BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Opasnosti života u savani <p> Nadstojnik Lućano osnovao je povjerenstvo koje će odgovoriti na pitanje svih pitanja: Mogu li gazele i lavovi biti prijatelji na Facebooku?</p> <p> Domaći pisac (<em>scribent domesticus</em>) najsličniji je Thompsonovoj gazeli. To je nesigurno, plaho biće, djeluje <em>cool </em>i opušteno, no srce mu vazda treperi. A kako i ne bi, molim lijepo, kad je ta književna savana napučena vrlo opasnim bićima koja će vas zaskočiti kad se najmanje nadate.</p> <p> Među najopasnija bića svakako spadaju književni kritičari. Jedno vrijeme, negdje od proljeća 2012. pa sve do konca 2016., mislilo se kako je to vrsta u izumiranju. Ako je domaći pisac najsličniji Thompsonovoj gazeli – domaćeg književnog kritičara možemo usporediti s lavom. Leži u travi i misliš – ma vidi, pa to je mica-maca! Neće nam ona nikaj, možemo slobodno pasti sočnu travu u njezinoj blizini. Mica-maca se izležava, drijema i tek tu i tamo mahne repom da otjera dosadne muhe sa svog zlaćanog krzna. Thompsonove gazele opuste se misleći – to je to, nema razloga za zabrinutost, svi možemo živjeti u ovoj savani. Najpogubnije je to što Thompsonova gazela, kad se previše opusti, sjedne u travu i počne raditi na svojem novom rukopisu – takva je po prirodi, nemreš tu nikaj.</p> <p> Prepredena mica-maca, zapravo strašni lav, i dalje nezainteresirano lješkari. Jednog dana Thompsonova gazela mora dovršiti rukopis, a kad ovaj ukoričen dođe iz tiskare – hop! Lav mahnito skoči na knjigu i stane je nervozno proučavati. Ma što je ovo, gunđa, tko je ovo uredil? Aha, <strong>Simić</strong>! I onda se najednom rasrdi i rasturi ti roman na proste faktore. Thompsonova gazela ne može vjerovati što se događa. Nije to nikakva dobroćudna mica-mica, već strašni lav čija zadaća je, ne znali ga jadi, čuvati književnu savanu od lošeg, nejestivog štiva.</p> <p> Thompsonove gazele naučile su lekciju i odlučile se držati podalje od namćorastih lavova. No kao što znamo – život često nije pravedan i lavovi zapravo kontroliraju cijeli teritorij književne savane. Svaka knjiga, prije ili kasnije, naći će put do njihova mesarskog pulta. Onda je došao onaj period tijekom kojega se Thompsonovim gazelama činilo kako se broj lavova u savani bitno smanjio (kako bi rekao naš narod - što je babi milo, to joj se i snilo). Mogao si danima hopsati naokolo, a da ne sretneš ni jednu jedinu mica-macu. Počelo se šuškati kako su lavovi vrsta u izumiranju. Thompsonove gazele hinile su kako ih to žalosti. Čak su se jadale jedne drugima – eh, danas nema književne kritike, lavovi izumiru i ako se ovako nastavi ne bu dobro.</p> <p> Kakva himba!</p> <p> Thompsonovim gazelama zapravo je laknulo. Samo su čekale da i posljednji od preostalih vidljivih lavova nestane, ali lavovi nisu nestali. Došli su mladi, a ni starima nije falila dlaka s glave. Opet ih se moglo vidjeti u svakom kutku savane i Thompsonove gazele pravile su se kako im je laknulo – uh, dobro je, baš nam je drago što niste izumrli, govorahu na glas. U srcima, jasno, ne bi im baš pravo.</p> <p> Još nekaj moramo reći – Thompsonove gazele možda jesu plahe, no u isto vrijeme riječ je o vrlo prepredenim, lukavim bićima. U stvarnosti se nikad nisu previše družili s lavovima, ali postoji mjesto onkraj stvarnosti – Facebook! &nbsp;<br /> <br /> ***</p> <p> Facebook je nešto kao život, samo što je puno komotnije. Možeš se družiti sa svim živim bićima u savani, a da pritom nitko ne mora napustiti sigurnost svog frtalja životnog prostora. Nije li to, kad pogledaš, baš štosno! Dovoljno je poslati zahtjev za prijateljstvo i to je to – novi suživot može početi. Nitko sa sigurnošću ne zna kad je i pod kojim okolnostima rođeno prvo FB prijateljstvo između lava i Thompsonove gazele. Nitko na to nije ni obraćao pozornost. Pa kaj, nek se druže – bolje da se druže, nego da ratuju.</p> <p> Lijepo je povoditi se za ovom <em>hipi-peacebrother-filozofijom</em>, ali jedno biće nakanilo je kročiti svojim samotnim stazama. To biće zove se Nadstojnik <strong>Lućano</strong> Sumnjičavi!</p> <p> Za nedavnog boravka na Siciliji kamo ga je, faktički silom, odvukla zaručnica <strong>Yvette Petrova</strong> – vlasnica lanca plesnih škola po Hrvatskoj i Sloveniji, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/nadstojnik-na-siciliji" target="_blank">neupitni premijer Bookse na marginama pustinje Medolino susreo se s dvojicom mudrih armadillosa</a>. Upravo su ga oni upozorili na te pojavnosti u stvarnosti onkraj stvarnosti. Je li pametno da Thompsonove gazele i lavovi prijateljuju na Facebooku? Čemu to vodi i kakve su posljedice takvog jednog protuprirodnog šurovanja?</p> <p> Ali, pa što, nek šuruju – pomislio je u prvi mah Nadstojnik.</p> <p> Onda je promislio o riječima mudrih armadillosa i zaključio kako tu ipak nekaj ne štima. U naravi je Thompsonove gazele – pisati, a u srcu svakog lava leži želja za kritičkim propitivanjem djela koje Thompsonove gazele danonoćno izdaju. Na kraju dugog perioda razmišljanja i premišljavanja neminovno je iskrsnulo drevno filozofsko pitanje:</p> <p> Mogu li kokoš i lisica biti prijatelji, barem na Facebooku?</p> <p> Te vrele sicilijanske noći Nadstojnik Lućano nije mogao oka sklopiti. Zbog čega su se počeli družiti, mučilo ga je. Prevrtal se po krevetu nemirno poput pljeskavice na roštilju. Jedan Lućano govorio je – neka druguju, nema štete od toga. Drugi Lućano oštro bi otpovrnuo – ali oni su prirodni neprijatelji u savani, jebo ga patak, nisu kompatibilni. Povijest je prepuna Thompsonovih gazela čija srca su slomili lavovi!</p> <p> Na koncu, kao i svaki mudar vođa kad se nađe u škripcu, Nadstojnik Lućano odlučio je osnovati povjerenstvo – jer to je, kao što znamo, baš pravo mjesto na kojem se rješavaju problemi i začkoljice života u savani.</p> <p> Nakon mučnih i dugotrajnih pregovora odlučeno je da povjerenstvo nastupi u sastavu: sam Nadstojnik Lućano, <strong>Ana od Officea</strong> i dr. <strong>Slonek</strong> koji će kao ugledan književni znanstvenik predsjedavati povjerenstvom.</p> <p> Dana 19. listopada Booksin novi redar, posrnuli slovenski pjesnik <strong>Fritz</strong>, pred povjerenstvo je doveo mladog Booksinog lava – <strong>Ivana T.</strong>, a taj mladac, poznato je, na Facebooku također šuruje s nekolicinom Thompsonovih gazela.</p> <p> Transkript sjednice povjerenstva uskoro će osvanuti na ovom istom mjestu, pa makar i u skraćenoj verziji. Da je sad <strong>Baron</strong> ovdje, rekao bi šeretski: Spavaš li mirno, o, Ivane T.?</p> <p> ***</p> <p> F.B., 20. listopada 2017., Zagreb</p> F. B. Fri, 20 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/opasnosti-zivota-u-savani http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/opasnosti-zivota-u-savani Najbolji inovatori <p> U polufinale HDP-ove nagrade 'Janko Polić Kamov' ušli su Zoran Roško, Slađana Bukovac, Kristian Novak, Nora Verde...</p> <div> Godišnja nagrada <strong>Janko Polić Kamov</strong>, koju dodjeljuje <strong>Hrvatsko društvo pisaca</strong>, od 2014. odlazi najboljim romanima koji promiču inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu. Dosadašnji dobitnici nagrade su <strong>Luka Bekavac</strong>, <strong>Marko Dejanović </strong>i <strong>Ivana Rogar</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kome ide nagrada ove godine? Žiri (u sastavu: <strong>Nikola Petković</strong>, <strong>Boris Postnikov</strong>, Ivana Rogar) objavio je 10 polufinalista. To su:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Ludwig Bauer</strong>: <strong><em>Šoferi </em></strong>(Fraktura)</li> <li> <strong>Slađana Bukovac</strong>: <strong><em>Stajska bolest </em></strong>(Sandorf)&nbsp;</li> <li> <strong>Damir Karakaš</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-ritma-otkosa" target="_blank"><strong><em>Sjećanje šume</em></strong></a> (Sandorf)</li> <li> <strong>Dražen Katunarić</strong>: <strong><em>Smiješak Padra Pija </em></strong>(Hena Com)&nbsp;</li> <li> <strong>Kristian Novak</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank"><strong><em>Ciganin, ali najljepši</em></strong></a> (OceanMore)&nbsp;</li> <li> <strong>Zoran Roško</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/minus-sapiens" target="_blank"><strong><em>Minus sapiens</em></strong></a> (OceanMore)&nbsp;</li> <li> <strong>Maja Ručević</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/maja-rucevic" target="_blank"><strong><em>Je suis Jednoruki</em></strong></a> (Algoritam)&nbsp;</li> <li> <strong>Nada Topić</strong>: <strong><em>Male stvari </em></strong>(V.B.Z.)&nbsp;</li> <li> <strong>Nora Verde</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/o-ljubavi-batinama-i-revoluciji" target="_blank"><strong><em>O ljubavi, batinama i revoluciji</em></strong></a> (Sandorf)&nbsp;</li> <li> <strong>Martina Vidaić</strong>: <strong><em>Tamni čovjek Birger </em></strong>(V.B.Z.)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Pobjednik će biti objavljen u Rijeci 17.11., na Kamovljev rođendan.</div> Booksa Booksa Wed, 18 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolji-inovatori http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolji-inovatori Galovićeva jesen <p> Od 26. do 28. listopada u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu gostuje devet pisaca iz Hrvatske, Slovenije, Slovačke i Nizozemske.&nbsp;</p> <div> Međunarodni festival književnosti <strong>Galovićeva jesen</strong>&nbsp;ove će se godine održati od 26. do 28. listopada u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu.<br /> <br /> Na festivalu će gostovati autori <strong>Peter Semolič </strong>(Slovenija), <strong>Kees van Meel </strong>(Nizozemska), <strong>Ján Gavura </strong>(Slovačka), <strong>Andrej Hočevar </strong>(Slovenija), <strong>Delimir Rešicki</strong>, <strong>Branka Primorac</strong>, <strong>Siniša Matasović</strong>, <strong>Maja Kušenić Gjerek </strong>i <strong>Tomislav Šovagović</strong>, a kroz tri dana održat će se programi za sve uzraste: <em>Galović za velike i male </em>na kojima će se autori predstaviti u nizu osnovnih i srednjih škola, čitanje na 'G' točkama, kulinarsko-književni program <em>Od srca srcu – GaLOVEić </em>na kojemu će se pripremati jela nacionalnih kuhinja gostujućih autora, <em>S Galovićem doma</em>, susreti s domaćim i stranim autorima.<br /> <br /> Od književnih susreta u osnovnim i srednjim školama, čitanja, kulinarskog programa, predstave, dodjela nagrada – zaljubljenici u književnost moći će slojevito uživati u pisanoj riječi te ponovno kroz manifestaciju odati počast velikom književniku <strong>Franu Galoviću</strong>.&nbsp;</div> <div> <br /> I ove godine za dobitnika <strong>Nagrade Fran Galović </strong>između <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/mihaela-gaspar-i-devet-dzentlmena" target="_blank">deset odabranih finalista</a> mogli su glasovati i čitatelji u knjižnicama u Koprivnici, Križevcima, Đurđevcu i Virju, a njihov glas otišao je romanu <strong><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank"><em>Ciganin, ali najljepši </em></a>Kristiana Novaka</strong>. Za koga je glasao žiri, saznat ćemo na festivalu.<br /> &nbsp;</div> <div> Uz književne susrete, održat će se i predstava <em>Pred smrt</em> kazališta iz Virovitice koje će gostovati u koprivničkoj dvorani Domoljub. Riječ se o predstavi redatelja <strong>Damira Ferenčine</strong>, prema drami Frana Galovića. Predstava je besplatna zahvaljujući Gradu Koprivnici i Pučkom otvorenom učilištu Koprivnica.<br /> &nbsp;</div> <div> I ove godine završni okvir manifestacije su dodjela Nagrada 'Fran Galović' i 'Mali Galović' koja će se održati u Knjižnici i čitaonici 'Fran Galović' u Koprivnici s početkom u 19:00 sati.</div> Booksa Booksa Wed, 18 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/galoviceva-jesen http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/galoviceva-jesen 'Čistoća kulture označava njenu propast' <p> Razgovarali smo s Hodom Barakat, slavnom libanonskom književnicom i gošćom Booksine 'Revije malih književnosti' u prosincu.</p> <div> <em><strong>Hoda Barakat </strong>jedna je od najpoznatijih i najoriginalnijih suvremenih arapskih spisateljica. Kada je objavljen njen prvi roman <strong>The Stone of Laugher </strong>1990. godine, bio je to radikalan trenutak u arapskoj književnosti, a roman je brzo prihvaćen kao jedno od najboljih djela koja opisuju građanski rat u Libanonu (ali i puno više od toga). Njen treći roman <strong>The Tiller of Waters </strong>osvojio je 2000. godine prestižnu nagradu 'Naguib Mahfouz' za književnost. Barakat je 2015. godine ušla u uži krug za britansku nagradu <a href="http://themanbookerprize.com/resources/media/pressreleases/2015/03/24/man-booker-international-prize-2015-finalists’-list" target="_blank">Man Booker International</a> za životno djelo. Knjige su joj prevedene na više od petnaest jezika.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Barakat je jedna od gošća ovogodišnje Booksine&nbsp;<strong>Revije malih književnosti</strong>&nbsp;koja će od 5. do 9. prosinca hrvatskoj publici predstaviti suvremenu književnost Levanta - zemalja Jordana, Libanona, Palestine i Sirije.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Intervju je s francuskoga prevela <strong>Ivana Ivančić</strong>.</em><br /> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Vaša knjiga <em>The Stone of Laughter </em>bila je prva knjiga jedne arapske autorice čiji je glavni lik homoseksualac. Koliko vam je to bilo važno dok ste razmišljali o knjizi i liku?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nisam to 'planirala', nisam o tome promišljala. Osim toga, to nije prvi romaneskni lik moderne arapske književnosti koji je homoseksualac, no kako su mnogi zamijetili i napisali - to je prvi 'pozitivni' glavni lik koji nije moralno osuđen i prema kojem se ne odnosi kao prema bolesniku, anomaliji, pokvarenjaku koji treba biti kažnjen. Kraj romana također otkriva Khalilov moralni pad koji postaje očit kada odbije prihvatiti sebe onakvog kakav je. Gubi nevinost, osjećajnost, čednost i integritet. Ne tvrdim da je svaka homoseksualna osoba nenasilna i poštena, moji likovi nikad nisu reprezentativni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U većini romana bavite se čovječanstvom na marginama. Vaši likovi su izolirani, isključeni, drugačiji, nasilni, neshvaćeni, gubitnici, nevjernici... Je li vas dugo iskustvo građanskog rata u Libanonu ponukalo da istražujete takve likove i načine bivanja?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakako. U svakom slučaju ne mogu znati kakvim bih stilom pisala da nisam doživjela to ekstremno nasilje. Uvijek me više zanimala negativna strana priče, 'luzeri' puno više nego junaci; oni kojima su se slomili život i sudbina, iskrivljeni od (iako dalekih) posljedica rata, nevini, ili oni koji su se smatrali takvima, kao i oni povedeni željom za nasiljem koje im je barem omogućavalo 'mjesto' u zajednici boraca i ratnika. Smatram da bića koja prolaze kroz začarani i krvavi krug žrtava/krvnika (kao u mom drugom romanu <strong><em>Les illuminés</em></strong>), hodaju prema crnom horizontu, sami, slijepi i napušteni u oluji Povijesti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U svom se pisanju bavite i brojnim kontroverznim temama, od kojih su neke još uvijek tabu u libanonskom društvu, a nerijetko ste se referirali i na <em>Kuran</em>. Jeste li iskusili cenzuru, kazne ili prijetnje zbog toga?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne, nikakav oblik cenzure! Još uvijek ne znam ni kako, ni zašto. Moguće je da devedesetih godina cenzori (osobito vjerski) nisu bili toliko moćni koliko danas. Iako to nije uvjerljiv razlog jer spomenuti roman <em>The Stone of Laughter</em>&nbsp;i dalje kruži te je predmet istraživanja. Drugo, vjerojatnije objašnjenje leži u načinu na koji se 'odnosim' prema temi homoseksualne ljubavi, a to je s puno poštovanja. Posuđujem slike iz <em>Kurana </em>bez provokacije i blasfemije. Opisujem ljubav i strast, ne pornografiju. Osim toga, nisu mi zamjerili to što nisam muslimanka!</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U jednom od intervjua kažete da je kultura u dubokom propadanju onda kada želi biti 'čista'. Možete li to pojasniti? Mislite li da svjedočimo sve većem inzistiranju na 'čistoći kulture', u arapskom svijetu i općenito?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Bilo kakav oblik čistoće označava propast i očito neznanje. Kada je društvo bolesno, veoma bolesno, ono se povlači u sebe, smatrajući svaki strani 'element' smrtonosnim virusom koji prijeti kako egzistenciji tako i srži njegova identiteta. To rezultira zahtijevanjem raznih oblika 'čistoće': etničke, vjerske, rasne, itd.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I ne, to nije 'specifično' za Arape, ni za 'arapsku kulturu'. Katastrofa je globalna; pogledajmo oko sebe, stranac, kakvog god porijekla, za vlast predstavlja čudovište. Kod njega nema ništa pozitivno. Ako ga se potisne u more, iza zidova ili ako umre u potpunom neznanju, malo je za to i <em>sam </em>kriv. Čak i oni koji se sažalijevaju nad ovom ljudskom katastrofom, to čine kako bi umirili savjest, tužno, romantičarsko, očajavajući.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Otvoreno ste kritizirali i arapsku književnost, rekavši kako arapski roman uglavnom pati pod težinom ideologije. Mislite li da je moguće pisati neideološki? Kako pristupate ideologiji u književnosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ideologija u umjetnosti je uglavnom teško političko uvjerenje koje sputava slobodu. Pisac postaje propovjednik koji tvrdi da posjeduje Istinu. Književnik na neki način postaje prorok ili imam.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Arapski roman je patio pod tom težinom, sada puno manje. Nove generacija umjetnika i pisaca svjedočile su ideologijama koje su se gasile i sada 'koriste' prazno značenje 'dužnosti' propovijedanja. Jedinstvena Istina više ne postoji, bolje je precizirati pitanja nego davati odgovore. Naš ljudski život nas tjera da se neprestano pitamo. Ja sam to uvidjela možda 'malo' ranije. Imala sam više tjeskoba nego uvjerenja, gorko osjećajući pustošenje građanskog rata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Živite u Francuskoj već desetljećima, ali vaši su romani i dalje smješteni u arapskom svijetu i pišete na arapskom. Kako se vaš odnos prema jeziku mijenjao i koliko vam je bitno pisati na arapskom?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što napišem na arapskom može biti napisano samo na arapskom. On je temelj romana, njegova duša. Također puno pišem na francuskom, razne tekstove, izlaganja, radove, ali ne i romane. Arapski je taj divan jezik u mom grlu. To je egzistencijalan izbor za koji sam se još više vezala otkako sam napustila svoj Libanon.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 'Unosnije' je pisati na francuskom, ali ne očekujem da ću živjeti od prava kao frankofona autorica. Strankinja sam i jedino mi jezik preostaje kako bih se osjećala 'kod kuće'. Usto, moje knjige su prevedene na nekoliko jezika gdje su veoma dobro primljene. Prema tome, nisam time toliko 'frustrirana'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Vaše romane krasi jedna sjajna stvar, a to je da nisu postavljeni tako da arapski pisac pokušava objasniti arapski svijet čitatelju sa Zapada. To je nešto što se često, svjesno ili nesvjesno, događa brojnim autorima - koji u konačnici pišu sa zapadnjačkim čitateljima u glavi. Što mislite o tome?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Smatram da je to o mojim romanima točno i to je bila moja namjera. Kada pišem, razmišljam samo o stranici, na svom jeziku. Čitatelj, osobito zapadni, je tad daleko, veoma daleko. Ne olakšavam mu čitanje, ni razumijevanje, to je posao i problem prevoditelja. Ne zalazim u orijentalizam, egzotiku ni u 'primamljive' teme poput feminizma, islama, seksa i sadašnje politike. To nije zadaća književnika, možda novinara, povjesničara, etnologa, sociologa itd.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ne pišete za kulturne časopise, a poznato je i da se držite podalje od pisaca i intelektualnih krugova većinu vremena. Zašto?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nemam konkretan odgovor. To je osobna stvar, dio mog karaktera.</div> Ivana Perić Wed, 18 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/hoda-barakat http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/hoda-barakat George Saunders osvojio Bookera <p> Prestižnu nagradu dobio je neobičan roman 'Lincoln in the Bardo' koji se odvija tijekom jedne noći na grobu Lincolnovog sina.</p> <div> Ovogodišnju nagradu <strong>Man Booker </strong>za najbolji roman napisan na engleskom jeziku osvojio je američki autor <strong>George Saunders </strong>za djelo <strong><em>Lincoln in the Bardo</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman se temelji na stvarnom događaju i odvija tijekom jedne noći kada <strong>Abraham Lincoln </strong>dolazi na grob svog 11-godišnjeg sina. Roman je i formalno neobičan: skoro cijeli je napisan u dijalogu i sadrži fragmente povijesnih tekstova, biografija, autentičnih i fikcionalnih pisama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Barunica <strong>Lola Young</strong>, predsjednica žirija, obrazložila je jednoglasnu odluku žirija: "Roman se istaknuo svojom inovativnošću, vrlo različitim stilom, načinom na koji je, skoro paradoksalno, oživio ove skoro mrtve duše s drugog svijeta. Roman supostavlja osobnu tragediju Abrahama Lincolna zbog smrti mladog sina i njegov javni život kao osobe koja je zapravo potaknula Američki građanski rat."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Saunders je 52-godišnji novinar i pisac koji je objavio šest zbirki kratkih priča, a ovo mu je prvi roman. Tijekom primanja nagrade naglasio je važnost kulture: "Ako niste primijetili, živimo u čudnim vremenima, a pitanje u srži je jednostavno: želimo li na strah reagirati isključenjem, negativnošću i nasiljem? Ili ćemo odgovoriti ljubavlju, s vjerom u ideju da ono što se čini drugačijim uopće nije drugačije od nas. Često u SAD-u čujemo o potrebi da štitimo kulturu. Ovo večeras je kultura, međunarodna kultura, kultura suosjećanja, aktivistička kultura."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U užem krugu za nagradu također su bili romani <em>4321 </em><strong>Paula Austera</strong>, <em>Elmet </em><strong>Fione Mozley</strong>, <em>Exit West </em><strong>Mohsina Hamida</strong>, <em>History of Wolves </em><strong>Emily Fridlund </strong>i <em>Autumn </em><strong>Ali Smith</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Saunders će dobiti 50.000 funti novčane nagrade, a može očekivati i veliki porast u prodaji svog romana.&nbsp;<br /> <br /> Valja dodati i da je Saunders drugi Amerikanac koji je osvojio Bookera, odmah nakon&nbsp;<strong>Paula Beattyja&nbsp;</strong>koji je slavio lani. Nagrada Man Booker tek je prije četiri godine u konkurenciju primila američke autore.</div> Booksa Booksa Tue, 17 Oct 2017 23:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/george-saunders-osvojio-bookera http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/george-saunders-osvojio-bookera Poezija diskontinuiteta <p> Pjesnička zbirka 'Neće biti djece za rat' Dijale Hasanbegović i pored humornih kontrapunktova brzo savija abdomen.</p> <div> Nakon što je u jednom periodu naizgled bila potonula u opskurnost, izdavačka kuća <strong>Vrijeme </strong>iz Zenice aktivirala se ni manje ni više nego objavljivanjem triju knjiga poezije odjednom. <strong><em>Ježene kožice </em>Darka Cvijetića</strong>, <strong><em>Gutač nula </em>Vuka Rodića</strong>, te <strong><em>Neće biti djece za rat </em>Dijale Hasanbegović </strong>pojavile su se, sve tri s uredničkim potpisom <strong>Marka Tomaša</strong>, u okviru Vremenove biblioteke <em>Nova osjećajnost</em>, posvećene suvremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti različitih žanrova (kuriozitet je da je svojedobno u njoj uknjižen i scenarij Oscarom nagrađenoga filma <strong>Danisa Tanovića </strong><em>Ničija zemlja</em>!)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I Cvijetić i Rodić i Hasanbegović autori su koji uživaju stanovitu naklonost i kritike i čitateljstva, no koje bismo u pogledu institucionalnih priznanja teško mogli smatrati 'etabliranima' – prije bismo rekli da u književnom polju zauzimaju marginalnu poziciju. Njihove se međusobne sličnosti očituju i u ravni poetike i senzibiliteta: sve troje pišu jezično komunikativnu, ali dosljedno mračnu poeziju, koja na pozadini ratnog i poslijeratnog iskustva tematizira gubitak i traumu. Dok je kod Cvijetića na djelu brutalni verizam, Rodićev senzibilitet ostvaruje se kroz grotesku i estetiku odbojnoga, a Hasanbegović je sklonija ispovjednoj i pseudoispovjednoj formi; mogli bismo reći i da je u tematsko-motivskom središtu Cvijetićevih stihova smrt, Rodićevih samoća i ludilo, a onih Dijale Hasanbegović, o kojima će u nastavku biti riječ, granična stanja uma i tijela.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslov <em>Neće biti djece za rat</em> može se shvatiti i kao upozorenje, i kao prkosna izjava, i kao fatalistička konstatacija; može mu se pripisati rezigniran, ironičan, dramatičan ili apokaliptičan ton. K tomu, na koricama je otisnut naopačke, što može biti sugestija da se i sadržaju između korica pristupi 'naopačke' okolnim putem, tj. s ironijskom ili humornom distancom. Nakon čitanja zbirke rekao bih da su sva tumačenja naslova koja sam predložio podjednako valjana: u autoričinim stihovima tonovi i raspoloženja vrtoglavo se smjenjuju i nižu. Njezin izraz baziran je na razlomljenim rečenicama, uz učestalo korištenje ponavljanja i paralelizama i humorne 'upadice'. Ovakav način pisanja na mnogim me mjestima u knjizi podsjetio na (post)jugoslavenske neoavangardne autore poput <strong>Vujice Rešina Tucića </strong>i <strong>Otta Tolnaija</strong>; ipak, registri iz kojih Hasanbegović piše poprilično se razlikuju od onih u kojima se navedeni pjesnici kreću. U nekom drugom vremenu i kontekstu, Dijala Hasanbegović možda bi i sama bila neoavangardistkinja; ovako, spomenuti utjecaj u njenim se stihovima ogleda mahom na razini pjesničke sintakse, a manje na planu općeg senzibiliteta. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Neće biti djece za rat </em>sadrži niz pjesama koje bismo mogli doći u iskušenje da odredimo kao ispovjedne ili autopoetičke, utoliko što u njima prepoznajemo glas 'mlade' pjesnikinje – 'mlade' u smislu pozicije koja joj je dodijeljena na književnoj sceni i po odnosima moći koji scenu strukturiraju. Ova lirska protagonistkinja s ruba književnog polja progovara o vlastitoj borbi u književnosti i životu, te, dakako, o vlastitom pisanju. "Zerina/ nisam došla da se plašim,/ došla sam da pišem/ jer kad ne pišem/ umirem svaki dan pomalo/ kao vino sve sam slađa/ i sve sam manje od ovoga svijeta." čitamo u pjesmi <em>Svi životi koje smo živjele</em>, jednoj od onih iz 'autopoetičkog' niza. "Ne mogu da plačem, mogu samo da pišem/ jer je pisanje moj smijeh/ moj grijeh moj/ prevelik grijeh i divno mi je/ i dišem i ne plašim se više", piše u nastavku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kroz obraćanje drugoj osobi ("Zerina [...]") ženski pjesnički subjekt izlaže i razlaže svoju namjeru da se kroz poeziju, banalno rečeno, održi na životu. Bezbroj puta viđenu predodžbu o pisanju kao egzistencijalnoj nuždi i mediju procesuiranja tjeskobe Hasanbegović u ovim recima artikulira na pjesnički uvjerljiv način – kroz niz diskretnih postupaka čiji sprega proizvodi snažan i trajan efekt. Recimo, već na prvu primjećujemo kako je plašenje postavljeno u istu ravan s pisanjem, kao svjesna aktivnost ("nisam došla da se plašim,/ došla sam da pišem"), pa se i odluka da se piše umjesto da se plaši ukazuje kao stvar izbora. Malo kasnije, pisanje se pak promeće u sudbinsku rabotu – "Ne mogu da plačem, mogu samo da pišem" – što upućuje na paradoks na tragu kantovskoga <em>možeš, jer moraš</em>. Nadalje, stihovi "kao vino sve sam slađa/ i sve sam manje od ovoga svijeta" unose obrat u okoštalu usporedbu prema kojoj je netko "poput vina", tj. "što stariji, to bolji", kao i u uvriježeni smisao izraza da je netko sladak, te svojim zlokobnim prizvukom trzaju čitaoca iz ustajale simbolike vina i (ljudske i vinske) slatkoće. Također, 'naivnim' i oportunističkim rimovanjem kao što su <em>smijeh/grijeh </em>i <em>pišem/dišem </em>autorica obogaćuje ritam vlastitog nabrajanja, ali i unosi ludičku notu u pjesmu, kao kontrapunkt njenoj sumornoj atmosferi. Svi ovi postupci, a onda i njihova kumulativna upotreba, karakteristični su za zbirku <em>Neće biti djece za rat</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma <em>Moj prvi singl</em>, koja daje glas istom ili sličnome pjesničkom subjektu, također nosi manifestnu težinu. U njoj se, s ironijskim nabojem izraženim već u naslovu – 'prvi singl' metafora je istupanja u kulturno polje i upisivanja na mapu kreativne proizvodnje – proziva niz figura i arhetipova iz književnog i kulturnog života. Pjesma nas u neorealističkoj maniri obavještava o ekscesima ovih tipova, a ton indignacije koji njome dominira u završnici prerasta u bunt, kulminiravši riječima: "Neću vam napisati još sto pjesama/ gospodine uredniče./ Neću uvažiti vašu lektiru, profesore/ Ovo nije pjesma./ Ovo nije zemlja./ Ja nisam ovdje./ Vi niste istina."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Četiri završna stiha otkrivaju da <em>Moj prvi singl </em>nije banalna 'stvarnosna' nabrajalica, kakvom bi se dotad mogao činiti. Osjećaj izmještenosti, izglobljenosti iz vlastite osobe, diskontinuiteta s onim što bismo trebali biti i što se od nas očekuje da budemo, koji izlazi na vidjelo u ovim stihovima, svakako sadrži moment disocijacije konstitutivan za (samo)određenje moderne poezije, ali na njega nije svodiv. Navedeni stihovi, recimo, mogu se tumačiti i kao konkretna pobuna protiv praksi koje je slovenski pisac <strong>Jure Detela </strong>zvao 'kulturnjačkim feudalizmom' – sustavom staleške organizacije književnog i kulturnog života, unutar koje si 'mladi' pisac svojim autorskim prvencem ('singlom'!) zacrtava mjesto i određuje mogućnosti kretanja uspona u polju. "Ovo nije pjesma./ Ovo nije zemlja./ Ja nisam ovdje./ Vi niste istina." u tom se smislu nadaje kao gest radikalnog odbacivanja pozicije koja je pjesničkom subjektu (po svoj prilici 'mladoj pjesnikinji') namijenjena, kao i općenito odbacivanje autoriteta od kojeg se očekuje da programira odnose i određuje raspored snaga u književnom polju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, završnicu pjesme možemo uzeti i kao kontru čitateljstvu koje od pjesme očekuje ispovijed, dodatno ohrabreno realističkim kodom njezinih ranijih dionica, i kojem se lako može dogoditi da <em>Singl </em>spontano i nereflektirano uzme kao <em>rant </em>Dijale Hasanbegović osobno. Odlučno "Vi niste istina." (primijetimo točku na kraju iskaza) otud ne mora biti adresirano samo na muškarce na pozicijama koje pjesma proziva, nego se može odnositi i na osobu koja pjesmu čita, upisujući u nju vlastite predodžbe i predrasude po pitanju toga što govori i na što se i koga referira. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Perspektiva ovakvoga pjesničkog subjekta priskrbljuje Hasanbegovićkinoj zbirci okvir i podlogu, no nipošto nije jedina koju u njoj susrećemo. Javlja se još nekoliko distinktnih glasova, koje sam spontano htio nazvati infantilnima, a možda bi preciznije bilo reći da djeluju <em>starmalo</em> – kao da pripadaju djeci izmještenoj iz djetinjstva. "To su ti sati u danu/ za koje ti niko ne kaže da će ih biti/ niko ti ne kaže da ćeš se kriti/ iza vješalice pune kaputa u hodniku/ na proslavi svoga rođendana [...] to su ti sati u danu/ kada se skrivam/ iza kaputa svojih prijatelja/ prestrašen/ na mrtvo ime/ na svoje vlastito ime/ koje su toliko puta tu noć izgovorili", izvještava jedan od tih lirskih protagonista o svome društvenom životu (pjesma <em>Sati</em>). Opet, i kad ga artikulira drugi i drugačiji glas, u prvi plan dolazi doživljaj diskontinuiteta sa samim sobom – ovaj put u kontekstu paničnog napadaja na vlastiti rođendan, kad red nalaže da se taj kontinuitet potvrđuje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Neće biti djece za rat </em>zatvaraju stihovi "Ne znam šta da radim s rukama./ Svi su mi se snovi ostvarili" (<em>Samica</em>), koji u autoričinom karakterističnom maniru donose ustaljenu sintagmu ili frazem izmještenu u znatno drukčije značenjskom polju: izjava pjesničkog subjekta da su mu se "snovi ostvarili" nipošto ne sugerira da je dostigao sreću i blagostanje. Naprotiv, ostaje neizvjesnost, poput bjeline koja ultimativno uokviruje pjesmu i zbirku (primijetimo i odsustvo točke poslije završnog stiha – interpunkcija, pa tako i njeno izostavljanje, igra bitnu ulogu u Hasanbegovićkinoj poeziji).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Neće biti djece za rat </em>izazovno je pjesničko ostvarenje, čitanje kojeg i pored humornih kontrapunktova brzo ispresavija abdomen (da parafraziram riječi iz jedne od pjesama) nespremnoj čitateljici i čitaocu. Šablonski bismo mogli reći da knjiga Dijale Hasanbegović 'nije za svakoga' – no nije li to istina za poeziju uopće? A posrijedi je, da ne bude zabune, izvrsna pjesnička zbirka.</div> Dinko Kreho Tue, 17 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/nece-biti-djece-za-rat http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/nece-biti-djece-za-rat Stimulacije za 30 najboljih <p> Ministarstvo kulture objavilo je dobitnike stimulacija za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini.</p> <div> <strong>Ministarstvo kulture </strong>objavilo je dobitnike stimulacija za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. <div> &nbsp;</div> Povjerenstvo za dodjelu stimulacija (u sastavu: <strong>Nikola Petković</strong>, <strong>Goran Rem </strong>i <strong>Strahimir Primorac</strong>)&nbsp;u suradnji sa Stručnim povjerenstvom za dječju knjigu (<strong>Dubravka Zima</strong>, <strong>Ranka Javor </strong>i <strong>Marijana Hameršak</strong>), razmotrilo je svih 216 pristiglih prijava te u skladu s propozicijama Javnog poziva odabralo 30 autora kojima će se dodijeliti stimulacije u iznosu od 15.000,00 kn za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u protekloj 2016. godini. &nbsp;</div> <div> <br /> Dobitnici su:<br /> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Adamović Julijana</strong>: <strong><em>Glineni anđeli</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Barbieri Veljko</strong>: <strong><em>Eliksir istine</em></strong><span style="white-space:pre"><strong><em> </em></strong>- </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Bukovac Slađana</strong>: <strong><em>Stajska bolest</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Cvenić Josip</strong>: <strong><em>Vožnja na mjestu</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Ćurić Mirko</strong>: <strong><em>Smrt Petra Esterhazya</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Drach Saša</strong>: <strong><em>Priče o jazzu i drugi zapisi</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Đokić Ana </strong>/ <strong>Kolanović Dubravka</strong>: <strong><em>Bao Baobab i mala Kibibi</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>slikovnica<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Gašpar Mihaela</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/osudjeni-na-propast" target="_blank"><strong><em>O čajnicima i ženama</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Glamuzina Drago</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/jalovost-stvarnosne-poezije" target="_blank"><strong><em>Everest</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>poezija<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Glumac Branislav</strong>: <strong><em>Moj budući otac osjeća da ga gledam</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>eseji<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Golub Vlasta</strong>: <strong><em>O ljubavi, spletkama...</em></strong><span style="white-space:pre"><strong><em> </em></strong>- </span>knjiga za djecu i mlade<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Gromača Tatjana</strong>: <strong><em>Bolest svijeta</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Hlavač Iva</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/zacarani-krug-letargije" target="_blank"><strong><em>Svi smo dobro</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Jergović Miljenko</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/mrcenje-hartije" target="_blank"><strong><em>Wilimowski</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Karakaš Damir</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-ritma-otkosa" target="_blank"><strong><em>Sjećanje šume</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Kukavica Sebastian Antonio</strong>: <strong><em>Nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri Envera Hoxhe</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>poezija<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Lukšić Irena</strong>: <strong><em>Berlin-Pariz</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Macan Darko</strong>: <strong><em>Miza-maza maca pogađačica</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>strip za djecu i mlade<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Mataga Vojislav</strong>: <strong><em>Lov na šljuke</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>poezija<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Matijašević Željka</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/humor-i-empatija-protiv-neuroze" target="_blank"><strong><em>Crna limfa/zeleno srce</em></strong></a><span style="white-space: pre;"><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/humor-i-empatija-protiv-neuroze" target="_blank"><strong><em> </em></strong></a>- </span>eseji<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Mićanović Miroslav</strong>: <strong><em>Soba Jacka Nicholsona</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Mihaljević Nada</strong>: <strong><em>Vrt plavog božura</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>knjiga za djecu i mlade<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Miletić Natalija</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/feminizam-bez-iskoraka" target="_blank"><strong><em>Nisam</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Mlakić Josip</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/josip-mlakic-bezdan" target="_blank"><strong><em>Bezdan</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Novak Kristian</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije" target="_blank"><strong><em>Ciganin,ali najljepši</em></strong></a><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Pongrašić Zoran </strong>/ <strong>Branka Hollingsworth Nara</strong>: <strong><em>Moj dnevnik o seki (i svačemu još)</em></strong><span style="white-space: pre;"> - </span>knjiga za djecu i mlade<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Rajzl Adam</strong>: <strong><em>Mornareva žena</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>roman<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Rogar Ivana</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/simptomi-psihickog-dna" target="_blank"><strong><em>Tumačenje snova</em></strong></a><span style="white-space: pre;"> - </span>kratke proze<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Vladić-Mašturko Manuela</strong>: <strong><em>Oto i Valentina</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>slikovnica<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Vončina Pika</strong>: <strong><em>Mačke</em></strong><span style="white-space: pre;"><strong><em> </em></strong>- </span>slikovnica</li> </ul> Booksa Booksa Mon, 16 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stimulacije-za-30-najboljih http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stimulacije-za-30-najboljih Sinkopa - fantomska prijetnja <p> Pojmovi iz književne i društvene teorije često služe i kao eufemizmi i kao metafore aktualnih političkih zbivanja.</p> <div> Prvi udarac označava početak i privlači pažnju. Drugi udarac veže se na prvi i započinje ritam. Treći udarac nastavlja igru i već lupkamo prstima, a četvrti upada preko reda. Peti udarac hvata se za treći i vraća stari ritam.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Četvrti udarac tvori sinkopu, što je pojam koji je do prošlog tjedna bio bitan ljubiteljima jazza i poezije te liječnicima, a na petak 13.10. ušao je u središte političkog života. Kad je šibenski sud zbog 'sinkope' <a href="http://www.sibenik.in/crna-kronika/dozivio-je-sinkopu-tomislav-horvatincic-na-sudu-u-sibeniku-oslobo-en-svih-optuzbi!-pogledajte-snimku-obrazlozenja-presude/82678.html" target="_blank">oslobodio&nbsp;<strong>Tomislava Horvatinčića&nbsp;</strong>odgovornosti za ubojstvo dvoje ljudi gliserom</a>, taj benigni pojam iz medicinskog i umjetničkog žargona upao je u ćušpajz ostalih raznorodnih izraza i metafora koji danas tvore politički diskurs.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pojmovi iz književne i društvene teorije te filozofije često imaju i problem i draž da su potpuno beznačajni na široj društvenoj razini. Ljudi ne moraju poznavati naratologiju da bi uživali u dobrom romanu ili priči, niti baratati versifikacijom da bi osjetili ritam i značenja neke pjesme, ni poznavati teorije društvene stratifikacije da bi primijetili nejednakost ljudi. No, oni koji se duže i dublje bave tim temama koriste teorijske pojmove, i to ne samo zbog veće preciznosti, nego i da bi se ogradili u svoju malu komunikacijsku zajednicu. Sva informacijska buka kojom smo inače bombardirani ostaje u pozadini dok se bavimo, recimo, sinkopom u poeziji ili muzici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, jezik je živ, neposlušan i nikad ne ostaje dugo u nekoj ladici, pa tako i teorijski pojmovi klize iz svog izvornog konteksta i ulijeću u neočekivane kombinacije. Recimo, često baš političari preuzimaju teorijske pojmove kako bi na zaobilazan način opisali neke nove i opasne političke tendencije. Početkom 2000-ih&nbsp;<em>tranzicija&nbsp;</em>je bila popularan termin za pozitivan opis hrvatskih političkih procesa, danas se ekstremno desne udruge bore protiv&nbsp;<em>rodne ideologije&nbsp;</em>i&nbsp;<em>ljudskopravaškog diskursa</em>, a postojala su i vremena kad su&nbsp;<em>reforma</em>,&nbsp;<em>kriza neoliberalizma&nbsp;</em>i&nbsp;<em>mjere štednje&nbsp;</em>(<em>austerity measures</em>) bili čudni pojmovi iz teorijskih zbornika, nikako ne iz dnevnih novina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Redovitim ritmičkim ponavljanjem i ti izrazi i tendencije polako su postali normalan dio svakodnevnog života. U drugom vremenu bio bi skandal da političar odjednom najavi bolnu mjeru štednje ili borbu protiv rodne ideologije, ali sada smo na te pjesme već oguglali. Nenadano, i sirota je&nbsp;<em>sinkopa&nbsp;</em>upala u drugi kontekst i preuzela niz novih značenja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U navedenom sudskom slučaju bila&nbsp;je&nbsp;riječ o sinkopi u medicinskom značenju, kao nagloj i privremenoj nesvjestici. Horvatinčiću je poslužila kao opravdanje neospornog zločina, kao što u skoro svakom većem slučaju možemo vidjeti da se osoba poziva na privremenu neuračunljivost tijekom počinjenja djela ili samog davanja iskaza (v. slučaj&nbsp;<strong>Luke Modrića</strong>) i na gubitak samokontrole zbog neke više sile. Tako je u Hrvatskoj taj medicinski termin postao kao moćni zloduh iz narodne priče – čini se da svaku osobu u svakom trenutku može obuzeti&nbsp;<em>sinkopa&nbsp;</em>i oduzeti joj moć upravljanja vlastitim tijelom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, sinkopa nužno sa sobom povlači i slično značenje iz polja ritmike, gdje označava signal koji naglo i privremeno prekida ustaljeni ritam, čime se taj ritam ipak ne razbija nego kroz privid prijetnje čini dinamičnim. U tom smislu, sinkopa nam može poslužiti i kao metafora sadašnjeg političkog tijeka: ustaljeni monotoni ritam&nbsp;<em>globalne krize</em>,&nbsp;<em>bolnih reformi&nbsp;</em>i&nbsp;<em>političke stabilnosti&nbsp;</em>povremeno se prekida raznim ispadima, toliko sumanutima da se odmah poželimo vratiti u prethodno stanje, ma koliko ono bilo loše.<br /> <br /> Nije li i oslobođenje Horvatinčića jedna takva sinkopa, kao i predavanje potpisa za referendum protiv pobačaja, kao što su bili i <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/beskrajna-noc-kazalista" target="_blank">cirkus oko Noći kazališta</a> i <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/simbol-pravih-problema" target="_blank">promjena imena Trga maršala Tita</a>? Nije li u književnosti <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/svakoj-knjizi-dodje-kraj" target="_blank">propast&nbsp;<strong>Algoritma&nbsp;</strong></a>bila sinkopa nakon koje je uslijedio <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/granicni-slucaj" target="_blank">utješni povratak u prethodno stanje</a>? Svako toliko pojavi se takav kratki šum van ritma, samo da bismo se sretno vratili u sigurnost prijašnje rutine, uvijek ipak malo gore nego što je bila prije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Političari mogu koristiti teorijske pojmove da bi prikrili neželjena značenja, ali i ljudi mogu koristiti iste pojmove da bi ta značenja razotkrili. Pa nas tako književna teorija može naučiti činjenici da je&nbsp;<em>siže&nbsp;</em>bitan koliko i&nbsp;<em>fabula</em>, odnosno da ritam pripovijedanja može biti važniji nego sadržaj priče. Ritam političkog kriznog govora stvara okvire normalnosti, tema kojima se bavimo i pozicija koje zauzimamo u društvu. Sinkopa pritom tvori prividnu prijetnju ustaljenom poretku, ali zapravo služi samo da bi se stari ritam ponovno uspostavio i potvrdio kao neumoljivo stanje. Tom se ritmu ne smijemo prepustiti. Štogod da želimo napraviti više i bolje, moramo izmaknuti tom satirućem ritmu koji se lako može učiniti kao da nikad neće nestati. Trebamo se probuditi iz sinkope.</div> Luka Ostojić Mon, 16 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/sinkopa-fantomska-prijetnja http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/sinkopa-fantomska-prijetnja VIDEO: Sanja Baković u Booksi <p> Na tribini 'Poezija na živo' Ivan Šamija ugostio je pjesnikinju Sanju Baković koja je čitala svoje nove pjesme.</p> <div> Na Booksinoj tribini <em><strong>Poezija na živo </strong></em>gostovala je pjesnikinja <strong>Sanja Baković</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na Braču. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Objavila je zbirku poezije <a href="https://cekape.com/izdanja/cekape-izdanja/sanja-bakovic-plovna-mjesta/" target="_blank"><strong><em>Plovna mjesta</em></strong></a>&nbsp;(o kojoj je <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/tvoje-tijelo-moja-kuca" target="_blank">za Booksu pisala <strong>Mateja Jurčević</strong></a>). U Bolu na Braču je početkom rujna 2017. godina organizirala pjesnički festival po imenu <strong>Odvalimo se poezijom</strong>. Članica je grupe pjesnikinja koje djeluju pod neformalnim imenom <strong>G—rupa</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na tribini je Sanja razgovarala s voditeljem <strong>Ivanom Šamijom </strong>o svom radu i čitala svoje nove, dosad neobjavljene pjesme. Snimku tribine možete pogledati niže.<br /> <br /> <em>Poezija na živo </em>dio je Booksinog programa <strong><em>Književni budoar</em></strong>.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/ZYRPEkW0QAQ" width="600"></iframe></div> Ivan Šamija Fri, 13 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-sanja-bakovic-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-sanja-bakovic-u-booksi 'Sve na jednom mjestu' <p> Od 13. listopada do 15. studenog u knjižnicama diljem države odvija se Mjesec hrvatske knjige, ove godine posvećen enciklopedistici.</p> <div> Od 13. listopada do 15. studenog u knjižnicama diljem države odvija se <strong>Mjesec hrvatske knjige</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove godine očekuje nas više od 2.000 programa, a ističu se svečano otvaranje manifestacije 13.10. u Crikvenici (u sklopu otvaranja nove gradske knjižnice), cjelodnevno čitanje <em>Danas ti čitam </em>23.10., proslava Dana hrvatskih knjižnica (11.11.) dodjelom priznanja Knjižnici i čitaonici grada Prelog za Knjižnicu godine, nacionalni kviz za poticanje čitanja, kao i završni kviz 15.11. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slogan ovogodišnjeg Mjeseca je <em>Sve na jednom mjestu</em>, a bit će posebno posvećen enciklopedistici. Uz to, poticanje čitanja kod djece i mladih okosnica je i nastupa Knjižnica grada Zagreba na Interliberu, gdje će se mnoštvo kreativnih radionica organizirati u suradnji s narodnim i školskim knjižnicama iz cijele Hrvatske.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za svaku pojedinu knjižnicu program se može provjeriti na <a href="http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/mjesec-hrvatske-knjige-2017/32265" target="_blank">web stranici manifestacije</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Organizator manifestacije su <strong>Knjižnice grada Zagreba </strong>uz pokroviteljstvo <strong>Ministarstva kulture</strong>.</div> Booksa Booksa Thu, 12 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/sve-na-jednom-mjestu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/sve-na-jednom-mjestu Moja Zlatna dolina <p> Knjiga 'Moja Zlatna dolina' Zlate Kolarić-Kišur obitavala je u lektirama kroz mnoga desetljeća, dovoljno dugo da nam se čini da ne postoji.</p> <p> <strong>Napomena&nbsp;</strong></p> <p> Pamćenje je varljivo. Ono toksično zaudara, kao komodski varan. Naime, namjeravao sam kazati riječ-dvije o knjizi <em>Povratak u Zlatnu dolinu </em><strong>Zlate Kolarić-Kišur</strong>. No sada znam da takva knjiga ne postoji. Postoji <em>Moja Zlatna dolina</em>. Zvučat će smiješno kažem li da me to saznanje potreslo, ali i učinilo zlovoljnim, otprilike kao nedavni san koji je nosio otkrivenje dubljeg smisla, a ticao se navodnika u nazivu pjesme <em>"Heroes"</em> <strong>Davida Bowieja</strong>. Skinuo sam navodnike s te čudne riječi i mahao njima kao da su velike lizalice, znakovi za navigaciju kojima pokazujem smjer avionima u ispraznoj noći. Još nisam ni stigao otvoriti oči, a epifanija je otpirila, dvije-tri sekunde sam se borio dok mi je prolazila kroz budne prste i otjecala u tminu zaborava.&nbsp;</p> <p> <strong>Povratak u Zlatnu dolinu</strong></p> <p> <em>Nije sva Slavonija ravna… Umjetnost je bol… Moja Zlatna dolina... Pjesnici su čuđenje u svijetu…</em></p> <p> ... iako, nakon ovog zadnjeg bilo bi iskrenije staviti točku, jer tu otprilike završava moja osnovnoškolska književna naobrazba. Doduše, zbog tendencioznosti memorije, pustimo točkice neka se roje…</p> <p> …</p> <p> U radu na panonskoj geološkoj kajgani Dragi Meester se malo zaigrao te odluči da kuhačom malo podlije, malko nabere ravnu površinu i učini je zanimljivom, kao kakvu papazjaniju. Bio je zadovoljan rezultatom i odluči se na dodatnu termičku obradu, pa isuši more na radost budućih žitelja, kako djece tako i onih drugih, iako ne svih. Od svih stanovnika te bujne enklave u srcu naše žitnice najveći žig utisnuše Rimljani. Pax romana sigurno se činila posebno slasnom u tom malom odsječku Panonije dovoljno udaljenom od limesa da se vječna zebnja ne prelije u paranoju. Prostor nalik na raskošni divan, ili na tvrđavu koju je trogodišnji dječak sagradio na krevetu pomoću četiri velika jastuka, samo je čekao preciozni naziv, a sjaj žutoga što se razlijeva i iskri prostorom pod diktaturom azura i razularenog etera ne dopušta posebne izboje mašte. A zašto i bi, uostalom, <em>Vallis aurea </em>zvuči sasvim zgodno.</p> <p> Nazvati Zlatnom dolinu što stoji u vječnom okruženju, opkoljenu pa-planinama moćnih imena - Papukom, Dilj gorom, Psunjom i Krndijom – zvuči relativno gordo. Razumljivo je jecanje tamburaša i nostalgičnih pjesnika što sline nad svojom šajerastom domajom, Zlatna dolina je stvarno nestvarna. No isto tako je i stvarno stvarna.</p> <p> &nbsp;…</p> <p> Vozite li od Požege prema Parku prirode Papuk doći ćete do klanca koji najavljuje spektakularno bubrenje tla, mjesto nad kojim vječno mile vagoni niskih oblaka, užurbani kao putnici što prodiru kroz paru na peronima u starim filmovima. Kao kula stražara nad tim prizorom - brdima što su se uzbibala kao njuška psa koji se kesi - nadima se debeljuškasto brdo, nalik na one debele, specijalne kornete koje su nekad nudile slastičarne (danas?), no koje sam odbijao kušati jer su izgledali prijetvorno. Prijetvorno i slatkasto. Na vrhu tog brda nalaze se ruševine tvrđave koju narod zove Turski grad, iako je za vjerovati da posada tog grada nije sebe smatrala građanima. Kada se uspnete na Turski grad: pogled puca po Zlatnoj dolini; spektakularan pogled bez sumnje, od onog tipa što zaslužuje dug, evokativan opis. Slavonci bi rekli: šenblik!</p> <p> Između ostalog, pogled pada i na Trenkovo, selo u kojem se nalazi park u kojem se nalazi dvorac hrvatskog junaka baruna Trenka. U rečenom parku naš dobri barun<strong> Franz Seraph Freiherr von der Trenck</strong> (možda hrvatski govorio nije, no svejedno je pronosio ime Hrvatske u svijetu, a to, priznat će i bogugodnik kao i onaj koji boga niječe, nije mala stvar) imao je omiljeno drvo. Kažu da još stoji. Na tom drvetu Trenk, hirovit i poduzetan, obješenjak od najranijih dana, jebač i kavgadžija, bećar svih bećara, naš čovjek sve ako i nije, vješao je kmetove, nezadovoljnike i truliše svih vrsta. Kadikad bi ih malo i pošibao pa tek onda objesio. U svojoj vojnoj karijeri sudjelovao je u hiljadu i tri bitke, bio ranjen bezbroj puta, pobio stotinjak ljudi u dvobojima, te sa svojim pandurima silovao po Šleskoj i Bavarskoj, prigodice. Pandure, njih tisuću, odjenuo je u šarene operetne krpice da zastraše protivnike, tutnuo im umjesto zastava konjske repove da mašu njima, i sugerirao im da u bitku hitaju pokličem Allahu, Allaše! Pretvorio ih je u Turke, te naše neobične nasilnike, što se nisu držali konvencija raje istambulske. U Kutjevu, Trenkovu i Velikoj, sve njegovim posjedima, narod danas uživa prepričavati legendu o dobrom barunu i <strong>Mariji Tereziji</strong>, kako su se taslačili tjedan dana u vinskom podrumu, maratonski.</p> <p> Izuzmemo li silovanja i nasilje nad ženama, možemo ustvrditi da je naš velmoža Trenk bio gotovo feminist. On je žene sankcionirao pragmatično. Stoga, nije veliko čudo da je u hipu stao u obranu svoje Marije i njezinog nasljednog prava.</p> <p> ...</p> <p> Tako je bilo nekada, svejedno jeste li pecali pogledom po zavaljenom raju, ili možda noću, pod paskom velike žute opioidne pilule na nebu. Zapravo tako je i danas. Iako, danas je brdo izdubljeno, kao da je gigantsko dijete golemih vilica zagrizlo kornet zloćudnim zagrizom, ne bi li se sav sadržaj što ga kornet čuva polako izlio van, sadržaj ljepljiv i melankoličan.</p> <p> No to nije djelo gigantskog djeteta, već vođa kamenoloma koji su zadnjih dvadeset i kusur godina radili neumoljivo odvratno i glupo, kao da su s prospekta antimodernizma sišli u stvarnost. Na čelu kamenoloma dugo je bio čovjek imena<strong>&nbsp;Zec</strong>, hadezeovac koji je nedavno izašao iz zatvora (ili mi se tako čini), a selo Veliku je obdario golemim nogometnim stadionom, i terenima s podnim grijanjem, gdje su vježbali nogometaši kluba nazvanog po firmi što posjeduje kamenolom. S vremenom je moć ovog moćnog moćnika počela opadati, no u zadnjim pokušajima da osovi svoj kamenolom na noge počeo je nemilice ziđati kraj, zaziđao je i divne kupke koje danas više ne rade, a koje su se protezale klancem, s bazenima u kojima su se kupali ljudi dok su nad njihovim glavama titrali i vibrirali vilinski konjici.<br /> &nbsp;</p> <p> U međuvremenu je na vlast u Zlatnoj dolini došao drugi hadezeovac. Zaboravio sam mu ime, možda i namjerno, jer danas ga je nemoguće zaobići. Iako mu ne znam ime, znam da je riječ o čovjeku zastrašujućeg izgleda, zlokobnih očiju i odvratne pojave. Da, mislim da su upravo to bile moje riječi… ("Ovo je čovjek zastrašujućeg izgleda" ili možda "Pogled na ovog čovjeka me uznemiruje", sada je teško reći jesam li rekao ovo prvo ili ovo drugo. Također, postoji šansa da to uopće nisam rekao, ali zacijelo sam pomislio. No gotovo sam siguran da sam to rekao.) … kada sam ga prije izbora vidio kako stoji ukipljeno 'sa svojim timom' na jumbo plakatima koji su načičkani po čitavoj Zlatnoj dolini, plakatima na kojima piše nešto poput 'Odradimo projekte', ili 'I vi i mi znamo da Požega može bolje', ili možda 'Uigrani tim' ili 'Iskušani i provjereni tim'. Prošle godine sam u razgovoru sa žiteljima koji su glasali za njega i njegove umjesto za onog drugog i njegove saznao da "shvaća probleme nogometnih sudaca u regiji" i da se "pobrinuo da im se isplate naknade za suđenje na lokalnim zonskim utakmicama", kao i to da "im je nabavio nove zviždaljke."<br /> Drugim riječima, stvari nikada nisu baš crno-bijele, i valja im pristupati s oprezom. Insinuacije o nasilju nad suprugama i novinarima su jedno, a stvarnost možebitno nešto sasvim drugo.</p> <p> (...</p> <p> Mislim da je prije negoli nastavim ovdje potrebno dati pojašnjenje. Klicu nastanka ovoga teksta pratim do događaja u jednom selu u Zlatnoj dolini, prije petnaestak godina. Da budem precizan, to je jedna od dvije klice. Zapravo i druga ima veze sa Zlatnom dolinom, no ona se a) pojavila relativno nedavno, kada sam u Požegi naišao na knjigu <strong>Villiers de L'Isle Adama</strong> na polici knjižnice, knjižnice koja se nalazi desetak metara od mjesta gdje je rođen <strong>Dobriša Cesarić</strong>, dakle u istoj zgradi, zgradi koja se nalazi u Kanižlićevoj ulici, onoj koja još malo mlatara lijevo-desno i zatim vrši prepad na glavni trg, trg na kojem su se mali neotesani mangupi prije 125 godina lupali međusobno nogom u guzicu i umirali od smijeha dok ih je kroz prozor na atriju promatrao mladi gospodičić <strong>Miroslav Kraljević</strong>, koji je prema njima, priznajem da ovdje tek spekuliram, osjećao neku vrstu prezira, iako ne nužno klasnog porijekla, i b) više sam je nagurao u ovu priču; činilo mi se zgodnim pa sam si dao oduška, iako mrzim poentiranje, jako, toliko da se osjećam prljavo ako nabasam na poantu pred auditorijem. No, da ne bulaznim previše, vratio bih se na prvu klicu (priznajte, korištenje riječi 'klica' u ovom kontekstu je stvarno odvratno), selo, davno, Zlatna dolina itd.</p> <p> Po tom danu (vlasniku događaja od značaja) nije bilo razliveno zlato dana; kišilo je i bio je sprovod. Tada sam doživio prvi put nešto što ću ovom prilikom nazvati transom, iako bi se, pretpostavljam, mnogi etnolog ili antropolog usprotivio takvoj preuzetnosti. Nalazio sam se u kapelici s ožalošćenima, ponekom babom i crkvenjakom.</p> <p> Trans se dogodio tako što sam se bacio na glavu u dubinu, no ne kao što se izbezumljeni japanski pjesnik prima nošenja sveca u vrtlogu vjerske procesije, već bez namjere, prazan. Glasno ponavljanje molitve crkvenjaka na sprovodu. Mislim da je moguće da to nije bila molitva, nikad je prije nisam čuo, no neuk sam u tim pitanjima. Trans nije bio prerađen, i nije išao prema ***, no svejedno je bio trans.</p> <p> Ispljunut sam natrag, u stvarnost, pomalo u šoku. Kada sam izašao iz kapele, nisam mogao govoriti neko vrijeme. Zatim sam došao do prijatelja i rekao mu da prezirem pjesnike koji nose etiketu <em>visionary poets</em>. Da su mi odurni. Da ih smatram nedoraslim glupanima. Iako bi čovjek to očekivao, nisam se postidio nakon što sam čuo samoga sebe gdje izgovaram te riječi. Još gore, čini mi se da sam promrmljao, ali dovoljno glasno da me mogu čuti, nešto poput "Ja vidim retorikom, tako se jedino i može vidjeti." Nadmena glupost te izjave danas bi me zacijelo činila malo ponosnim, međutim ne doživljavam je kao svoju. Mogu reći da mi je žao zbog toga. Bio sam tinejdžer, i stvari sam naslućivao mnogo bolje nego danas. Možda zato što sam volio naoko bezrazložno provocirati, često nerazumljivo. I artikulirati stvari krhotinama koje dobro zvuče, koje bi trebale biti znak većih stvari, onih koje možda nisu neizgovorive, no koje ipak ne valja izgovarati.&nbsp;</p> <p> )…</p> <p> Oh, the Humanity!</p> <p> …</p> <p> To je moja Zlatna dolina.</p> Neven Svilar Thu, 12 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/moja-zlatna-dolina http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/moja-zlatna-dolina Otkup knjiga za knjižnice <p> Ministarstvo kulture objavilo je rezultate drugog godišnjeg natječaja za otkup knjiga za knjižnice, te ažurirane rezultate ranijih natječaja.</p> <p> <strong>Ministarstvo kulture </strong>objavilo je rezultate drugog godišnjeg natječaja za otkup knjiga za knjižnice, te ažurirane rezultate natječaja za potporu književnim manifestacijama i za potporu stranim izdanjima hrvatskih naslova. Popisi odobrenih projekata mogu se pronaći niže:</p> <ul> <li> <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19056" target="_blank">Otkup knjiga</a></li> <li> <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19018" target="_blank">Književne manifestacije</a></li> <li> <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=18330" target="_blank">Potpora knjizi - strana</a></li> </ul> <p> <br /> Nažalost, iz nepoznatog razloga Ministarstvo nije objavilo popis odbijenih projekata.</p> Booksa Booksa Thu, 12 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/otkup-knjiga-za-knjiznice http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/otkup-knjiga-za-knjiznice Fantom opet napada <p> Novi broj Fantoma slobode predstavlja opus Marija Brkljačića, donosi novu poeziju, prozu, teoriju...</p> <div> Novi broj <strong>Fantoma slobode </strong>(2/2017) krenuo je u distribuciju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Časopis predstavlja <strong>Marija Brkljačića</strong>, kvalitetnog i aktivnog, ali slabije poznatog pisca. "Brkljačićevo je ime postalo sinonim za underground scenu na kojoj, danas barem, kao da više nitko ne želi ostati. Pišući ponajviše o životu radničke klase, kroz njegovo se pismo provlači blaga ironija prema vječito lošem stanju proleterijata. U pričama najčešće kreira lik melankoličnog, depresivnog radnika intelektualca koji vječno pati u ljubavi iako to ne pokazuje na van. Međutim, u svojoj melankoliji Brkljačić ne zapada u patetiku, nego je zabavan i vrlo životan, uvjerljiv i duhovit. "</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ostatku časopisa očekuju nas pjesme u prozi <strong>Luke Matakovića</strong>, poezija <strong>Jadranke Milenković </strong>i <strong>Lidije Deduš</strong>, kratka priča <strong>Jelene Zlatar Gamberožić </strong>i monodrama <strong>Tonija Juričića</strong>.<br /> <br /> U teorijskom dijelu očekuje nas&nbsp;opširna analiza zbirke pjesama <strong>Darka Rundeka <em>Uhovid </em></strong>sa stajališta teorije mjesta.<br /> <br /> Izdavač Fantoma slobode je <strong>Durieux</strong>.</div> Booksa Booksa Wed, 11 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/fantom-opet-napada http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/fantom-opet-napada Pisanje kao protutjeskoba <p> Godišnja književna nagrada Stipan Bilić-Prcić dodijeljena je Anki Žagar.</p> <div> Godišnja književna <strong>nagrada Stipan Bilić-Prcić</strong> dodijeljena je <strong>Anki Žagar </strong>za zbirku poezije <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/napise-pjesma-i-bude-pjesma" target="_blank"><strong><em>Pjevaju razlike tihotapke</em></strong></a> (2015.)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu dodjeljuje Zaklada HAZU, a ime nosi po preminulom bečkom trgovcu i najvećem donatoru u povijesti HAZU-a koji je donaciju namijenio za književnu nagradu i stipendije učenicima iz Imotskog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dodjelu nagrade Anki Žagar obrazložio je akademik<strong> Zvonimir Mrkonjić </strong>koji je naveo da je u Anke Žagar "iskustvo jezika totalno i primjerno u njezinoj pobuni protiv slovničkog pravogovora, kao i po otklanjanju svake književne regulative. Ni semantički konkretizam sa svojim programom, ideologijom i sebi svojstvenim vitalizmom ne uspijeva je potpuno uvjeriti. Naprotiv, nakon najsvjetlijeg i najoptimističnijeg stiha nove poezije, <em>napišem šuma i bude šuma</em>, autorica će nastaviti zaključkom: <em>mene je strah / zato pjevam</em>. Anka Žagar piše iz tjeskobe. I zato što je pisanje tjeskoba. Može li onda pisanje biti protutjeskoba kao što bi postulirao semantički konkretizam? Pred jezikom Anka Žagar nalazi se kao pred nekom nepoznatnom silom – kao djevojčica sa šibicama pred neprozirnim elementarnim počelom, zvala ga ona šumom ili morem, ili mislila ga kao tekst i strah pred ispisivim."</div> Booksa Booksa Wed, 11 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisanje-kao-protutjeskoba http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisanje-kao-protutjeskoba Porodična istorija na muški način <p> Roman 'Smokva' Gorana Vojnovića formalno je promišljen, ali osjećaj nakon čitanja ipak je mlak.</p> <div> Treći roman slovenskog pisca <strong>Gorana Vojnovića</strong>&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/smokva" target="_blank"><strong><em>Smokva </em></strong></a>već i na formalnom nivou kompleksniji je i ambiciozniji <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-211-goran-vojnovic" target="_blank">od prethodna dva</a>. U toku nekoliko dana oko djedove sahrane, pripovjedač Jadran priča istoriju svoje porodice. Nju čine iskustva triju generacija parova; pripovjedačevih babe i djeda, majke i oca, te na kraju, njega i njegove supruge. Na sve tri generacije utiču istorijske prilike u kojima likovi pokušavaju da održe porodicu, zbog čega se i roman može čitati barem na dva nivoa, od kojih jedan predstavljaju lične priče u privatnoj sferi, a drugi prožimanja sa javnom sferom i političkim kontekstom u periodu socijalističke Jugoslavije, njenog raspada i poratne sadašnjice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na nivou privatnog, riječ je o ljubavnim pričama triju parova, pri čemu je od posebne važnosti prikaz razvoja tih priča. Tim postupkom odnos između dvoje ljudi nije sveden samo na jedan trenutak, bilo to zaljubljivanje ili razočarenje. Naprotiv, svaki od ovih odnosa prolazi kroz različite faze i svaki par mora da se suoči sa velikim izazovima, ali i da uspije da pronađe pravu dinamiku svakodnevnog života u zajednici. Ujedno, ovakav pristup omogućava autoru i da opiše međuljudske odnose u različitim životnim dobima. Prostor u romanu podjednako dobijaju tinejdžerske ljubavi, mladi parovi, kao i cjeloživotni bračni odnosi. S druge strane, sva su tri para heteroseksualna, što govori o jednom konvencionalnom shvatanju porodice, zbog čega roman ne preispituje različite mogućnosti i aspekte sekualnosti, i zbog čega ponekad anahrono djeluje, kao nekakva porodična storija iz realističke književne tradicije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izazov za svaki od ovih parova predstavljaju trenuci napuštanja. Napuštanje je u prve dvije generacije barem inicijalno čin muških likova. Kada pripovjedačev djed Aleksandar prekrši obećanje da ni iz kog razloga neće napustiti porodicu, te ode u Egipat da radi, odgovor koji od svoje žene Jane dobija takođe je napuštanje. Neposredno pred njegov povratak, Jana odlučuje da ga ostavi, ali slijedi neočekivani obrt. Ona će imati moždani udar i Aleksandar će do kraja života morati da brine o njoj. Umjesto racionalnog čina napuštanja, u neku ruku vraćanja istom mjerom, Janino napuštanje predstavljaće radikalni čin apsolutnog napuštanja, bez ikakve mogućnosti da se vrati u zajednički život. Ironično, ova vrsta napuštanja podrazumijeva stalno fizičko prisustvo, ali emotivno napuštanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova je priča, generacijski prva po redu, ujedno i najupečatljivija. Takođe je naročito zanimljiva za čitanja iz feminističkog ugla. Jana, naime, nije mogla biti ideal ženske odlučnosti i autonomije, jer njena namjera da zatraži razvod predstavlja odgovor na muževo iznevjeravanje. Ali, zanimljivo je kako autor odlučuje da taj njen čin onemogući i da je doslovno fizički ograniči, na nivou tjelesnog, ne dozvoljavajući joj da nađe drugi izlaz osim zatvaranja u sebe. Ako je u pitanju autorska namjera da se prikaže kako je u generaciji naših baka i uprkos socijalističkoj emancipaciji žena bila dvostruko opterećena, i dalje vezana za kućni rad i porodični život, onda bi to trebalo nedvosmislenije opisati u tekstu. U ovakvoj postavci, Janina sputanost rezultat je ograničenja samog teksta i autorskog izbora da joj ne dozvoli da svoju namjeru ispuni. Ne samo to, već će pripovjedaču Janino stanje poslužiti kao osnova da pretpostavi da se njegov djed ubio onda kada saznaje da ga je supruga htjela napustiti. Stoga izgleda kao da je Janino stanje samo veća kazna za Aleksandra, ne uzimajući u obzir da je ona najviše stradala i da gotovo nema nikakvu slobodu, niti odlučivanja, niti kretanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za razliku od većine savremenih regionalnih muških autora, u Vojnovićevom tekstu likovi žena, međutim, nijesu samo sjenke muškaraca, a parovi o kojima piše su ravnopravniji nego što je to inače slučaj. Ipak, pripovjedač je muškarac i priča prati muški rodoslov, što nužno rezultira time da žene ostanu u pozadini. Njihovi postupci su gotovo po pravilu samo odgovor na djelanje njihovih partnera, zbog čega se i tumače iz muške perspektive i u odnosu na to kakve posljedice oni ostavljaju po mušku granu porodice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi nivo priče, koji se odnosi na istorijske prilike, uvodi kritiku nacionalizma. U ovom slučaju, druga priča po generacijskom redu, ona između pripovjedačevih roditelja Safeta i Vesne, obilježena je događajima iz devedesetih godina. Kada nova slovenačka država odluči izbrisati građanke i građane koji su došli iz drugih jugoslovenskih republika, ostavljajući ih bez državljanstva, Safet napušta Sloveniju i vraća se u Bosnu. Taj njegov čin izveden je dramatično. On odlazi bez pozdrava, svojoj supruzi se javlja tek kada je već donio odluku i kada je napustio njihov zajednički život. Što je još jedan primjer toga da su ženski likovi usputne žrtve nepromišljenih akcija svojih supruga. Kasnije, godinama jedva da se čuje sa sinom, ovaj ga još rjeđe posjećuje i živi poput osobenjaka izdvojen od svih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukoliko bi prva priča mogla biti posmatrana kao realistična, uz svedenu dozu neobičnog, kojem je uzrok Janino groteskno 'odsustvo kroz prisustvo', onda joj je druga kontrastna, jer je u njoj groteskno dominantno. Safet je stereotipno prikazan kao duhovit i naprasit Bosanac, koji je u vremenu mira tvrdoglav u borbi protiv nepravde, ali će u ekstremnim okolnostima ta njegova nepromišljenost samo pogoršati situaciju. Suprotnost Safetu je Slovenac Dane, muž Vesnine sestre, zamišljen kao još jedan stereotip. Dane smatra Bosance zaostalima i ne čudi što je on u neku ruku krivac zbog Safetovog odlaska. Odnos između ove dvojice likova i karakterizacija Safeta najlošiji su dio romana. Dok je obrt u prvoj priči mogao biti opravdan, Safetovo potonje ponašanje djeluje nemotivisano i predstavlja najveći izvor čitalačke frustracije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, Safetova iracionalnost, osim stereotipije, mogla bi biti uzrokovana i situacijom gotovo nezamislive nepravde koju trpi. Ta nepravda, birokratsko brisanje osobe, toliko je apsurdna da je i reakcija lika u skladu sa njom. U tom smislu, moguće je povući paralelu između Safeta i Jane. Kao i ona, i on se na neki način samoukida kako bi artikulisao svoju pobunu, kada mu ništa drugo ne preostane. Najgrotesknija epizoda u romanu, i u formalnom smislu najlabavije motivisana, takođe je vezana za njega. Autor izvodi vratolomiju kako bi objasnio na koji način Safet dolazi do slovenačkih novina. Jer, dok živi izolovano u Bosni, jedini kontakt koji ima sa prethodnim životom jeste opsesivno praćenje umrlica. Za njega su mrtvi jedini živi, i kao i Jana, njegovo postojanje je dato kroz paradoks 'živog mrtvaca'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U trećoj, okvirnoj priči, pripovjedač je ujedno i glavni lik. Sve ostale priče reinterpretacija su porodične istorije u funkciji njegovog pokušaja da spasi svoj brak sa Anjom. Stoga se i roman završava eksplicitnim razotkrivanjem Jadranove pozicije. Njegova intervencija jeste ono što spaja priče, on daje objašnjenje Safetovog odlaska, Janinog razloga za napuštanje Aleksandra, kao i ostalih postupaka likova. Anja je, s druge strane, ta kroz čije riječi se dovodi u pitanje način na koji je priča ispričana, tako da se iskustva svih triju parova međusobno povezuju u jedan tok. I pored ove značajne uloge koja je data Anji, njen je iskaz uokviren Jadranovim promišljanjima, tako da ona opet nije u prvom planu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Uvijek je sve iz ljubavi. Samo ljubav nije iz ljubavi", moto je Vojnovićevog romana, koji predstavlja dalji razvoj poetike ovog autora. I pored slabijih mjesta, koja se opet mogu pravdati time da su plod Jadranovih 'projekcija', dosta dobro su uvezane različite niti priče. Napredak je uočljiv i kada su ženski likovi u pitanju, ali je on samo do jedne mjere sproveden, pa žene ipak ostaju u drugom planu. Riječ je stoga o tradicionalnom muškom pripovijedanju, koje prati muški rodoslov, a konvencionalan je i način na koji se zamišljaju emotivne i bračne veze. Zbog svega toga, iako je riječ o romanu koji je formalno promišljen, osjećaj koji ostaje nakon čitanja je mlak. U pitanju je nešto više od stilske vježbe, ali su tema i tradicionalni pristup ograničili tekst tako da on ipak djeluje pomalo zastarelo i već više puta pročitano.</div> Nađa Bobičić Tue, 10 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/goran-vojnovic-smokva http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/goran-vojnovic-smokva Bez pisaca u Frankfurtu <p> Hrvatska književnost će se na Sajmu knjiga u Frankfurtu predstaviti na dva štanda, ali bez gostujućih pisaca.</p> <div> Hrvatski pisci ove godine neće putovati na <strong>Sajam knjiga u Frankfurtu </strong>koji se održava od 11. do 15. listopada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Mišo Nejašmić</strong>, predsjednik <strong>Zajednice nakladnika i knjižara </strong>koja organizira hrvatski nastup, potvrdio je da će se zbog skromnih sredstava hrvatski pisci u Frankfurtu predstaviti tek projekcijama HRT-ove emisije <strong><em>Prekid programa zbog čitanja</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Hrvatsko nakladništvo predstavit će se na dva štanda - nacionalnom štandu na kojem će se izložiti 150 novih naslova iz protekle godine, te na manjem štandu za hrvatsku dječju književnost gdje će se održati izložba ilustratora <strong>Zdenka Bašića</strong>, <strong>Dubravke Kolanović </strong>i <strong>Andree Petrlik Huseinović</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autori neće nastupiti uživo nego putem HRT-ovih emisija koje su uredili <strong>Biljana Romić </strong>i <strong>Kruno Lokotar</strong>. Frankfurtskim gledateljima predstavit će se autori <strong>Miljenko Jergović</strong>, <strong>Zoran Ferić</strong>, <strong>Sibila Petlevski</strong>, <strong>Damir Karakaš</strong>, <strong>Edo Popović</strong>, <strong>Ivana Šojat</strong>, <strong>Maša Kolanović</strong>, <strong>Daša Drndić</strong>, <strong>Olja Savičević Ivančević</strong>, <strong>Marko Pogačar </strong>i <strong>Kristian Novak</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nejašmić je najavio isti format na skorašnjim sajmovima u Beogradu i Sarajevu. Zahvalio je Ministarstvu kulture koje je pokrilo dvije trećine troškova nastupa i HRT-u koji je ustupio emisije.<br /> <br /> izvor: tportal</div> Booksa Booksa Mon, 09 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bez-pisaca-u-frankfurtu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bez-pisaca-u-frankfurtu Levant stiže <p> Nema smisla čekati da nas Nobelova nagrada upozna s autorima van europske 'zone komfora'.</p> <div> <strong>Švedska akademija </strong>i ove je godine iznevjerila sva predviđanja, ali nikog nije naročito razočarala. <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kazuo-ishiguro-dobio-nobela" target="_blank">Novi 'nobelovac' je engleski pisac japanskog podrijetla <strong>Kazuo Ishiguro </strong></a>čiji romani, kako je obrazložila Akademija, "razotkrivaju prazninu iza iluzije naše povezanosti sa svijetom". Ishigurovi likovi svjesno ili nesvjesno manipuliraju sjećanjima kako bi izgradili koherentnu sliku sebe i svijeta.<br /> <br /> Ako su njegovi romani uglavnom psihološki, odluka Akademije uz ovo obrazloženje ipak je vrlo aktualna i politička – jer 'iluzija' da smo 'povezani sa svijetom' može se lako primijeniti na današnje doba opće 'povezanosti' putem Interneta i društvenih mreža, a izvijanje osobnog i društvenog sjećanja kako bismo utišali vlastite traume i komplekse danas je (pogotovo u Hrvatskoj) uobičajeni dio svakodnevice. Uz to, koliko su bijeli zapadnjački čitatelji srednje i više klase uopće istinski povezani sa svijetom izvan svojih toplih domova, s kulturama i događanjima izvan SAD-a i Europe? Pitanje je tim aktualnije dok imamo preko milijun izbjeglica koje EU razbacuje po Europi, koji su zapeli u izbjegličkim logorima Grčke i Italije ili do njih nisu ni stigli.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nažalost, posljednje pitanje može se primijeniti i na same članove Akademije. Premda fingiraju odvažnost u odabiru, zapravo je prilično malen broj laureata koji izlaze iz 'zone komfora' europskih čitatelja. Kada govorimo o Nobelu, iza iluzije povezanosti sa svjetskom književnosti naročito se ističe praznina na mjestu književnosti na arapskom jeziku. Arapskim se danas služi preko 400 milijuna govornika, što ga čini petim najvećim jezikom svijeta. Ipak, samo je jedan arapski pisac dobio Nobelovu nagradu za književnost – Egipćanin <strong>Naguib Mahfouz </strong>1988. godine. Svake godine spekulira se da će Nobel 'napokon' otići u Afriku ili Aziju, ali i tad se među favoritima s arapskog govornog područja spominje isključivo sirijski pjesnik <strong>Adonis</strong>. Doista, znamo li za ijednog drugog?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok Švedska akademija svjesno zanemaruje arapske pisce koji su objavljeni na europskim jezicima, u Hrvatskoj nije ni moguće poznavati arapsku književnost jer se dotična ne prevodi i ne objavljuje. Tek prošle godine napokon smo dobili uvid u jedan od kanonskih opusa <a href="http://booksa.hr/kolumne/reportaze/kad-drugi-carobira" target="_blank">kad je spomenuti pjesnik Adonis na <strong>Sajmu knjiga u Puli </strong>predstavio</a> svoju prvu antologiju na hrvatskom jeziku <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/zrcalo-sna" target="_blank"><strong><em>Zrcalo sna</em></strong></a>, u izdanju <strong>Sandorfa </strong>i prijevodu <strong>Tatjane Paić-Vukić</strong>. Slavni pjesnik koji je svoju prvu zbirku objavio 1957. napokon je doputovao i do nas.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Arapska književnost sporo će, ali sigurno doputovati i do Bookse.&nbsp;Ovogodišnja&nbsp;<strong><a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti" target="_blank">Revija malih književnosti </a></strong>će, nakon 12 godina bavljenja regijom i širom Europom, prvi put izići van europskih granica. Od 5. do 9. prosinca će Revija predstaviti suvremenu književnost <strong>Levanta</strong>, tj. zemalja Jordana, Libanona, Palestine i Sirije. Uživo će se predstaviti sedam autora, kao i antologija s hrvatskim prijevodima koja će zastupiti 11 autora. Sudeći po biografijama i dostupnim tekstovima, u Hrvatsku nam dolazi odlična ekipa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gostujući pisci dosad nisu objavljeni na hrvatskom, ali svi su prevedeni i objavljeni na jedan ili više europskih jezika, a najpoznatija je libanonska književnica <strong>Hoda Barakat </strong>koja je 2015. ušla u uži krug za britansku nagradu <strong>Man Booker International </strong>za životno djelo. Svi se u svojoj prozi, poeziji i esejistici bave društvenim prilikama i svakodnevnim životom. Nisu aktivni samo kao pisci, nego i kao politički novinari, autori igranih i dokumentarnih filmova, akademske istraživačice, urednici medija, prevoditelji s europskih jezika na arapski, aktivisti... Ukratko, ljudi koji nam i svojim tekstovima i kroz razgovor mogu dati uvod u arapsku književnost, kulturu i politiku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Premda je naziv Revije <em>malih </em>književnosti od početka zamišljen ironično, to nikad nije došlo do izražaja kao ove godine – kvragu, dolaze nam pisci koji su već afirmirani na golemom govornom području spram kojeg se cijela bivša Jugoslavija doima poput užeg predgrađa, a kao da to nije dovoljno, već su objavljeni i na većim europskim jezicima. Što nam preostaje drugo nego mirno sjesti, zahvaliti im što su došli i poslušati što imaju za reći?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Često sam sklon podcijeniti Nobelovu nagradu zbog uskog fokusa na zapadnjačke autore, ali pritom ni sam ne izlazim iz uskog kruga već dostupnih izdanja poznatih imena iz bliskih zemalja. Sretan sam što će me realnost udariti nogom u stražnjicu i natjerati me da upoznam nove ljude i djela. Naravno, nemam iluziju da ćemo preko Revije potpuno upoznati bogatu arapsku kulturu ili riješiti izbjegličku krizu. Ipak, siguran sam da ćemo putem književnosti i razgovora moći bolje razumjeti arapske izbjeglice i njihove prilike, kao i da ćemo dobiti fini pogled kroz ključanicu suvremene arapske književnosti.</div> Luka Ostojić Mon, 09 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/levant-stize http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/levant-stize VIDEO: Bruno Latour u MSU-u <p> Francuski filozof, sociolog i antropolog u Zagrebu je održao predavanje na temu 'Thought Exhibitions'.</p> <div> <strong>Bruno Latour</strong>, francuski filozof, sociolog i antropolog, jedan je od najutjecajnijih teoretičara našeg doba. U centru njegovih istraživanja su pitanja političke ekologije, modernosti i znanstvene metode, koje Latour u sklopu svojih brojnih interdisciplinarnih projekata nastoji presložiti i osuvremeniti tako da se mogu nositi s izazovima klimatskih, tehnoloških i kulturalnih promjena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poseban segment koji objedinjuje Latourove različite interese predstavljaju tri velike izložbe koje je postavio zajednički s timom oko Centra za umjetnost i medijske tehnologije (ZKM) iz njemačkog Karlsruhea: <em>Iconoclash </em>[2002], <em>Making Things Public </em>[2005] i <em>Reset Modernity!</em> [2016]. U svojem zagrebačkom izlaganju Latour je govorio o tim 'misaonim izložbama' kao novom, eksperimentalnom formatu suvremene teorije i umjetnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Predavanje je održano 23. rujna u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti na engleskom jeziku, bez prijevoda. Snimku možete pogledati niže.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Latourovo gostovanje organizirali su <strong>Multimedijalni institut </strong>i <strong>Fakultet za medije i komunikacije</strong>, u suradnji s <strong>Booksom</strong>, <strong>Muzejom suvremene umjetnosti Zagreb </strong>i <strong>Francuskim institutom </strong>u Zagrebu. U povodu gostovanja, Multimedijalni institut je objavio knjigu <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/misli-na-izlozbi" target="_blank"><strong><em>Misli na izložbi </em></strong></a>koja sadrži tri Latourova uvodna teksta iz kataloga izložbi u ZKM-u.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/nbUnqST1wZw" width="600"></iframe></div> Booksa Booksa Mon, 09 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-bruno-latour-u-msu-u http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-bruno-latour-u-msu-u Na kraju dana: groznica oko Nobela <p> Redar Damjan i njegov kompanjon Fritz u gotovo filmskoj utrci s vremenom jure prema Booksi na direktan prijenos dodjele Nobela.</p> <p> <strong>Fritz</strong>, posrnuli slovenski poeta što sjedi tu u Banji Koviljači već dvije debele godine i striže bradu u lastin rep kao da je ispao iz strašnog Slayera, zaklao je dva jastoga, pa ih sad okrećemo na ražnju tamo iza nastambe za meditaciju. Je li ih baš zaklao ili propisno izudarao čekićem – nisam siguran i ne želim ni znati.</p> <p> Volšebni bogovi poezije ostavili su Fritza na cjedilu i nakon niza skandala, o trošku slovenskog Ministarstva kulture poslan je na oporavak. Nekako smo se udružili i otad, barem jednom na tjedan, prepuštamo se zabavi pečenja razne divljači. To je, dakako, najstrože zabranjeno, ali Fritz potplati stražare i oni se samo okrenu na drugu stranu praveći se da je sve u redu. Moj kompanjon iz Dežele u dubini duše dobar je čovjek, ali to se ne kuži odmah – kad ga prvi put vidiš, sve što želiš je pobjeći što dalje od njega, šćućuriti se u kakvom grmu i moliti se da te nevoljnog ne spazi.</p> <p> Stalno psuje – zafukana srajca, zafukano ovo, zafukano ono. &nbsp;</p> <p> Želio je znati kako sam dospio u Banju, pa mu ispričah <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/pakleno-dobar-roman-drugi-dio" target="_blank">u vezi <strong>Roškova</strong> romana</a> od kojeg su mi popustili živci.</p> <p> "Roško, ha, pa to je sigurno Slovenac – Roško je drevno slovensko prezime."</p> <p> "Nije", pobunih se dok mi je srce nenadano preplavila domoljubna srdžba, "Roško je, mislim, Dalmatinac."</p> <p> "Ne, ne, Slovenac je sto posto, znam kaj govorim."</p> <p> Onda je htio da mu štogod kažem o <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/minus-sapiens" target="_blank"><strong><em>Minus sapiensu</em></strong></a> i ja se nađoh u novoj neprilici. Kako, k jarcu, prepričati nešto što je do srži neprepričljivo!? Ne mogu, rekoh, ali ta knjiga otvorila mi je oči. Roman je forma posve različita od onog što mi mislimo da jest i sam kanim krenuti tim teško prohodnim stazama. Ne sad, jasno, trenutno sam van kondicije, još uvijek mi zuji u ušima – stalno čujem bzzzzz – ali čim se oporavim, bacit ću se u novo stvaralaštvo cijelim srcem svim.</p> <p> Lišće je počelo žutjeti na grančicama meni nepoznatog drveća i ja oćutjeh nekakav nemir u duši. Što li je to, zapitah se, i u magnovenju pade mi na um – za koji dan dodijelit će Nobelovu nagradu za književnost!</p> <p> "Moramo pobjeći odavde", rekoh Fritzu koji je upravo zalijevao pivom još nedovoljno pečenu voluharicu.</p> <p> "Znam", otpovrnu zamišljeno džarajući užareno ugljevlje žalobnom grančicom džanarike, "i samom mi je već puna kapa bivanja na ovom frtalju anđeoske zemlje po kojoj bauljaju posrnuli literati i dusi minulih vremena."</p> <p> "Pa što nam je činiti?", zavapih.</p> <p> "Ne brini, <strong>Damjane</strong> supatniče, dok ti paničariš poput kakve babuskare sklone paničarenju, ja već razrađujem detalje bijega."</p> <p> Što se mene osobno tiče – realno, Nobelovu nagradu ne mogu dobiti prije 2021., premlad sam i moj književni opus mršav je i siromašan. Unatoč svemu, dižem glavu i srca ispunjena optimizmom gledam u budućnost. Za dvije godine naštrikat ću roman pored kojeg će se čak i Roškov <em>Minus sapiens</em> doimati kao enigmatski prilog u <em>Mikijevom almanahu</em>. Znam, nije književnost atletika, ali porazit ću tog knjižničara njegovim vlastitim oružjem. A što ako… i ta crna pomisao pohara me poput uragana, a što ako Roško u međuvremenu dobije Nobela!?</p> <p> O, sudbo nevjernice, hoće li časna Akademija štokholmska biti pripravna dodijeliti Nobela dvojici Hrvata u tako kratkom razdoblju? Ta nije mi moguće s takvim tjeskobnim mislima stvoriti remek djelo.</p> <p> "Hahahaha", nacerio se Fritz, "ne boj se, taj Roško je ionako Slovenac."</p> <p> "Po tebi je i sam <strong>Ivo Andrić</strong> iz Dežele", obrecnuh se.</p> <p> "Baš dobro da si to spomenuo, naime, imamo papire koji dokazuju da je rečeni gospodin svoje prve priče potpisao – Andrič! Sve je tu jasno kao proljetni dan, hahaha…"</p> <p> Eto s kakvim luđakom imam posla.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Dana trećeg listopada, u sam sumrak, dok smo iza zgrade za meditaciju hrustali svježe pečenu šišmišetinu, Fritz promrsi između dva zalogaja: "Stražari su plaćeni, konji su spremni. Večeras krećemo, budi atento."</p> <p> Na ove riječi srce mi poskoči kao žaba gatalinka. Natrpao sam svoje stvari u glomazan kartonski kufer, odjenuo zgužvanu jaketu, na glavu nataknuo iskrzan škrlak i čekao. Da skratim duge čase, još jednom uglancah stare škornje, napisah dvije pjesme, a ostatak vremena provedoh razmišljajući tko bi se ove godine mogao okititi najlaskavijim od svih laskavih priznanja. Misli mi vrludahu od imena do imena:</p> <p> <strong>Margaret Atwood</strong>?</p> <p> <strong>Amos Oz</strong>?</p> <p> <strong>Javier Marías</strong>? <strong>Magris</strong>? <strong>Kadare</strong>?</p> <p> Ne valjda <strong>Murakami</strong>!?</p> <p> Možda i sam <strong>George R.R. Martin</strong>, ako to bozima bude po volji?</p> <p> <strong>Philip Roth</strong> ili <strong>David Grossman</strong>?</p> <p> A mene i Roška, ako se netko sjeti – dobro se sjeti, ako ne – nikom nikaj. Kucanje na vratima prekine tananu nit mojih misli i ja poskočih, pa se pod okriljem kmice išuljasmo sve do hrasta lužnjaka, mrcine koja pamti i Turke i Austrougare – kočija s četiri konja čekala je kako je i dogovoreno.</p> <p> "Dobil bu Japanec, pazi kaj ti velim", dobaci Fritz dok smo se skrovitim krijumčarskim stazama, bez mobitela i GPS-a, taljigali prema Bosni.</p> <p> "Nobela?"</p> <p> "Ma da, nisu slavili još od 1994. i tad je, sjećam se kao da je bilo danas, dobil časni <strong>Kenzaburo Oe</strong>."</p> <p> U Bosni preuzesmo Asconu staru par desetljeća i Fritz odmah požuri za upravljač. Vu mislima se oprostih od Banje Koviljače – zbogom Nemoćnice, mene više ne buš vidjela.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Negdje u okolici Bihaća uhvati nas nemila glad, želuci nam krčahu i zavijahu kano čopor bijesnih vukova. Fritz je dohvatil svoju duplenku, te u obližnjoj šumetini ucmekasmo dva zekana. Okrenuli smo ih na ražnju i zalili lahorastom brezovačom.</p> <p> "Znaš", zamišljeno će Slovenac, "nisam još spreman vrnuti se u domaju. Možda bi mi mogao naći kakav poslić u toj vražjoj Booksi."</p> <p> Obećah – razgovarat ću s Nadstojnikom, duševan je čovjek i ako bude u njegovoj moći, nekaj bu se našlo.</p> <p> Mnoga nepotrebna zaustavljanja i problemi s autom doveli su nas u nezavidan položaj. Zakasnit ćemo, kažem, nećemo – uzvraća Fritz i nagazi po gasu. Na naplatnim kućicama, faktički dva pedlja do Martićeve, vrijeme dodjele već je prošlo. Na žalost, autoradio netko je odavno iščupao, pa niti vijesti nismo mogli čuti.</p> <p> "Ljubazni naplaćivaču cestarine", obratih se gosponu u kućici, "je li vam možda znano tko je dobil Nobelovu za književnost?"</p> <p> "Bogami ne znam, evo i mi smo kao na iglama, sve čekamo kad će dojaviti iz Stockholma. Kako je krenulo, mogao bi i <strong>Džibo</strong> slaviti ove godine, heh…"</p> <p align="center"> ***</p> <p> Na koncu, dokoturasmo se nekako na cilj – ispred Bookse stajali su časni Nadstojnik <strong>Lućano</strong>, <strong>Dunja Draguljče</strong>, <strong>Ana od Officea</strong>, <strong>Ivan T</strong>., kneginjica <strong>Mateja</strong>, <strong>André</strong> i nekolicina bradatih hipstera. I svi zamišljeno gledahu negdje u nekakve točke na kojima nije bilo ničega zanimljivog, djelovahu rastreseno i pomalo čak i sjetno.</p> <p> "Ah, gle, to je Damjan", odsutno će Ana.</p> <p> "No, kako je bilo – nadam se da si se oporavil", priklopi Nadstojnik.</p> <p> "Pustite sad to", kliknuh, "tko je dobil?"</p> <p> "<strong>Kazuo Ishiguro</strong>…", promrsi Ivan T., te nastavi gledati u nikaj.</p> <p> Nadstojnik se poluosmjehnu i kimnu glavom: "Da, Kazuo, to je… dobro je, sve je dobro, želim kazati… hm, da…"</p> <p> "Jesam ti rekao da će Japanec dobit", važno će Fritz.</p> <p> "Nije Japanac, nesretniče, Kazuo je Britanac", ukorih ga.</p> <p> "O, da, svakako – Kazuo, tipično britansko ime, i još k tomu Ishiguro, iz stare grofovske obitelji onkraj Hampshirea…"</p> <p> Nisam ga više slušao. Osjećaj bestežinske neodređenosti obuze me, pa se i sam zagledah u jednu točku. Ishiguro, da, dobro… na kraju dana, kad sve zbrojiš i oduzmeš… da, znate što hoću reći…</p> <p> ***</p> <p> F.B., 6. listopada 2017., Zagreb</p> F. B. Fri, 06 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/na-kraju-dana-groznica-oko-nobela http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/na-kraju-dana-groznica-oko-nobela Stanko Lasić (1927 - 2017) <p> Preminuo je književni teoretičar, povjesničar i proučavatelj Miroslava Krleže.</p> <div> <strong>Stanko Lasić</strong>, književni teoretičar, povjesničar i proučavatelj <strong>Miroslava Krleže</strong>, preminuo je u 91. godini života.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lasić je rođen 1927. u Karlovcu. Diplomirao je jugoslavistiku i filozofiju, a od 1955. radio je kao lektor i profesor na sveučilištima u Zagrebu, Francuskoj i Amsterdamu. Tijekom 1970-ih uređivao je časopise <em>Croatica </em>i <em>Književna smotra</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Objavio je više knjiga s područja književne teorije i filozofije. Najpoznatiji su njegovi radovi o opusu Miroslava Krleže: <strong><em>Struktura Krležinih </em>Zastava<em> </em></strong>(1974.), <strong><em>Krleža: kronologija života i rada </em></strong>(1982.), <strong><em>Mladi Krleža i njegovi kritičari: /1914–1924/ </em></strong>(1987.) i <strong><em>Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I–VI </em></strong>(1989.–'93.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz te knjige izdvajaju se <strong><em>Sukob na književnoj ljevici 1928-1952 </em></strong>(1970.), <strong><em>Poetika kriminalističkog romana </em></strong>(1973.), <strong><em>Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873-1910)</em></strong> (1986.), <strong><em>Tri eseja o Evropi </em></strong>(1992.) i <strong><em>Autobiografski zapisi</em></strong> (2000.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tijekom '90-ih ostat će upamćen po polemici s <strong>Igorom Mandićem </strong>u kojoj je Lasić ustvrdio da će nam srpska književnost uskoro biti jednako strana i značajna kao bugarska. Uz poštovanje Lasićevom ukupnom djelu, duboko vjerujemo i nadamo se da je bio u krivu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalima i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2000. Preminuo je u Parizu gdje je živio posljednjih godina.</div> Booksa Booksa Fri, 06 Oct 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stanko-lasic-1927-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stanko-lasic-1927-2017