stvarnosti i Roki Raketa kao sila života koja nosi sve pred sobom ne pitajući i ne oklevajući, dobre su polazišne tačke za jedan, u pozitivnom smislu, ludački roman, <em>tour de force </em>kojim bi se protresla učmala književna scena ne samo Hrvatskoj nego i mnogo šire. Ipak, Malkoču nije pošlo za perom da to i učini. Izgubio se negde između potrebe za komunikativnošću i želje da se bude autentičan po svaku cenu. Šteta.<br /> <br /> Vladimir Arsenić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/rumble1973/2375668684/in/photolist-4BVVwU-3wp2u-nLAVAM-8nppLE-cuSNcm-icru23-2hDZc8-akRxd4-iaxJr4-4dYRr2-6pubjM-pmSvYi-9gggFp-bKbG8g-9Scoqu-2ctTb-58ddw3-cBWe8S-nJUUz-icr7ZK-nJVkC-BrARG-pieYnS-nJUUs-icrniW-Nfw67-cBWdZ7-phJ2Q2-nJUUr-8nppr7-6gjjAR-qcX25y-3woUA-nj18WA-aDijb-4WvH4y-nJUUm-ahqL6q-nJVkv-3wp4y-9SDG1o-8nmgWR-Ko6Kk-8nmhr2-6eKe4n-3woSu-faxR4-eb16ma-czv5MG-8qU4zh" target="_blank">Chris Gehlen</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Vladimir Arsenić&nbsp;</strong>(Beograd, 1972), magistrirao komparativnu književnost na Telavivskom univerzitetu. Redovni je kritičar internet portala&nbsp;<em>www.e-novine.com</em>. Piše povremeno za&nbsp;<em>Think tank, Beton, Quorum, www.pescanik.net</em>. Prevodi sa engleskog i hebrejskog. Sa prijateljima uređuje književni časopis&nbsp;<em>Ulaznica&nbsp;</em>koji izlazi u Zrenjaninu. Ponosni je muž, otac i antifašista.</div> Mon, 30 Mar 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kamo-leti-ova-raketa http://www.booksa.hr/kolumne/kamo-leti-ova-raketa Rasknjižje, 30.3. – 5.4.2015. <p> Da su noviteti u ovom 'Rasknjižju' uskrsnog karaktera, baš i nisu. Svejedno ih škicnite.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ljubavna-pisma"><em>Ljubavna pisma</em></a>, Leylâ Erbil (Hena com)<br /> Snažan je utjecaj Leylâ Erbil imala na književnost Turske 20. stoljeća koji je podjednako vidljiv i danas jer njezin književni i stilistički značaj nadilazi vremenski okvir u kojem je djelovala. Već od sredine prošlog stoljeća u njezinom su umjetničkom profilu bili ujedinjeni snažan intelektualizam i spisateljska hrabrost i na tom je tragu ostala sve do svoje smrti 2013. Romani su joj prava mala remek-djela koja krasi filozofičnost i individualnost, kao i duboka osjećajnost za obične ljude, živote i svjetove.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zapad"><em>Zapad</em></a>, Julia Franck (Fraktura)<br /> Još koji trenutak i Nelly Senff i njezino dvoje djece dospjet će s druge strane Zida, na Zapad. Na Istoku više nemaju ništa: prije tri godine Nellyin si je muž oduzeo život, ili su joj tako barem rekli – ne može biti sigurna, nisu joj dopustili vidjeti tijelo. Jedino što sada želi jest otići, zaboraviti, započeti život iznova. Ali sedamdesetih godina prošloga stoljeća za Nelly Senff i tisuće onih poput nje iza Zida ne počinje Zapad – ondje su nepovjerljivost, hladnoća i prihvatni centar Marienfelde.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/protokol-jednog-rastanka"><em>Protokol jednog rastanka</em></a> , Irena Vrkljan (Naklada Ljevak)<br /> Irena Vrkljan intimnu je potrebu za blizinom željela trajno osigurati kroz ovaj tekst. Naime, na nekoliko mjesta u knjizi ona vlastite rečenice prekida da bi ih potom nastavila uljepljivanjem fragmenata Bennovih neobjavljenih tekstova koje je s njemačkog prevela na hrvatski jezik. Oni tako postaju trajno sačuvani, a Bennova se toplina riječi utiskuje u njezine zapise. Ovaj tekst tako postaje njihova dvojina, tekst postaje tijelo i dio međusobnog poštivanja, razumijevanja i odanosti.</p> <p> 4. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/aktovka"><em>Aktovka</em></a>, Hiromi Kawakami (AGM)<br /> Ljubavna priča koje se događa između Harutsana Matusmotoa zvanog Sensei i Tsukike Omecki doista zvuči poput bajke, ali je životna i doista se događa. Nažalost, obično u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Oni su kao imaginarni, priželjkivani sretni par. Imali su samo nekoliko godina ljubavi i sreće. A i što to znači u našem suvremenom svijetu u kojem mediokratski posredovane sreće nikada nije dosta? Kao otrežnjavajuća zvuči spoznaja da je to samo jedna daleka japanska priča koju je teško zamisliti u nekom drugom, možda i našem, okružju. Posebno danas.</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/pax-americana-na-jadranu-i-balkanu"><em>Pax Americana na Jadranu i Balkanu</em></a>, Vjekoslav Perica&nbsp; (Algoritam)<br /> Knjiga Vjekoslava Perice vjerojatno je posljednja knjiga objavljena povodom 100-godišnjice početka Prvog svjetskog rata, a po svojim tezama i implikacijama vjerojatno i najdalekosežnija. Knjiga je u našoj historiografiji inovativna i po metodama koje provodi i po opsegu građe koju obuhvaća, a sve sa ciljem da se istraži povijest američkih intervencija na Jadranu i Balkanu u posljednjih sto godina, dakle, tijekom razdoblja u kojemu se SAD pojavio i nametnuo kao nov imperij, pa potom i dominantna svjetska sila.</p> <p> Ostalo:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/slonica-koja-je-izgubila-srecu"><em>Slonica koja je izgubila sreću</em></a>, Ajahn Brahm (Naklada Ljevak)<br /> Knjiga donosi 108 priča koje će vas nasmijati i natjerati da na život počnete gledati novim očima. Bezvremenska mudrost Ajahna Brahma dirnut će ljude iz svih sfera života. Polazeći od vlastitih iskustava i od priča koje su s njim podijelili njegovi učenici te starih šala ispričanih na nov način, Ajahn Brahm će svakoga potaknuti da preispita svoje životne obrasce. Budistički redovnik već više od trideset godina, Ajahn Brahm je opat i duhovni ravnatelj Budističkog društva Zapadne Australije. Diljem svijeta tražen je kao duhovni učitelj i popularni predavač.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/hodocasce-duse"><em>Hodočašće duše</em></a>, Sonia Choquette (Planetopija)<br /> Sonia Choquette istodobno se suočila sa smrću dvoje bliskih ljudi, raspadom braka i izdajom bliskih suradnika. Iako svjetski priznata duhovna učiteljica i iscjeliteljica, gubitak i patnju proživjela je duboko i bolno poput svih drugih ljudi. Pokušavši prikupiti djeliće svoga života, okreće se drevnoj praksi i kreće na 800 kilometara dug hodočasnički put Camino de Santiago. Tjelesni i duševni napori s kojima se suočila otvorili su put duhovnoj obnovi. Sonia je u svojoj duši pronašla snage da oprosti drugima, ali i sebi za sve stare povrede i boli. U ovoj iskrenoj i toploj knjizi dijeli s nama trenutke patnje, ljepote i humora.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> Srijeda je dan koji vam nudi tri promocije. <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-quorum"><strong>Novi broj Quoruma</strong></a> promovirat će se u Mađarskom institutu u Zagrebu, <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-sirova-hrana-mihaele-devescovi"><strong>'Sirova hrana'</strong></a> <strong>Mihaele Devescovi</strong> u APM Megastoreu, a prvijenac <strong>Svena Popovića</strong> <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-nebo-u-kaljuzi-svena-popovica"><strong>'Nebo u kaljuži'</strong></a> u Spunku.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Fri, 27 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-303-542015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-303-542015 24 minute (prvi dio) <p> Do kraja radnog dana preostale su još 24 minute, najduže 24 minute u životu Ane iz menadžmenta i Dunje Draguljče. Donosimo prve četiri...</p> <p> "Ne možeš dobiti sve bitke, ali neke lakše fakat možeš. Kad vidiš da je protivnik slabiji zaglumi milosrđe ili naglu bol u trbuhu, a kad se opusti – napadni ga svim sredstvima. Katanom i wakizashijem. U slučaju bijega – gađaj ga šurikenima!"</p> <p align="right"> <strong>Štef B.</strong> (iz knjige <em>Stripaške mudrosti</em>)</p> <p align="right"> &nbsp;</p> <p> Baš tog dana većina djelatnika nije bila u kombinatu. <strong>Mika</strong> i <strong>Luka</strong> otišli su u Zaragozu na nekakav kongres. <strong>Vanja</strong> je skoknula do Portoroža, a <strong>Martina</strong> odvela nove šankerice i šankere u Omiš na trodnevni seminar <em>Makjato &amp; kapućino: dvije strane jedne medalje</em>. Svi se raštrkaše kojekuda kao rakova djeca.<br /> <br /> <strong>Ana</strong> iz menadžmenta i <strong>Dunja Draguljče</strong> ostadoše čuvati ognjište. Cijeli kombinat ležao je na njihovim slabašnim plećima.<br /> <br /> <strong>18:51</strong> – Sipi dosadna zagrebačka kišica. Dvije prije sjede na kauču i srču čaj. Dunja crta miševe na papiru A4 formata. Potom ih boji raznim flomasterima.<br /> <br /> <strong>18:59</strong> – <strong>Ante P.</strong> odlaže stari broj New Yorkera, kaže 'bonžur' i odlazi doma. Na stolu je ostavio osam kuna za kavu. Što je premalo. Ana uredno zapiše dug u bilježnicu. Dunja šestog miša želi obojiti u narančasto. Na koncu to i čini.<br /> <br /> <strong>19:17</strong> – Nigdje nikoga. Kiša i dalje sipi iz patlidžanski purpurnog neba. "Još malo, pa možemo i zatvoriti", kaže Dunja. Ana ju ne čuje. Drijema. Draguljče je ne želi buditi. Uzima novi list papira. Kani narisati još kojeg miša.<br /> <br /> <strong>19:21</strong> – Ana polako tone u drugu fazu drijemeža. U san joj dolaze dva hrušta: na golemu javorovu listu raspravljaju o djelima <strong>Marinka Koščeca</strong>. Hrušt <strong>Mihael</strong> kaže: "Poslije dugo vremena uzeh <em><strong>Otok pod morem</strong></em>, vrijeme nije naškodilo ovom romanu, dapače." Hrušt <strong>Svemir</strong> gricne komadić javorovine: "Hm, ne znam, meni je svejednako <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/to-malo-pijeska-na-dlanu" target="_blank"><em><strong>To malo pijeska na dlanu</strong></em></a> vrh vrhova."<br /> <br /> <strong>19:26</strong> – Dunja se prene iz kreativnog transa, odloži crni flomić i šapne: "Mislim da sam narisala miciku…" Doista, na papiru je golema mačka. Odakle sad micika, pita se Dunja. Željela je narisati još dva-tri miša, no nešto iz njezine podsvijesti očigledno je preuzelo kontrolu nad centrom za likovno izražavanje. To nešto možemo nazvati <em><strong>Paradraguljče</strong></em>.<br /> <br /> <strong>19:29</strong> – "A kaj ti čitaš ovih dana?", pita hrušt Mihael. "Što čitam…", hrušt Svemir drmao je i dalje po javorovini kao da nije jeo danima, "novog <strong>Malkoča</strong> brstim… kaj to šuška?" Mihael se unezvjereno okrenu k izvoru šuškačine: "Pa to je <strong>Ivan</strong>, a bokte, odakle mu smokva u ovo doba?" Praćen ljubomornim pogledima hrušt Ivan gurao je sočnu smokvu ispred sebe.<br /> <br /> <strong>19:36</strong> – Dva tipa ulaze u Booksu. Svaki na glavi ima fantomku s prorezima za oči. Niži od njih nešto drži u ruci. Prilaze šanku i Dunja skoči do aparata za kavu: "Dobar dan, na žalost zatvaramo. Emh, a kaj ste se tak prerušili? Maškare su već prošle."<br /> <br /> <strong>19:37</strong> – Niži tip uperi ono nešto prema Dunji: "Hm, da, ovo je pljačka, tako da ono… ne čini gluposti, djevojko." Draguljče promotri predmet u zlikovčevoj ruci. Bio je to pištolj, ali nekako baš i nije izgledao kao pravi. "Kaj ti je to, igračka na vodu?", Draguljče će poludrsko. Onaj drugi tip izvadi iz džepa još jedan pištolj: "Na tvoju žalost nije na vodu, već na najcrnju tintu, hehe…" Da podeblja svoju prijetnju, zlikovac broj dva pritisne okidač i zašprica bijeli zid kod sudopera: "Vidiš! A sad stavi ruke na potiljak, idemo probuditi usnulu <strong>Pepeljugu</strong>."<br /> <br /> <strong>19:38</strong> – U očima Dunje Draguljče bljesnu plamen nepatvorena užasa. Znala je predobro kakvu štetu može načiniti ovakva tinta. Nema tog sredstva kojim to sranje možeš skinuti. Zlikovac broj jedan šapnu prijatelju: "Nije Pepeljuga, već <strong>Trnoružica</strong>, biserko."<br /> <br /> <strong>19:39</strong> – Ana otvori jedno oko, lijevo. Imala je kaj i vidjeti ispred sebe.<br /> <br /> (nastavlja se)<br /> <br /> F.B., 27. ožujka 2015., Zagreb<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/bycp/" target="_blank">Cathy</a></p> Fri, 27 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/24-minute-prvi-dio http://www.booksa.hr/kolumne/24-minute-prvi-dio Politički concerto grosso <p> Ubrzo nakon što je Hrvatska dobila svog predsjednika-kompozitora Ivu Josipovića, Irci su dobili svog predsjednika-pjesnika Higginsa.</p> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon što je <strong>Ivo Josipović</strong> postao predsjednik Hrvatske, mnogo se pisalo o tome kako se Hrvatska može pohvaliti time da su njezini građani izabrali intelektualca i umjetnika da bude njihov <em>commander in chief</em>. Imati kompozitora na vrhu piramide političke elite nekima se ukazalo kao stvar od izuzetnog značaja, duhovni safir na sljemenu političke indignacije u periodu krajnje političke i gospodarske nesigurnosti, kada je bivši premijer završio u zatvoru zbog pljačke.<br /> &nbsp;</div> <div> No, neki zaboravljaju da je taj isti zatvoreni bivši premijer i sam nekada bio vrli intelektualac, da se bavio djelima <strong>Hölderlina</strong>, u najboljoj tradiciji njemačkog akademizma, od <strong>Husserla</strong> i <strong>Heideggera </strong>naovamo. Štoviše, u odvjetničkim se krugovima u doba <strong>Sanaderovog</strong> pada pričalo da je doktor Ivo<strong>&nbsp;</strong>nagovarao svoje odvjetnike da posegnu za nečim što je kasnije postalo poznato kao 'Schillerova obrana' – strategija prema kojoj je trebalo sazidati obranu na temelju osumnjičenikovog prekomjernog bavljenja njemačkom književnošću kraja 18. stoljeća, napose djelom <strong>Friedricha Schillera</strong> <strong><em>Razbojnici</em></strong>, zbog čega je došlo do poriva okrivljenika da počini nemoralni čin po uzoru na protagonista Karla Moora, i da je baš kao i Moora, i njega nezadovoljstvo zbog amoralnosti i licemjerja svijeta oko sebe natjeralo na zlodjela zbog kojih se iskreno kaje. No, iskusni odvjetnici su, ide priča, ipak na koncu uspjeli odgovoriti svog klijenta da njima prepusti taktiku i da ovo nije <strong><em>Law &amp; Order</em></strong>, da u Hrvatskoj ne prolazi obrana kratkotrajnim ludilom.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ne moramo otići mnogo dalje u prošlost da bismo se zabili u još jednu intelektualnu gromadu, ovoga puta svjetskih razmjera, nesuđenog nobelovca, kojem je svjetsko priznanje izmaklo samo zato što je Hrvat. <strong>Doktor Franjo Tuđman</strong> je u znamenitom intervjuu <strong>Branku Uvodiću</strong> objasnio kako su stvari funkcionirale u švedskoj akademiji u drugoj polovici prošlog stoljeća.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Tuđman je tada <em>urbi et orbi </em>objavio groznu istinu o tome zašto nije dobio Nobela, a koju mu je potvrdio neimenovani inozemni gospodin koji je pomagao disidentima u komunističkim zemljama:<em>&nbsp;"Znate li, profesore generale", naime, "profesore generale" je način na koji me je on oslovljavao, "znate li da biste bili nobelovac samo da niste Hrvat?!</em><br /> &nbsp;</div> <div> Tuđman je tu storijelu prepričao Uvodiću koji je značajno kimao glavom potvrđujući kako je to samorazumljivo, da mu je i on to mogao reći, samo da su ikada ranije došli na tu temu. Dobro da je taj inozemni gospodin rekao ovu istinu doktoru Franji Tuđmanu, jer se ovaj zasigurno dotad cijelo vrijeme pitao kada će napokon izvući njegov broj u Akademiji.&nbsp;</div> <div> <br /> 'Kada će doći moje vrijeme?' je pitanje koje si je postavio još jedan predsjednik-potencijalni nobelovac, pjesnik <strong>Michael D. Higgins</strong> koji je ubrzo nakon trijumfa Josipovića u Hrvatskoj postao predsjednikom Irske. &nbsp;&nbsp;</div> <div> <br /> Baš kao što je to bio slučaj i s Josipovićem nakon što je izabran za predsjednika, tada je i u Irskoj postalo jako trendi spominjati činjenicu da im je na čelu države pjesnik. No, rekao bih da ipak postoji jedna razlika. Naime, iako je u irskim pa donekle i britanskim medijima u periodu nakon inauguracije objavljeno dosta uvlakačkih tekstova koji slave 'snažnu poeziju' demiurga Higginsa, kao i 'njegovu sposobnost da uvidi trenutak nastajanja istinske poezije', isto tako se neki kritičari nisu libili proglasiti njegovu poeziju bezvrijednim sranjem, iliti, kako to kažu pjesnici Sjeverne Irske, <em>mad dog shite</em>.<br /> &nbsp;</div> <div> Uostalom takvom ju je ocijenila i engleska pjesnikinja <strong>Carol Rumens</strong> u svome <a href="http://www.theguardian.com/books/2011/nov/01/michael-d-higgins-no-poet" target="_blank">tekstu o Higginsu pjesniku</a>, odnosno o njegovoj pjesmi <a href="http://www.theguardian.com/world/2011/oct/28/michael-d-higgins-poem?INTCMP=SRCH" target="_blank"><strong><em>When will my time come?</em></strong></a><br /> &nbsp;</div> <div> No, da se vratimo na Josipovića, za kojeg ipak nećemo otići toliko daleko i proglasiti njegov opus sranjem. Mada ne bih mogao zamjeriti nikome tko je imao strahovito jak poriv za upravo takvim ocjenama s obzirom da se od njegove glazbe pobjeći nije moglo. No, iako nije Josipović kriv za to što je apsolutno svaki hrvatski glazbenik našao za shodno da na gostovanjima po Evropi uvrsti barem jednu njegovu skladbu u svoj program, neki njegovi kolege su smatrali da je trebao zabraniti izvođenje svojih djela. Kompozitor <strong>Ivo Malec</strong> jedan je od rijetkih koji je tada glasno reagirao:</div> <div> <br /> "Mislim da je to osrednji kompozitor ili možda uopće nije kompozitor. Naravno da to netko može reći i o meni. Netko ima funkciju i iz toga proizlazi reakcija ove sredine koja zbog toga izvodi njegova djela. Poznavao sam puno kolega u Francuskoj koji su zabranili da se izvode njihova djela dok su na funkciji'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I zaista, čini se da sve to podilaženje nije nimalo smetalo našeg kompozitora koji je nakon glazbene karijere prvo umočio vrh nožice u zeleno političko more, vidio da morski psi oko njega uopće nisu toliko opasni, i potom do kraja zaronio u tamni institucionalni ocean uz zvukove <strong>Wagnerove</strong> glazbene drame <em><strong>Tristan i Izolda</strong></em>.&nbsp;</div> <div> <br /> U vrijeme kada je izabran za predsjednika, svi oni koji su redovno pohađali koncertni program u Zagrebu mogli su vidjeti da je došlo do radikalne repertoarne promjene. Naime, gotovo svaki koncert hrvatskih glazbenika sada je na repertoaru morao imati barem jednu Josipovićevu kompoziciju.&nbsp;</div> <div> <br /> To je možda i bilo razumljivo do neke mjere, da nije došlo do nezabilježene poplave Josipovića u zagrebačkim koncertnim dvoranama: gdje god da je čovjek došao, orili su se zvuci Josipovića, možda su jedino Varaždinske barokne večeri ostale pošteđene ove glazbene manije koja se možda jedino da usporediti s histerijom oko <strong>Franza Liszta</strong> sredinom 19. stoljeća. A mnogi su naivci znali počiniti tešku grešku nakon što bi se, vrativši se s koncerta, pokušali odmoriti od jednog te istog skladatelja upalivši Treći program Hrvatskog radija, gdje bi voditeljica najavila program sljedećim riječima:<em>&nbsp;"</em>Nakon <em><strong>Passacaglie za gudače </strong></em>Ive Josipovića, mogli smo čuti sonate <strong>Domenica Scarlattija</strong>. Sada, pak, slijedi <em><strong>Drmeš za Pendereckog</strong> </em>Ive Josipovića…"</div> <div> <br /> Nakon svih ovih umjetničkih i intelektualnih giganata, čovjeku skoro dođe milo vidjeti na čelu države osobu nešto prizemnijeg talenta, nekoga tko u službenim biografijama <a href="https://radiogornjigrad.wordpress.com/2015/02/19/kolinda-grabar-kitarovic-autobiografija-predsjednice-rh/" target="_blank">piše sastavke</a> za koje je nekoliko desetljeća ranije dobivala sve same petice iz zadaćnica, pa joj je malo čudno što je sada svi nazivaju priprostom i simpletonkom. Možda je to priprosto i neuko, ali barem nije mad dog shite.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/paulrobinsonuk/6901390006/" target="_blank">Paul Robinson</a></div> Thu, 26 Mar 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/politicki-concerto-grosso http://www.booksa.hr/kolumne/politicki-concerto-grosso Los Angeles u književnosti <p> Grad anđela živi u tisućama knjiga, ovo su samo neke od njih.</p> <p> Los Angeles, za prijatelje LA ili jednostavno Grad anđela u kojemu ni sotonicama nije dosadno, grad je napučen filmašima i onima koji će to tek postati. Jasno, bezbroj puta je oživljen na filmskom platnu, ali ima ga i u literaturi. Još kako.<br /> <br /> Čitatelji The Guardiana odabrali su deset knjiga koje će vam približiti ovaj kalifornijski megapolis:<br /> <br /> <em><strong>City od Quartz: Excavating the Future in LA</strong></em>, <strong>Mike Davis</strong></p> <p> <em><strong>The Informers</strong></em>, <strong>Bret Easton Ellis</strong></p> <p> <em><strong>My Dark Places</strong></em>, <strong>James Ellroy</strong></p> <p> <em><strong>Zapitaj prah</strong></em>, <strong>John Fante</strong></p> <p> <em><strong>The Harry Bosch novels</strong></em>, <strong>Michael Connelly</strong></p> <p> <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje-amrica" target="_blank"><em><strong>América</strong></em></a>, <strong>T.C. Boyle</strong></p> <p> <em><strong>Anything</strong></em>, <strong>Ross Macdonald</strong></p> <p> <em><strong>This Book Save Your Life</strong></em>, <strong>A.M. Homes</strong></p> <p> <em><strong>The Loved One</strong></em>, <strong>Evelyn Waugh</strong></p> <p> <em><strong>Skrivena mana</strong></em>, <strong>Thomas Pynchon</strong></p> <p> Dalo bi se tu još štošta dodati, al nek im bu. Više o naslovima <a href="http://www.theguardian.com/books/booksblog/2015/mar/23/books-about-los-angeles-readers-picks" target="_blank">na stranicama the Guardiana</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/stuckincustoms/" target="_blank">Trey Ratcliff</a></p> Thu, 26 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/los-angeles-u-knjizevnosti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/los-angeles-u-knjizevnosti Kratka priča na slobodnu temu <p> Gradska knjižnica Samobor raspisuje natječaj za kratku priču do 5 kartica. Nagrada je novčana. Rok za prijavu: 30.6.2015.</p> <div> <strong>Gradska knjižnica Samobor </strong>raspisuje natječaj za kratku priču. Na natječaju mogu sudjelovati svi građani Hrvatske koji pišu hrvatskim jezikom, svaki samo s jednim radom. Tema priče je slobodna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kratka priča ne smije biti ranije objavljena, a može imati do pet kartica (9000 znakova s razmacima). Ulomci iz većih cjelina ne ulaze u konkurenciju.<br /> <br /> Rok za prijavu je 30.6.2015.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj je anoniman, stoga priče treba slati pod šifrom u 5 primjeraka i na CD-u, s naznakom 'natječaj za kratku priču', na adresu:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gradska knjižnica Samobor</div> <div> Krležina 9</div> <div> 10430 Samobor</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ostale podatke (puno ime i prezime autora, adresa, telefon, rješenje šifre) treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj kuverti s naznakom 'osobni podaci'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrade su novčane: prva nagrada je 1500 kuna, druga 1000 kuna, a treća 500 kuna. Deset najboljih priča bit će objavljeno u elektroničkom obliku na web stranici Knjižnike i u tiskanom obliku u Zborniku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dodjela nagrada i javno čitanje nagrađenih priča održat će se u povodu Mjeseca hrvatske knjige 2015. i proslave Dana grada Samobora.<br /> <br /> info: GKS<br /> foto: <a href="http://hr.wikipedia.org/wiki/Samobor#/media/File:Samobor_(1).jpg" target="_blank">Epepe</a></div> Thu, 26 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/kratka-prica-na-slobodnu-temu http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/kratka-prica-na-slobodnu-temu Planinarenje kroz život <p> Vrijedni liječnici na Haitiju inspirirali su knjigu 'Planine iza planina' Tracyja Kiddera i pjesmu 'Sprawl II' kanadskog benda Arcade Fire.</p> <div> Ima jedna stara haićanska poslovica koja kaže da su iza planina uvijek – planine. Njome se želi reći da, čak i kada riješite najteži problem u životu ili ostvarite ono što smatrate najvećim postignućem, nema vremena za predah jer put nije gotov, postoji još mnogo vrhunaca koje treba savladati, jedan koji ste osvojili samo otvara perspektivu na onoga kojega iz stare pozicije niste ni mogli vidjeti. Mrvicu depresivno, to svakako, ali i istinito, a bome i poticajno, ako se planine doživi kao izazov, a ne kao prepreku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne, nisam u međuvremenu diplomirao etnologiju i specijalizirao se za Haiti pa da znam svu etnološku triviju ovog otočnog naroda (koji je bio najsiromašnija država na svijetu i prije onog užasnog potresa iz 2010. koji je odnio više od četvrt milijuna ljudskih života), nego sam, kao i obično, slušao i proučavao glazbu, učio od nje i divio se onim iznimnim situacijama kada se život i umjetnost poklope tako da ih je teško razdvojiti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Haitiju oko 80 posto ljudi živi u teškom siromaštvu, a ono sa sobom povlači i brojne druge negativne posljedice i životne okolnosti – neobrazovanost, kriminal, bolesti… Zdravstvena situacija je grozna, a da nema liječnika entuzijasta iz čitavog svijeta koji dolaze pomoći i da nema međunarodnih udruga koje se silno trude sasvim sigurno bi bila još i gora.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upravo o jednom takvom liječniku, <strong>Dr. Paulu Farmeru </strong>i njegovom djelovanju unutar organizacije <strong>Partners in Health</strong>, američki pisac <strong>Tracy Kidder </strong>napisao je sjajnu, utjecajnu i nagrađivanu knjigu <strong><em>Mountains Beyond Mountains</em></strong>. Planine iza planina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kanadski bend <strong>Arcade Fire</strong>, u kojemu je iznimno važna članica sastava <strong>Régine Chassagne </strong>porijeklom s Haitija, uzeo je upravu tu knjigu kao inspiraciju i motivaciju, kao izravan poticaj za, po mome skromnom sudu, najbolju pjesmu s odličnog albuma <strong><em>The Suburbs</em></strong>. U pjesmi '<em>Sprawl II (Mountains Beyond Mountains)</em>', koja drugi dio svojeg imena duguje spomenutoj knjizi, fino isprepliću nježno i izokola ubačeno teško stanje na Haitiju (temu kojom se bave od samog početka djelovanja) s motivima kojima su se bavili na čitavom albumu: predgrađima, očajem modernog života i njegovim neminovnim raspadom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slušajući ovaj album često mi je na pamet padao genijalan roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/cesta" target="_blank"><strong><em>Cesta</em></strong></a> <strong>Cormaca McCarthya </strong>- to je ta mučna i teška atmosfera propasti, očaja i kraja svijeta, ali i želja da se osvijesti ono ljudsko, da unutar sveopćeg rasapa spoznamo da smo ljudi.&nbsp;<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/awHWColYQ90" width="370"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma počinje stihom s kojim se nije teško poistovjetiti, a način na koji ga je Regine otpjevala čini da se žmarci utrkuju niz kralježnicu. Njezin glas hipnotizira potpuno i do kraja:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>They heard me singing and they told me to stop,</em></div> <div> <em>Quit these pretentious things and just punch the clock</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije ovo tek vapaj za slobodom (izražavanja) i jednostavna kritika društva, svakog društva, koje ne podržava kreativnost i individualnost, već nas tjera da budemo vrijedni mravi unutar sustava, da prihodujemo, plaćamo poreze i razmnožavamo se; ovo je i jasno izražena želja da se bude dosljedan sebi, ali i dokaz da se pjesmom može nešto pokrenuti. Zaista pokrenuti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ma koliko to bilo autoreferencijalno, Arcade Fire i ovom pjesmom ukazuju na to da onome tko je u nevolji može pomoći bilo tko, pa makar se taj netko u očima drugih činio tek kao neki bijedni pjevač, lik koji ne zna u životu raditi ništa drugo nego skakutati po tim nekim pozornicama i zabavljati pijanu, drogiranu i blaziranu mladež.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oni sami nisu ostali tek na priči i ukazivanju na problem, već su pomagali i sasvim konkretno. Po jedan dolar ili euro od svake prodane ulaznice uplaćivali su već spomenutoj udruzi Partners in Health, a svirali su često i pred više desetaka tisuća ljudi. Računica je jasna.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Refren pjesmu vraća na distopijski kolosijek, ne daje nam da vidimo previše svjetla, podsjeća nas da je napredak moguć samo ako ćemo planine savladavati uporno i ako nećemo odustajati, bez obzira na to koliko nam teško bilo:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Sometimes I wonder if the world's so small,</em></div> <div> <em>Then we can never get away from the sprawl,</em></div> <div> <em>Living in the sprawl,</em></div> <div> <em>Dead shopping malls rise like mountains beyond mountains,</em></div> <div> <em>And there's no end in sight,</em></div> <div> <em>I need the darkness someone please cut the lights.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> I ovi stihovi, kao i brojni drugi na albumu, govore o tome kako je čitav svijet danas zapravo posvećen kreiranju nekakvih lažnih mikro-utopija u gradovima i njihovoj infrastrukturi, u vidu trgovačkih centara i prilike da si automatski ispunimo svaku zamislivu želju, ali takav svijet zanemaruje prave vrijednosti u životu, zanemaruje ljudskost. Ona je gurnuta u drugi ili treći, peti ili deseti plan, tamo negdje iza šarenih sladoleda, jeftinih polica za knjige i odjeće koju za nadnicu od dolara dnevno šiju nesretna vijetnamska djeca.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svatko se bori onako kako najbolje zna. Doktor Paul Farmer se borio svojim misionarskim radom, pisac Tracy Kidder je njegov život uobličio u knjigu, a Arcade Fire su barem pokušali otvoriti oči milijunima pijanih, drogiranih i blaziranih klinaca.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mrtvi trgovački centri koji se poput planina izdižu jedan iza drugoga već odavno nisu samo metaforička slika, već i stvarno stanje stvari. Mislim da se razumno bojati onoga što nam slijedi, ali treba i znati da postoji način da se izbjegne katastrofičan scenarij. Trebamo biti ljudi, a to je možda i najsurovija planina na koju se možemo pokušati popeti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Andrija Škare<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/utenriksdept/5348574901" target="_blank">UD</a></div> Thu, 26 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/planinarenje-kroz-zivot http://www.booksa.hr/kolumne/planinarenje-kroz-zivot Smjena na čelu Ministarstva kulture <p> Ministrica Zlatar Violić podnijela je ostavku zbog nalaza Državne revizije, a još nije poznato koga će HNS postaviti na upražnjeno mjesto.</p> <p> Nalaz Državne revizije pokazao je da je netko iz Ministarstva kulture podizao novac sa službene kartice (ili više njih), ukupno 152,000 kn, za službena putovanja i troškove reprezentacije, a da nisu dostavljeni svi potrebni računi.<br /> <br /> <a href="http://www.jutarnji.hr/andrea-zlatar-nije-sama-potrosila-152-000-kuna-ministrica-kulture-danas-podnosi-ostavku/1319552/" target="_blank">Jutarnji list</a> doznaje od izvora iz Državne revizije da novac nije podizala samo ministrica <strong>Andrea Zlatar Violić</strong>, već i njezin zamjenik <strong>Berislav Šipuš</strong>, a vjerojatno i neki drugi suradnici.<br /> <br /> U razgovoru ministrice <strong>Pusić</strong>, iz čije stranke (HNS) je Zlatar Violić došla na čelo MK, i premijera <strong>Milanovića</strong>, zaključeno je da sadašnja ministrica kulture svakako mora otići. Sad već bivša ministrica i službeno je podnijela ostavku, navodi <a href="http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/375035/Andrea-Zlatar-Violic-podnijela-ostavku-na-mjesto-ministrice.html" target="_blank">tportal</a>.<br /> <br /> Tko će doći na upražnjeno mjesto u ovom trenutku, još uvijek nije poznato.<br /> <br /> foto: Andrea Zlatar-Violić (<a href="https://www.flickr.com/photos/129700718@N06/" target="_blank">HNS</a>)</p> Wed, 25 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/smjena-na-celu-ministarstva-kulture http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/smjena-na-celu-ministarstva-kulture Tko će dobiti međunarodnog Bookera? <p> Objavljene su nominacije za The Man Booker International Prize. Među njima se, uz velika imena iz cijelog svijeta, našao i jedan stari znanac.</p> <div> <strong>The Man Booker International Prize </strong>je dvogodišnja britanska nagrada koja se dodjeljuje znamenitim autorima izvan UK (koji su dostupni u engleskom prijevodu ili originalu). Među prethodnim dobitnicima nagrade ne nalazimo lošeg autora: <strong>Ismail Kadare</strong>, <strong>Chinua Achebe</strong>, <strong>Alice Munro</strong>, <strong>Philip Roth </strong>i <strong>Lydia Davis</strong>.<br /> <br /> Upravo je objavljene i popis nominiranih autora i autorica koji konkuriraju za nagradu 2015. Na popisu smo podcrtali ime Booksinog dobrog prijatelja, mađarskog pisca&nbsp;<strong><a href="http://booksa.hr/dossier/lszl-krasznahorkai" target="_blank">Lászla Krasznahorkaija</a></strong>. Ističemo i argentinskog pisca <strong>Césara Airu </strong>čija su djela <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje-varamo" target="_blank"><strong><em>Varamo</em></strong></a> i <a href="http://booksa.hr/kolumne/cudnovati-ljudi-i-simpaticni-duhovi" target="_blank"><strong><em>Duhovi </em></strong></a>objavljeni u hrvatskom prijevodu. Naposljetku, na popisu ističemo i autora iz Mozambika <strong>Miu Couta&nbsp;</strong>koji nam je poznat po romanu <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pod-stablom-frangipanija" target="_blank"><strong><em>Pod stablom frangipanija</em></strong></a>.<br /> <br /> Ostali pisci zasad su nam slabije poznati, ali sigurni smo - ne zadugo. To su <strong>Hoda Barakat </strong>(Libanon),&nbsp;<strong>Maryse Condé </strong>(Gvadalupa), <strong>Amitav Ghosh </strong>(Indija), <strong>Fanny Howe </strong>(SAD), <strong>Ibrahim al-Koni </strong>(Libija), <strong>Alain Mabanckou </strong>(Republika Kongo) i <strong>Marlene van Niekerk </strong>(JAR).</div> <div> <br /> Pobjednik će, dakako, dobiti vječnu slavu i, uz to, 60.000 funti nagrade. Dobitnika/cu ćemo saznati 19. svibnja. Mi navijamo za našeg&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/knjizica-s-demonskom-nakanom" target="_blank"><strong><em>Posljednjeg vuka</em></strong></a>!<br /> <br /> info: <a href="http://www.themanbookerprize.com/" target="_blank">The Man Booker</a><br /> foto: L. Krasznahorkai i prevoditeljica Viktorija Šantić u Booksi</div> Wed, 25 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tko-ce-dobiti-medjunarodnog-bookera http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tko-ce-dobiti-medjunarodnog-bookera Pisci u nevolji <p> 'Istina o slučaju Harry Quebert' mladog švicarskog autora Jöela Dickera nije tipičan krimić, a razveselit će i ljubitelje 'Karate Kida'.</p> <div> Jőel Dicker: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/istina-o-slucaju-harry-quebert" target="_blank"><em>Istina o slučaju Harry Quebert </em></a>(Fraktura, Zaprešić, 2014.; S francuskog prevela <strong>Željka Somun</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naklonost koju gajimo prema žanru krimića, trilera ili napetica izlazi, evo, na svjetlo dana i u vašoj omiljenoj rubrici – <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje" target="_blank"><em>Začitavanju</em></a>. Konkretno, danas ćemo se pozabaviti romanom <strong><em>Istina o slučaju Harry Quebert</em></strong> kojega potpisuje mladi švicarski pisac <strong>Jöel Dicker </strong>(1985).<br /> &nbsp;</div> <div> U jesen 2008. mlađahni, newyorški literarni superstar Marcus Goldman usred je teške spisateljske blokade, boljetice raširene među književnicima diljem svijeta. Kako onim izmišljenim, tako bogme i stvarnim. Elem, Goldmana pritišću rokovi, nad glavom mu visi ugovor s izdavačem i, ako uskoro ne isporuči novi rukopis, morao bi se odreći lagodnog života i vratiti se na nulu. S prvom knjigom zaradio je hrpu novaca, no kao što nam je poznato – nema, brale, drijemanja na lovorikama u uvjetima surovog kapitalizma.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Većina domaćih nam književnika nema sličnih problema, što i nije tako loša situacija. Naš književnik naviknut je na nulu i to ga ne može izbaciti iz takta. Najgore je imati, pa nemati, a upravo to prijeti Goldmanu. Svjestan neugodnog položaja u kojemu se nalazi, odluči potražiti pomoć kod svojeg nekadašnjeg mentora, megapopularnog američkog pisca starije generacije Harryja Queberta.<br /> &nbsp;</div> <div> Quebert živi u Aurori, mirnom mjestašcu na istočnoj obali, jednom od onih američkih gradića gdje svatko svakog zna i uglavnom se ništa ne događa. Učenik i mentor upoznali su se u vrijeme kad je Marcus bio tek jedan od studenata, dečko koji obećava i ništa više. Staro prijateljstvo brzo se obnavlja. Njihov odnos neka je vrsta književne verzije <em>Karate Kida</em>: Qubert je, jasno, vremešni i mudri učitelj Miyagi, a Goldman je mladi, talentirani, ali nestrpljivi Daniel ili, ako vam je draže, Ralph Macchio.<br /> &nbsp;</div> <div> I sve bi najvjerojatnije proteklo kao po špagi, Goldman bi se uz pomoć učitelja riješio spisateljske blokade, Quebert bi se vratio mirnom životu u uspavanoj Aurori, da na površinu iznenada ne ispliva misterij star 33 godine.</div> <div> <br /> 30. kolovoza 1975. petnaestogodišnja Nora Kellergan netragom je nestala. Posljednji put viđena je dok je tog davnog ljetnog dana kroz šumu bježala pred nepoznatim muškarcem. Opsežna potraga nije urodila plodom sve dok 2008. u vrtu, iza kuće Harryja Queberta, nisu iskopani njezini ostaci i piščev rukopis. Slavni pisac odmah je priveden. Vezu s Nolom priznaje, ali ne i ubojstvo. Nema čovjeka u Aurori, a kasnije ni diljem Sjedinjenih Država koji bi povjerovao Quebertu. Za sve njih on je ubojica, a uz to još i pervertit koji se petljao s malodobnom djevojčicom. Za sve, osim za Marcusa Goldmana. Kucnuo je čas da učenik pomogne učitelju i Goldman se bez premišljanja, poput <strong>Janice Kostelić</strong>, baca na glavu u desetljećima staru i dozlaboga zamršenu priču.<br /> &nbsp;</div> <div> <em>Istina o slučaju Harry Quebert </em>nije tipičan krimić, Jöel Dicker nije još jedan u nizu autora ovog popularnog žanra, a isto tako ni Marcusa Goldmana ne možemo svrstati u galeriju literarnih detektiva. Dickerov razbarušen stil, brzi tempo pripovijedanja i sklonost humoru čine njegov roman zabavnim, pitkim i napetim, pa čitatelj kroz 650 stranica protutnji brzinom Grantove gazele. Također, Dicker vrlo vješto žonglira cijelom gomilom likova koji, valja reći, nisu tu tek radi dekoracije. Svatko od njih pomoći će ili zavesti Goldmana na krivi trag.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> <em>Istina o slučaju Harry Quebert </em>drugačija je vrsta trilera, pisan je drugačije i upravo to je ovaj roman dovelo do publike, a Dickeru priskrbilo usporedbe s <strong>Philipom Rothom</strong>, <strong>Nabokovom </strong>i <strong>Stiegom Larssonom</strong>. Roman je preveden na 38 jezika i objavljen u više od 50 zemalja.</div> <div> <br /> Preporuke ljubiteljima žanra, pa i šire.</div> <div> &nbsp;</div> <div> F.B. &nbsp;</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/thorinside/676375346" target="_blank">Neal Sanche</a></div> Wed, 25 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisci-u-nevolji http://www.booksa.hr/kolumne/pisci-u-nevolji Hoćemo li čitati? <p> Uskoro će Ministarstvo kulture objaviti Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja. Zašto se strategija donosi? I na čemu se temelji?</p> <div> Krajem 2013. godine veliko istraživanje pismenosti i čitateljskih navika hrvatskih građana donijelo je, potpuno očekivano, porazne rezultate koji su pokazali da se Hrvatska nalazi na samom evropskom dnu kada je u pitanju razina pismenosti građana, odnosno čitateljske navike. Tada je postalo jasno da Hrvatska pod hitno mora poduzeti nešto na ovom planu.<br /> &nbsp;</div> <div> Naime, rezultati su ukazali da je u proteklih godinu dana samo 48 posto ispitanih pročitalo neku knjigu, što je znatno gore nego što je bio slučaj 2011. godine, kada je postotak iznosio također mizernih 56 posto. U prosjeku je svaki stanovnik Hrvatske pročitao dvije knjige godišnje. Najviše se čita u Zagrebu i okolici, gdje je 62,3 posto ljudi pročitalo knjigu u proteklih godinu dana, u Slavoniji 37,4 posto, dok su posebno porazne statistike Like, Korduna i Banije, gdje samo 27,8 posto ljudi čita knjige. A tu je i podatak da čak 46 posto ispitanih građana kaže da im knjige ne trebaju niti ih zanimaju.<br /> <br /> Dakle, hrvatski građani ne traže milost od knjiga, niti bi im je dali. Zato ne čudi da čak 51 posto njih kaže da ih nikad ništa ne bi moglo navesti da kupe knjigu!<br /> &nbsp;</div> <div> Ubrzo nakon graje koja je nastala nakon objave grozomornih statistika, negdje krajem 2013. godine, obznanjeno je ono o čemu se govorilo nekoliko godina, naime da će se Ministarstvo kulture zaista i aktivirati na ovom planu. Odgovor je glasio: donošenjem <strong>Nacionalne strategije za poticanje čitanja</strong>. No kako?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi se sjećaju poznate izjave <strong>Vladimira Šeksa</strong> kada su ga pitali što s <strong>Gotovinom</strong> koji je dao petama vjetra prije nego što su ga vlasti stigle uhapsiti:&nbsp;<em>locirati, otkriti, uhititi i transferirati</em>. Iz ove izjave je dovoljno izbaciti treći infinitiv i dobivamo vrlo lijepu definiciju onoga što je u zadnjih godinu dana nastojalo učiniti Ministarstvo kulture kada je riječ o Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja. Naime, locirati najveće probleme kada je u pitanju stupanj pismenosti (odnosno razina čitanja ili ne-čitanja), otkriti koje su se zemlje suočile s istim problemom i donijele vlastite strategije za poticanje čitanja kod svojih građana, i na koncu transferirati tu strategiju u Hrvatsku. No čiju strategiju bi trebalo transferirati?</div> <div> <br /> Normalno, Hrvatska u takvim slučajevima poseže za uvijek istim rješenjem. Nakon jedne konferencije održane u Zagrebu pod nazivom 'Poticanje čitanja', činilo se da će se i ovog puta ponoviti isti scenarij. Naime, puni naziv spomenute konferencije bio je 'Poticanje čitanja: njemačka iskustva i hrvatske perspektive'.<br /> &nbsp;</div> <div> Iz razloga koji su sami po sebi dostojni ovećeg psihograma na nacionalnoj razini, zemlja koju Hrvatska vječito gleda kao svog princa na bijelom konju oduvijek je bila Njemačka. Kada bismo zaigrali igru u kojoj države treba usporediti s poznatim likovima iz pop kulture, bojim se da bi Hrvatsku možda najbliže okarakterizirao lik Brke kojeg je u <em><strong>Tko to tamo peva</strong></em> stvorio <strong>Danilo Bata Stojković</strong>. Bahat, samoljubiv, pompozan, licemjeran i ksenofoban, osim kada je riječ o Njemačkoj. Jer na spomen Njemačke Brki zatitra brk i skoro da se može nazrijeti natruha osmjeha na stisnutoj rigidnosti lica.<br /> &nbsp;</div> <div> <em>Die beste, die beste, nemačka medicina je najbolja na svetu!</em>, u jednom trenutku kaže Brko, na što ga Čiča priupita: <em>A bilo bi ti milo da dođu, jel?</em>&nbsp;Odgovor Brke je odgovor svakog drugog Hrvata zadnjih desetljeća na bilo koje pitanje o bilo čemu, samo da ima veze s Njemačkom: <em>Pa barem bi se znao neki red u ovoj državi.&nbsp;</em>Imajući na umu činjenicu da je od početka 90-ih godina Hrvatska kopirala bezbroj stvari od Njemačke, i to bez previše razmišljanja, nije nimalo čudno da se upravo Njemačkoj Hrvatska okrenula i kada je riječ o najnovijem važnom pitanju hrvatske kulture i društva općenito, Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bojazan da će se u strategiju krenuti bezglavo, kako to inače biva kada je riječ o velikim 'strategijama' na državnom nivou, uz uobičajeno prigodno kokodakanje o 'njemačkim iskustvima', mogla se učiniti utemeljenim nakon nekoliko skupova i konferencija koje su održane u Hrvatskoj i regiji u periodu od 2010. do 2013. godine. Tada je i postalo jasno da će Ministarstvo kulture zaista krenuti s ovim velikim i važnim projektom - naime, u listopadu 2012. godine predstavnici knjižničarskih, sveučilišnih i nakladničkih ustanova pokrenuli su inicijativu za osnivanje radnog tijela za izradu nacionalne strategije oko koje je daljnju brigu preuzelo Ministarstvo kulture. Radno se tijelo usuglasilo o kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim zadaćama prilikom realizacije strategije. Strah je postao pogotovo opravdan nakon tadašnje konferencije u Goethe institutu u Zagrebu .<br /> &nbsp;</div> <div> No, na tom skupu, kojeg zapravo možemo označiti začetkom ovoga projekta, dogodile su se neke važne stvari. Prije svega, gostovanja stručnjaka koji su glasno i iskreno progovorili o ogromnim problemima koje Njemačka ima kada je riječ o pismenosti i razini čitanja kod građana. Jer i u Njemačkoj je situacija daleko od bajne. Posljednje veliko istraživanje pokazalo je da je osam milijuna odraslih Nijemaca nepismeno, odnosno 15 posto građana. Također, gotovo 25 posto ljudi nikada ne čita knjige, što bi po svim parametrima zapravo trebalo značiti da je četvrtina Nijemaca zapravo nepismena. Samo 44 posto Nijemaca pročita najviše pet knjiga godišnje. Nijemcima je posebno porazan podatak da tek 15 posto djece osnovnoškolskog uzrasta, dakle djece stare od 6 do 13 godina, misli da je čitanje zanimljivo, a samo 10 posto djece te dobi redovito čita.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Navedeni podaci koji su alarmirali Nijemce zapravo se i ne razlikuju mnogo od evropskog prosjeka. Naime, stanovništvo Starog kontinenta sve manje čita, a više od 20% populacije ima nisku razinu pismenosti. Prema podacima Evropske komisije, svaki peti Evropljanin mlađi od 15 godina, a slično je i s odraslima, ima teškoća u čitanju i pisanju, zbog čega teško pronalaze posao i izloženi su riziku socijalne isključenosti.<br /> <br /> Osim toga, čak trećina ukupno zaposlenih u Uniji, tj. oko 80 milijuna građana, ima vrlo nisku razinu sposobnosti čitanja i pisanja. Trend ne-čitanja, odnosno nepismenosti u čitavoj Evropi, uz izuzetak Islanda, koji prema nekim podacima ima jedinstven stupanj pismenosti od 100 posto, potaknuo je i institucije EU na hitno djelovanje. Tako je Evropska komisija formirala stručnu skupinu zaduženu za izradu prijedloga za podizanje razine pismenosti kao i poticanje čitanja u Evropi, kao početak velike kampanje za iskorjenjivanje nepismenosti u Evropi. EU si je kao cilj postavila smanjenje udjela učenika s teškoćama u čitanju, matematici i znanosti na manje od 15% do 2020. godine. U proteklih nekoliko godina brojne su europske zemlje krenule s raznim programima poticanja čitanja i povećanja razine pismenosti.&nbsp;</div> <div> <br /> Na koncu, Hrvatska se odlučila za vjerojatno najbolje rješenje kada je riječ o 'transferiranju', te je odlučeno da će se kopirati i hrvatskim uvjetima prilagođavati samo određeni elementi različitih inozemnih strategija i programa za poticanje čitanja. Razmatrani su različiti modeli i programi, posebice oni Poljske (koja je imala program pod nazivom <em>Cijela Poljska čita djeci</em>), Velike Britanije (<em>National Literacy Trust</em>), Litve, Češke,&nbsp;ali i nekih zemalja izvan Evrope, poput Južne Afrike (program&nbsp;<em>Drop all and Read</em>), Australije (2012. bila je godina čitanja u Australiji),&nbsp;Kanade i SAD-a.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I tako je napokon prije nešto više od godinu dana ministrica kulture oformila stručno povjerenstvo za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja, koje se sastoji od trideset stručnjaka. Povjerenstvo je skup sa šest podskupova, odnosno podijeljeno je na šest radnih skupina. Najviše je stručnjaka, njih dvadeset, zaduženo na području odgoja i obrazovanja, koje je podijeljeno na dvije skupine – prva je 'Predškolska dob i čitanje', a druga 'Škola i čitanje'. Po četiri člana imaju 'Institucije (knjižnice i čitanje)' i 'Izdavači i čitanje', pet članova 'Hrvatski autori i čitanje', i na kraju (trebali bismo reći <em>last but not least</em>, no s obzirom na stanje stvari to bi bila čista laž, jer je ovo područje u Hrvatskoj zasad zaista zadnja rupa na svirali), <em>dead last</em> je skupina 'E-knjiga', s tri člana.<br /> <br /> Jer kada je riječ o e-knjigama, Hrvatska ima katastrofalne statistike i značajno zaostaje za ostatkom Evrope. Naime, u spomenutom velikom istraživanju čitalačkih navika hrvatskih građana 62 posto ispitanih se izjasnilo da ima računalo, ali samo jedan posto ispitanih ima e-reader, a četiri posto tablet. U Slavoniji i Lici skoro 50 posto ispitanih izjavilo je da nema ni računalo, ni smartphone, ni tablet ni e-reader, a dvije trećine onih koji nemaju mogućnost čitanja online kažu da to ne bi činili ni kada bi mogli. Ispitani smatraju i da bi elektroničke knjige trebale biti barem duplo jeftinije od tiskanih, a većina onih koji čitaju elektroničke knjige ih nije platila.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već samim pogledom na ljude koji sačinjavaju Povjerenstvo jasno je kako je u pitanju grupa ljudi koji zaista imaju nekakav <em>know-how</em>, dakle znanje, sposobnost i, što je najvažnije, volju baciti se na ovaj projekt kako ne bi sve ostalo samo na velikim riječima i lijepim željama, i kako bi zaista došlo do nekih pomaka. No što ti ljudi zapravo mogu učiniti? Na pitanje o tome što će Povjerenstvo zapravo raditi dolazi lijepa deklamacija o tome kako je pripremljen akcijski plan za odgajanje i animiranje djece, a tu je i klasična priča o posebnoj pažnji koju treba posvetiti hrvatskim autorima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu je dakako i poticanje roditeljskog čitanja djeci, nešto čemu zaista treba posvetiti posebnu pažnju. Naime, podaci su i ovdje vrlo negativni, s obzirom da više od polovice ispitanih, njih 53 posto, izjavljuje kako nikada nisu naglas čitali svojoj djeci, dok je onih koji to čine nekoliko puta tjedno ili svaki dan oko 20 posto. Za usporedbu, u Njemačkoj 42 posto roditelja ne čita redovito svojoj djeci naglas. Zanimljivo, u Njemačkoj samo osam posto djece kaže da im otac čita naglas.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kada su prošle godine novinari suočili&nbsp;<strong>Zorana Milanovića </strong>s poraznim statistikama i bombastičnim naslovima prema kojima hrvatski građani čitaju pet puta manje od hrvatskog prosjeka, pitali su ga što treba učiniti po tom pitanju. Njegov odgovor je glasio: "Što nam je činiti? Tiskati, subvencionirati koliko možemo, čitati puno i kritično, biti izbirljiv i znatiželjan, i tako odgajati djecu<em>.</em>"&nbsp;U skladu s tim odgovorom, i Strategija uključuje stvaranje pretpostavki za kritičko čitanje književnih i neknjiževnih tekstova, a što podrazumijeva "shvaćanje vlastitoga mjesta u društvu, suvremenosti u kojoj živimo."&nbsp;<br /> <br /> Nadalje, Povjerenstvo je na tri veće radionice i većem broju skupova radilo na mjerama za osposobljavanje čitatelja za različite tipove čitanja književnih i neknjiževnih tekstova, kao i na osmišljavanju mehanizama praćenja čitatelja odnosno nečitatelja s ciljevima evaluacije primijenjenih programa poticanja čitanja i trajnoga praćenja kulture čitanja u Hrvatskoj. Ovaj suhoparni diskurs zapravo ne zvuči nimalo ohrabrujuće, sve ako je i logično složiti se sa svime rečenim.<br /> &nbsp;</div> <div> Uz sve spomenuto, Povjerenstvo je ustvrdilo i nešto o čemu se godinama govori kao o jednom od temeljnih problema: neodgovarajući nastavni programi i popisi lektire koji ne pogoduju razvoju čitalačke pismenosti i ne razvijaju sklonost čitanju u obveznom obrazovanju te nedovoljna osviještenost učenika i nastavnika o tome kako čitanje nije samo predmet nastave hrvatskog jezika.</div> <div> <br /> Kada je riječ o lektiri, zaista je nemoguće precijeniti utjecaj katastrofalnog načina predstavljanja književnosti mladim ljudima na njihov odnos prema književnosti i čitanju općenito, zbog čega ćemo se ovoj temi posebno posvetiti u narednim tjednima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na koncu balade, kako to već ovdje biva, nije se moglo ne komplicirati stvari, pa su u cijelu priču umjesto jednog ministarstva koje bi bilo mjerodavno, upletena dva, što je oduljilo i otežalo cijeli proces, zbog čega Strategija još nije gotova. Naime, uz Ministarstvo kulture u proceduru oko donošenja Strategije uključeno je i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Za nekoliko dana ili tjedana famozna Strategija bi napokon trebala biti objavljena i onda će neke stvari biti jasnije. Međutim, ono što je svakako jasno i bez konačnog nacrta jest da će biti teško do nemoguće radikalno promijeniti bilo što u ovom anti-intelektualnom društvu u kojem živimo.<br /> <br /> Osim ako će se Strategija sastojati od jedne jedine od <strong>Nietzschea</strong> prepisane rečenice: <em>Prevrednovanje svih vrijednosti</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***<br /> <br /> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/michaelcomeau/6070964678/in/photolist-afthhN-QtXAi-7w11jC-obFd7v-pEoL9k-pZ7HeQ-nCJFfR-ksMNfm-o1ZnHD-999Qr-6KgK16-k9CJv3-6ne5Lm-21b9QU-kWgjTu-dTQxDw-cEJDC3-bQGRCK-npBYt4-mxQvWf-e6r2JW-PQmrQ-euyxG-dEpG5A-6WdPZB-nQasYu-nLouN2-iiJPTD-61CiLa-2irKq6-fkHdYj-9bvGPF-fbQZmF-9zSbpM-kQbuFv-5kKfsg-atEnp2-6WrH1u-npC8iQ-5kYkGk-o8u7ja-fwau7P-a6Zs1H-nBFpiq-nnWDwq-c6YDej-kFgbV4-D7ugx-6a5Z9L-gNfWgg" target="_blank">Michael Comeau</a></div> Tue, 24 Mar 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/hocemo-li-citati http://www.booksa.hr/kolumne/hocemo-li-citati Tko je Georges Perec? <p> Meandar Media i Francuski institut sve do petka bavit će se književnikom Georgesom Perecom i njegovim djelom. U Zagrebu i Zadru.</p> <p> Mjesec ožujak poznat je i slavan mjesec. Toliko poznat da ima i svoje pivo na čemu mu zavide svi drugi mjeseci. Ne čudi stoga što je baš ožujak odabran kao <strong><em>Mjesec Frankofonije </em></strong>ili <em>Mois de la Francophonie</em>.<br /> <br /> U kombinatu smo, ne treba to možda naglašavati, no hajde, veliki ljubitelji francuskog jezika kojemu smo posvetili i cijeli jedan dan u tjednu. I to, molim vas, srijedu – jedan od naših omiljenih dana.<br /> <br /> No pustimo sad nas i naluknimo se malo prema aktivnostima vezanim uz slavlje ovog milozvučnog jezika. Meandar Media i Francuski institut u naredna će četiri dana pokušati odgovoriti na pitanje – Tko je <strong>Georges Perec</strong>?<br /> <br /> Šaljivdžije će dometnuti – izumitelj pereca. Georges Perec je, dakako, pisac, a ne izumitelj popularnih vrsta peciva.<br /> <br /> Danas će u Medijateci, u 18:00, predstaviti dva njegova romana: <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zivot-kao-puzzle" target="_blank"><em><strong>Život način uporabe</strong></em></a> i <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/ispario" target="_blank"><em><strong>Ispario</strong></em></a>. Perecova djela predstavit će <strong>Sanja Lovrenčić</strong>, <strong>Krešimir Bagić</strong>, prevoditeljica <strong>Vanda Mikšić</strong> i urednik <strong>Branko Čegec</strong>, a glumac <strong>Rene Medvešek</strong> čitat će probrane ulomke na francuskom i hrvatskom jeziku.<br /> <br /> Sutra, na istom mjestu i u isto vrijeme, bit će upriličena projekcija snimke razgovora s Georgesom Perecom.<br /> <br /> <strong>Christelle Reggiani</strong>, profesorica na pariškoj Sorboni održat će predavanja na temu Pereca i njegove poetike. Prvo sutra u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, dan poslije na Sveučilištu u Zadru, te u petak opet u Zgarebu, ali ovaj put u Medijateci.<br /> <br /> Ovim putem potičemo vas, nagovaramo: dođite i doznajte tko je Georges Perec. Danas-sutra doći ćete do Bookse na kavu i svi će znati sve o Perecu. Tog dana pomislit ćete: huh, dobro je da sam poslušao ove s booksa.hr.<br /> <br /> izvor: promotivni materijal<br /> foto: Georges Perec (<a href="https://www.flickr.com/photos/suejade/" target="_blank">2010jade1</a>)</p> Tue, 24 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tko-je-georges-perec http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tko-je-georges-perec Akcija za poplavljene knjižnice <p> Udruga Kurziv organizira akciju opremanja školskih knjižnica stradalih u poplavama u Gunji i Račinovcima. Akcija traje do 23.4.</p> <div> <strong>Udruga Kurziv</strong>, platforma koja prati nezavisnu i suvremenu umjetničku i kulturnu produkciju, kao i polja građanskih inicijativa i edukacije mladih, odlučila je pokrenuti prigodnu akciju u povodu 10. obljetnice postojanja centralnog projekta udruge - portala <a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank"><strong>Kulturpunkt.hr</strong></a>. Radi se o akciji prikupljanja građe koja nedostaje školskim knjižnicama u Gunji i Račinovcima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Vukovarsko-srijemskoj županiji, u vrijeme poplave u svibnju 2014. godine, stradale su i školske knjižnice Osnovne škole 'Antun i Stjepan Radić' u Gunji i Osnovne škole 'Ivan Filipović' u Račinovcima. U obje su knjižnice uništeni kompletan knjižnični fond, prostor i oprema.<br /> <br /> Prema podacima iz 2013. godine, Osnovnu školu u Gunji pohađalo je 336 učenika u 23 odjeljenja. Školu u Račinovcima pohađala su 84 učenika u 8 odjeljenja. Tijekom prošle godine, u akciji koju je savjetnica za školske knjižnice <strong>Veronika Čelić-Tica </strong>pokrenula u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i kojoj su se priključili Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci, sakupljeno je dovoljno sredstava za obnovu knjižnica te osnovni fond lektirnih naslova. Međutim, veliki dio građe propisane Standardom za školske knjižnice u Republici Hrvatskoj nije prikupljen.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ovim putem pozivamo sve čitatelje našeg portala, radnike i organizacije s nezavisne kulturne scene, donatore, suradnike i prijatelje da donacijom potrebnih materijala doprinesu potpunoj obnovi knjižnica u poplavljenim područjima.&nbsp;</div> <div> <br /> Akciji se možete priključiti od 23. ožujka, a knjige, CD-e, slikovnice, metodičke priručnike, igre možete donositi u Multimedijalni institut (Preradovićeva 18, radnim danom od 10 do 21 sat), te u Književni klub Booksa (Martićeva 14, od utorka do nedjelje, od 11 do 20 sati). Prikupljanje će trajati do Svjetskog dana knjige, 23. travnja.&nbsp;</div> <div> <br /> Detalje o akciji potražite na portalu Kulturpunkt.hr u tekstu <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/knjiznica-je-srediste-skole" target="_blank"><strong><em>Knjižnica je središte škole</em></strong></a>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/peskylibrary/15279862722/in/photolist-phehR1-6nz1f1-cRABx7-5Gqvvk-7Zz1Es-4Qb8dX-7jA6z8-7YQzVB-5YExna-8MuvLc-7YQAdg-8txbnU-4vUp6R-7YTPTE-3S1PB7-4vUp74-4aa9FR-bYtquU-dUEdM7-5uRziL-6Nxe9D-4FqFGV-4aed41-4aaa24-4aab9Z-8tuadK-6NBp11-7FgQyp-bYtqLN-5xgqiX-cbXxEq-8Xf11p-4aa9UP-5KyC7e-726Vci-bUARPk-8C9qJg-5SWehX-7U72Nc-bWjowc-7yByLW-cbY55G-SZmFg-6NBoW9-6NBoSb-6qW2rz-dnz36d-5KCRBG-5KCRzo-68d21P" target="_blank">Pesky Librarians</a></div> Mon, 23 Mar 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/akcija-za-poplavljene-knjiznice http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/akcija-za-poplavljene-knjiznice U prašnjavom, dragom Zagrebu <p> Simpatična i čitka prozna zbirka 'Pudli lete na jug' Pere Kvesića opisuje zagrebački milje kroz leću odnosa sa psima.</p> <div> Pero Kvesić: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pudli-lete-na-jug" target="_blank"><em>Pudli lete na jug</em></a> (Hena com, Zagreb, 2014.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Pudli lete na jug </em></strong>zbirka je proze hrvatskog autora, urednika i novinara <strong>Pere Kvesića</strong>. Prethodno objavljena na autorovom blogu, ona predstavlja prvu kolekciju autorove novije proze nastale u zadnjih petnaestak godina. Oni upoznati s Kvesićevim radom i pojavom znat će da se radi o piscu generacije koja je započela hrvatsku 'prozu u trapericama', te autoru koji je najviše objavljivao sedamdesetih i osamdesetih godina, a kasnije ostao pomalo zameten i zaboravljen u domaćem književnom životu uslijed političkih previranja i nepodobnosti u ovom i onom sustavu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No <em>Pudli</em> nipošto nisu prilika za razračunavanje sa starim neprijateljima niti polje za analizu društvene i političke situacije, pa knjiga zapravo ima minimalan, gotovo nepostojeći ideološki naboj. Kvesića, čini se, ne zanimaju stare svađe čiji se odjek može naći samo na jednom mjestu u cijeloj knjizi, niti se planira baviti gorućim pitanjima današnjeg političkog života, kao ni povijesnim temeljima na kojima ona leže. Jedino o čemu Kvesić danas želi razgovarati jest njegov najbolji prijatelj – zapravo, čovjekov najbolji prijatelj – pas.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Psi su više-manje jedina poveznica priča i kratkih eseja (kolumnističkih po prirodi) od kojih se knjiga sastoji, bilo da se radi o anegdotama iz autorovog života, fikciji ili razmišljanjima o trajnom prijateljstvu i intimnom suživotu s čovjekovim najboljim prijateljem. No ipak bi bilo krivo pomisliti da je taj odnos jedina stvar koja proizlazi iz čitanja ovih tekstova. Naime, u pozadini se ipak suptilno ocrtavaju obrisi uspona i padova osobnih veza, životnih razočaranja, pa čak i kulturnih i društvenih događanja, svega onoga što čini šest-sedam desetljeća života.<br /> <br /> Moglo bi se čak reći da je naoko naivni pristup pisanju kroz leću odnosa s psima lukav i nepretenciozan način da se posredno pristupi opisu jednog doba i miljea kojim se izbjegava ogorčenje i život sagledava iz šire perspektive u kojoj su apsurd i glupost jednako konstantni kao i odanost, prijateljstvo i ljubav.</div> <div> &nbsp;</div> <div> A apsurd i glupost, praznovjerje, naivnost i ostatak spektra ljudskih slabosti svakako su još jedna Kvesićeva opsesija koja ga goni da kopka po svom životu u potrazi za neobičnim događajima samo da bi ih jednakom ustrajnošću secirao, analizirao, racionalno objasnio i otklonio sumnju o ikakvim nadnaravnim i neobjašnjivim svojstvima koje bi mogli imati.<br /> <br /> Kao rezultat proizlaze priče koje naoko grebu po nekom skrivenom svijetu, grade atmosferu magičnog realizma, samo da bi do kraja ispod površine uvijek otkrile prašnjavi stari Zagreb i njegovu sivkastu banalnu svakodnevicu. Ono što čitatelja pošteđuje iritacije, koju očito osjećaju Kvesićevi najbliži suočeni s njegovom potrebom da objasni svaki trik i čaroliju života, činjenica je da taj sivi Zagreb i nije tako loš sam po sebi i ne zahtjeva nikakve natprirodne sile da ga učine zanimljivijim i dragim domom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istina, i atmosfera i ideje prisutne u tekstovima bile bi snažnije i zanimljivije da su nešto dorađenije jer su tu i tamo relativno dobro složene u ekonomičnim i poentiranim pričama, no ipak je većina samo naznačena u crticama koje zvuče kao sjajne ideje za priče koje autor nije stigao napisati. Uz to, priče ponekad prepričavaju umjesto da pričaju, tražeći od čitatelja da sam popuni praznine bojom i životom. To se možda može pripisati Kvesićevoj novinarskoj pozadini i primarnoj želji da poentira umjesto da strpljivo gradi konstrukciju kojoj je ta poanta samo zgodan dodatak.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Krajnji rezultat je simpatična i čitka kolekcija tekstova koja niti cilja, niti postiže poseban efekt u formalnom smislu inovacije u formi, niti donosi posebno upečatljiv osvrt na društvo i vrijeme u kojem nastaje, no opet nudi dovoljno zanimljive, duhovite i pronicljive tekstove zbog kojih svakako vrijedi vrijeme provedeno s njima, a i trud potreban da ih se pretvori u ovu knjigu i spasi od zaborava u beskrajnom detritusu produkcije na internetu.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Ivana Ančić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/bluetigger/168290396" target="_blank">olaszmelo</a></div> Mon, 23 Mar 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/u-prasnjavom-dragom-zagrebu http://www.booksa.hr/kolumne/u-prasnjavom-dragom-zagrebu Rasknjižje, 23. – 29.3.2015. <p> Novi naslovi u ovom 'Rasknjižju' posloženi su po metodi 'za svakog ponešto'. Uvijek funkcionira.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/logor-posrnulih-zena"><em>Logor posrnulih žena</em></a>, Anton Baláž (Hena com)<br /> Čehoslovačka je vlast neposredno nakon Drugog svjetskog rata nacističke koncentracijske logore prenamijenila u kažnjeničke radne centre za 'besprizornike' – prostitutke i svodnike, švercere i crnoburzijance, prosjake, beskućnike, lutalice i romske svirače – koje su, u procesu 'preodgoja', željeli pretvoriti u 'produktivne članove društva'. Nakon kratke prilagodbe prostitutke se navikavaju na novostečene uvjete života i, postepeno, upravo njihovim utjecajem, atmosfera se u logoru počinje mijenjati...</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/san-bogova"><em>San bogova</em></a> , Erwin Mortier (Fraktura)<br /> U suton svojega života Helena Dumont prisjeća se svijeta u kojemu je živjela: djetinjstva, Europe finih manira i jasnih granica, bezbrižnih ljeta na ladanju, a potom praska 1914., velike eksplozije rata i ljubavi koja je promijenila sve. Osim nje i njezine marokanske njegovateljice ondje više nema nikoga. Dobrodušni otac i nepopustljiva majka, mladi engleski fotograf koji će joj postati suprugom i njezin zlatokosi brat koji je u njega bio zaljubljen, Helenina kći... Svi koji su živjeli u njezinim pričama sada su mrtvi, a nema ničeg lakšeg nego govoriti o mrtvima.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/sobe"><em>Sobe </em></a>, Ksenija Kušec (CeKaPe)<br /> 'Nesvakidašnji talent Ksenije Kušec obuhvaća i dvije dragocjene komponente: dobro zapažanje i lakoću pripovijedanja. Uočavajući onu stranu ljudskih veza i odnosa, mana i slabosti, konvencija i predrasuda koje se često žele prikriti ili zanemariti, uz dodavanje blagog humora kao začina, Ksenija očito uživa u konstruiranju vlastita literarnog svijeta. Svaka vrsta istinski umjetničkog stvaralaštva pretpostavlja i muke i radost, ali ona kvaliteta ostvarenja koja se oslanja na užitak u stvaranju književnog teksta jedan je od pouzdanih temelja užitka u čitanju. Njezina je proza pisana za književne sladokusce.' (Ludwig Bauer)</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/koliko-sam-puta-okidala-s-boka"><em>Koliko sam puta okidala s boka</em></a>, Suzana Matić (Algoritam)<br /> Suzana Matić ovaj put simulira (?) dnevnik bez nadnevaka, dnevnik tijela i o tijelu. Njezini unutarnji dijalozi u svojoj ukupnosti teže cjelini koju, naravno, ne dosežu niti tome streme, jer da su je dosegli ove knjige ne bi bilo, jer i ova knjiga jest knjiga o nesavršenostima, pukotinama, dvojbama, boli i promašajima, raznorodnim poticajima koje autoričin galantan i kultiviran rukopis nježno, često i erotično, obuhvaća i privodi na svjetlo stranica. Kroz knjigu se nekoliko, uglavnom ispovjednih narativnih linija isprepleće, kao što je u tekstu nerazdvojivo spleteno filozofično i intimno.</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/strateg"><em>Strateg</em></a>, Lana Derkač&nbsp; (Disput)<br /> Poetizirane oglede Lane Derkač treba čitati u znaku dvostruke nemoći riječi da se dokopa rastemeljenoga smisla onoga što uvijek izmiče. Ponajprije je to svojevrsna terapija ili vježba od egzistencijalnoga umora življenja, a potom refleksija o migoljenju vremena iz naših mogućnosti sjećanja i pamćenja. Za razliku od bilježenja događaja, dnevnika izvanjske povijesti malih stvari koje utisnute u koru vremena gube svoj sjaj i postaju znakovima nepouzdanoga arhiva povijesti, ovdje se susrećemo s pokušajem sustegnuća vremena u sklopove refleksija, asocijacija, meditacija o nastanku i nestanku govora stvari. [...]</p> <p> Časopisi:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/casopisi/muzeologija-51"><em>Muzeologija 51</em></a>, ur. Višnja Zgaga (Muzejski dokumentacijski centar)<br /> Iz tiska je nedavno izašao novi broj stručno znanstvene publikacije Muzeologija, tiskane u nakladi Muzejskog dokumentacijskog centra (MDC) iz Zagreba. Riječ je o broju 51 ove ugledne publikacije za znanost, kulturu i umjetnost, koja na 355 stranica, evidentira glazbenu građu u muzejskim i drugim baštinskim institucijama, analizira stanje muzejskih glazbenih zbirki u Hrvatskoj i predstavlja nove audiovizualne tehnologije koje donose nove mogućnosti reproduciranja i komuniciranja glazbene baštine.</p> <p> Ostalo:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/umjetnost-zivota-1426777110"><em>Umjetnost života</em></a>, Bruno Šimleša (Naklada Ljevak)<br /> U osam poglavlja svoje nove knjige Šimleša govori o svetosti života, ljubavi, obitelji, Bogu, zdravom razumu i o tome kako postati životni umjetnik. Piše o ključnim životnim idejama objašnjavajući kako se možemo igrati u životu, ali ne i poigravati s njime budući da je život svet. Jedna od najvažnijih ideja ove knjige jest da smo pravo voljeti i biti voljeni stekli rođenjem. To pravo nitko nam ne može oduzeti pa autor u knjizi objašnjava kako možemo privući ljubav koju zaslužujemo.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong><br /> &nbsp;<br /> Utorak je dan kada možete birati između <a href="http://booksa.hr/program/booksa/strip-tease-matka-vladanovica-marko-djeska"><strong>tribine Strip-tease Matka Vladanovića</strong></a> koja će ovoga puta ugostiti osječkog ilustratora, animatora i stripaša <strong>Marka Dješku</strong>, <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-umjetnost-zivota-bruna-simlese"><strong>promocije knjige ‘Umjetnost života’</strong></a> <strong>Bruna Šimleše</strong> i oglednog sata i diskusije <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/blogovi-i-blogeri-ogledni-sat-i-diskusija"><strong>Blogeri i blogovi</strong></a> u organizaciji <strong>CeKaPe-a</strong>.</p> <p> Dan poslije zaletite se do Ogrizovića gdje će se održati <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-model-larsa-saabye-christensena"><strong>promocija romana ‘Model’</strong></a> autora <strong>Larsa Saabye Christensena</strong>.</p> <p> U četvrtak ne propustite <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/cruising-sa-srdjanom-sandicem"><strong>Cruising sa Srđanom Sandićem</strong></a> u MaMi gdje će gošća biti <strong>Daša Drndić</strong>.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Mon, 23 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-23-2932015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-23-2932015 Kultura nova traži stručno povjerenstvo <p> Zaklada Kultura nova traži članove povjerenstva za procjenu prijava na javne pozive u području kulture i umjetnosti. Rok za prijavu: 21.4.2015.</p> <div> Zaklada <strong>Kultura nova</strong> objavila je javni poziv na iskaz interesa za članove Povjerenstva za procjenu kvalitete prijava na javne pozive Zaklade Kultura nova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Zaklada "Kultura nova” poziva osobe koje su zainteresirane sudjelovati u postupku procjenjivanja kvalitete prijava na javne pozive za dodjelu bespovratnih sredstava organizacijama civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti da dostave svoje prijave za članove Povjerenstva za procjenu kvalitete prijava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 2. Za članove Povjerenstva mogu se prijaviti osobe upućene u djelovanje organizacija civilnog društva u Republici Hrvatskoj i/ili osobe koje imaju najmanje 3 (tri) godine relevantnog stručnog iskustva u kulturi što se dokazuje podacima navedenim u e-prijavnici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 3. Zadaća članova Povjerenstva je da na temelju kriterija za dodjelu sredstava, propisanih u dokumentaciji javnih poziva, procjenjuju kvalitetu prijava pristiglih na javne pozive Zaklade Kultura nova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 4. Povjerenstvo je stručno tijelo koje osniva Upravni odbor odlukom prema potrebama javnih poziva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 5. Članove Povjerenstva imenuje Upravni odbor. Upraviteljica Zaklade dostavlja Upravnom odboru popis svih kandidata iz evidencije nezavisnih stručnjaka za procjenu kvalitete prijava, zajedno s njihovom prijavnom dokumentacijom. Na temelju prijava kandidata Upravni odbor donosi odluku o imenovanju članova Povjerenstva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 6. Članovi Povjerenstva ne smiju biti u sukobu interesa, na način kako je sukob interesa reguliran pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj. Svi članovi Povjerenstva dužni su potpisati izjavu o nepristranosti i povjerljivosti te izjavu o nepostojanju sukoba interesa kojom potvrđuju da će procjenjivati samo one prijave u vezi s kojima nemaju nikakve materijalne ili druge interese.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 7. Članovima Povjerenstva pripada i odgovarajuća naknada za rad u skladu s financijskim planom Zaklade Kultura nova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 8. Imena članova Povjerenstva moći će biti dostupna javnosti tek nakon završetka cjelokupnog postupka dodjele bespovratnih sredstava organizacijama civilnog društva za svaki javni poziv, što obuhvaća vrijeme predaje prijava, provjere formalnih uvjeta, procjene kvalitete prijava, objave rezultata te vrijeme podnošenja prigovora, očitovanja na prigovore i ugovaranja. Imenovani članovi Povjerenstva obvezni su svoje članstvo čuvati u tajnosti sve do završetka navedenih postupaka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 9. Zaklada će sve prijave pristigle na ovaj Javni poziv čuvati u svojoj evidenciji nezavisnih stručnjaka za procjenu kvalitete prijava na javne pozive Zaklade najmanje 3 (tri) godine od dana raspisivanja ovog Javnog poziva. Zaklada može u tom razdoblju pozvati bilo kojega prijavljenog kandidata, koji ispunjava tražene uvjete, radi njegova imenovanja za člana Povjerenstva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 10. Prijava se podnosi isključivo putem ispunjene e-prijavnice na mrežnim stranicama Zaklade Kultura nova: <a href="http://www.kulturanova.hr" target="_blank"><strong>kulturanova.hr&nbsp;</strong></a></div> <div> &nbsp;</div> <div> 11. Ispunjenu e-prijavnicu potrebno je do roka za podnošenje prijava pohraniti u e-sustav Zaklade.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 12. Rok za podnošenje prijava je 21. travnja 2015.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 13. Nepotpune prijave te prijave koje nisu podnesene putem e-prijavnice na mrežnim stranicama Zaklade neće se uzimati u obzir.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 14. Sva eventualna pitanja mogu se uputiti na e-adresu info@kulturanova.hr<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/maile/1745480" target="_blank">Mai Le</a></div> Mon, 23 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/kultura-nova-trazi-strucno-povjerenstvo http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/kultura-nova-trazi-strucno-povjerenstvo Naslovnica novog Franzena <p> 'Purity', novi roman Jonathana Franzena, izlazi 1. rujna, ali cover je već dostupan.</p> <p> <a href="http://www.booksa.hr/dossier/jonathan-franzen" target="_blank"><strong>Jonathan Franzen</strong></a> ili kako ga <strong>Vanja</strong> od milja zove&nbsp; - <strong>Franc</strong>, autor je oko kojega se već godinama lome koplja u kombinatu. Jedni ga hvale, drugi kažu 'ma kaj, meni je bolji onaj <strong>Eugenides</strong>' ili 'mh, hm…'. Treći još nisu formirali mišljenje, četvrti opet hvale samo njegove eseje i tako redom.<br /> <br /> Uglavnom, svi ga čitaju, a to je za autora najvažnije. Od (ne)čitanja autor živi ili mre.<br /> <br /> Na vijest da 1. rujna izlazi njegov novi roman – <em><strong>Purity</strong></em>, mnogi su zaplesali od sreće. Kao da već to nije bilo dovoljno, na stranici Work in Progress, kao grom iz vedra neba, objaviše i cover novog romana i to s bonusom u vidu gif-a <strong>Rodriga Corrala</strong>.<br /> <br /> Predugih pet mjeseci koliko nas dijeli do izlaska bit će nam sad lakše predurati uz ovu živahnu naslovnicu u kojoj i vi možete uživati <a href="http://www.fsgworkinprogress.com/2015/03/sneak-peek-purity/" target="_blank">na stranicama Work in Progress</a>. Na istom mjestu doznat ćete ponešto i o sadržaju.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/atgeist/" target="_blank">TownePost Network</a></p> Mon, 23 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/naslovnica-novog-franzena http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/naslovnica-novog-franzena Fraktura među najboljima <p> Londonski sajam knjiga nominirao je Frakturu za najboljeg međunarodnog izdavača.</p> <div> <strong>Fraktura</strong>, izdavačka kuća iz malenog nam Zaprešića, našla se među nominiranima za nagradu Londonskog sajma knjiga (<strong><em>London Book Fair</em></strong>).<br /> <br /> Fraktura je nominirana za najboljeg međunarodnog izdavača za odrasle čitatelje. Za nagradu će se boriti s dva velika azijska izdavača: <strong>People's Literature Publishing House </strong>(Kina) i <strong>Rupa Publications India </strong>(Indija).<br /> <br /> "Iznimno smo ponosni da je naš nakladnički program, orijentiran na kvalitetnu književnost - hrvatsku i prijevodnu - međunarodno prepoznat i da smo ušli u uži izbor u najkompetitivnijoj kategoriji te nagrade u području nakladništva", kazao je Hini glavni urednik Frakture <strong>Seid Serdarević</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Londonski sajam knjiga ove se godine održava od 14. do 16. travnja, a dobitnici će biti proglašeni na posebnoj svečanosti prvog dana održavanja sajma.<br /> <br /> Nominacije u svim kategorijama možete pronaći na stranici <a href="http://www.londonbookfair.co.uk/en/news-and-media/press/Press-Releases/LBF-International-Excellence-Awards-2015-Shortlist-Revealed/" target="_blank">London Book Faira</a>.<br /> <br /> Čestitamo!<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/374375/Zapresickoj-Frakturi-prestizna-nominacija-za-najboljeg-izdavaca.html" target="_blank">tportal</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/actualitte/13733631244/in/photolist-mVBAoW-mVyVWk-mVA22Y-mVzcxv-mVzEjg-mVBgTQ-mVAs6A-mVAgef-mVBW9C-mVAd2c-mVxHaF-mVy6tP-mVBpw5-mVz4Tx-mVynK6-mVxQnB-mVznZH-mVAptG-mVyrvc-mVxP1Z-mVAxyv-mVAbE6-mVAhza-mVBC2A-mVycHv-mVApEV-mVBk1w-mVA8eY-mVyiQ2-mVzpba-mVBe7h-mVztsX-mVzrTp-mVAThs-mVCkQq-mVzHaK-mVB38U-mVzVsm-mVBijL-mVChLE-mVBtef-mVz4HF-mVzXCz-mVxMjc-mVz23T-mVAeeT-mVAWVj-mVBmEd-mVB8Ym-mVyjzM" target="_blank">ActuaLitté</a></div> Fri, 20 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/fraktura-medju-najboljima http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/fraktura-medju-najboljima Proljetne obratnice <p> Nekako s proljeća žitelji kombinata zapadaju u vrlo neobična stanja. Kod nekih traju dva-tri dana, a druge drži sve do ljeta.</p> <p> <strong>Dunja</strong> sjedi pol metra od zvučnika, sluša pjesmu <em>Vranac</em> od Zlatnih dukata, pjevuši i potiho cendra. Ispred nje čokanjčić iz kojeg svako malo srkne ljutu šljivovicu. Onda gricne komadić špeka (ili kak ona veli – slanine), otare rukavom novu debelu suzu i sve tako. Maskara joj se razmazala, pa je sve više nalik kakvom pankerskom rakunu.<br /> <br /> Svake godine ista slika. Dok proljeće zakuca na vrata, u njoj gasne duh prkosne alternativke, a budi se osjetljiva slavonska duša. Kad dođe refren, Dunja srceparajuće, zvonko zapjeva:<br /> <br /> <em>Al ko će sada našeg vranca šorom jahati,</em><br /> <em>Ko li će ga sad na kirvaj cvijećem kititi,</em><br /> <em>Ako ga na sajmu otac prisretne,</em><br /> <em>star je pa se bojim da mu srce ne pukne…</em><br /> <br /> Pretužni su ovo prizori i zato je ne diramo dok boljetica ne prođe, a prođe otprilike za dva do tri tjedna. Čuvarica <em>Muzeja nezavisne kulture </em>nije jedina na koju proljeće utječe.<br /> <br /> <strong>Ana</strong>, primjerice, koncem ožujka ili početkom travnja uzme dio godišnjeg, leži doma i čita prve četiri knjige iz serijala o <em>Svijetu Diska</em> od <strong>Pratchetta</strong>. Danju čita, a noću s društvom iz kvarta obilazi zagrebačke diskoteke i čaga do u sitne sate. Nerijetko zapadne i u kavge koje uglavnom sama zapodijeva.<br /> <br /> S druge pak strane, <strong>Mika</strong> ima napade druželjubivosti. Smješka se, prilazi ljudima s riječima 'Šta ima kod tebe?' ili 'Baš ti je dobar šos, jes to u Nami kup'la?', radi voćne salate, pite krumpiruše i nutka sve redom. Znane i neznane. Njezina proljetna obratnica traje vrlo kratko, do tri dana. Naglo dođe i jednako je tako i pusti.<br /> <br /> Najgore je ipak s <strong>Vanjom</strong>. Njezina <em>faza</em> traje cijelo proljeće. Prvo počne dolaziti na posao i popodne. Radi, kao i obično, od 11 do 3, ode doma i hop – za sat i pol, evo je natrag. Napravi si čaj, muva se okolo-naokolo sve dok se ne nađe usred kakve žučne rasprave. Svakog proljeća zauzme se za nešto ili protiv nečega i svoje stavove spremna je braniti do posljednjeg daha ako treba.<br /> <br /> Prije par godina, živo se svi sjećamo, zauzela se za <strong>Franzenov</strong> roman <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje-sloboda" target="_blank"><em><strong>Sloboda</strong></em></a> koji se pojavio tog proljeća na svim kioscima. Građani RH željno su iščekivali najnoviji uradak američkog <strong>Tolstoja</strong>. I razočaraše se. <em><strong>Korekcije</strong></em> su masu bolja knjiga, čulo se sa svih strana, pa tako i u kombinatu. Vanja je imala pune ruke posla. Poput pume s Apalačkog gorja branila je Franzenovu <em>Slobodu</em>.<br /> <br /> Ove godine na redu je <em><strong>Crno-bijeli svijet</strong></em>. Serija je od prve epizode izazvala žustre rasprave diljem domovine. Da onima koji dolaze u Booksu na kavu i ćakulanje bude zanimljivije, nećemo ovdje razotkriti je li Vanja za ili protiv u ovom slučaju.<br /> <br /> Proljeće ima neobičnu moć nad žiteljima kombinata. Sve se nekako preokrene, ali s prvim ljetnim vrućinama stvari se vrate u normalu. Ovaj fenomen svojevremeno istraživahu i znanstvenici na čelu s dr. <strong>Ostojićem</strong>, dobrim bratom blizancem današnjeg Nadstojnika. Dva proljeća promatrali su i bilježili začudne promjene u ponašanju, a onda su im ukinuli potporu, pa su napustili cijeli slučaj. Posljednja bilješka u dnevniku dr. Ostojića u vezi ovog slučaja glasi:<br /> <br /> "Bilo bi zanimljivo kad bi kod pojedinih subjekata mogli vještački produljiti proljetna stanja do unedogled. No bi li to bilo i etički? Hmmm…"<br /> <br /> F.B., 20. ožujka 2015., Zagreb<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/robino/" target="_blank">robin robokow</a></p> Fri, 20 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/proljetne-obratnice http://www.booksa.hr/kolumne/proljetne-obratnice Gnjevni mag kristalna glasa <p> S Josipom Pandurićem, Disputovim urednikom, razgovarali smo o znamenitom austrijskom piscu Karlu Krausu i djelu&nbsp;'Posljednji dani čovječanstva'.</p> <div> <div> <strong>Čini se kao da je posljednjih godina došlo do neke vrste Kraus-<em>revivala&nbsp;</em>(iako to pomalo glupo zvuči kada govorimo o &nbsp;genijalnom autoru kao što je Karl Kraus), čak i u Americi, gdje recimo popularni Jonathan Franzen objavljuje svoje prijevode eseja ovog sjajnog pisca. Kako to da ste se vi, odnosno vaša izdavačka kuća, odlučili na objavljivanje Karla Krausa?</strong></div> <div> <br /> Ideja i želja da urednički u&nbsp;<strong>Disputu&nbsp;</strong>objavim&nbsp;<strong><em>Posljednje dane čovječanstva</em></strong>&nbsp;<strong>Karla Krausa</strong>&nbsp;stara je dobrih petnaest godina. Još sam 2001. počeo nagovarati vrsnog prevoditelja&nbsp;<strong>Seada Muhamedagića</strong>&nbsp;da se prihvati toga golemog i teškog prijevoda, no on se tomu opirao sve do pred godinu i po kada smo se napokon osmjelili u taj iznimno zahtjevan posao.<br /> <br /> Sada, osvjedočen iskustvom rada na toj knjizi, vidim da je bio u pravu nećkajući se, i da mu je prevođenje dviju Krausovih knjiga aforizama u međuvremenu,&nbsp;<strong><em>Izreke i protuslovlja</em></strong>&nbsp;2002. i&nbsp;<strong><em>Pro domo et mundo</em></strong>&nbsp;2006, poslužilo kao izvrsna priprema za maksimalno upoznavanje s autorovim načinom razmišljanja i za hvatanje ukoštac s njegovom dramom zamišljenom "za kazalište na Marsu". Sretna je okolnost pri tom odugovlačenju bilo i to što je u Disputu za to vrijeme u izvanserijskog redaktora stasao kolega&nbsp;<strong>Damjan Lalović</strong>, također vrsni prevoditelj, koji je minucioznim radom na prijevodu Krausova&nbsp;<em>magnum opusa&nbsp;</em>bitno osnažio uvjerenje da je s ovim prijevodom učinjeno najbolje i najpoštenije što se moglo.<br /> <br /> Navodim ovo da bih naglasio kako je za prevođenje toliko kompleksnog teksta autora za kojeg se govorilo da je "vjenčan s njemačkim jezikom" neophodan složan timski rad s maksimalnim stručnim angažmanom svakog njegova člana. Iz navedenoga se može zaključiti da je golemo i razgranato Krausovo djelo – zasad ono aforističko i dramsko, a uskoro će to biti i ono esejističko-publicističko – Disputova bitna izdavačka preokupacija koja se jasno iskazuje u nakladničkom nizu 'Monokl' u kojem smo objavili djela njegovih, većinom austrijskih suvremenika modernista poput <strong>Schnitzlera, Rotha, Musila, Werfela, Altenberga,&nbsp;Wedekinda,&nbsp;Meyrinka...</strong><br /> <br /> Dakle, objavljivanje Krausovih&nbsp;<em>Posljednjih dana čovječanstva</em>, što se barem nas tiče, ni u kojem slučaju nije u službi pukog obljetničarskog upotpunjavanja obilježavanja stote godišnjice Prvoga svjetskog rata, koje je u svijetu sigurno pobudilo interes za njegovim opusom - što je, naravno, samo po sebi dobra stvar, ali kad se svede na isforsirano prigodničarstvo, zna ići na živce.&nbsp;<br /> <br /> <strong>U zadnje vrijeme je u Hrvatskoj objavljeno nekoliko izuzetnih djela spomenutih austrijskih književnika tog perioda, poput genijalnog romana&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kad-nacelnik-zavitla-stapom" target="_blank"><em>Radetzky marš</em></a>&nbsp;Josepha Rotha, pisca jednako važnog, no ipak znatno drugačijeg od Krausa. Koliko je upravo Kraus specifičan autor u tom kotlu književnih majstora koji je vrio u Beču početkom 20. stoljeća? &nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Joseph Roth</strong>&nbsp;je po oštroumnoj kritičnosti u svojim esejima, primjerice u&nbsp;<strong><em>Židovskim lutanjima</em></strong>, možda i najbliži Krausovu zahvatu u srž društvenoga i političkoga.&nbsp;<strong>Peter Altenberg</strong>&nbsp;je pak to po strasti promatranja života, no ni jedan od njih, a još manje ostali, ne može se ni uspoređivati ni mjeriti s književnom i javnom institucijom kakvu je od sebe kroz desetljeća bespoštednog polemiziranja sa svim i svakim izgradio "gnjevni mag kristalna glasa", kako je Krausa krajnje precizno okarakterizirao mlađahni&nbsp;<strong>Georg Trakl</strong>.<br /> <br /> Duhovni "bakljonosac", koji je gotovo 40 godina objavljivao vlastiti časopis&nbsp;<strong><em>Die Fackel</em></strong>&nbsp;i počevši od 1899. pa sve do smrti 1936. objavio fascinantnih 917 brojeva s morem svojih tekstova raznorazne tematike (s tim da je od 1912. u časopisu objavljivao gotovo isključivo vlastite tekstove), bio je sasvim izdvojena intelektualna pojava u ondašnjem bečkom i, šire, (srednjo)europskom miljeu, a povijest će pokazati – i u cijeloj svjetskoj književnosti prve polovice XX. stoljeća.<br /> <br /> Koliko je on sam toga bio svjestan i koliko je uživao u svojoj intelektualnoj nadmoći, može ilustrirati ovaj njegov aforizam:<em>&nbsp;"Kad netko sa mnom hoće progovoriti, nadam se sve do posljednjeg trenutka da će ga u tome zadržati strah da ne bude kompromitiran. Oni su, međutim, neustrašivi</em>." Mnogi su ga zbog takva stava smatrali prepotentnim asocijalnim osobenjakom, ali unatoč tome ta mu je samoizabrana pozicija beskrupuloznog presuditelja svega postojećega priskrbila vjernu publiku i mnoštvo sljedbenika – kažu da je njegovim javnim čitanjima (a održao ih je oko sedam stotina, između ostalih u Puli i Zagrebu) znalo prisustvovati i po nekoliko tisuća omađijanih slušatelja.<br /> <br /> Bilo je dovoljno da bilo tko koji se laća pera, a pogotovo književnik ili novinar, neovisno o tome prijatelj mu ili ne, ma i zeru oskrnavi Njegovu Svetost Jezik pa da Kraus povede "titansku bitku sa zarezima" i žestoko raspali po njemu, jer za njega je čistoća izražavanja bila preduvjet jasnoće mišljenja, a jezik prostor razotkrivanja društva. Svim je svojim intelektualnim moćima osuđivao srozavanje književnosti na puki feljtonizam oličen u nekritičkom liberalizmu sveprisutnog žurnalizma, koji istinu svijeta prikriva fraziranjem i "tiranijom trenutka".<br /> <br /> Kao čovjek gladan pravde, moralist, dosljedan i nepotkupljiv, žestoko je kritizirao (malo)građansku kulturu, nadiruću bespogovornu vjeru u moć tehnike i napredak, pravosuđe koje zanemaruje pravednost, korupciju svake vrste (posebice intelektualnu), nacionalizam (pogotovo austrijski i velikonjemački), komercijalizam (naročito onaj koji ideološki prikriva da je zapravo samo to i ništa više)...</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Uz to, Kraus je bio veliki protivnik rata, čime se razlikovao od većine svojih kolega, koji su oduševljeno pozdravili rat. Među njima su bili i najveći pisci i mislioci, od Thomasa Manna do Ludwiga Wittgensteina, kojima je rat bio svjetska centrifuga moralne purifikacije.&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Kraus je zaista bio potpuno izdvojena figura po tome što je, za razliku od mnogih kolega književnika koji su se za Prvoga svjetskog rata uhljebili u ratnim tiskovnim stanovima i propagandistički huškali na rat, za to vrijeme izricao najsnažnije optužbe protiv rata, i to proročkom apokaliptičkom satirom neprolazne vrijednosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kraus je u svojim tekstovima u kojima prikazuje krajnju glupost rata i cijelog ratnog igrokaza, kako u publicističkim tako i onima koje možemo nazvati 'književnim', koristio strategiju koja se tek na prvi pogled može činiti groteskom – naime, on taj efekt postiže upravo korištenjem 'istine' kao najsubverzivnijeg i najubojitijeg književnog oruđa. Kako u tom smislu gledate na&nbsp;<em>Posljednje dane čovječanstva</em>?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Elias Canetti</strong>, koji je kao mladić u najboljim godinama bio potpuno opčinjen Krausom kao svojim bespogovornim idolom, u jednom je svojem eseju o njegovim literarnim sredstvima zapisao:&nbsp;<em>"Citat, onakav kakav ga je on upotrebljavao, postajao je oružje protiv onoga koga je citirao. Karl Kraus je posjedovao sposobnost da osudi druge tako što bi takoreći oni sami sebe osudili.</em>"<br /> <br /> Izvrstan recentan primjer takva dramaturškog umijeća mogli smo nedavno vidjeti u sjajnom dokumentarnom filmu&nbsp;<strong><em>Utopija</em></strong>&nbsp;<strong>Mladena Ćapina</strong>, u kojem autor naprosto pušta prvake hrvatske korupcionaške scene da se hvastaju svojom brigom za opće dobro, dok iz svakog kadra probija otužna istina koja ih čini posve nevjerodostojnima. U<strong><em>&nbsp;</em></strong><em>Posljednjim danima čovječanstva</em>&nbsp;takva je tehnika dokumentarističkog citiranja, koju je Kraus dugo pionirski brusio u&nbsp;<em>Die Fackelu</em>, došla do maksimalnog izražaja kao način da se istini omogući njezina puna gromkost.<br /> <br /> Tako odmah u uvodnim rečenicama čitamo da Kraus nema nikakvu namjeru destilirati istinu, nego ju samo metodom montaže nenametljivo iskolažirati: "<em>Najnevjerojatnija djela o kojima se ovdje izvještava doista su se dogodila; samo sam slikao ono što su činili. Najnevjerojatniji razgovori koji se ovdje vode bili su doslovce izgovoreni; najzvučnije su izmišljotine citati</em>." Zanimljiv je pritom njegov dramaturški postupak da tom mnoštvu citata, koji sami sobom snažno svjedoče o ratnim grozotama, kontrapunktira, između ostaloga, besplodne rasprave dvojice možda najridikuloznijih likova u drami, Domoljuba i Pretplatnika, koji istinu uporno traže bjesomučnim odgonetavanjem 'istine' koju im svakodnevno servira i dozira dnevni tisak, pri čemu se, naravno, poput pileta u kučini zapleću u klišeje novinskih naslova i u fraze isfabriciranih kolumni i krivotvorenih izvještaja s bojišta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kraus je bio nezaobilazan autor i uzor mladim književnicima u prvim desetljećima prošlog stoljeća&nbsp;</strong><strong>(poput spomenutog Trakla)</strong><strong>, i to u svim dijelovima K&amp;K monarhije. Štoviše, čitajući najbolje mlade hrvatske pisce perioda, poput Šimića ili Krleže, možemo vidjeti da su ovi autori na neki način modelirali vlastiti pogled na književnost i njezino značenje u smislu konkretnog angažmana upravo prema Krausu. Čini da je Kraus zaista cijeloj generaciji otkrio subverzivnu snagu teksta. Koliko važnim smatrate upravo taj aspekt lika i djela Karla Krausa?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovome što ste primijetili mogu pridodati da se rečeni Krausov utjecaj na naše spomenute klasike (i šire, na hrvatske ekspresioniste općenito) očitovao i u njihovu prihvaćanju slobodnog stiha kao svojevrsne subverzivne geste u odnosu na tradicionalna rimarijska ograničenja u ritmici i metrici pjesme.&nbsp;<strong>A. B. Šimić</strong>&nbsp;to uopće ne krije kad ističe: "<em>Rimovati treba ono što se rimuje, kako veli Karl Kraus (koji me je možda najviše poučio šta je to ritam i rima u pjesmi)"</em>.<br /> <br /> O Krausovu pak neupitnu utjecaju na<strong>&nbsp;Krležu</strong>&nbsp;napisano je i studija i leksikografskih anotacija, jedino što u Krležinoj maniri, izgleda, nije baš bilo da taj utjecaj sasvim otvoreno prizna i eksplicira na način kako je to učinio Šimić. Iz toga naoko nevažnog detalja može se izvući zaključak dalekosežnih posljedica, naime onakav kakav je 1988. u tematskom broju beogradskog književnog časopisa&nbsp;<em>Delo</em>&nbsp;posvećenom Karlu Krausu izveo filozof&nbsp;<strong>Obrad Savić</strong>, rekavši da&nbsp;<em>"</em>iznenađuje činjenica da je Krleža – prvorazredni kulturni poslenik i duhovna institucija od ranga – učinio sve, budući da nije učinio ništa, da se za njegova života u Jugoslaviji ne objavi nijedno Krausovo delo!<em>"</em><br /> <br /> Budući da je između ostaloga i zbog toga bio prekinut nekad iznimno plodonosan Krausov utjecaj na domaću književnu i intelektualnu scenu, pojava&nbsp;<em>Feral Tribunea&nbsp;</em>krajem osamdesetih kao novina u vremenski dalekom a stilski i tematski bliskom dosluhu s Krausovom&nbsp;<em>Bakljom&nbsp;</em>(pri čemu je već podudarnost imena sugestivna naznaka) dodatno dobiva na značaju kao kulturna činjenica koja je hrvatsku satiru vratila 'materi'. Nesretni se povijesni usud potrudio feralovcima, kao i svojedobno Krausu, 'podariti' rat, na čijoj su osudi radili i ustrajno i hrabro i intelektualno nadmoćno, dakle na način potpuno sličan Krausovu. Stoga mi se čini da i za njihovo pisanje vrijedi ono što je A. B. Šimić svojevremeno ustvrdio za Krausovo – da su naime "glosiranje novina učinili satiričkom umjetnošću".</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Može li Kraus biti jednako tako zanimljiv i današnjim generacijama? Koliko je Kraus zapravo aktualan?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Citirat ću, ilustracije radi, samo jednu ciničnu misao iz&nbsp;<em>Posljednjih dana čovječanstva</em>: "<em>Tko se u ovom ratu ne obogati, ne zaslužuje da ga doživi!</em>" Pa tko da od nas osvjedočenih privatizacijskom pljačkom Hrvatske, čije posljedice još i danas ispaštamo, ne ustvrdi koliko je Kraus aktualan? Ali generalno govoreći, mislim da je potpuno pogrešno i sasvim redukcionistički Krausovu aktualnost tražiti u bilo kakvim povijesno ili politički uvjetovanim koincidencijama. Čini mi se da će njegov trajan značaj ostati provjerljiv na puno važnijoj, filozofskoj razini - u tome što nam njegova literarna ostavština nudi mogućnost da spoznamo ono bitno u svijetu u kojem živimo.<br /> <br /> Osnovni ulog u njegovu djelu doista je – čovječanstvo. Zato se uz malo blagonaklonosti spram patetičnosti u iskazu ne možemo ne složiti s mišlju jednog od rijetkih Krausovih cjeloživotnih prijatelja, slavnog arhitekta&nbsp;<strong>Adolfa Loosa</strong>:&nbsp;<em>"Jednoga dana će Karlu Krausu čovječanstvo imati da zahvali za svoj opstanak!"</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Razgovarao Neven Svilar</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/jinterwas/3042607153/in/photolist-5CSa72-hiCaDF-gQTpkT-4NRaBf-dQNpw7-az45TF-p4qd8w-7noLMS-7Atv15-7ApKqT-7AtvGW-8wW6tR-ePTcK8-aDdq4K-aDdmc8-awmADJ-fddGcE-9yb6VK-dgrg59-8zHaP1-9ypwDg-9yefNA-9yemBh-ayTbNw-j6dPJ5-bo5UUU-ci7EqS-fgKTKi-7X6L8n-az6HB1-dsSidj-ejtqCu-6T3j9e-cS5pF7-dDNWKm-j6dPCy-gRFt6z-cS5x4s-naYd5h-rfNRs9-5mqgaL-9yb7pK-d7onR1-9q5CUM-e36gFA-aPHaq2-gDjpYX-cv5VJW-fcXD8M-7noCv3" target="_blank">jinterwas</a></div> </div> <p> &nbsp;</p> Thu, 19 Mar 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/gnjevni-mag-kristalna-glasa http://www.booksa.hr/kolumne/gnjevni-mag-kristalna-glasa