BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Doomsday Clock <p> Smatralo se da su u spermi mali, minijaturni ljudi. Danas znamo da nije tako. no možda je nekada bilo tako.</p> <div> <div> Neki kozmolozi uvjereni su u postojanje Velikog praska. Iz beskonačno velikog nepostojećeg središta iskočio je znani svemir, kao striptizeta iz torte, ako možemo zamisliti da se ta striptizeta zatim stala groteskno širiti pa joj evo bicepsi u par stotinki deblji od milijardu kilometara, a da ne govorimo o prstima i grudnom košu.</div> <div> <p> Odvratno.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/TmmzbVM5BMw" width="600"></iframe></p> <p> <strong><u>1. INICIJACIJA</u></strong></p> <p> Kad padne noć uobičajeno je da se s njom spusti&nbsp;<strong>tama</strong>. Tako je bilo i sada.&nbsp;<strong>Tama</strong>&nbsp;je obujmila Zagreb, naglo, poput vreće nabijene na glavu zatočenika u američkom sabirnom centru za pojačano ispitivanje u Guantanamu. Kao da je netko ugasio svjetlo</p> <p> Kao što u jezovitom filmu iz ulica grada po kojima protagoni protagonist najednom biva isisan život, a umjesto kojeg se u njih stane ulijevati zloslutna tišina, tako se moje vedute sad pune tišinom kao što se olimpijski bazen puni modrom tišinom.</p> <p> Paranoik bi zacijelo pomislio da se ima dogoditi nešto strašno, ali baš me briga. Volim šetati Zagrebom noću; ja, jazidski pjesnik što ruje po zelenom dnu nekog davno obezribljenog mora.</p> <p> <strong>PARACELSUS&nbsp;</strong></p> <p> Nedavno&nbsp;su ga otkopali stručnjaci, kostur&nbsp;<strong>Paracelsusa</strong>, da vide što se događa. A ima toga.</p> <p> Za početak, bit će da je bio hermafrodit, dobri naš Paracelsus. Bombastična vijest, i to ne samo u okviru nas malobrojnih čitatelja njegova opusa kao i korpusa tekstova njegovih nastavljača. Otkriće nije obespokojilo svekoliku javnost, jer ljudi ni ne znaju tko je Paracelsus bio. Ali znaju i čuli su svekoliki za hermafrodite, a to nalaze čudovišnim, ne znaju što da rade s tim.</p> <p> Paracelsusovom ekshumacijom pozabavio se tim ljudi između ostalog osobito stručnih za stvari vezane uz androgini, ali i dvospolni kontekst. No sada kada to znamo, a njegovi široki bokovi odnosno savršen struk ne ostavljaju mjesta nedoumicama, puno toga u vezi Paracelsusa postaje jasnije. To da je Paracelsus bio hermafrodit objašnjava štošta, napose njegov uspjeh na polju alkemije i čarobnjaštva, jer je golema prednost u rečenim strukama to kad već u sebi i u fizičkom smislu sadržiš i muško i žensko načelo. Osim toga, sada je malo razumljiviji njegov čudan odnos prema svemu vezanom uz seksualnost, koja mu se gadila. Međutim, kada je u pitanju hermafroditski aspekt, jedno se polje djelovanja ovog velikana znanosti sa same ivice srednjeg vijeka ističe više od svega ostalog. Paracelsus je, naime, slovio za neospornog majstora kreiranja artificijelnih ljudskih bića. Njegova stručnost kada je riječ o stvaranju homunkulusa nikada nije bila dovedena u pitanje.</p> <p> Ovo je bila njegova receptura, citiramo iz njegove&nbsp;<em>Knjige recepata</em>:</p> <p> <strong><em><u>Receptura za spravljanje homunkulusa:</u></em></strong></p> <p> <em>Moraš u posjedu imat aparaturu, a ponajvažnijega znaj dat je držat uzse što više moš izdrkotne, baš pozamašne količine trebaš sjemena izmuszt i nakupit, ako moš skup ti i prek po litere, pa se sve to liepo izpromućka dok ne vidiš gdjeno se udare javljat i nadimljat posvud mjehurići zlaćanoga odsjaja, a kad ih ugledaš etot pravoga časa da to štos prodrmo naliješ fino u maternicu neke životinje, po moguć neke što moš veće beštje, recmo najbolje ipak blaga, da bude poveliko da se mali ima mjesta razvit i porast (možda je najbolje nalit sve u maternicu krave, ak je imaš uzse). Onda pripustiš da sve malo čeka da odstoj pa radiš drugih stvarjeh i štogod da si već odprije naumi čint. Samti pust nek vrjeme isto dadne obola vlastitogah, nek iono rad zate pa dat pripomogne na svoj način, kak isključno vrijeme zna da umije, a niko drugi nezna.</em></p> <p> <em>Upregni ga, vrjeme, da radi pa ćet dat što može. Vjeruj u njeg, ono ćet odradit poštenski svoj dio posla, to štos mu ponamijenio. Sam ne smetni su uma to štotje najvažnije. Moraš da imaš usvom vidu i umemoriranoga da se ta mješina gdjeno si usipo zlaćanu spermatozoju ljepo pozatvori. Nezaborav je dobro izpozatvarat velim, a pritma znaj da to ide uz zaziv i ljepu zamolbu za Hermesa i rječ dvetri iz Pimandera, i još ak oš iz Korpusa što oš, paz na maternicu da si posvud pozaklopio, nema gdjeđda puštat jer ak pušta znaj da s fasofo -, zatim puniš toga uterusa krvlju 40 tjedana. Nemoj više otog, a ni manje. Nakon tog eto nam malca, ugled ćeš homunkulusa!</em></p> <p> <em>Mali pizdek, nemaš ga šta vidjet, a ima znanja o svim zanatam i stvarima. Maltne ti je on učen i više oteb. Mož bit omaleni sve kakgod mu se sprdne i štogod požel da bude. Viš i sam, taj je čim ga ugledaš većma znatan poznavalac sveg, zanatlija i po, a nevelik, možd koj cantimetar, u filovanu papriku ga moš zagurat, taki je to sitnež. Znaj da je sitni kano kakov govanc, toš i sam vidit da je malen, al da je povelik znalac. I radišan i vazdje spreman da se i dalje još obrazuje i uči&nbsp; štogod oće.&nbsp;</em><br /> <em>Al što je, je, smješan je šegrt kepec, nema tu, znatnog ponosa ćet namrijet, pizdek.</em>&nbsp;<em>Što još izreć, vidit to i drugo sve ćeš i sam samcat, ne trebam tot ja govorit o njem.&nbsp;</em></p> <p> A zatim Paracelsus opominje na najvažnije, podvlači i podcrtava sljedeće:</p> <p> <strong><u>NAPOMENA !!!</u></strong></p> <p> <em>Moraš kepeca ispopunit ter izhranit od muški s krvlju. Ako ga se kljuka ženskih krvi i daš mu da lizne femininu sukrvicu dok taj jača i dok izrasta, recmo onom iz maternice, e tad nastaće jezvo čudovište. Tak radi sam ak želiš uprit uime dobivanja bazeliska, odvratno biće, zastrašuje sve i sva. Znaj: škicni ma i slučajno na bazeliskicu što se izrodla, strado si, nema tu više ote ničege, ma ako samo krajičkom oka mrvu promotriš: piš propalo prikane, survo si se dole na tle odma, pašćeš mrtav isti čas, vidćeš, zato pripaz.</em></p> <p> <strong>HOMUNKULUS I ISTOČNI GRIJEH</strong></p> <p> Smatralo se da su u spermi mali, minijaturni ljudi. Danas znamo da nije tako. Zapravo, znamo da danas nije tako, no možda je nekada bilo tako kako su ljudi smatrali da jest. Posebno je fascinantan slučaj samoga Adama, koji je bio prvi čovjek, stvoren umjetnim putem i kao takav neka vrst homunkulusa. Adam je bio puka tulpa, usamljeni Golem koji međutim nije imao nikoga za koga bi se mogao brinuti i kog bi mogao čuvati od opasnosti. Bio je ogroman, pravi div, i izvanrednog zdravlja, sa životnim vijekom od oko 700 godina.</p> <p> Ali, čak je i takav usamljen kakav je već bio ipak na neki način bio u društvu, jer ono što on po svemu sudeći nije znao jest da je u njegovim mudima čekala prava armija novih ljudi, doduše premalenih da se Adam može podružiti s njima, popričati o stvarima. Neće biti da je znao da je tako sadržajan, vjeruje se da Adam nije u tom smislu mogao biti samosvjestan. Mada tko zna. Vidjeli smo maločas da je znao iznenaditi. Uglavnom, tako je na te stvari gledala inteligencija nekada, odnosno stručnjaci koji su se bavili tim pitanjima. Treba reći da su se naši nazori promijenili relativno nedavno, jer se sve donedavna, u pitanju je par stotina godina, smatralo da je baš tako i nikako drukčije.</p> <p> Ali pred tim smatračima onda niče jedan mali problem. Ti su minimalni ljudi (što čekaju u spermi ko zapete puške da iziđu van ukaže li se za to prilika) ipak već pravi pravcati ljudi, ništa tu mikradiju ne razlikuje od nas, dakako izuzev njihove mikroskopske veličine. To što nisu okom vidljivi ne znači ništa, naprosto su maleni i to je to. Makar bili takvi, mali i nikakvi, oni su ipak imali u sebi isto ono što imaju oni koji imaju njih. Drugim riječima, i ti liliputanci su imali svoju spermnu armadu u svojim nano-mudima. Mada mali, imali su spermu, a u njoj namnožene mirijade budućih ljudi.</p> <p> Čekaju da vide hoće li biti što od njih, ne znamo ni sami što rade takvi sitni, čime krate vrijeme. O njihovim željama, žudnjama i brigama možemo tek spekulirati. Ono što pak pouzdano znamo jest da su i ti nano-čekači u sebi imali čitave armije još manjih i nikakvijih pripravnika, malih piko-žitelja, tako nevjerojatno malenih da jedva da se može reći da postoje. Ali postoje. Pa čak su i u njima takvim ništavnima bile vojske novih ljudi - veličinom bliže ničemu nego nečemu - spremnih da reagiraju pa da u pravi čas pređu u novi stadij. I ti naši mali preci bili su sve manji i manji i tako u beskonačnost. Tome lancu nema kraja.</p> <p> Generacije su čekale unjonjane i fino ušuškane u Adamovim mudima, narod spreman na rast, na razvoj; jedino što im je trebalo jest poveća doza strpljenja.&nbsp;&nbsp;</p> <p> No što? Adam imao spermu, a vektor prema dolje (šest hiljada godina), u smislu vremena, je li. Kad je on zgriješio, svi su s njim zgriješili, mnoštvo homunkulusa što se klatarilo između Adamovih slabina.</p> <p> Tu nastaje problem. Adam je homunkulus, on kad je stvoren ne pati od&nbsp;<em>istočnog grijeha</em>. &nbsp;A bogami ni sva ta ekipa što se njiše i zanosi u njegovim mošnjama - pa i ona koja je nakon šest hiljada godina izbrisana i oprana sa zemlje - nije po tom ključu nimalo grešna. A ako je on zgriješio, zašto se to okrznulo i o njih, ta nisu mogli reagirati ni na koji način sve da su i pratili razvoj u vanjskom svijetu.</p> <p> Stoga nije posve jasno po kojem je propisu uslijedila kazna koju su sljedovali. Legitimnost te odluke ozlojeđivala je naraštaje intelektualaca, sve do&nbsp;<strong>Pascala</strong>, pa i kasnije. Reformacija je više-manje proizišla upravo iz rasprava o sadržini Adamove sperme, o tome jesu li mu jaja nabubrila od grijeha, kako prošlog tako i budućeg.&nbsp;<em>Peccatum originale originans</em>&nbsp;tako je bio multicipliran do bola u Adamu, zamislite koliko je u tom čovjeku bilo grijeha, nije ni čudo da su se odvili svi ti događaji koji su se imali odviti. Protestanti su nakon mnogo muke i upinjanja da se taj nerazmrsivi čvor otpetlja na koncu odlučili da stvari gledaju ovako: mi ljudi nismo aktivni sudionici, to jest nasljednici Adamova grijeha, od tog smo čovjeka naslijedili tek grešnu narav.</p> <p> Vjeruje se da su se zato i odali lihvi, kamatarenju, zelenaštvu, a posredno i racionalizmu i prosvjetiteljskim glavinjanjima i na koncu kapitalizmu, kolonijalizmu i prizivanju apokalipse. Vele, ako mislite da smo mi krivi, bolje svrnite pogled na Adama, njegovu prgavu narav, nervozan i osoran stav prema stvarima, prema svijetu oko sebe.</p> <p> &nbsp; &nbsp;*</p> <p> A onda dolazimo i do Leipziga, gdje nad knjigom sjedi i nešto zapisuje neki&nbsp;<strong>Leibniz</strong>. Misli i promišlja. On će stati svemu tome na kraj, pitanjima vezanim za istočni grijeh homunkulastastih pokoljenja, zapravo svih jer smo zbog arke tu gdje jesmo. Odlučio je Leibniz pozabaviti se time. Odao se matematici, a razmišlja i o grijehu i nasljeđivanju, no odvojeno. Nije uzeo ta dva toka mišljenja i privezao ih jedan za drugi, spiralno. Proces je to, piše Leibniz, od tri koraka: inicijacije, elongacije i terminacije. Krenuo bi raditi sav uzbuđen, no uvijek zađe u slijepu ulicu, da bi na kraju odustao od svega. Prema van je sav neugodan, čak bezobrazan. Egzonski prevrtljiv.&nbsp;No jednoga dana, vedrog,&nbsp;<em>bam!</em>&nbsp;strašan udar zapara nebo. Imamo nekoliko svjedočanstava ljudi koji su se nalazili u blizini Leibniza, vele pogodio ga grom, ali ne divljački i brutalno kako to biva, samo ga je pomilovao. Ipak, osijedio nam Leibniz od šoka, a mlad čovjek.</p> <p> Nakon oporavka veli on ljudima, ljudi, sinulo mi je napokon. Neće proći dugo i evo ga gdje se bavi homunkulusima u Adamovim jajima, matematički.</p> <p> Tako je nastao infinitezimalni račun.&nbsp;</p> <p> <strong>Divlja djeca Peter Gabriel i Kate Bush</strong></p> <p> Uzeo ja čitati&nbsp;<em><strong>De mento</strong></em>,&nbsp;knjigu&nbsp;<strong>Pseudo Epikteta</strong>&nbsp;(valja istaknuti da je riječ o Pseudo Epiktetu, a ne Pseudo-Epiktetu; crtica između imena prouzročila je ogromne probleme historiografima i povjesničarima književnosti, usporedive tek sa štetom nastalom zbog nepažnje kod proučavanja korpusa&nbsp;<strong>Pseudo-Demostena</strong>, odnosno Pseudo Demostena). Čitam, čitam, a zatim odložim knjigu. Pomislih sljedeće (citiram pomisao od riječi do riječi): "Ja sam dementan, tu nema rasprave, to je ono što biste vi da ste ja u mladim danima nazvali činjenicom. Osobno nemam problema s takvom odrednicom. No lagao bih kad bih rekao da nemam problema sa svojom dementnošću, imam, doduše ne uvijek, ali često, ili možda ipak uvijek. Da, to je nešto što me neprestano obuzima, to pitanje dementnosti, a dok me obuzima i čvrsto obrgljuje i grli to u meni proizvodi reakciju, nešto čemu ću se kasnije ako se sjetim vratiti. Zasad ću reći tek da sam grljen potpuno, da me se grli stvarno, zagrljen sam onako kako nikada ne bih očekivao od dementnosti. Gotovo da sam počašćen, kao da me grli neki drevni&nbsp;<strong>Peter Gabriel</strong>, ili neka mitološka&nbsp;<strong>Kate Bush</strong>. Zapravo ne neka drevna ili mitološka verzija njih stvarnih, koliko jedan&nbsp;<em>mogući</em>&nbsp;Peter Gabriel, drevni, ili jedna&nbsp;<em>moguća</em>&nbsp;Kate Bush, mitološka.</p> <p> Zapravo ne, ne jedan&nbsp;<em>mogući&nbsp;</em>Peter Gabriel, drevni, ili jedna<em>&nbsp;moguća</em>&nbsp;Kate Bush, već&nbsp;<em>jedan&nbsp;</em>mogući&nbsp;Peter Gabriel, drevni, ili&nbsp;<em>jedna</em>&nbsp;moguća&nbsp;Kate Bush, mitološka. Naslućujem te predjele odakle dolaze oni što me tako apsolutno grle, u kojima su Peter Gabriel i Kate Bush u najranijoj dobi nekom nesrećom završili kao statistika u okviru fenomena divlje djece, jer su ih odgojili i na noge osovili veprovi, puhovi ili tko god da se već od tih beštija odlučio na tu odgovornost, na podizanje i odgoj Petera Gabriela ili Kate Bush. S obzirom da nisu izronili iz beskrajne plaveti ostali su u singularnom stanju svijesti. Pa grle potpuno, kao da me nema, jer smo jedno, &nbsp;i tako dalje i tako...</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/0rNJwQJKPuQ" width="600"></iframe></p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Vječno mladi proleteri</strong></p> <p> Na latinskom&nbsp;<em>proleterii&nbsp;</em>znači: oni koji se reproduciraju. Izraz 'proletarijat' odnosio se na milijune žena i muškaraca širom Europe što su zaglavili u trajnoj mladosti. Naučnici i oni koji su završili naukovanje nikako nisu mogli postati 'majstorima' pa tako zapravo nikada nisu odrasli. S vremenom su mnogi odustajali i rano se vjenčali, što je silno šokiralo moraliste, koji su tvrdili da novi proletarijat osniva obitelji koje ni u kojem slučaju ne može uzdržavati. U SAD-u će zato početi otvarati tzv.&nbsp;<em>poorhouses</em>, a žitelji gube pravo glasa i pravo na prokreaciju. Prije 30-ak godina te su ubožnice zamijenili zatvorima, pa tako drže besprizornu ubogadiju pod kakvom-takvom kontrolom.&nbsp;</p> <p> <u><strong>2. ELONGACIJA</strong></u></p> <p> <strong>CALVIN, KMEĆE I VREMEPLOV&nbsp;</strong></p> <p> Vidite, ja sam prvi koji ću reći da mi je srce puno ljubavi prema&nbsp;<strong>Calvinu</strong>. Ta i sami znate da koliko volim Calvina, kako i na koji način. Uostalom, puno sam ja priča o njem napričao, i nadam se da je na plodno tlo palo to očem sam vam prozborio. Velim prozborio, jer toliko sam o Calvinu kazivao da bi netko tko ne zna i ne vidi zacijelo rekao: "Ček malo, tiše, čuješ to? čuješ li ti to?, poslušaj, druškane, čuješ li? Koliko se samo tu priča o Calvinu namnožilo i uskovitlalo, to mora da je neki zbor prozborio!" E nije to zbor - iskočim tad ja pred njeg što je to reko, unesem mu se u lice i reknem - to sam ja! Ja kazujem u takvom ritmu i tolikoj silnoj mjeri da si zato, poznanine moj, i pomislio da sam prozborio!</p> <p> Velim, puno sam o Calvinu rekao, možda se ni sam Calvin ne bi mogo prisjetit svih priča o sebi što sam ih pobrojo, ali koliko ih je kažem ja i to je nedovoljno! Zaslužuje taj još toliko. No važnije od tog silnog mnoštva raznih pouka, a jedna vrijednija od druge, jest ono drugo. Što? E, pa to ću sad razobjasnit, poslušajte. Vidite, sve te silne priče su beskrajno vrijedne, no i takve bi izgubile svu vrijednost da nema onog tko će ih poslušat i porazumjet onako kako ih treba porazumjet. Kada ne bi pale na plodno tlo izgubile bi one svu vrijednost, a tad bi bile bezvrijedne. Plodno tlo je zato najvažnije, uho onog što će da posluša, jer ako nema poslušnika kome onda da ja uopće sipam mudrost Calvinovu. Nikome!&nbsp;</p> <p> E, brajkadi moja, tu smo dakle. Što sve to vrijedi, i čemu sve ako nema plodna tla gdje će da nikne ono što je naša ruka zasadila, sjeme Calvinovo, koje ja nosim uokolo pa ga nudim svakom tko je spreman da je primi. No znate gdje nema plodna tla? E pa baš tamo gdje ga se najviše namnoštvilo, tog plodnog tla.&nbsp;</p> <p> <strong>Mi danas, On sutra (ali i danas i jučer)</strong></p> <p> Saslušaj i ovo: oko 1520. krenu divljanja i glavinjanja seljačkih duša, neukih i nečistih, kažu ne valja nam ono ne valja nam ovo. Pa su se odali zloćuđu, i najednom rade zloštva, sve suprotivno pravdi i zakonu, i ovog ovdje, i onog ondje, gornjeg dakle. Božjeg. Ta se kmetska klatež razmilila po pokrajinama, onakvi prljavi i dronjavi, a nemaju znanja nikakva, žive praznih glavica, ko djeca su. Urlaju, idu vamo tamo, a ne znaju jadni ni kamo idu ni kud su krenuli al na silu da su spremni spremni su, u to ne treba posumnjat. Velim, rasklatalala se kmetska masa, namnožilo se vremenom kmeće ko šume ih je, trče lica rogobornih po grofovijama njemačkim, ne zna to da kontrolira bijes.</p> <p> Srećom bilo je tko će se usprotiviti tim priubogim nasilnicima što žele a ne znaju što žele. Sve bi nešto silom, bez dogovora, bez kompromisa, nema tu političke volje ni želje da se postigne dogovor na boljitak zemlje, pa da se zakorakne u blagostanje, žele ljudi to i dan danas. Kažem dan danas, a imam dobra objašnjenja zašto sam to rekao, das danas, a sad ćete i čuti na što mislim. Zato što smo mi danas, a oni su jučer, zato sam reko dan danas. Mi ne živimo kad i oni, to ti je, pribrane moj. To je važno jer porazmisli malo, da smo mi jučer a oni danas kako prepričat što sam vam naumio prepričat. Ja ti se, polumbrate moj mili, ne sjećam dobro budućnosti. Al ima kom ti je sve to sporedno. Svevišnjem. E tu smo. Njemu ti je to sve ječja igra. Ne polaže ti on na važnost tog što govorim, oni tad mi sad, mi ovdje oni ondje i tako dalje. Ak ne moš to sebi predočit, zamisli da nad nama sad proleti anđeo, baš na visini. On ti vidi sve, anđeo ti cijelu Šlesku obufati pogledom. E, a Bog ti je ko anđel ponad anđela, odatle je i steko ime Svevišnjeg. To ti ja, kajmakane dragi, nazivam reputacijom.&nbsp;</p> <p> Njemu ti je to, pobro moj, sve isto, on ti sa svoje visine svevišnje razgledava ne samo sve što se događa dolje na zemlji već i ono što je između sedam planeta na nebesima, samo ako mu se tako prohtije i kad osjeti da će mu to godit. Ali nije tome kraj, rođače, gleda ti on što poželi. Znaj da njemu distanca ništa ne značij, pa ti ode on gdje hoće ukaže li se kakva nužda ili potreba, mada sve i da hoće otić negdje daleko on to zapravo ni ne mora, ne treba ti on nigdje odlazit jer je već tamo gdje bi trebao otić, ako me pratiš i slijediš to što ti otkrivam.</p> <p> Kažem, čuli ste svi da sam to reko, može gdje hoće, da hoće, međutma može on još toga, to jest sve. Pa ti njemu ne predstavlja sve to baš nikakav izazov samo ako odluči da pogleda što je bilo prije, vidi ti on koje god vrijeme zaželi i koji god trenutak mu se omili, samo ako poželi nešto bolje prostudirat pa da vidi što i kako.</p> <p> Gleda ti on, znanumane važni, lakoćom unazad, ne mora ti on ništa pamtit, mada bi mogo sve zapamtit da želi, ali nema ti on za tim potrebu, on ti vidi prošlost ako je poželi vidjet. Ti se pokušaš prisjetit i to prije njega, mudro šutiš, a kad ono on već zna, saznao nekako, ti misliš pa kako? E tako, on je već pogledo, a ti još razbijaš glavu, balalale moj bijeli. Poželi on vidjet nešto što je bilo, evo, već ti on gleda i sve zna, njemu ti je to čas posla, samo ako mu to tako zaprija ili ako osjeti neku potrebu za tim.</p> <p> Pa, evo, gleda ti on i mene dok sad ovo izražavam, ja izričem a on ti zna već što ću reć, rečenicu bi mi svaku mogo taj pozavršit, a ako mu se prihtije da pogleda može on pogledat i vas dok ovo čitate, može pratiti pogledom i tekst jednim oko osjeti li on kakvu hotnju i ako zasmatra da će mu to u ovom trenutku pričiniti neku ugodu. Ako hoće nije ti njemu velika stvar to sve u isti tren, da gleda mene dok sastavljam ove retke, vas dok čitate a da pritom i uzgred uzme da pročita što sam ja to sjeo i zapiso. A još si pritom i misli nešto svoje, sve odjednom.</p> <p> Međutma, budi siguran rođeni moj da ti on i zna i umije još toga kolko oš. Pa može ako poželi bacit pogled i na prošlost da se podsjeti što je bilo i tko je prvi počeo sukob, makar ima on dobro pamćenje, pa mu to ni ne treba da premotava kazetu, zna on taj film brajko moj napamet. Svejedno, ako mu se ushotne da vidi tu radnju iz prvog dijela filma, možda zbog lijepih prizora, ili nekog vojnog okršaja, eto ti njega već ti on to pregledava i studira, prije neg se tebi uopće javila u glavi spoznaja da je to moguće što sam ti sada objasnio. Ako hoće može bacit ovlaš pogled na to kmeće koje sam ti nema tome puno ocrto i opiso, gleda Gospodina ako mu se dadne taj prizor, pa vidi gdje baulja uokolo kmetež i sili se svima, pa se evo već i unosi visokorodnim i plemenitim u lice, urla nešto na način koji jedva da možemo razumjet, mada osjetimo da je sav obnevidio od bijesa. &nbsp;</p> <p> <strong>Gospodar jauka</strong></p> <p> Velim ti, družemire silni, može ti Stvoritelj to onako ovlaš jednim okom škicnut, no ako se odluči na nešto usredotočit pa da pobliže to prouči, čas posla. Evo, za primjer, možda recimo poželi Svevišnji da vidi što se odvija Anno Domini 1520. u utvrdi Marienberg u Würzburgu. Tamo su se isto nešto naumili dodijavati pa i prijetiti dostojanstvenom svijetu koji zna kako se vlada i kako se ponaša. Grčio se seljan knezovima raznim, pa je htio i&nbsp;<strong>markgrofu Kazimiru</strong>, a znaš i sam, branulume moj omudreni, da ti nije on za te stvari, nagle je naravi. Razljutio se pomalo, pa je poizvadio oči 58-ero svojih seljaka jer "da su odbili u njemu vidjeti svoga gospodara".</p> <p> Njegov krvnik,&nbsp;<strong>Augustin</strong>, kojeg zovu Gospodar Jauka, kasnije mu je podnio i račun da ga se isplati jer se i dobrano naradio, treba to sve izpočupat iz duplji, to ti nije lako kako misliš. Nemoj mislit da mu markgrof Kazimir - velikaš prijeke čudi no prije sveg čovjek od riječi - nije pošteno isplatio, neće taj da dužan ostane. Kazimirov brat&nbsp;<strong>Georg zvan Pobožni</strong>&nbsp;u pismu je podsjetio svoga brata da to što je potamanio sve seljake u svome kraju i počupao im oči nije dobro za lokalnu poljoprivredu. Pa i to je na neki način bilo potrebno kazati, eda bi se sve vratilo na svoje.</p> <p> Sad je nama – u vrijeme kad, smatram, naše njemačke zemlje očekuje razdoblje mira i prosperiteta koje se ne pamti - teško shvatit zašto se uzvrpoljio kmet,što mu je to tako najednom usfalilo, što ga je nagonilo na zločinjenje. No, zna to onaj koji treba znat, a meni je to saznanje dovoljno.</p> <p> POTPISNIK _________ (Anno Domini 1618).<br /> &nbsp;</p> <p> <strong><u>2. ELONGACIJA</u></strong></p> <p> <strong>PRINC PICO</strong></p> <p> Prodao je&nbsp;<strong>Pico della Mirandola&nbsp;</strong>svoje nasljedno pravo kao plaćeni vojnik iliti plaćenik, e kako bi si dobavio najbolje knjige iz cijele Evrope. Htio je imati najbolju biblioteku, i evo već ima najbolju biblioteku.</p> <p> Bio je učen više nego što se može naučiti, poznavao je starogrčki i hebrejski. Mogao je što je htio pa i više.</p> <p> Ako biste mu pročitali naglas pjesmu na grčkom on bi vam je bez problema ponovio, a po potrebi je izrecitirao unatraške. Međutim, našao bi se u problemu ako biste pročitali pjesmu na grčkom tiho, zapravo nečujno, u sebi, on bi je tada nastojao ponoviti, ali ne bi uspijevao, a bogami je ne bi umio ponoviti ni izrecitirati unatraške. Tada bi nešto procvilio i podvio rep među svoje tanke noge – a imao je najdulji rep u Toskani, po navodima svog nećaka Gianfranceska della Mirandole bio je dug gotovo dva i pol metra – te pobjegao negdje u tamo, po mogućnosti iza zastora, ako ih je bilo u sobi ili hali. Katkad bi to učinio izvinuvši se unatrag, ajme meni&nbsp;– kao da mu je kičma trakavica a ne kičma&nbsp;– i sada je nalik stolu s trbuhom prema svodu, s pupkom prema nebu, pa takav stolast evo ga hoda unatraške. Vrag će ga znati kamo je krenuo i gdje će završiti, čudak.&nbsp;</p> <p> <strong>Charles II.</strong></p> <p> Mosley Hall u Middlandsu u Velsu. Skrio si se kod katolika u njihovoj ostavi za skrivanje u Mosleyu, gdje su se skrivali naraštaji, i to dobro; ni tebe&nbsp;<strong>Cromwellovi</strong>&nbsp;ljudi nisu uspjeli pronaći. Obećao si&nbsp;<strong>ocu Huddlestonu</strong>&nbsp;koji te sakrio malo više slobode, nema više hvatanja i ubijanja i mučenja i protjerivanja i uopće groznih stvari, bar ne u tolikoj mjeri, ta katolici bježe još od prije&nbsp;<strong>Elizabete</strong>, smiluj im se,&nbsp;<strong>Charlese II</strong>. Ali, ne zaboravi ni da si prezbiterijancima škotskim obećao da ćeš proganjat katolike. Nema veze, to ćemo poslije riješit, misliš si, kad najednom ops! evo ti nalet energije, Charlese II., hop na noge lagane. Pa bježiš po domovini, to jest svom posjedu. A muči te što si sam, znam. Bježao si, bježiš, bježat ćeš narednih šest tjedana po Engleskoj. Pa hop, u Evropu.</p> <p> Volio si tucat, to ti se mora priznat, tu nema smisla negirat. Charlese II. nastavi harati Evropom, sveudilj tucajuć'. Neumoran si jebač, tako tvrdiš po dvorovima. I jesi, što jest, jest.</p> <p> Cromwell umire 1658. i eto ti prilike da se vratiš kući, Charlese II., pa si stigao natrag 1660. godine. A narod te voli. Evo te nazad, u Londonu, a tek ti je 30! Restauracije su sjajne! I žene su sjajne, misliš, a i ja, Charlese II., i ja mislim da su žene sjajne. Ženiš Portugalku&nbsp;<strong>Brigante</strong>, jadnu katolkinju, smjernu svu. Ona izrađuje goblene, svetica, a ti i dalje neumorno tucaš, revno jebeš uokolo, evo čuje se već i beblji plač. Stale žene rađat tvoju kopilad, zapravo da su bar stale, misliš si, nisu stale nego su tek počele rađat, evo ih nagrnula derišta, koliko ih je, deset, petnaest prinova. Bastard do bastarda, bastardić. Plod tvojih fukova. Plače, žena ti. Hahahaha, smiješ joj se, Charlese II., hahahaha, smiješ joj se unoseći joj se u crveno uplakano lice, hahahaha, smiju joj se dvorjani, što se smijete, zaurlaš na njih, samo ja se smijat smijem, veliš, no nisi stigao ni očitat im bukvicu do kraja a misli su ti već posvećene maštanju o mufovima, odlutale su nepovratno prema jebanju. O čemu smo ono pričali?</p> <p> A onda 1665. udari kuga, 100 hiljada ih se skljoka, a ti Charlese II. hitrog skoka hop na vranca i ko vjetar! Gledaj se kakav si!, maestralan! si, magistralan! si, čak i dok s dvorom kukavnim bježiš u Oxford. Pukla bruka, o tome se mora progovorit. Hvala bogu, iduće godine evo gori London, pa ostaješ i gasiš vatru. Heroj si, Charlese II., baš kao što zaslužuješ. To će ti priskrbit pokoju dobru pičku, misliš si. S pravom. A evo 1667. pozapališe ti četiri broda i otmu admiralski brod naziva Charles. Nizozemci, jel? E bruke!</p> <p> Hvala bogu na tucanju, tu se dobro jebalo, bilo je ovog i onog. U teatru sretneš kurvu, glumačku prvakinju&nbsp;<strong>Nell Guin</strong>! Pa hajmo!</p> <p> <strong>Luj XIV.&nbsp;</strong>te doziva preko potoka. Potpišeš sporazum, dobiješ i lovu, a obećao si da ćeš bit lakši na okidaču kad je riječ o katolicima. Bit ćeš! Pa ćeš kasnije izgubit u bitci s Francuzima protiv Nizozemaca i tako dalje, to su sve manje važne stvari, a bijele poput oblaka.</p> <p> <strong>KUPANJE U POTOKU</strong></p> <p> Proleteri na latinskom znači "oni koji su se okupali, svojom voljom, u rijeci zaborava".Mi srećom znamo gdje se ta rijeka nalazi, ali džaba nam znanje, jer je nemoguće doći do njezina korita i forenzikom ispitati istinitost ovih tvrdnji, s obzirom da je cijelom svojom duljinom na posjedu u vlasništvu kompanije Nestle.</p> <p> <strong>EKONOMSKE MJERE ERICA GLAVOSJEKA, NAŠEG KRALJA</strong></p> <p> (Britansko otočje, a.d. 975.)</p> <p> Glavosjek se odlučio na ekonomske reforme. Krenulo se sa sječom glava, rezolutno se tu rezalo. Engleska dobila blago crvenkastu boju, a i ljudi se nekako odinkarnatili, od silnog pogleda na rijeke krvi postadoše nekako riđi, doduše ne svi. Mnogi. Glave lete amo-tamo, posvud, na sve strane, u tolikoj mjeri da bi čovjek prisutan glavosjeku morao piruetu načiniti da bude siguran da će vidjet krajnje odredište glave, svuda lete. Ali ne onaj koji je obezglavljen već onaj koji to gleda.</p> <p> (Treba li uopće reći da pod tim mislim na živog, cjelovitog muža, onog koji još nosi glavu na ramenima a ne na onog koji je upravo obezglavljen jer taj bi sve da je i obdaren posebnim sposobnostima morao imati ne znam kakve sreće da mu se sve poklopi, pa da radi piruetu tražeći svoju vlastitu glavu. Razmisli malo, to ne drži vodu. Jer da kaže 'eno je glava odletjela tamo, vidim je', reći ću mu e teško da je vidiš, polumbrate moj dragi, ta zar si zaboravio da nemaš oči pa neće biti da je vidiš, a ako si mi naumio objasnit da si razabrao gdje je glava pomoću sluha odmah ću te prekinut da se ne sramotiš i reći 'nisi ni po sluhu mogao razabrati gdje je otišla i kamo ju je odvela sudbina, glavu otfikarenu, jer gdjesti uši? pobratime mio, a i radije budi čovjek pa priznaj da si se malko preračunao kad si naumio da kažeš eno mi glave tamo i tamo, jer pošto si i bez usta ostao ne možeš zapravo ni izreći to što si naumio da rekneš. Nemoj se izvlačit i pozivat na drugo, da si zaključio uz pomoć ovog i onog jer nisi, omiljeni moj, razmotri malo, osto si bez uma koji je odletio tko zna gdje pa se sad ovaka bezuman upireš objasniti nešto i trsiš se i trudiš, a sa slabim uspjehom.&nbsp; Osim ako si možebitno trbuhozborac kakav nije viđen, pa govoriš iz ždrijela, no i to bi te teško tko mogao razumjeti, eventualno da nasloni uho na trbuh pa pažljivo posluša to što se trsiš objasnit, a valjda ima i takvih dobrih duša, negadljivih, voljnih strpljivo saslušati što si mu takav čudovišan naumio izgrgljat, evo ja ću prvi priznat da te ne bih poslušao da te vidim kako mi prilaziš mašuć rukama u želji da mi objasniš kako ti se glava nalazi tamo gdje se već nalazi, a iz vrata ti umjesto glave nekadašnje sad predstavu daje i egzibiciju od sebe radi buket najrujnijih ruža, ko crveni gejzir, razmeće se mlaz i mijenja oblik i razinu uzbibanuća, ko' crveni vodoskok što se osilio pa pravi od sebe nepotrebni spektakl. Da mi priđeš takav bezglav a ispružene ruke u želji da se rukuješ sa mnom, zacijelo bih se izmaknuo i rekao mani me se spodobane jedan, izgubio si glavu, ne ponašaj se kao da nisi jer ne samo da nije primjereno već je brat bratu zastrašujuće. Uznemiruje čovjeka već sam pogled na te, a još da i porazgovarat moramo e neće to proći).</p> <p> Drugim riječima, čovjek bi bio primoran okrenuti se oko vlastite osi da obuhvati sve moguće destinacije putujuće glave, da uključi u razmatranje sve potencijalne pravce u kojima su glave letjele i prouči sve moguće putanje glavoleta po svršetku glavosjeka. To je tako, to je priroda glavosjeka, glava poleti tu, pa odleti tamo, leta kako joj se prohtije, ima tu razloga raznih, sjekira upada pod kutom ovim, pada glava, pod kutom onim, eno je već leti u neočekivanom smjeru, odsječena od napornog sidra koje ju je držalo uzemljenom, slobodna svih onih utega koji su je opterećivali u njezinom razvoju od veličine nedostojne i samog punoglavca pa do prave pravcate tikve, opterećene kojekakvim mislima, pa i brigama, a i ponekim, zašto ne bismo i to rekli, veseljem, jer glava zna što znači poslovica udri brigu na veselje, pa je središte obradovanja, od u potezu od blagog pa do obradovanja srednjeg intenziteta, kontroliranog razumom i razboritošću, jer kad god se emocija popne iznad crvene linije na pokazivaču osjećaja te dođe do nekontroliranog veselja i radosti eto ih gdje se iste te emocije najednom sele u srce, pa tamo plešu i orgijaju do iznemoglosti - uz ritam zvukove pneumatskog sintesajzera što sintetizira srčano - zacijelo još i više jer ko da su puštene s uzdi, znaju one da su umakle kontroli i prijekornom pogledu razboritog duha, pa se uhvate u kolo i plešu, uz viku i ciku nedostojnu pristojnog čovjeka, kao da su poganke od Hekate odaslane i njenom bezvjerskom čarobnom vodicom poškropljene, a ne puki osjećaji, makar i ekstatični.</p> <p> Puno ih je posjećeno, glavurdi, pa su krvnici morali naručiti i velike košare da potrpaju sve te tintare na jedno mjesto pa da ih se baci u dumaču, a ne da ih se nosi i raznosi kako tko stigne, jednu glavu u jednu ruku, a drugu u drugu, pa sad hajmo, ima da ih se pobaca tamo gdje je naumljeno, ili nabije na kolac, pa da te glavice onako izbeljene i iskolačenih očiju unose nemir međ žiteljstvo našeg kraljevstva, da nam obespokoje seljaštvo, preneraze gospe i uveseljavaju djecu. Valja reći, Erik Glavosjek je dobro i na primjer budućih naraštajima sve to uredio i organizirao, znalo se uvijek tko je za što zadužen, tko siječe, tko skuplja, tko čisti, tko sjekiru izrađuje, tko na kolac nabija, tko tintarama jamu puni, a svi ti ljudi koji su sudjelovali u toj raboti za istu su i nagrađeni, pa se i tu profitiralo i otog zaradilo, i gladna su se usta nahranila. Vidje i uvidje kralj da se od glavosjeka može profitirat pa je malo i produžio kampanju dekapitiranja, možda i ponekog nevinog sasjekao, možda i posjekao pokojeg što se našo na putu veli ni kriv ni dužan, al i taj nevini bi da je živ priznao, ako je pravi kršćanin i podanik ispravnih načela i pogleda, da je dobro sve to kralj smislio i ispravno odredio, pa sve ako se gdjegdje i pretjeralo pa se i gdjekad zašlo u neki vrt u koji se nije možda moralo i poneka glavica luka odsjekla tamo gdje nije trebala. Uostalom, tko su oni da propituju zašto je kralj uradio to što je uradio, bolje da šute, jer ima kralj rješenja za takve orogoborene, na bunu spremne i pripravne. Helebarde je dao izbrusiti, sikirice naoštriti, mačeve nove izliti a i velike sjekire za novi glavosjek pripremiti. Rasporedio je Glavosjek glavosječu po cijelom kraljevstvu, da svi vide neki dinar od silnih glavurdi i da se oprospere podanici.</p> <p> Uostalom, kraljevstvo mora od nečega živjeti i preživjeti, jer neprijatelj je uvijek blizu, a poneki i među nama samima, spreman da se oda teroru i napakosti narodu. Priprema neprijatelj zlo, to nam valja uvijek upamtiti, da znamo reagirati kad do toga dođe, a doći će. No, dok je kralj tu, neće se taj zločinac zločina nazločiniti! Branit ćemo se mi gdje god treba i kako god treba. Kralj naš Erik uzeo nas je u protekciju, da nas obrani i od zla bezbrojnih sačuva, i njemu predajemo svoje živote da ih zaštiti i da nas od zla spasi.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/JOKn33-q4Ao" width="600"></iframe></p> <p> <strong>POČECI</strong></p> <p> <strong>א בראשית ברא אלהים את השמים ואת הארץ</strong></p> <p> Ista ona skupina stručnih ljudi nedavno je ekshumirala tijelo Pica della Mirandole. Tom prilikom otkrili su više važnih stvari no ovom prilikom istaknut ćemo tek dvije: pretpostavke da je otrovan pokazale su se točnima, što nije bilo teško predvidjeti s obzirom da imamo pisano priznanje čovjeka koji ga je otrovao,&nbsp;<strong>Adenina Zitosinija</strong>. Također, na Picovom repu dugom dva i pol metra pronađena je utetovirana inkantacija na latinskom, na tumačenju koje odonda radi tim stručnjaka, ali ne istih onih koji su ga iskopali i po njemu čeprkali. Donosimo prijevod s repa:&nbsp; Kaže: Nasred šume vašeg života, nađoh se na nekom svijetlom putu jer sam bio pobjegao iz zastrašujuće šume, vidim i putokaz &nbsp;<br /> &nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; veli noć je<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; i krećem se<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;dakle idem&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;šećem se.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Spreman&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; za promjene,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;u mom Adocentynu,<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;na nevidljivim&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp; cestama<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;zavojitim,<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;ma pravim&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;serpentinama,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; pun energije,&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; agregat&nbsp;mi<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; u džepu&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; kaputa,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; posvećen&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;sam mogućoj&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;soluciji,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;odgovoru<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; na pitanje&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; nastalo<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; tempiranjem<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; odgovora na&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; temeljna&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;pitanja,&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> Podvrgnut najtežim naporima, kolebam se između komfora i raspuštenog života. U&nbsp;komformacijskim<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;kolebanjima&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp;zbog energije&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;nastale<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;nemišljenjem&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;pregrijale<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; se misli&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;otopile u<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; samima sebi.<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;U tom plesu&nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; slijepih ulica&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; sa slijepim ulicama<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp;misao rastežem&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp;kao žvaku koju&nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; nastojim odlijepiti&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; s guzice: stanje&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;rastegnutosti&nbsp;&nbsp; &nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; na stražnjem<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; džepu&nbsp;hlača. &nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Ne razmišljam&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;bar ne mnogo&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;o tom lancu<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;praznine<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;između&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; misli, jer&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; može biti<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp;da je baš<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; to autentično,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ono&nbsp;moje,<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;to ipak<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; postoji,<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;mada&nbsp;ljudi&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; misle da<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; je buka<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ono što je<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;zaista<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;ono što<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;su zaista.<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Zamračen<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; je pogled<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;na konvoj,<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;što mili u<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;sjećanju.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> Prije formiranja kaste svećenika svi su se praćakali u odsjaju što će biti pometen pod tepih satkan od neonskih niti jezika. No evo kraja pa ću reći da se rastežem&nbsp;<br /> &nbsp; slično&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp;gumenoj&nbsp;<br /> &nbsp; traci.&nbsp;<br /> &nbsp; Koristeći&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp;optička&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp;kliješta,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;entropijsko&nbsp;<br /> &nbsp;r &nbsp;a &nbsp; s&nbsp; &nbsp;t &nbsp; &nbsp; &nbsp;e &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;z&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; a&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; nj&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;e<br /> &nbsp;steže pluća&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;,&nbsp;<br /> &nbsp;okularnim<br /> &nbsp; &nbsp;atletičarima,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp;recimo troskokašima<br /> Serpentine mi postaju ili prevelike ili tako male da ih se jedva može nazvati zavojima. Pozitivan sam, dobre volje, i sam, pa evo krećem zavijati u noći, kao što zavijaju odbojni mačo muškarci u holivudskim filmovima. Zašto mi je super zavijanje, to nema smisla. Stanje&nbsp;<em>in vivo</em>&nbsp;je negativno stanje. Gle, kako se tekst odmotava, kao što su bogataši na zabavama u 18. stoljeću odmotavali egipatsku mumiju tokom cijele večeri, a kad bi je odmotali krenuo bi srdačan razgovor, a zatim orgije: (Prijevod tetoviranog repa sa stražnje strane):</p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Našao sam<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;spremnost&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;na promjene,&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;ta nalazim se<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;u specifičnom&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; dijelu grada<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;punom doista<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; nevidljivih&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;i sitnih<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ljudi i<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; isto<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; tako<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ne-<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; vi-<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;dlij-<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;vih<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;kvar<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;tova &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp;n&nbsp; &nbsp; e&nbsp; &nbsp; &nbsp;v&nbsp; &nbsp; &nbsp;i&nbsp; &nbsp; &nbsp; d &nbsp; &nbsp; Adocentyna&nbsp; &nbsp; lj &nbsp; &nbsp;i&nbsp; &nbsp; v&nbsp; &nbsp; &nbsp;o&nbsp; &nbsp; &nbsp; g &nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp;Napor.<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;Kolebanje. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Sijamski<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;život,<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Kako se on zove?&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Na koga misliš? &nbsp; &nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Mi smo se sjetile!&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Pjesnik izbrisana &nbsp;&nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; imena slijepe ulice&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; iza tvoje zgrade<br /> &nbsp; &nbsp;&nbsp;Reci. Aleksa. Kako?&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Šantić Šantić Šantić<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;</p> <p> <strong>3. TERMINACIJA</strong></p> <div> &nbsp;</div> </div> </div> <p> &nbsp;</p> Neven Svilar Fri, 16 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/doomsday-clock http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/doomsday-clock Libri za lajk ili za vajk? <p> Sa(n)jam knjiga u Istri je predstavio izbor od 15 knjiga u konkurenciji za nagradu sajamske publike 'Libar za vajk'.&nbsp;</p> <div> Predstavljena je ovogodišnja nagrada <strong><em>Libar za vajk</em></strong>, nagrada publike sajma <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/slobodni-ste-sanjati"><strong>Sa(n)jam knjige u istri</strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radi se o nagradi za knjigu koja će, po mišljenju ponajboljih hrvatskih knjižara i čitalačke publike Sajma, generacijama ostati u obiteljskim knjižnicama, čuvana – zbog svoje svevremene vrijednosti – <em>za vajk</em>. Povezujući autore, nakladnike, knjižare i publiku, nagrada ističe iznimne nakladničke projekte – one koji nisu isključivo komercijalni, ali su itekako relevantni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U izbor za ovogodišnju nagradu <em>Libar za vajk </em>ušli su knjižni naslovi nakladnika koji sudjeluju na 24. Sa(n)jam knjige u Istri, a objavljeni su od 1. listopada 2017. do 1. listopada 2018. godine. Popis od petnaest naslova sastavili su članovi stručnoga žirija – <strong>Vlatka Balinčić </strong>(Castropola), <strong>Dražen Dabić </strong>(Bibliofil) i <strong>Dragana Vujatović </strong>(Superknjižara). Nominirali su iduće naslove:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Vlatka Balinčić</u></div> <ul> <li> <strong>Julijana Adamović</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/divlje-guske"><em><strong>Divlje guske</strong></em></a>, Hena com</li> <li> <strong>Gordana Gadžić</strong>: <strong><em>Hod po rubu, s Ivicom</em></strong>, Školska knjiga i Teatar Rugantino</li> <li> <strong>Georgi Gospodinov</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/fizika-tuge"><strong><em>Fizika tuge</em></strong></a>, Fraktura</li> <li> <strong>G. W. F. Hegel</strong>: <strong><em>Filozofija povijesti</em></strong>, Jesenski i Turk</li> <li> <strong>Igor Mandić</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/predsmrtni-dnevnik"><strong><em>Predsmrtni dnevnik</em></strong></a>, VBZ</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Dražen Dabić</u></div> <ul> <li> <strong>Julian Barnes</strong>: <strong><em>Jedina priča</em></strong>, Opus Gradna</li> <li> <strong>Ješa Denegri</strong>: <strong><em>Gorgona</em></strong>, Avantgarde Museum</li> <li> <strong>Karl Ove Knausgaard</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/jesen"><strong><em>Jesen</em></strong></a>, Naklada OceanMore</li> <li> <strong>Matko Meštrović</strong>: <strong><em>Do kuda? Do kada?</em></strong>, Hrvatska sveučilišna naklada</li> <li> Skupina autora: <strong><em>Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost</em></strong>, Školska knjiga i MUO</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Dragana Vujatović</u></div> <ul> <li> <strong>Ingmar Bergman</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/rodjeni-u-nedjelju"><strong><em>Rođeni u nedjelju</em></strong></a>, Disput</li> <li> <strong>Pavel Gregorić</strong>, <strong>Željko Porobija</strong>: <strong><em>Horizonti ateizma</em></strong>, In. Tri</li> <li> <strong>Pieter M. Judson</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/povijest-habsburskog-carstva"><strong><em>Povijest Habsburškog Carstva</em></strong></a>, Sandorf</li> <li> Skupina autora: <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/bogata-knjiga-o-skrivenoj-mocvari"><strong><em>Močvara i priča o URK-u – 20 godina nezavisne kulture uz Močvaru i URK</em></strong></a>, UPI 2M</li> <li> <strong>Grigor Vitez</strong>, <strong>Peter Škerl</strong>: <strong><em>O zecu koji se volio smijati</em></strong>, Ibis grafika</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> O dobitniku nagrade odlučit će glasovi kupaca pulskoga sajma <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/slobodni-ste-sanjati">u razdoblju trajanja Sajma</a>, od 29. studenog do 7. prosinca 2018.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu, staklenu skulpturu dizajnera <strong>Mauricija Ferlina </strong>i 10.000 kuna, koje osvajaju i nakladnik i autor knjige, sponzoriraju Arena Hospitality Group, Općina Medulin i TZ Općine Medulin.</div> Booksa Booksa Thu, 15 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/libri-za-lajk-ili-za-vajk http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/libri-za-lajk-ili-za-vajk VBZ-ov natječaj za roman u rukopisu 2019 <p> Važna novost je da će pobjednički roman biti objavljen i na engleskom jeziku, u izdanju Istros Books. Rok za prijavu: 1.2.2019.</p> <div> Izdavačka kuća <strong>V.B.Z.</strong>&nbsp;petnaesti put raspisuje javni natječaj za književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman godine. Autora najboljeg romana u rukopisu očekuje novčana nagrada u bruto iznosu od 100.000,00 kuna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rok za slanje rukopisa na natječaj je <strong>1.2.2019.</strong> godine, a rukopisi se predaju pod šifrom. Tekst javnog natječaja s detaljnim propozicijama dostupan je na <a href="http://www.vbz.hr">internetskim stranicama izdavača</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri će i ove godine djelovati u sastavu: <strong>Zoran Ferić</strong>, <strong>Jagna Pogačnik</strong>, <strong>Mile Stojić</strong>, <strong>Strahimir Primorac </strong>i <strong>Drago Glamuzina</strong>, a važna novost je da će od ove godine pobjednički roman osim na hrvatskom biti objavljen i na engleskom jeziku, u izdanju britanske nakladničke kuće <strong>Istros Books</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu su posljednjih godina primili&nbsp;<strong>Ivica Prtenjača </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/navrh-brda-iznad-krda"><strong><em>Brdo</em></strong></a>), <strong>Marina Vujčić </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/reportaze/fatalna-igra-na-sigurno"><strong><em>Susjed</em></strong></a>), <strong>Lada Vukić </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/dosada-knjizevne-korektnosti"><strong><em>Specijalna potreba</em></strong></a>) i <strong>Ivica Ivanišević </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/dosada-knjizevne-korektnosti"><strong><em>Knjiga žalbe</em></strong></a>) te <strong>Marina Šur Puhlovski </strong>(<strong><em>Divljakuša</em></strong>).</div> Booksa Booksa Thu, 15 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/vbz-ov-natjecaj-za-roman-u-rukopisu-2019 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/vbz-ov-natjecaj-za-roman-u-rukopisu-2019 U tuđa četiri zida <p> U nagrađenom romanu 'Uspavanka' Leïle Slimani pratimo dadilju Louise koja iz nemoći i zbog potlačenosti čini stravičan zločin.</p> <div> Zločin uvijek zahtijeva kaznu. Zločin je tu da bi bio kažnjen, osuđen od strane društva koje se zgraža, sankcioniran od strane institucija i države u koju su sve oči molećivo i s očekivanjem uprte, on traži da bude osvećen. A kad se kazna dogodi u svoj svojoj gnjusnoj i, na koncu, očekivanoj materijalizaciji, samo manjina počinje shvaćati kako je zločin mogao biti spriječen, dok je većina zapravo svo to vrijeme do same kulminacije, pa i nakon toga, ostala gluha na vrištanje tihih, mirnih i povučenih osoba iz naših života. Zato književna djela poput kultnog <strong><em>Zločina i kazne </em>Dostojevskog</strong>&nbsp;daju glas upravo tim tihim pojedincima i pojedinkama te ostavljaju mogućnost osude, ali i razumijevanja njihovih postupaka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Francuska autorica marokanskog porijekla <strong>Leïla Slimani </strong>inspiraciju za svoj nagrađivani roman iz 2016. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/uspavanka-1530791679"><strong><em>Uspavanka </em></strong></a>crpi iz stvarnog zločina iz 2012. godine kad je u New Yorku dadilja kuhinjskim nožem usmrtila dvoje djece u dobi od dvije i šest godina, nakon čega je pokušala ubiti sebe, ali je preživjela. Roman nas odmah na početku odvodi na mjesto zločina s kojim se suočavamo kroz strašan prizor kojem svjedoče brojni susjedi i susjede, državni službenici, liječnici, šokirana majka...&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kroz radnju romana pratimo tragičan glavni lik dadilje Louise, čije je "krhko i nježno tijelo krilo snagu diva". Louise se čini kao savršena dadilja, djeca je obožavaju, igra se s njima kao da je i sama dijete, priča im detaljne i uzbudljive priče, a kućanske poslove, kojih je sve više i više, obavlja bez pogovora i bez greške. Ona je "istovremeno nevidljiva i neophodna", "poput onih sjena u kazalištu koje u mraku pomiču dekor po pozornici", ona "diskretna i moćna, posluje iza kulisa". Gotovo cijeli život brinula se za djecu drugih ljudi, dok je vlastitu kćer zanemarila, kao što je često zanemarivala vlastitu sreću, ulaganje u sebe i svoje obrazovanje. Imala je kćer koju nije željela i koja ju je napustila, nasilnog i ogorčenog muža s kojim je bila u nesretnom braku, a kad je umro, ostavio joj je samo dugove, prekinute parnice i novčane probleme.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Louise se zapošljava kao dadilja kod Myriam i Paula, bračnog para koji pripada srednjoj klasi i živi u malom pariškom stanu s dvoje djece. Zaposlili su Louise nakon što su shvatili kako im djeca ne donose samo sreću, nego su im i teret pri postizanju uspjeha u vlastitoj karijeri i pri ostvarivanju sreće i slobode.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prije dolaska Louise u njihov dom, Myriam je bila pod velikim pritiskom zbog nagomilanih obaveza s djecom, zapustila je samu sebe, nije se osjećala privlačnom, Paul joj nije pružao dovoljnu podršku u odgoju djece i njihovom braku. Uloga majke i supruge padala joj je sve teže i loše je utjecala na njezino psihofizičko stanje. Ubrzo nakon dolaska Louise, Myriam se ponovno posvetila želji da uspije kao strastvena odvjetnica, postala je zadovoljna i sigurna u sebe. Louise je Paulu također donijela olakšanje jer mu je uloga oca i muža uzimala puno truda i vremena, pa se sada napokon mogao baviti glazbom kako je htio, snimajući u studiju, tragajući za novim zvukovima i uživajući u tome. Među njima i dadiljom tako se stvorila određena mučna međuovisnost u kojoj su oni, koliko god vidjeli da im dadilja preuzima kontrolu nad životom i koliko god im ponekad bila smetnja, trebali njezinu prisutnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, Louise se grčevito hvatala za tu njihovu potrebu, imala je kontrolu nad djecom i njihovim stanom, iako je njezin privatni život bio potpuno opustošen. Nitko nije poznavao pravu Louise, niti je imao interesa da je upozna. Ona je svoj život živjela u domovima drugih, kroz život Myriam, Paula i njihove djece s kojom je možemo poistovjetiti. Louise je zapravo njihova lutka: vode je sa sobom na ljetovanje, pozivaju na večere s prijateljima, ali nikada je ne pitaju ništa o njezinom životu, niti ona ima što reći o tome. Ona samo stoji kao trofej najbolje dadilje, kao simbol njihovog sretnog i uspješnog života.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njihov način poimanja Louise vidimo i kroz odnos prema njezinu tijelu, koje je u Paulovim očima kao djetinje, koje on nije ni primjećivao. Vidio ju je kao "lutkicu" prema kojoj, kako radnja odmiče, osjeća sve veće gađenje. Iz ovog odnosa, u kojem Louise postaje 'nužno zlo', iščitavamo kompleksne društvene probleme koji se tiču potlačivanja radnica i zanemarivanja činjenice da su ravnopravna ljudska bića.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uspoređujući likove Myriam i Louise, shvaćamo da osjećaj manje vrijednosti i težina društvenih očekivanja nisu rezervirani ni za koga posebno, da iz različitih perspektiva možemo pronaći one akcente nezadovoljstva i teškog života pojedinaca i pojedinki. Ti odnosi raznolikih likova u romanu jako suptilno i kroz detalje njihove svakodnevice pokazuju da je svatko nesretan na svoj način i da se u svijetu nejednakosti svi bore za vlastiti opstanak. Ako odnos Myriam i Louise čitamo u ključu ženskog pitanja, a smatram da je to jako važno za ovaj roman, možemo vidjeti da su obje kao majke i supruge nesretne jer su na neki način podbacile u toj ulozi koja im je nametnuta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Različite klasne, kulturne, rasne, spolne i religijske razlike izranjaju iz različitih likova, prostora Pariza i situacija u romanu: tu su prizori parkova s beskućnicima, skupi izlozi kojima se Louise divi, njezina siromašnija četvrt u kojoj izaziva čuđenje jer je bjelkinja, problemi s upisom djece u privatne škole, pa zbog financijskih teškoća moraju ići u državne škole u kojima su problematični imigranti itd. Dakle, svi likovi susreću se s nekim od društvenih problema bez obzira na svoju kulturnu pozadinu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Louise u ovom romanu ipak stoji kao simbol potlačenosti. Kroz njezin lik uspijevamo osjetiti bijedu i težinu života svih onih koji nisu imali šanse ostvariti uspjeh, financijsku stabilnost, obrazovanje, karijeru, sudjelovanje u visokoj kulturi, uživanje u čarima konzumerizma itd. Autorica njezinu društvenu degradiranost i različite oblike nejednakosti diskretno prikazuje kroz susrete s drugim likovima, npr. s Wafe, imigrantkinjom koju Louise upoznaje u dječjem parku, a koja se kasnije udaje da dobije francuske dokumente.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Napetost se u romanu postiže iščekivanjem zločina prikazanog na početku djela. To nam daje potpuno novu perspektivu iz koje promatramo likove, npr. na neki način sažalijevamo Myriam u trenucima dok se raduje svojoj djeci i mašta o budućnosti jer znamo da će njezina djeca biti mrtva, a ona bez sretne budućnosti. Kratke i efektne rečenice stvaraju dramatičnost, a razvoj ludila kod Louise gura nas da sve napetije čekamo njezin odgovor na trenutno stanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prema kraju romana pratimo kako savršena i nepogrešiva dadilja gubi kontrolu nad svojim životom, osjećajima, djecom i psihičkom stabilnošću. Iščekivanje se gradi kroz njezino sve gore psihičko stanje, uzrokovano financijskim problemima i strahom od gubitka posla. Louise kod čitateljica i čitatelja izaziva ljutnju jer nije preuzela kontrolu nad svojim životom dok je mogla, ali i suosjećanje jer je iskorištena, potlačena i nije imala priliku živjeti boljim životom za kojim žudi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kroz cijeli roman, Louise je pasivan lik prema kojemu je život nepravedan i ona djeluje u sjeni tuđe sreće. Na kraju, dok zapravo čekamo da nešto napravi i da se osveti, ona postaje aktivni lik koji pod pritiskom društvene nepravde i nemoći čini stravičan zločin koji mi barem malo opravdavamo. Ono što nas sputava u potpunom opravdavanju čina je činjenica da je ubila nevinu djecu. Unatoč tome što postaje aktivan lik, pitamo se zašto onda nije ubila Paula i Myriam. Je li to zato što je to ubojstvo djece još veća kazna za roditelje ili zato jer ju je ipak, na koncu, njezino stanje dovelo do potpunog ludila i nemogućnosti rasuđivanja?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Možemo se zapitati i zašto nije preuzela kontrolu nad svojim životom dok je mogla – ili to uopće nije mogla jer ju je društvo poguralo na dno? Ako govorimo o Louise kao o potlačenom liku bez glasa, rame uz rame s onima koji su iznimno nisko na društvenoj ljestvici, a to su djeca i radnice, možemo se referirati na esej&nbsp;<strong>Gayatri Spivak </strong><a href="http://planetarities.web.unc.edu/files/2015/01/spivak-subaltern-speak.pdf"><em>Mogu li podčinjeni govoriti?</em></a> o glasu koji se uvijek daje odozgo onima koji su društveno niže rangirani, a koji uvijek ovisi o odnosima moći unutar kulture. Možda je upravo taj zločinački čin ubojstva glas koji je Louise cijelo vrijeme utišavala da bi ga na kraju pustila, ali ne više kao glas, nego kao krik zbog nepravde i želje za slobodom.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Tekst je nastao u sklopu Booksine novinarske prakse.</em></div> Maša Borović Wed, 14 Nov 2018 08:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/uspavanka http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/uspavanka Velika nagrada za Dašu Drndić <p> Warwick Prize for Women, nagrada za najbolju žensku književnost u prijevodu objavljenu u UK, dodijeljena je romanu 'Belladonna'.</p> <div> Odlične vijesti iz Engleske!</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Warwick Prize for Women in Translation</strong>, nagrada za najbolju žensku književnost u prijevodu objavljenu u UK, ove je godine dodijeljena nedavno preminuloj <strong>Daši Drdnić </strong>za roman <strong><em>Belladonna</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> O <em>Belladonni</em>, izvorno objavljenoj 2012. u <strong>Frakturi</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-175-dasa-drndic">tada je za Booksu pisala <strong>Ivana Ančić</strong></a>: "Bilo da se radi o patnji starih i bolesnih, traumama raseljenih ili neizrecivim užasima kojima su podvrgnute žrtve ratova, Drndićka se bori za njihovo pravo na dostojanstvo, individualnost i mjesto u kolektivnom društvenom pamćenju. Pritom se bavi ne samo odnosom bilo kojeg pojedinca, već pogotovo umjetnika i intelektualca, s prošlošću."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman je na engleski prevela <strong>Celia Hawkesworth </strong>i ove godine objavila kuća <strong>Maclehose Press</strong>. Žiri je nakon čitanja 53 djela zaključio da se radi o najboljoj prevedenoj knjizi jedne autorice: "<em>Belladonna </em>je iznimno snažan roman koji krši mnoga pravila pisanja. Dijelom povijesna kronika, dijelom (auto)biografija, to je ujedno tekica osobnih opsesija&nbsp;– popisa deportiranih; poštanskih markica; fotografija nepoznatih ljudi i biljki&nbsp;– koje sve izgaraju u furioznoj naraciji. Ovo epsko suočavanje s prošlošću spaja crni humor i historijsko istraživanje s vizionarskim, proročkim glasom."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prevoditeljica Celia Hawkesworth je na primanju nagrade dodala: "Svatko tko prvi put susreće djelo Daše Drndić neka ne očekuje lagano štivo – od nekonvencionalnog spoja fikcije i fakcije sve do stalno ljutitog tona, njezino je djelo iznimno originalno. (...) Daša je pri komunikaciji uvijek bila iznimno pristupačna i strpljiva, objašnjavala mi je nepoznate pojmove iz svog bogatog vokabulara koji potječe iz raznih tradicija bivših jugoslavenskih zemalja i njihovih dijalekata. Suradnja s njom i doprinos da ovo iznimno djelo dođe do šire publike spadaju u moja najveća životna zadovoljstva."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U finalu su se uz Dašin roman našli <em>Flights </em>(<strong>Olga Tokarczuk</strong>, s poljskog prevela <strong>Jennifer Croft</strong>), <em>Go Went Gone </em>(<strong>Jenny Erpenbeck</strong>, s njemačkog prevela <strong>Susan Bernofsky</strong>), <em>River </em>(<strong>Esther Kinsky</strong>, s njemačkog preveo <strong>Iain Galbraith</strong>), <em>The House with the Stained-Glass Window </em>(<strong>Żanna Słoniowska</strong>, s poljskog prevela <strong>Antonia Lloyd-Jones</strong>) i <em>The White Book </em>(<strong>Han Kang</strong>, s korejskog prevela <strong>Deborah Smith</strong>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku dodajemo da nam je drago što je nagrada otišla našoj iznimnoj autorici i suradnici te nam je žao što nije doživjela tu počast&nbsp;– mada, s druge strane, takav tip priznanja nije trebao ni njoj ni nama <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/perpetua-dasa">da bismo pojmili značaj njene proze</a>.</div> Booksa Booksa Wed, 14 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/velika-nagrada-za-dasu-drndic http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/velika-nagrada-za-dasu-drndic Festivalski program Interlibera <p> U sklopu sajma ove će se godine održavati i književno-glazbeni program 'Interliber Premium'.</p> <div> U sklopu sajma <strong>Interliber </strong>ove će se godine od 13. do 18.11. održavati i književno-glazbeni program <em><strong>Interliber Premium</strong></em> u organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara pri HGK te Zagrebačkog Velesajma.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj programa je Interliberu izgraditi festivalski karakter. Program će se održavati u paviljonu 5 (galerija na prvom katu) i paviljonu 6 (glavna bina). Isti je sastavljen od stručnih panel diskusija te predstavljanja novih književnih naslova domaćih i inozemnih autora.<br /> <br /> Raspored događanja nalazi se na stranici Interlibera.</div> Booksa Booksa Tue, 13 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festivalski-program-interlibera http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festivalski-program-interlibera Stan Lee (1922 - 2018) <p> Preminuo je čuveni strip scenarist, autor priča o Marvelovim superjunacima i ključna figura 'srebrnog doba američkog stripa'.</p> <div> U 96. godini života preminuo je <strong>Stan Lee</strong>, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih strip scenarista.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lee je autor stripova o Spider-Manu, Daredevilu, Hulku i brojnim drugim junacima stripova koje je objavljivao američki izdavač <strong>Marvel</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lee je stripove počeo raditi još 1940-ih, no najuspješnija&nbsp;djela radio je 1960-ih kad su njegovi stripovi činili okosnicu tzv. <em>srebrnog doba američkog stripa</em>. Lee je tada počeo pisati o junacima koji uz supermoći imaju i ljudske mane. Niz je počeo s <strong><em>Fantastic Four</em></strong>, a uslijedili su <strong><em>Iron Man</em></strong>, <strong><em>Hulk</em></strong>, <strong><em>Spider-Man</em></strong>, <strong><em>Doctor Strange </em></strong>i <strong><em>Silver Surfer</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Trebalo je proći nekoliko desetaka godina dok njegovi popularni stripovi nisu doživjeli jednako popularnu ekranizaciju, no i to se dogodilo 2000-ih, počevši s filmom <strong><em>X-Men </em></strong>(2000.) redatelja <strong>Bryana Singera </strong>i nastavivši se s nizom povezanih filmova koji dijele isti fikcionalni univerzum Marvelovih stripova.<br /> <br /> Lee je jednom prilikom rekao: "Naš cilj je da se jednog dana inteligentna odrasla osoba ne srami šetati ulicom sa stripom u rukama. Ne znam je li to moguće, ali tome stremimo."<br /> <br /> Doživio je vidjeti svoj uspjeh.<br /> <br /> info: <a href="https://www.theguardian.com/books/2018/nov/12/stan-lee-obituary">The Guardian</a></div> Booksa Booksa Tue, 13 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stan-lee-1922-2018 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stan-lee-1922-2018 Anomalija zvana život <p> Dragan Pavelić u romanu 'Vrijeme lala' hrabro zaobilazi pripovjedačke konvencije historijskog romana.</p> <div> Među mnoštvom društvenih preokreta, kojima je tokom posljednje decenije svjedočio Zapad u svojim središnjim koliko i perifernim kulturnim zonama, nezanemariv je i upečatljiv neočekivani procvat istraživačkog zanimanja za oblasti kao što su <em>osmanistika</em>, <em>turkologija</em>, u širem smislu <em>orijentologija</em>, a razlozi za to variraju u rasponu od isključivo političko-ideoloških pa sve do onih autentično znanstvenih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svakom slučaju, jasno je da Osmanski imperij, čija je politička vladavina obilježila više od pet stoljeća na području Balkana, te tako i bitno odredila njegovu duhovnu i kulturnu fizionomiju sve do dana današnjeg, traži perspektive koje će povijest pomenutog razdoblja osvijetliti iznad razine površnosti zapadnjačkog orijentalizma. No, čini se da je regionalna književna scena dobila i svoj prvi roman koji po tematskoj orijentaciji očigledno sudjeluje u ovoj obnovi interesovanja za Osmanski imperij i njegovu kulturnu povijest, baveći se, međutim, aspektima i pojedinostima koji su za znanost možda irelevantni, te na način koji je, budući čisto književni, historiografskim znanostima zauvijek van domašaja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Dragan Pavelić</strong>, autor romana <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/vrijeme-lala"><strong><em>Vrijeme lala</em></strong></a>, u pomenutom regionalnom književnom kontekstu je mnogo više autorski prisutan nego zamijećen i afirmiran. Iz skromnog broja dostupnih podataka može se razaznati da je Pavelić 1946. godine rođen u Sarajevu, gdje je radio kao neuropsihijatar u kliničkoj praksi, te uzgred predavao na Akademiji scenskih umjetnosti sve do početka rata devedesetih godina u Bosni i Hercegovini, uslijed čega napušta rodni grad i nastanjuje se u susjednoj Hrvatskoj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Time prestaje njegov neposredan kontakt sa strukom, no počinje njegovo spisateljstvo, debitantskom knjigom <strong><em>Bosanski ljetopis 1992.-1993.</em></strong>, čemu slijede zapisi i romani <strong><em>Između prije i poslije </em></strong>(1998.), <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/sarajlije"><strong><em>Sarajlije</em></strong></a> (2001.) i <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/le-chapelet-de-visoko"><strong><em>Le Chapelet de Visoko</em></strong></a> (2005.), mahom objavljeni za izdavačku kuću <strong>Durieux</strong>. U posljednjih deset godina, počevši od rasprave <strong><em>O samoći, samovanju i usamljenosti </em></strong>(2007.), knjiga <strong><em>Priča od ilduzina jastuka </em></strong>(2008.), <strong><em>Terevenka u Majdanu </em></strong>(2011.), te romana <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/proljece-u-karolinentalu"><strong><em>Proljeće u Karolinentalu</em></strong></a> (2009.), <strong><em>Bijeli udovac </em></strong>(2012.), <strong><em>Knjiga o krilatom fratru </em></strong>(2015.) i <strong><em>Alahimanet Sarajevo!</em></strong> (2017.), ostvaruje se svakako plodonosnija etapa Pavelićevog književnog djelovanja sa romanom <em>Vrijeme lala </em>kao posljednjim u nizu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Temporalno raspršen u dvjestogodišnjem razdoblju Osmanskog imperija, a po estetskim parametrima u svakom smislu eksperimentalan, <em>Vrijeme lala </em>tematski zahvata rubna zbivanja jednog vremena i podzemne tokove jednog društva, koji se, u ovom književnom mikrokosmosu, nude kao ključ za razumijevanje propadanja konkretnog carstva, ali i fenomena <em>propadljivosti </em>kulture uopšte. Ono što bi se moglo smatrati okosnicom radnje u klasičnom smislu riječi smješteno je na stambolski dvor, gdje se, u okolnostima postepenog propadanja carstva, događa i <em>pobuna crnih i bijelih eunuha</em>, među kojima je i glavni lik po imenu Hamza. Gradeći pripovijest oko tog, uslovno rečeno, marginalnog povijesnog događaja, narator nas vodi kroz svijet osmanskog dvora i njegove elite, fokusirajući se na sudioništvo malog broja velikodostojnika u propasti nekoć velike i moćne imperije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U književnim teorijama druge polovine XX. stoljeća, preciznije postkolonijalnim pristupima, postoji pojam <em>historiografske metafikcije </em>kojim se označava, ugrubo rečeno, tendencija postmoderne naracije ka preispitavanju usvojenog povijesnog znanja. Roman <em>Vrijeme lala </em>ima dvostruki pripovjedački okvir, odnosno Pavelićev narator pripovijeda o događajima na osnovu historiografskog istraživanja što ga se poduhvatio čovjek po imenu Prznica. Taj okvir omogućuje jednu vrstu kritičke distance spram samog književnog teksta, a u konačnici i spram zdravo-za-gotovo prihvaćenih 'činjenica' o ovom razdoblju (pri čemu se sam narator ne ustručava komentirati Przničinu građu).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Historiograf je opsjednut, objašnjava se, takozvanim 'vremenom lala', stvarnim povijesnim razdobljem kada se Osmanski imperij počeo 'zapadnjačiti', dakle, otvarati za tekovine zapadnog svijeta, te time gubiti svoju kulturnu i duhovnu supstancu, smatraju jedni, ili uspješno odgoditi propadanje barem za dvjesto godina, vjeruju drugi. No, zbivanja u romanu ne padaju u ovaj vremenski okvir, štaviše, 'vrijeme lala' je samo jedna od etapa, ona inicijalna kojom započinje dekadentno razdoblje u povijesti imperija: Pavelićev pripovjedač se skokovito kreće iz jednog razdoblja u drugo (uspostava <em>Tanzimata </em>ili razdoblja reformiranja vojske, administracije i uvođenja tzv. 'novotarija', buđenje nacionalne svijesti i pojava kemalističkog pokreta početkom XX. stoljeća, itd.), obuhvatajući tako čitava dva stoljeća vremenskog toka, što sugerira da u srcu njegove fascinacije 'vremenom lala' ne stoji jedno povijesno razdoblje koliko sam fenomen <em>tulipomanije</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pod pomenutim pojmom se u literaturi o europskom kapitalizmu, donekle i u povijesti umjetnosti, nalazi podatak o jednom kratkom dobu u Nizozemskoj s početka XVI. stoljeća, kada je zavladala nezapamćena pomama za ovim cvijetom, čije je sjeme uvezeno upravo iz Osmanskog carstva. Cijena tulipana je u jednom trenutku bila jednaka cijeni prosječne kuće, a ne više od deset godina kasnije postat će potpuno bezvrijedan. U osmanskom kontekstu, onako kako ga tretira Pavelićevo <em>Vrijeme lala</em>, riječ je o tulipanu kao naročitom simbolu, te o zanimljivom povijesnom slučaju kada je na urušavanje društveno-političkog i vrijednosnog poretka jedne moćne imperije, njegovo dvorsko plemstvo, i uopšte društvena elita, reagirala idejom uzgajanja cvijeća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Time zapravo dolazimo do ključne preokupacije ovog romana, a to je ideja <em>uzgoja</em>, u širem asocijativnom polju, dakle, ideja <em>kultivacije </em>ili, na koncu, sama ideja <em>kulture</em>, pošto je, etimologijski gledano, riječ o sinonimima. Onako kako je razdoblje dekadencije i konačnog propadanja carstva kronološki okvir, tako je Przničina rasprava o borbi crnih i bijelih eunuha za prevlast na otomanskom dvoru građa i ujedno polje u kojem se razvija siže ovog romana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova tema korespondira sa pomenutom idejom uzgoja, utoliko što su eunusi bili čuvari harema, a sama institucija harema je imala, nasuprot europskoj orijentalističkoj predodžbi o erotsko-hedonističkoj oazi, presudno reproduktivnu funkciju: smisao harema je da obezbijedi najbolje moguće potomstvo sultanatu, a smisao eunuha, kao muškarca čije su reproduktivne sposobnosti eliminirane, jeste da štiti harem i red u njemu, što je dužnost za koju je, budući kastrat, smatran najpouzdanijim. Shodno tome, ideja uzgoja, kultivacije, kako na primjeru fenomena sadnje tulipana u vremenima krize, tako i kroz prizmu pripovijesti o haremu i haremskim čuvarima, postaje okosnica ovog romana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitatelj će svakako primijetiti još jedan karakterističan pripovjedački postupak na razini stila, a to je ritmiziranje proznog teksta povremenim <em>rimovanjem</em>. Rimovanjem rečenica postiže se ironijski, ako ne i osviješteno parodijski odmak od historiografskog predloška, a istovremeno je momenat iz kojega roman crpi i svu svoju latentnu komiku čime, naime, ostaje vjeran svojoj preokupaciji pitanjem propadljivosti kulture.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pandan na razini priče ovom stilskom poigravanju je lociranje anomalije u samu strukturu haremske institucije, a to je crni eunuh, po imenu Hamza. Njegova kastracija, pripovijeda se, nije uspješno i do kraja izvršena, tako da je on, krijući svoju različitost u odnosu na druge eunuhe, čitav život proveo kao haremski službenik, sve do trenutka kada se zaljubljuje u haremsku ženu, 'Hanumicu', i sa njom začinje dijete, što je zbivanje koje se vremenski podudara sa konačnom propašću dvora i raspuštanjem harema. U nastojanju da izbjegne progon, Hamza iz Istanbula bježi u Kairo, tu se nastanjuje i počinje reflektirati o svojoj tajni i nemogućoj ljubavi, kao pojedinac čija se sudbina odvijala u sjeni povijesnih lomova i preokreta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Udruživši tulipan, kao simbol koji istovremeno konotira i 'promiskuitet' i, prema jednoj slavnoj turskoj legendi, ljubavnu čežnju i doba 'raskalašenosti i razbibrige', sa haremom kao ustanovom za uzgajanje najboljih i, naravno, kao takoreći 'standardom' zapadnjačke percepcije Orijenta, Pavelićev roman je u svakom slučaju najviše postigao upravo u svome <em>simbolizmu</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Štaviše, anomalija nekastriranog eunuha u tom zatvorenom kultivacijskom sistemu djeluje kao simbol života koji proklijava kroz pukotine poretka. Poprilično labava i fragmentirana struktura zbivanja, opterećena balansiranjem između historiografije i književnosti, hronike i romaneskne fikcije, površine povijesnih zbivanja i dubine individualnog proživljavanja, neizbježno je sugestivnošću simbola morala nadomjestiti manjak koherencije i jasnoće, koji je, očigledno, bio i stvar autorove namjere kao, uostalom, i nužde da se golem dvjestogodišnji period zahvati sa ne više od dvjestotinjak stranica romana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Konačno, riječ je o književnom ostvarenju koje hrabro zaobilazi pripovjedačke konvencije, parodirajući taj, u našem kulturnom području, naročito etabliran žanr historijskog romana, a temeljno njegovo pitanje je, u pravom smislu riječi, književno: kako izbjeći povijest kao svoj vlastiti usud.&nbsp;</div> Matija Bošnjak Tue, 13 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/anomalija-zvana-zivot http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/anomalija-zvana-zivot Zagrebačka magla: Kraljevi Zapruđa & Utrina <p> Spitzenkandidat Anči i kritičar Ivan T. izgubili su se u magli. Promrzle i gladne, pronaći će ih frontmen Pipsa i veliki Edo Popović...</p> <p> <strong>Anči</strong> i <strong>Ivan T.</strong> čekali su tramvaj broj 9 ne bi li se nekako dotaljigali barem do Draškovićeve, pa će onda pješice do Bookse, no Zagreb je već danima ležao pod naslagama teške i vrlo guste megle i tramvaji, čini se, uopće nisu vozili. Ili ako su i vozili - teško ih je bilo skužiti vu toj megli.</p> <p> "Idemo pješice", predložio je Ivan.</p> <p> Anči je pristala, makar joj se baš i nije dalo naslijepo bauljati kroz tu uistinu rijetko viđenu tjestastu meglu. Ništa nisu vidjeli, a kad ništa ne vidiš – uhvati te nekakva tjeskoba, a i teško se orijentirati. Činilo im se da idu ravno, no onda ispod nogu osjetiše blato.</p> <p> "Ovo je nekakav park ili što?"</p> <p> "Ništa ne brini", samouvjereno će Ivan T., "znam prečicu, evo odmah tu iza ugla izbit ćemo na plato ispred Cibonina tornja."</p> <p> Možda je u blizini doista i bio Cibonin toranj, ali oni ga svakako nisu vidjeli.</p> <p> "Ovo nema smisla", zavapila je Anči, "idemo lijevo!"</p> <p> "Ma ne, evo sad smo tu…"</p> <p> "Gdje?"</p> <p> "Hm… pa ovdje bi morao biti toranj, samo što se ne vidi, a prek puta je zasigurno Tehnički muzej."</p> <p> Ivan T. mislio je kako ide pravocrtno, ali kako je imao razvijeniju desnu stranu mozga – zapravo je stalno, mic po mic, vukao udesno, a da toga nije bio ni svjestan. Anči bi ga tu i tamo povukla ulijevo, ali poslije par koraka mlađahni Booksin kritičar nesvjesno bi opet zagazio udesno. Od dva tijela u megli, Ivanovo je bilo teže pa se Anči i protiv svoje volje morala pokoriti gravitacijskoj sili svojeg slavonskog sudruga.</p> <p> Onda se sudariše s nečim ili nekim.</p> <p> "Tko je to!?" oštro će Anči.</p> <p> "To sam ja, predsjednik HDP-a – <strong>Zoran Ferić</strong> zvani Ferinjo."</p> <p> "Zorane, spasioče naš, to smo mi – Anči i Ivan iz Bookse, znaš li gdje smo?"</p> <p> "Heh, to bih, vidiš, i ja volio znati. Od jučer klamzam po ovoj magluštini, imate li kakav sendvič ili barem dvopek? Potrošil sam sve zalihe."</p> <p> Dadoše mu dvije Bueno čokoladice i pozvaše ga da im se pridruži, no Ferić je odbio i nastavio svojim putom.<br /> <br /> ***</p> <p> Tri debela sata probijali su se kroz meglu i Ivan T. napokon prizna: "Postoji mogućnost da smo se možda izgubili. Također, mislim da sam maloprije čuo žubor rijeke."</p> <p> Anči je skužila nešto - bila je to tabla s natpisom 'DOBRO DOŠLI U SAVSKI GAJ'.</p> <p> "Savski Gaj!? Što je to?"</p> <p> "Evo nas u Novom Zagrebu", pojasni mu Anči, "eto gdje nas je doveo tvoj nepogrešivi osjećaj za orijentaciju."</p> <p> "Novi Zagreb!? Šegačiš li se to sa mnom – kakav sad Novi Zagreb?"</p> <p> Dakako, Ivan T. je čuo za Novi Zagreb, ali nije nikada bio ondje. Zapravo je bio poprilično siguran da se radi o naselju izmaštanom od strane nekolicine hrvatskih prozaika srednje generacije.</p> <p> "Ne", pojasni Anči, "Novi Zagreb je stvarno mjesto, sačinjeno je od Savskog Gaja, Sopota, Zapruđa i drugih kvartova. A sad dođi, moramo se probiti na drugu stranu."</p> <p> Nije prošlo ni sat vremena i Anči je također morala priznati poraz: "Gotovo je – izgubljeni smo zauvijek. Umrijet ćemo od gladi, nismo trebali dati Feriću ona dva Buena."</p> <p> "Bome nismo", prisnažio je Ivan, "ali de bože znaj, u onom trenutku sve se činilo tako lako…"</p> <p> Anči, inače nesklona prevelikim izljevima emocija, poče neutješno cendrati. Ivan nije znao što učiniti – kad bi netko plakao u njegovoj nazočnosti, obično bi se ispričao neodgodivim obvezama i klisnuo što dalje od uplakane osobe. Ali sada takvo što nije mogao – nije želio ostati sam.</p> <p> "No, no, ne plači, djevojko, bit će sve u redu – vidjet ćeš."</p> <p> "Ma što će… šmrc… što će biti u redu!?&nbsp; Da je htjelo biti u redu – već bi bilo. Ja sam Spitzenkandidat na skorašnjim izborima za premijerku Bookse… šmrc… ne mogu klamzati po megli, izabrat će nekog drugog…"</p> <p> "Emh, kaže se Spitzenkandidatkinja, jer si žena, kužiš?"</p> <p> "Whatever! Ionako ćemo svisnuti od gladi…"</p> <p> "To je istina, želudac mi kruli na najjače", pokunjeno će kritičar i sjede do Anči.</p> <p> Skupiše se poput dva grdelina i domalo zadrijemaše. U nemirnim snovima ophajahu ih kuleni, kulenove seke i druge delicije.<br /> <br /> ***</p> <p> Anči se prenu iz nemirna sna, a odmah za njom i Ivan. Dvije sjene stajahu ispred njih.</p> <p> "Tko ste? Ako ste pljačkaši – znajte da smo siromašna čeljad."</p> <p> "Istina, od nas nemate koristi – gladni smo, promrzli i izgubljeni… delamo u Booksi, ja sam Ana, a ovo je moj supatnik, profesor portugalistike i književni kritikus Ivan T., a tko ste vi, dobri ljudi?"</p> <p> Dvije visoke sjene se zgledaše. Onda prva sjena smirenim glasom reče: "Ne bojte se, to sam ja – <strong>Edo Popović</strong>, ne želimo vas opljačkati."</p> <p> Druga sjena dometnu: "A ja sam <strong>Dubravko Ivaniš</strong>, frontmen glazbene skupine <em>Pips, chips &amp; videoclips</em>. Nas dvojica živimo ovdje i kad je ovakva megla – izađemo van i pomažemo ljudima u nevolji."</p> <p> "Gospodine Popović, gospodine <strong>Ripper</strong>, zar ste to uistinu vi? Možete li nam pomoći i nekako nas prebaciti do Bookse?"</p> <p> "Ne, djevojko", Edo će, "po ovoj megli to nije moguće, morat ćete pričekati Interliber."</p> <p> "Ali možemo vas odvesti na ćevape", predloži Ivaniš.</p> <p> Anči i Ivan T. zacendraše u duetu, ali ovaj put bijahu to suze radosnice. Edo i Dubravko izvadiše iz ruksaka dva američka ćebenceta i ogrnuše nesretnike, te ih odvedoše u ćevabdžinicu gdje je bilo toplo kao u raju. <em>Actually</em>, ta sjajna ćevabdžinica cijelo vrijeme nalazila se 16 metara dalje, ali de bože znaj što se krije vu megli toj.</p> <p> I tako su dobrostivi kraljevi Zapruđa i Utrina spasili život našim junacima. No to, jasno, nije sve.</p> <p> (nastavlja se)</p> <p> ***</p> <p> F.B., 9. studenog 2018., Novi Zagreb</p> F. B. Fri, 09 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/zagrebacka-magla-kraljevi-zaprudja-utrina http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/zagrebacka-magla-kraljevi-zaprudja-utrina Inovacije muzejskog izdavaštva <p> Muzejski dokumentacijski centar će na Interliberu predstaviti godišnju izdavačku djelatnost 116 hrvatskih muzeja.</p> <div> <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/interliber-top-5"><strong>Interliber</strong></a> će 37. godinu za redom ugostiti Izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija u organizaciji <strong>Muzejskoga dokumentacijskog centra</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj izložbe je promovirati godišnju izdavačku djelatnost hrvatskih muzeja i galerija. Ovakvo javno predstavljanje muzejske izdavačke djelatnosti uz druge, male i velike, domaće i inozemne izlagače nakladnike, upoznaje nas i s drugim, jednako važnim i odgovornim, ulogama muzejske djelatnosti i daje uvid posjetiteljima u recentne teme i područja bavljenja muzeja i galerija Hrvatske.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prepoznatljiv štand MDC-ove Izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija ove godine krasit će čak 722 nova naslova tiskanih i elektroničkih publikacija, s&nbsp;ukupno 116 muzeja koji su se odazvali ovoj akciji te uz publikacije dostavili i oko 290 plakata i ostalih popratnih promidžbenih materijala.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izložba je i ove godine popraćena katalogom muzejskih publikacija, muzejskih plakata, elektroničke i ostale građe, a dugogodišnja voditeljica akcije, <strong>Snježana Radovanlija Mileusnić</strong>, u njegovom je Predgovoru izabrala i ponudila neke od tema i naslova želeći "skrenuti pozornost na novo i zanimljivo, provokativno ili pak dugovječno i održivo, svojstveno muzejima, ali i na neke nove iskorake u muzejskoj izdavačkoj djelatnosti".</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako će posjetitelji na štandu Izložbe moći pronaći publikacije koje tematiziraju kolekcionare i njihove privatne zbirke na povremenim muzejskim izložbama ili donacijama, muzejske vodiče kroz stalne postave i pojedine muzejske zbirke priređene u raznim formatima, za djecu ili odrasle, na hrvatskom jeziku ili višejezičnim varijantama, ali i opsežne monografske publikacije koje obrađuju velike projekte i teme ili same muzejske ustanove.<br /> <br /> Znatan je dio publikacija posvećen i industrijskoj baštini i revitalizaciji nekadašnjih industrijskih 'žila kucavica' u suvremene i iskoristive prostore, ali i sportu koji je bio temom ovogodišnje <em>Noći muzeja</em>. Teme vezane uz tradicijsku kulturu i etnografiju ove godine su obrađene u brojnim publikacijama i govore o, između ostaloga, i nekim intrigantnim temama – od donjega rublja i intime, preko važnosti drva u čovjekovu životu do značaja brkova u muškoj modi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Muzeji nastavljaju s objavama svojih stručnih i znanstvenih tema vezanih uz muzejsku građu i područje djelovanja u novih 25 svezaka muzejskih časopisa. Da važnost ove izložbe za muzejsku izdavačku djelatnost ima odjeka, pokazuje i činjenica kako su se prvi put ove godine Izložbi pridružila i neka nova muzejska imena: Memorijalni centar Faust Vrančić, Muzej Cvelferije, Muzej vučedolske kulture i Muzej Apoksiomena.<br /> <br /> Posebno se ističe i broj publikacija za djecu, koje vrstom sežu od muzejsko-edukativnih priručnika i vodiča do bojanki i edukativnih igara, a bogatstvom boja i kreativnošću ilustracija neće mamiti samo dječje poglede. Prvi put se predstavlja i novi nakladnički proizvod: 'pametna knjiga' u izdanju zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti, gdje spoj tiskane i elektroničke knjige na posve inovativan način pruža jedinstveno čitateljsko iskustvo. Među novitetima ističe se i prva muzejska publikacija lako razumljive knjige za osobe s intelektualnim poteškoćama u izdanju Galerije Ivan Meštrović.</div> <div> <br /> Kako bi slika 37. izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija bila potpuna i kako bi sve nove muzejske publikacije, ovdje tek ukratko i djelomično spomenute, dobile svoj puni značaj, Muzejski dokumentacijski centar poziva sve da posjete izložbu od 13. do 18. studenoga 2018. u paviljonu broj 6 (štand 10a) na Interliberu Zagrebačkoga Velesajma.</div> Booksa Booksa Fri, 09 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/inovacije-muzejskog-izdavastva http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/inovacije-muzejskog-izdavastva Daša Drndić u finalu <p> Sveučilište u Warwicku objavilo je šest djela u konkurenciji za najbolju žensku književnost u prijevodu objavljenu u UK.</p> <div> Sveučilište u Warwicku drugu godinu dodjeljuje nagradu za najbolju žensku književnost u prijevodu objavljenu u UK. Prošle je godine nagradu dobila japansko-njemačka autorica <strong>Yoko Tawada </strong>za roman <em>Memoirs of a Polar Bear</em>. Sada je objavljen uži izbor od šest djela za ovogodišnju nagradu, a u uglednom društvu našao se i roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-175-dasa-drndic"><strong><em>Belladonna </em></strong></a>nedavno preminule <strong>Daše Drndić</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj nagrade je utjecati na nesrazmjer između broja prijevoda autora i autorica, te povećati prisutnost međunarodne ženske književnosti na engleskom jeziku. Prva nagrada iznosi 1000 funti, a o dobitnici odlučuju sveučilišne profesorice <strong>Amanda Hopkinson </strong>i <strong>Susan Bassnett </strong>te savjetnica za Booker <strong>Boyd Tonkin</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove su godine za nagradu konkurirala 53 djela. Nakon <a href="https://warwick.ac.uk/newsandevents/pressreleases/2018_warwick_prize_for_women_in_translation_longlist_announced1/">šireg popisa od 15 djela</a>&nbsp;(na kojem se našla i <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-154-tea-tulic"><strong><em>Kosa posvuda</em></strong></a> <strong>Tee Tulić</strong>), objavljen je i uži krug. Žiri je posebno pohvalio tri najprisutnije izdavačke kuće&nbsp;– Fitzcarraldo, Maclehose i Portobello&nbsp;– koje "ubiru plodove svog primjernog i kontinuiranog truda da promoviraju međunarodnu žensku književnost u Ujedinjenom Kraljevstvu."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U finalu su:</div> <ul> <li> <em>Belladonna </em>(<strong>Daša Drndić</strong>, s hrvatskog prevela <strong>Celia Hawkesworth</strong>, Maclehose Press)</li> <li> <em>Flights </em>(<strong>Olga Tokarczuk</strong>, s poljskog prevela <strong>Jennifer Croft</strong>, Fitzcarraldo Editions)</li> <li> <em>Go Went Gone </em>(<strong>Jenny Erpenbeck</strong>, s njemačkog prevela <strong>Susan Bernofsky</strong>, Portobello Books)</li> <li> <em>River </em>(<strong>Esther Kinsky</strong>, s njemačkog preveo <strong>Iain Galbraith</strong>, Fitzcarraldo Editions)</li> <li> <em>The House with the Stained-Glass Window </em>(<strong>Żanna Słoniowska</strong>, s poljskog prevela <strong>Antonia Lloyd-Jones</strong>, Maclehose Press)</li> <li> <em>The White Book </em>(<strong>Han Kang</strong>, s korejskog prevela <strong>Deborah Smith</strong>, Portobello Books)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Dobitnica nagrade bit će objavljena 13. studenog.&nbsp;</div> Booksa Booksa Thu, 08 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dasa-drndic-u-finalu-1541666991 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dasa-drndic-u-finalu-1541666991 Interliber: TOP 5 <p> Od 13. do 18.11. održava se zagrebački Interliber. Donosimo preporuke najzanimljivijih naslova stranih autor(ic)a!</p> <div> Od 13. do 18.11. na Zagrebačkom Velesajmu održava se tradicionalni <em><strong>Interliber</strong></em>, 41. međunarodni sajam knjiga i učila, besplatno otvoren svim posjetiteljima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove će godine svoja izdanja predstaviti više od 300 izlagača. Na sajmu sudjeluju izlagači iz Hrvatske, Austrije, BiH, Crne Gore, Francuske, Italije, Kine, Nizozemske, Njemačke, Rudije, SAD-a, Slovenije te Velike Britanije i Sjeverne Irske.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najavljen je i bogati popratni program, organiziran u suradnji&nbsp;sa Zajednicom nakladnika i knjižara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskim kviz savezom i izlagačima. Očekuju nas predstavljanja novih knjiga domaćih i inozemnih autora, čitaonice i radionice, dodjela književnih nagrada, aukcije starih knjiga, kvizovi, glazbeni programi, edukacije za učenike, kao i program stručnih susreta nakladnika, knjižara i knjižničara, te okrugli stolovi i panel rasprave.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No nas na Interliberu ipak najviše zanimaju književna izdanja u ponudi. Osim starijih djela na akcijskom popustu, Interliber će ponuditi i more novih naslova koje ćemo čitati sljedećih mjeseci. Dok ćemo se domaćim izdanjima baviti u našim <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike">tjednim kritikama</a>, ovdje smo izdvojili nove naslove stranih autora kojima se posebno veselimo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Lydia Davis</strong>: <strong><em>Ne mogu i neću </em></strong>(prev. <strong>Maja Šoljan</strong>, izd. Naklada Oceanmore)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Napokon smo dobili prvu prijevodnu knjigu čuvene američke kratkopričašice Lydie Davis, dobitnice međunarodnog Bookera 2013. Davis se proslavila iznimno kratkim pričama, a svoj jedinstveni stil demonstrira i u zbirci <em>Ne mogu i neću </em>izvorno objavljenoj 2014. Priče se bave svakodnevnim pojavama u kojima Davis pronalazi duhovito, ironično i iznenađujuće. Poetičan jezik američke autorice na hrvatski je prevela poznata prevoditeljica <a href="http://www.dhkp.hr/drustvo/clan/62">Maja Šoljan</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Javier Cercas</strong>: <strong><em>Zakoni granice </em></strong>(prev. <strong>Silvana Roglić</strong>, izd. Fraktura)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Ime ovog španjolskog pisca podcrtali smo 2015. kad je na Festivalu svjetske književnosti predstavio <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/politicari-heroji-ili-zvijezde"><strong><em>Anatomiju jedne pobune</em></strong></a>. Tom je prilikom s njim razgovarao <strong>Neven Svilar</strong>, a Cercas mu je otkrio da se u svakoj njegovoj knjizi "kao ključno pitanje ukazuje problem herojstva. Što je to, pobogu, herojstvo? Odgovori su na kraju uvijek drukčiji, iako postoje poveznice između njih." Heroji <em>Zakona granice </em>su troje tinejdžera koji će ljeta 1976., u zemlji u kojoj je izdisao frankizam, "doživjeti prvu ljubav, prvu pobunu, prvu izdaju i prvi poraz." Dodajmo i da će Cercas svoje novo djelo predstaviti i osobno na <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/slobodni-ste-sanjati">pulskom Sajmu knjiga</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Maya Angelou</strong>: <strong><em>Mama, ja i mama </em></strong>(prev. <strong>Martina Baričević</strong>, izd. Iris Illyrica)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Još jedna velika američka autorica će dobiti prvo hrvatsko izdanje. Riječ je o Mayi Angelou, pjesnikinji i borkinji za ljudska prava. Na Interliberu će se predstaviti <strong><em>Mama, ja i mama </em></strong>iz 2013., posljednja od njenih sedam autobiografija, u kojoj Angelou opisuje kompleksan odnos s majkom koja ju je napustila u djetinjstvu. Knjigu će objaviti <strong>Iris Illyrica</strong>, mlada izdavačka kuća koja nam je privukla pažnju odličnim knjigama <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/knjiga-zagrljaja">južnoameričkih autora</a>, a drago nam je što joj se interes širi i na sjever.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Adolfo Bioy Cacares</strong>: <strong><em>Morelov izum </em></strong>(prev. <strong>Matija Janeš</strong>, izd. Disput)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Izdanja <strong>Disputa </strong>spremni smo preporučiti naslijepo, pa tako i roman Adolfa Bioya Casaresa, poznatog argentinskog pisca koji je na našem jezičnom području posve nepoznat. No ako se Bioy Casares na hrvatskom jeziku i pojavio kasno, ipak će se predstaviti u velikom stilu. Njegov <em>Morelov izum </em>(1940.) donosi robinzonsku pripovjednu situaciju u kojoj se protagonist zatekne na izoliranom otoku na kojemu susreće tajanstvene ljude nalik na turiste. Neobični suživot s tim strancima, a posebice odnos s djevojkom Faustine, polako će voditi prema neočekivanom kraju inspiriranom SF žanrom i autorovim filozofskim preokupacijama. Taj fantastički i egzistencijalistički roman uklapa se u tradiciju velike latinskoameričke teme samoće, ali je i, paradoksalno, ljubavni roman.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Elena Ferrante</strong>: <strong><em>Priča o izgubljenoj djevojčici</em></strong> (prev. <strong>Ana Badurina</strong>, izd. Profil)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Na Interliberu izlazi i posljednji dio svjetski poznate <strong><em>Napuljske tetralogije </em></strong>u kojoj je već čuvena, iza pseudonima skrivena autorica <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/nemoguca-misija-elena-ferrante-u-booksi"><strong>Elena Ferrante </strong></a>ispisala zaključni dio priče o toplo-hladnom prijateljstvu Elene i Lile te njihovom odnosu spram siromašnog dijela Napulja. Ova knjiga izlazi taman dok čekamo HBO-ovu televizijsku adaptaciju <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/carolija-mucnog-odrastanja"><strong><em>Genijalne prijateljice</em></strong></a>, prvog dijela tetralogije. Ma koliko cijenili HBO-ove radove, sumnjamo da mogu doseći kvalitetu ovih tekstova.</div> Booksa Booksa Thu, 08 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/interliber-top-5 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/interliber-top-5 Ma pusti pauka, stari... <p> Sve ono najbolje što nalazimo u južnoameričkoj književnosti prisutno je u noveli 'Nit koja nas veže' Samante Schweblin.</p> <div> Katkad, dok čitamo knjigu, misli nam naprosto odlutaju nekamo, pa se onda vrate na štivo i obično nije potrebno vraćati se na onaj dio koji ste pročitali samo automatski dok su vam misli bile tamo gdje su već bile. Izgubljeni dio priče poveže se, regenerira ili uopće nemate osjećaj da vam nedostaje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To je zbog toga što nam misli najčešće odlutaju na dosadnim, usporavajućim dijelovima knjige kao što su, na priliku, detaljni opisi okoliša ili vanjštine likova, pa se vaš mozak za to vrijeme može ili mora zabaviti nečim drugim. Primjerice pitanjem – može li Liverpool ove sezone do titule ili je Manchester City ipak prejak.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što mi pomalo drsko zovemo dosadnim ili usporavajućim dijelovima knjige, autori uopće ne doživljavaju na isti način. Da bi oživjeli svoju priču, pisci se moraju baviti i najsitnijim detaljima, a kako oni vrlo dobro znaju da vrag i jest u detaljima, bez krzmanja će opisati svaku pjegicu na nečijem nosu ne bi li na koncu udahnuli život u svoj roman ili priču.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svejedno, izbirljivoj i razmaženoj lasici čitatelju svaka dlaka smeta, tj. dosadi. U romanu, bolje rečeno – noveli, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nit-koja-nas-veze"><strong><em>Nit koja nas veže</em></strong></a> argentinske spisateljice <strong>Samante Schweblin </strong>suočeni smo s rijetkom pojavom&nbsp; –&nbsp;najednom je važan ne samo svaki pasus, važna je svaka rečenica i riječ, pa čak i svaki zarez i točka. Misli bi tu i tamo ipak odlutale na obližnji pašnjak i bavile se barem nakratko nečim drugim, ali to u ovom slučaju nije moguće. Ako se ipak dogodi – poslušno se vraćate i ovaj put uz punu koncentraciju ponovo iščitavate propušteno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga stvar – ovu novelu najbolje je pročitati u jednom dahu, bez pauze. Naime što: ova priča to od samog početka traži od vas i ako iz opravdanih razloga morate odložiti knjigu na neko vrijeme – ne osjećate se dobro zbog toga. Primjerice, zazvoni mobitel, najradije se ne bi javili, ali pošto smo tako izdresirani – moramo se javiti i, kad se javimo i upustimo u taj potpuno nevažan razgovor, shvatimo u jednom trenutku da su naše misli odlutale i umjesto razgovorom, bave se onim što se događa u knjizi!</div> <div> &nbsp;</div> <div> E, na ovom valja čestitati autorici i ovom prigodom to, evo, i činimo. Scweblinici se ne sviđa da je čitamo tek tako, ne, ona zahtijeva punu pozornost, a pošto je natprosječno vješta – to joj i uspijeva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Treća stvar koju vrijedi podcrtati: na omotu knjige u onim ficlekima u najmanje dva ili tri navrata spominje se kako je ovdje riječ o – trileru. To, dakle, nije istina! I po meni ovakvo grubo natrpavanje u žanr trilera uopće ne pomaže knjizi. Samanta Schweblin može živjeti gdje god joj se svidi, navodno je trenutno u Berlinu, ali ona ipak dolazi iz, po mojem skromnom mišljenju, najuzbudljivijeg književnog prostora – <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/knjiga-zagrljaja">Južne Amerike</a>. Sve ono najbolje što već godinama, desetljećima pronalazimo u južnoameričkoj književnosti, itekako je prisutno i u <em>Niti koja nas veže</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Po prvi put u povijesti rubrike <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje"><em><strong>Začitavanje</strong></em></a>, ne nalazim primjerenim ili potrebnim napisati makar i slovce o samoj radnji. Koga zanima – lako to može pronaći na <a href="https://fraktura.hr/nit-koja-nas-veze.html">stranicama izdavača</a> ili <a href="http://booksa.hr/knjige">u našoj rubrici gdje predstavljamo nove knjige</a>. Kažem – koga zanima, ali najbolje je jednostavno uzeti knjigu i čitati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Nit koja nas veže </em>prvoklasan je i unikatan, filigranski ručni rad izrađen do posljednje sitnice, Schweblin se preciznošću vrhunskog neurokirurga (kako sam sad sa zlatarskog najednom kliznuo na medicinski kolosijek!?), služeći se tradicionalnim, ali i najmodernijim književnim instrumentima, naprosto zajebava s emocijama čitatelja. Primjerice, zašto nas odmah, od prve rečenice, ne odvesti na sam vrh tjeskobnog vala i onda vidjeti koliko dugo nas može držati ondje.120 stranica! Dosta, taman – i nemojte se, dragi štioci, povesti za onom nezgrapnošću gdje vam ovo predstavljaju kao triler, pa onda pokušavati čitati u tom nekakvom trilerskom ključu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ili kako bi Baron rekao citirajući <strong>The Beat Fleet</strong>: "Ma pusti pauka, stari…"</div> <div> &nbsp;</div> <div> P.S.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još jedna stvar po prvi put nam se događa ovdje u Booksi – ozbiljno razmišljamo o tome da Schweblinici pošaljemo obožavateljsko pismo. Vjerojatno na kraju nećemo, ali ozbiljno to razmatramo!</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/whlu3AY4ahM" width="600"></iframe></div> F. B. Wed, 07 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/ma-pusti-pauka-stari http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/ma-pusti-pauka-stari Rasjedi ženskog tijela <p> U pjesničkoj zbirci 'Mehanika peluda' Martina Vidaić opisuje svijet ljubavne i socijalne grubosti prema ženama.</p> <div> U grubom fiziološkom smislu, sudbina tijela je da sazrijeva, troši se i trune. U onom misaonom, tijelo je prešlo put od puke ženske materijalnosti kojoj je nadređen muški duh do alata za, makar teorijsku, dekonstrukciju patrijarhata. Moguće je, primjerice, prizvati <a href="http://www.moniquewittig.com/bio/bio.html">romane <strong>Monique Wittig </strong></a>u kojima je žensko tijelo naglašeno, razloženo, krvavo. Treća pjesnička zbirka <strong>Martine Vidaić</strong>, <strong><em>Mehanika peluda</em></strong>, taktički postavlja probleme ženskosti i tjelesnosti, dokumentira načeto žensko tijelo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kompozicijski gledano, o <em>Mehanici </em>je moguće govoriti kao o tijelu-tekstu. Četrdeset i osam pjesama, raspoređenih u tri nesimetrična i nenaznačena ciklusa, sačinjava koncept u kojem autorica satelitski sagledava ne samo neuralgično žensko tijelo nego i tijelo pjesničkog teksta, organski formulirano kao polje (<em>Epitaf izoranog polja</em>). Na istom metapoetskom tragu, ona preuzima ulogu ratarice koja svoju poeziju vodi do smrti odnosno testamenta (<em>Testamentum ratarice</em>). Ovakvo čitanje potvrđuju posmrtni 'dokumenti' u naslovu – epitaf i testamentum – koji osvještavaju (za)pisanu riječ, stoje kao konceptualni međaši.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dvije navedene pjesme su i razdjelnice ciklusa, a mogu poslužiti da se naznači glavni motiv, žensko tijelo. Pjesma <em>Epitaf izoranog polja </em>stoji na kraju prvog ciklusa i sastoji se od tek dva stiha – "Tišina!/ Kosti govore..." (str. 13). S obzirom na tematsko-strukturnu rešetku, navedeni naslov i stihovi formuliraju nekoliko stvari – rastvaranje tijela, ogoljivanje i patnju pjesničkog subjekta, ritualno 'soljenje zemlje', demontažu riječi u prvom a zatim ponovnu uspostavu u drugom stihu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugu 'razdjelnicu', <em>Testamentum ratarice</em>, zbog oporučnog tona i fokalizacijske smjene (u trećem ciklusu fokalizatori više nisu ljudi, poglavito žene, nego dijelovi tijela i predmeti – oči, krevet, čizme itd.), valja čitati kao dekompoziciju tijela i raspršivanje autorskog fokusa. Posljednji uradak zbirke, <em>Snijeg s paginacijom</em>, stoji za epilog, televizijski šum odjave. Rezignirani pjesnički subjekt ovdje konstatira da nas ni slika plamenika na tijelu mačeta "neće ugrijati" (str. 80). Izmještene iz tijeka zbirke, ove pjesme pokazuju kako tijelo u zbirci kanalizira intimnu i društvenu stvarnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma <em>Pogled na polje </em>amblematska je za ono što bismo mogli nazvati 'tijelom' zbirke, tj. za ostatak zbirke s izuzetkom triju navedenih pjesama:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Samoća je nepregledna, umara pogled// Korov koji duboko kori zemlju,/ ali izvan toga ne boli,// u daljini stablo badema u otužnoj vjenčanici// Odjeću param i stvaram latice,/ mimoze od vune, puzavice od viskoze,/ pamučne pelargonije,// s mrakom me/ konopci čekaju,// ljulja se na vjetru moje zaboravljeno tijelo// No sjećam se još nekoliko radosnih riječi:/ naprimjer grijeh, naprimjer grijeh,// i on se diže iz ponora rječnika,/ kao sunce golicav,/ i miče mi dosadu s kapaka,/ i ja gledam kao što novorođenče gleda/ kad mu majčina utroba padne s očiju// i vidim: neće biti cvijeća,/ široka je i ružna istina zemlje// Ipak/ izvjesna je povlastica osloboditi oči/ od prizora onduliranih glava,/ dobrih hortenzija" (str. 5 i 6)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ona se nameće kao 'partitura', pregled tema i motiva koji će se dalje varirati u zbirci. Prvo, motivima <em>tijela</em>, <em>vjenčanice</em>, <em>utrobe</em>, <em>grijeha </em>i <em>cvijeća </em>uspostavlja, kulturalno gledano, ženski motivski inventar (zbirkom prigodno cirkuliraju i <em>lakovi za nokte</em>, <em>gobleni</em>, <em>špajze</em>). Drugo, tome natkriljuje, odnosno suprotstavlja želju za <em>ružnom istinom zemlje </em>što, među ostalim, zaziva istinu patrijarhata i žensko oslobođenje. Navedeno će se ovako reproducirati u zbirci – "Ovdje vrata hihoću dok oblačim gaćice,/ dolje haustor pjeva izađi i bori se" (<em>Radnica koja odlazi na posao:</em>); "Nije me briga za bullying, mobbing,/ fisting, fisting, fisting,/ najtvrđa sam stvar na livadi" (<em>Vječna tinejdžerica:</em>), itd. Treće, što je i ranije spomenuto, takav subjekt progovara iz tijela koje zbirkom krstari kao potrošno, povrijeđeno, <em>slinavo</em>. Povrh svega, ranije navedene iskaze rastvara oko (pogled) koje u mitologiji i književnosti ima konotacije spoznajnog, sudbonosnog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zadržimo se nakratko na motivu oka. Pjesma <em>Oči govore:</em> oči zamjenjuje za objektiv koji istovremeno izoštrava i zamućuje ružnu stvarnost prosjakinje; u <em>Prodavačici koja ne kaže hvala:</em> mrtve oči prodavačice i kupaca ukrštavaju se, uspostavljajući <em>danse macabre </em>supermarketa; <em>Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:</em> očima konfrontira zlo bolesti. S druge strane, miniciklus <em>Pet krvavih makova </em>oko postavlja u voljenog muškarca, ogledalo i izlog, no sve tri pozicije zrcale osamljeničko iskustvo ljubavi, ljubavni poraz. Osim toga, oči su u zbirci zatečene, ukočene, prazne; nalik monitoru svijeta koji se pruža s vanjske strane kapaka. Takav odnos priziva stihove <strong>Sylvije Plath </strong>(<em>Mad Girl's Love Song</em>) – <em>I shut my eyes and all the world drops dead;/ I lift my lids and all is born again</em> (...)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadalje, opisani svijet je, prema iznesenim uratcima, uglavnom svijet ljubavne i socijalne grubosti – potonju svjedoče akterice, redom prekarne ili umirovljene radnice (sobarica, beračica maslina, pacijentica, itd.) Osim oka, spomenuti iskaz tijela uspostavlja gusti sloj tjelesnih motivskih uparenja – glava-korijenje, dlanovi-nebo, meso-ljeto, leđa-ljudskost, kosti-riječ, tijelo-istina/prolaznost/praznina, itd. Tako tijelo ne samo da u svijetu i prirodi nalazi značenjske dvojnike i produžetke, nego svojim mesom napipava spoznajne i emotivne neuralgije. Također, zbirkom cirkulira niz, uglavnom, krhkih životinja – leptiri, zečevi, telad – što markira ranjivost, napuklost modernog svijeta. Zato se, zbog te napuklosti, ženski subjekt manifestira ujedno kao ispaćen i jak, slomljenog tijela i oštrog rezona; istom logikom, pjesnički iskaz lavira između lamentacije i manifesta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U <a href="https://www.portalnovosti.com/knjizevna-kritika-bez-iluzija">kritici ove knjige</a>, <strong>Marko Pogačar </strong>primjećuje kako već naslov zbirke upućuje na temu tijela, <em>pasivnu reprodukciju</em>. No, čini mi se da <em>mehanika peluda</em>, jer se pelud odnosi na muške rasplodne stanice, priziva i muški princip, princip patrijarhata. Pjesma <em>Trener, trenirajući strogoću</em>, primjerice, postavljena je iz muškog očišta te se prigodno poigrava idejom <a href="http://theconversation.com/explainer-what-does-the-male-gaze-mean-and-what-about-a-female-gaze-52486">muškog pogleda</a>. Kadetkinja koja udara lopticu uparuje se s metkom pokošenom pticom, konstituirajući tako arhetip djevojačke nevinosti i naivnosti ("Vidim: previše je zdrava da bi preživjela (…) oči će ti posivjeti budeš li/ previše gledala", str. 48). Mreža infantilno-tjelesnih motiva – gumeno srce, štenci u grlu – pridržava naznačenu vizuru.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rodni moment drugačije problematizira vjerojatno najbrutalnija pjesma zbirke, <em>Čizme govore:</em>. Figura žene-ubojice uparena s motivima krhkosti provocira stereotip žene i predočava žensko odstupanje od društvene norme. Pritom je zanimljiva funkcija čizama koje s jedne strane uspostavljaju žensku snagu ("Izustila je: želim preživjeti, pa smo je zagrlile,/ i žile u nogama opet su pristale na krv/ Zajedno smo pošle// u dugi život, dugi život"), a s druge personificiraju ženu kroz povijest ("Mi smo s godinama zaboravile svoju kožu,/ ali stopala su ostala topla:/ siromaštvo čini maštu jačom od života", str. 76). Čitavu pjesmu zato je moguće gledati kao zapis traume, prikaz konvencionalno-iščašenog ženskog iskustva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ritmički gledano, sve pjesme odlikuje eufoničnost uglavnom ostvarena stilskim figurama aliteracije i asonance, ponegdje anafore i vrlo čestih ponavljanja. Nestalnu strofu (ponegdje broji tek dva, ponegdje do deset stihova) prati nedosljedna upotreba interpunkcije dok se veliko slovo ponekad koristi usred stiha da bi naglasilo određene dijelove pjesme. Sve navedeno dâ se očitati iz sljedećih stihova: "Bila je tako gladna da je jela korijenje,/ kao što ga kažu jedu po parkovima/ u sjevernoj koreji Misao je/ nezaustavljiva: je li zaista u toj zemlji/ život nalik na reality show,/ recimo trumanov show? (...)" (str. 9).</div> <div> &nbsp;</div> <div> S time na umu, <em>Mehanika peluda </em>ispostavlja se kao pedantna, do posljednjeg retka domišljena zbirka. Čini mi se kako je u drugom ciklusu selekcija mogla biti nešto stroža pa bi i izbor bio gušći. Nekolicini tih, uvjetno rečeno, slabijih pjesama ipak se ne može osporiti stilska dovitljivost, tek nešto razvodnjena originalnost u odnosu na ostatak zbirke. Zaključno, a to bi trebalo naglasiti, <em>Mehaniku </em>odlikuje odmjeren stih, 'lakune' taktički postavljene oko zvučnih iskaza. Zato joj se treba vraćati; dozvoliti da kroz opetovana čitanja 'povećava napon'.</div> Lucija Butković Tue, 06 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rasjedi-zenskog-tijela http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rasjedi-zenskog-tijela Sedmica & Kritična masa 2018 <p> Raspisan je godišnji natječaj za mlade prozne pisce (do 35 godina). Rok za prijavu: 1.12.2018.</p> <div> Elektronički književni časopis <strong><em>Kritična masa </em></strong>raspisuje godišnji natječaj književne nagrade <em>Sedmica &amp; Kritična Masa</em>&nbsp;za mlade pisce (do 35 godina).<br /> &nbsp;</div> <div> Ovo je četvrto izdanje nagrade, utemeljene 2015., koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova imena.</div> <div> <br /> Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.</div> <div> <br /> U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi).</div> <div> <br /> Krajnji rok za slanje prijava je <strong>1.12.2018.</strong></div> <div> <br /> Sponzor nagrade je cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).<br /> &nbsp;</div> <div> Prethodnih su godina nagradu dobile <strong>Ana Rajković </strong>(2015.), <strong>Jelena Zlatar </strong>(2016.) i <strong>Marina Gudelj </strong>(2017.).</div> <div> <br /> Više informacija na <a href="https://www.kriticnamasa.com/">stranici časopisa <em>Kritična masa</em></a>.</div> Booksa Booksa Mon, 05 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/sedmica-kriticna-masa-2018 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/sedmica-kriticna-masa-2018 Moje omiljene stvari <p> Sve moguće top liste: od najboljih 10 pisaca preko top 10 'ljudi koje su gadovi zapalili na lomači' sve do top 10 golova Filippa Inzaghija.</p> <div> <strong>De viris illustribus&nbsp;&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Predstavljamo prijevod ekscerpta malo poznatog kasnoantičkog autora <strong>Calendule Asteralesa </strong>iz Magnoliopside (c 400.- 468.) Ovo je prvi hrvatski prijevod nekog teksta ovog ne baš odviše nadarenog učenjaka i magusa, autora golemog kompendija <strong><em>O znamenitim ljudima </em></strong>(<em>De Viris Illustribus</em>) u kojemu je pokušao pobrojati sve poznate i znamenite ljude staroga svijeta. Pišući ovo nepregledno djelo pusta desetljeća Calendula je, po svemu sudeći, za život zarađivao potucajući se svijetom nudeći svoje usluge (uglavnom krasopisa) onome tko je bio voljan platiti. Međutim, kako se može pročitati u njegovim čestim i dugim jadikovkama koje kapaju po ovom ambicioznom djelu, nije nikada uspijevao naplatiti onoliko koliko je smatrao da zaslužuje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> (S latinskog preveo <strong>Neven Svilar</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/dpA75mEf-W4" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Uvod</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> Čast mi je ponuditi vašem kritičkom oku rezultantu sve sile istraživanja što ih posvetih značajnim muževima. U njima sam, vidjet ćete, svu svoju umnu snagu&nbsp;– možda sićušnu, ali, rekao bih, nadasve ispravna počela, to jest inklinacija - ususretio znamenitim ljudima, dakle onima što su oplodili okružje vlastita postojanja sjemenom učenosti, nadarenosti i svih zamislivih ispravnih umijeća.<br /> <br /> Dao sam posljednjih 47 godina života u pisanje ovoga djela, koje nikako da se dovrši, jer ipak ima mnoštvo velikih ljudi, srećom, rađaju se i dalje, eto, da se pohvalim, ja održavam i korespondenciju s nekima od njih, pa sam i njih uvrstio. Mislim si, možda neki od njih još nisu među najslavnijim muževima, ali tko zna što nam sutrašnjica donosi, i hoće li se koji od njih uvrstit među znamenite. Ja mnijem da hoće. Sada kad sam djelo priveo kraju, nakon skoro pa pola stotine godina, radujem se i odmoru koji sam, dopustite mi da sam sebe pohvalim, zaslužio.</div> <div> <br /> Reći ćete, sporo pišeš prijatelju, kad nisi još napiso. Istina, prvi ću da priznam, sporo pišem, malo možda i presporo, no radišan sam, a i naum mi otežan brojnošću velikana koji su hodali među nama neznatnima. Što ću kad ih je bezbroj znalaca, nikako im kraja. Napišem jednog, opišem mu život što ga proveo na Zemlji, pobrojim mu djela i razne vrline i svekolike značaje, potrudim se, čak i dodam nešto&nbsp;– ne jer nema sam po sebi dovoljno, ima on, ima, nego baš zato da time pokažem da je velik, jer baš veličina i značaj, velim ja, privlače svakojake pojave pa tako nužno i one koje zapravo i ne postoje, pa sam ih nužan osmislit, mišljenja sam&nbsp;– i sve osjećam olakšanje jer mi pao neki teški teret s njedara, a kad ono gle! eto već mi prilazi novi, sav mrk i ozbiljan velikan mi donosi svoj nabrekli opus pod miškom.<br /> <br /> Opsjedali me velikani, a i ne samo oni. Prikrpaše im se minornici i svakovrsnici razne sorte, pjesnici, filozofi, učenjaci, matematičari, pa inženjeri i govornici, a svi odreda znalci. Dolaze mi orni za rad i ozbiljni kakvi već jesu, kažu, aj sad, de da te vidim kako ćeš me preskočit. Pa, mislim si, neću te preskočit, sačuvaj Bože, pogotovo ako si od umne sorte i ako si kakav opus porodio. Radim cio dan, odem otpočinut a eto ti njih opet, gledaju me njihove umne oči. A one koje ne vidim, osjetim. Ćutim kako me promatraju i proučavaju, ne mogu im uteć. Čim se probudim, što da se radi, krećem dalje s poslom, jer aj se ti suoči opet s velikanom po noći, pa da zagrmi na tebe jer mu nisi posvetio pozornost dostojnu njegove slave.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Govore ljudi, ogovaraju me, raznorazne se priče šire, a počesto ih širi baš nepismeni živalj što ne razumije. Nemojte mislit da nije došlo do mene, vele, poludio nam učenjak, osamio se i propao, ne moš ga vidit više, a ako ga po dopuštenju same Fortune i ugledaš, hoda sav u dronjcima, izbezumljen i uzrujan, maše rukama i viče. Izgleda, kažu, ko da stalno razgovara s nekim i objašnjava nešto, a pored njega nikog pa ni vjetra. E kad bi samo znali da ne razgovaram ja nit s eterom prozračnim nit ništavilom nepostojećim, već općim sa živim velikanima, sve ako su neki od njih, ako ne i većina, odavno mrtvaci. Uvijek su sa nama, pored nas, nekamo dolaze i odlaze.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Evo, još ih i sad vidim, umne muževe, izranjaju iz mraka na određenoj udaljenosti, ali odozgo, poviše moje glave, ko iz nekog oblaka, i letaju prema meni, rekao bih dosta brzo za prikaze takove vrste, pa ne prođe puno a da se moram naglo izmaknit, sad lijevo, sad desno, a katkad sagnit, bar malo, onako, u koljenima, jer pusti ti to, da prikaza, aj ti riskiraj kad ti ususret leta muž, pa makar i znamenit, od najispravnijih. Neka mu slave i pravičnosti što i dalje odjekuju po cijelome svijetu od Vrata Argonauta pa do Sicilije, od Krotona do Cipra, od Lidije do Libije, pa naprijed sve do Babilona… Ja riskirat neću.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slavičan nisam, pa slavu ni ne tražim, tek jedno iziskujem: ostaviti mići trag na papirusu beskonačnog svitka što ga Kron tek ima odmotati pred nama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I samo još jedno upozorenje. Uočit ćete, pa onda i reć, što ih nisi izlisto po abecedi, take znamenite, kako da se mi sad snađemo. A što da vam kažem?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neću da ih nižem po abecedi! Dao sam 47 godina, ali abecednog reda kao mogućeg logičnoga načina kategoriziranja velikih muževa sjetio sam se tek prije, pa ima tome sedam-osam godina. I aj sad ti, ispočetka. E, neću. Traži ih brate sam dalje po knjizi, znam da je teže, ali ćeš se više i obradovat kad uočiš muža traženoga, eto ti nagrade, ako se druge i ne mogu prisjetit. A što da ja sad radim, znaj, čitatelju, meni ne preostaje puno, pa da ih sad krenem po abecedi listat, ma ne bi ni do H stigo. Ti, prijatelju, upri. Ja sam svoje obavio.</div> <div> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;...</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Celzo </strong>– taj je znalac kritizirao kršćane nemilice prije kojih dvije i pol stotine godina, a tko zna kako je završio, da mu se to nije o glavu obilo. Gadno je ako se zamjeriš krivom biskupu, a taj se, čujem, baš znao zamjeriti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Josip Flavije</strong>&nbsp;– neki ga već sad nazivaju Jozefus, mada ne znam zašto. Bio je taj Židov na dvoru u Rimu pravi povijestičar prije tri stotine godina, i to ne bilo kakav, već upravo po planu Židova. A ratovao je prije toga, i to protiv Rimljana. Ali uman čovjek, taj povjesnik.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Caltha Bombyx</strong>&nbsp;– ovaj je Ilirac još živ, štoviše mlad je znalac, a čudan. Dolazi iz srca Panonije, kažu da potječe iz Zlatne doline, mada ga zovu i Pauper da Mons Ursi. Ja sam se s njim izdopisivao jer sam čuo za njega, a kad ja čujem za nekog, a da je znalac po pitanju bilo čega, evo me već zapisujem. Ja ga u pismu pitam da se predstavi, pa da ga upoznaju pokoljenja, a on mi poslao hrpetinu nekakvih bizarnih imena i brojeva, ništa tu nije jasno. Po tom vidim da je šenut, al ako ima imalo šanse da ja to ne razumijem jer je on na razini do koje moje shvaćanje doprijeti ne može tud odmah stavljam sve što mi je rekao, zlu ne trebalo. Evo vam, da i vi vidite što mi je taj mladi Caltha Bombyx napisao pa ćete sami prosuditi:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 sumnjivih lica&nbsp;</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Aleister Crowley</div> <div> 2. Sacco i Vanzetti (oni su sami odlučili dijeliti isti broj)</div> <div> 3. Rosa Luxemburg</div> <div> 4. John Wilmot, Drugi grof od Rochestera</div> <div> 5. Markiz de Sade&nbsp;</div> <div> 6. Phillip K. Dick</div> <div> 7. Flora Tristan</div> <div> 8. Catherine od Poitiersa</div> <div> 9. Antonio Gramsci</div> <div> 10. Alfred Jarry</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/GDAuaStv2Kk" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 Drugih</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Shams-e Tabrizi</div> <div> 2. Étienne de La Boétie</div> <div> 3. Brion Gysin</div> <div> 4. Paul Verlaine</div> <div> 5. Art Garfunkel</div> <div> 6. The Black guy (Miami Vice)</div> <div> 7. Tom Verlaine</div> <div> 8. The Other Guy (Wham)</div> <div> 9. Edward Kelley</div> <div> 10. Peter Orlovsky</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 pisaca koje neću čitati, mada tko zna</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. George Bernard Shaw</div> <div> 2. Gore Vidal</div> <div> 3. Victor Hugo</div> <div> 4. Sienkiewicz</div> <div> 5. Klopstock</div> <div> 6. Horacije</div> <div> 7. Njekrasov</div> <div> 8. Truman Capote</div> <div> 9. Haruki Murakami</div> <div> 10. Émile Zola&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 znamenki ne uključujući nulu</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. 7</div> <div> 2. 5</div> <div> 3. 1</div> <div> 4. 3</div> <div> 5. 5</div> <div> 6. 6</div> <div> 7. 8</div> <div> 8. 7</div> <div> 9. -</div> <div> 10. 2</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 muzičkih minimalističkih monokroma</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. La Monte Young – <em>Four Dreams of China</em></div> <div> 2. Lee Ranaldo – <em>Amarillo Ramp</em></div> <div> 3. Brian Eno and Robert Fripp – nešto</div> <div> 4. Sonic Youth – <em>Silver Sessions</em></div> <div> 5. Klaus Wiese – <em>Neptun</em></div> <div> 6. Lou Reed – <em>Metal Machine Music</em></div> <div> 7. Richard Wagner – početak <em>Rajninog zlata </em>ponovljen 34 puta, baš kao u mome snu</div> <div> 8. Philip Glass – <em>Einstein on the Beach</em></div> <div> 9. Irv Teibel – <em>Enviroments</em></div> <div> 10. Yves Klein – <em>Symphonie Monotone </em>(u D-duru)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 stvari koje su bile barem tri godine na prvom mjestu emisije Top of the Pops</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. NEU! – <em>Negativland</em></div> <div> 2. Scott Walker – <em>The Electrician</em></div> <div> 3. Serge Gainsbourg &amp; Brigit Bardot – <em>Bonnie and Clyde</em></div> <div> 4. Joy Division – <em>Transmission</em></div> <div> 5. Violent Femmes – <em>No Killing</em></div> <div> 6. PIL – <em>Swan Lake</em></div> <div> 7. Charles Mingus &amp; Eric Dolphy - <em>Stormy Weather</em></div> <div> 8. Iggy and the Stooges – <em>Search and destroy</em></div> <div> 9. Đavoli – <em>Prolaze sjene</em></div> <div> 10. The Fall&nbsp;–&nbsp;<em>English Scheme</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 trivijalnih podataka iz rubrike <em>Jeste li znali?</em></u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Jeste li znali da je Tony Blair (Labour Party) donedavni 'Number 2' Slobodnoga svijeta (Number 2 svih Number 2-ova, nešto kao korporativni Ćiro Blažević) vlasnik 27 stanova, 34 kuće i ne mogu se sjetiti koliko još nekretnina?</div> <div> <br /> 2. Jeste li znali da je u sultanovu haremu u Istanbulu prvoklasna roba ženskoga počela uvijek uklanjala stidne dlake kremom od arsena (Sultan se grozio tjelesnih dlaka. Dlake na ženi postale su kolektivna trauma, baš jezovita pomisao. Dlaka bljak bljak. A što se kreme… da, nakon što je naneseš moraš dobro kalkulirati jer ti inače spali kožu. Ostavi spaljenu zemlju: bljak)?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 3. Jeste li znali da je egipatski bog Kefera onaniranjem lansirao samoga sebe u postojanje?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 4. Jeste li znali da samo u New Yorku danas živi oko 25 tisuća djece beskućnika?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 5. Jeste li znali da danas gotovo 40% američkih beskućnika ima posao?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 6. Jeste li znali da osim što se zalaže za zaštitu okoliša pod svaku cijenu (zbog čega je svoju tvrtku i nazvao Amazon) i što je borac za prava radnika (zapošljava *** radnika) najbogatiji čovjek svijeta Jeff Bezos aktivni promicatelj slobodnog i investigativnog novinarstva (vlasnik je <em>The Washington Posta</em>), ali i zaljubljenik u euklidovsku i ne-euklidovsku geometriju (sjedi u savjetu Pentagona)?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 7. Jeste li znali da ja ne volim čaj od kamilice?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 8. Jeste li znali da je pjesnik Claude Le Petit spaljen na lomači jer je tupoglavi Zefir nagovoren od nepoznatog krivca otpuhao papire (pjesme o Mariji koja se uokolo taslači i tko zna što još s kime još još) s pjesnikova prozora pravo pod noge nekog revnog isusovca?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 9. Jeste li znali išta od toga?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 10. Jeste li znali možda nešto drugo?</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 opera (tu znalac nije ništa napisao, bit će zaboravio, al ostavio sam, nek se nađe za slučaj da je to namjerno učinio)</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 Artsy pojava</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Arte Povera</div> <div> 2. Art Garfunkel</div> <div> 3. Artaud Antonin</div> <div> 4. Arto Linsday</div> <div> 5. Artagnan D'</div> <div> 6. Art and Language</div> <div> 7. Arts and Crafts</div> <div> 8. Arte Turte</div> <div> 9. Art Blakey (also known as Abdullah Ibn Buhaina – artist formerly known as Art Blakey)</div> <div> 10. Art (L') pour Art (L')</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 prokletih pjesnika</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Jules Laforgue</div> <div> 2. Tristan Corbière</div> <div> 3. Algernon Swinburne</div> <div> 4. Gérard de Nerval</div> <div> 5. Viktor Hljebnikov</div> <div> 6. Pier Paolo Pasolini</div> <div> 7. Villiers de L'Isle Adam</div> <div> 8. Francois Villon</div> <div> 9. Théophile de Viau</div> <div> 10. Ovidije</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 blagoslovljenih pjesnika (tu nije napisao ništa znalac)</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/J-6i8VbWCBU" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi kojima bih povjerio tajnu</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Sestre Baković</div> <div> 2. Flora Tristan</div> <div> 3. Lily Brik</div> <div> 4. Ingrid Caven</div> <div> 5. 'A'isha al-Ba'uniyya</div> <div> 6. Olivera Katarina</div> <div> 7. Remedios Varo</div> <div> 8. Asklepigenija</div> <div> 9. Margit Kaffka</div> <div> 10. Leonora Carrington</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 postupaka kojima možete nasmijati ljude, da ne vide da im nudite vlastito srce</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 suicidada</u></div> <p> 1. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; -</p> <p> 2. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; .</p> <p> 3. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; *</p> <p> 4. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; :</p> <p> 5. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ;</p> <p> 6. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;…</p> <p> 7. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Jacques Vaché</p> <p> 8. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Julien Torma</p> <p> 9.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Jacques Rigaut</p> <p> 10. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Arthur Cravan</p> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 nasumce odabranih riječi navedenih po redu kojim će biti poredane</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Lakrdija</div> <div> 2. Zatrpavanje</div> <div> 3. Enumeracija</div> <div> 4. Poziranje</div> <div> 5. Iskrenost</div> <div> 6. Zavaravanje</div> <div> 7. Laž</div> <div> 8. Obmana</div> <div> 9. Privid</div> <div> 1 lažna 0 učenost</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 Božjih zapovjedi, navedenih po značaju</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Ne ubij!</div> <div> &nbsp;</div> <div> 2. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!</div> <div> &nbsp;</div> <div> 3. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!</div> <div> &nbsp;</div> <div> 4. Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 5. Ne učini preljuba!</div> <div> &nbsp;</div> <div> 6. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 7. Ne ukradi!</div> <div> &nbsp;</div> <div> 8. Sjeti se da svetkuješ dan subotnji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 9. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca&nbsp;– onih koji me mrze&nbsp;– na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 10. Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.</div> <div> <br /> <u>Top 10 pjesnikinja i pjesničkih duša</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Rabia Kizdari</div> <div> 2. Sapfo</div> <div> 3. Mahsati Gendževi</div> <div> 4. Anne Askew</div> <div> 5. Frances Farmer</div> <div> 6. Marie de France</div> <div> 7. Laura Cereta</div> <div> 8. Marie de Gournay</div> <div> 9. Modesta di Pozzo di Forzi</div> <div> 10. Christine de Pizan</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 razloga za građenje ateistom mada ste u konstantnom vjerskom zanosu</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 pompoznih seronja pa ipak važnih, da, rekoh pa ipak važnih</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Valery</div> <div> 2. Michelangelo</div> <div> 3. Jorge Luis Borges</div> <div> 4. Virginia Woolf</div> <div> 5. Gottfried Benn</div> <div> 6. Gianbattista Marino</div> <div> 7. Hugo Ball</div> <div> 8. Giacomo Leopardi</div> <div> 9. Goethe</div> <div> 10. Robert Musil</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi koje cijene nemoralni i/ili budale</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Majka Teresa</div> <div> 2. Barack Obama</div> <div> 3. Papa Ivan Pavao II.</div> <div> 4. Winston Churchill</div> <div> 5. Bill Clinton</div> <div> 6. Tony Blair</div> <div> 7. Charles de Gaulle</div> <div> 8. Sokrat</div> <div> 9. Grace Kelly</div> <div> 10. Richard Dawkins</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi koje su gadovi zapalili na lomači</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. &nbsp; Anne Askew</div> <div> 2. &nbsp; Giordano Bruno</div> <div> 3. &nbsp; Claude Le Petit</div> <div> 4. &nbsp; Kimpa Vita</div> <div> 5. &nbsp; Girolamo Savonarola</div> <div> 6. &nbsp; Ivana Orleanska</div> <div> 7. &nbsp; Apset Libijac</div> <div> 8. &nbsp; Catherine de Poitiers</div> <div> 9. &nbsp; Jan Hus</div> <div> 10. Otto René Castillo</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi kojima se neki ljudi dive, neki ne, a ja sam od onih koji im se dive</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Rumi</div> <div> 2. Miloje Pavlović</div> <div> 3. Giordano Bruno</div> <div> 4. Nikola Tesla</div> <div> 5. Šeik Jilani</div> <div> 6. Pier Paolo Pasolini</div> <div> 7. Julijan Apostata</div> <div> 8. Fela Kuti</div> <div> 9. Flora Tristan</div> <div> 10. Damaskije</div> <div> &nbsp;</div> <div> <p> <u>Top 10 talijanskih umjetničkih akademija 16. stoljeća</u></p> <p> &nbsp;</p> <p> <u>Top 10 kršćanskih heretika od 1. do 5. stoljeća</u></p> </div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 bacanja kroz prozor</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Psihopatski uzurpator kralj Jehu naređuje eunusima da bace Jezebel kroz prozor. Zatim zapregom opetovano gazi njezin leš dok anđeli pjevaju himne.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 2. Prva praška defenestracija: 1416. Husiti pobacali gradonačelnika, popu i još neke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 3. Druga praška defenestracija: Kneževi pobacali trojicu, ali spasili ih anđeli od smrti. Početak 30-godišnjeg rata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 4. Deleuze baca samog sebe kroz prozor.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 5. Jura Stublić baca radio kroz prozor. A ja se svaki put razbijem u tko zna koliko komada.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 6. Tisuću nigerijskih vojnika upada na zemljište Fele Kutija, pale mu kuću, studio i vrpce, a njega hapse. Njegovu majku bacaju kroz prozor. Dolje, dok umire u mukama, zapovjednik joj defecira na glavu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 7. Protagonist <em>Kaubojskog filma </em>baca zlicu kroz prozor saloona.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 8. Alex se baca kroz prozor zbog nepodnošljivog Beethovna. Tko će mu zamjeriti?</div> <div> &nbsp;</div> <div> 9. Ja koji kao klinac od 16 godina bacam čikove kroz prozor.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 10. Ja koji kao klinac od 10 godina bacam zapaljene papirnate avione kroz prozor.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 književnika – institucija</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Maksim Gorki</div> <div> 2. Thomas Mann</div> <div> 3. Anatole France</div> <div> 4. Voltaire</div> <div> 5. Francesco Petrarca</div> <div> 6. Lav Nikolajevič Tolstoj</div> <div> 7. T. S. Eliot</div> <div> 8. Jorge Luis Borges</div> <div> 9. Gabriel Garcia Marquez</div> <div> 10. Johann Wolfgang Goethe</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 institucionaliziranih književnika</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Vladimir Vidrić</div> <div> 2. August Strindberg</div> <div> 3. Nietzsche</div> <div> 4. Germain Marie Bernard Nouveau</div> <div> 5. Ezra Pound</div> <div> 6. Ulderiko Donadini</div> <div> 7. Jean Genet</div> <div> 8. Brom Barbitur</div> <div> 9. Anne Sexton</div> <div> 10. Sylvia Plath</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 književnika</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Georges Perec</div> <div> 2. Dostojevski</div> <div> 3. Gombrowitz</div> <div> 4. Puškin</div> <div> 5. Mandeljštam</div> <div> 6. Colette</div> <div> 7. Benedetto Varchi</div> <div> 8. Luigi Groto</div> <div> 9. Ingeborg Bachmann</div> <div> 10. Octavio Paz</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 pisaca</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Honore de Balzac</div> <div> 2. Samuel Beckett</div> <div> 3. William Shakespeare</div> <div> 4. Miguel de Cervantes</div> <div> 5. Franz Kafka</div> <div> 6. Novalis</div> <div> 7. Rabelais</div> <div> 8. Cyrano de Bergerac</div> <div> 9. Knut Hamsun</div> <div> 10. Ernst Jünger</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi od pera</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Sir Thomas Browne</div> <div> 2. Racine</div> <div> 3. Antun Gustav Matoš</div> <div> 4. T. S. Eliot</div> <div> 5. Roberto Calasso</div> <div> 6. Yves Bonnefoy</div> <div> 7. Marko Ristić</div> <div> 8. Lav Nikolajevič Tolstoj</div> <div> 9. Hugo von Hofmannsthal</div> <div> 10. Sebald</div> <div> &nbsp;</div> <div> <p> <u>Top 10 zvijezda iz budućnosti</u></p> <p> <u>Top 10 načina skretanja pažnje s vašeg razbujalog očaja</u></p> <p> <u>Top 10 slikara ikona</u></p> <ol> <li> Anoniman – izvanredan crtački dar kojim je proširio polje konvencije</li> <li> Anoniman – mogao biti i na prvom mjestu, lirika bez premca u tradiciji</li> <li> Anoniman – nedosegnuta koloristička razina, iako se služio oskudnom paletom</li> <li> Andrej Rubljov - genij</li> <li> Anononiman – odlikuje ga koloristička hrabrost</li> <li> Anoniman – izvanredna snaga prikaza</li> <li> Domenikos Teotokopulos zvan El Greco – živio između dva svijeta</li> <li> Anoniman – najveći ruski majstor 13. stoljeća &nbsp;</li> <li> Anoniman – ikona bizantskog slikarstva</li> <li> Anoniman – uz Anonimnog najveći liričar među slikarima ikona</li> </ol> </div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 romana koji su mi dali sve</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <em>Satirikon </em>(Gaj Petronije Arbiter)</div> <div> 2. <em>Život i nazori gospodina Tristrama Shandyja&nbsp;</em>(Laurence Sterne)</div> <div> 3. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/roman-s-kokainom-detektivska-prica-1383900735"><em>Roman s kokainom</em></a> (Mihail Agejev)</div> <div> 4. <em>Junky </em>(William S. Burroughs)</div> <div> 5. <em>Šumor valova </em>(Yukio Mishima)</div> <div> 6. <em>Zlatni magarac&nbsp;</em>(Apulej)</div> <div> 7. <em>Ispovijesti jednog uživatelja opijuma&nbsp;</em>(Thomas De Quincey)</div> <div> 8. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/moj-najveci-uzor-je-leo-perutz"><em>Turlupin&nbsp;</em></a>(Leo Perutz)</div> <div> 9. <em>Dvorac</em>&nbsp;(Franz Kafka)</div> <div> 10. <em>Les Enfants Terribles </em>(Jean Cocteau)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 romana koji su mi prvo dali a zatim oduzeli sve, ali uz obećanje da će mi sve vratiti</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <em>Petrograd&nbsp;</em>(Andrej Bjeli)</div> <div> 2. <em>Grad i psi &nbsp;</em>(Mario Vargas Llosa)</div> <div> 3. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-2666"><em>2666&nbsp;</em></a> (Roberto Bolaño)</div> <div> 4. <em>Putovanje na kraj noći&nbsp;</em>(Louis-Ferdinand Céline)</div> <div> 5. <em>Gargantua i Pantagruel&nbsp;</em>(François Rabelais)</div> <div> 5. <em>Eseji struje sna</em> (Shen Kuo)</div> <div> 6. <em>Mrtve duše&nbsp;</em>(N. V. Gogolj)</div> <div> 7. <em>Bijedni ljudi&nbsp;</em>(F. M. Dostojevski)</div> <div> 8. <em>Orkanski visovi&nbsp;</em>(Emily Brontë)</div> <div> 9. <em>Don Quijote&nbsp;</em>(Miguel de Cervantes)</div> <div> 10. <em>Aleksandrijski kvartet </em>(Lawrence Durrell)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 romana koji ***</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zivot-kao-puzzle"><em>Život način uporabe</em></a> (George Perec)</div> <div> 2. <em>Pomutnje gojenca Torlessa </em>(Robert Musil)&nbsp;</div> <div> 3. <em>Putovanje na Istok&nbsp;</em>(Gerard de Nerval)</div> <div> 4. <em>Brdo&nbsp;</em>(Jean Giono)</div> <div> 5. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zivotna-glazba-ratnog-bezumlja"><em>Posljednji dani čovječanstva </em></a>(Karl Kraus)</div> <div> 6. <em>Malone umire&nbsp;</em>(Samuel Beckett)</div> <div> 7. <em>Anna Édes </em>(Dezsõ Kosztolányi)</div> <div> 8. <em>Paklena naranča&nbsp;</em>(Anthony Burgess)</div> <div> 9. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/kad-nacelnik-zavitla-stapom"><em>Radetzky marš&nbsp;</em></a>(Joseph Roth)</div> <div> 10. <em>Palača muha&nbsp;</em>(Walter Kappacher)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 knjiga koje sam čitao plačući</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. <em>Novembre </em>(Gustave Flaubert)</div> <div> 2. <em>Iluminacije</em>&nbsp;(Arthur Rimbaud)</div> <div> 3. <em>Pjesme </em>(Rumi)</div> <div> 4. <em>Dvorac</em>&nbsp;(Franz Kafka)</div> <div> 5. <em>Malina</em> (Ingeborg Bachmann)</div> <div> 6. <em>Glad</em>&nbsp;(Knut Hamsun)</div> <div> 7. <em>Đavo u tijelu </em>(Raymond Radiguet)</div> <div> 8. <em>Zlatni paviljon</em>&nbsp;(Yukio Mishima)</div> <div> 9. <em>Pisma Abelarda i Heloise&nbsp;</em></div> <div> 10. <em>Mladost bez boga</em>&nbsp;(Witold Gombrowitz)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Franz Kafka</div> <div> 2. Gongora</div> <div> 3.&nbsp;Sándor Weöres</div> <div> 4. Dezső Kosztolányi</div> <div> 5. Ernst Jünger</div> <div> 6. Joseph Roth</div> <div> 7. Karl Kraus</div> <div> 8. Blaise Cendrars</div> <div> 9. Gaj Petronije Arbiter</div> <div> 10. Francois Villon</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 pjesnika danas</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Basil Bunting</div> <div> 2. T. S. Eliot</div> <div> 3. Mihály Babits</div> <div> 4. Ezra Pound</div> <div> 5. Georg Trakl</div> <div> 6. Angelus Silesius</div> <div> 7. Arthur Rimbaud</div> <div> 8. Dante</div> <div> 9. Théophile de Viau</div> <div> 10. François Villon</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 pjesnika sutra</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Baudelaire</div> <div> 2. Osip Mandeljštam</div> <div> 3. Ana Ahmatova</div> <div> 4. Sándor Weöres</div> <div> 5. Fernando Pessoa</div> <div> 6. Roque Dalton</div> <div> 7. Tristan l'Hermite</div> <div> 8. Paul Verlaine</div> <div> 9. Ljermontov</div> <div> 10. Domenico di Giovanni zvan Il Burchiello&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 rock'n'roll heroja</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Iggy Pop</div> <div> 2. Leadbelly</div> <div> 3. John Coltrane</div> <div> 4. Carlo Gesualdo</div> <div> 5. Bob Dylan</div> <div> 5. Eric Dolphy</div> <div> 6.Duke Ellington&nbsp;</div> <div> 7.Kurt Cobain</div> <div> 8. Franz Schubert</div> <div> 9. Giacinto Scelsi</div> <div> 10. David Bowie</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 liječnika do 1700. godine</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Girolamo Cardano</li> <li> Ambroise Paré (1510 - 1590)</li> <li> Robert Fludd</li> <li> Johannes Nicolaus Furichius (1602 -1633)</li> <li> Leonardo Da Vinci</li> <li> Agrippa</li> <li> Sir Thomas Browne</li> <li> Avicena (ili Averoess, ili-ili, nikako obojica)</li> <li> Paracelsus</li> <li> Andreas Vesalius</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 osrednjih pisaca koje katkad jako volim, zapravo uvijek</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Théophile Gautier</div> <div> 2. Leo Perutz</div> <div> 3. De Sade</div> <div> 4. César Aira</div> <div> 5. Angelus Silesius</div> <div> 6. Pietro Aretino</div> <div> 7. Guillaume Appollinaire</div> <div> 8. Villiers de L'Isle Adam</div> <div> 9. Joseph Conrad</div> <div> 10. Bronzino</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/h1lFM1K8R1s" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 pisaca</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Théophile de Viau</div> <div> 2. Walter Benjamin</div> <div> 3. Roberto Bolaño</div> <div> 4. Arthur Rimbaud</div> <div> 5. Gaj Petronije Arbiter</div> <div> 6. John Donne</div> <div> 7. Velimir Hljebnikov</div> <div> 8. Vladimir Majakovski</div> <div> 9. Chaucer</div> <div> 10. Tristan Corbière</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 retoričkih figura</u> (ni tu nije napiso; nego, da ne gubim vrijeme, odsad kad ne stavim ništa, znaj da je tako poslo Caltha, ja samo bilježim)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 hrvatskih pisaca</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Fran Galović</div> <div> 2. Vladan Desnica</div> <div> 3. Baraković</div> <div> 4. Janko Polić Kamov</div> <div> 5. Dživo Bunić Vučić</div> <div> 6. Silvije Strahimir Kranjčević</div> <div> 7. Antun Branko Šimić</div> <div> 8. Miroslav Krleža</div> <div> 9. Tonči Petrasov Marović</div> <div> 10. Petar Zoranić</div> <div> 11. Milan Rakovac</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 liječnika do 1700. godine, ne manje važnih od prethodne liste liječnika, ali ni važnijih</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Paul of Aegina ili Paulus Aegineta</li> <li> Yahya ibn Sarafyun (9.st.)</li> <li> Alexander Trallianus (c. 525 - 605)</li> <li> Oribasius Or Orob Oreibasius ( Ὀρειβάσιος; c. 320 - 403), osobni liječnik Julijana Apostate</li> <li> Heraklas (Grk, 1. st.)</li> <li> Galen</li> <li> Nostradamus</li> <li> Hipokrat</li> <li> Georgius Pictorius Vilinganus</li> <li> Federik Grisogono Bartolačić (prvi renesansni liječnik u Hrvata)</li> </ul> <div> <br /> <u>Top 10 francuskih kraljeva, poredanih po stupnju manijakluka</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 arapskih alkemičara</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Khālid ibn Yazīd, prvi arapski alkemičar</li> <li> Ibn Umail (10. st.)</li> <li> Jābir ibn Ḥayyān iliti Geber (rođ. 721)</li> <li> Muḥammad ibn Umayl al-Tamīmī (10. st.)</li> <li> Al-Tughrai (11. - 12. st.)</li> <li> Al-Jildaki, perzijski alkemičar</li> <li> bū Bakr Muhammad ibn Zakariyyā al-Rāzī iliti Razes (854. - 925.) Taj je autor slavne Ketabe Serre Serr (Knjiga nastala na temelju još starijeg teksta pod nazivom <em>Šekret nad Šekretima</em>, što ga je navodno napisao Aristotel pa poslao malo Aleksandru u Aleksandriju).</li> <li> &nbsp;-&nbsp;</li> <li> &nbsp;-&nbsp;</li> <li> &nbsp;-</li> </ul> <div> <p> <u>Top 10 načina suicida</u></p> </div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 seksualnih poza</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Telepatski seks, s udaljenosti od maksimalno 5 metara, homoseksualni ili heteroseksualni</li> <li> Izvitopereni Cowgirl: u automobilu, partneri nesvjesni voajera koji ih nemilice promatra, nemilice ali pristojno, ali nemilice</li> <li> Dogon style: vaginalni ili analni seks, najbolje na ruševinama plaže mondenog ljetovališta nakon atomskog rata</li> <li> Telefonski seks: posebice onaj s fiksnim telefonima zbog namatanja crne kovrčave žice, jedan od partnera mora pritom slušati Boulezovu operu Cocteauovog libreta</li> <li> Re-reversed Cowgirl mit ein Twist: uz glazbu Pharaoha Sandersa, znanog i kao 'Obespravljeni Michelangelo'</li> <li> Death Valley '69.: ta poza zahtjeva potpunu tamu, s naglaskom na pomrčinu mjeseca, nipošto i sunca</li> <li> Misionarski, isusovačke provenijencije, izumljen u indijskoj Goi 1602.: ispred kamina, uz pucketave zvukove vatre</li> <li> Simpatetički seks u troje: za ovu pozu nužne su posebne maske koje je izradio slavni Giacollo Mercurio Volano, u Veneciji 1549. godine; moguće ih je unajmiti pod strogim uvjetima</li> <li> Enteogeni sekularni seks: to podrazumijeva da je jedan od partnera molekularni biolog, može biti i nediplomirani student</li> <li> Tračnice: uzbuđeni partneri na rohypnolu leže jedno pored drugog potpuno paralizirani u stanju ekstatične bespomoćnosti – najbolje u nekom od austrougarskih gradova s više od 150 tisuća stanovnika</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 golova Filippa Pippa Inzaghija</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Gol Udineseu</li> <li> Gol Romi</li> <li> Gol Laziju</li> <li> Gol Fiorentini</li> <li> Još jedan gol Udinama</li> <li> Gol Cremoneseu (u kupu)</li> <li> Gol Juventusu (kao igrač Milana)</li> <li> Gol Milanu (kao igrač Juventusa)</li> <li> Gol Interu (kao igrač Juventusa)</li> <li> Gol Interu (kao igrač Milana)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 renesansnih mislilaca s kojima namjeravam otići u pušionicu opijuma</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Johannes Rauchlin</li> <li> Paracelsus</li> <li> Moses Provinciale (ili Matatija ben Šalomo Delacrot, zbog imena dakako)</li> <li> Heinrich Cornelius&nbsp;Agrippa von Nettesheim</li> <li> Girolamo Cardano</li> <li> Thomaso Campanella</li> <li> Guilelmus Parisiensis</li> <li> Johannes Trithemius</li> <li> Johannes Sacrobosco (John Holywood, iako je živio u 12. st., u duhu je 16. st)</li> <li> Arcangelo di Borgonovo</li> <li> Giovanni Battista della Porta</li> <li> Johannes Laaz iliti Ivan&nbsp;Laž znan i kao&nbsp;Ivan Lažnozlat</li> <li> Picco della Mirandola</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 okultista od – 100 000 pr.n.e. do 500. n.e.</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Hermes Trismegistos (mada kažu da nije postojao, iz povjerljivih izvora saznao sam da jest)</li> <li> Proklo</li> <li> Plotin</li> <li> Apulej</li> <li> Jamblih</li> <li> Sosipatra</li> <li> Apset</li> <li> Šimun Mag</li> <li> Apolonije iz Tijane</li> <li> Pitagora</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 engleskih kraljeva, po stupnju degutantnosti</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 metoda proricanja budućnosti</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Goeteja ili ceremonijalna magija</li> <li> Lekomantija</li> <li> Onimantija</li> <li> Antropomantija</li> <li> Koskinomantija</li> <li> Kaptromantija</li> <li> Libanomantija</li> <li> Sikomantija</li> <li> Gastromantija</li> <li> Kapnomantija</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 diktatora iza kojih stoji vojna pomoć Pentagona, po broju pobijenih</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 likova serije Twin Peaks, po redoslijedu kojih sam ih se sjetio</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Judy</li> <li> Laura Palmer</li> <li> Ben Horne</li> <li> Brat Bena Hornea</li> <li> Bob</li> <li> The Fireman</li> <li> Man from Another Place</li> <li> Agent Cooper</li> <li> Audrey Horne</li> <li> Jacques Renault</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 fobija</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 opera od 1600. do 1900. godine</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi sa soljenkama umjesto mozga</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Fourier</div> <div> 2. Diderot</div> <div> 3. Platon</div> <div> 4. Nietzsche</div> <div> 5. Ludwig Klages</div> <div> 6. Ezra Pound</div> <div> 7. Baudelaire</div> <div> 8. T. S. Eliot</div> <div> 9. Borges</div> <div> 10. Walter Benjamin</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 čašćenih i naširoko cijenjenih književnih antitalenata i notornih budala</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Miloš Crnjanski</div> <div> 2. Ernest Hemingway</div> <div> 3. Gabriele D'Annunzio</div> <div> 4. Tomasso Marinetti</div> <div> 5. Maurice Barrès</div> <div> 6. Charles Bukowski</div> <div> 7. Voltaire</div> <div> 8. Paul Claudel</div> <div> 9. D. H. Lawrence</div> <div> 10. Reinaldo Arenas</div> <div> &nbsp;</div> <div> <p> <u>Top 10 francuskih i ruskih simbolista na mojoj polici</u></p> </div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <p> <u>Top 10 filmova koje preobrazivši se u televizor simultano gledam na 9 televizora koji me okružuju</u></p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 1.Von Trier – Europa</p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 2.Polanski - Nož u vodi &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 8.Pasolini - Decameron</p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;3. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Tarkovski &nbsp;<br /> Verhoeven - Starship Troopers( &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; )Verhoeven-Rahatlokum<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Zrcalo &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;7. &nbsp;<br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> &nbsp; &nbsp; &nbsp; 4.Pasolini – 120 dana Sodome &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;9.Polanski – Bal vampira</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 7. Von Trier - Melankolija</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> &nbsp;</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> &nbsp;</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> &nbsp;</p> <p style="margin-left:18.0pt;"> 10. Forough Farrokhzad – Kuća je crna</p> </div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/f20Oz9Yr_So" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 udaraca u magli</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Miles Davis vs John Coltrane</div> <div> 2. Vladan Desnica vs Gustav Krklec</div> <div> 3. Pietro Torrigiano vs Michelangelo</div> <div> 4. G.V. Llosa vs G.G. Marquez</div> <div> 5. Crnjanski vs Krleža</div> <div> 6. Francois Villon vs svijet</div> <div> 7. Jesenjin vs Pasternak</div> <div> 8. Ranko Marinković vs Jeličić</div> <div> 9. Krleža vs Šegedin</div> <div> 10. Gore Vidal vs Norman Mailer</div> <div> &nbsp;</div> <div> (Rezerve)</div> <div> &nbsp;</div> <div> 11. Ilja Erenburg vs Andre Breton</div> <div> 12. Tatljin vs Maljevič</div> <div> 13. De Koonig vs Clement Greenberg</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 autora koje treba konstantno izbjegavati pa im se stalno ponovo vraćati</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Leon Bloy</div> <div> 2. James Joyce</div> <div> 3. Jean Genet</div> <div> 4. Julio Cortázar</div> <div> 5. Pessoa</div> <div> 6. William S. Burroughs</div> <div> 7. W.B. Yeats</div> <div> 8. Ezra Pound</div> <div> 9. Miroslav Krleža</div> <div> 10. Denis Diderot</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 književnih čuda</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Chesterton</div> <div> 2. Bolaño</div> <div> 3. Samuel Beckett</div> <div> 4. Georges Perec</div> <div> 5. Gaj Petronije Arbiter</div> <div> 6. Apulej</div> <div> 7. Rumi</div> <div> 8. Gogolj</div> <div> 9. Louis-Ferdinand Celine</div> <div> 10. Raymond Radiguet</div> <div> &nbsp;</div> <div> <p> <u>Top 10 O-ova&nbsp;</u></p> <p> 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; De viris illustribus &nbsp;(O znamenitim muževima), Kornelije Nepos, djelo u 16 knjiga, 1. st.<br /> 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; De viris illustribus, Genadij Skolastik, 5. st.<br /> 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Liber De Excellentibus Ducibus Gentium<br /> 4. &nbsp; &nbsp; &nbsp; De viris illustribus, 4. St. anonimnog autora (86 biografija)<br /> 5. &nbsp; &nbsp; &nbsp; De<br /> 6. &nbsp; &nbsp; &nbsp; De<br /> 7. &nbsp; &nbsp; &nbsp; De<br /> 8. &nbsp; &nbsp; &nbsp; De<br /> 9. &nbsp; &nbsp; &nbsp; De<br /> 10. &nbsp; &nbsp; Da</p> </div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 likova iz Starog zavjeta, simpatičnih osobenjaka, vječno nasmijanih</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 hrvatskih ministara obrane</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Šime Đodan – na čelu MORH-a tek 16 dana, ali kakvih 16 dana!</div> <div> 2. Martin Špegelj – umjetnička duša sa smislom za režiju, gotovo poput S. Praljka</div> <div> 3. Luka Bebić – legendarni Barba: iskusan, ali i rezolutan, znao razlučit dobro od zla</div> <div> 4. Željka Antunović – Što reći? Mirna, staložena, a Hrvatska joj i danas leži u srcu</div> <div> 5. Cesare Apsetho Dos Santos – jedini stranac na čelu Ministarstva obrane RH: korektan, ali krut</div> <div> 6. Jozo Radoš – smiren, a promućuran, navodno ugodna tjelesnog mirisa i lijepih manira</div> <div> 7. Senjanin Maglajlija – snažan, pravi muškarac, alfa kojeg vole alfe, game, delte i epsiloni</div> <div> 8. Marija Sabina 'Serpentina' Peternjak – iako zanemarena, i danas se proučavaju njene odluke</div> <div> 9. Petar Kriste – širokih ramena, no vječno nasmijan i dobre volje, osim prema neprijatelju</div> <div> 10.&nbsp; Ante Kotromanović – legendarni Kotromanov, kako su ga zvali, ponosan je čovjek, a lijep</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 netalijanskih renesansnih slikara</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 dječjih pjesnika koji su nisu</u></div> <div> &nbsp;</div> <p> 10.&nbsp;</p> <p> 7. &nbsp; &nbsp; &nbsp;Sophie Podolski (21)</p> <p> 3.</p> <p> 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Božidar (20)</p> <p> 5.</p> <p> 4. &nbsp; &nbsp; &nbsp; Petja Bodarova (17)</p> <p> 8.</p> <p> 7.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Misao Fujimura (17)</p> <p> 01.</p> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 verzija mene</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 egipatskih faraonskih dinastija</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 kompozitora</u></div> <div> <br /> 1. Claudio Monteverdi</div> <div> 2. Carlo Gesualdo</div> <div> 3. Serge Gainsbourg</div> <div> 4. Voki Kostić</div> <div> 5. Johann Sebastian Bach</div> <div> 6. Eric Satie</div> <div> 7. John Coltrane</div> <div> 8. Henry Purcell</div> <div> 9. Franz Schubert</div> <div> 10. Béla Bartók</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 arapskih i kineskih čarobnjaka</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 svjetskih marijanskih središta</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Lourdes</li> <li> Marijanska brazda</li> <li> Međugorje</li> <li> Sinj</li> <li> Marija Bistrica</li> <li> Ilok</li> <li> Loreto</li> <li> Fatima</li> <li> Berthopalija u Kadmiji</li> <li> Trsat (bio, ali i ostao)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 valuta do 1900. godine</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 seljačkih buna</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10&nbsp;&nbsp;suicida poljskih i mađarskih pjesnika</u></div> <p> 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Rafał Wojaczek</p> <p> 2.</p> <p> 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Edward Stachura</p> <p> 4.</p> <p> 5.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Marek Hłasko</p> <p> 6.</p> <p> 7.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Tadeusz Borowski</p> <p> 8.</p> <p> 7.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Mihal Babits</p> <p> 8.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</p> <p> 7. &nbsp; &nbsp; &nbsp; Attila József</p> <p> 8. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</p> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 otrova</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ličnosti čije ime počinje s P</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Platon</li> <li> Plotin</li> <li> Pitagora</li> <li> Porfirije</li> <li> Protagora</li> <li> Pindar</li> <li> Plaut</li> <li> Pleton</li> <li> Plutarh</li> <li> Piksi Stojković</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 srpskih velmoža na Kosovu polju, po stupnju vlastite papkastosti</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 zaborava</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 suicida pjesnikinja</u></div> <p> 1. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Sophie Podolski &nbsp; &nbsp;1.</p> <p> 2. &nbsp; &nbsp; &nbsp; Alejandra Pizarnik &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;2.</p> <p> 3. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Anne Sexton &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 3.</p> <p> 4. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;</p> <p> 5. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;</p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;.</p> <p> 6.</p> <p> 7. &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</p> <p> 8. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Virginia Woolf &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 8.</p> <p> 9. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Sylvia Plath &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 9.</p> <p> 10. &nbsp; &nbsp; &nbsp;Antonia Pozzi &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; 1 &nbsp;0.</p> <p> . &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</p> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 Kikladskih otoka</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 načina da zadovoljite vašeg frajera, ali da bude jedva zadovoljavajuće</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 hrvatskih riječi</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 hermetičkih pjesnika</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Apulej</li> <li> Mallarme</li> <li> Giovanni Lazarelli</li> <li> Giacinto Scelsi</li> <li> Gerard de Nerval</li> <li> Guillaume Appolinaire</li> <li> Michael Meier</li> <li> Giuseppe Ungaretti</li> <li> Salvatore Quasimodo</li> <li> Eugenio Montale</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 reakcionarnih i nazadnih evropskih naroda i narodnosti</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Poljaci</li> <li> Albanci</li> <li> Katalonci</li> <li> Flamanci</li> <li> Austrijanci</li> <li> Švicarci</li> <li> Maltežani</li> <li> Hrvati</li> <li> Baski</li> <li> Srbi</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 kršćanskih mistika 16. stoljeća</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 dragih a opojnih droga</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Opijum</div> <div> 2. Salvia Divinorum</div> <div> 3. Heroin</div> <div> 4. Psilocibinke</div> <div> 5. Speed</div> <div> 6. LSD</div> <div> 7. Morfij</div> <div> 8. Tlitliltzin&nbsp;</div> <div> 9. Soma</div> <div> 10. Mixitl</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 srpskih riječi</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ljudi s florealnim imenima</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> John Florio</li> <li> Francesco Flora, talijanski književni kritičar, stručnjak za hermetičko pjesništvo</li> <li> Flora Tristan</li> <li> Floro Flores</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 naočitih filozofa</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 ličnosti koje ne postoje niti su fikcionalne, ali su stvarne</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 aztečkih demona</u></div> <div> <ul> <li> Luis Buñuel</li> </ul> </div> <div> <u>Top 10 talijanskih centarhalfova koji su mogli biti prekomandirani na mjesto beka</u></div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Top 10 Rimbaudovih zbirki poezije</u></div> <p> &nbsp;</p> <p> 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; –</p> <p> 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; –</p> <p> 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Iluminacije</p> <p> 4.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; –</p> <p> 5.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Sezona u Paklu</p> <p> 6. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;–</p> <p> 7. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; – &nbsp; &nbsp;</p> <p> 8. &nbsp; &nbsp; &nbsp;–</p> <p> 9. &nbsp; &nbsp;–</p> <p> 10. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;–</p> <p> <u>Top 10 heroja ovog ovdje mene</u></p> <p> 1.John Coltrane</p> <p> 2.Julian Apostata</p> <p> 3.Andrei Tarkovski</p> <p> 4.Ivan Goran Kovačić</p> <p> 5.Rosa Luxemburg</p> <p> 6.Théophile</p> <p> 7.Ludwig Klages</p> <p> 8.Roberto&nbsp;Bolaño</p> <p> 9.Jacques Brel</p> <p> 10.Malcolm X</p> <p> 11.Eric Dolphy</p> <p> 11.Scott Walker</p> <p> 12.Velimir Hlebnikov</p> <p> 13.Hepatija</p> <p> 14.Van Gogh</p> <p> 15.Rainer Werner Fassbinder</p> <p> 16.Évariste Galois</p> <p> 17.Miloje Pavlović</p> <p> 18.Sun Ra</p> <p> 19.Neven Svilar</p> <p> 20.Otto René Castillo</p> <p> 21.Leadbelly</p> Neven Svilar Fri, 02 Nov 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/moje-omiljene-stvari http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/moje-omiljene-stvari Dodir memorija <div> Prijenos nasilnih povijesti može biti obiteljski, ali i kulturalni, imaginativni i projekcijski. Umjetnost nam pomaže u drugačijem doživljaju prošlosti.</div> <div> <em>Tekst <strong>Touching Memories </strong>(Dodir memorija)</em>&nbsp;<em>autorice&nbsp;<strong>Marianne Hirsch&nbsp;</strong>izvorno je napisan na engleskom i objavljen u <a href="https://esprit.presse.fr/article/marianne-hirsch/ce-qui-touche-a-la-memoire-39657">časopisu <strong>Esprit </strong>u listopadu 2017.</a> Tekst je s engleskoga prevela&nbsp;<strong>Andrea Rožić</strong>. Prijevod objavljujemo uz dozvolu časopisa Esprit i uz financijsku podršku medijske mreže&nbsp;<a href="http://www.eurozine.com" target="_blank">Eurozine</a>.</em><br /> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posljednjih godina dosta razmišljam o tome kako nasljeđujemo uspomene na bolnu i nasilnu prošlost. Zato me prilično zaintrigiralo kad se na vrlo sofisticiran način upravo tim pitanjem pozabavila jedna popularna američka serija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Transparent </em></strong>prati transformaciju muškarca u ženu, sedamdesetogodišnjeg oca, iz židovske obitelji u Los Angelesu. U drugoj sezoni Mortova/Maurina kćer Ali počne se žurno raspitivati o obiteljskoj povijesti. Sa svojom djevojkom odlazi u posjet baki Rose u staračkom domu, no susret je neuspješan – jer je Rose ne prepoznaje, pa Ali oslovljava Gershon. U seriji su se ranije pojavili neki <em>flashbackovi </em>na vajmarsku Njemačku koji nisu objašnjeni, no zasad ne znamo tko je Gershon, iako smo čuli za Tante Gittel za koju se ispostavi da je Gershon, brat Bake Rose, nakon njegove tranzicije iz muškarca u ženu 1930-ih godina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Scena u kojoj je baka ne prepoznaje, nagna Ali da započne istraživački projekt koji bi joj mogao pomoći u povezivanju s onim što naziva "ženskom stvari i židovskom stvari". Poveznica je trauma, upisana u tijelo i prenošena s generacije na generaciju, u obliku biološke disfunkcije i rodne disforije. Ispostavlja se da Mortijeva/Maurina tranzicija ponavlja onu njezina/njegova ujaka/tete Gershona, baš kao što Ali utjelovljuje Gershona/Gittel u očima Bake Rose. Izbor glumaca u seriji zrcali ta ponavljanja, gledateljima još plastičnije dočaravajući te međusobne poveznice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon odlaska iz staračkog doma, Ali istraživanje nastavlja u knjižnici gdje nailazi na znanost o epigenetskom nasljeđivanju. Čita o eksperimentu s trešnjinim cvijetom u kojem je drugoj generaciji potomaka zečeva koji su bili izloženi elektrošokovima nakon što bi ponjušili trešnjin cvijet taj miris postao mrzak iako nisu znali za traumatično iskustvo svojih predaka. (<a href="https://www.scientificamerican.com/article/fearful-memories-passed-down/">Callaway, 2013</a>) Ta epizoda – i način na koji određuje zaplet ove hrabre i popularne serije – tek je jedan od primjera popularnosti epigenetike u novije vrijeme.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U nastavku želim istražiti značaj načela epigenetike u kontekstu promišljanja o vremenskoj uvjetovanosti naslijeđene traume, promatrajući poveznice između povijesne traume, njezinog međugeneracijskog prijenosa i umjetnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukratko, epigenetika je grana genetike koja se bavi varijacijama stanica ili obilježja koje uzrokuju izvanjski, okolišni čimbenici, koji ne utječu na sam niz DNK, već na ekspresiju gena, na citoplazmu stanice: "epi" znači na, povrh, okolo, blizu, nakon, uz. Danas se vjeruje da se epigenetski markeri koje uzrokuju okolišni čimbenici ne brišu između generacija, već da se nasljeđuju i prenose zajedno s nizovima DNK. U nedavnoj studiji o kojoj se mnogo pisalo, provedenoj u Medicinskom centru Mount Sinai u New Yorku, znanstvenica <strong>Rachel Yehuda </strong>uspostavila je korelaciju između traume koju su roditelji doživjeli prije začeća svoje djece, i epigenetskog ustroja njihove djece. (<a href="https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9734537">Yehuda i suradnici, 1998</a>)<br /> <br /> Važno je istaknuti da je Yehuda istraživanje temeljila na 38 djece roditelja koji su preživjeli Holokaust. Studija je pokušala kontrolirati traumatska iskustva koja su mogla doživjeti sama djeca, i kontrolom izbaciti demografski slične sudionike. Yehuda je ustvrdila da su epigenetski markeri djece preživjelih Holokausta imali profile hormona stresa s većom predispozicijom za PTSP i druge poremećaje vezane uz stres od onih njihovih kolega u kontrolnoj grupi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve veći interes za epigenetiku i činjenica da se o Yehudinom istraživanju mnogo pisalo, meni djeluje kao pokazatelj šireg trenda – sklonosti da se nasljeđe nasilnih povijesti smještava u uski krug nuklearne biološke obitelji i njegove linearne vremenske uvjetovanosti. Iako Yehudina studija pokušava kontrolirati sadašnja traumatska iskustva koja su mogla izravno uzrokovati epigenetske markere kod ispitanika, ipak ne može isključiti druge generacijske, kulturološke i okolišne čimbenike koji nas obilježuju na manje izravne načine.&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>"Ti su se događaji dogodili u prošlosti, no njihovi učinci još uvijek su prisutni u sadašnjosti."</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> U svojim radovima o postmemoriji, ustvrdila sam da međugeneracijski prijenos traume nadilazi granice pojedinca i obitelji, oslanjajući se na složene i višestruko utjelovljene, afektivne i simboličke scene transfera. (<a href="http://cup.columbia.edu/book/the-generation-of-postmemory/9780231156523">Hirsch, 2012</a>) Postmemoriju sam definirala kao odnos koji "generacija nakon" ima prema osobnoj, kolektivnoj i kulturološkoj traumi ili transformaciji onih prije njih – prema događajima ili povijesnim periodima kojih se "sjećaju" jedino putem priča, slika i ponašanja kojima su bili okruženi tijekom odrastanja.<br /> <br /> No ti su im događaji preneseni tako dalekosežno i s tolikim afektivnim ulogom, da se čini kao da su vlastita sjećanja. Stoga, povezanost postmemorije s prošlošću zapravo nije posredovana prisjećanjem, već pomoću zamišljanja, projekcije i kreacije. Ako odrastamo okruženi tako snažnim naslijeđenim sjećanjima, riskiramo da naši preci izmjeste, čak i evakuiraju, naše vlastite životne priče. Bivamo oblikovani, doduše indirektno, fragmentima koji se opiru tome da budu ispričani i shvaćeni. Ti su se događaji dogodili u prošlosti, no njihovi učinci sežu i u sadašnjost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, kako ja to vidim, obitelj nije jedino mjesto ovog snažnog oblika transmisije. Čak i unutar intimnog i utjelovljenog prostora obitelji, transmisija je posredovana naširoko dostupnim kulturalnim tekstom i na nju utječu poznati kulturalni tropi. Zato je iznenađujuće da u seriji kao što je <em>Transparent</em>, čija premisa počiva na mogućnosti tjelesne transformacije preko spolnih i rodnih granica, pomoću odjeće, hormona i operacija – u seriji u kojoj otac može postati transrodni roditelj, braća postaju sestre, ujaci postaju tete – nuklearna obitelj ostaje tako dominantno mjesto transmisije, a linije nasljeđivanja ostaju tako linearne. Zašto, kako obitelj gubi svoje rodno ustrojstvo, isto tako ne gubi i dominantnost, zapravo i transparentnost, kao mjesto disforije i traumatskog ponavljanja?&nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Fokus na epigenetiku jedan je od novijih i, rekla bih, obećavajućih koraka u razvoju proučavanja memorije pojedinca, kolektivne memorije i postmemorije, kojim se potvrđuju svjedočanstva i iskustveni iskazi o učincima prenošenja traume s generacije na generaciju. No i epigenetika kao popularizirana teorija otvara neka problematična mjesta. Barem u popularnoj imaginaciji, rezultati koje obećavaju genetska i epigenetska istraživanja imaju vrijednost istinitosti koju druge paradigme nemaju. To je važno spomenuti jer se time potencijalno može pogoršati vremenska nepokolebljivost traume i katastrofe. Ove discipline podupiru osjećaj neumitnog ponavljanja prošlosti u sadašnjosti i u budućnosti – ponavljanja u kojima se povredu ne može izliječiti ili popraviti, već ona nastavlja živjeti, uništavajući tijela, umove i svjetove.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, znanstvene su rasprave same po sebi mnogo složenije. <strong>Eva Yablonka</strong>, primjerice, u svom radu epigeniku smatra jednom od četiri dimenzije nasljeđivanja i evolucije, a ostale su genetička, bihevioralna i simbolička. Yablonka i <strong>Marion J. Lamb </strong>tvrde: "Informacije se prenose s jedne generacije na drugu pomoću brojnih sustava nasljeđivanja koji su u međusobnoj interakciji." (<a href="https://mitpress.mit.edu/books/evolution-four-dimensions">Yablonka i Lamb, 2005</a>: str. 317) Važno je da ove znanstvenice pokazuju ne samo da stečene karakteristike s vremenom mogu postati genetske varijacije, već i da su "ponašanja koja se prenose s generacije na generaciju povezana sa staničnom epigenetikom." (ibid: str. 421)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tvrdeći da okolišni čimbenici, te bihevioralni i simbolički načini transfera mogu utjecati na biološke sustave evolucije, i obrnuto, ostavljaju prostor za promjenu, transformaciju i transmutaciju, a time i za raznolikiju vremensku uvjetovanost. Dobar dio ovog istraživanja još uvijek je u ranim fazama i ono se u velikoj mjeri još uvijek zasniva na životinjskim ispitanicima. Još nije poznato koji je odnos između bioloških teorija evolucije i kulturalnog i povijesnog nasljeđa, no taj je odnos zasigurno složeniji od popularnih prikaza u serijama poput <em>Transparenta</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U vlastitom radu više sam se bavila estetskim nego epigenetskim implikacijama povijesnog nasilja i njegova prijenosa s generacije na generaciju. Shvaćajući da su učinci traume nužno upisani u tijelo, svakako promatram kako činovi tjelesnog prijenosa kruže unutar obitelji, no i kako oni nadilaze obitelj i u njoj uređene uloge. Stoga sam dosad nastojala promišljati o tome kako je pogled unatrag na traumu moguće proširiti i preusmjeriti, kako bi se otvorile alternativne vremenske mogućnosti koje su možda poroznije, više okrenute sadašnjosti i budućnosti, i koje bi mogle pojačati osjećaj potrebe za promjenama, i kako bi se te promjene mogle potaknuti. Zapravo, naročito me zanima sâma estetika kao prostor prijenosa koji je otvoreniji, nestalniji i nudi više iznenađenja.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vjerujem da su naši činovi čitanja, gledanja i slušanja, susreti relevantni za ovu raspravu jer potiču sposobnost primanja informacija i reagiranja na njih. Kad se trudimo biti otvoreni, povezani i maštoviti, kad smo svjesni vlastite uključenosti u djela koja čitamo, gledamo i slušamo, dozvoljavamo si biti otvoreni i ranjivi i da nas ta djela ganu na način koji nije lako odrediti ili predvidjeti. Vjerujem da se putem susreta s estetikom učimo biti receptivni i solidarni prema žrtvama nasilja, bilo da je ono prošlo ili sadašnje. Ta ranjivost koju dijelimo s drugima mogla bi nas usmjeriti ne na ponavljanje prošlih rana, već na ponovno uspostavljanje prošlih nada i budućnosti. Ta bi nam ranjivost mogla pomoći u osmišljavanju mogućnosti transformacije i zacjeljenja, a time i usmjeriti prema otvorenijoj sadašnjosti i budućnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U nastavku ću analizirati nekoliko radova umjetnica koje se bave proturječjima između prirode nasilja i traume inherentno upisanih u tijelo i izazova u njihovu prijenosu na druge subjekte i generacije unutar i izvan okvira biološke obitelji. Koji estetski mediji, žanrovi i tropi najpotpunije stvaraju uvjete za utjelovljeni prijenos koji bi mogao promicati mogućnost djelovanja, promjene i zacjeljivanja?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radovi koje želim analizirati u fokus stavljaju kožu i dodir, i kao stvarni i preneseni prostor traume unutar okvir pojedinog tijela. U poznatom eseju o traumi i rodu, <strong>Roberta Culbertson </strong>ustvrdila je da "iskustvo najintenzivnije osjećamo kao vlastito kad se radi o šteti na vlastitoj koži, no ono je i najsnažnije zaključano u toj koži, ocrtava se na njoj u aktivnostima bez riječi, odvija se u obrascima svijesti ispod razine svakodnevnog i konstrukcije jezika." (<a href="https://www.jstor.org/stable/20057274">Culbertson, 1995</a>) Šteta na koži ne da se komunicirati, ona je van jezika, tvrdi Culbertson.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ranijem članku i poglavlju knjige pod nazivom "Obilježeno sjećanjem", usredotočila sam se na trop tetovaže kao oblika pisanja na koži koji predstavlja traumu u svoj njezinoj neizrecivosti i neprevodivosti. (Hirsch, 2012) No sada, u doba epigenetike nasljeđivanja, na to gledam drugačije. Ja sam kritizirala djecu žrtava i preživjelih koji su se pretjerano identificirali s roditeljima, do razine da su željeli oponašati traumu svojih roditelja, biti fizički obilježeni njome baš kao što su to bili njihovi roditelji, no epigenetika vjeruje da su markeri naših roditelja već upisani u nas. Ako ne želimo podlijeći neumoljivom determinizmu biologije, moramo potražiti višedimenzionalne trope, obličja i scene susreta s traumatičnom prošlošću.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Vizualna umjetnost", smatra povjesničarka umjetnosti <strong>Jill Bennett</strong>, "traumu predstavlja više kao politički, nego kao subjektivni fenomen. Ona nam ne omogućuje privilegirani pogled unutar subjekta, već, dajući traumi produžetak u prostoru ili na življenom mjestu, stvara svijest o različitim oblicima postojanja." (<a href="https://www.sup.org/books/title/?id=7523">Bennett, 2005</a>) Scene umjetničkog susreta mogu biti mjesto prijenosa kao iskustva u kojem bliži ili daljnji susvjedoci mogu dijeliti markere traume u ne-mimetičkim ili anti-mimetičkim oblicima razmjene, na razini površine kože, odnosno afektivnoj razini, izazivajući afektivne reakcije i odgovore koji su nepredvidljivi. (<a href="https://www.amazon.com/Talk-Fiction-Literature-Explosion-Frontiers/dp/0803278012">Kacandes, 2001</a>) No kako da te reakcije ne vode do identifikacije, prisvajanja i oplakivanja, kako da ne izazovu ponavljanje ili čak empatiju, već da izazovu solidarnost i djelovanje, i u konačnici transformaciju?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Materijalne stvari, a naročito koža, otvaraju mogućnosti za promišljanje o tim pitanjima. To je tako, da iskoristim tvrdnju <strong>Jayja Prossera</strong>, jer je koža istovremeno i mjesto omeđenosti i mjesto društvenog povezivanja, prostor bivanja samima i bivanja s drugima. (<a href="https://cup.columbia.edu/book/second-skins/9780231109345">Prosser, 1998</a>) Koža je i prostor povezivanja među tijelima, konkretno mjesto dodira i onoga što <strong>Maurice Merleau-Ponty </strong>naziva "međutjelesnost". U eseju "The Experience of Skin in Early Object-Relations", psihoanalitičarka <strong>Esther Bick </strong>pokazuje kako bebe majku doživljavaju kao kožu koja ih obavija, što im pomaže da se razviju u integrirano, uokvireno biće i dobiju osjećaj unutarnjeg fizičkog prostora i omeđenosti. (<a href="http://psycnet.apa.org/record/1969-11422-001">Bick, 1968</a>)<br /> <br /> Bickin rad, kao i ideja psihoanalitičara <strong>Didiera Anzieua </strong>o kožnom egu, precizno artikuliraju taj dijalektički osjećaj stvaranja dojma omeđenog sebe putem odnosa s drugim: "'Kožni ego'", piše Anzieu, "odnosi se na mentalnu sliku koju djetetov ego koristi tijekom ranih faza razvoja da bi se predstavio kao ego s fizičkim sadržajem, na temelju iskustva površine tijela" (<a href="http://psy-enfant.fr/le-moi-peau-didier-anzieu/">Anzieu, 1995</a>: str. 43). "Kožni ego je sučelje između psihe i tijela, sebe i drugoga", dodaje. (str. 53 ) Bick i Anzieu oboje promatraju što se događa kad se kožni ego ošteti ili onemogući, uslijed majčinskog zanemarivanja ili putem fizičke ozljede ili agresije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Budući da koža bilježi iskustva i zadržava sjećanja, može ih i prenositi putem dodira i putem taktilne vizualnosti. <strong>Giuliana Bruno </strong>u svojoj knjizi <em>Surface </em>tvrdi da je površina i spremnik i membrana, ona je mjesto kontakta, projekcije i posredovanja između objekta i gledatelja. (<a href="https://www.press.uchicago.edu/ucp/books/book/chicago/S/bo17089730.html">Bruno, 2014</a>)<br /> &nbsp;</div> <div> Ipak, koža je i mjesto društvenog razlikovanja, putem oznaka boje, siromaštva, bolesti, ozljede ili invaliditeta. Znakovito je i problematično što se ovo posljednje često gubi iz vida u biološkim i psihoanalitičkim pristupima, no zato je feministički materijalizam, osjetljiv na društveno, ekonomski i politički proizvedene ranjivosti, plodonosno tlo za analizu kože i dodira kao medija proizvodnje i razmjene sjećanja u ne-teleološkim vremenskim okvirima.&nbsp;</div> <div> <br /> <strong>"Skulpture Aline Szapocznikow pokazuju kako izbjeći ponovno uprizorenje traume i ponovno traumatiziranje."</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Kako bismo nastavili promišljanje o epidermalnoj memoriji i prijenosu, usredotočila bih se na rad poljske Židovke, kiparice <strong>Aline Szapocznikow</strong>, koja je u adolescentskoj dobi preživjela Holokaust, a od raka je umrla 1973. godine. Nakon što je, uz majku koja je radila kao liječnica u logoru, pretrpjela boravak u više geta, koncentracijskih logora i logora smrti, uključujući Terezín, Auschwitz i Bergen-Belsen, studirala je i radila u Varšavi i Parizu. Odbijala je razgovarati o stravičnoj osobnoj povijesti kojom su prožeti njezin kiparski radovi – radovi koji svakako ocrtavaju, no ne imenuju, logore ali i brojne osobne i društveno i politički proizvedene katastrofe – bolest, neplodnost, i, na posljetku, rak dojke i kostiju uslijed korištenja otrovnih smola. Njezina trauma obitava u njezinu tijelu i doslovno ga uništava.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Szapocznikowinu kiparskom radu, obilježeno tijelo pojavljuje se posvuda, komunicirajući i prenoseći ono što <strong>Griselda Pollock </strong>tako prikladno naziva "afektivnim posljedicama" (<em>after-affects</em>) traume. (<a href="http://www.manchesteruniversitypress.co.uk/9780719087981/">Pollock, 2013</a>) Szapocznikow proizvodi umjetnu kožu od smola i stvara odljeve tijela koji u njezine radove doslovno utiskuju memoriju tijela, gledatelja angažirajući na tjelesnoj razini, na razini epiderme, i tako postižući snažan afektivni učinak.<br /> <br /> <a href="http://x-traonline.org/build/wp-content/uploads/old/2012/08/2_Tumeurs-personnifiees-Tumors-Personified-800x608.jpg"><img alt="" src="http://x-traonline.org/build/wp-content/uploads/old/2012/08/2_Tumeurs-personnifiees-Tumors-Personified-800x608.jpg" style="width: 600px; height: 456px;" /></a></div> <div> Szapocznikow,&nbsp;<em>Tumeurs personnifiées</em>, 1971. (Foto: Zacheta National Gallery of Art, Warsaw. © The Estate of Alina Szapocznikow/ Piotr Stanislawski/ADAGP, Paris. Courtesy Zacheta National Gallery of Art, Warsaw, and Agencja Medium Sp. Z o.o.)<br /> &nbsp;</div> <div> U umjetničinom radu kritičari prepoznaju proces "razlaganja": njezina retrospektiva postavljena u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 2012. godine nosila je naslov <em>Sculpture Undone</em>&nbsp;(Skulptura koja se rastavlja'), a Griselda Pollock svoj važni esej o umjetnici podnaslovljava "Sculptureal Dissolutions" (Skulpturalno razlaganje). Njezini radovi donedavno se nisu iščitavali u kontekstu umjetnosti o Holokaustu, pa je Pollockin esej o onome što naziva Szapocznikowinom "traumatičnom enkripcijom", ključan doprinos u povezivanju njezina rada s tropima predstavljanja Holokausta. Pažljivo izbjegavajući zamku biološke redukcije, Pollock ipak tvrdi da umjetničina akumulirana osobna trauma nije prorađena već da, kodirana i neprocesuirana, i dalje prodire iz njezinih skulptura, trajno ponavljajući tjelesno ranjavanje u različitim oblicima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Koža koju umjetnica proizvodi od smole očito ne može u sebi zadržati oštećene dijelove tijela i sjećanja koji prodiru i cure iz nje. Ipak, pitam se bismo li ovdje mogli uočiti drugačiju putanju od one koja se kreće jednosmjerno prema razlaganju, putanju koja provodi proces stvaranja i razlaganja, konkretiziranja i istovremenog rastapanja. Rekla bih da se u njezinom radu, oblici čine provizornima, uvjetovanima, efemernima, a ponegdje kao da njeguje ranjivost i bojažljivo je preuzima, čak i kad je podriva i razigrano ismijava, stvara i ponovno osmišljava.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Szapocznikowine skulpture zaista poprimaju zlokobna obličja personificiranih tumora koji cure, pojedinačnih dijelova tijela, uznemirujućih, razdornih autoportreta koji se sastoje od crnih usana i grudi, ili odlijeva tijela uokvirenih u erupcije nalik na lavu. No njezine skulpture pojavljuju se i u obliku humorističnih i razigranih figura od gume za žvakanje izloženih na fotografijama u formi "fotoskulptura"; nadrealnih, ponekad prozirnih usana, trbuha, penisa i grudi koji se pretvaraju u lampe, omlete i <em>petits desserts</em>. Svjedočeći kratkotrajnosti i prekarnosti, skulpture se doimaju kao da su u procesu topljenja i stapanja, tvoreći <em>objets maladroits</em>, kako ih umjetnica naziva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kasne skulpture, naslovljene "Suveniri" (<a href="http://desa.pl/en/auctions/386/object/38596/alina-szapocznikow-from-the-series-souvenir-late-1960s"><em>Souvenirs</em></a>), fotografski su otisci na poliuretanu i svakako predstavljaju njezine najtraumatičnije radove. Ovdje stvarno nema ničega razigranog. "Suvenir I" izlaže se i obješen na zid i kao samostojeći, i u njega su usađena dva fotografska isječka: na vertikalnoj ravnini nalazi se isječak predratne fotografija umjetnice kao nasmiješene djevojčice u kupaćem kostimu, izrezan iz slike na kojoj na plaži sjedi ocu na ramenima. No on je ovdje izrezan, a umjesto njega, na donjoj, horizontalnoj ravnini nalazi se slika žrtve Holokausta, izgladnjele mrtve žene, otvorenih usta kao u nečujnom vapaju. Djetinjstvo i budućnost koju ono označava suprotstavljeni su stravičnoj smrti koja se preobličuje i umnožava. Umjetnica osobni "suvenir" svijeta prije katastrofe dovodi u vezu s javnom memorijom na genocid, no to dvoje ne može se integrirati, jer otac koji je drži na ramenima dok je bila dijete prije katastrofe postaje majčinska figura koja stradava, i koja ima moć ubijanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Fotografija mi nagovještava smrti u budućnosti", piše <strong>Roland Barthes </strong>u djelu <em>Svijetla komora</em>. (<a href="https://www.idixa.net/Pixa/pagixa-0704230113.html">Barthes, 1980</a>: str. 150) I zaista, uskraćujući nasmiješenom djetetu roditeljsku potporu i naizgled ga uokvirujući u kožu genocidne smrti prema kojoj je gledalo dok je bilo okrenuto kameri, Szapocznikow uprizoruje tu buduću smrt. No umjetnica pokazuje i da fotografije mogu biti promijenjene, presložene i promatrane iz drugačijeg očišta. U skulpturalnom obliku, otisnute na izobličenu smolu od poliestera nalik na kožu, one gube svoju oštrinu, postaju zamagljene i teško ih je iščitati. Mogu se opirati konačnosti fotografskog kadra. Sami oblici skulpture čine se provizornima: možemo zamislit da ih preoblikujemo, tako mijenjajući priče koje pričaju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako se usredotočimo prvenstveno na Szapocznikowine kasne skulpture, mogli bi nam promaknuti humor i razigranost u njezinom radu koji supostoje zajedno s "afektivnim posljedicama" traume. Također bi nam mogao promaknuti i osjećaj otvorenosti i provizornosti koje njezine skulpture dočaravaju, uvijek izgledajući kao da su u procesu topljenja, mijenjanja i ponovnog stvaranja samih sebe. Tu izvedbu bivanja u trajnom procesu moguće je sagledati kao oblik otpora, koliko god on malen bio, prema determinantnom ponovnom uprizorenju traume usmjerenom unatrag, u prošlost.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da bismo mogli pojmiti te višestruke i iznenađujuće mogućnosti reakcije koje otvaraju Szapocznikowine skulpture, moramo biti spremni sudjelovati u epidermalnom dodiru traume, istovremeno zamišljajući kontinuiranost, preoblikovanje i simboličko zacjeljenje. Teksturama čak i najmračnijih radova, a posebice spojem fotografije i skulpture, Szapocznikow uspijeva stvoriti prostor mogućeg odmaka u kojem možemo prakticirati humor i igru, i pomoću njih vidjeti onkraj neizbježnosti ponavljanja i uništenja.&nbsp;</div> <div> <br /> <strong>"Činovi razmjene i sami otvaraju tu prošlost."</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Skulpture Aline Szapocznikow mogle bi nam pokazati da je moguće izbjeći ponovno uprizorenje traume i ponovno traumatiziranje, utoliko što otvaraju procjep između mimetičkog ponavljanja i estetskog susreta. Površine njezinih skulptura možda podsjećaju na kožu, no nisu koža. One nas uvlače u svoj svijet, no istovremeno nas ometaju i opiru se identifikaciji, preusmjeravajući se s direktnih na prenesene strukture predstavljanja i uprizorenja. One također dočaravaju niz osobnih i povijesnih osjećaja i iskustava, koji kod nas gledatelja izazivaju kontradiktorne reakcije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rad s dodirom u suvremenoj komemorativnoj umjetnosti može se dalje pratiti promatrajući uporabu tkanine i odjevnih predmeta, kao drugog sloja kože, kojima bi se prizvalo prošlo nasilje i dao odgovor na njegove "afektivne posljedice". Neki od odjevnih predmeta nose doslovne, direktne tragove nasilja i služe kao dokaz. Drugdje se odjeća koristi simbolički, da bi asocirala na nasilje i dočarala ga bližnjim i dalekim su-svjedocima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sada ću se okrenuti analizi instalacije&nbsp;<em>Shrine for Girls&nbsp;</em>(Svetište za djevojke), koju je na Venecijanskom bijenalu 2015. predstavila brooklynska umjetnica <strong>Patricia Cronin</strong>, i <em>Thinking of You </em>(Mislim na tebe), participativnom umjetničkom radu i aktivističkom projektu sjećanja , koji je 2015. godine instaliran na nogometnom stadionu u Prištini na Kosovu, povodom obilježavanja sistemskog silovanja koje su srbijanski vojnici provodili na kosovskim ženama.<br /> <br /> Oba izričito skreću pažnju na zlonamjerne učinke i "afektivne posljedice" nasilja na rodnoj osnovi u različitim dijelovima svijeta, i oba žele potaknuti publiku, zahvaljujući transakcijskoj snazi umjetnosti, na aktivan rad na priznanju i promjenama. Koristeći tkaninu i odjevne predmete kao medije, oba projekta potiču razmjenu tekstura i koriste afektivnu snagu dodira. No otkrivaju i neke od problema koje takva epi-sjećanja sa sobom donose, pogotovo ako su povezana s nasiljem nad ženama – koje je danas postalo globalno pitanje oko kojega su se uspjeli okupiti aktivisti, nevladine udruge i međunarodne državne agencije – što neke feministice možda previše spremno tvrde.&nbsp;</div> <div> <br /> <a href="http://www.shrineforgirls.org/venice.html"><img alt="" src="http://www.shrineforgirls.org/venice/Patricia-Cronin,-Shrine-for-Girls,-Venice-2015---Photo-by-Mark-Blower-(008).jpg" style="width: 584px; height: 875px;" /></a><br /> P. Cronin, Shrine for Girls, 2015. (Foto: Mark Blower)<br /> &nbsp;</div> <div> "Svetište za djevojke" (<em>Shrine for Girls</em>) instalirano je u danas desakraliziranoj crkvi Chiesa di San Gallo, najmanjoj crkvi u Veneciji, izgrađenoj 1581. Patricia Cronin na tri kamena oltara u crkvi smjestila je ženske odjevne predmete koje je sakupila kako bi obilježila tri konkretna slučaja rodnog nasilja. Na središnjem oltaru nalazili su se šareni sariji koje su nosile djevojke u Indiji, skrećući pažnju na učestale slučajeve grupnog silovanja i ubojstava u toj zemlji. Na lijevi oltar, Cronin je postavila hrpu plavih i smeđih hidžaba koji su predstavljali 276 nigerijskih školarki koje su oteli pripadnici Boko Harama, od kojih su neke kasnije puštene.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na desnom oltaru nalazila se velika hrpa uniformi koja podsjeća na odjeću koju su nosile djevojke i mlade žene bez sredstava koje su kao prinudna radna snaga donedavno smještane u Magdalenske domove i praonice u Europi i Sjevernoj Americi. One su uglavnom bile prostitutke, žrtve silovanja, nevjenčane majke, siročad i djevojke s mentalnim ili fizičkim poteškoćama u razvoju. Odjevni predmeti služe kao svjedoci mjesta zločina, budući da je u svakom od navedenih slučajeva, odjeća prikupljena na konkretnim lokacijama gdje su zločini počinjeni, što pridonosi značaju, autentičnosti i atmosferi izložbe.&nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad ulaze u mračnu crkvu kako bi posjetili "svetište", posjetitelji su spremni na sudjelovanje u ritualu ceremonijalnog štovanja i odavanja počasti. U mračnoj unutrašnjosti, nasuprot svečanom ozračju veličanstveno lijepe i elegantne crkve, neočekivano prisustvo raznobojnih hrpa tkanine postaje uznemirujuće. Potrebno je neko vrijeme da posjetitelj shvati što točno promatra. Mora prići sasvim blizu oltarima kako bi vidio male fotografije izloženu na sva tri, od kojih svaka prikazuje jednu od scena zločina nad djevojkama. Pored velike hrpe odjeće, fotografija gotovo nestaje: naše je iskustvo više senzorno nego vizualno.<br /> <br /> No kad prošećemo prostorom i zagledamo se u fotografije, počinjemo shvaćati veličinu i doseg nasilja s kojim se djevojke susreću duž povijesti i širom svijeta. Kao što stoji u katalogu, odjeća postaje protagonist u spektaklu koji je ovdje za nas uprizoren. Fotografije odjećom poprimaju materijalno obličje fotografijama i dobivaju prostornost i teksturu. Odjeća priziva tijela koja su je nosila, ili su je mogla nositi. Indirektno, ali metonimijski, ona označava tijela, podsjećajući na zločine koje su ta tijela pretrpjela, snažno podcrtavajući njihovo odsustvo. Ona je vanjski sloj kože i istovremeno sadrži i komunicira dublje ožiljke povrede.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Kako predstaviti snažan sadržaj koji ima potencijal promijeniti mišljenja i trgnuti gledatelje?" zapitala se Cronin u panel diskusiji o ostavštini silovanja. "Arhitekturu duhovnosti" i meditativno osvjetljenje vidi kao ključne elemente koji će posjetitelje trgnuti iz <em>statusa quo</em>. No, koje su implikacije stvaranja "svetišta" za povrijeđene djevojke i njegova smještanja u crkvu? Cronin je namjerno odabrala žrtve koje pripadaju trima različitim svjetskim religijama i smjestila ih pod isti krov, naglašavajući poveznice i sličnosti među njima. Važno je da, pokazivanjem učestalosti rodno utemeljenog nasilja u kršćanskim zemljama prvog svijeta, kao i u kontekstu hinduističkog i muslimanskog trećeg svijeta, izbjegava zamku kulturalističkih pristupa koji se temelje na etnicitetu u tretiranju nasilja nad ženama i civilizacijski naum koji oni povlače. Istovremeno, instalacija ipak riskira izjednačavanje, a time i relativiziranje nasilja počinjenog nad ženama u vrlo različitim okruženjima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još je važnije zapitati se može li nas sakralizacija i veličanje junaštva potaknuti na djelovanje za promjene? Priliči li konstruirati te djevojke kao mučenice? U originalnom značenju riječi "mučenik/ca", odnosno svjedok/inja, možda da, no rekla bih da ne, u smislu mučenikove/cine jedinstvenosti, njegove ili njezine izražene religioznosti ili ideološkog stava, a u smislu mučenikova/ina junaštva nikako. Vjerujem da Cronin ispravno određuje mučeništvo djevojaka riječima: "Budući da se s njihovim tijelima nije postupalo dostojanstveno dok su bila živa, a njihova tijela su nestala ili su ubijena, djevojke smatram mučenicama, a njihovu odjeću reliktima. No, za razliku od vjerskih mučenika i mučenica, u njihovoj smrti nema slave, nema onosvjetskog uspjeha." (<a href="http://shrineforgirls.org/]">Cronin, 2015</a>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Potiču li ili otežavaju te vjerske konotacije mobilizaciju traumatskih sjećanja u svrhu promjene? Kad napuštamo crkvu, imamo mogućnost donirati novac za nekoliko humanitarnih organizacija koje se izričito bave rodno utemeljenim nasiljem, i saznajemo da je i sama umjetnica donirala 10% svog prihoda tim organizacijama. Kako jedan kritičar ustvrđuje, "instalacija nas tjera na suze i na djelovanje". No, izmještajući nasilje nad ženama iz konteksta, postoji rizik da će instalacija podlegnuti svrsi koja žene prikazuje kao univerzalizirane žrtve nasilja, stječući novac i potporu od raznih međunarodnih agencija, ali nauštrb šireg i kompleksnijeg shvaćanja uzroka i učinaka različitih oblika rodnog nasilja u današnjem svijetu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, kad se još jednom osvrnemo na oltare, shvaćamo da se ovdje možda javlja šira mogućnosti koju otvaraju ove neuredne i provizorno postavljene hrpe odjeće i naizgled slučajno odabrana tri mjesta kojima se instalacija bavi. Možemo zamisliti da izložba odlazi na druga mjesta ili da se slične strategije koriste za bavljenje drugim žrtvama i zločinima, skrećući pažnju na njih. Takva razmišljanja bi nas sama po sebi mogla potaknuti da se zapitamo može li umjetnosti izmjestiti traumu i mobilizirati političke i pravne strategije zacjeljenja, i može li to učiniti izvana. Kakvi bi se kanali političkog djelovanja i preuzimanja odgovornosti mogli otvoriti pomoću estetskih susreta u trenutnoj ekonomskoj i političkoj klimi? Pozivajući nas u mračni prostor promišljanja i spajajući priče o nasilju iz različitih dijelova svijeta, "Svetište za djevojke" aktivira individualna, obiteljska i kulturalna sjećanja i post-sjećanja na rodno utemeljeno nasilje, i, dirljivim pozivom na djelovanje, pomiče ih preko granica.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/_oZdYgbb4mE" width="600"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> "Mislim na tebe" (<em>Thinking of you</em>) bavi se utjelovljenim arhivom preživjelih žrtava silovanja i rodnog nasilja počinjenog u vrijeme rata i genocida. Projekt umjetnice <strong>Alkete Xharfe Mripe</strong>, koja je rođena na Kosovu i živi u Londonu, nastao je u suradnji s <strong>Annom di Lellio</strong>, njujorškom sociologinjom i stručnjakinjom za Kosovo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U mnogo manjem omjeru i u prolaznom obliku, ovaj aktivistički participatorni projekt sjećanja daje protu-sjećanje na kosovsku povijest, pokušavajući izbrisati šutnju, suprotstaviti se nijekanju i omogućiti vidljivost. Projektom se želi ukazati na dugogodišnju povijest etničkog ratovanja koje je dijelom vođeno nad tijelima žena. Točnije, projekt skreće pozornost na procijenjenih 20.000 albanskih žena (6% ženske populacije) koje su sustavno zatvarane, ponižavane i silovane, često pred vlastitim obiteljima, od strane članova srbijanskih paravojnih postrojba tijekom rata za albansku nezavisnost od <strong>Miloševićeva </strong>režima. "Počela sam propitivati šutnju, činjenicu da njihove glasove nismo čuli ni tijekom ni nakon rata i razmišljala sam kako te žene prikazati u suvremenoj umjetnosti", <a href="https://www.theguardian.com/world/2015/jun/11/kosovo-sexual-violence-survivors-art-dresses">rekla je umjetnica</a>. Instalacija je nastala u sklopu kampanje za podizanje svijesti koju je pokrenula tadašnja predsjednica Kosova, <strong>Atifete Jahjaga</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U nastojanju da nadoknadi nekažnjavanje počinitelja, činjenicu da silovanje donedavno nije bilo tretirano u kontekstu ratnih zločina na Međunarodnom kaznenom sudu, i poslijeratnu šutnju žrtava, umjetnica je pronašla medij koji bi obuhvatio sudjelovanje širokih krugova diljem zemlje, time stvarajući veliku mrežu sudionika. Xhafa-Mripa je putovala diljem Kosova, sakupivši 5.000 haljina i sukanja koje su donirale žrtve nasilja i druge žene. Uz pomoć organizacija za ženska prava i desetaka volontera, tu je odjeću potom objesila na užad na prištinskom nogometnom stadionu, na dan godišnjice oslobođenja Prištine od strane snaga NATO-a nakon tromjesečnog srpskog bombardiranja. U <a href="https://www.theguardian.com/world/2015/jun/11/kosovo-sexual-violence-survivors-art-dresses">intervjuu koji je dala u Londonu</a>, umjetnica objašnjava odabir medija: "'Izvjesiti prljavo rublje u javnosti', znači 'govoriti o privatnim stvarima u javnosti', no u ovom slučaju, rublje je oprano i čisto, baš kao i žrtve koje su čiste – bez mrlje." Haljine i suknje različitih boja koje vise na četrdeset i pet konopaca za sušenje rublja koji se prostiru nogometnim stadionom, simbolom muškog nadmetanja i druženja, upečatljiv su i lijep prizor koji snažno mijenja značenje tog prostora.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, samo obilježavanje obljetnice bio je tek mali djelić tog dugotrajnog umjetničkog projekta. Usudila bih se reći da su doniranje i prikupljanje haljina koje je trajalo tijekom cijelog ljeta, trenuci utjelovljene razmjene odjeće i priča, i poveznice među ljudima koje su time stvorene, zajedno, čak i učinkovitije od same instalacije, pridonijeli u borbi protiv šutnje. Povezivanje zajednica žena kako bi razmijenile haljinu ili suknju kao dar i otvoreno razgovarale o nasilju koje su doživjele one ili netko njima blizak, pritom se grleći i jedne drugima pružajući potporu u prisjećanju, velik je čin zacjeljenja putem dodira.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dokumentarni film o nastajanju projekta "Mislim na tebe", koji je Anna di Lellio snimila kako bi zabilježila čitav proces prikazuje žene i muškarce kako se okupljaju na javnim mjestima diljem zemlje da bi razmijenili odjeću, držali je u rukama, složili i brinuli se za nju, pritom slušajući jedni druge i osluškujući priče koje sadrže sâme haljine, kao materijalni ostaci i svjedoci. Mnoge sudionice javile su se i željele su naglasiti da poklanjaju svoju najdražu haljinu ili onu direktno povezanu sa zločinom. Majke i kćeri zajedno su putovale da bi donirale odjeću, utjelovljujući tako čin prijenosa. Umjetnica je osobno primila mnoge od doniranih komada i vidljivo je sudjelovala u afektivnom činu, pokazujući osjećaje potaknute donacijama – pred kamerom je suosjećajno plakala, grlila ljude koji su joj prilazili, dodirivala ih i slušala njihove priče. Pronašla je taktilni medij koji joj je omogućio obrnuti šutnju i nepravdu, te stvoriti vidljivost i dati glas.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da bi projekt učinile što prestižnijim, umjetnice su pozvale i poznate ličnosti da nešto doniraju. U filmu se pojavljuje i predsjednica Atifete Jahjaga, kao i veleposlanici, glumci, prve dame i mnoge druge obične žene koje govore o tome što projekt za njih znači. U središtu tih komentara je onaj predsjednice Jahjage koja kaže da je sudjelovala u projektu kako bi žrtvama poručila: "Niste same/i, svi smo u ovome zajedno." Ta se rečenica više puta ponavlja u navedenom filmu, a žrtve se također često naziva mučenicama koju su se žrtvovale "za našu zemlju" i koje, kako sudionici stalno ponavljaju, zaslužuju empatiju, solidarnost i uvažavanje&nbsp; na koje su dugo čekale.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U filmu, koji je inače možda previše slavljenički intoniran, jedan trenutak uvodi notu skepticizma o učinkovitosti projekta, riječima aktivistice za prava starijih žena, <strong>Sevdije Ahmeti</strong>. "Ovo poklanjam za žene i djevojke koje su napadnute određenim oružjem, silovane. … [Ovom kampanjom] društvo je saznalo za počinjeno, a žrtve su stekle glas. … No, one i dalje ne znaju počinitelje. Da bi se identificirali počinitelji, potrebno je političko djelovanje; staviti politički i diplomatski pritisak na Srbiju da se otpečate policijski, vojni i državni dosjei, kako bismo saznali gdje su im bile smještene vojne baze. …[Da bi se na temelju toga] mogla provesti suđenja i zatražiti društvena pravda."&nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>"Potencijalizirati povijest znači vidjeti ono što se dogodilo drugačijim očima."</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Što aktivistički participatorni projekti sjećanja poput ovoga postižu, za razliku od memorijalnih muzeja i drugih službenih institucija? Oni ne mogu zamijeniti pravnu ni novčanu odštetu, niti nadoknaditi njihov izostanak, iako se možda čini da imaju sličan učinak. Ovaj je projekt doduše osmišljen kao konkretna intervencija. Anna di Lellio napisala mi je u emailu: "Projektom se željelo razbiti stigmu i izolaciju žrtava, kako bi se one mogle javiti i zatražiti mirovinu na koju na Kosovu po zakonu imaju pravo, kao posebna kategorija žrtava nedavnog rata."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Onkraj fotografija poznatih osoba i izjava o empatiji i solidarnosti, dok se stanovnici združuju činovima epidermalnog dodira i povezuju zahvaljujući ovom projektu, čini mi se da se na Kosovu odvija razmjena nečeg važnog. Prijenos traumatične povijesti događa se preko granica klase, roda i generacija i nadilazeći prostor i vrijeme. Kako haljine izlaze iz ormara na nogometni stadion, trauma se trga iz okvira pojedinačnih tijela i obitelji. Bolna prošlost zajednički se iznosi u sadašnjost, putem geste, dodira i osjećaja, ali i putem digitalnog čina prijenosa na YouTubeu. A veće prihvaćanje i širenje glasa o ovoj temi dovode do dubinskih promjena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini mi se da činovi razmjene ne samo da dovode do uvažavanja prošlih zločina već i otvaraju i sâmu prošlost. Oni nas pozivaju da ženama koje su možda nosile te haljine, ili su im ih možda strgnuli u nasilnom činu silovanja, omogućimo vrijeme prije te povrede; budućnost koju su zamišljale i koja im je oduzeta, budućnost koju oni koji su preživjeli možda mogu vratiti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vraćajući nas u te prošle sadašnjosti i njihova viđenja budućnosti, umjesto da zasjenjuju katastrofama koje su nam jako dobro poznate u našoj sadašnjosti, instalacija izvodi čin popravka, tim nužniji zbog dugotrajnog zanemarivanja, na lokalnoj i nacionalnoj razini na tom prostoru. Ona nas poziva da zamišljamo alternativne, ili da upotrijebim termin <strong>Arielle Azoulay</strong>, "potencijalne povijesti". (<a href="https://www.jstor.org/stable/10.1086/670045">Azoulay, 2013</a>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Inspirirana idejom <strong>Waltera Benjamina </strong>o "nepotpunoj povijesti", "potencijalna povijest" je prikaz ne samo onoga što se dogodilo, već i onoga što se moglo dogoditi. Takav susret s poviješću, ako upotrijebimo termin Arielle Azoulay, aktivno je "potencijalizira" – odnosno, ponovno je posjećuje kako bi urodila drugačijim, možda nepodudarnim, "neostvarenim mogućnostima" – mogućnostima koje odjekuju diljem prostora i vremena. Potencijalizirati povijest znači vidjeti ono što se dogodilo iz drugačijeg gledišta, drugačijim očima. Otvorenost prema drugačijem potencijalu, umjesto jedinstvene linearne povijesti, omogućila bi supostojanje suprotstavljenih istina, što bi moglo dovesti do alternativnih budućnosti, i što je možda manje očekivano, i do alternativnih prošlosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovdje pomaže sagledati sva tri post-memorijska projekta zajedno. Gledajući unatrag, od Szapocznikowina uprizorenja tjelesne traume u skulpturama, do "Svetišta za djevojke" (<em>Shrine for Girls</em>) i "Mislim na tebe" (<em>Thinking of you</em>), vidimo različite oblike rodnog nasilja na djelu u različitim povijesnim i političkim kontekstima. No vidimo i da je moguće, putem različitih umjetničkih medija i izvedbi, zauzeti traumu i mijenjati joj značenje za gledatelje budućnosti. Sudjelujući u prijenosu afektivnog značenja putem čina dodira u različitim vremenskim kontekstima, možemo postići da epigenetsko upisivanje i perpetuiranje nasilja i njegovih destruktivnih afektivnih posljedica više ne djeluje neizbježno.<br /> <br /> <u>Literatura:</u><br /> <br /> <div> Didier Anzieu, <em>Le Moi-peau </em>(Paris: Dunod, 1995).</div> <div> Ariella Azoulay, "Potential History: Thinking Through Violence.” <em>Critical Inquiry </em>39, 3 (2013), 548-574.</div> <div> Roland Barthes, <em>La chambre claire: Note sur la photographie </em>(Paris: Gallimard, 1980).</div> <div> Jill Bennett, <em>Empathic Vision: Affect, Trauma and Contemporary Art </em>(Palo Alto: Stanford UP, 2005).</div> <div> Esther Bick, "The Experience of Skin in Early Object-Relations,” <em>International Journal of Psychoanalysis </em>49 (2) 1968, 484-6.</div> <div> Giuliana Bruno, <em>Surface: Matters of Aesthetics, Materiality, and Media </em>(Chicago: Chicago UP, 2014).</div> <div> Ewen Callaway, "Fearful Memories Passed Down to Mouse Descendants", <em>Nature </em>(1. 12. 2013.)</div> <div> Patricia Cronin, <em>Shrine for Girls</em>, Katalog Venecijanskog bijenala (Silvana Editoriale, 2015.)</div> <div> Roberta Culbertson, "Embodied Memory, Transcendence and Telling: Recounting Trauma, Reestablishing the Self,” New Literary History 26, 1 (1995), 170.</div> <div> Marianne Hirsch, <em>The Generation of Postmemory: Writing and Visual Culture After the Holocaust </em>(New York: Columbia University Press, 2012).</div> <div> Irene Kacandes, <em>Talk Fiction: Literature and the Talk Explosion </em>(Lincoln: U of Nebraska Press, 2001).</div> <div> Griselda Pollock, <em>After-affects, After-images: Trauma and the Aesthetic Transformation in the Virtual Feminist Museum </em>(Manchester: Manchester UP, 2013).</div> <div> Jay Prosser, <em>Second Skins: The Body Narratives of Transsexuality </em>(New York: Columbia UP, 1998).</div> <div> Eva Yablonka and Marion J. Lamb, <em>Evolution in four Dimensions: Genetic, Epigenetic, Behavioral, and Symbolic Variation in the History of Life </em>(Cambridge: MIT Press, 2005).</div> <div> Eva Yablonka and Marion J. Lamb, <em>Evolution in four Dimensions: Genetic, Epigenetic, Behavioral, and Symbolic Variation in the History of Life </em>(Cambridge: MIT Press, 2005).</div> <div> Rachel Yehuda, James Schmeidler, Milton Wainberg, Karen Binder-Brynes, Tamar Duvdevani, "Vulnerability to posttraumatic stress disorder in adult offspring of Holocaust survivors", <em>American Journal of Psychiatry </em>155, 9 (1163-1171).</div> </div> <p> &nbsp;</p> Marianne Hirsch Wed, 31 Oct 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/umjetnost-kritike/dodir-memorija http://www.booksa.hr/kolumne/umjetnost-kritike/dodir-memorija Kapetan vs Smrt <p> Iako 'Jednog dana ništa' Zorana Lazića nije roman, riječ je o dobrom i mračnom tekstu koji se poigrava s formom TV serija.</p> <div> Čekao se trenutak kad će se popularnost serija pretočiti u literaturu, odnosno kad će se dogoditi da se roman piše po modelu i strukturi televizijskog formata, premda je dosad mahom bilo obrnuto (da ne pominjem serijalizovane devetnaestovekovne romane poput onih&nbsp;<strong>Dickensa</strong>, <strong>Thackeraya</strong>, <strong>George Eliot</strong>, <strong>Dostojevskog </strong>i mnogih drugih koji se mogu smatrati odgovornim za nastanak televizijskih serija).&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Kao i svaki drugi ekfrastički model u kojem se umetničko delo prebacuje iz medija u medij, tako i ovaj nosi svoje zamke i ograničenja, ali je pritisak koji dolazi iz konteksta 21. stoleća prosto prejak, pa je bilo očekivano da će se nešto ovako desiti sa pripadajućim posledicama. Narativi se sele iz medija u medij a svakom je danas jasno koji je dominantan.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> I još nešto, bilo je realno očekivati da će ovaj transfer učiniti upravo neko ko u sebi već nosi tu dvostruku prirodu, obnaša dualnu funkciju, radi dva posla kao pisac <em>belles lettres </em>i kao scenarista televizijskih serija, poput <strong>Zorana Lazića</strong>, autora nekoliko romana (<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ljeto-u-gradu"><strong><em>Ljeto u gradu</em></strong></a>,&nbsp;<strong><em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/gori-domovina-steve-i-samoula-u-hrvatskoj">Gori domovina</a>&nbsp;</em></strong>u suautorstvu s <strong>Tončijem Kožulom</strong>), zbirki pripovedaka (<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/miss-krampus"><strong><em>Miss Krampus</em></strong></a>, <strong><em>Kalendar</em></strong>), kao i scenarija za poznate serije (<strong><em>Bitange i princeze</em></strong>, <strong><em>Zakon!</em></strong>) i film <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/zivimo-u-povijesnoj-slikovnici"><strong><em>Narodni heroj Ljiljan Vidić</em></strong></a>.<br /> &nbsp;</div> <div> Roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/jednog-dana-nista-1526391876"><strong><em>Jednog dana ništa</em></strong></a> svakako je nastao na inspiraciji crpljenoj iz serija, što konačno i ne krije. Podeljen u dva dela s uvodom i fugom, tekst je, posebno u poslednjoj trećini, obeležen sada već klasičnom shemom SxEx gde se pojedina poglavlja obeležavaju kao epizode unutar jedne sezone. I u tom segmentu ova reminiscencija odlično funkcioniše jer se poigrava s klasičnom strukturom razvoja radnje po epizodama, <em>cliffhangerima </em>i sličnim dramaturškim trikovima kojima se serije razlikuju od filma.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ono što će se pak postaviti kao priličan problem pred ovaj "autobiografski roman" jeste struktura, tj. celovitost i zaokruženost. Iako smo kroz istoriju navikli da nas roman kao žanr iznenađuje i da uvek postavlja pred nas neprekidno nove čitalačke i interpretativne zadatke, čini se da Lazićev tekst, uprkos pokušaju koji se može nategnuti kao Prokrustova postelja da zadovolji ideju zaokruženosti, pati od nedostatka organizacionog principa koji bi ono što je zaista vrhunski uradio na mikroplanu završio i na nivou celine.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Pođimo&nbsp;<em>ab ovo </em>u pokušaju validacije urađenog. Uvod deluje kao neka vrsta krovnog teksta, parabole o svetu kao mestu propadanja, imitaciji ne samo života već i svake svrhovitosti. Ko smo mi, pita se tekst. Imamo li ikakvu svrhu? Odgovor se razrađuje u narednim poglavljima. Ona su svako za sebe zapravo priča o tome da se sve ono što je unutar pravolinijskog životnog kretanja od rođenja ka smrti moglo biti teleološko (svrhovito) negira i uništava kada naiđe trenutak iza kojeg stoji veliko ništa.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Smrt koja je tematski okvir za šest poglavlja zajedničke povesti nazvanih <em>Knjiga tereta </em>nažalost ne funkcioniše kao dovoljna poveznica. Kad sam već kroz parafrazu podnaslova referirao na <strong>Danila Kiša </strong>i njegovu <strong><em>Grobnicu za Borisa Davidoviča</em></strong>, ulančavanje pripovedaka u romanesknu strukturu kod njega je polisemično, zasnovano ne samo na pričama o smrti, nego i o izdaji revolucije, o posledičnim gulazima, ali i formalno povezano parafrazom <strong>Borgesovog </strong>postupka lažnog citiranja i pozivanja na izvore iz <strong><em>Opšte istorije beščašća</em></strong>. Kod Lazića, pak, smrt koja bi trebalo da bude poveznica deluje tek kao zajednički veo prebačen nasumično preko priča. U tom smislu je autopoetičko i autožanrovsko određenje teksta kao romanesknog upitno i diskutabilno. Nije dovoljno reći 'ovo je roman' da bi tekst zaista funkcionisao kao roman.<br /> &nbsp;</div> <div> S druge strane, svaka od priča je uspešna po sebi. Bilo da se radi o čoveku koji beži iz ludnice, o detetu koje 'putuje kroz vrijeme', o dva prijatelja na letovanju na udaljenom jadranskom ostrvu, o paru na putovanju u nepoznati grad, o čoveku koji se zaljubljuje u nepoznatu ženu dok je istovremeno bolestan na smrt ili o devojci koja, premda mrtva, odbija da se preda vremenu koje nije ništa drugo do smrt sama, tekst uspeva da svojim čitaocima podigne kosu na glavi, da ih uspešno zastraši i natera na razmišljanje. Autor koristi različite vidove pripovedanja, poigrava se žanrovima, odlično bira scene i dijaloge, rečju pokazuje svu svoju umešnost na prostoru koji je odredio. Ako bismo tragali za paralelom u savremenoj televizijskoj produkciji, onda bi to svakako bila britanska serija <strong><em>Black Mirror</em></strong> u kojoj su junaci stavljeni pred svršen čin i mi kao gledaoci imamo tu neprijatnu dužnost ili perverzno uživanje da gledamo kako neumitno izvršavaju sopstvenu sudbinu, ono što im je Crno ogledalo zacrtalo da će morati da odrade pre nego se na njihov život spusti zavesa.<br /> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/zLZHdK6l55I" width="600"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> Drugi deo knjige je potpuno drugačiji i funkcioniše kao celina za sebe, a s prvim ga malo toga povezuje. U predapokaliptičnom (ili post-, nebitno je) svetu odjednom se mešaju televizija i stvarnost. Kapetan duge plovidbe je heroj serije koju je pripovedač i fokalizator gledao u detinjstvu, i pojavljuje se u njegovom gradu koji se priprema za veliki zemljotres, za udar koji će ga zbrisati s lica zemlje. U šest epizoda prve sezone (da li će postojati druga, pravo je pitanje) pratimo njihove doživljaje koji često mešaju dve narativne stvarnosti – onu koja je postojala u pripovedačevom detinjstvu i predstavlja originalnu seriju, ali i onu koja im se dešava u gradu spremnom na rušenje.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Dve stvarnosti se mešaju, i to je ono što čitavoj priči daje čar. Posebno što se u ključnom trenutku identitet pripovedača i kapetana stapaju u jedan pa se ne zna ko je ko i gde su granice. Ovaj potez možda je i najvažniji u knjizi, odnosno najknjiževniji, ako se sme tako reći. Svedoči o svesti o prirodi teksta kao takvog, o onome što se iza njega krije, o problemu autorstva i identifikacije koji je, reklo bi se, jedan od osnovnih kada je književnost, ali i svaka druga umetnost u pitanju.</div> <div> <br /> Jer šta je zapravo diskurs o smrti osim potrebe da se na njenu misteriju odgovori, na ovaj ili onaj način, da se ona tekstualno, ako već nije moguće drugačije, pobedi. I čemu to vraćanje u detinjstvo, u doba nevinosti, ako ne zato da se sačuva ono najvrednije u nama, ono što će naposletku, kada se suočimo s večnim ništa, ostati. Svet je, kako se može iščitati iz metafore koje Zoran Lazić nudi kroz pitanja o teretu, jedna velika tajna koja zapravo to i nije. Nema tajne, jednog dana te nema i onda ništa. Ostaje samo Kapetan duge plovidbe kao simbol trajanja i večnosti, manje ili više pregnantan simbol, ako hoćemo, umetnosti koja nadilazi život, koja pobeđuje smrt.&nbsp;</div> <div> <br /> Na kraju teksta autor nam nudi fugu, kontrapunkt onome što je do tada ispričano. Nastala kao neka vrsta beležaka na kraju teksta pripovest o poplavi u stanu i njenim posledicama, o pokušaju bega i njegovom neuspehu, trebala bi da funkcioniše kao neka vrsta sinteze koja će spojiti u jedno ono što su priče o smrti te poglavlja o Kapetanu duge plovidbe ponudile kao tezu odnosno antitezu. S jedne strane imamo krajnje ništavilo i negaciju, s druge afirmaciju kroz umetnost i sećanje (šta je umetnost drugo nego slavljenje sećanja i života), a sve to objedinjuje lična priča o usponu i padu, gubitku i dobitku, trenutku pred veliki potres, pred katastrofu na koju se može gledati i blagonaklono. Da bi stvari počele ispočetka, da bi se prikupila nova energija potrebno je urušiti staro, poplaviti ono što se činilo kao dobar početak.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Insistiranje na muzičkom pojmu koji će spojiti ono što je naizgled delovalo nespojivo kao da zahteva previše od čitaoca, te nas samim tim stavlja u poziciju da sumnjamo da je sve isuviše dobro režirano, isuviše krojeno tako da bi se na kraju na silu spojilo u jedno.&nbsp;</div> <div> <br /> Moguće je da to i ne smeta svima. Možda je moj zahtev za celinom zapravo dodatno nametanje jednog estetičkog modela koji stoji u suprotnosti s proizvoljnošću koja se krije iza naslovne metafore. Zaista, jednog dana samo naiđe to ništa i džaba sve. Međutim, umetnost zahteva upravo ono što joj ime kaže, da bude u nekoj meri umetna, veštačka, da nam pruži iluziju, da stoji iznad proizvoljnosti života ili smrti. Njena celovitost je ono što je izdvaja od prostih isečaka, od nasumičnog kaleidoskopa kojom nas sudbina neumitno časti. Konačno, svrha narativnosti jeste da ima kraj i početak, da zaokruži sudbinu/e junaka, ali i da čitaoca dovede ili prevede iz jednog stanja u drugo označivši mu put kroz identifikaciju s pričom i njenim protagonistima. U tom smislu je <em>Kapetan duge plovidbe </em>kudikamo uspešniji deo od <em>Knjige tereta </em>i svakako zabavniji.<br /> &nbsp;</div> <div> Lazićev tekst nije roman, premda je to pokušao da bude i to mu je jedina mana: nateravanje u formu koju nije uspeo da zadovolji. Ipak ta činjenica mu ne smeta da bude dobro napisan tekst, da bude provokativan i zanimljiv, da obeleži novu senzibilnost nastalu na osnovu poplave televizijskog sadržaja, te da nam pruži čitalačko uživanje koje će ostati zadugo u sećanju.</div> Vladimir Arsenić Tue, 30 Oct 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/kapetan-vs-smrt http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/kapetan-vs-smrt Nagrada 'Ivan Goran Kovačić' <p> Raspisan je natječaj za najbolju pjesničku zbirku u dvogodišnjem razdoblju. Rok za prijavu: 1.12.2018.</p> <div> <strong>Goranovo proljeće </strong>(<strong>SKUD Ivan Goran Kovačić</strong>) raspisuje natječaj za <strong><em>Nagradu Ivan Goran Kovačić </em></strong>za najbolju pjesničku zbirku u dvogodišnjem razdoblju.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Za nagradu mogu konkurirati knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. listopada 2018. godine.</div> <div> <br /> Knjige (3 primjerka) šalju se na adresu SKUD Ivan Goran Kovačić, Opatovina 11, 10 000 Zagreb, s napomenom: „Za Nagradu Ivan Goran Kovačić". Knjige je na naznačenu adresu moguće i osobno dostaviti, radnim danom od 9 do 15 sati.&nbsp;</div> <div> <br /> Rok za slanje knjiga je <strong>1. prosinca 2018.&nbsp;</strong></div> <div> <br /> Žiri (u sastavu: <strong>Tonko Maroević</strong>, <strong>Dorta Jagić </strong>i <strong>Branislav Oblučar</strong>)<strong>&nbsp;</strong>proglasit će pet finalista do 20. veljače 2019., a dobitnik Nagrade Ivan Goran Kovačić bit će proglašen uoči međunarodnog pjesničkog festivala Goranovo proljeće čije će otvorenje biti u Zagrebu 20. ožujka 2019. Nagrada Ivan Goran Kovačić sastoji se od novčanog dijela u iznosu 10 000 kn, plakete i rada akademskog kipara <strong>Igora Rufa</strong>.<br /> <br /> Nagrada Ivan Goran Kovačić dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku zbirku tiskanu u dvogodišnjem razdoblju čije su prvo izdanje objavili nakladnici registrirani u Republici Hrvatskoj i koja nije posredovana prijevodom. Za nagradu mogu konkurirati i pjesničke knjige izvorno napisane i tiskane na hrvatskom jeziku kod registriranih nakladnika, bez obzira na mjesto objavljivanja. Nagrada se dodjeljuje naizmjenično s dodjelom nagrade Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskoj poeziji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjige aktualnih članova Odbora Goranovog proljeća ne mogu biti predložene za dodjelu nagrade, a isto se odnosi i na izdanja SKUD-a Ivan Goran Kovačić.</div> Booksa Booksa Mon, 29 Oct 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-ivan-goran-kovacic http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-ivan-goran-kovacic Snijeg i poezija <p> Ovogodišnje izdanje festivala '50 poems for snow' posvećeno je nedavno preminulom čileanskom pjesniku Nicanoru Parri.</p> <div> I ove zime s prvim danom snijega, u nekoliko gradova u Hrvatskoj i Europi, održat će se pjesnički festival <strong><em>50 Poems for Snow</em></strong>.<br /> <br /> <em>50 Poems for Snow&nbsp;</em>međunarodni je pjesnički festival pokrenut 2012. u Zagrebu na ideju&nbsp;<strong>Saše Šimprage&nbsp;</strong>i u suradnji s&nbsp;<strong>Aleksandrom Hutom Konom</strong>. Festival je specifičan po tome što se datum održavanja ne zna unaprijed, tj. održava se u svakome gradu na prvi dan snijega, noću i na otvorenom. Tada po tri pjesnika čitaju nekoliko svojih pjesama, uz po jednu klasičnog autora kojemu je te godine festival posvećen. Festival nema nikakav proračun i organizira se volonterski diljem Europe.<br /> <br /> Zagrebačko, sedmo izdanje održat će se iznad Ljetnog kina Tuškanac s početkom u 21 sat, a svoje pjesme će čitati <strong>Ana Brnardić</strong>, <strong>Dinko Kreho </strong>i <strong>Bojan Krištofić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovozimsko izdanje posvećeno je čileanskom pjesniku <strong>Nicanoru Parri</strong>&nbsp;koji je <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nicanor-parra-1914-2018">preminuo ove godine u 103. godini života</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dosad su izdanja održana u osamnaest gradova i devet zemalja, a za predstojeću zimu potvrđeno je sudjelovanje trinaest gradova u šest zemalja. U Hrvatskoj se ove zime <em>50 Poems for Snow </em>održava u Čakovcu, Delnicama, Karlovcu, Koprivnici, Osijeku, Sinju, Sisku i Zagrebu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Više detalja može se pronaći na <a href="http://50poemsforsnow.tumblr.com/">web stranici festivala</a>.</div> Booksa Booksa Mon, 29 Oct 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/snijeg-i-poezija http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/snijeg-i-poezija