BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. 'Anyone can become a refugee' <p> A conversation with Ivana Bodrožić, Croatian author of the award-winning novel 'The Hotel Tito' (Seven Stories Press, 2017).</p> <div> <strong>Ivana Bodrožić </strong>is a Croatian author and poet from the town of Vukovar. She has written several collections of poems, short stories and novels, including <em>Prvi korak u tamu</em>, which won the <em>Goran for Young Poets </em>and the <em>Kvirin Award </em>of Matica Hrvatska. Her first novel was <em>Hotel Zagorje</em>, a fictional novel based on her life growing up as a refugee during the war in Croatia. The novel won several domestic and regional awards. It has also been translated into over ten languages, with the most recent translation into English under the title <em><strong><a href="" target="_blank">The&nbsp;Hotel Tito</a>&nbsp;</strong></em>(translated by <strong>Ellen Elias-Bursac</strong>, published by Seven Stories Press).&nbsp;<br /> <br /> <em>***</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>The Hotel Tito </em>is a fictional novel, but it’s based on your life and experiences. What prompted you to tell this story?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Well, I have always loved to write. I remember that I started writing the moment I learned letters. At first I was just writing some things that were important to me: sentences, small poems or diary entries. When I was in my twenties, I had my first child. So I was thinking it would be a pity to forget all of my experiences growing up, because as you get older you just start to forget things. They slip away. So I started to write some fragments that I remembered from my childhood and then, when I had around forty pages, I realized that I was really writing a novel.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I think that my love of writing and reading came together with my experiences that I had never shared with anyone. It is always more than one thing, but I think that having love for reading and writing is something you need to have. All of us have some kind of story and it’s not important for those stories to be so unusual or tragic, but you just need to have the passion to tell it. I have always loved to read and I think that if you want to write, the first thing that you need to do is to read a lot.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>How do you think the child (growing into young adult) perspective has affected the way that the novel has been received by the public?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> I think that it was good for the novel, because when your protagonist is a child, from the start you love that protagonist. You don’t judge her. You have some kind of empathy and sympathy for her. When you have an older character, that is a person with their prejudices and their political views, and it is easier not to get along with that protagonist. Children are in state of mind that is still wondering about everything and it is much easier to embrace a child. So I think that with a story like mine, a story about the war and conflict, it is much better for the audience to empathize with the main character.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Though the characters go through difficult situations, there always seems to be a spark of laughter that shines through. How important have you found laughter and humor to be in your life and then in your writing?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Well, I think the most important thing is to find humor in your life. If you don't, it is so easy to be pathetic in your writing and it is not a real picture of life. If we say that literature is some kind of a mirror of our lives, then you need to show everything. Even in a situation when everything is settled in our lives, when we are totally happy, we always have some kind of shadow of loss that doesn’t allow us to be at peace. Also when we go through a painful or tragic situation there is always something that you can laugh about.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> While I was writing about my experience and this generation growing up, I just wanted not to be fake. I wanted to be true because childhood is the stage of happiness, even when you don’t have the nicest childhood. I think that, when we are kids, we have some kind of reservoir that is full of happiness and then as we go through our lives we are just wasting it on bad situations or other people, but when we are kids, even if you live in a poor town or in a poor house, we have this type of happiness that is painting our lives. It is enough to have even one parent who is good to you, one friend, and your world is full of happiness. It would be wrong to say differently; to say everything was tragic.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A few weeks ago I watched the American film <strong><em>The Florida Project </em></strong>that reminded me in a way of my story growing up. It's about a very poor little girl growing up near Disneyland which she and her friends will never visit. They live in some kind of a motel which is very similar to the hotel in my novel, and this crowd of kids is just running around this motel and having the time of their lives. If you look at it from the outside, you see that they are very poor and don’t have much hope. But when you are a child, you look at things very differently. And when you have this laughter, it's good. Without laughter, the hard situations are even harder and only thing that remains is sadness. But with laughter, from page to page you'll get used to your situation and it won’t be as sad anymore. When you create this balance with humor, everything is much easier to bear.&nbsp;</div> <div> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Are there any authors and or poets who have influenced your writing style?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> (laughs) Umm, yes, probably everyone. I couldn’t name one role-model. I think that every writer that I read has had an impact on me. When I started writing <em>The Hotel Tito</em>, I read a story by <strong>Jenny Downham </strong>called <em>Before I Die</em>, about a sixteen-year-old girl who has leukemia, and she’s making a list of ten things that she wants to do before she dies. It is a very sad story, but in a way, similar to the one I wrote as it is full of humor and fun. The voice of that character made a huge impact on my writing. I also admire <strong>Primo Levi</strong>'s<strong> </strong>work and the way he told his story from the Second World War, and Israeli writer <strong>David Grossman</strong>, and hundreds more of them.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>You’ve also written poems and short stories. How was that style of writing different? And how did your process differ?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> It’s much easier to write poetry because you don’t need to have a firm structure. I see poetry as a different way to explain your feelings; poems are like some small emotional bombs. For me, there are stages in your life when it seems like everything you see is in verses; anything can be inspiring.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poetry can take some time. I don’t need to write every day; I write every month or every week. It is much slower and in that way it is easier. But when you are writing a novel, then you really need to have discipline and concentration. For example, while I was writing my first novel, I really enjoyed it, but after sixty pages I had twenty characters that I had to deal with, I had to finish their stories. I cannot just kill them at once! Well maybe I can, but then the novel is over and you can only do this one time.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> You need to have this group balance: who is important, who is less important. You have a lot of tangles that you need to work with and in that way the writing has much more to do with mathematics than inspiration and stuff like that. In that way it is easier. You also need to write frequently because you’re not the same person after six months. With poetry it doesn’t matter. Your poems in one collection can be very different and it doesn’t affect the book. But when you’re writing a novel, you need to be consistent, so you have to be more disciplined and focused.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>What was the hardest part of <em>The Hotel Tito </em>to write?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Maybe the part near the end about girl's father, which I didn't want to write from the start. I was trying not to describe anything brutal. The story impacts you without really saying anything brutal, but while I was approaching the end of the book, everything was just leading me there. That is a beauty, or a curse, of writing because when you start writing, you don’t realize what you will bump into somewhere down the road.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> That part wasn’t hard to write in a technical way. I wrote it rather quickly and it just came out from me, but I really felt emotionally torn apart when I finished it. And at first I wasn’t sure whether or not to put it in the book, but then I realized that it was the peak of the book and I couldn’t finish the story without it.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>What surprised you the most through the writing, publication, and now translation process of <em>The Hotel Tito</em>?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> From the beginning, the echo of this book surprised me. I wrote only poetry and my work was not very familiar to a wider audience. When I published the novel, I thought no one would read it. It has been more than fifteen years since the end of the war, it wasn’t a "hot" topic anymore, especially in this society. A lot of similar stories were already published. I didn't expect that someone would be interested in reading about this refugee girl. So I thought that my family and my friends would read it, so I was really surprised by the response of the readers. It is now translated in more than 10 languages. So, to my surprise, it is a really successful first novel.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>What sort of reaction did you receive from the Croatian public when the novel was first published?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> It was one of those books with a positive reaction from both sides. When I say both sides, I mean both readers and critics, but also from the right- and left-wing parts of the society, as it seems that Croatian society is very much divided in that sense. But I think it was one of those books that could unite the society on this topic. It's a war story focused on the people in trouble, but without judging or pointing fingers at anyone. It's also an antiwar story in a way, saying "please do not let this happen again".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>As you just mentioned, <em>The Hotel Tito </em>was extremely well received when it was first published and in its subsequent translations, winning several awards and touching the lives of many people. What sort of reception are you hoping for/expecting as the novel makes its debut in English?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> I hope to win some awards! No, I’m kidding. I hope that the people in UK or US could understand this story. People don't have the same war experience, but this novel is also about growing up, about a girl who is trying to find her identity, and that is something so universal, as well as family relations, falling in love, getting drunk for the first time, masturbation, skipping school... I hope that this story can maybe catch them on this level so they can learn about experiences from the other parts of the world. If someone from other countries could feel something for this character and recognize some of their own pains, doubts or joys, that would be a major prize for me.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Since the novel is based off of your life, what sort of reactions have you received from the people who are characterized in the novel?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Different reactions. My mother, for example, thinks it is the best book ever written, maybe because I describe her even better than she is. She’s much grumpier in real life. Of course, she’s a hero in my life and a real hero in this book. So she reads it every several years, again and again, and tells me "You really wrote a good novel and it’s not because I’m in it!" and I say, "Yeah, yeah I know."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> On the other hand, there are negative reactions. For example, I wanted to explain that war wasn’t bad for everyone. There was a lady who lived in poverty before the war and she had an idiot husband who had beaten her and her kids. He ended up in the army and died in the war. She got the pension and she was happy. And of course she was happy! Anyone would be happy, you just got rid of the jerk and you receive money, so it was a great situation for her. She bought a radio and she was singing all the time. I described her story, changed some things in her biography, but someone told her she was in the novel. She called my publisher, got my mother’s phone number, I don’t know how, and then she furiously called my mother. She didn’t read the novel, but someone told her that she was in the book and that she was singing all the time, so she said to my mother: "How dare she write something like that! I bought a radio, but I never sang! I was just listening to music."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> After that, I told my mother: "Whoever calls you, you just need to say: It’s fiction. It’s a novel.” It was funny, but also bizarre. There were a lot of different reactions, but most of the people who read it understand that it's fiction. You are always taking something from life and you’re making a fictional story from that.&nbsp;<br /> <br /> <img alt="" src="" style="width: 400px; height: 583px;" /></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>There are millions of people all over the world who currently hold refugee or displaced person status, living in conditions similar to what you describe in the novel. How have your experiences affected your views on policies and laws relating to the refugee crisis and the treatment of refugees in general?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Stories about refugees really touch me. It is so human. Every time I see myself or my family in those people. I just cannot see them differently. I’m strongly trying to explain that they are not just numbers; they are people like you and me. They’re hoping for a better life. They are just trying to find something better for themselves.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> On the other hand, people have short memory and are very selfish. We had this situation in Croatia, when a third of this country was occupied and there were a lot of refugees. Twenty years later, we have immigrants on the borders and people say that we need to put up walls. In a way it’s good when you can forget your own pain and move forward, but in a way it is cruel that you can't remember what happened to you and not have the same compassion that you wanted or received. You just have double standards. Especially if someone has other skin color, speaks other language or belongs to another culture, you are so badly equipped to see this is a person similar to you.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> So I think it is a human curse for everywhere in the world. It is not specific to Croats, Americans or anyone else. You always need to be aware: it really could be you. It sounds like science-fiction, but I remember that Yugoslavia was one of few good countries for living in Europe. It was a really well-developed country. I remember my parents watching television in late 80s: there was this river of people from Kyrgyzstan. I remember my parents saying, "How is it possible for people to be refugees? This is 20th century. They are such barbarians.” Six months later we were the same refugees. It really teaches you that you’re not better. Also, even if you have education, you have jobs, you have money, you have everything, it won’t save you from these terrible things. It really can happen to you. Try to look at people through their eyes as you can see yourself in them.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>You have another novel in the process of translation, could you tell me more about it?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> It is a thriller, a crime novel. It’s set in a post-war town twenty years after the war, similar to what happened in my home town. You have all these people who were once war criminals or politicians with disputable characters, and they are now leading the town. They are all cleaned up, legal, but a lot of them committed war crimes or economic crimes during the transition to capitalism. The main character is a journalist, around thirty, who is trying to cover this story about a professor who is in jail for killing her husband to be with her young lover. But the real story is that this journalist is trying to find out what really happened to her father, who was killed during the 90s while serving as a peacekeeper. It’s a real thriller story, but I really tried to write good prose, good fiction, so I hope that it will also reach the American audience.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>When is it going to published?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> This year it is being translated; next year published. Hopefully. It’s a noir thriller. It’s really dark, but I hope it will be good. People in Croatia told me it’s a page turner and I never thought I could write that kind of novel, but it was a challenge for me to write something totally constructed and totally fictional. I hope I succeeded.</div> Sarah Garcia Wed, 25 Apr 2018 00:00:00 +0000 Mačak odnio Viteza <p> Dodijeljenje su nagrade za najbolje knjige za djecu i mladež.</p> <div> <strong>Vlado Rajić</strong> dobitnik je nagrade <strong>Grigor Vitez</strong> za književni tekst za djecu u 2017. godini. Rajić je nagradu dobio za roman <strong><em>Mačak s četvrtog kata </em></strong>(<strong>HDKDM</strong>). Autor je dosad objavio nekoliko konvencionalnih djela 'za odrasle' te dječji roman <em><strong>Ljetovanje s čovjekom koji nije moj tata</strong></em>. Napomenimo i da je <strong>Vanda Čižmek</strong>, ilustratorica <em>Mačka</em>, dobila pohvalu nagrade za ukupno stvaralaštvo na području ilustracije u 2017. Prema ocjeni povjerenstva, Rajić je vješt pripovjedač čija je priča o odbačenom mačku "skladno djelo po pravilima žanra".</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu za književni tekst za mlade dobila je<strong> Nena Lončar</strong> za roman <em><strong>Sve o Evi: vodič za sanjare</strong></em> (<strong>Ibis grafika</strong>). <em>Sve o Evi</em> je priča o sanjarenju, sestrinskim svađama, mirenjima i mladenačkim ljubavima. Lončar je dosad objavila romane <em><strong>Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat</strong></em> i <em><strong>Bio sam pas i opet sam</strong></em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrađena djela u ostalim kategorijama mogu se pronaći na <a href="" target="_blank">službenoj stranici</a>.</div> <div> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Wed, 25 Apr 2018 00:00:00 +0000 Postindustrijska fantazmagorija <p> Kombinacijom trilera, bajke, horora i ljubavne priče u realističkom ambijentu, Selvedin Avdić napisao je još jedan izvrstan roman.</p> <div> Romanom <a href="" target="_blank"><strong><em>Kap veselja</em></strong></a> <strong>Selvedin Avdić </strong>vraća se okruženju koje smo imali priliku upoznati u njegovom široko hvaljenom i prevođenom romanesknom debiju <a href="" target="_blank"><strong><em>Sedam strahova</em></strong></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Štoviše, nije riječ o pukom ponavljanju na tematsko-motivskom ili stilskome planu: diskretno, ali dovoljno jasno, novi Avdićev roman daje nam do znanja da je smješten u isti svijet kao i prethodnik, tj. da s njim oblikuje zajednički svijet (<em>shared universe</em>). I <em>Kap veselja </em>tako se odvija u ambijentu 'tranzicijom' poharanog industrijskog središta, očigledno modeliranog po uzoru na Zenicu, ali takvu Zenicu u kojoj se interesi krupnoga kapitala i novopečene mafije susreću s onima nadnaravnih sila i bića iz drevne predaje. Kao što se i iz ovog opisa može naslutiti, i <em>Kap veselja </em>je, baš poput <em>Sedam strahova</em>, kodirana prvenstveno kao proza zagonetke (<em>mystery fiction</em>) sa snažnim elementima fantastike i magijskog realizma. Možemo je shvatiti i kao njihov svojevrsni nastavak ili <em>spin-off</em>, no najvažnije je istaknuti da <em>Kap </em>predstavlja novi korak u oblikovanju i istraživanju jednog iznimno intrigantnoga fiktivnog univerzuma.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao protagonista <em>Kapi veselja </em>uvjetno bismo mogli odrediti Mirana – muškarca neodređene, vjerojatno mlađe dobi, koji se nakon višegodišnjeg odsustva vratio u rodni grad, u sada prazni roditeljski dom. Osim rata i kapitalizma grad je za njegova izbivanja među ostalim pretrpio i starozavjetnu kombinaciju trodnevnog zemljotresa i poplave, kao i razdoblje u kojem je njegove stanovnike svake noći izluđivalo tajanstveno potmulo brujanje nalik na ono zubarske bušilice, koje je po svoj prilici dolazilo ispod zemlje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Miranov status protagonista uvjetan je utoliko što je primarni protagonist <em>Kapi veselja </em>upravo sam grad, i to prvenstveno dva njegova toposa: Miranova zgrada, te hotel 'Metalurg'. Oronula, ali stamena socijalistička zgrada u kojoj Avdićev junak živi okuplja cijelu galeriju pomaknutih likova – u rasponu od umirovljenog inspektora po nadimku Lombroso, ledeno racionalnog tipa koji pritom izrađuje svojevrsnu enciklopediju nadnaravnih bića pod naslovom <em>Knjiga zvijeri</em>, pa sve do <em>femme fatale </em>Verene, odbjegle supruge lokalnog moćnika zvanoga Kralj Banana – čiji se životi zajedno s pripadajućim uspomenama, traumama i nadama stapaju na način da daju život i samoj zgradi. Nekoć dični 'Metalurg', s druge strane, nakon zatvaranja u postindustrijskoj eri izmjestio se iz naših prostornovremenskih koordinata, nastavivši zajedno s cjelokupnim osobljem život u nekoj drugoj ravni stvarnosti. Šef sale 'Metalurga', koji grad i njegove stanovnike može vidjeti 'izvana', panoptički, nastupa kao jedan od pripovjedača u romanu; njegovo umirujuće, bajkovito intonirano pripovijedanje smjenjuje se s Miranovim anksioznim, fragmentarnim, pripovijedanjem 'iznutra'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao i <em>Sedam strahova</em>, i <em>Kap veselja </em>je kratak i sveden roman visokog tempa radnje. Takvu formu zacijelo diktira i autorova sklonost sugestiji i nagovještaju kao stilskim postupcima i dramaturškim rješenjima – sklonost koja u kontekstu suvremene postjugoslavenske proze, tako često opterećene viškom tumačenja i 'dopisivanja', djeluje naprosto spasonosno. Rezultat je rijetko atmosferična proza, koja čitatelja već s prvim stranicama usisava u srce misterije, bez obzira je li on uopće stigao osvijestiti da misterija postoji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kombinacijom trilerske gradacije napetosti, bajkovitog podteksta, elemenata fantastike i strave i užasa te, da ni taj aspekt ne ostane nespomenut, ljubavnog zapleta, a sve na pozadini kronotopa koji bismo po automatizmu vezali uz neorealističku prozu (industrijski grad u limbu 'tranzicije'), Avdić je napisao još jedan izvrstan roman. <em>Kap veselja </em>istodobno se nadaje kao pitko i napeto štivo, ali i intrigantna i poprilično složena prozna struktura. Dok će se u jednom od svojih glavnih rukavaca pripovijest ispostaviti predvidljivom – čim roker-frik-pustinjak Honda stupi na scenu, jasno je da će služiti kao <a href="" target="_blank"><em>Supernatural Hobo</em></a> – na drugim planovima ova za to itekako kompenzira. Fascinantni lik Lombrosa, misterija podzemnog svijeta i njegovog odnosa s površinom, ili otvoreno pitanje sudbine junakā uopće, tek su neke od potencijalnih motivacija za ponovna čitanja <em>Kapi veselja</em>.</div> <div> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="" width="600"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> Istina, drugi Avdićev roman u odnosu na prethodnika ne donosi nikakvu veću inovaciju ili radikalnije iznevjeravanje očekivanja. Pa ipak, bilo bi nepravedno da <em>Kap veselja </em>ostane u sjeni <em>Sedam strahova</em>: posrijedi je podjednako uspjela i upečatljiva cjelina. Također, premda sam autor tvrdi da je uspostavljanjem poveznica sa <em>Strahovima </em><a href="" target="_blank">htio tek pojasniti ono što je u njima "ostalo nedorečeno"</a>, pa i bez obzira na činjenicu da finale <em>Kapi </em>djeluje poprilično konkluzivno, i puka mogućnost da će se Avdić vraćati fantazmagorijskom <em>settingu </em>koji je izgradio kroz ova dva naslova razlog je za radovanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uostalom, i njegova zbirka priča <strong><em>Podstanari i drugi fantomi</em></strong>, kao i, bez obzira na sve razlike u formatu, 'intimna monografija' o zeničkoj željezari <a href="" target="_blank"><strong><em>Moja fabrika</em></strong></a>, s njegovim romanima imaju više sličnosti nego razlika: pišući o našoj neveseloj sadašnjosti Avdić u proteklih desetak godina upravo probija barijere stilskih registara i žanrovsko-rodovskih formacija, a ponajviše one šturo i štreberski shvaćenog realizma.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> <em><strong>Selvedin Avdić </strong>gostuje 15. svibnja u 19:00 na Booksinoj tribini pod vodstvom kritičarke&nbsp;<strong>Katarine Luketić</strong>.</em></div> Dinko Kreho Tue, 24 Apr 2018 00:00:00 +0000 Najbolje od SF-a <p> Nagradu SFERA dobio je i Goran Čolakhodžić za minijaturu objavljenu u antologiji 'Homo Climaticum'.</p> <p> Objavljeni su dobitnici nagrade <strong>SFERA </strong>za najbolja godišnja ostvarenja iz područja znanstvene fantastike.&nbsp;<br /> <br /> Vrlo smo sretni što je nagradu za najbolju minijaturu dobio <strong>Goran Čolakhodžić </strong>za priču <strong><em>Sredstva proizvodnje </em></strong>objavljenu u <a href="" target="_blank">antologiji <strong><em>Homo Climaticum </em></strong></a>koja je nastala u suradnji <strong>Zelene akcije&nbsp;</strong>s <strong>Booksom</strong>.<br /> <br /> Dobitnici u ostalim kategorijama su:</p> <ul> <li> Kratka priča: <strong>Tajana Vujnović</strong>, <em>Gospa od smrti </em>(<a href="" target="_blank">časopis <em>Ubiq</em></a>, br. 21, izd. SFera)<br /> &nbsp;</li> <li> Priča: <strong>Darko Macan</strong>, <em>Sirene hipersvemira </em>(<a href="" target="_blank"><em>SFumato</em></a>, izd. SFera)<br /> &nbsp;</li> <li> Roman za mlade: <strong>Vesna Kurilić</strong>, <em>Izazov krvi </em>(izd. SFera)<br /> &nbsp;</li> <li> Teorijski rad: <strong>Silvestar Mileta</strong>, <em>Alternativna povijest: Wegnerova konceptualizacija podžanra u okviru utopijskih studija </em>(<a href="" target="_blank">časopis Ubiq</a>, br. 20, izd. SFera)<br /> &nbsp;</li> <li> Ilustracija u boji: <strong>Sebastijan Čamagajevac</strong>, ilustracija naslovnice romana <strong>Vanje Spirina </strong><em>Junker’s </em>i <em>Vailiant protiv sila tame </em>(izd. Hangar 7)</li> </ul> <p> Nagradu SFERA utemeljilo je <strong>Društvo za znanstvenu fantastiku SFera </strong>u svrhu podizanja nivoa kvalitete, popularizacije i poticanja domaćeg SF stvaralaštva te je dodjeljuje kao godišnju nagradu od 1981. Nagradu dobivaju najbolja ostvarenja iz područja SF-a (znanstvene fantastike, <em>fantasyja </em>i nadnaravnog horora), po prvi puta objavljena i/ili prikazana u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku u tijeku prethodne kalendarske godine.</p> Booksa Booksa Mon, 23 Apr 2018 00:00:00 +0000 Zona sumraka <p> Dok ostatak godine provode pod ključem, zadubljeni u svoje knjige, danas će deseci tisuća gladnih čitatelja i pisaca izaći na Noć knjige.</p> <div> Kad padne mrak, normalni ljudi odlaze doma, dvaput zaključavaju ulazna vrata i skrivaju se pod poplun. To je razborito, jer noću ulice i trgovi postaju zone sumraka kojima hodaju vukodlaci, vampiri, vještice, živi mrtvaci, pijani tinejdžeri, vanzemaljci, tjelokradice i ostali demoni koji se ne smiju pojaviti za danjeg svjetla, ali koji pod mjesečinom slobodno izlaze i među običnim ljudima siju strah, jezu i užitak. Doba je to potpunog oslobođenja potisnutih nagona, a da bi ljudi kontrolirali i opravdali vlastitu bestijalnost, izmišljaju mitove, priče i praznike. Grupi blijedih nokturalnih bića tako će se i ove godine pridružiti ljubitelji književnosti <a href="" target="_blank">koji će danas izaći na <strong>Noć knjige </strong></a>i nemilice pratiti književne programe.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ljubitelji književnosti i inače su noćna bića jer knjiga zahtijeva noćne uvjete: ne trpi <em>soundtrack </em>svakodnevnog života, traži da bude prva i jedina okupacija, ne filer između dvije tramvajske stanice, ne paralela s televizijom, ne dopuna Internetu niti dio razgovora, nego Gospodin Tekst tvoj i "nemaj drugih tekstova uz mene". Što preostaje ljubiteljima književnosti nego čekati gluho doba noći, a onda se na užas svojih ukućana povampiriti, izvaditi knjigu ili kompjuter, raspaliti svjetlo noćne lampe i/ili početi kucati po tastaturi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zdrav razum nalaže da takvih ljudi, koji dragocjeno vrijeme za spavanje traće na pisanje i čitanje, ne bi trebalo biti puno, a to potkrepljuju i znanstvena istraživanja. Naravno, riječ je o potpunoj zabludi: ljubitelji književnosti čine možda i najveću tajnu skupinu ove države, toliko tajnu da ni sami članovi ne znaju jedni za druge. Svi redom izgledaju kao uzorni građani, rade ozbiljne poslove i brinu za svoje obitelji, ne bave se fantazijama i ludorijama, naizgled mare samo za književne forme trača i vica, a knjige navodno ne stignu čitati jer imaju pametnijeg posla. No, ako pogledate pažljivo ljude oko sebe, primijetit ćete blijedi ten i kesice ispod očiju noćnih čitatelja, opazit ćete živahan pogled i nervozne prste nokturalnih daktilografa, uočit ćete da se aktovke i torbice nadimaju od teških svezaka... Ako gledate pažljivo u nepoznate ljude, doduše, vjerojatno i sami spadate u tu skupinu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi pripadnici tog tajnog društva, svi ti računovođe s pjesničkim ambicijama, programerke s afinitetom za epsku fantastiku, vozači tramvaja s autobiografskim sklonostima, policajke s knjigama u džepu uniforme, svi će oni sada izaći na ulice, na Noć knjige, i posjetiti čak 1.130 programa u 284 mjesta Hrvatske. Sam broj događanja govori koliko ih uistinu ima – k'o Rusa! Deseci tisuća osobenjaka bauljat će ulicama, knjižnicama, knjižarama i klubovima, lupati po vratima i zahtijevati knjige ili književne programe. U Booksi <a href="" target="_blank">smo se iskusno spremili za nadolazeću invaziju</a>: imamo hrpu starih knjiga koje ćemo dobaciti gladnim čitateljima i time kupiti mir na neko vrijeme.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, problem je što Noć knjige nije jednokratna prigoda, nego uvod u intenzivnu sezonu događanja. Istog dana ove se godine otvara <a href="" target="_blank"><strong>Monte Librić</strong></a>, veliki pulski festival dječje književnosti, a u idućih mjesec i pol dana očekuju nas <strong>Festival europske kratke priče</strong>, <strong>Zagreb Book Fest</strong>, <strong>Crtani romani šou</strong>, <strong>SferaKon</strong>, <strong>Mediteranski festival knjiga</strong>, <strong>Festival Prvi prozak na vrh jezika</strong>, <strong>Subversive Festival</strong>, književna događanja u Rijeci, gostovanja <strong>Selvedina Avdića </strong>i <strong>Mateje Jurčević </strong>u Booksi... Ljubiteljima književnosti do sedmog mjeseca zora neće svanuti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok ostatak godine provode pod ključem, zadubljeni u svoje knjige, sada će svi ti pusti pisci i čitatelji na slobodu, u noćni lov, nabrati se knjiga i književnih preporuka za iduću jesen i zimu. Kad ih sretnete, budite oprezni, ali i obzirni jer nije im lako. Kako bi jedan od takvih, inicijala&nbsp;<strong>F.B.</strong>, <a href="" target="_blank">rekao o zaluđenom kolegi <strong>Karlu Oveu</strong></a>, "prerano je i preduboko potonuo u svijet književnosti, a kad se jednom nađeš u toj kmici – teško je isplivati. Opsjednutost, sumraci, muka i kratki, vrlo kratki bljeskovi tihe sreće – to je ono odakle dolazi većina pisaca."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neka vam Noć knjige bude kratak bljesak tihe sreće!</div> Luka Ostojić Mon, 23 Apr 2018 00:00:00 +0000 4. Piširiši <p> Otvoren je natječaj za najbolju slikovnicu u kategorijama teksta i ilustracije. Rok za prijavu: 20.5.2018.</p> <div> <strong>Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade </strong>/ <strong>Klub prvih pisaca </strong>raspisuje ovogodišnji natječaj <strong><em>Piširiši </em></strong>za najbolju slikovnicu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se dodjeljuje u dvije kategorije: za tekst i za ilustracije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tema ovogodišnjeg natječaja glasi: <strong><em>ŠKOLA</em></strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Tekstopisci šalju cjelovit tekst na zadanu temu, ilustratori po jednu ilustraciju na zadanu temu, a u slučaju da je tekstopisac ujedno i ilustrator, šalje cjelovit tekst i jednu ilustraciju. Dobrodošla je mogućnost da tekstopisac nađe svog ilustratora ili obratno, te da pošalju tekst i jednu ilustraciju zajedno. Prijave se šalju na e-mail adresu:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Peteročlani žiri nagradit će najbolji rukopis, te najbolje pristigle ilustracije na temu s 1.000 kuna, 30 autorskih primjeraka tiskane slikovnice, te statuom PIŠIRIŠI 4.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rukopisi i ilustracije mogu se slati do <strong>20. svibnja 2018.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Rezultat natječaja bit će objavljen 15. lipnja 2018. Svečana promocija slikovnice i dodjela nagrada, te veselica s pobjednicima natječaja predviđena je za listopad.</div> Booksa Booksa Mon, 23 Apr 2018 00:00:00 +0000 Sirija pretvorena u stup soli <p> Što se nalazi između traume koja se ostvarila – traume stvarno bezimenog mnoštva – te traume koja ima doći, patnje individue?</p> <p> <em>Želim umrijeti.</em><br /> (Odgovor proročice Sibile na pitanje djece o tome što želi,&nbsp;<strong>Gaj Petronije Arbitar</strong>,&nbsp;<strong><em>Satirikon</em></strong>&nbsp;).<br /> <br /> <strong>Prolegomena za lijepu pripomenu</strong><br /> <br /> Ovih nekoliko poglavlja posvetit ćemo trojednom napadu na Siriju. To neće biti odraz nastojanja da se na nešto ukaže, tek otpor nagonu da se ništa ne kaže. On, nagon, konstituira se upravo poništavanjem njega, otpora. Pokušat ćemo odrediti koordinate tog zamišljenog spaljenog tla, te zatim ispitati stupanj razornosti ne-djelovanja. Nužno je prodrijeti u obamrlu nutrinu podignute obrambene strukture, a da bismo to ostvarili, potrebno je uočiti nevidljive granice te tajne zapremnine traume, istrgnute iz vremena, s tabuom imenovanja, poput golemog bijelog balona kojim društvo zdravih obujmljuje prostor kontaminacije. Time bismo uspostavili neku vrstu <em>non-sighta</em>, doduše ne u originalnom značenju kovanice nastale na razvalinama američkog spiritualnog post-minimalizma '60-ih. A u tim poništenim prostorima egzistiraju samo obespravljeni&nbsp;– besprizorni, svedeni na povod, na ideju žrtve, skriveni od pogleda zdravih ovojnicom koja se čini transparentnom no kroz koju se naziru tek sjene&nbsp;– kao i agenti kontrole obavijeni tehnologijom, odjeveni poput astronauta koji su zakoračili na beživotnu površinu.&nbsp; &nbsp;<br /> <br /> Samo još ovo: filozofiranje, pogotovo analitičkog tipa - s odvratnim poredbama (osobito ako su uspjele) koje se talože kao na akademskim sesijama - u ovakvim se prilikama čini odbojnim. I jest. Od ove vrste: suočeni smo s totalnim kolapsom, još bolje, s erozijom tla, gladnom centrifugom što guta materiju, pa tako i oronulu zgradu etičkih principa kao iskaza pluralizma.<br /> <br /> Pjesme ipak imaju nekakve šanse, iako ne znamo za što. Nažalost, tu smo nemoćni.&nbsp;<br /> <br /> <br /> <strong>1.</strong><br /> <br /> <em>Ako će ovo biti propovijed, ja ću ipak radije slušati kišu.</em><br /> (<strong>Akiro Kurosawa</strong>,&nbsp;<strong><em>Rašomon</em></strong><em>)</em><br /> <br /> Kako je moguće da cijeli svijet zna da je napad na Siriju manijakalan akt agresije vodećih sila NATO-a, a da to istovremeno ne zna? Nije.<br /> Je li to znanje samo refleks isprazne i lažne svijesti, puka simulacija, poput humora <strong><em>The&nbsp;Addams Family</em></strong>, ili demokršćanina?<br /> Vjerujem da je. A vi mi vjerujte na riječ, kao lošem đaku u kojeg imate povjerenja, a koji vam je donio rezultat bez postupka.<br /> Prije godinu dana, ili oko godinu dana, Sjedinjene Države su bombardirale Siriju zbog toga što je "<strong>Assad</strong> udario na svoj narod kemijskim oružjem". Zalile su je vatrom s nebesa. Iako je cijeli svijet naslućivao da je riječ o laži, činilo se kao da i ne mari za to. Ta riječ je o Siriji, i o američkom raketiranju. Zašto bi to zaslužilo našu pozornost, kad Amerika trenutno vodi sedam ratova. Što to Siriju čini posebnom? Odakle joj pravo? Na bilo što?<br /> <br /> Kad se prošli napad događao ili dogodio, gledao sam CNBC, propagandnu televizijsku ispostavu demokratskog krila američke korporativne mašine. Točnije, gledao sam kako voditelj&nbsp;<strong>Brian Williams</strong>&nbsp;stenje od naslade u direktnom prijenosu raketnog udara. Izgovara frazu <em>beautiful missiles</em>&nbsp;pet puta, zatim navodi stih&nbsp;<strong>Leonarda Cohena:&nbsp;</strong><br /> <br /> <em>I am guided by the beauty of our weapons.</em><br /> <br /> Brian Williams je ono što se u Americi naziva <em>anchor</em>. No iako savršeno usidren, njegova ekstaza se prelila iz njega samoga, rastavila kao harmonika. On, zrcalo laži stvorene da se razmnoži u američkoj televizijskoj beskonačnosti, raskolio se u vlastitom klimaksu.<br /> <br /> Pristojno sačekavši svršetak ovog <em>snuffa</em>, ugasio sam TV i pustio madrigal <strong>Jacquesa Arcadelta</strong> <em><strong>Il bianco e dolce cigno</strong></em>, prvi orgazam u povijesti zapadne muzike. Pri svršetku ovog dvominutnog čuda, četveroglasna harmonija nadima se&nbsp;i dolazi do mitoze. Multiplikacija, kao igra zrcaljenja istog kadra u samome sebi, sve daljih i sve sitnijih u uokvirenoj beskonačnosti. Valovi malih smrti.<br /> <br /> Oporo.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Kako to da više ne postoji anti-ratni pokret u svijetu? Posljednji balončić manifestnog otpora proizašlog iz djelovanja ideje kolektivnog dogodio se prije petnaestak godina, nakon što je američki vojno-politički vrh besramno fabricirao dokaze da <strong>Saddam Hussein</strong> posjeduje oružje za masovno uništenje. (U ovom izranjavanom svijetu s hiljadama rupa začepljenih napetim atomskim bombama tako nešto je povod za rat? Milost...) Američki vojni stroj se pokrenuo, ljudi su izašli na ceste. I to je bilo zadnji put. Kolektivna svijest kao nekakav konstruktivni agent bila je i tada iluzija, ali barem je postojala iluzija. Nju je smijenila indiferentnost. Korporativni svijet zapadnih 'demokracija' elegantno je posijao u samog sebe toksično sjeme 'komunalne svijesti'.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Ako se imalo izložite američkoj medijskoj mašini zapljusnut će vas najezda riječi <em>community</em>. U svakoj priči, u svakom kontekstu. Medijski stav: doprinos zajednici (onima&nbsp;<em>less fortunate</em>, kažu, jer ih Fortuna, eto, nije pomazila) je za svaku pohvalu, no isključivo kao provizorno krpanje rupa u čamcu, dok uokolo kruže nemani. Iste one nemani koje hvale one koji prstima začepljuju rupe, dok novi otvori nastaju velikom brzinom. Generacija rupa.<br /> <br /> Taj karusel licemjerja podsjeća me na <strong>Majku Terezu</strong>,&nbsp;njene karitativnosti i razna dobročinstva kojima je kratila vrijeme prije konačnog skoka, zabadanja u neki od krugova podzemnog pikada.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Udar na kolektivno bio je&nbsp;udar u trajanju, a partikularizirana komunalnost iskazuje se tek u kratkotrajnim izbojima eskapističkog krika. Takvi krikovi se uspostavljaju kao iskaz zabrinutosti prema pojedincu, sve se raspada nomenklaturno. Ostaje trag, kao barut na rukama ubojice. Ili potpis na peticiji.<br /> <br /> Eradikacija ratificiranjem.<br /> <br /> Kao primjer mogu navesti masovno potpisivanje peticije za uklanjanje takozvane <a href="" target="_blank"><em>site-specific </em>skulpture <em><strong>Tilted Arc</strong></em> <strong>Richarda Serre</strong></a>. Javnost, rad... djelatnici zaposleni u okolnim zgradama zahtijevali su uklanjanje skulpture. Jer im smeta. Jer im je gadna. Jer je sva smeđa i hrđava. Jer im zaklanja pogled. Jer ih tjera da je zaobiđu.<br /> <br /> Srećom, nikoga nije natjerala da razmisli o toj hrpi metala, da preradi emocije.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Gradske vlasti uklonile su skulpturu kao flaster s ranjenog lica, ostao je tek ožiljak.<br /> <br /> Šalim se, nije ostao ožiljak.<br /> <br /> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>2.</strong><br /> <br /> <strong>&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; COMIC RELIEF&nbsp;</strong><br /> <br /> <em>Dream, baby, dream.<br /> Dream, baby, dream.</em><br /> (<strong>Suicide</strong>,&nbsp;<strong><em>Dream, Baby, Dream</em></strong>)<br /> &nbsp;</p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ***</p> <p> Evo što je sve moralo biti stavljeno na čekanje:<br /> <br /> <strong>Epizoda s Velikim vezirom i njegovim abecednim devama</strong><br /> <br /> Kako se ne bi morao odvajati od svoje znamenite zbirke od 117 hiljada svezaka čak ni u slučaju dugog putovanja, Veliki vezir Perzije,&nbsp;<strong>Abdul Kassem Ismael</strong>, naredi da knjige uvijek moraju putovati s njim. Tako je procesija Velikog vezira uvijek sadržavala pokretnu biblioteku sačinjenu od četiri stotine deva, posebno uvježbanih da hodaju po abecednom redu. A u pustinji je trag ostavljalo pamćenje svijeta, do prvog vjetra.&nbsp;</p> <p> <strong>Epizoda s nestankom koprofilije i, još gore, nekrofilije u današnjem društvu</strong><br /> <br /> Nekako me u zadnje vrijeme počelo mučiti pitanje: kako to da nekrofilija više nije trendi? Zašto nitko više ne spominje koprofiliju? Čini mi se da naslućujem odgovor na to pitanje, pitanja.<br /> <br /> <strong>Epizoda sa svetim Nerijem</strong><br /> <br /> Čitajući katalog privatne biblioteke umjetnika <strong>Roberta Smithsona</strong>, iznenadio sam se (s obzirom na to da je Smithson bio pod značajnim utjecajem manirističkog slikarstva&nbsp;– bezrazložno) našavši u njoj i&nbsp;<strong>Pevsnera</strong>. Inače, listajući Pevsnera naiđoh na odjeljak posvećen&nbsp;<strong>Rankeu</strong> i njegovoj knjizi&nbsp;<em><strong>Povijest papa</strong></em>, koju i citira, pa tako dolazim do mjesta&nbsp;gdje ovaj piše o <strong>Svetom Filipu</strong>&nbsp;<strong>Neriju</strong>. I to kako! Čitajući te zapise, čovjek ima osjećaj da ga poznaje. Nerija. No budimo ozbiljni, ta poznaje li ga itko doista? Nerija.<br /> <br /> <strong>Epizoda sa zlatnim lančićem</strong><br /> <br /> Lagao bih kada bih kazao da sam ikada zamišljao kako je to biti deva, bilo jednogrba, bilo dvogrba. Bila ona u karavani ili ne bila. Tko zna zašto?! Nekako si mislim, a onda i nabasam na zaključak: pa deve su kao lanac, ne lančić, nego prave verige. Ali onda shvatim da pretjerujem, da su ipak kao lančić, pogotovo stvore li kružnicu, koliko god velik bio opseg. Doduše, gledamo li očima drona, jedva da ćemo ih i spaziti, stopile su se s pustinjom. Kao oči od zlata što bulje u nas iz naslaga zlatne prašine. Tko zna, možda sada u Sahari postoji 230 lanaca sačinjenih od deva, a ne vidimo ih. No ni te oči ne vide nas. One su poput zlatnih lančića na prosječnoj korizmi, ako uopće govorim o krizmi.<br /> <br /> <strong>Epizoda u kojoj se opet pojavljuje Neri</strong><br /> <br /> <span style="text-align: -webkit-center;">Sveti Filip Neri (1515. - 1594.) bio je jedna od najpopularnijih osoba tadašnjeg Rima. Pevsner prenosi sjajan Rankeov opis Nerija, ističući "prevlast neuglađenog realizma i prostodušne vedrine u njegovoj naravi, ali i njegova znamenita čudesa, njegove dijaloge s đavlom i njegov utjecaj na vodeće crkvene prelate". Rankeovi primjeri su zaista izvanredni, i opisi Nerija kad npr. Bogorodicu zove <em>la mamma</em>, kad pri užitku što blaguje hostiju glasno mljacka, kad jednom vidiocu savjetuje da ispljune svoje prikaze i glasno ih otjera ili kad svakog mrzovoljnika na ulici počasti zaušnicama.</span><br /> <br /> <strong>Epizoda s hobijem, vlastitim</strong><br /> <br /> Evo, došlo je vrijeme i da to priznam. U posljednje vrijeme bavim se magijom. Kako sad magijom? A što ja znam kako sad magijom. Bavim se i gotovo.<br /> <br /> <strong>Epizoda s Patrijarhom Ćirilom i mučenjem i komadanjem i sakaćenjem Hepatije matematičarke&nbsp;</strong><br /> <br /> <strong>Ćiril</strong>, jedan od najvažnijih crkvenih otaca uopće,<b>&nbsp;</b>tekstove kojeg sam (one gdje se trudi oboriti teze&nbsp;<strong>Julijana Apostate</strong>)&nbsp;u više navrata započinjao (zadnji put jučer),&nbsp;415. godine nahuškao je mlade kršćane da upadnu u kuću filozofkinje <strong>Hepatije</strong>, vuku je po ulicama i muče da bi je na kraju raskomadali. Usprkos tomu, teško da bismo ga mogli nazvati omiljenim među njegovim kolegama očevima.<br /> <br /> Kad je umro, jedan od aleksandrijskih biskupa ovako je zapjevao na njegovom grobu: "Konačno je ovaj omraženi čovjek mrtav. Njegov odlazak uzrokuje veselje među preživjelima, ali će ražalostiti mrtve. Njima će brzo dodijati i poslat će nam ga natrag. Stoga stavite vrlo teški kamen na njegov grob kako ne bismo riskirali da ga ponovo vidimo, čak ni kao duha."<br /> <br /> <strong>Epizoda s Don Quijoteom i Sanchom koji jašu drvenog konja vjerujući da je to leteći hat Clavileno</strong><br /> <br /> Sancho želi skinuti povez da vidi lete li zaista i jesu li blizu sunca. Don Quijote mu to zabranjuje.<br /> <br /> <strong>Epizoda s Marinom Getaldićem zvanim Ghetaldus u Rimu</strong><br /> <br /> Tu ne znamo točno što se dogodilo, no znamo da je morao bježati.<br /> <br /> <strong>Epizoda o naočalama</strong><br /> <br /> "Oni koji znaju čitati vide dvostruko", poznate su riječi atičkog pjesnika <strong>Menandra</strong>.<br /> Dakle, svašta.<br /> <br /> <strong>Epizoda o lažnim Aristotelima</strong><br /> <br /> Za vrhunca Aleksandrijske knjižnice potraga za <strong>Aristotelovim </strong>djelima (kao i drugih velikih autora) bila je tolika da je čitav niz krivotvoritelja štancao lažne Aristotelove traktate. Eksploataciji vičniji tajkuni otvorili su franšize <em>sweat-shopova</em>, gdje su se intelektualci raspisali punom parom, uz taktove pucketanja bičem. Čak su i neki znani učenjaci proizvodili krivotvorine, poput<strong> Kratipa</strong> koji je napisao knjigu nazvanu <strong><em>Ono što je Tukidid ostavio neiskazano</em></strong>, gdje je lupetao svašta.<br /> <br /> <strong>Epizoda o ratovima talijanskih akademija</strong><br /> <br /> Kako su u 14. i 15. stoljeću međusobno ratovali talijanski gradovi-države uz pomoć kondotjera i plaćenika, tako su porastom kraljevske moći u 16. stoljeću smanjene napetosti. Umjesto toga, dolazi do ratova između različitih akademija. To su neke od najkrvavijih epizoda poznog 16. stoljeća.<br /> <br /> <strong>Epizoda sa snom</strong><br /> <br /> Probudio sam se, tako se sjećam, usred noći i još mi se san nije povukao u drugu dimenziju kao što se pipkavi prsti valova povlače natrag na šljunčanoj plaži… beskompromisno… štreberski...<br /> <br /> Pa sam uzeo olovku i brzo nažvrljao nešto. Da se ne zaboravi. Ujutro pogledam, a u bilježnici stoji: "Kako da se odnosimo prema <strong>Sadoletu</strong> (1477. - 1547.), čovjeku koji ovako nešto piše strasburškom reformatoru <strong>Sturmu</strong>: 'Draga mi je nadarenost tog čovjeka, hvalim njegovu učenost, - no s njegovim se stavovima ipak nipošto ne slažem,' "<br /> <br /> <strong>3.</strong><br /> <br /> <em>E se mi prendi e stringi, ahi, verro meno</em><br /> <em>Provando in quel bel sen dolce veleno.</em><br /> <br /> (I uhvatiš li me i stisneš, ah, još malo pa nisam<br /> Posrčem li slatki toksin tvojih sočnih sisam.)<br /> <strong>Carlo Gesualdo</strong>, <strong><em>Ardita Zanzarreta</em></strong></p> <p> <br /> Prije nego što se vratimo samim događajima, američkoj agresiji na Siriju, pokušat ću postulirati neke od predmeta na koje se ovaj kratak rad odnosi.<br /> <br /> Dakako, odnosi se na događaje, ili na situacije, ako njih definiramo kao temporalnu krišku neke događajnosti. No, jednako tako odnosi se i na ne-događaje. S obzirom na virtualnu prirodu fenomena o kojem je riječ, čini se posve prikladnim poslužiti se starom kompjuterskom igrom <strong><em>Pong </em></strong>kao modelom za usporedbu. Nastojim da barem 25% poredbi koje koristim bude direktno vezano uz <em>Pong</em>, i još najmanje 15 do 20% mora biti fluvijalnog karaktera. No, pustimo sad to, ono što nas zanima jest <em>Pong</em>, ali verzija gdje su bijeli reket-odsječci odraz potencijalnosti i nepotencijalnosti, onako kako ih Aristotel definira. No što je zapravo ona tmina što popunjava prostor između? Postoji li uopće <em>to </em>između? Ako ne postoji, valja nam se zapitati što odvaja bijele rekete? Kako definirati granice limita, kako bi rekao <strong>Giorgio Agamben</strong>, ali i <strong>Cico Kranjčar</strong>.<br /> <br /> ***<br /> <br /> U tradiciji proučavanja biblijskih tekstova postoji tzv. <em>korpus bezimenih</em>. Recimo, Lotova žena&nbsp;– koja se okrenula da škicne vatru koju je Jahve izlio na grad Sodomu, biva pretvorena u stup soli&nbsp;– jedna je od bezimenih. One su doista mahom žene. No, pitanje je je li Lotova žena zaista bezimena, ili se imenovanje otkriva putem posjedovanja. Također, je li sol odraz odbijanja slušanja naredbe?<br /> <br /> Osušene suze u pustoši...<br /> <br /> ***<br /> <br /> Agamben će podsjetiti da se sadašnjosti ne može pristupati neposredno, kao nečemu otvorenom za inspekciju.<br /> <br /> Potrebno je ono što on naziva <em>arheologijom prezenta</em>. Ovdje kao pravi sljedbenik <strong>Spinoze</strong> Agamben ukazuje na etimologiju riječi 'arheologija' – od grč. <em>Arhe&nbsp;</em>i <em>Logos</em>. <em>Arhe </em>se odnosi na porijeklo ili počelo, no Agamben ističe i drugo značenje, ono koje se mnogo rjeđe ističe: 'naredba' ili 'zapovijed'.<br /> <br /> Ova značenja su poput nasipa koji ograđuju korito, možda rijeke značenja, a možda i povijesti same. (Pitanje je jesu li nasipi u potonjem slučaju samo prosvjetiteljska iluzija). Značenja se dakako odnose i na povijest, i to preko pojava. Ove su se nekada u hrvatskom jeziku nazivale i 'viđevinama'. Dopustimo li si na viđevine prisloniti uho, zvuk ove tvorevine odvest će nas u drugom pravcu. Pa zalutajmo malko,<br /> <br /> viđevine su tako poput ruševina pogleda,<br /> <br /> ali mogu biti i pogled na ruševine. Upravo to nas upućuje na drugo značenje spomenute metamorfoze. Ona koja je imenovana preko imenovanog, svjedočenjem patnji drugoga otvara branu te se patnja izlijeva u nju samu. Stup soli, rekao bi <strong>Freud</strong>, forma je u koju se ugradila patnja. Uz vatru s neba.<br /> <br /> Savao postaje Pavao.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Možemo se pitati što se nalazi između traume koja se ostvarila&nbsp;– traume stvarno bezimenog mnoštva&nbsp;– te traume koja ima doći, patnje individue, a koju promatranjem zadobivene forme tek uočavamo kao nešto što se može spoznati.&nbsp;<br /> <br /> Što je između?<br /> <br /> ***&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> <br /> Brisani prostor. Prostor između vremena i vremena, ispražnjen od života. Taj prostor ipak nije u potpunosti prazan. On je posvjedočen. Pogled je bačen. Početak histerije, mehanizma obrade brisanog prostora tjeskobe. I to kao odsječka vremena.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Jacques Lacan</strong> će ustvrditi da sve emocije varaju, izuzev jedne. Tjeskoba ne vara.<br /> <br /> ***<br /> <br /> U početku Bog stvori Nebo i Zemlju. Ali isto tako, "U Zapovijedi Bog stvori Nebo i Zemlju". Stvaranje se odvija putem riječi, a ona je zapovijed.<br /> <br /> Glagol <em>arho </em>znači početi, ali znači i zapovjediti.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Arhont je vrhovni autoritet polisa. Američki <em>Commander-in-Chief</em>, vrhovni autoritet neba i zemlje, ovako je rekao kad je priupitan: Sunce nije žuto.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Ono je pička.</p> Neven Svilar Fri, 20 Apr 2018 00:00:00 +0000 Noć knjige 2018. <p> I ove godine u državi se sprema 1130 programa za Noć knjige 23.4., među njima i Booksina akcija 'Svi za knjigu, knjiga za svakoga'.</p> <div> <strong>Noć knjige 2018.</strong>, manifestacija koja sedmu godinu popularizira čitanje, održat će se 23. travnja u povodu Međunarodnog dana knjige i autorskih prava i Dana hrvatske knjige, a ovogodišnja tema joj je <strong><em>Budućnost knjige</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svoje kreativne pristupe ovoj temi ponudili su brojni sudionici, njih preko 625 (knjižnice, knjižare, nakladnici, odgojno-obrazovne ustanove, instituti, kulturni centri, bolnice, muzeji, udruge pisaca i ljubitelja knjige…) koji su pripremili preko 1130 različitih programa i prodajnih akcija koji će se održati u 284 grada i mjesta širom zemlje (s najvećim brojem programa u Zagrebu - 275).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Saznat ćemo i kako djeca vide budućnost knjige - ove će se godine Noć knjige obilježiti u čak 188 osnovnih škola te 26 vrtića, kao i mnogim srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svečano lansiranje Noći knjige 2018. započet će točno u podne, 23. travnja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, predstavljanjem najnovijih rezultata istraživanja tržišta knjiga u Republici Hrvatskoj (agencije GfK Hrvatska, ožujak 2018.).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Booksi će se na Noć knjige održati akcija <a href="" target="_blank"><strong><em>Svi za knjigu, knjiga za svakoga</em></strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programe i prodajne akcije, kao i sve drugo vezano uz Noć knjige 2018. potražite na <a href="" target="_blank">web stranici Noći knjige</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="" width="600"></iframe></div> <div> <br /> Organizatori Noći knjige 2018. su Zajednica nakladnika i knjižara HGK, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA te portal za knjigu i kulturu čitanja Moderna vremena, a ove im se godine pridružila i Hrvatska udruga školskih knjižničara. Noć knjige 2018. održava se pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Odjela za UNESCO pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Realizaciju ovogodišnjeg programa financijski su pomogli Udruga za zaštitu prava nakladnika - ZANA, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb.</div> Booksa Booksa Thu, 19 Apr 2018 00:00:00 +0000 VIDEO: Panel 'Poezija i internet' <p> Moderatorica Marija Dejanović te panelisti Luka Kordić, Luka Ostojić i Ivana Rogar razgovarali su o utjecaju interneta na pjesnike i čitatelje.</p> <div> U Booksi 12.4. održan je panel <strong><em>Poezija i internet</em></strong>&nbsp;na kojem su sudjelovali <strong>Luka Kordić</strong>, književnik i bloger, <strong>Luka Ostojić</strong>, urednik portala, i <strong>Ivana Rogar</strong>, spisateljica i urednica u izdavačkoj kući <strong>Durieux</strong>. Raspravu je moderirala <strong>Marija Dejanović</strong>. Sudionici su razgovarali o utjecaju interneta na izdavaštvo, čitanost, publiku i pjesništvo.<br /> <br /> Panel je održan uoči međunarodne studentske konferencije <em>Književnost i internet – tekst u digitalnom dobu</em>&nbsp;(19. - 24.4. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu). Organizator je Klub studenata komparativne književnosti<strong> "K."</strong></div> <div> <br /> Snimku panela možete pogledati niže:<br /> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="" width="600"></iframe></div> Booksa Booksa Thu, 19 Apr 2018 00:00:00 +0000 Majstorstvo montaže <p> U petom dijelu 'Moje borbe' mladi Karl Ove dolazi u Bergen pun nade da će postati pisac, no doživljava niz poraza...</p> <div> <a href="" target="_blank">Peti dio <strong><em>Moje borbe </em></strong></a><strong>Karla Ovea Knausgårda </strong>započeo sam čitati s pomiješanim osjećajima – s jedne strane veselio sam se što poslije sedam mjeseci nastavljam ovo književno putovanje, a s druge opet prikrala se i nekakva tuga jer bliži se kraj. Preostaje još samo posljednja šesta knjiga koja će, prema najavama ljudi bliskih čelništvu nakladničke kuće <strong>OceanMore</strong>, svjetlo dana ugledati na jesen ove godine – baš nekako uoči Interlibera (dok mi ovdje ćaskamo, <strong>Anja Majnarić </strong>sjedi doma i prevodi <em>MB6</em>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> "I što ćemo kad pročitamo i šesticu? Tumarati naokolo tražeći nešto novo što će nas okupirati?" požalih se čovjeku bliskom čelništvu nakladničke kuće OceanMore, osjećajući – ne bez gorčine, da govorim u ime <strong>Vanje</strong>, <strong>Bože </strong>i brojnih drugih Knausgårdovih fanova, "ta nemoj, molim te, od proljeća 2015. družimo se s ovim šestoknjižjem i već u jesen ove godine ostajemo prepušteni sebi i svojim vlastitim borbama?"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Počeh razmišljati o osnivanju udruženja sličnog 'Anonimnim alkoholičarima' – sastajat ćemo se jednom tjedno u Booksi i pričati kako je bilo u ona slavna vremena dok smo zajedno s Knausgårdom prolazili sve etape njegove muke neviđene, njegovih sumraka, gorčina i posrnuća. Iz neveselih misli trgnu me glas čovjeka bliskog čelništvu nakladničke kuće OceanMore.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Teško je, razumijem, ali evo tri utjehe. Prvo – još koji tjedan <a href="" target="_blank">i počinje Svjetsko prvenstvo u Rusiji</a>, a Hrvatska će, po svemu sudeći, nezaustavljivo proći do samog finala. Realno, ne vidim tko bi nas zaustavio na tom putu. Drugo – <em>MB6 </em>stiže na jesen i ta knjiga bit će uistinu tusta, a kad kažem tusta, to znači upravo to. Šestica teži blizu 1200 kartica teksta. I treće – poslije <em>Moje borbe</em>&nbsp;slijedi odmah i Knausgårdova <strong><em>Enciklopedija godišnjih doba </em></strong>u četiri toma."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne mogu reći, tri utjehe legoše mi kao melem na ranu. S ovim novim njegovim djelom dobit ćemo na vremenu!</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz sva namjerna usporavanja <em>MB5 </em>pročitao sam u tri dana. Bilo je to još 21. ili 23. ožujka. Sezona bejzbola još nije počela, a Giantsi su, kako vidjeh u pripremnim utakmicama, doveli par zvučnih pojačanja, ali <em>pitcheri </em>će i dalje biti veliki problem. Bilo kako mu drago – u <em>MB5 </em>Knausgård na 523 stranice uspijeva obuhvatiti četrnaest godina (1988. – 2002.) provedenih u Bergenu. U drugi po veličini norveški grad Karl Ove dolazi pun nade – primljen je na Spisateljsku akademiju i već zbog toga uvjeren je kako su mu vrata u svijet književnosti širom otvorena.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu, u Bergenu, već se udomaćio i stariji brat Yngve. Karl Ove krpa se uz njegovo društvo čekajući usput sastanak s djevojkom u koju se zaljubio par mjeseci ranije. Ima, dakle, razloga vjerovati da će se stvari napokon posložiti, pomjerit će se s mrtve točke i krenuti prema nečemu. Dakako, stvarnost je posve drugačija – uobičajeno nemilosrdna i teško probavljiva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najmlađi je od svih polaznika na Akademiji, neki od njih već su objavili knjige, i od prvog dana snovi o spisateljskoj karijeri rasipaju se u prah i pepeo. Štogod napisao, drugi polaznici i predavači (dva već prekaljena pisca – dva norveška <strong>Ferića</strong>) zasipaju ga oštrim kritikama. Samopouzdanje mu pada na nulu, a da stvar bude gora – jer uvijek može biti još gore – djevojka u koju je zaljubljen i s kojom se dopisivao cijelo ljeto ne osjeća prema njemu ništa više od prijateljske naklonosti. U trećem stupnju katastrofe, past će u zagrljaj… bolje da to ovdje i ne spominjem.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu je i besparica – vjerni suputnik svakog nesretnika na kugli zemaljskoj. Karl Ove preživljava od jednog do drugog teškog pijanstva, samo alkohol donosi razdoblja kratkotrajnog blaženstva – samo kad se napije, sve nekako procvjeta i sam je sebi dobar. Nažalost, svako triježnjenje donosi nepodnošljiv osjećaj srama pomiješanog s panikom.&nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prije polaska na Akademiju, kaže Knausgård na jednom mjestu, bio sam uvjeren kako sam pisac – poslije te jedne godine (koliko traje ono što bismo mi ovdje, ruku na srce, nazvali malo nabildanijim tečajem kreativnog pisanja) znam da to nikad neću postati. Jedan od težih poraza bio je onaj kada mu nisu objavili priču čak ni u zborniku polaznika Akademije – gdje su se trebali pojaviti radovi svih polaznika. Teturajući kroz život krcat manjim i većim katastrofama, Karl Ove može iz prvog reda promatrati kako je to kad nekome ide dobro u životu. Dvije godine mlađi prijatelj bez problema dolazi do objavljivanja prve knjige i seli u Oslo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I sve ovo samo je stoti dio poraza koji se u <em>MB5 </em>nižu jedan za drugim na gotovo svim razinama. Četrnaest godina poslije vlakom zauvijek odlazi iz Bergena. Uspio je objaviti prvu knjigu, dobio dobre kritike, ali borba se nastavlja – vjeruje kako u njemu više nema ničega. Drugu knjigu nikada neće napisati. Ostavio je za sobom i dvije duge veze koje su se, iako uopće nije tako izgledalo, morale raspasti. Bez obzira na sve ovo, godine provedene u Bergenu bile su ključne u njegovom životu – sav taj jad i bijeda, sramoćenja i nokauti, sumnje i očajanja – materijal su od kojeg je sačinjen jedan od najpoznatijih i najčitanijih norveških književnika danas.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književnost je, znamo to odavno, prokletstvo kao što su to valjda i svi drugi oblici stvaranja. Mogao je Karl Ove ustrajati u nogometu ili postati glazbenik, glazbeni kritičar ili radijski voditelj, mogao je biti i ribar ili predavati u nekoj školi na krajnjem sjeveru Norveške, ali nije. Prerano je i preduboko potonuo u svijet književnosti, a kad se jednom nađeš u toj kmici – teško je isplivati, i upravo u ovoj petoj knjizi to se najbolje vidi. Opsjednutost, sumraci, muka i kratki, vrlo kratki bljeskovi tihe sreće – to je ono odakle dolazi većina pisaca.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedno od najvećih majstorstava u <em>Mojoj borbi </em>jest rad u montaži. Možda griješim, ali ne mogu se oteti dojmu da je ono što je Knausgård napravio u 'miješanju karata' vjerojatno najvažniji dio posla u nastanku ovog djela. Jednom kad je istresao cijelu priču, a ovdje govorimo o otprilike 3200 stranica teksta, uslijedio je osjetljiv rad na raspodjeli, montiranju tog silnog materijala.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poslije <a href="" target="_blank">prve knjige</a> čija radnja se prostire od djetinjstva sve do očeve smrti – a to se već događa za vrijeme njegova života u Bergenu, <a href="" target="_blank">druga knjiga</a> započinje u Stockholmu kamo odlazi poslije bergenskog razdoblja, potom se <a href="" target="_blank">u trećem nastavku</a> opet vraćamo u djetinjstvo, <a href="" target="_blank">u četvrtom</a> slijedi 'život na sjeveru', godina koju je proveo kao predavač u malom mjestašcu na sjeveru, i na koncu – u <em>MB5 </em>prolazimo kroz punih četrnaest godina u Bergenu.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Samo jedan dio slagalice leži u samom razmještanju pojedinih razdoblja, njihovim dugim i kratkim rezovima (povremenim skokovima kroz vrijeme unutar jedne cjeline), a drugi – onaj nevidljivi, najosjetljiviji dio posla sastojao se u vezivnom tkivu između tih razdoblja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako bi sad Baron rekao: što god da je učinio i kako god da je to postigao – uspio je.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Moja borba </em>u ovih 5 knjiga ostavlja dojam monolitnosti, teško je i zamisliti je ispripovijedanu i montiranu na drugi način. O omjeru fikcije i stvarnosti uopće ne razmišljate, jer je savršeno umiješana, to je naprosto jedan život – veliko je to prostranstvo i čudo jedno. Ono što živiš i ono što sanjaš i što te pokreće ili uništava – ne ide jedno bez drugoga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čekamo posljednju, šestu rundu…</div> F. B. Wed, 18 Apr 2018 00:00:00 +0000 All stars Mediterana <p> Od 9. do 13. svibnja u Splitu se održava Mediteranski festival knjige, a nastupaju i Booksine snage.</p> <div> Od 9. do 13. svibnja u Splitu se održava <a href="" target="_blank"><em><strong>Mediteranski festival knjiga</strong></em></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival čine promocije, panel diskusije, radionice, književne večeri i druženja, a vežu se uz šest programskih linija: <em>Bellatristika </em>(predstavljanje beletristike), <em>Mudri libri </em>(predstavljanje publicistike), <em>Mediteranski brevijar </em>(panel diskusije na temu Mediterana), <em>Med i teran </em>(predstavljanje poezije), <em>Kolibrić </em>(dječji program) i <em>Mare Nostrum </em>(inozemni program).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od stranih gostiju, osim norveške književne zvijezde <strong>Joa Nesbøa&nbsp;</strong>koji gostuje u petak, 11. svibnja od 10 do 12 sati, na festival dolazi američki kontrakulturni pjesnik <strong>Charles Potts </strong>(SAD). Od snaga 's ovih prostora' izdvajaju se crogorski pisac <strong>Ognjen Spahić </strong>(predstavlja <a href="" target="_blank">roman <strong><em>Calypso</em></strong></a>), <strong>Tanja Mravak </strong>(koja nastupa u <em>storytelling</em> programu), <strong>Olja Savičević Ivančević </strong>(s ilustratorom <strong>Svjetlanom Junakovićem </strong>predstavlja slikovnicu <strong><em>Šporki Špiro i Neposlušna Tonka</em></strong>), <strong>Damir Pilić </strong>(predstavlja knjigu <strong><em>Kao da je sve normalno</em></strong>) i razni drugi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na festivalu prvi put nastupaju i Booksine snage: urednici <strong>Miljenka Buljević </strong>i <strong>Luka Ostojić </strong>predstavit će antologiju levantske književnosti <a href="" target="_blank"><strong><em>Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju</em></strong></a> koju je Booksa objavila u okviru <a href="" target="_blank">lanjske <strong><em>Revije malih književnosti</em></strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posebne tematske cjeline bit će posvećene Hercegovini i Dalmaciji kao kulisi, a na panelima će se raspravljati i o lektiri, suradnji nakladnika i knjižničara, rezidencijama za pisce te drugim temama. Cijeli program nalazi se <a href="" target="_blank">na stranici festivala</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Organizator festivala je <strong>Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske</strong> pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i Grada Splita.</div> Booksa Booksa Tue, 17 Apr 2018 00:00:00 +0000 Stranac na opasnom putovanju <p> Preuzmite zbornik Centra za ženske studije naslova 'Kamen na cesti: granice, opresija i imperativ solidarnosti'.</p> <div> <strong>Centar za ženske studije </strong>u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavlja elektronički zbornik 12 radova pod nazivom <strong><em>Kamen na cesti: granice, opresija i imperativ solidarnosti</em></strong>, zbornik radova sa znanstvenog skupa <em>Marija Jurić Zagorka – život, djelo, nasljeđe / Preko granica: opresija i imperativ solidarnosti</em>&nbsp;održanog 25.-26. studenog 2016. u sklopu 10. Dana Marije Jurić Zagorke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslov zbornika već se tradicionalno izravno povezuje s naslovima <strong>Zagorkinih </strong>djela čime se odaje počast njezinu nasljeđu i djelu. Ovaj naslov referira se na jedan od najpopularnijih Zagorkinih romana, netipičan u njezinu opusu, koji prati nesretnu, zlostavljanu i diskriminiranu junakinju Mirjanu. "<em>Kamen na cesti </em>označava onoga tko je odbačen zbog svoje različitosti i posljedičnu beskrajnu usamljenost, stranca na opasnom putovanju preko kojeg mnogi gaze i koji se u svojoj izmještenosti osjeća kao da više nigdje ne pripada", piše <strong>Anita Dremel </strong>u svom predgovoru.<br /> <br /> <div> U zborniku su predstavljeni radovi <strong>Nede Novosel</strong>, <strong>Biljane Oklopčić </strong>i <strong>Lucije Saulić</strong>, <strong>Vinka Drače</strong>, <strong>Iskre Vuksanović</strong>, <strong>Janice Tomić</strong>, <strong>Tee Raše</strong>, <strong>Mirele Berbić Imširović</strong>, <strong>Jasmine Bolfek Radovani</strong>, <strong>Marte Baradić</strong>, <strong>Petre Šarin</strong>, <strong>Sare Kekuš </strong>i <strong>Davora Konjikušića</strong>, <strong>Ane Fazekaš </strong>i <strong>Antonije Vodanović</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> </div> <div> Znanstvene tekstove uredile su <strong>Lidija Dujić</strong>, <strong>Lada Čale Feldman</strong>, <strong>Renata Jambrešić Kirin</strong>, Anita Dremel, <strong>Maša Grdešić </strong>i <strong>Nataša Medved</strong>, a e-izdanje zbornika uredila je <strong>Ana Pavlić</strong>.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> E-zbornik može se preuzeti <a href="" target="_blank">na stranici Centra za ženske studije</a>:</div> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Tue, 17 Apr 2018 00:00:00 +0000 Svakodnevna invazija <p> Tanja Mravak je zbirkom priča 'Naša žena' pokazala da se o velikim temama može pisati&nbsp;uvjerljivo, duhovito i psihološki nijansirano.</p> <div> Ono što nazivamo 'ženskim pismom' u postjugoslovenskoj književnosti kao da se na izvestan način zaustavilo u vremenu. To nije čudno, s obzirom da je borba za ženska prava u velikoj meri vraćena na početak u zemljama regije, ali i mnogo šire (pogledajmo Poljsku, SAD). Za ovo krivicu ne treba tražiti u udruživanju žena, udruženjima i njihovoj angažovanosti, već u činjenicama političkog života koji je kolektivno skrenuo udesno, a na toj strani političkog spektra za one koje se tradicionalno smatraju slabijim nema mesta.<br /> <br /> Bez obzira na nominalnu promenu u okviru EU kontrolisanih statistika, na terenu su stvari mnogo gore nego početkom stoleća jer su se vladajuće elite odjednom uplašile demografskih činjenica. Shvativši da smo nacije na umoru (kao da koncepti i mitovi nisu i ranije umirali), naši velikodostojnici (gde je tu veličina, a gde dostojanstvo s pravom bismo mogli da se pitamo) sve su probleme rešili da svale na žene, pa su se one opet našle na prapočecima borbe za autonomiju sopstvenih tela, kao da tako nešto odavno nije ustanovljeno. Dužnost svakog mislećeg ljudskog bića je da im se pridruži u borbi i tu uzmicanja nema.&nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uprkos činjenici da prošlogodišnja zbirka priča <a href="" target="_blank"><strong><em>Naša žena</em></strong></a> <strong>Tanje Mravak</strong> nije napisana s predznanjem i predubeđenjem o feminističkom poslanju koji bi tekst mogao da ima, štaviše uveren sam da tako nešto autorici ne bi ni palo na pamet, teško je odupreti se utisku da se priče u njoj dotiču upravo problema koji bi odavno trebalo da su rešeni. Zapravo, već samom sintagmom koja označava naslov autorica nam sugeriše da postoji problem, posebno kada se uzme u obzir intertekstualno, ali i značenjsko poigravanje <a href="" target="_blank">s nagrađenom zbirkom <strong>Rumene Bužarovske <em>Moj muž</em></strong></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, muž pripada jednoj osobi, pretpostavljamo ženi (premda je ovo tradicionalno shvatanje rodnih uloga), a žena, i to je precizna, dapače ključna detekcija stanja, uvek pripada množini. Njena privatnost, u smislu pripadanja jednom (etimološki 'privatnost', 'privatan' potiče od latinskog <em>privus </em>- jedan) je nemoguća. Žena pripada svima, u smislu da je svakom dozvoljeno da joj se meša u život i da joj na taj način naređuje. Još kad je Tanja Mravak odlučila da većinu svojih junakinja odredi geografski kao pripadajuće malim sredinama Dalmatinske zagore, ona ih je učinila dvostruko nezaštićenima od očiju javnosti, koje uzimaju sebi za pravo da poseduju i/ili sude.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što ovih jedanaest pripovedaka čini zastrašujućim jeste što nam deluju poznate. Nema u njima nikakvog narativnog obrta ili dramaturškog trika koji bi nas iznenadio, štaviše deluju u velikoj meri naratološki tradicionalne. Isprva se to čini književno neplauzibilnim, kao da na izvestan način čitanjem doživljavamo već viđeno, međutim s odmakom od teksta, s proticanjem vremena, sudaranjem sa stvarnošću koju samo naši velikodostojnici nazivaju najboljom od svih mogućih (njima zapravo i jeste), priče iz zbirke <em>Naša žena </em>odjekuju zlokobnim znamenjem.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Deluje da je pripovetka <em>Zamisli divote </em>o poseti krupne tetke svojoj nećakinji u novom stanu nešto što smo svi doživeli s neželjenim, ali nametljivim gostima. Ipak, stvari su samo naizgled jednostavne. Ne samo da je tetka neko ko nameće svoje viđenje sveta tako što nećakinjin stan fizički preuređuje, menja, utiče na njenu privatnost poput <em>tsunamija</em>, već je ta invazivnost zapravo način na koj je svet uređen – ona maltretiranje i/ili zanemarivanje koje trpi od muža zapravo internalizuje i zatim ga prebacuje na nećakinju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Verovatno najintenzivnija priča o gubljenju prava na privatnost je ona pod nazivom <em>Naš čovik</em>&nbsp;u kojoj mlada doktorica Irena dobija staž u gradiću dalmatinskom zaleđu i tamo se susreće sa Zmajem, načelnikom opštine koji je zapravo autoritarni vlastodržac i seksualni predator. Ovaj odnos, koji kreće kao simpatična priča o dobrodušnom moćniku, zapravo je mnogo suroviji nego što na prvi pogled izgleda jer je suptilnost Zmajevog makijavelističkog ponašanja u maloj sredini gnusna, a ograničavanje Ireninih sloboda postepeno, ali potpuno i bespogovorno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postoje i druge simboličke ravni u kojima dolazi do potčinjavanja žena muškarcima koje deluje naizgled voljno. U priči <em>Trešnja </em>emancipovana ćerka umetnica-fotografkinja dolazi kući za Božić da bi tamo zatekla novu situaciju – majka je nakon što je ostala udovica našla prijatelja, a sestra joj se nalazi u vrlo upitnoj vezi s profesorom koji joj predaje na likovnoj akademiji. Jedna od stvari koja govori Ivani da je stvar između gospodina Fulira i majke već u priličnoj meri odmakla je činjenica da je on naterao majku da govori književnim jezikom umesto uobičajenim dijalektom.<br /> <br /> Ovaj gubitak dubinskog identiteta kao što je jezik, ali i podilaženje željama muškarca u kući, prema čijim dobrim namerama postoje izvesne tekstualne sumnje, duboko uznemiruju Ivanu koja kao da sluti da stvari mogu da odu u pogrešnom pravcu. Kada se tome doda i sestrino ponašanje, odnosno njen pristanak na manipulativnu vezu u kojoj se stariji muškarac poigrava s mladom devojkom, pritom je imajući u šaci s obzirom da on odlučuje o njenoj izložbi, shvatamo zbog čega je Ivana besna. Njena borba u velikom gradu kojom je uspela da se izbori za nezavisnost (koja nije potpuna) kao da se negira ponašanjem majke i sestre koje su se sopstvene više nego dobrovoljno odrekle. Jedini problem je u tome što je upitno da li su mogle da biraju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedno od sredstava kojim se Tanja Mravak, uslovno rečeno, brani od težine tema koju pokreće njena knjiga jeste humor. Ne samo što ona odlično poznaje jezik u kojem se kreće, ne samo što ima izvrstan osećaj za njega, nego poznaje i mentalitet odnosno naravi likova o kojima priča. Iako bi se sukobi između aspiracija koje njeni likovi imaju i njihovih ograničenja koja su svakovrsna, mogla tumačiti i kao tragični, odnosno kao usud koji ne može da se promeni, autorka u tome zapravo traži neku vrstu vesele pomirenosti sa sudbinom. Ma koliko ona bila strašna i teška, a biti žena nije lako, stvari uvek mogu da se posmatraju s osmehom na licu, prkosno, ako hoćete, borbeno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jer smeh nije samo prihvatanje <em>statusa quo</em>, premda često pokazuje da smo pred svetom nemoćni, on je, a to su nas naučili velikani satire od <strong>Swifta </strong>i <strong>Domanovića</strong>, do <strong>Basare</strong>, <strong>Lucića</strong>, <strong>Dežulovića </strong>i <strong>Ivančića </strong>oružje koje nervira poredak. Premda nema snagu da ga menja, smeh ga ipak podriva na mestu gde je on najtanji, u duhu. Jer ima li šta dosadnije od testosteronskih tipova kojima je najvažnije da su zapišali teritoriju, od mačo nasilnika koji su uvek toliko hrabri da se iskaljuju isključivo na slabijima od sebe, od uglađenih siledžija koje izdaje škrgut zuba i stiskanje pesnica? Upravo se tima i takvima u brk smeju žene u knjizi Tanje Mravak, smeh ih čini snažnijim i nezavisnijim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Konačno, postoji još jedna stvar koja ima snagu iskupljenja i kroz koju je moguće naći pomirenje sa svetom. Poslednja priča u zbirci <em>Kad smo se pravili mrtvi </em>govori upravo o tome. Možda se radi o utopijskoj ideji, možda je naivno verovati da će ljubav zaista spasiti svet, ali ako ne pomislimo da postoji način da se ovaj svet savlada, ili makar učini podnošljivijim, čemu onda sve? Sestra i brat koji su nakon smrti roditelja gotovo pogubili kontakt ipak uspevaju da ga ponovo uspostave zbog prodaje porodične kuće. Ogorčenost koja izbija iz njihovih odnosa može se prevazići jedino empatijom, sagledavanjem međusobnih slabosti i njihovim uvažavanjem, njihovim prevladavanjem voljnim činom. Da li je to ljubav ili je prosto korist koja sleduje iz podele novca koji će za kuću naposletku biti dobijen, zapravo je nebitno. Ako postoji trenutak u kojem se drugi učinio prijateljskim, onda je moguće takav trenutak vratiti i ponovo preživeti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uprkos strahu da ovakav zaključak deluje budalasto i nestvarno, mislim da stavljanje ove priče na kraj zbirke nije slučajno. Ona je znak nade, ona je izvan i iznad sveta i smeha o svetu, ona zapravo govori o stvarima koja su, dopustite mi religioznu metaforu, božanske prirode. Kažem 'božanske' jer smo u ljudskost nažalost izgubili poverenje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon zbirke <a href="" target="_blank"><strong><em>Moramo razgovarati</em></strong></a> koja se bavila problemom u komunikaciji, Tanja Mravak je ponovo pokazala da je moguće pisati o velikim temama na način koji je literaturi svojstven kroz ubedljivu naraciju, jezički duhovito i vrcavo, psihološki nijansirano, suvereno se igrajući čitalačkim očekivanjima i sakrivajući od nas sve ono što možemo sami da 'dočitamo'. Njenu zbirku krase zrela jednostavnost, mudrost i odmerenost kao kvaliteti koji se jako retko viđaju. Čitaoci se s pravom pitaju zbog čega ne objavljuje češće, ali jasno je da je ono što deluje lako zapravo najteže uraditi. Zato uživajmo sad i naoružajmo se strpljenjem do sledeće knjige.</div> Vladimir Arsenić Tue, 17 Apr 2018 00:00:00 +0000 Ni med cvetjem ni pravice <p> Raskol u Švedskoj akademiji povod je da preispitamo stereotipe o visokoj i niskoj kulturi.</p> <div> Svim postmodernizmima usprkos, elitistička podjela na visoku i nisku kulturu i dalje se održava u našem društvu. Ne želim ulaziti u priču kad je i koliko ta podjela opravdana, samo kažem da podjela i dalje postoji, a da se manifestira i u stereotipima po kojima je određeno devijantno, nemoralno i 'prostačko' ponašanje moguće samo u sferama niske kulture. Stoga, kad netko iz više kulture počini takav zločin, javnost je sklona preći preko toga i ne preispitati vlastite stereotipe.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mislim da se to dogodilo u primjeru seksualnog zlostavljanja u filmskom svijetu. Javne optužbe protiv holivudskog producenta <strong>Harveya Weinsteina </strong>brzo su se zaredale, buknule i dovele do cijelog pokreta <strong><em>#metoo </em></strong><a href="" target="_blank">o čemu smo ranije pisali</a>. Weinstein je bio dovoljno moćan da ucijeni žene da ga ne prijave, ali kao holivudski producent, nije imao dovoljnu auru 'više kulture' da skrene pažnju s tih optužbi, a javnost ga je vrlo brzo i jednoglasno osudila. S druge strane stoje kanonski redatelji <strong>Roman Polanski </strong>i <strong>Woody Allen </strong>koji nemaju moć da zataškaju optužbe, ali koji su dovoljno cijenjeni umjetnici da bi javnost oklijevala vjerovati u njihovu krivnju. Allenovu optužbu za zlostavljanje maloljetne pokćerke <strong>Dylan Farrow </strong>godinama se ignoriralo u Hollywoodu i javnosti, a njegov bizaran brak s drugom pokćerkom <strong>Soon-Yi Previn </strong>još i duže. Polanski desetljećima izbjegava SAD da ne bi završio u zatvoru zbog seksualnog iskorištavanja drogirane maloljetnice, a filmska i šira javnost to prihvaća kao normalnu stvar – jer, da Polanski završi u buksi, kako bi snimao svoja vrhunska djela?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, ako stavimo stereotipe u zagrade, vidimo da cijenjeni umjetnici, istančani pripadnici više kulture, pa i fenomenalni autori remek-djela kroz povijest nisu bili ništa manje skloni zloporabi moći i zlostavljanju slabijih. <strong>Slavenka Drakulić </strong>u romanu <strong><em>Dora i Minotaur</em></strong> pisala je o <a href="" target="_blank">Picassovom zlostavljanju 'svojih' žena</a>, a <strong>Tanja Mravak </strong>u zbirci priča <a href="" target="_blank"><strong><em>Naša žena</em></strong></a> (kritiku <strong>Vladimira Arsenića </strong>čitajte sutra) radi odličnu paralelu između više i niže kulture. Protagonistice njenih priča žene su iz Dalmatinske zagore, ali muškarci koji ih potčinjavaju nisu samo lokalne 'seljačine'. Tako u priči <em>Trešnja </em>vidimo nejednakost u ljubavnom odnosu tako što uglađeni gospodin tjera majku protagonistice da govori književnim jezikom umjesto dijalektom. Vidimo kako 'fin, pravilan' književni govor obrazovane kulture može služiti kao sredstvo poniženja slabijih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Simboli više kulture, njihova tajnovitost i odmjerenost, ne ukazuju da prljavština u tom svijetu nema, nego ih tek skrivaju. Ispod finog odijela također se skrivaju prljave gaće. A u svijetu književnosti nema više i tajnovitije kulture od <strong>Švedske akademije </strong>koja dodjeljuje <strong>Nobelovu nagradu za književnost</strong>. O 'najuglednijoj' nagradi odlučuje tajnoviti žiri od 18 članova koji svake godine tek objavi ime dobitnika i kratku rečenicu obrazloženja. Sastav žirija nije poznat, kao ni kriteriji ulaska u isti, a članstvo je doživotno. Dakle, o najvišoj nagradi odlučuju anonimni ljudi koji su birani po nepoznatim kriterijima, svoje odluke obrazlažu šturim i kratkim iskazima, a ne snose nikakvu odgovornost jer je članstvo doživotno. Činjenica da Nobelova nagrada spada u visoku kulturu ne samo što daje legitimitet ovako netransparentnoj organizaciji, nego i toj zatvorenosti daje dodatnu auru mistične superiornosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, bura oko pokreta <em>#metoo </em>uspjela je okrznuti i Švedsku akademiju te otkriti lažnost te <em>hoch </em>fasade. Naime, u posljednjih je desetak dana pet članova Nobelovog žirija napustilo Akademiju zbog neuobičajenog skandala. <strong>Jean-Claude Arnault</strong>, direktor književnog kluba u Stockholmu, optužen je za seksualno zlostavljanje 18 žena. Arnault je s Akademijom bio povezan preko projekata koje je financijski podržala Akademija, ali i preko svoje žene – <strong>Katarine Frostenson</strong>, članice Nobelovog žirija. Akademija je ubrzo nakon optužbi raskinula formalne veze s njim, ali unutar žirija došlo je do sukoba jer su određeni članovi tražili i da Frostenson napusti članstvo. Kad se to nije dogodilo, <a href="" target="_blank">tri člana su napustila Akademiju</a>, a nekoliko dana kasnije Katarina Frostenson i <strong>Sara Danius</strong>, predsjednica žirija i tajnica Akademije, <a href="" target="_blank">također su napustile svoje funkcije</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Detalje je teško razumjeti, ne samo zato što su izvori na švedskom, nego i zato što se radi o osobnim, neformalnim odnosima i neizrečenim sukobima. Drugim riječima, visoki akademski svijet švedske književnosti je 'selo moje malo'. Naizgled, skandala nije trebalo biti: Arnault nije član Akademije, njegova žena ne može biti odgovorna za muževo ponašanje, a Akademija ga može tek javno osuditi i raskinuti formalne veze s njim. No, sudeći po reakcijama članova, čini se da ova institucija snosi značajan dio odgovornosti u zataškavanju Arnaultovog ponašanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako možemo vjerovati reportažama <a href="" target="_blank"><em>Guardiana </em></a>i <a href="" target="_blank"><em>New York Timesa</em></a>, Arnault godinama zloupotrebljava svoje bliske veze s Akademijom: osumnjičen je da je od 1996. čak sedam puta otkrio ime dobitnika Nobela prije objave, a u njegovoj suradnji s Akademijom pronađene su razne "financijske nepravilnosti". Slučajevi za koje ga se tereti protežu se kroz 20 godina, a postoje snažne indicije da su članovi Akademije to znali. Jedna žena već je krajem 1996. poslala Akademiji pismo u kojem optužuje Arnaulta za zlostavljanje. Pismo nije dobilo odgovor, nije objavljeno sve dosad, a Arnault i Frostenson normalno su nastavili svoj rad. Puno je tu kriminalnih optužbi, Akademija je za njih znala, a nije pomaknula prstom da ih istraži ili prijavi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad je skandal već postao toliko javan da ga nisu mogli nastaviti ignorirati, članovi Akademije napokon su odlučili reagirati. Dio članova, uključujući tajnicu Akademije Saru Danius, tražilo je ne samo raskid veza s Arnaultom, nego i isključenje iz članstva njegove žene Katerine Frostenson. Nakon višednevnih teških sastanaka, optužbi i ostavki, članstvo su prvo napustili tri člana, a potom su glasanjem izbačeni Katarina Frostenson i Sara Danius. Zašto je Danius isključena? Ukoliko i ona snosi odgovornost za zataškavanje slučaja, treba uzeti u obzir da je ona na funkciji tajnice tek od 2013. te da odgovornost spada i na njene prethodnike. No, <em>Guardian </em>navodi da se radi o ranijem sukobu Danius sa svojim prethodnicima i aktivnim članovima Akademije, 89-godišnjacima <strong>Stureom Allenom </strong>i <strong>Horaceom Engdahlom</strong>&nbsp;koji je prije nekoliko dana, usred skandala, iskoristio priliku da Danius proglasi "najgorom tajnicom u povijesti Akademije".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne čudi što se u tom svijetu visoke kulture pojavila osoba optužena za seksualno zlostavljanje, nego što su skoro svi ti visoki intelektualci i humanisti potpuno zakazali u reakciji – dio njih desetljećima se trudi gurnuti problem pod tepih, dio nije uopće htio preuzeti odgovornost i ikako reagirati, dio je iskoristio skandal kao povod za interne obračune i borbu za moć, a samo su četiri člana htjela istjerati stvar do kraja. I kako je diskretna skupina visokih intelektualaca i humanista pristupila problemu seksualnog zlostavljanja? Mučnim, dugotrajnim i potpuno javnim konfliktom te raspadom žirija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nesposobnost Akademije da se nosi s problemima vidi se i u institucionalnom okviru. Statut iz 18. stoljeća, koji propisuje da se članovi žirija biraju doživotno, uopće ne predviđa mogućnost da netko napusti žiri. Sada ispada da je, od 18 članova, petero napustilo žiri i neće dobiti zamjenu (jer takva praksa nije predviđena statutom), dvije članice su već ranije iz nepoznatog razloga zamrznule članstvo, a sedam članova navodno više nije aktivno (jer su još živi, ali vjerojatno prestari za taj posao). Ako ih se i aktivira, u žiriju ostaje najviše 11 članova, što nije dovoljno za kvorum od 12 članova koji može donijeti odluku o idućem dobitniku Nobelove nagrade. Nagađa se da će švedski kralj iskoristiti svoju poziciju i osobno promijeniti statut da bi se već bivšim članovima mogla naći zamjena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da se takav raspad žirija i institucionalni apsurd dogodio na ovim prostorima, rekli bismo da je to moguće samo 'na ovim prostorima', jer i sami sebe shvaćamo kao kulturnu periferiju, kao kolektivnu nižu kulturu. No dogodilo se u centru, u liberalnoj i bogatoj Švedskoj, i to na njenom najvišem vrhu visoke književne kulture.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To ne znači da je Nobelova nagrada <em>a priori </em>bezvrijedna, a da su svi članovi Akademije šarlatani, kao što ni Picassove slike i Allenovi filmovi nisu preko noći postali smeće. Pojedinci mogu istovremeno biti veliki umjetnici i mali ljudi. Ali takva podjela u društvu ne bi trebala postojati: unatoč pročitanim knjigama, finim manirama i društvenom statusu, pripadnici visoke kulture nisu sami po sebi ništa viši ni niži od ostatka populacije. Ne trebamo ih stoga tako ni tretirati.</div> Luka Ostojić Mon, 16 Apr 2018 00:00:00 +0000 Međunarodni finalisti Bookera <p> U finalu prestižne nagrade Booksa će se opet opredijeliti za mađarskog pisca Lászla Krasznahorkaija.</p> <div> Objavljeni su finalisti ovogodišnje nagrade <strong>Man Booker International</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se dodjeljuje za najbolju knjigu proze prevedenu i objavljenu na engleskom. Nakon <a href="" target="_blank">šireg popisa</a>, žiri (u sastavu: <strong>Lisa Appignanesi</strong>, <strong>Michael Hoffman</strong>, <strong>Hari Kunzru</strong>, <strong>Helen Oyeyemi</strong>, <strong>Tim Martin</strong>) objavio je uži popis: <ul> <li> <strong>Virginie Despentes</strong>:&nbsp;<strong><em>Vernon Suboteks 1&nbsp;</em></strong>(prev.&nbsp;<strong>Frank Wynne</strong>)</li> <li> <strong>Han Kang</strong>:&nbsp;<strong><em>The White Book&nbsp;</em></strong>(prev.&nbsp;<strong>Deborah Smith</strong>)</li> <li> <strong>László Krasznahorkai</strong>:&nbsp;<a href="" target="_blank"><strong><em>Svijet ide dalje</em></strong></a>&nbsp;(prev.&nbsp;<strong>John Batki</strong>,&nbsp;<strong>Ottilie Mulzet&nbsp;</strong>i&nbsp;<strong>George Szirtes</strong>)</li> <li> <strong>Antonio Muñoz Molina</strong>:&nbsp;<strong><em>Like a Fading Shadow&nbsp;</em></strong>(prev.&nbsp;<strong>Camilo A. Ramirez</strong>)</li> <li> <strong>Ahmed Saadawi</strong>:&nbsp;<strong><em>Frankenstein in Baghdad&nbsp;</em></strong>(prev.&nbsp;<strong>Jonathan Wright</strong>)&nbsp;</li> <li> <strong>Olga Tokarczuk</strong>:&nbsp;<strong><em>Flights&nbsp;</em></strong>(prev.&nbsp;<strong>Jennifer Croft</strong>)&nbsp;</li> </ul> </div> <div> &nbsp;</div> <div> Dvoje ranijih dobitnika, Han Kang (<a href="" target="_blank"><strong><em>Vegetarijanka</em></strong></a>) i László Krasznahorkai (za cjelokupni opus), ponovo su u užem izboru. Dva romana u finalu već su prevedena na hrvatski - riječ je o djelima Krasznahorkaija (<a href="" target="_blank"><strong><em>Svijet ide dalje</em></strong></a>) i Despentes (<strong><em>Vernon Suboteks 1</em></strong>), oba u izdanju Naklade OceanMore. Podsjetimo, <a href="" target="_blank">lani je nagradu dobio <strong>David Grossman </strong></a>za roman <strong><em>A Horse Walks Into a Bar</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovogodišnje najbolje djelo bit će poznat 22. svibnja, a autor/ica i prevoditelj/ica ravnomjerno će podijeliti 50.000 funti nagrade. Uvijek objektivna Booksa hladno je došla do zaključka - podržavamo Krasznahorkaija! <a href="" target="_blank">Riječima našeg F.B.-a</a>, zbirka priča <em>Svijet ide dalje </em>je "krajnja točka do koje ljudska imaginacija može doprijeti" i "Mount Everest plemenite vještine pripovijedanja".&nbsp;</div> Booksa Booksa Sat, 14 Apr 2018 00:00:00 +0000 Booksin album sa samoljepljivim sličicama <p> U Martićevoj 14D zavladala je groznica skupljanja sličica, ali ne bilo kakvih - Booksa je izdala koristan i poučan album!</p> <p> Svake četiri godine održava se veliko svjetsko nogoloptačko nadmetanje. Sudjeluju 32 reprezentacije, a za otprilike dva mjeseca, točnije 14. lipnja započet će World Cup u Rusiji. Odmah na otvorenju čeka nas veliki derbi – na stadionu Lužniki u Moskvi snage će odmjeriti Rusija i Saudijska Arabija.</p> <p> Uz samo prvenstvo idu i mnogi drugi popratni sadržaji. Jedan od najvažnijih, a možda važniji i od samog nogoloptanja, je skupljanje sličica. U <strong>Paninijev </strong>album valja zakeljiti 669 sličica. Jedna vrećica košta 5 kn, a u svakoj vrećici je 5 sličica. Teško je ispuniti album. U početku ide lako, e, ali onda krene s duplićima, pa se moraš čendžati. Ove godine <strong>Nadstojnik Luciano</strong> zabranio je kolekcionarsku razbibrigu. Oskudijevamo u svemu i na što bi to onda ličilo da u ovakvoj besparici arčimo novce na gluposti.</p> <p> "Nisu gluposti", mrmorila je <strong>Anči</strong>, "to je igra, strast – ljudi skupljaju svakaj: salvete, kamenje čudnog oblika, stare razglednice, knjige…"</p> <p> "Knjige, ha?" zamišljeno će <strong>Neven S.</strong> – drevni Booksin kolumnist. "Mislim da imam rješenje…"</p> <p> "Kakvo rješenje?"</p> <p> "Možda ćemo ipak moći skupljati sličice", Neven je brzinski srknuo makjato i odjurio k <strong>dr. Sloneku</strong> u Boooksin labaratorij.</p> <p> "E nećete moći", vikao je za njim Nadstojnik, "vidim li makar jednu sličicu nogometaša ili album Russia 2018 – pocijepat ću ih u tisuću komadića!"</p> <p> Anči, <strong>Dunja</strong>, <strong>Damjan</strong> i ostali mrko su pogledavali prema Nadstojniku. Ti pogledi po prilici govorahu: Taj čovjek uistinu zna kako ubiti radost!</p> <p> Premijer Bookse nije se obazirao na nezadovoljstvo među pučanima. Još u ona davna vremena kada se spremao za nadstojničku dužnost, <strong>Mika</strong> mu je rekla: "I upamti, gdje je kuće – tu je i nevolje i nezadovoljstva. Ali to je dobro, jer onog dana kad svi budu zadovoljni, nasmijani i opušteni – tvoji nadstojnički dani bit će odbrojeni."</p> <p> ***</p> <p> Za to vrijeme u Booksinom literarnom laboratoriju...</p> <p> Dr. Slonek i Neven S. stajahu ispred superračunala Potemkin 2 i vrijedno programirahu.</p> <p> "Tako", rekao je dr. Slonek, "a sad ćemo uz pomoć naših tajnih kabela povući sve potrebne podatke iz NSK-a, KGZ-a i Booksine arhive! Dok Potemkin 2 to ne obavi možemo nekaj prezalogajiti, jesi li za boršč?"</p> <p> "Kakvo je to pitanje – uvijek sam za boršč", uzvrati Neven S.</p> <p> Između dva zalogaja dr. Slonek promrmlja: "No i dalje me brine kako će na sve ovo reagirati Njegova Svjetlost. Znaš, ne bih htio upasti u neprilike."</p> <p> "Ništa ne brini", prepredeno će Neven S. "Luciano se katkad doima kao okrutan vlastodržac, ali ispod tih oštrih bodlji i oklopa od nehrđajućeg čelika krije se čovjek. Ima i on svoje slabe točke."</p> <p> "Misliš? Meni se doima poput kiborga. Od kad je kritički nasrnuo na Facebook, <strong>Zuckerberg</strong> je na aparatima."</p> <p> "Kažem ti – ne beri brigu."</p> <p> Potom u tišini nastaviše kusati vrhunski načinjen boršč. U susjednoj prostoriji Potemkin 2 usisavao je podatke brzinom od 12 terabajta u sekundi.</p> <p> ***</p> <p> Proljetni sumrak spuštao se polako sa Sljemena. Anči, Dunja Draguljče i <strong>Mateja</strong> sjedile su na jednoj klupici i čibučile. Ostatak društva dosađivao se na drugoj klupici. Atmosfera nije bila baš najveselija. Domalo nahrupiše među njih Neven S. i dr. Slonek. Bijahu euforični i u tren oka razdijeliše svima po jedan album. Na koricama svakog od njih zlaćanim slovima pislao je: <strong><em>BOOKSIN LITERARNI KUP 2018 – OFFICIAL LICENSED STICKER ALBUM</em></strong>!</p> <p> "Ma što to…" Ančine oči zasuziše od prevelika ushita.</p> <p> Nastade neviđena graja, a kad dr. Slonek i Neven S. podijeliše svakom po 10 paketića sličica, gungula bijaše žešća nego na kirvaju.</p> <p> "Imam duplog <strong>Koščeca</strong>", ciktala je Dunja.</p> <p> "Dam ti za njega <strong>Žmirića</strong>!"</p> <p> "Isuse, gle, u jednoj vrećici dobijem <strong>Nadu Topić</strong>, <strong>Ivanu Bodrožić</strong> i <strong>Anju Golob</strong>!"</p> <p> "Pa šta?"</p> <p> "Dajem <strong>Ferića</strong> i <strong>Šehića</strong> za <strong>Albaharija</strong> i <strong>Karakaša</strong>!"</p> <p> Svi graktahu u isto vrijeme – ova ima duplog <strong>Krležu</strong>, onaj bi <strong>Basaru</strong> čendžao za <strong>Tanju Mravak</strong> ili bilo kojeg stripaša ili stripašicu, Damjan nudi <strong>Simića</strong> i <strong>Lokotara</strong>, a potražuje <strong>Bužarovsku</strong> ili <strong>Glamuzinu</strong>, Mateja za <strong>Tina Ujevića</strong> traži deset sličica, onamo se za <strong>Avdića</strong> nudi amblem HDP-a, na drugoj strani za amblem Frakture traži se tim Buybooka, sad su se već umiješali i gosti, kupuju sličice i albume od Nevena, pa se i oni uključuju u čendžanje.</p> <p> "Što se ovo događa, k jarcu!?" zagrmi Nadstojnik Luciano s vrata. "Zar je netko dobio na lotu ili što!?"</p> <p> "Vaša Svjetlosti", Neven S. smjerno pristupi, "evo, izvolite vaš album i 10 paketića sličica…"</p> <p> "Kakove te pak sličice ophajaju, pa nije li rečeno… kakva drskost! Nevene, je li ovo tvoje maslo?"</p> <p> "Vaša Svjetlosti, barem prelistajte album, pa onda donesite pravorijek."</p> <p> "Ne želim ništa gledati, odmah svi predajte albume – brže!"</p> <p> "Ama, to je Booksin literaturni album, pogledajte na priliku koja je sličica broj 1."</p> <p> Nadstojnik preko volje otvori album. Sličica br. 1 bijaše on sam – Nadstojnik Luciano i sličica je već bila zakeljena u Nadstojnikov album.</p> <p> "Hm… pa to sam ja, ima zlatni lovorov obrub i sve ostalo… dobro si se to dosjetio, pošteno, tako znači – to je jedan, ajmo reć, književni album… onda dobro, tako već može, da, lukavo, promućurno… no pa to je posve druga priča… odobravam ovu razbibrigu, jer je poučna… možemo to i prodavati, zar ne?"</p> <p> "Vaša Svjetlosti, već smo počeli s prodajom, teško stignemo tiskati sličica kolika je potražnja."</p> <p> "Ta, onda udvostručite proizvodnju, a cijena – 10 kn za jednu vrećicu? Ali, to je u redu, sve ispod toga bilo bi ponižavajuće."</p> <p> Nadstojnik je otvorio prvu vrećicu. Bijahu unutra: tim RI-Lita, <strong>Malkoč</strong>, <strong>Irena Matijašević</strong>, <strong>Marko Dejanović</strong> i amblem izdavačke kuće Dereta. Onda je otvorio drugu vrećicu…</p> <p> Zadubljen u kolekcionarstvo, zaboravio je na sve ostalo i to je bio baš dobar osjećaj.</p> <p> *</p> <p> F.B., 13. travnja 2018., Zagreb</p> F. B. Fri, 13 Apr 2018 00:00:00 +0000 Raskol u Švedskoj akademiji <p> Sara Danius, tajnica Akademije i predsjednica žirija za dodjelu Nobelove nagrade za književnost, objavila je da napušta Akademiju.</p> <div> Raskol u <strong>Švedskoj akademiji</strong>, točnije u njezinom žiriju za dodjelu <strong>Nobelove nagrade za književnost</strong>, došao je do eskalacije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon što su <a href="" target="_blank">trojica članova žirija za dodjelu Nobela napustila Švedsku akademiju</a>, uslijedio je izvanredni sastanak i, nakon tri sata rasprave, predsjednica žirija i tajnica Akademije <strong>Sara Danius </strong>objavila je da također napušta Akademiju. Nije poznato je li podnijela ostavku ili je izbačena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Želja je Akademije da napustim svoje mjesto tajnice", rekla je 56-godišnja švedska književna povjesničarka i prva žena na toj poziciji. "Željela sam nastaviti, ali postoje i druge stvari u životu."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podsjetimo, afera je buknula nakon što je neimenovani direktor književnog kluba u Stockholmu optužen za seksualno zlostavljanje 18 žena. Akademija je raskinula sve formalne veze s njim, ali dio članova tražio je da se iz Akademije isključi i izvjesna osoba bliska optuženiku. Nakon što se to nije dogodilo, <strong>Peter Englund</strong>, <strong>Klas Östergren </strong>i <strong>Kjell Espmark </strong>napustili<strong>&nbsp;</strong>su žiri, a Nobelova zaklada oštro je kritizirala Švedsku akademiju. Pritisak je očito urodio plodom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije poznato hoće li se članovi u ostavci sada ipak vratiti u žiri ni hoće li se imenovati netko umjesto Sare Danius. Statut Akademije uopće ne predviđa mogućnost da član žirija napusti svoje mjesto prije smrti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim mrlje za Akademiju i Nobelovu nagradu, postavlja se i praktično pitanje kako će se odlučiti o idućem dobitniku. Od 18 članova tajnovitog žirija, četvero ih je napustilo žiri, sedam članova više nije aktivno, a dvije članice su zamrznule članstvo. U svakom slučaju, ovo je dosad neviđeni skandal u povijesti diskretne Akademije.<br /> <br /> info: <a href="" target="_blank">The Guardian</a></div> Booksa Booksa Fri, 13 Apr 2018 00:00:00 +0000 Nagrada turskom 'Dekameronu' <p> Prvu nagradu Europske banke za obnovu i razvoj dobio je roman 'Istanbul Istanbul' turskog pisca Burhana Sönmeza.</p> <div> Europska banka za obnovu i razvoj (<strong>European Bank for Reconstruction and Development</strong>) ove je godine pokrenula svoju&nbsp;<a href="" target="_blank">književnu nagradu</a>. Nagrada se dodjeljuje za najbolje književno djelo prevedeno na engleski i objavljeno u Ujedinjenom Kraljevstvu između 15. kolovoza 2016. i 15. studenog 2017. U obzir dolaze autori/ce iz 40 zemalja u kojima EBRD posluje.&nbsp;</div> <div> <br /> Prije mjesec dana izvijestili smo&nbsp;da je roman&nbsp;<strong><em><a href="" target="_blank">Belladonna</a>&nbsp;</em>Daše Drndić&nbsp;</strong>(koju je prevela&nbsp;<strong>Celia Hawkesworth</strong>, a objavio izdavač Maclehose/Quercus) ušao u finale među tri knjige.&nbsp;Uz roman Daše Drndić, u finalu su bili roman&nbsp;<em>All the World's a Stage&nbsp;</em>ruskog autora&nbsp;<strong>Borisa Akunina&nbsp;</strong>(preveo&nbsp;<strong>Andrew Bromfield</strong>, objavio Weidenfeld&amp;Nicolson) i roman&nbsp;<em>Istanbul Istanbul</em>&nbsp;turskog autora&nbsp;<strong>Burhana Sönmeza&nbsp;</strong>(s turskoga prevela&nbsp;<strong>Ümit Hussein</strong>, objavio Telegram Books).<br /> <br /> Doznali smo i pobjednika: prv nagradu EBRD-a dobio je Burhan Sönmez za roman <em>Istanbul Istanbul</em>.<br /> <br /> Sönmezov roman odvija se nakon vojnog udara i prati četvoricu zatvorenika koji čekaju red na ispitivanje. Dok čekaju mučenje, u stilu <strong>Boccacciovog </strong><em>Dekamerona </em>razmjenjuju duhovite priče o gradu Istanbulu. <strong>Rosie Goldsmith</strong>, predsjednica žirija, navela je da je "<em>Istanbul Istanbul </em>duboko human i iznimno napisan roman. Njegovi protagonisti su u potrazi za dobrotom i ljepotom u okrutnom svijetu. Zaokruženi su, stvarni likovi sa svojim manama i osebujnostima koji nas potresaju ne opisima nasilja i mučenja, nego svojim humorom i razgovorom."<br /> <br /> <div> Burhan Sönmez je međunarodno nagrađivani romanopisac, nekadašnji odvjetnik za ljudska prava i osnivač organizacije TAKSAV za društveno, kulturno i umjetničko istraživanje. Trenutno predaje književnost na sveučilištu u Ankari. Roman je prevela Ümit Hussein, britanska književna prevoditeljica tursko-ciparskog porijekla.<br /> <br /> Sönmez i Hussein ravnomjerno će podijeliti prvu nagradu od 20.000 eura. Drugom i trećem najboljem djelu pripada 1.000 eura nagrade.</div> </div> Booksa Booksa Thu, 12 Apr 2018 00:00:00 +0000 And the Iso goes to... <p> Najbolji prijevod godine je 'Brod luđaka' Dubravka Torjanca, a nagradu za životno djelo primit će filologinja i prevoditeljica Dora Maček.</p> <div> Objavljeni su dobitnici godišnje&nbsp;<strong>Nagrade Iso Velikanović&nbsp;</strong>koju Ministarstvo kulture dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području književnog prevođenja.<br /> <br /> Nagradu za životno djelo dobila je <strong>Dora Maček&nbsp;</strong>(1936.), filologinja i prevoditeljica s engleskog, staroengleskog, islandskog, njemačkog i skandinavskih jezika.&nbsp; Cijeli svoj radni vijek provela je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je predavala lingvističke kolegije na studiju engleskoga jezika i književnosti, te je osnovala studij skandinavskih jezika.&nbsp;Uredila je i prevela <em>Islandske sage i priče </em>(1988.), <em>Švedske narodne priče </em>(1990.), <em>Eddu </em>(1997.) <strong>Snorrija Sturlusona</strong>, dijelove <em>Kalevale</em>, <em>Bajke </em>(2005.) <strong>H. C. Andersena </strong>i razne druge knjige.<br /> <br /> Nagradu za najbolji književni prijevod 2017. godine dobio je <strong>Dubravko Torjanac </strong>za prijevod djela&nbsp;<strong><a href="" target="_blank"><em>Brod luđaka&nbsp;</em></a>Sebastiana Branta </strong>(Šareni dućan, 2017.)&nbsp;<em>Brod luđaka </em>je spjev izvorno na njemačkom jeziku s kraja 15. stoljeća koji se sastoji od stotinjak (ovisno o izdanju) pjevanja/poglavlja posvećenih različitim oblicima ludosti i gluposti, onodobna 'kritika svega postojećeg' u kojoj nitko, pa ni Crkva, ne ostaju pošteđeni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu dodjeljuje Ministarstvo kulture na prijedlog Odbora Nagrade ‘Iso Velikanović’ na čijem je čelu <strong>Svjetlan Lacko Vidulić</strong>, a članovi su <strong>Vjera Balen-Heidl</strong>, <strong>Tatjana Tarbuk</strong>, <strong>Lea Kovács</strong>, <strong>Dubravka Sesar</strong>, <strong>Sead Muhamedagić </strong>i <strong>Marko Kovačić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svečana dodjela Nagrade održat će se 23. travnja 2018. godine u 12:00 u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Nagradu će dobitnicima uručiti ministrica kulture&nbsp;<strong>Nina Obuljen Koržinek</strong>.</div> Booksa Booksa Thu, 12 Apr 2018 00:00:00 +0000 Izolirani na Otoku <p> U povodu gostovanja talijanske autorice Francesce Melandri 20.4., Boosa Book Club čitao je njezin roman 'Viši od mora'.</p> <div> Otok usred mora, a na otoku zatvor. U nosnicama miris smokvi i soli, a u sjećanju krv i smrt. Paolo i Luisa žure u posjet najbližima, a o susretu s njima u tekstu ni riječi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="" target="_blank"><strong>Booksa Book Club</strong></a> ovaj se četvrtak sastao kako bi razgovarao o romanu <a href="" target="_blank"><strong><em>Viši od mora</em></strong></a> talijanske spisateljice <strong>Francesce Melandri</strong>, čemu je povod njeno skoro gostovanje u Booksi. Melandri je rođena 1964. u Rimu, autorica je scenarija, dokumentarnih filmova i nagrađivanih romana <a href="" target="_blank"><strong><em>Eva spava</em></strong></a> (izvorno 2010; Fraktura, 2017.) te spomenutog <em>Viši od mora </em>(izvorno 2011; Fraktura, 2014.)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kritika ga je izvrsno prihvatila opisujući ga kao "ljubavnu priču i iznimno samilostan portret zatvorskoga svijeta" (<em>Elle</em>), roman s "neobičnom i originalnom vizurom" u kojem "autorica nježno, sramežljivo i iznimno profinjeno ocrtava psihologiju likova... zbog čega primarnu ulogu u romanu preuzimaju upravo izvanredni dijalozi" (<em>Corriere della Sera – La Lettura</em>), a njegova ljepota "leži u polaganom sramežljivom i nevinom približavanju Paola i Luise... koje međusobno privlači neizreciva patnja" (<em>La Stampa - TTL</em>). Booksin kritičar <strong>Ivan Tomašić </strong><a href="" target="_blank">u svom začitavanju</a> priznaje Melandri vještinu dijaloga i ambicioznost teme, a zamjera joj ponekad pretjerano forsiranje Mediterana, turobne atmosfere, pa čak i zastranjivanje u patetičnost, no zaključuje da se radi o dobrom romanu vrijednom čitanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Book Clubu ovoga se puta pridružilo devet članova, a svi smo se složili da je riječ o vrlo dobrom romanu s neobičnom i uspješno prezentiranom temom. Naime, roman tematizira načine na koje život iza rešetaka pogađa zatvorenikove najbliže. Paolo i Luisa, dvoje glavnih likova, zaputili su se u posjet zatvoru na Otoku koji se doima smješten na kraju svijeta, iako su sami zatvorenici pa i susret s njima, u romanu izostavljeni. Paolo, umirovljeni profesor filozofije, posjećuje svoga sina, političkog zatvorenika, a Luisa, žena sa sela u unutrašnjosti Italije, svoga muža, nasilnika kojega je ubojstvo u krčmi koštalo slobode. Maestral ih je zatočio na Otoku, čime počinje njihovo postupno zbližavanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, radi li se ovdje doista o ljubavnoj priči, kako stoji u jednoj od kritika? Konkretnije, diskusiju smo započeli raspravom o tome je li njihovo postupno i suptilno zbližavanje dovedeno do krajnosti. Većina grupe njihov odnos nije doživjela kao romantično ljubavni, a ako se ovdje i radi o ljubavnoj priči, onda je ona lišena romantičnih konotacija i odnosi se na roditeljsku i prijateljsku ljubav. Neki su, potkrijepivši citatom svoje mišljenje, Paolov i Luisin odnos ipak shvatili kao ljubavni: "...može postojati ljubav daleko od kopna svakodnevice, tisuću milja od obale planova. (...) Ljubav na otvorenome moru." (str. 149), što je rezultiralo iznevjerenim očekivanjima nekoliko članova. Većina je ipak okarakterizirala odnos Paola i Luise kao odnos utjehe dvoje očajnih ljudi, prijateljski odnos razumijevanja i zbližavanja dvoje stranaca u iznimno teškoj situaciji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad su u pitanju likovi, zaključili smo da je psihološka karakterizacija izvrsna: likovi su uvjerljivi, s njima suosjećamo, zanimaju nas njihove priče, sjećanja i prošlost, želimo im sretan završetak romana (neki od nas isključivo odvojen), a dijalozi su izvanredni. Osim Paola i Luise, od likova svakako treba spomenuti i čuvara Pierfrancesca Nittija i njegovu ženu, otočku učiteljicu Mariu Catherinu. Iako je njihovoj priči posvećeno manje pažnje, oni ne gube na uvjerljivosti, a njihov odnos, u romanu jedini, složili smo se, izričito ljubavni, jednako je zanimljiv.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U raspravi o dubini opisa dvoje glavnih likova nismo se mogli složiti oko toga čijoj je životnoj priči posvećeno više pažnje: dijelu grupe učinilo se da opis Paolove prošlosti, njegova odnosa sa suprugom i sinom te profesorskog djelovanja i filozofskih razmatranja, njegovoj priči daje veću dubinu. Drugi dio grupe bio je potpuno suprotnoga mišljenja, smatrajući da je detalji poput Luisina opsesivnog brojanja, opisa njenoga fizičkoga rada i kompliciranog, nimalo lijepog odnosa s mužem, čine višeslojnijim likom.<br /> <br /> Ovdje smo prodiskutirali i o tome koliko su Paolo i Luisa zapravo različiti. Na prvi pogled velike su opreke među njima: prva i najočitija, Paolo je visoko obrazovan, dok Luisa nije; Paolo dolazi iz grada, bavi se intelektualnim radom, Luisa je sa sela, i bavi se fizičkim radom, vrtom, stokom i djecom. Dio grupe zaključio&nbsp; je kako se njihov odnos razvio iz jedine sličnosti koja ih spaja: bližnji im je u zatvoru. Drugi dio grupe smatrao je da su razlike među njima mnogo manje nego što se na prvi pogled čine, a spaja ih jedna golema sličnost: oboje teže unutarnjem redu stvari, što je kod Luise manifestirano njenom željom da sve konce drži u rukama, banalnije možda i već spomenutim stalnim brojanjem, dok je kod Paola to manifestirano snažnom željom za moralnom ispravnošću svijeta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zatim smo se dotaknuli Otoka kao mjesta radnje i mediteranske atmosfere, koja je za roman vrlo važna i često opisivana. Je li opis Mediterana doista pomalo isforsiran u romanu? Složili smo se da nije: kontrast opisa ljepote Otoka i surovosti ustanove koja je na njemu smještena vrlina je romana. Dotaknuli smo se i činjenice da je Otok neimenovan, no dosljedno se piše velikim početnim slovom, što doprinosi univerzalnosti priče, ali i neodređenosti, prebacujući pažnju s konkretne lokacije na samu atmosferu mjesta. Većina grupe radnju nije mogla zamisliti na drugoj lokaciji, Otok nam se čini kao pravo mjesto na kojemu dvoje ljudi mogu zaglaviti na jedan dan bez mogućnosti povratka i veze s ostatkom svijeta (neki od nas doživjeli su to iz prve ruke). Ipak, dio grupe može zamisliti zatvor visoko u planini ("Viši od planine"?!) budući da su za radnju, kad je u pitanju lokacija, bitne odsječenost i izoliranost prouzrokovane lošim vremenskim uvjetima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako mu nismo našli mnogo mana, svi smo se složili da je kraj romana njegova najslabija točka, odnosno da nam se zadnje poglavlje naslovljeno <em>Trideset godina poslije </em>čini suvišno, a uspješniji kraj svi smo zamislili svega nekoliko stranica ranije, u sadašnjosti radnje, nakon telefonskog razgovora glavnih likova Paola i Luise, njihova glasnog smijanja, s neizvjesnom budućnosti. Suprotno tome, zadnje poglavlje romanu daje eksplicitno sretan završetak, a čitatelju nije ostavio dovoljno mjesta za maštu, što je nekima u grupi zasmetalo, a nekima sam <em>happy end </em>romanu ne pristaje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na kraju druženja zaključili smo da je <em>Viši od mora </em>knjiga za preporučiti: zanimljiva tema, uvjerljivi likovi i dijalozi, dobro dočarana mediteranska atmosfera u kontrastu sa zatvorskom surovošću, minimalna doza patetike u stilski izvrsno napisanom romanu. Stoga se s kritikom Ivana Tomašića nismo u potpunosti složili: ovo nije dobar, nego odličan roman!</div> Ivana Dražić Wed, 11 Apr 2018 00:00:00 +0000