BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Revija malih književnosti: Egipat <p> Booksina jubilarna 15. Revija malih književnosti posvećena je suvremenoj književnosti Egipta.</p> <p> <br /> Booksina jubilarna 15. <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti"><strong>Revija malih književnosti</strong></a> posvećena je suvremenoj književnosti Egipta. U skolpu Revije objavit ćemo antologiju suvremene egipatske književnosti naslova <em><strong>Naše trube izazvale su tišinu</strong></em>, za koju je selekciju autora, kao i prethodne dvije godine, napravila<strong> Zeina G. Halabi</strong>. Njen uvodnik u Antologiju možete pročitati na <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/pukotine-izmedju-obicnog-i-fantasticnog">linku</a>.</p> <p> Ovogodišnja Revija malih književnosti - Egipat uključuje književni i filmski program, a održat će se na raznim lokacijama u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku. Detaljan program u nastavku.</p> <p> <strong>Četvrtak, 28.11.</strong><br /> <u>Klub Booksa, Martićeva 14d,&nbsp;<strong>Zagreb</strong></u><br /> <strong>19.00</strong>&nbsp;– književni razgovor i čitanje,&nbsp;<strong>Mansoura Ez-Eldin</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Nael el-Toukhi</strong>, moderira&nbsp;<strong>Ivana Perić</strong></p> <p> <strong>Petak, 29.11.</strong><br /> <u>Klub Booksa, Martićeva 14d,&nbsp;<strong>Zagreb</strong></u><br /> <strong>19.00</strong>&nbsp;– književni razgovor i čitanje,&nbsp;<strong>Zeina G. Halabi</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Yasser Abdel Latif</strong>, moderira&nbsp;<strong>Ivana Perić</strong></p> <p> <strong>Subota, 30.11.</strong><br /> <u>Art kino Croatia, Krešimirova 2,&nbsp;<strong>Rijeka</strong></u><br /> <strong>18.00</strong>&nbsp;– književni razgovor i čitanje,&nbsp;<strong>Mansoura Ez-Eldin</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Zeina Halabi</strong>, moderira&nbsp;<strong>Tea Tulić</strong><br /> <strong>20.00</strong>&nbsp;– projekcija filma&nbsp;<em>Raj palih anđela</em>,&nbsp;<strong>Osama Fawzy</strong>, 1999, 79 min, uz uvod filmskog teoretičara&nbsp;<strong>Ahmeda Refaata</strong></p> <p> <u>Lazareti - kreativna četvrt Dubrovnika, Frana Supila 8,&nbsp;<strong>Dubrovnik</strong></u><br /> <strong>18.00</strong>&nbsp;– književni razgovor i čitanje,&nbsp;<strong>Nael el-Toukhi</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Yasser Abdel Latif</strong>, moderira&nbsp;<strong>Luka Ostojić</strong></p> <p> <strong>Utorak, 3.12.</strong><br /> <u>KIC, Preradovićeva 5,&nbsp;<strong>Zagreb</strong></u><br /> <strong>21.00</strong>&nbsp;– projekcija filmova&nbsp;<em>Room at Region (X)</em>,&nbsp;<strong>Nada Hassan</strong>, 2017., 12 min i&nbsp;<em>Happily Ever After</em>,&nbsp;<strong>Ayman El Amir</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Nada Riyadh</strong>, 2016, 71 min</p> <p> <strong>Srijeda, 4.12.</strong><br /> <u>Klub Booksa, Martićeva 14d,&nbsp;<strong>Zagreb</strong></u><br /> <strong>18.00</strong>&nbsp;–&nbsp;<em>Tool Box: razgovor o umjetničkim alatima za popravak društva</em>, sudjeluju&nbsp;<strong>Göran Dahlberg</strong>&nbsp;(Glänta, Švedska),&nbsp;<strong>Nikolina Pristaš&nbsp;</strong>(Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb),&nbsp;<strong>Matilda Amundsen Bergström</strong>&nbsp;(Sveučilište u Göteborgu), moderira&nbsp;<strong>Miljenka Buljević</strong>&nbsp;(Booksa)<br /> <u>KIC, Preradovićeva 5, Zagreb</u><br /> <strong>21.00</strong>&nbsp;– projekcija filma&nbsp;<em>Coming Forth By Day</em>,&nbsp;<strong>Hala Lotfy</strong>, 2012, 96 min</p> <p> <strong>Četvrtak, 5.12.</strong><br /> <u>KIC, Preradovićeva 5, Zagreb</u><br /> <strong>21.00</strong>&nbsp;-&nbsp;<em><strong>As if it didn't happen</strong></em>&nbsp;(program kratkih filmova)<br /> •&nbsp;<em>Night Visitor: The Night of Counting the Years</em>,&nbsp;<strong>Maha Maamoun</strong>, 2011, 8:30 min<br /> •&nbsp;<em>Those That Tremble as if They Were Mad</em>,&nbsp;<strong>Salma Shamel</strong>, 2017, 11min<br /> •&nbsp;<em>Sad Song of Touha</em>,&nbsp;<strong>Atteyat Al-Abnoudy</strong>, 1972, 12min<br /> •&nbsp;<em>Rafah triology</em>,&nbsp;<strong>Hossam Aly</strong>, 1987, 13 min&nbsp;</p> <p> Svi razgovori održat će se na engleskom jeziku, bez prijevoda. Fimovi su prevedeni na engleski ili hrvatski jezik.</p> <p> Ulaz na sve programe je besplatan.</p> <p> Revija malih književnosti – Egipat provodi se uz podršku Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu, Zaklade Kultura nova, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, programskog pravca Kuhinja različitosti Rijeke 2020 EPK i fonda Kreativna Europa, te u suradnji s Human Rights Film Festivalom, Art kinom Croatia iz Rijeke, Lazaretima – kreativnom četvrti Dubrovnika, Živim ateljeom, Ekonomskom školom Mije Mirkovića iz Rijeke, Gimnazijom Antuna Gustava Matoša iz Samobora, Klasičnom gimnazijom iz Zagreba, Turističkom i ugostiteljskom školom Dubrovnik i Kulturno informativnim centrom (KIC) iz Zagreba.</p> <p> Vizual: Zoran Đukić.</p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Thu, 21 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/revija-malih-knjizevnosti-egipat http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/revija-malih-knjizevnosti-egipat Pištolj za Anu Karenjinu <p> <em>Reality check</em> ovoga četvrtka!</p> <p> <br /> To: Ivana Bodrožić<br /> Subject: Pištolj za Anu Karenjinu</p> <p> Draga ženska glavo,</p> <p> Ne počinjem ovo pismo ovako bez razloga. Zadnjih dana zaredali su neki događaji i spoznaje koje sam doživljela kao one čvoke (čvrge, penkale, patune) koje nam život katkad opali po "ženskoj glavi" da nas trgne i osvijesti. Mislim da to zovu <em>reality check</em>.</p> <p> Počelo je zaključkom da sam sve ove godine bila u određenoj zabludi o značenju fraze "ženska glava". Nisam je doživljavala kao nešto pogrdno (iako je očigledno kao pogrda smišljena), nego u najgorem slučaju kao doskočicu, narodnu pošalicu jer su je na takav način koristili ljudi oko mene. Nikad uvredljivo kao "bedasta, glupa, drugotna, manita... glavo", nego upravo suprotno, kao poštapalicu u rasponu od&nbsp; "ehe-he, draga moja" ili "slušaj amo, dragovićko" – ili nešto iz tog registra koji iole normalna osoba upotrebljava samo kad se zajebava –&nbsp; do značenja koje pod pojmom "ženske glave" podrazumijeva "domišljatu" ili čak "mudru glavu".</p> <p> Kad tamo, nit sam bila u pravu, nit je narod tako nevin kad je frazeologija u pitanju. Pokušala sam guglati "žensku glavu" i preplašeno odustala kad mi se kao prvi rezultat otvorila pjesma folk-metal benda <strong>Nervozni poštar</strong>&nbsp;<strong><em>Ženska glavo, zakon sam ti ja</em></strong> – slušanje te pjesme nepotrebno je koliko i potresno iskustvo, a pridodani su mu i komentari lokalnih medvjeda za tipkovnicama...&nbsp; Javila se, u taj brlog ponosnih mačista i deklariranih obiteljskih zlostavljača, i jedna "ženska glava" po imenu Ruža, čiji ti tekst moram prenijeti, a kaže: "Najbolje od svega što pamtim iz djetinjstva je čin zlostavljane žene koja je zalila svog Vlastimira kipućom vodom iz veš lonca dok je prilegao. Svaka joj čast."</p> <p> Zahvaljujući Ruži i anegdoti o pofurenom Vlastimiru, koji više nikad neće prebiti suprugu pa spokojno leći spavati, guglanje se isplatilo. Također, pomislila sam da ću "žensku glavu" pokušati jezično rehabilitirati, sukladno s mojom sretnom zabludom. Naposljetku, nije li jedan od naših zadataka da emancipiramo jezik?! Pa da "ženska glava" konačno dobije taj status koji ima "mudra glava" ili "domišljata glava". Čini se pošteno, čak i s lingvističkog gledišta.</p> <p> Eto, zato sam te, draga prijateljice, na početku mejla titulirala ženskom glavom i neću imati ništa protiv ako uzvratiš istom mjerom. Uostalom, to je nepobitna činjenica o našim glavama.</p> <p> Jezik se mijenja kako se mijenja stvarnost oko nas, a mijenjaju se i pogledi na stare priče. Petrificiran ostaje samo patrijarhat i njegovi dinosauri. Pa kada pisac <strong>Pero K</strong> već danima priča o tome kako spolni odnos bez pristanka s djevojkom koja je u nesvijesti pod utjecajem alkohola treba razlikovati od silovanja, kada<strong> Ivica Matičević</strong> u nečemu što bi trebala biti književna kritika manifestira svu tugu akademskog seksizma u tekstu o romanu <strong>Korane Serdarević</strong>, kada direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda <strong>Veljko Đurić Mišina</strong> jezikom <strong>Željke Markić</strong> napada <strong>Lanu Bastašić</strong>, osjetim mješavinu nevjerice, smijeha i gađenja. I ne bude&nbsp; mi žao Korane i Lane, pametnih, sposobnih, odvažnih i vrijednih. Zapravo žalim Peru, Ivicu, Veljka i ine jer sigurno im nije lako živjeti u ovom svijetu u kojem kojekakve spisateljice "nadiru u falangama", pišu neprilične, pa i lezbijske priče i nose tetovaže, sačuvajbože, a što je najgore prošla su i ona zlatna vremena u kojima je pravi frajer mogao obljubit pijanu obeznanjenu curu, a da to nitko ne proglasi, štatijaznam, silovanjem.</p> <p> Njihovi "nepromišljeni istupi" neće naići na ozbiljniji prijekor naše sredine koja ih je proizvela i koja ih zapravo više ili manje prešutno odobrava, kao što odobrava i patetični mačizam na svim razinama, ali svejedno bi im se lako moglo dogoditi da budu upamćeni upravo po seksizmu. U jedno želim vjerovati: tko god pokuša nešto slično, neće proći ispod radara, naći će se neke ili neki (?) da ih simbolički poškrope vrelom vodom iz lonca za veš Vlastimirove žene. O seksizmu treba govoriti, kao i o svakoj mržnji, ili što bi rekao Genet: "Uvrijediti one koji vrijeđaju." To je ponekad jedini način izlaska iz kruga nasilja prema ženama, u kojem netko ponižava riječima, netko šamarom – ne, možda nije isto, ali jedno nepogrešivo vodi ka drugom.</p> <p> Čitam i da je <strong>Oliver Frljić</strong> u Berlinu postavio predstavu čija me tema zaintrigirala. Napravio je novo, zajedničko scensko "čitanje" <strong>Tolstojeve <em>Ane Karenjine</em></strong> i <em><strong>Bijednih ljudi </strong></em>od <strong>Dostojevskog</strong>. Prvo je Ani, umjesto da je očajnu baci pod vlak, dao pištolj da puca u muža zlostavljača, a zatim je sve skupa, pa i ljubavnu aferu, stavio pod pitanje klase i <em>Bijednih ljudi</em>. (Ekonomija ljubavi i nemogućnost ljubavi u društvu u kojem vlada ekonomska robija, kao i nemogućnost da se ljubav ostvari u svojoj punini bez rodne ravnopravnosti, teme su koje me već dugo opsjedaju; uostalom, o tome sam napisala i roman.)</p> <p> Nedavno sam na Goranovom proljeću s jednom pjesnikinjom dugo ćaskala o Karenjinoj, one večeri u Zagrebu, sigurno se sjećaš, kad smo ti i ja ostavile sir i vino u Dugom Selu i otišle na poeziju. Na kraju smo se, kolegica i ja, uz smijeh složile, ma kakav Aleksej, ukočeni diktator, ma kakav Vronski, preslab za ljubav, fićfirić, samo Serjoža, samo dijete. Vrati se, Ana! Ne skači! Sjedni na taj vlak!</p> <p> I evo je, bome, vratila se s ganom.&nbsp; Ako predstva dođe u RH, obećaj da ćemo ići gledati!</p> <p> Nekad mi izgleda da je veći dio književnosti o ženama povijest nasilja nad njima: od antičkih mitova u kojima su se pretvarale u životinje i biljke da bi izbjegle silovanje bogova (katkad i osvetu boginje), preko nesretnih heroina klasičnih romana koje su birajući između aseksualnih ili tiranskih supruga i ljubavnika bezveznjaka, zgriješile i kažnjene su tragičnom sudbinom pa do suvremenih protagonistkinja, često bespomoćnih –&nbsp; jer tako to i jest – iz priča <strong>Alice Munro</strong> ili <strong>Rumene Bužarovske</strong>. Meni je najdraži lik iz palete klasika bila <strong>Bulgakovljeva</strong> Margarita: od akcije, zabavna,&nbsp; jaše na metli, zna izaći na kraj s vragovima, živi za ljubav i nije nafrkala. Ipak, eto, neke su se stare heroine, u duhu našeg vremena koje zahtjeva otpor, emancipirale, a došle su i nove, drugačije.</p> <p> Ali što je s junacima, muškim likovima? Je li zbilja istina da jači spol emancipacija, uglavnom, uporno zaobilazi?</p> <p> U svakom slučaju, treba priznati da postoji nešto u čemu su muškarci puno bolji od žena, a to je zajedništvo. Lekcija koju treba savladati, i to ne deklarativno, jest ona iz solidarnosti. Proglasi me naivnom, ali želim vjerovati da dolaze nek nove vještice koje ne lete sasvim same niti jedne protiv drugih kako to kod žena često biva. I neki momci koji također znaju što je drugarstvo i solidarnost sa ženama. Uzdam se da će za naših života doći vrijeme kad će žene prestati biti jedina manjina na svijetu koja je u većini. Ali, rekla bih, to ne ovisi samo o muškarcima.</p> <p> U međuvremenu, ostanimo koliko se može podrška jedna drugoj, vještice, štrige, teške žene, lake žene, ženske glave hladne glave…</p> <p> Piši mi o svemu ovome – i više. Pretjerujem li? Jesam li militantna? I di si bila, što si radila, vidjela, čitala? Piši i jesi li ove godine stigla na Interliber jer ja, kao što znaš, nisam!</p> <p> Jako se veselim našem skorom zajedničkom putovanju –&nbsp; pištolj, na sreću, ne trebamo, karte za vlak su u oba smjera,<br /> Tvoja Olja</p> <p> &nbsp;</p> <p> To: Olja Savičević Ivančević<br /> Subject: Pištolj za Anu Karenjinu</p> <p> Draga moja ženska glavo,</p> <p> pišem ti brzo i manito, a pokušat ću biti i domišljata, sve samo zbog toga jer sam ovaj put ja ispala luda glava koja je jučer izgubila kofer negdje na aerodromu dok se vraćala s konferencije iz Lisabona. Možda te ne zanima da su mi u koferu bile nove hlače koje nisam niti jednom obukla, dvije bolje košulje za poslovne sastanke, ali moglo bi te zanimati da mi je u njemu bio i punjač za laptop te roman <strong>Lane Bastašić <em>Uhvati zeca</em></strong>.</p> <p> Dakle, sad sam na 43% jer nisam još uspjela nabaviti alternativni punjač te sam ujedno ostala negdje blizu stote strane, zakinuta za saznanje što se dogodilo s Lejlom, Arminom, Mostarom, Bečom i Dublinom te sjajnom junakinjom romana, Sarom, jednom pravom ženskom glavom, koja je kroz roman pronijela sva nesretna značenja koja ta sintagma na ovim prostorima nosi.</p> <p> Ali kako kažeš, draga moja, hajdemo mijenjati svijet. Krenimo od riječi, od priče, imam ti za prenijeti par uvida na tvoje, uvijek, tako duboke i univerzalne. Znaš, jedna od tvojih karakteristika koje volim jest sposobnost da se čudiš, točno te mogu zamisliti kako si zagledana negdje gore, šapućeš nešto za sebe, udubljuješ se u mogućnosti ženske glave i iskreno se pitaš, kako je moguće da je sve opet ispalo krivo. Moram priznati, iako me također čuđenje nekad zaskoči, u ovom slučaju, oduvijek mi je bilo jasno što znači ženska glava. Možda zato jer je, otkad znam za sebe, moj deda moju babu zvao ženskom glavom, a moglo se vidjeti iz svakog segmetna njihova odnosa da od nje ne očekuje puno. Ta ženska glava još bi svaki put bila naglašena kad bi baba presolila pitu, otišla nekud, a da mu se ne javi, neodobreno potrošila neke pare ili generalno preuzela inicijativu. Bio je to, barem ga ja tako pamtim, jedan grub i vrlo sveden odnos između imotskog i širokobriješkog tabora i nije uvijek bilo ugodno biti mu u blizini. Mada, sad kad si spomenula vešlonac, u mojoj obitelji postoji jedna legenda o kojoj se priča tiho i s podsmjehom, trenutku kad je ženska glava odlučila uzvratiti udarac i gurnula dedu, dok se kuća još gradila, u septičku jamu. Mislim da ne moram dalje. Niz je jasan i logičan, godine ugnjetavanja koje vode do vešlonca, septičke jame ili u najgorem slučaju gana. Naknadne reklamacije ne uvažavamo.</p> <p> Evo me na 38%, laptop više nije nov pa riječ dvije o tome što sam radila u Lisabonu, što se ondje dogodilo vezano uz ŽG i zašto mi se čini da sve skupa ima veze s temom koju si postavila. Naime, kolegica i ja uključile smo se kao partnerice u jedan europski projekt koji se zove <em><strong>Every story matters</strong></em> ili u slobodnom prijevodu <em><strong>Svaka priča je važna</strong></em>. Svih šest uključenih partnera (izdavači, kulturne institucije i slične organizacije) iduće tri godine radit će na tome da se poveća broj, vidljivost i čitanost knjiga za djecu i mlade koje posreduju priče o različitosti, a sve u cilju inkluzivnijeg i pravednijeg društva. Složit ćeš se sa mnom da nije isto odrastati, primjerice, u hotelu Porin, na odjelu za onkologiju, ili posve sam/sama u svom svijetu ne usuđujući se podijeliti s drugima svoju pravu prirodu znajući da će te društvo ismijati ili poniziti.</p> <p> Većina drugih oko tebe ima puno lagodnije uvjete za život samo zato jer pripadaju većini, a onda kad odlučiš zaviriti u knjige da bi barem u njima pronašla/pronašao ono što često u umjetnosti i tražimo, identifikaciju s junacima i njihovim pričama, opet su ondje najčešće, pogotovo u knjigama za djecu, iste sretne obitelji, mama, tata, braco, kuća, dvorište, svi tako uobičajeni, plastični i neubotrebljivi za bilo kakav emocionalni napredak, rast ili bar olakšanje. Hajde da ne kažem svi, ali većina.</p> <p> Vidjevši važnost i dalekosežnost takvog projekta moja draga kolegica, još jedna ženska glava, predložila je da se projektu priključimo i iduće tri godine pokušamo toj priči dati svoj doprinos ovdje, u Hrvatskoj. Bilo je više nego zanimljivo tri dana gledati kako ljudi s različitih strana svijeta doživljavaju različitost, što u kojem društvu znači biti drugačiji, pa dok jedni (primjerice Nizozemci) raspravljaju o tome koliko je važno imati na umu da ne treba samo pričati o različitostima nego je predsudno ljude s različitim pričama uključiti u procese u izdavaštvu koji će onda rezultirati autentičnim knjigama, da ne možete voditi izdavačku kuću ako su u njoj zaposleni samo ljudi iste pozadine, bijeli, privilegirani, situirani, a onda smatrati da znate kako ispričati priču izbjeglice iz Sirije, dotle se, na drugoj strani u zemlji koja eto upravo predsjeda Europskom Unijom, diže graja i organizira prosvjed jer je, zamisli strahote, napisana prva ikad slikovnica koja se bavi duginim obiteljima. Koja zatim na maškarama biva spaljena.</p> <p> Neću dalje. Došla sam na 27%.</p> <p> Iako moram priznati kako se u određenim društvima vidi napredak, podijelit ću s tobom još jedan uvid. Dok smo sjedile na cjelodnevnoj konferenciji koja je trajala čitav dan, dok su uključeni iznosili svoja iskustva i namjere, posjećenost je bila vrlo velika. Svih stotinjak mjesta u dvorani bilo je popunjeno. Ali draga moja, samo letimičan pogled na sve te glave, davao je prilično jasnu i donekle zabrinjavajuću sliku. U publici su mahom sjedile ženske glave. Također i unutar naše platforme prevladavaju iste, rijetki muškarci koji su uključeni u rad na projektu, nije li to zanimljivo, najčešće također dolaze iz nekih manjinskih skupina, bilo LGBTQ zajednice ili ne pripadaju većinskoj nacionalnosti. Što nas dovodi do zaključka da opet samo oni koji su iskusili kako je to biti drugačiji i pripadati manjini o tome vode brigu. A najveća manjima, to jest svjetska većina, u toj brizi, opet su, ženske glave.</p> <p> 23%. Zadnju večer sjedimo na terasi kafića, nema dovoljno mjesta pa nas nekoliko sjeda za stol starijeg, finog gospodina iz Australije. Iskreno se zanima čime se bavimo i mi mu ukratko objašnjavamo. Malo po malo dolazimo do opasnosti multikulturalnosti i inkluzivnosti, treba biti oprezan, treba biti jako, jako oprezan, mit je da se oni žele uklopiti, <strong>Soros</strong> vodi igru, <strong>Donald Trump</strong> je vizionar, <em>mansplaing rising</em> u svom punom sjaju. Pristojna kolegica iz Nizozemske sluša i uvažava, ja ustajem od stola jer ne mogu, i ne znam koji je pravi put, slušati one koji ne žele čuti nikog osim sebe ili povući crtu. S trampovicma ne razgovaram. Previše me košta slušati koliko se on odrekao novaca i kako sve što radi ima smisla. Znam ja kud takva politika vodi, znamo svi koji smo preživjeli devedesete. Zato se ustajem za kratko, ali odlučujem da neću prestati tražiti način da objasnim. Jedva čekam da Ana s pištoljem dođe u Zagreb (ovo nije prijetnja), idemo je odmah gledati.</p> <p> Pričat ćemo ubrzo o svemu, oprosti ako nisam odgovorila na sva pitanja, nemam ni pjesmu, ali preporučujem<strong> Lanu Bastašić</strong>, baterija neumorno curi, a tu su još mejlovi, poruke, i dalje nepronađen kofer.</p> <p> Grlim te doskora,<br /> tvoja Ivana</p> Ivana Bodrožić i Olja Savičević Ivančević Thu, 21 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/pistolj-za-anu-karenjinu http://www.booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/pistolj-za-anu-karenjinu 'I ja trebam ono što prosvjetljuje' <p> Razgovarali smo s Ahmedom Najijem, koji je zastupljen u ovogodišnjoj Antologiji suvremene egipatske književnosti.</p> <p> <em>Booksina 15. Revija malih književnosti ove je godine posvećena suvremenoj književnosti Egipta. Po prvi puta hrvatskoj će publici predstaviti vodeća imena egipatske suvremene književnosti. U sklopu Revije Booksa će objaviti i predstaviti antologiju suvremenih pisaca i spisateljica iz Egipta naslova <strong>Naše trube izazvale su tišinu</strong>, a jedan od pisaca zastupljenih u antologiji je i <strong>Ahmed Naji</strong>.</em></p> <p> <em>Naji je egiptaski novinar i pisac, koji trenutno živi u izgnanstvu u SAD-u. Njegovo najpoznatije djelo roman je <strong>"Using Life"</strong>&nbsp;objavljen 2014. godine. Zbog "uznemiravanja javnog morala” i otvorenog pisanja o seksualnosti u tom romanu, Naji je u Egiptu bio osuđen na dvije godine zatvora te je naposljetku izvršio više od 300 dana kazne iza rešetaka.</em></p> <p> <em>Razgovor vodila <strong>Ivana Perić</strong>.</em></p> <p> ***</p> <p> <strong>Započnimo s lakim uvodom. Koje su vam bile prve misli kad ste saznali da ste pozvani na Reviju malih književnosti u Hrvatskoj, koja je ove godine fokusirana na Egipat?</strong></p> <p> Prvo sam se iznenadio. Osjećao sam se toliko počašćen zato što je desetljećima odnos između (Jugo)istočne Europe i arapskog svijeta građen na stereotipima i pogrešno shvaćen. Tako da napokon vidim nekoga tko pokušava napraviti jedan most, i to književnošću i knjigama koje su toliko inspirativne. Volio bih da ovaj događaj potakne i druge izdavačke kuće u Egiptu i arapskom svijetu da prevode više literature iz Hrvatske i tako zbliže pisce i čitatelje. Bio sam jako uzbuđen i zbog posjeta Hrvatskoj, ali sam nažalost zbog papirologije i vize zaglavio u SAD-u.</p> <p> <strong>A sada veliko pitanje koje vam svi postavljaju... Zatvoreni ste zbog "uznemiravanja javnog morala" nakon objave romana <em>Using Life</em> i proveli ste više od 300 dana iza rešetaka. "Zatvor je zatvor", kažete u nekim intervjuima. Ali mnogi od nas nisu imali takvog iskustva i zapravo ne znaju što je zatvor. Osjećate li otpor prema razgovoru o tome i ako da - koji su razlozi za to?</strong></p> <p> Ne osjećam otpor, samo sam sačuvao sve što o tome mislim za pisanje. Završio sam nedavno novu knjigu pod nazivom <em>Truli dokazi</em>: <em>Čitanje i pisanje unutar zatvora</em>. U njoj pišem o zatvoru i čitavom tom iskustvu. Arapsko izdanje izlazi početkom sljedeće godine, a uslijedit će i engleski prijevod.</p> <p> <strong>U vašim dijelima seks i seksualnost igraju veliku ulogu, a o tome pišete na divan i malo pomaknut način. Majčin dar, dio vašeg djela koje je prevedeno na hrvatski jezik u antologiji ovogodišnjeg festivala, seksualno je istraživanje povezano sa slobodom, životom bez žaljenja, prisvajanjem moći. Možete li nam reći više o tome, svom pogledu na seks i seksualnost?</strong></p> <p> Tradicionalno se seks u književnosti miješa s erotskim, što je posve u redu, ali mene erotika ne zanima. Više se volim družiti s drugim licima i naličjima seksa, poput identiteta. Sada živimo u dobu u kojem neki ljudi prioretiziraju svoju seksualnu orijentaciju kao identitet. Dinamika moći također postaje važan dio rasprave o seksu. Tko je gore, a tko dolje. Tko posjeduje tijelo i na koji način. I kako ljudi, posebno žene, mogu ponovno prisvajati svoje tijelo. Fascinira me Me Too pokret, način na koji uspostavlja nova pravila u odnosima i dinamici moći.</p> <p> <strong>Pročitala sam negdje da volite čitati Chinu Miévillea. Miéville ima jedan zanimljiv esej u kojem piše o limitima utopije, pa zaključuje, između ostalog, kako: "Mi živimo u utopiji, samo što nije naša. Tako paralelno živimo i u apokalipsi." Razmišljajući o našim društvima, nedaćama današnjice, načinima zamišljanja budućnosti i ograničenjima s kojima se susrećemo - jesu li se vaši pogledi o svemu tome promijenili kad ste se preselili iz Egipta?</strong></p> <p> Postao sam svjesniji da smo povezani. To što Mielville govori je istina - utopija nije naša. 26 milijardera posjeduje 1,4 bilijuna dolara – iznos koji s druge strane zajedno dijeli čak 3,8 milijardi ljudi. Ti ljudi i sustav koji su stvorili uništavaju naš planet, učinili su da svi patimo od istog problema. Sada vjerujem da bismo trebali gledati dalje od našeg nacionalnih naleta i pokušati graditi mostove s drugim ljudima kako bismo spasili i sebe i naš planet.</p> <p> <strong>"Živim u Las Vegasu, ali pišem o Egiptu na arapskom jeziku. Pratim ono što se događa u mojoj staroj zemlji, ali ne znam ništa o svom susjedstvu." Tako ste opisali stvarnost i paradokse pokušaja postojanja na drugom mjestu, ali i zadržavanja starog identiteta. Kakve su vaše misli o tome danas, jesu li se promijenile?</strong></p> <p> Pokušavam krenuti dalje. Ne želim zaglaviti u slici i narativu pisca izgnanstva. Sada se bavim svojim životom kao novim početkom. Čitam i učim o ovoj novoj zemlji, želim je razumjeti i pronaći, i biti dio nje, biti u mogućnosti davati ono o čemu govorim. Moguće je da ću, ako nastavim živjeti ovdje, početi i pisati na engleskom.</p> <p> <strong>Često zapravo ističete da ne želite biti zatvorenik vlastite nostalgije. Pisanje doživljavate kao način uživanja u životu, koji vam omogućava da uvijek pronalazite inspiraciju i energiju. To je dosta osvježavajuć pogled na stvari. Možete li malo pojasniti važnost takve perspektive i način na koji ona oblikuje vaš život i rad?</strong></p> <p> Jako je jednostavno. Ne volim jesti uvijek istu hranu. Ne volim se svakodnevno buditi s istim idejama. Bio sam prisiljen napustiti svoj dom, pa čak i možda napustiti svoj jezik. Ne želim živjeti u prošlosti. Da, sve je to neminovno dio onoga što jesam, ali nije nužno da to bude i sve što ću ikada biti</p> <p> Čak i u pisanju, neki pisci vole imati specifičan stil. Neki su pisci toliko prepoznatljivi da čitatelj može znati da je tekst njihov čak i ako na njemu nema potpisa. Prepoznaju ih po stilu. Želim suprotno, želim da svaki tekst koji sam napisao bude drugačiji. Želim biti u mogućnosti otkriti pisanje svaki put kad pišem.</p> <p> <strong>Također ste naveli da ne želite biti smatrani prosvjetljenim piscem ili čak misliocem. Zašto?</strong></p> <p> Jer u ruci nemam fenjer da ga upalim. I ja trebam ono što prosvjetljuje. Mrzim sliku pisca kao vođe koji predaje publici, koji predvodi publiku. Kao odmak od tog pravila, radije dijelim svoja pitanja s drugima, pokušavam ostvariti nekakav dijalog, a ne držati predavanje.</p> <p> <strong>Postoji zanimljiv zaokret koji se događa kada od vas zatraže da date savjet mladim piscima, pa ću vam postaviti to pitanje samo da opet čujem tu misao, a i da je čuju naši čitatelji/ce.</strong></p> <p> Moj savjet za njih je da pažljivo slušaju sve, osim starih pisaca ili čak objavljivanih pisaca općenito (poput mene). Jer stari i objavljivani su već korumpirani, dio su oligarhijske kulture i izdavačke industrije. Biti pisac za njih nije avantura, već profesija. Ali vi ste kao mladi autor ili autorica slobodni. Eksperimentirajte s pisanjem; ne brinite zbog svoje reputacije, nijedan agent ili izdavač na vas ne vrši pritisak. Slobodni ste i zato uživajte u toj slobodi koliko god možete jer ćete je vrlo brzo izgubiti.</p> <p> <strong>Pišete i o glazbi i glazba je bitan dio vašeg pisanja. Objavljivali ste članke o bendu Mashrou Leila, David Bowie naveden je na popisu zahvala vašeg romana... Što slušate ovih dana?</strong></p> <p> Samo sam bacio pogled na svoj player i rekao mi je da u posljednje vrijeme najviše slušam: Chet Bakera, Verdija, Mahrganta i egipatsku rap glazbu, uključujući Wegz, Sadat, Marwan Pablo. Jutrima preferiram velike žene rapa: Qveen Herby, Cardi B, Lizzo i Marwu Loud.</p> Ivana Períć Wed, 20 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/i-ja-trebam-ono-sto-prosvjetljuje http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/i-ja-trebam-ono-sto-prosvjetljuje 'Moj najveći talent je taj što volim ljude' <p> Razgovarali smo s&nbsp;<strong>Viniciusom Jatobom</strong>, piscem kratkih priča i kazališnih drama, kojeg je magazin Granta proglasio ga jednim od najboljih mladih brazilskih pisaca i koji sutra gostuje u Booksi.</p> <p> <em>Razgovarali smo s <strong>Viniciusom Jatobom</strong>, piscem kratkih priča i kazališnih drama, kojeg je magazin Granta proglasio jednim od najboljih mladih brazilskih pisaca. Vinicus će <a href="http://booksa.hr/program/vinicius-jatoba-u-booksi">sutra gostovati u klubu Booksa</a>, a držat će i radionicu dramskog pisanja u Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade Pogon. S njim je razgovarala <strong>Sara Tomac</strong>.</em></p> <p> ***</p> <p> Vinicius Jatoba nagrađivani je brazilski pisac kratkih priča i dramskih tekstova kojem je nekoliko mjeseci zagrebačkog života omogućila <a href="https://www.pogon.hr/program/radionica-dramskog-pisanja/">Pogonova rezidencija</a>, a u Booksu je ovih dana svratio na kavu i razgovor. Priupitan da nam otkrije štogod o sebi i predstavi se internetskim čitateljima uoči gostovanja u Booksi i održavanja radionice dramskog teksta u Pogonu, Vinicius se raspričao o svom djetinjstvu, brazilskoj povijesti i Bobovim burgerima.</p> <p> Kava je vruća, i Vinicius pripovijeda kako je rođen u predgrađu Rio de Janeira, u četvrti radničke klase, u obitelji čije je priče o životu, Brazilu i ljudima slušao i kroz čije oči je gledao svijet. "Naučio sam pričati priče jer sam slušao ljude kako pričaju'', kaže, uz napomenu da je to razlog i što je najprije počeo pisati dramske tekstove. "Činilo mi se da je dijalog bogatiji od riječima ispunjenih stranica.''</p> <p> Poriv za zapisivanjem kratkih priča izazvalo mu je čitanje romana <strong><em>Sto godina samoće</em> Gabriela Garcíe Márqueza</strong>. Iščitavši je grozničavo u dva dana, kao sedamnaestogodišnjak, istog trena otišao je kupiti bilježnicu i olovku, i krenuo pisati. "Na prvoj stranici, u prvom odlomku, prepoznao sam glas svoje prabake i način na koji je prepričavala priče, s humorom, obiljem metafora i pridjeva. Ništa slično nisam pronašao u brazilskoj književnosti, taj humorističan, prijateljski način pripovijedanja. I tako sam i sam počeo zapisivati priče o ljudima koje sam susretao, ili priče koje sam čuo.''</p> <p> Osvrće se na predrasude koje je osvijestio kao dijete predgrađa. "Nećete naići na književno djelo o ljudima iz predgrađa, a da je maštovito i životno. Kako u životu, tako i u književnosti, to nosi stigmu. Stoga sam slušao ljude i sam pisao njihove doživljaje.'' Znatiželja da sazna kako ljudi žive, komuniciraju, "kako pričaju priče o svom životu da bi razumjeli svoje mjesto u svijetu'' odvela ga je s prvotno započetog studija geografije na društvene studije, a uz te spoznaje otkrivao je velike pisce, poput, primjerice, <strong>Williama Faulknera</strong> i <strong>Virginie Woolf</strong>, u potrazi za književnošću koja će riječima obuhvatiti ljudsko iskustvo i podsjetiti ga na osjećaj koji mu je probudio Márquez.&nbsp;</p> <p> Skromno otkriva da se ne smatra zanimljivim piscem. "Ja sam uvijek isti, ali likovi o kojima pišem i koji mi se razotkrivaju su zanimljivi i bogati, i svaki put kad o njima čita druga osoba, oni se mijenjaju i postaju nešto novo. Na neki način, veliki sam obožavatelj svojih likova.''</p> <p> Ako ste nedavno zatekli nepoznatog čovjeka kako vas promatra dok čavrljate s prijateljem na ulici ili u kafiću, možda je to bio baš Vinicius. Ne dajte se brizi, dio je to njegove piščeve znatiželje. "Ponekad sjednem negdje i promatram što ljudi rade, čak i kad ne razumijem njihov jezik, slušam kako pričaju, promatram kako jezik funkcionira, način na koji govore, pauziraju govor, prenose energiju jezika. Zanimljivo mi je gledati kako razgovaraju jedni s drugima i kad sam prisutan i kad me ne primijete. Zadovoljstvo mi je slušati ljude, razgovarati s njima, prepričavati im priče. Moj najveći talent je zapravo taj što volim ljude.''</p> <p> Vraća se ponovno na obilježenost predgrađem. Zbog predrasude široke populacije o bijednosti i zaostalosti života izvan grada i "ideji da ništa s dubokim smislom ne može nastati u predgrađu'', Vinicius se susretao s poteškoćama objavljivanja svojih radova. "Čim shvate mjesto radnje, ljudi postanu ograničeni. Zato sam sretan što imam više čitatelja izvan Brazila.'' U širenju čitateljske publike pomažu mu rezidencije koje je do sada ostvario, i to u Njemačkoj te u Francuskoj. Nije zasigurno odmoglo ni priznanje književnog časopisa <strong>Granta</strong> za jednog od najboljih mladih brazilskih pisaca koje je dobio 2012. godine, nedovoljno prepoznato u brazilskih izdavača, ali s potencijalom da mu otvori vrata drugdje.</p> <p> Sipajući mlijeko u kavu, osvrće se na književne forme koje najčešće piše, kratke priče i dramske tekstove. Kao osoba demokratskih načela, kakvom se smatra, dopušta svojim zamislima da se pretvore u ono što žele. "Stvori se prizor, i on mi kaže što želi biti – ponekad je to osoba, ponekad situacija. Likovi odluče hoće li biti dio priče ili drame. Nekad započenem kratku priču, a ona postane dramsko djelo, i obrnuto.''</p> <p> Vinicius izražava nepovjerenje prema romanu kao formi jer "prepričava ljudski doživljaj onako kako ljudi ne doživljavaju. Naše pamćenje i iskustva organiziraju se po principu zgusnutosti – prenosimo samo ono ključno. A romani neprirodno prenose način na koji živimo.'' Doduše, zanimljiva mu je ideja koja prethodi romanu, pa spominje<strong> Boccacciov <em>Decameron</em></strong><em>&nbsp;</em>i <strong>Cervantesov <em>Don Quijote</em></strong>&nbsp;u kojima pojedini odlomci mogu funkcionirati i zasebno. To ga dovodi do zaključka da bi njegove kratke priče mogle živjeti kao cjelina, u romanu, jer imaju srodne likove i jedna u drugoj odzvanjaju. Ipak, najdraža mu je zgusnutost kratke priče.</p> <p> Kad je već na romanima, spominje britanskog pisca&nbsp;<strong>Iana McEwana</strong> kojeg smatra izvanrednim, ali draže mu je šaliti se na njegov račun. "Njegovi romani prate uglavnom jednog lika, i to na 250 stranica. Ne postoji osoba na svijetu koja zaslužuje da se o njoj piše na 250 stranica!'' Pretpostavljate što misli o <strong>Knausgaardu</strong>.</p> <p> Prebacuje se na dramska djela. Vjeruje da je drama najintenzivnija književna forma, jer sadrži, po njemu, najbolju karakteristiku poezije, a to je bezprostornost – poezija se odvija u vremenu, ali ne i u prostoru. "Dramsko djelo koristi jezik koji je bezprostoran, ali se odvija u scenskom prostoru. I taj potencijal korištenja poetskog jezika u izvedbi glumaca na sceni je obogaćujući. Značenje izrečenog u drami nije određeno, već metaforičko, a to je za mene poezija.''</p> <p> Jedino pravilo kojeg se, kaže, u dramskom stvaralaštvu pridržava je ono da dobra dramska priča ne može biti izrečena kroz nijednu drugu formu. "Ako za dramu pomislim da bi mogla funkcionirati kao kratka priča, to nije dobra drama. Također, dramsko djelo nikada ne smije biti dosadno – ne treba dati publici ono što ona želi, već joj treba probuditi osjećaje i misli koje ne očekuje. Kazalište treba biti frustrirajuće iskustvo – bismo li govorili danas o Shakespeareovim dramama da njegovi likovi nisu patili i na kraju umrli? Publika otkrije što želi tek kad joj to ponudite.'' Nema ipak samo jedno pravilo, shvaća.</p> <p> Razgovor skreće na radionicu dramskog pisanja koju će u Zagrebu voditi. Budući da danas odrastamo uz televizijske serije, podcaste, talk-programe, reality programe, primjećuje da su ljudi tečni u dijalozima. Stoga, radionicu će temeljiti "ne na poučavanju o tome kako napisati dobar dijalog, već na vještinama koje su nam potrebne da upotrijebimo alate koje već posjedujemo. Odnosno, kako organizirati tu tečnost i dati joj dramaturšku dimenziju. Kako osvijestiti da je manje više.'' Otkriva svoju ljubav i prema radio dramama, koje nas štošta o dijalogu mogu naučiti, a osobito ističe trenutnu zaokupljenost radio dramama <strong>Terrenca Rattigana</strong>.</p> <p> Televizijske serije ne mogu ostati samo na spomenu. Vinicius gleda mnogo animiranih serija, a trenutno ga okupira stariji crtić eksperimentalne naracije,<em> <strong>Dr. Katz</strong></em>. Obožava <em><strong>Bob's Burgers</strong></em>, kojima predviđa sudbinu <em><strong>Simpsona</strong></em>. Animirani likovi, kaže, imaju mnogo više slobode u dijalogu i humorističnog potencijala. Od dramskih serija, odličnom smatra <em><strong>The Shield</strong></em>. <em><strong>Transparent</strong></em>. <em><strong>Fleabag</strong></em>. Užasno mu je kako je završio <em><strong>Game of Thrones</strong></em>. Ali najdraža od izvrsnih serija mu je <em><strong>Breaking Bad</strong></em>. Čak je želio održati radionicu njenog gledanja i analiziranja. "Nikada ne zamara gledatelje, ali joj isto tako nikada ne daje ono što želi. Frustrirajuća je do bola. Prvo stvori obiteljsku dimenziju i dinamiku, da bi kasnije imala nešto stvarno za uništititi. Za razliku od nje, <em><strong>Mad Men</strong></em>, drugi televizijski klasik, završava optimistično. <em>Mad Men</em> je kao Hamlet koji se na kraju oženi i dobije djecu.''</p> <p> Razbuđen srkljajima već prohladne kave, vraća se vlastitim ostvarenjima. Kroz dosta njegovih radova provlači se tema obitelji i obiteljskih odnosa. Kako Vinicius objašnjava: "Nemamo osobnost dok se ne suočimo sa željama i zahtjevima drugih ljudi. Repozitoriji naših sjećanja su i tijela i glasovi drugih, i znamo da živimo tek kada razvijemo bliske odnose s drugim ljudima. Drugi su nam zrcalo, i vidimo sebe u njima. Ništa nije intenzivnije od odnosa s ljudima s kojima odrastamo, stoga je razumljivo da je obitelj središnja tema u pisanju.''</p> <p> Okupira ga i povijest Brazila, posebice razdoblje prošlostoljetne vojne diktature, i nasilje koje to razdoblje podrazumijeva. "Diktatura se ne može zaobići kada razmišljate o Brazilu. Skloni smo ne poštovati demokraciju i ta tema se uvijek kroz priče vrtila u mojoj obitelji. Ako ne preispitujete povijest, otvarate prostor za veoma ekstremne političke odluke. Zato treba konstantno preispitivati prošlost.'' Za razliku od Brazilskih književnika prošlog stoljeća koji se diktaturom u djelima bave površno i mlako, kaže, autori drugih latinsko-američkih zemalja, poput Peruanca <strong>Maria Vargasa Llose</strong>, Meksikanca <strong>Carlosa Fuentesa</strong>, ili Argentinca <strong>Julia Cortázara</strong>, ne libe se pokazati koliko im je politička dimenzija važna. "Stoga, iako sam Brazilac, više se volim smatrati latino-američkim piscem koji piše na portugalskom i engleskom.''&nbsp;</p> <p> Tema politike dovela je, naravno, do rasprave o aktualnom brazilskom predsjedniku, konzervativnom <strong>Jairu Bolsonaru</strong>. U dvije stvari je Vinicius siguran – prva je ta da Bolsonaro nije uzrok, već posljedica. Posljedica odluka brazilskog društva koje nisu u skladu s ustavnim načelima. Vjeruje kako su postupci naroda tijekom prosvjeda održanih 2013. u Brazilu, koji su rezultirali opozivom predsjednice <strong>Dilme Rousseff</strong>, bili nedemokratski. "Vlast se bira na izborima, ali narod je donio odluku koja podržava nasilje. Na ulicama su zazivali mučenja, ubojstva, silovanja. Bolsonaro je bio kandidat koji je rezonirao sa nasilničkim nagonom naroda.''</p> <p> Druga stvar seže u godine dok je bio dijete. Godine 1979. u Brazilu je donesen Zakon o amnestiji koji je omogućio pomilovanje zločinaca iz vremena diktature. "Kada dopustite bivšim diktatorima da opet postanu obnašatelji vlasti, otvarate prostor za veoma konzervativno nazadovanje. Ti ljudi nikada nisu bili propitivani o mučenjima, ubojstvima, silovanjima, protjerivanjima koja su činili. Bolsonaro se ne srami podržavati diktaturu, a kako i bi, kad društvo nikada nije raspravljalo o njoj. Ne govori se o onome što se dogodilo, i narod time dopušta ljudima bez morala da vode demokraciju.''</p> <p> Znatiželja o načinu razmišljanja ljudi odvela ga je jednom na povorku ekstremne desnice gdje je slušao o čemu ljudi razgovaraju. Sjeća se čovjeka višeg srednjeg sloja, s naočalama na glavi i čašom bijelog vina u ruci, koji je na povorku došao sa ženom i dvije kćeri. Pričao je kako treba ubijati. "Diktatura nije završila prošlog stoljeća. Samo smo sada na novom poglavlju.''</p> <p> U književnosti, Vinicius prepoznaje izostanak radničke klase koja je nekoć bila njen glavni protagonist. "Ono što se danas ističe filozofske su rasprave, do te mjere da pročitate knjigu i ne znate čime se protagonist bavi. Intelektualci se nalaze u umjetno stvorenoj ljusci i ne vide svijet kakav jest.'' Ono što očekuje kao glavnu zaokupljenost nadolazeće književne produkcije je ekološka situacija, i postavljanje mnoštva pitanja o budućnosti i održivosti svijeta za koja ćemo morati tražiti rješenja.</p> <p> Kad smo kod održivosti, zanimljivo je bilo pitanje o održivosti njegove egzistencije, imajući na umu izazovan odnos književnog poziva i plaćanja računa. Viniciusovo rješenje je – štedljivost. "Društvo nam nameće stvari koje nam nisu potrebne, i valja ostati čvrst i zapitati se što nam zaista treba, i držati se toga. Oslobađajuće je kad otkriješ koliko malo je potrebno.''</p> <p> Viniciusovi književni putovi presjekli su se s umjetničkima <strong>Duje Medića</strong> i <strong>Bojana Krištofića</strong>, koje je upoznao tijekom prošlih rezidencija. Dvojica slikara ilustrirala su neke Viniciusove kratke priče jer je želio vidjeti kako će njegovi radovi izgledati u drugim kreativnim umovima. "Ljudi najbolje rade kad im daš slobodu.''</p> <p> Za kraj druženja Viniciusu je ostalo samo pitanje o djelima koja želi preporučiti drugima. Srećom, njegov najdraži roman, <em><strong>Drevni rad </strong></em>brazilskog književnika <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/drevni-rad"><strong>Raduana Nassara</strong></a> u hrvatskom prijevodu izdala je Fraktura. "Napisao ju je kao duševno pročišćenje. To je arogantno djelo – ne traži pozornost. Ne postoji čitatelj koji u njemu neće pronaći odjek vlastitih životnih iskustava, jer knjiga je to o svemu što zaokuplja čovjeka.'' U zadnje retke stisnut će se i izvanredan češki pisac <strong>Bohumil Hrabal</strong>.</p> <p> Uz pola šalice hladne kave ostavljamo i Viniciusa, koji vremena ima još tek da poruči: "Čitajte poeziju. Ne živite u strahu – to će na vlast dovesti loše političare. I jedite špinat.''<br /> <br /> &nbsp;</p> Sara Tomac Tue, 19 Nov 2019 09:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/moj-najveci-talent-je-taj-sto-volim-ljude http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/moj-najveci-talent-je-taj-sto-volim-ljude Rat kakav zaista jest <p> Roman 'Put u Gonars' Nikole Petkovića, iako govori o Drugom svjetskom ratu, i danas je aktualan i potreban.</p> <p> <br /> Čitajući <em><strong>Put u Gonars</strong></em> pisca i univerzitetskog profesora <a href="http://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-nikola-petkovic1"><strong>Nikole Petkovića</strong></a>, koji je nagrađen tportalovom nagradom za najbolji hrvatski roman, naišla sam na rečenicu koju sam sebi obeležila kao potencijalnu početnu tačku za ovaj tekst, zbog njene efektnosti i očigledne relevantnosti za svet romana. Stigavši do kraja, shvatila sam da smo se autor i ja razumeli: istom rečenicom roman se i završava. U pitanju je ono što jedan Boris Gerher izgovara o Golom otoku – a ovo je jedino što će o toj temi reći: "Neka rata još i bude ako mora, samo neka više ne bude oslobođenja."</p> <p> Ova misao idejno korespondira s temom i formom romana, što, uostalom, najavljuje već i jedan od epigrafa, citat <strong>Volta Vitmana</strong> po kome "rat kakav jest, nikada neće ući u knjige". Iako se zove <em>Put u Gonars</em>, roman Nikole Petkovića nije mučna priča o strahotama koncentracionog logora (kako sugerišu i korice, da opet kažem nešto i o tome), a kakvi su manje-više<strong><em> Izabrani </em>Stiva Sem-Sandberga</strong> ili romani <strong>Daše Drndić</strong> u pojedinim trenucima. O logoru se ovde govori uglavnom tako što se o njemu ćuti.</p> <p> Mada već na prvoj stranici knjige Jelku Luzer odvode u Gonars, a vrlo brzo saznajemo da će se odande vratiti živa, njen povratak, stalno odlagan različitim anegdotama, traje praktično čitavu knjigu. Suština romana je priča koja se <em>plete</em> – a ovde je ta reč tačnija nego na nekim drugim mestima – oko onih koji ostaju u ratom zahvaćenom Bakru, a pre svega oko Jelkinog muža Nikole, dede istoimenog pripovedača. Priče različitih Bakrana (ali i onih koji to nisu), njihove prošlosti, pojedinačne anegdote i crtice ulančavaju se u koherentnu priču gotovo neosetno. Događaji se prelivaju jedan u drugi na osnovu sitnih, neobičnih motiva; priča o majci-protofeministkinji postaje priča o ćerki-antifašistkinji; epizoda iz jednog nastavlja se u drugom vremenu, ali na istom mestu, itd.</p> <p> <em>Put u Gonars</em> tako postaje hronika života jednog mesta. Koherentnost romanu ne daje samo jedinstvo prostora ili efektna isprepletenost sudbina njegovih stanovnika, već i ideja koju konstantno<em> zagovara</em>. On je hronika <em>rata kakav on jeste</em> – ali za takozvanog <em>običnog čoveka</em>. Zbog toga je figura u kojoj je sažeta čitava ideja ovog romana, njegov <em>objektivni korelativ</em>, figura <em>dezertera</em>. Mada jedno od poslednjih poglavlja, nazvano <em>Dezerteri</em>, govori o dva Italijana koji su pomagali Jelki i još jednoj logorašici, a potom netragom nestali kada je Italija postala saveznica, da bi se po oslobođenju i sami našli u logoru, koncept dezerterstva idejno je prisutan od samog početka romana, kada ujedno počinje i njegovo prevrednovanje.</p> <p> Nikola, njegova žena i deca, prezivaju se Luzer. Na početku, partizani dolaze po Nikolu da im se pridruži, zbog svog navodno herojskog čina, ali on to odbija grubim rečima. Žena mu je tada u logoru, a njihovu ćerku čuva italijanski vojnik dok on organizuje lutkarske predstave za decu čije majke antifašistkinje se sastaju na spratu iznad. Njegov herojski čin sastoji se u tome što je zarazio italijanskog vojnika – koga inače pokušava da zainteresuje za ruske pisce, dok mu ovaj govori o <strong>D’Anunciju </strong>– brijući ga tek otvorenim sapunom. Uzbudljiva anegdota ispletena oko te slučajnosti završava se jednom od pukotina kroz koju u <em>Put u Gonars</em> uvire onaj drugi <em>Gonars</em>, ovde prisutan samo u tragovima: alergija kod vojnika razvila se jer je sapun napravljen od ljudskog mesa.</p> <p> Kroz brojne pripovedačke/autorske komentare pomalja se jasna ideologija: "Jer što je to tražiti slobodu u bijegu od prostora slobode koji ti, nakon što ga sam za sebe izboriš, ne jednom baš u tvoje ime, oduzmu drugi uvjeravajući te da to čine tebi i za tebe, i da će ti, kada to obave, uvjeravaju te, darovati bolji svijet? A tebi je možda bio dobar i onaj u kojem si se ionako bez pitanja i najave zatekao i koji sad za tebe netko drugi, opet bez pitanja i najave, popravlja." (str. 118.) Donekle odslikavajući način na koji <strong>Tolstoj</strong> tretira <strong>Napoleona</strong>, ovaj roman, doduše s mnogo više <em>sprdnje</em>, prikazuje vođe kao nešto najgore što može da se desi bilo kom običnom čoveku koji samo želi da živi svoj život, pomalo kao u pesmi <strong><em>Hero</em></strong> benda <strong>Family of the Year</strong>.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/mHeK0Cwr9sg" width="600"></iframe></p> <p> Mada je pripovedač/autor svakako pre na strani partizana ["za razliku od komunizma, u fašizam i ustaštvo utkano je zlo" (str. 276.)], najgore je prošao<strong> Tito</strong> – možda baš i zbog toga – jednom od odvratnijih slika u istoriji književnosti. Još pre nego što će, zajedno sa<strong> Staljinom</strong>, biti nazvan "ispičuturom" (str. 242.), saznajemo da je Tito "pojeo blanširani fetus janjeta – tog nerođenog komada mesa [...] koji su samo za Maršala njegovi posilni drugovi čupali iz majčine utrobe." (str. 241.) Svako ko je proživeo više od petnaestak godina u našoj civilizaciji zna da je ovde skoro pa gore nego ubiti majku ili oca dirnuti u <em>nerođeni fetus</em>. Ipak, čini se da je ovaj detalj prisutan ne toliko zbog svoje potentnosti da izazove mržnju prema vođi (nasuprot običnom čoveku), koliko kao posledica preterivanja rableovskog tipa.</p> <p> Slično se dešava i u važnoj i relativno dugoj anegdoti s kraja romana, onoj o bakarskim ilegalcima koji se u svom skloništu ponapijaju, a potom <em>jedni druge do krvi muče</em>, navodno u svrhu pripreme za diverziju, da bi konačno izašli na svetlost dana tek po oslobođenju. Tada sretnu partizana koji ih pita ko su i gde su bili. Jedan od <em>ilegalaca</em> kaže kako su ih Nemci mučili. Na pitanje gde, on oda vlasnika skloništa koji im je donosio hranu i piće i koji im je "uzeo šibice" da se ne bi, pijani, zapalili. Partizani dotičnog, naravno, uhapse i streljaju kao kolaboranta. Ova krajnje rableovski hiperbolisana, usiljeno humoristična, nerealistična epizoda u inače realističkom romanu šteti pomno konstruisanoj <em>dezerterskoj filozofiji</em>, i to, čini se, nenamerno, jer kao da pokazuje da su dezerteri baš onako negativna pojava kakvim ih predstavlja militaristički diskurs. Mada će većinu ilegalaca kasnije gristi savest, a jedan će se čak i ubiti, način na koji je ova "duhovita" epizoda struktuirana, s tragičnim krajem koji je niskim udarcem svaljen na partizane, čini od nje slabu tačku u ideologiji koju sam roman zagovara.&nbsp;</p> <p> Uprkos povremenom problemu da se zaustavi nekontrolisana rableovska bujica reči, od koje, naravno, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/nekriticnost-humora">pate mnogi tekstovi</a>, <em>Put u Gonars</em> je zaista dobar roman. Uobičajene kritičarske pojmove ovde nije ni nužno pominjati: mnogobrojni karakteri su besprekorno uobličeni, radnja je dinamična, smislena i smisonosna, a uostalom i uzbudljiva. Mada se ne može reći da je forma, iako zasnovana na nekakvoj logici toka svesti, naročito eksperimentalna, a i sama tema Drugog svetskog rata nekima može da deluje relativno arhaično, ovaj roman je danas ipak aktuelan i potreban. Priča o pretprošlom zapravo je priča o prošlom ratu: unuk Nikole Luzera pripoveda u trenutku ratova devedesetih, kada besno i očajno posmatra reaktualizaciju fašizma i propast bratstva i jedinstva – još jedno oslobođenje u lancu netraženih oslobođenja. Na osnovu logike imena koje dele junak, pripovedač i autor, kao i cikličnog kretanja istorije koja na ovom prostoru, kako sam roman pokazuje, večito ostavlja nerešena pitanja, moglo bi se reći da <em>Put u Gonars</em> takođe govori o jednom uvek potencijalnom, budućem ratu.</p> <p> Svojom filozofijom dezerterstva, po kojoj "niti jedan narativ" nije veći "od jednog jedinog ljudskog bića" (str. 292.) poručuje nam da bi trebalo da ga izbegnemo, ali se, izgleda, tome previše ne nada.</p> Dunja Ilić Tue, 19 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rat-kakav-zaista-jest http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rat-kakav-zaista-jest U pripremi domaća aplikacija s audioknjigama <p> Uz aplikaciju book&amp;zvook književnost na južnoslavenskim jezicima moći ćete slušati kao glazbu.</p> <p> Ako ne čitate dovoljno i izgovor vam je taj što nemate vremena, ovo je vijest za vas. Budimo realni, vrlo vjerojatno dosta tog vremena provodite na svojim pametnim telefonima, a upravo tu činjenicu <strong>Ljubica Letinić </strong>i <strong>Lana Deban</strong> okrenule su u korist kulture i osmislile <strong>book&amp;zvook</strong>, aplikaciju za slušanje književnosti na južnoslavenskim jezicima, a u ponudi je dvadesetak biranih naslova koje čitaju vrhunski glumci, katkad i sami autori.<br /> <br /> ,,Naša aplikacija je za sve više ljudi sa sve manje vremena'', kaže Ljubica Letinić, nagrađivana radijska autorica o aplikaciji book&amp;zvook. Još je u testnoj fazi, objašnjava, ali se lansiranje očekuje vrlo brzo, u narednih nekoliko tjedana. ,,Moja kolegica Lana Deban, koja je dramska ton-majstorica, i ja zvukom se bavimo preko 20 godina i već smo dugo razmišljale o projektu audioknjige, ali dosad nam se nije činilo da je došao trenutak za to. Sada jest, zahvaljujući pametnim telefonima, sve skupa je jako praktično, knjiga ti je tu, uvijek pri ruci i zašto ne isprobati u trenucima kad vidiš da imaš pola sata praznog hoda. Dođeš u čekaonicu, čekaš i, zašto ne, slušaš knjigu'', kaže Letinić. Vani, gdje su audioknjige na aplikacijama uobičajene, ljudi obično slušaju uz kućanske ili bilo kakve mehaničke poslove, uz hobi i rekreaciju, baš kao što to čine i s glazbom. Hrvati se, s druge strane, na slušanje književnosti tek trebaju 'navući'.<br /> <br /> ,,Postoji još uvijek predrasuda da je audioknjiga pomagalo za slijepe. Svakako jest, ali se zapravo njen potencijal sve više prepoznaje u općoj populaciji. Ljudi audioknjige vole jer ih mogu slušati bilo kada, potom zato što mogu raditi i nešto drugo dok čitaju, a i jer vole da im netko čita. To ih podsjeća na intimna iskustva ranog djetinjstva, a mi, na kraju krajeva, do toga što nam se sviđa u književnosti i jesmo došli prije svega slušanjem. Uostalom, kad pogledate razvoj čovjeka, vidjet ćete da je navika i kultura slušanja znatno duža od one čitanja'', kaže Letinić koja je cijene svojih audio-izdanja s kolegicom Deban definirala s obzirom na platežnu moć u Hrvatskoj.<br /> <br /> ,,Cijene audioknjiga vani se kreću kao i cijene tiskanih, ponegdje su i dvostruko skuplje. Kako kod nas ljudi još nemaju naviku slušanja knjige, nismo ih za početak htjeli prepasti s previsokim cijenama, a opet, bilo je teško odrediti onu pravu, budući da je proces proizvodnje audioknjige jako skup'', objašnjava. <em><strong>Što je muškarac bez brkova</strong></em>, roman <strong>Ante Tomića</strong> kojeg čita pokojni glumac <strong>Ivica Vidović</strong>, na aplikaciji book&amp;zvook košta, primjerice, 66 kuna, a <em><strong>Grobnica za Borisa Davidoviča</strong></em> <strong>Danila Kiša</strong> u interpretaciji<strong> Mikija Manojlovića</strong> 74 kune.<br /> <br /> ,,U ovom trenutku raspolažemo s dvadesetak naslova, ali nismo ih sve producirale Lana i ja. Prikupile smo i druga izdanja za koja nam se činilo da ih vrijedi emitirati. U Zagrebu je tako prije deset godina jedna mala producentska kuća snimila tada najpopularnijih nekoliko domaćih pisaca, spomenutog Antu Tomića kojeg čita Vidović, <strong>Zorana Ferića</strong>, njegovog <em><strong>Anđela u ofsajdu</strong></em>, kojeg čita<strong> Pero Kvrgić</strong> i <strong>Miljenka Jergovića</strong>,<em><strong> Sarajevski Marlboro</strong></em>, kojeg čita <strong>Mustafa Nadarević</strong>. I već to, Kvrgić koji čita Ferića, Vidović Tomića, samo po sebi je super iskustvo. U suradnji smo i s kućom Reflektor u Beogradu, koja je u međuvremenu prestala producirati knjige, ali su prije šest godina proizveli šest audio-naslova. Od njih smo preuzeli <em>Grobnicu za Borisa Davidoviča </em>od Kiša, a u pregovorima smo i za ostale naslove. Iza projekta je pisac <strong>Vladimir Arsenijević</strong> i produkcija je vrhunska'', kaže Letinić.<br /> <br /> Među audioknjigama koje nudi book&amp;zvook su i <em><strong>Sjećanje šume</strong></em> <strong>Damira Karakaša</strong>, kojeg je pročitao <strong>Živko Anočić</strong> i <em><strong>Ježeva kućica</strong></em> <strong>Branka Ćopića</strong> u kojemu je narator <strong>Sven Medvešek</strong>, a glasove životinjama posudili su <strong>Filip Križan</strong>, <strong>Jelena Miholjević</strong>, <strong>Livio Badurina</strong>, <strong>Filip Šovagović</strong>,<strong> Elizabeta Kukić</strong> i <strong>Lela Margitić</strong>. Muziku je komponirao <strong>Dubravko Robić</strong>. Tu su i<em><strong> Ljubavni roman</strong></em> <strong>Ivane Sajko</strong> te <em><strong>Hotel Zagorje</strong></em> <strong>Ivane Bodrožić</strong>, koja je svoju knjigu sama pročitala. ,,To ne mogu svi autori, ali onda kad mogu, to je najbolja varijanta'', kaže Letinić kojoj je ključno što više proširiti fond.<br /> <br /> ,,Za iduću godinu smo dogovorili <strong>Vladana Desnicu</strong> te <em><strong>Jezik ptica</strong></em> <strong>Fariduddina Attara</strong> u prijevodu <strong>Sande Hržić</strong> i <strong>Darka Rundeka</strong>, za koje se nadamo da će nam je čitati. Želimo uvesti i lektirne naslove kako bismo što više djece pozvali u svijet knjige. Namjeravamo uključiti i popularna izdanja, svakako i publicistiku'', kaže Letinić.<br /> <br /> Stoga, telefone u ruke i u more aplikacija svojih pametnih zaslona ubacite i jednu za književno bogaćenje!<br /> <br /> Izvor: <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/citali-biste-ali-nemate-vremena-uz-njihovu-aplikaciju-vise-nema-takvih-izgovora-20191117">link</a>, foto:&nbsp;<a href="https://www.pexels.com/@brett-sayles">Brett Sayles&nbsp;</a>&nbsp;<br /> &nbsp;</p> <p> <br /> <br /> <br /> &nbsp;</p> Booksa Booksa Mon, 18 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/u-pripremi-domaca-aplikacija-s-audioknjigama http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/u-pripremi-domaca-aplikacija-s-audioknjigama VIDEO: Aminatta Forna u Booksi <p> U Booksi je gostovala nagrađivana književnica, članica žirija prestižnih književnih nagrada, sveučilišna profesorica i aktivistica Aminatta Forna.</p> <p> U Booksi je gostovala nagrađivana književnica, članica žirija prestižnih književnih nagrada, sveučilišna profesorica i aktivistica<strong> Aminatta Forna</strong>.</p> <p> S Booksinom <strong>Miljenkom Buljević</strong> razgovarala je o svom profesionalnom putu od pravnice i novinarke do književnice, svojim korijenima i životu u različitim dijelovima svijeta, istraživanju koje je provela za roman <strong><em>The Hired Man</em></strong>, čija je radnja smještena u Hrvatskoj i razlozima za to te mnogim drugim temama.</p> <p> Aminatta Forna rođena je u Škotskoj, a odrasla u Sierra Leoneu i Velikoj Britaniji. Dio života provela je u Iranu, Thailandu i Zambiji.</p> <p> Autorica je nagrađivanih romana koji su prevedeni na dvadesetak jezik, a eseje je objavljivala u časopisima i novinama Freeman’s, Granta, The Guardian, LitHub, The Nation, The New York Review of Books, The Observer i Vogue. Pisala je priče za BBC radio te radila TV doumentarce među kojima su The Lost Libraries of Timbuktu (BBC Television, 2009) i Girl Rising (CNN, 2013).</p> <p> Njezin novi roman <em><strong>Sreća</strong></em> trenutno je u užem izboru za Ondaatje Prize i Jhalak Prize, a nominiran je i za Europsku književnu nagradu za fikciju.</p> <p> Forna je bila članica žirija za književne nagrade Samuel Johnson Prize, the Bailey Prize for Women’s Fiction, the Sunday Times EFG Short Story Award, the Caine Prize i the International Man Booker Prize. Osnovala je 2003. Rogbonko Project za izgradnju škole u selu u Sierra Leoneu. Organizacija vodi i nekoliko projekata u području obrazovanja&nbsp; odraslih, sanitarnih potreba i mentalnog zdravlja.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/3eGENS-C0ss" width="600"></iframe></p> <p> Gostovanje se odvilo u sklopu projekta <em>Korak dalje – prema uključivoj kulturi</em> kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Organizacija događaja sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.</p> Booksa Booksa Sat, 16 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-aminatta-forna-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-aminatta-forna-u-booksi Doktor Ostojić u finalu Nagrade Kamov <p> Vaš i naš omiljeni doktor osvaja književni svijet!</p> <p> Zbog, kako kažu iz <a href="https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/novosti/finale-nagrade-kamov?fbclid=IwAR3N7_jYNWdUwhcquPUvoJDwBc8SmNLRRcsWxF8mkgYQZz15LBSv3MVBB_c">H.D.P</a>.-a, velikog broja vrlo kvalitetnih naslova, ove godine žiri Nagrade Kamov (<strong>Zoran Ferić</strong>, predsjednik žirija, <strong>Dorta Jagić</strong> i <strong>Igor Mandić</strong>) odlučio je u finale uvrstiti sedam naslova,a ne pet kako su prethodno <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/polufinalisti-nagrade-janko-polic-kamov">najavili</a>.</p> <p> Čestitamo svima, ali posebno smo sretni zbog našeg <strong>Doktora Ostojića</strong> i njegova pojmovnika&nbsp;<strong><em>Upomoć, pročitali smo knjigu!</em></strong>&nbsp;koji smo objavili u suradnji s Kurzivom kao jedan od naslova u seriji pojmovnika o kritici u različitim umjetničkim poljima. Urednice izdanja su<strong> Miljenka Buljević</strong> i <strong>Vanja Bjelić Pavlović</strong>.</p> <p> U finalu Kamova su još i :</p> <p> <strong>Senko Karuza</strong>, <em><strong>Fotografije kraja</strong></em>, Meandar Media, Zagreb, 2018.<br /> <strong>Maša Kolanović</strong>,<em><strong> Poštovani kukci i druge jezive priče</strong></em>, Profil, Zagreb, 2019.<br /> <em><strong>Zvonimir Mrkonjić</strong></em>, <em><strong>Reciklažno dvorište</strong></em>, Meandar Media, Zagreb, 2019.<br /> <strong>Nikola Petković</strong>, <strong><em>Put u Gonars</em></strong>, Profil, Zagreb, 2018.<br /> <strong>Borivoj Radaković</strong>, <em><strong>Hoćemo li sutra u kino</strong></em>, V.B.Z., Zagreb, 2018.<br /> <strong>Milana Vuković Runjić</strong>, <em><strong>Majstori u mojoj kući</strong></em>, Vuković&amp;Runjić, Zagreb, 2018.</p> <p> Na natječaj je pristiglo 106 knjiga objavljenih u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2019. godine.</p> <p> <br /> Nagrada Janko Polić Kamov bit će dodijeljena u četvrtak 21. studenog 2019.</p> <p> Nagradu je ustanovilo Hrvatsko društvo pisaca 2014. godine, a kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost, međutim nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.</p> Booksa Booksa Fri, 15 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/doktor-ostojic-u-finalu-nagrade-kamov http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/doktor-ostojic-u-finalu-nagrade-kamov Okrugli stol o tome tko je najvažniji u književnosti <p> Tijekom priprema oko održavanja OSOTTJNUK-a u Booksi, Nadstojnica Merida razgovarala je s mnogima iz branše i imala je što i čuti!</p> <p> Za razliku od njezina ujaka, Nadstojnika <strong>Luciana</strong>, Nadstojnica <strong>Merida</strong> ne uzbuđuje se previše oko Interlibera. Još početkom rujna izdavačima je poslala befel da se poslije onog službenog samo za nju priredi Mali Neslužbeni Interliber u prostorijama literarne ubožnice smještene na adresi Martićeva 14d. Mali Neslužbeni Interliber trajat će tri dana i nakladnici će imati prigodu upoznati premijerku Bookse sa svojim novitetima i drugim uspješnicama.</p> <p> Pa što si ona umišlja, čulo se po kuloarima, nije li to drskost prve kategorije!? Nadstojnica Merida Blagonaklona nije marila za otrovne jezike. Neka samo klepeću, ta što su očekivali – zar priliči jednoj kontesi i Nadstojnici klamzati po velesajamskih halama i naguravati se s pučanima!? Osim toga zauzeta je pripremama <em>Okruglog stola o tome tko je najvažniji u književnosti</em> (OSOTTJNUK), a koji će se održati u Booksi odmah poslije Malog Neslužbenog Interlibera.</p> <p> Pripreme OSOTTJNUK-a bijahu iscrpljujuće. Čuli su se grubi i nepomirljivi stavovi, jer gotovo svi u lancu proizvodnje knjige mišljahu da su baš oni najvažniji.</p> <p> Prvo su došli iz <strong><em>Vijeća nakladnika</em></strong> i ovako rekoše:</p> <p> „Gledajte, Visosti, lijepo je što Booksa ulaže napore oko održavanja OSOTTJNUK-a, ali po nama je to posve nepotrebno. Najvažniji čimbenik smo, dakako, mi nakladnici. Bez nas uopće ne bi ni bilo književnosti, jer na našim je plećima upregnuti sve ostale kotačiće u lancu. Nakladnici su <strong>Modrići</strong> u ovoj igri, dakle organizatori i srce svih akcija koje se događaju na terenu. Bez nas bi mladež u neznanju kljucala po mobitelima, jer knjiga, oprostit ćete, ne bi ni bilo. Svi ostali su manje važni, ta to se vidi iz svemira: Kineski zid i neupitna najvažnija važnost nakladnika!"</p> <p> „A pisci", odvažila se Nadstojnica Merida, „zar nisu i oni barem jednako važan faktor, da ne kažem čimbenik?"</p> <p> „Hahahaha… kašlj, kašlj…", grohotom se nasmijaše iz <em>Vijeća Nakladnika</em>, „ta nemojte nas nasmijavati, zagrcnut ćemo se. Ta skribenčad je važna koliko i morski ježinci na koje možete stati ako ne pazite. Pisanje je bazična rabota, izmišljavaju nekaj i onda to hite na papir, ma hajte, molim vas."</p> <p> Potom se ukazaše iz <strong><em>Vijeća urednika</em></strong> i ovako kazahu:</p> <p> „Neka Vaša Svjetlost poživi još tisuću ljeta! Neizrecivo je važno održati ovaj <em>Okrugljak</em> i stvari istjerati, štono kažu, na čistac. Poznato nam je višestoljetno paunsko šepurenje nakladnika koji i dan-danas žive u uvjerenju kako bez njih ni sunce ne bi moglo izaći.Takovu nepriličnu kokodakanju valja napokon stati na kraj, jer pazite, molim fino, svakom pučkoškolcu razvidno je da najvažniji smo upravo mi – urednici. Bez nas, hrabrih rudara, književnost bi bila tek apstraktan pojam, mi smo, neka nam Vaša Svjetlost dopusti podvući, isto što i <strong>Harvey Keitel</strong> u <em>Pulp Fictionu</em>, odrađujemo najprljaviji posao, čistimo nered koji drugi ostave za sobom i iz običnog blata pravimo slasne ili barem relativno slasne literarne delicije."</p> <p> „A što je s drugima", drznu se opet Merida, „na priliku – pisci, nemaju li i oni određenu ulogu u svemu?"</p> <p> „Aaaarghhahaha… kašlj, kašlj… Vaša Svjetlost sklona je bizarnom humoru! Pisci!? Ta sama vam riječ kaže – pisci su poput vrtićke dječice što prstima nekaj obojaju i kažu, gle – naslikal sam žirafu! A gdje je ta žirafa!? Ta bratija je, ako izvolite primiti na znanje, upravo kamen spoticanja. Usporavajući faktor književnosti! Bez urednika njihove mjesečarsko-smušenjačke pripovijesti ne bi imale nikakvog, pa makar i jedva dohvatljivog smisla. Pa sve nam živce popiše, eto, budite pametna."</p> <p> Dojahaše onda iz <strong><em>Vijeća književnih kritičara</em></strong>, te uzeše riječ:</p> <p> „Navratismo tek iz poštovanja prema Vašoj Osobi, a u vezi OSOTTJNUK-a nemamo što kazati, osim da se tu nema oko čega raspravljati. Stvar je jasna i bistra, da jasnija i bistrija ne može biti – bez nas, kritikusa, književnost bi običnom puku ostala zanavijek nedokučiva. Mi smo ti koji odvajaju žito od kukolja, tumačimo djela, tranširamo ih i pojašnjavamo, definiramo i stavljamo na svoje mjesto, pa je tek poslije tog nevjerojatno teškog posla i samom uredniku i piscu napokon jasno o čemu se tu, k jarcu, radi. Vidite, oni to pišu, uređuju, lektoriraju, dizajniraju, tiskaju i sve ostalo, ali ako mi ne rastumačimo stvari – oni nemoćnici ne bi ni znali na čemu rmbaju i koliko je vrijedno truda. Književni kritikusi na vrhu su piramide ili ako hoćete, mi smo kano ona zvijezda sjajna što je natakarite gore na božićni bor. Bez nas, to bi bio tek okićen bor, drugo ništa."</p> <p> Nadstojnica Merida već je skoro dehidrirala, ali ipak smože snage, te naloži neka joj privedu i <strong><em>Vijeće pisaca</em></strong>. I kad ovi dođoše baš ništa ne rekoše sami od sebe, već mučahu i samo stajahu ondje poput pokislih jorgovana.</p> <p> Nadstojnica im natoči po dva prsta prvoklasna francuskog konjaka, te ih priupita što oni misle – tko je najvažniji u nastajanju književnog djela, tko je najsjajniji dragulj u toj kruni, te kakvo će oni stajalište zauzeti na predstojećem OSOTTJNUK-u.</p> <p> „A slušajte, draga, to vam je sve baš jedna velika zavrzlama. Nakladnici su veliki <em>džekovi</em> i vjerojatno i najvažniji. Jer su nakladnici, ne možeš ništa bez njih. S druge strane, ne možeš ni bez urednika, u njih je velika moć i sve vide, čovječe, svaku, pa i najmanju budalaštinu odmah uoče. Onda kritikusi, u njih je opet velika mudrost, rastumače sve i presuđuju. Ne možeš ni bez lektora, ma nikako, a i ovi što dizajniraju, ajmo reć uobličavaju knjigu u nešto svidljivo i poželjno, također su važni i nezamjenjivi, u njih je velika imaginacija, da. Teško je reći, eh, a što ćemo bez slovoslagača? Svi bome junački odrađuju svoje i surađuju s drugima i…"</p> <p> „Dobro", lupi Merida nadstojničkim štapom po stolu od žeženog mahagonija, „a što je s vama, piscima, kako sebe vidite u cijeloj priči?"</p> <p> Pisci se zgledaše, otpiše konjaka, pa ovako rekoše: „A, slušajte, mi, eto nešto smislimo i napišemo, a to je uglavnom sve temeljeno na našim životima i onda to u jednom trenutku pošaljemo urednicima. Oni se narade, uf, još kako, i dalje onda ide sve svojim tokom."</p> <p> „Pa ne može se reći da niste važni, na neki način bez vas ne bi bilo književnosti, čak štoviše – ne uviđate li da od vas sve i počinje?"</p> <p> Pisci se zbuniše, te se u neprilici po glavama počešaše.</p> <p> „Hmm… da, ako tako postavite stvari, da, ali gledajte – ako mi ne bismo pisali, već bi se našao netko drugi, neš ti posla. Bojim se da mrvicu precjenjujete našu ulogu, draga, naime, iz naše točke gledišta, jedino smo mi, pisci, zamjenjivi. A i ne žalimo se, pazite, ima slučajeva kad dobijemo i nekakav honorar od nakladnika. To je isto lijepo, šta ne? I Ministarstvo nam katkad tutne izdašnu potporu u džep. I pjesnici isto znaju dobiti."</p> <p> Merida u nevjerici otpuhnu: „Jeste za čaj?"</p> <p> „Može, hvala, ako može s rumom, prosimo lijepo, vrlo ste ljubazni. I ako imate koji keksić…"</p> <p> &nbsp;</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/gill76915/" target="_blank">gill76915</a></p> <p> F.B., 15. studenog 2019., Zagreb</p> <p> &nbsp;</p> F. B. Fri, 15 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/okrugli-stol-o-tome-tko-je-najvazniji-u-knjizevnosti http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/okrugli-stol-o-tome-tko-je-najvazniji-u-knjizevnosti Nominirani naslovi za nagradu Libar za vajk <p> Objavljen je popis petnaest naslova koji se natječu da ih pulski sajam knjiga sačuva zauvijek.</p> <p> Knjige koje vrijede ostaju zanavijek, odnosno, <em>za vajk</em>. Upravo takva djela promiče književna nagrada Libar za vajk, utemeljena 2014. godine, a koja se dodjeljuje u sklopu pulskog književnog sajma <em><a href="http://www.sanjamknjige.hr/hr/2019/naslovnica/">Sa(n)jam knjige</a></em>. Petnaest naslova nominiranih za ovu nagradu koja će pobjedničko djelo afirmirati kao vrijedno čuvanja kroz generacije objavljeno je na medijskoj konferenciji održanoj u četvrtak, 14. studenog u Medulinu. Tom prigodom otvoren je i Trezor u medulinskoj Osnovnoj školi dr. Mate Demarina, jedinstveno mjesto koje čuva nagrađene naslove.&nbsp;<br /> <br /> Na konferenciji su sudjelovali direktorica sajma <strong>Magdalena Vodopija</strong>, načelnik Općine Medulin <strong>Goran Buić</strong>, direktor turističke zajednice Općine Medulin <strong>Enco Crnobori</strong> i voditeljica prodaje sajma <strong>Vlatka Balinčić</strong>, a prisutne je pozdravila i ravnateljica Osnovne škole u Medulinu <strong>Emanuela Pinzan Chiavalon</strong>.<br /> <br /> U izbor za ovogodišnju nagradu Libar za vajk ušli su knjižni naslovi nakladnika koji sudjeluju na 25. sajmu <em>Sa(n)jam knjige u Istri</em>, a objavljeni su od 1. listopada 2018. do 1. listopada 2019. godine. Izbor petnaest nominiranih naslova i sastavio je stručni žiri, knjižari <strong>Vlatka Balinčić</strong>, <strong>Dražen Dabić</strong> i <strong>Dragana Vujatović</strong>&nbsp;te knjižarka<strong> Marina Habuzin</strong>.<br /> <br /> Nominirani naslovi su:<br /> <br /> <strong>Didier Eribon</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/povratak-u-reims"><em><strong>Povratak u Reims</strong></em></a> (Multimedijalni institut i Sandorf);<br /> <strong>Maja Haderlap</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/andjeo-zaborava"><em><strong>Anđeo zaborava</strong></em></a> (Disput i Hrvatsko filološko društvo);<br /> <strong>Ted Hughes</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/rodjendanska-pisma"><em><strong>Rođendanska pisma</strong></em></a> (Fraktura);<br /> <strong>Zlatko Karač</strong>, <em><strong>Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj: Osmanska i suvremena baština</strong></em> (Arhitektonski fakultet, UPI-2M plus);<br /> <strong>Damir Karakaš</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiga-o-jobu"><em><strong>Proslava </strong></em></a>(Naklada OceanMore);<br /> <strong>Reinhard Kleist</strong>, <em><strong>Nick Cave mercy on me</strong></em> (Strip centar Tino);<br /> <strong>Maša Kolanović</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/postovani-kukci-i-druge-jezive-price"><em><strong>Poštovani kukci i druge jezive priče</strong></em> </a>(Profil knjiga);<br /> <strong>Srečko Kosovel</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/integrali"><em><strong>Integrali </strong></em></a>(MeandarMedia);<br /> <strong>Predrag Lucić</strong>, <em><strong>Cervantesov trg: sabrane drame i songovi </strong></em>(Jesenski i Turk);<br /> <strong>Josip Mlakić</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/skica-u-ledu"><em><strong>Skica u ledu</strong></em></a> (Fraktura);<br /> <strong>Chigozie Obioma</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/orkestar-manjina"><em><strong>Orkestar manjina</strong></em></a> (Hena com);<br /> <strong>Gregor von Rezzori</strong>, <em><strong>Memoari jednog antisemita</strong></em> (Gymnasium);<br /> <strong>Paco Roca</strong>, <em><strong>Kuća </strong></em>(Naklada Fibra);<br /> <strong>Viktor Šklovskij</strong>, <em><strong><a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/sentimentalno-putovanje-1548688041">Sentimentalno putovanje</a>: uspomene, 1917.–1922.</strong></em> (Fraktura);<br /> <strong>Evelina Turković</strong>, <em><strong>Slika od zvuka; zvuk u vizualnoj umjetnosti</strong></em> (Durieux i Hrvatska selekcija AICA).<br /> <br /> Nagradu, staklenu skulpturu dizajnera <strong>Mauricija Ferlina</strong> i 7.000 kuna, osvajaju i nakladnik i autor knjige, a sponzoriraju je Arena Hospitality Group, Općina Medulin i TZ Općine Medulin. O tome koja će od nominiranih knjiga ponijeti titulu Libra za vajk 2019. odlučit će glasovi kupaca pulskog sajma u razdoblju od 5. do 14. prosinca. Glasanjem za najbolju knjigu posjetitelji će istovremeno sudjelovati i u nagradnoj igri, a nagrade će biti nominirani naslovi.&nbsp;</p> <p> Nagradu Libar za vajk pulski sajam<em> Sa(n)jam knjige </em>utemeljio je prije pet godina i danas je prepoznata kao važna nagrada koja ukazuje na dostignuća hrvatskih nakladnika. Dosadašnji dobitnici nagrade su <strong>Miljenko Jergović </strong>i Fraktura za knjigu <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/u-potrazi-za-autenticnim-sarajevom"><strong><em>Sarajevo, plan grada</em></strong></a>, <strong>Olja Savičević Ivančević</strong> i Sandorf za knjigu <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/sto-vam-znaci-ljubav"><em><strong>Pjevač u noći</strong></em></a>,<strong> Orhan Pamuk</strong> i Vuković &amp; Runjić za knjigu <em><strong>Čudno je u mojoj glavi</strong></em> i <strong>Ješa Denegri</strong> i Agroinova za knjigu <em><strong>Gorgona</strong></em>.&nbsp;<br /> <br /> Ideja Trezora nagrade Libar za vajk, istaknula je direktorica sajma Magdalena Vodopija, razvila se ,,iz težnje da se knjigama, nositeljicama titule Libar za vajk dužna pažnja posveti i stvaranjem mjesta gdje će vrijedni naslovi biti dostojno izloženi i posebno čuvani.'' Trezor je oblikovao <strong>Igor Zirojević</strong>, pulski fotograf i dizajner, a zaštitnici su mu Općina Medulin i Turistička zajednica Općine Medulin.<br /> <br /> Veselimo se saznati koji će sljedeći naslov biti sačuvan <em>za vajk</em>!<br /> <br /> Izvor: <a href="http://www.sanjamknjige.hr/hr/2019/sajam/novosti/objavljene-nominacije-za-libar-za-vajk/">link</a>, foto: Sa(n)jam knjige&nbsp;<br /> <br /> &nbsp;</p> Booksa Booksa Thu, 14 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nominirani-naslovi-za-nagradu-libar-za-vajk http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nominirani-naslovi-za-nagradu-libar-za-vajk Top 5 na Interliberu <p> Koji su naši književni favoriti na jednom od najvažnijih (književnih) događanja u zemlji?</p> <p> <br /> Sajam Interliber, možemo slobodno reći najveća je književna manifestacija u Hrvatskoj, i upravo je u tijeku na Zagrebačkom velesajmu. Ove godine traje od 12. do 17. studenog.</p> <p> Više od 350 izlagača predstavit će se u 3 paviljona Velesajma, a tu su i različiti sadržaji za sve uzraste: od predstavljanja novih knjiga, druženja i razgovora s književnicima, susreta nakladnika, knjižara i knjižničara, do književnih čitaonica i radionica, okruglih stolova, kvizova, dodjela književnih nagrada, aukcije starih i rijetkih knjiga...</p> <p> Istaknimo samo Premium program, koji je najavljen kao program namijenjen "ozbiljnim književnim temama" i koji će ugostiti i inozemne pisce, a uređuju ga eminentni urednici hrvatske književne scene. Ostatak bogatog programa ovogodišnjeg sajma provjerite na njegovim <a href="https://www.facebook.com/events/495179601212824/">Facebook eventu</a>.</p> <p> Budući da se recenzijama domaćih i regionalnih autorica i autora bavimo u rubrici <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike">Kritike</a>, ovdje vam donosimo naš TOP 5 stranih autorica i autora koje ćemo narednih mjeseci rado čitati.</p> <p> <strong>Lucia Berlin</strong>, <em><strong><a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/vecer-u-raju-blistave-i-mocne-price-majstorice-americke-proze-20191113">Večer u raj</a>u</strong></em> (prijevod&nbsp;<strong>Vjera Balen-Heidl</strong>, izdavač Naklada Oceanmore)</p> <p> "Čitanje samo jedne knjige američke spisateljice Lucije Berlin iznimno je čitateljsko iskustvo, ono koje vas intimno dira na način na koji to čini velika književnost, a to nakon njene prve u nas prevedene zbirke <em><strong>Priručnika za spremačice</strong></em>, potvrđuje i nedavno objavljena, druga zbirka <em>Večer u raju</em>", piše <strong>Katarina Luketić</strong> za <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/vecer-u-raju-blistave-i-mocne-price-majstorice-americke-proze-20191113">tportal</a>. "U svim tim pričama ženski su karakteri dominantni, a teme ženske emancipacije i podređenosti, (ne)komunikacije u obiteljskim i bračnim vezama, ograničenja sredine, solidarnosti, prava na vlastiti izbor i ljubav zapravo ključne. Berlin se tako pridružuje povorci suvremenih majstorica pripovijedanja (poput <strong>Alice Munro</strong>, <strong>Margaret Atwood</strong>, <strong>Dubravke Ugreši</strong>ć) koje borbu za žensko oslobođenje izvanredno prevode u jezik književnosti." Dodajmo samo da knjiga ima jedne od najljepših <a href="https://www.instagram.com/p/B39LjGBpKzv/">korica</a> s kojima smo se susreli!</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Han Kang</strong>, <a href="https://hena-com.hr/knjige/cijena/ljudska-djela"><em><strong>Ljudska djela</strong></em></a> (prijevod <strong>Mirna Čubranić</strong>, izdavač Hena Com)</p> <p> Najednom se zapitaš: kad tijelo umre, što se dogodi s dušom? Koliko se dugo zadrži uz svoj nekadašnji dom? U jeku krvlju ugušenog studentskog ustanka u Gwangjuu 1980., petnaestogodišnji dječak Dong Ho nemilosrdno je ubijen. Njegova smrt u romanu figurira kao ulazna i izlazna rana, a kroz vizure njegova prijatelja, urednice koja se bori s cenzurom, bivšeg zatvorenika i tugom shrvane dječakove majke rasplest će se Dong Hoova priča, ali i sudbine mnogih drugih zahvaćenih ovom povijesnom epizodom krutog režima, političke brutalnosti i nehumanosti. Pitanje koje se neizbježno nameće jest: kako dijametralno suprotna ljudska djela – nasilje i dostojanstvo – mogu supostojati?</p> <p> Ovaj roman, premda posve tematski drukčiji od prethodne <em><strong>Vegetarijanke</strong></em>, čiji su engleski, pa onda i hrvatski, prijevod pratile određene <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/pronadjeno-u-prijevodu">kontroverze</a>, nastavak je autoričine poetike nasilja. Iako je pritisnuta bremenom stvarnih povijesnih događaja, riječ je o punokrvnoj priči koja se čita više kao izvrsno ispisana kolektivna povijest nasilja negoli kao politička kritika.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Elena Ferrante</strong>, <a href="https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/drama/mucna-ljubav"><em><strong>Mučna ljubav</strong></em></a> (prijevod <strong>Ana Badurina</strong>, izdavač Profil)</p> <p> Mučna ljubav, romaneskni prvijenac Elene Ferrante kojim se popularna talijanska spisateljica predstavila svijetu, priča je o kompleksnom odnosu majki i kćeri, kompliciranom čvoru laži, emocija i zajedničke prošlosti koja ih veže. Delia, autorica stripova koja živi u Rimu, iščekuje posjet svoje majke Amalije, koja ne dolazi kako je bilo planirano, ali je naziva i nesuvislim objašnjenjima daje naslutiti da nešto nije u redu. Dan nakon zadnjeg poziva, Delia saznaje da joj se majka utopila i odlazi na njezin pogreb. Nakon posljednjeg ispraćaja odlazi na putovanje kaotičnim ulicama rodnog Napulja kako bi rekonstruirala majčine posljednje dane, istinu o svojoj obitelji, ali i svemu što je duboko potisnula.</p> <p> U Italiji je prije koji dan objavljen najnoviji roman ove omiljene autorice, čiji ćemo hrvatski prijevod dobiti dogodine.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>André Aciman,&nbsp;<a href="https://znanje.hr/product/zovi-me-svojim-imenom/279021?gclid=EAIaIQobChMI-uWSr_7m5QIViOR3Ch23ZA84EAAYASAAEgJjD_D_BwE"><em>Zovi me svojim imenom&nbsp;</em></a></strong>(prijevod <strong>Mate Maras</strong>, izdavač Znanje)</p> <p> Roman po kojemu je snimljen ultrapopularni istoimeni film izašao je i u hrvatskom prijevodu.<em> Zovi me svojim imenom</em> je roman u čijem je središtu razvoj romantične veze između intelektualno nadarenog i radoznalog 17-godišnjeg, američko-talijanskog, židovskog dječaka po imenu Elio Perlman i gostujućeg 24-godišnjeg, američkog, židovskog doktoranda po imenu Oliver u 1980-im godinama u Italiji. Roman je kronika njihove ljetne romanse i dvaju desetljeća koja slijede.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Maja Lunde</strong>, <a href="https://www.ljevak.hr/suvremena-knjizevnost/23691-plavetnilo.html"><em><strong>Plavetnilo </strong></em></a>(prijevod <strong>Anja Majnarić</strong>, izdavač Ljevak)</p> <p> Nakon <em><strong>Povijesti pčela</strong></em>, <strong>Plavetnilo</strong> je drugi dio autoričina četverodijelnog ciklusa o temeljnim egzistencijalnim temama s kojima se suočava suvremeni svijet. Labavo povezani romani o specifičnim klimatskim problemima u sebi sadrže po jedan središnji motiv: insekte, vodu, životinje i biljke. Romani se sastoje od ulančanih pripovjednih linija koje istražuju čovjekovo ponašanje u prirodi i posljedice koje ostavlja, na taj način otvarajući plodne teme za raspravu: što možemo učiniti, što je važno u životu, kamo idemo?&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> Vidimo se na Interliberu!</p> Booksa Booksa Wed, 13 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/top-5-na-interliberu http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/top-5-na-interliberu Granica neimaštine, granica kukavičluka <p> U knjizi 'Doručak za Bič' Marija Brkljačića&nbsp;vještina preživljavanja prenesena je kombinacijom realističnog i lirskog, s osjećajem za čovjeka, detalj svakodnevice i lijepu rečenicu.</p> <p> Kao i u svakom poslu, i u književnosti ima raznih tipova aktera. Ima onih koji se guraju uvijek i svuda, ima onih koji se pojavljuju taktički; razne su strategije i načini brendiranja i u tome ne sudjeluju samo autori već i njihovi izdavači, a svoj dio odrade i promotori, kritičari itd. Međutim, iako se čini da se uglavnom svi bar malo guraju, uvijek postoji ona nekolicina koja vlastitim izborom stoji na poluperiferiji polja koje nema centar, a često su baš to glasovi koje trebamo i koji nas udare kako zaslužujemo kad ih napokon iščupamo iz takozvanog undergrounda.</p> <p> "Najpoznatiji" je takav primjer zasigurno <strong>Aljoša Antunac</strong>, u čijoj biografiji <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/ono-sto-dolazi-poslije-zabave-nije-nimalo-zabavno-kaze-aljosa-antunac">na ovom portalu</a> stoji kako "za njega vjerojatno niste čuli ako niste baš veliki književni freak". Iako nije baš toliko nepoznat, autor koji će nam u ovom tekstu biti u fokusu s Antuncem dijeli poziciju svjesnog odmaka od centra i gužve, a njegovo je ime <strong>Mario Brkljačić</strong>.</p> <p> Njegovo posljednje djelo, <em><strong>Doručak za Bič</strong></em>, objavio je Durieux, i to je Brkljačićevo tek drugo ukoričeno izdanje. Prvo je došlo još 2004., kada je pobijedio na SC-ovom natječaju za prvu knjigu zbirkom pjesama <em><strong>Gledaj me u oči</strong></em>. Sve ostale publikacije – 2 prozne i 4 poetske – mogu se naći na stranici <a href="https://elektronickeknjige.com/autor/brkljacic-mario/">Besplatnih elektroničkih knjiga</a>. Napomenimo odmah da dva prethodna prozna naslova, zbirka priča<em><strong> Neženje i demografska propast</strong></em> te roman <em><strong>Zujke</strong></em>, s <em>Doručkom</em> dijele većinu tematskih i formalnih karakteristika (možemo reći da su <em>Neženje</em> i <em>Doručak </em>takozvani <em>shared universe</em> – isti je pripovjedač, isti su likovi i toposi, dok su neke priče iz <em>Neženja</em>, ponekad prerađene, ušle i u <em>Doručak</em>).</p> <p> <em>Doručak</em> je na žanrovskom šavu zbirke priča i romana labave strukture. Tekst je podijeljen na 20 cjelina koje sadrže od četiri do šest kratkih priča (samo ih jedna ima sedam), a na razini priče ne postoji neka jasna kauzalna ili kronološka nit. Iako postoje priče koje ne bi baš mogle stajati samostalno (ili bi, u svakom slučaju, izgubilo mnoga svoja značenja), čitav je tekst ujedinjen istom centralnom pripovjednom sviješću, što mu svakako daje na romanesknosti. Dojma sam da su se neke priče mogle izbaciti te da ovakva kompozicijska raspodjela možda nije najsretnije rješenje, ali sve to su, u odnosu na to što <em>Doručak</em> pruža, zaista sitnice.</p> <p> Tematsko-motivski gledano, Brkljačićev se pripovjedač bavi vlastitom svakodnevicom – životom s partnericom ili samačkim životom, anegdotama iz tvorničkog pogona, kvartovskim pričama s prijateljima, itd. Kako stoji u blurbu knjige, autorov je svijet "poprište bizarnih događaja, poput gutanja vlastitog zubala, kao i sasvim obične svakodnevice sastavljene od peglanja". Međutim, događajnost, začudnost koja proizlazi iz priče ili napetosti među likovima nikada ustvari nisu u centru tih priča. Taj je sloj samo fasada, poligon za ono što ovaj tekst čini zaista zanimljivim, a koji se, osim na toj fasadi, ocrtava na razni stila i ideologije koju pripovjedač nosi. Sjećanje, anegdota i uzbuđenje samo je pripovjedačev alibi da piše o svom stavu o svijetu i životu, alibi za tihu i sporu kontemplativnost i fokus na dosadu, neimaštinu i ljepljivi, prazni grad.</p> <p> Grad iz kojeg se ne može otići (što je lijepo napisao i <strong>Cesarić</strong>), stan koji se ne može kupiti, auto koji se ne može popraviti, ljubav koja se ne može ostvariti za posljedicu imaju malodušje, popraćeno osjećajem neuspjeha, izdaje samog sebe, blagog cinizma prema okolini. Već u jednoj od prvih priča pripovjedač komentira kako su neke stvari u životu nepovratno izgubljene: "kao primjerice moja budućnost u ovoj zemlji". Ekonomski deprivirani tvornički radnik kojem stalno produžuju ugovor na određeno u jednoj od posljednjih priča komentira kako su on i kolegica/partnerica "tog petka dobili osmi aneks ugovora na tri mjeseca i bili smo djetinje sretni što ćemo imati za najam, registraciju auta i život". Ako ste se ikada pitali kako radnička klasa vidi ono klasno u svojoj egzistenciji, ne postoji pravilniji red od navedenog – najam, auto, život.</p> <p> S obzirom na to da je srednje godine dočekao bez građanskog sređivanja, čvrstih struktura obiteljskog života, stalnog posla i stabilnih prijatelja, naš se junak Mario, vrlo pronicljiv i vrlo senzibilan, kreće u emotivnim koordinatama letargije i odustajanja od potrage za srećom u zbilji hrvatske tranzicije.</p> <p> Klasni je moment najprirodniji ulaz u čitanje <em>Doručka</em>, a za sobom povlači i velik dio simbolike kojom autor barata. Iz priče u priču klasa prati Marija kao avet, koju u život povlači svijest o tome da bolji životi ipak postoje, samo ne za njega. Dok leži na kauču i čita <em><strong>Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš</strong></em>, zbirku priča <strong>Christosa Ikonomonoua</strong>&nbsp;"o obespravljenoj grčkoj radničkoj klasi" (a kakva bi radnička klasa bila nego obespravljena?), Mario pripovijeda o bočnim udarcima koje prima, a koje često kroji oko motiva radništva. Međutim, na te je udarce navikao pa ih može posredovati autoironijom, humorom, smještanjem svoje egzistencije na ravan šale i banalnosti, uz lucidne komentare o vlastitoj (ekonomskoj) poziciji i mentalnom stanju. Tako, primjerice, u priči <em>Sve te krame u retrovizoru</em> dok toči gorivo za 200 kuna lakonski komentira kako ga je tih dvjesto kuna i sjebalo u životu jer je ta cifra njegov plafon, granica njegovog kukavičluka.</p> <p> Način na koji sumira svoj stav prema životu, a koji možemo sažeti u odustajanje, najbolje vidimo u priči <em>Hegel, Tarkovski, Bergman</em>: "Mah. Ne treba biti ljutit. Ne treba biti sretan. Ne treba žaliti mrtve. Niti žive. Ne treba biti melankoličan. Ni malodušan. Ne treba očajavati ni zbog čega. Ne treba se odati ljubavi." U takvoj poziciji, u kojoj je sva volja isparila negdje putem, u pokušajima pružanja otpora, jedino što čovjeku preostaje jest konstatacija besmisla, umjetnost i kontemplacija nad detaljem.</p> <p> Sklonost prema umjetnosti – muzici, filmu, književnosti – provlači se kroz cijeli tekst. Osim brojnih spomenutih imena djela i autora (<em><strong>Rashomon</strong></em>, <em><strong>Apokalipsa danas</strong></em>, <em><strong>Andaluzijski pas</strong></em>, <strong>Limunovo drvo</strong>, <strong>Chris Rea</strong>, <strong>Velveti</strong>, <strong>Dostojevski</strong>, <strong>Cioran</strong>, itd.), koja uglavnom govore o pripovjedačevu ukusu, ponekad se umjetnost koristi kao karaktera prostora koji naseljava određeni sloj, primjerice: "Na policama iznad televizora posložene su bočice likera i žestice te knjige Janka Matka."</p> <p> Odnos spram detalja i kontemplativnost koja iz toga proizlazi vidi se, primjerice, u priči <em>Stablo japanske trešnje</em>. Priča pokriva tematski spektar od selidbe, cuganja i pušenja trave, odlaska na plac (ipak se mora jesti) do simpatičnog partnerskog odnosa dvoje ljudi kojima očito ne ide najbolje, ali im to nije slomilo duh. Središnji je dio priče, naglašen i naslovom, trenutak u kojem pripovjedač gleda trešnju i promišlja sve ono što mu nedostaje, mir i fokus:</p> <p> "I svaki put kad ovuda prođe, pred očima mi iskrsnu slike Japana: suberbrzi vlakovi, Fiji, scene iz Rashomona, plantaža čaja na planinskim visoravnima, vrhunski organizirani pokolji dupina, Akutagawin portret prije samoubojstva… Je, uvijek su mi ti Japanci bili čudni (…) Uvijek zamišljam gore muževe kako pijuckaju sake, mirno sjede i šute…"</p> <p> Fini stilist detaljna pogleda na stvarnost, posebice na elemente prirode u urbanom, Brkljačić kombinira dijaloge pisane nepretenciozno, slengom, realistično, i opise u kojima si daje nešto više lirskog oduška, pa nisu rijetka ponavljanja, asonance i aliteracije. Isto tako, ritmički se na razini priče vrlo uspješno kombiniraju dulji i kraći odlomci (manipulacija ritmom prelaskom u novi red u kratkoj je priči prava vještina):</p> <p> „Lom samo što nije počeo: vjetar mahnito mete cvjetove japanske trešnje cestom koju pretrčavaju ljudi loveći tramvaj, ali koji im pred nosovima (gle!) zatvara vrata. Ljudi ljutito mašu, jedan mladić nogom opali košaru za otpatke, ali tramvaj polako odlazi, tramvaj već tone u tminu i tramvaja više nema.<br /> Uto, kako i biva, počinje liti.<br /> Smračilo se.<br /> Zacrnilo.<br /> Vjetar savija kišu.<br /> Munje paraju mrklinu u dubini te slike, tamo gdje završava grad, a počinje planina."&nbsp;</p> <p> Iz pripovjedača koji je srastao s rupom u koji je zapeo, bez neke velike želje da se pokrene, dolazi tek naoko laka, ali ustvari mučna proza u čijem su središtu – nazovimo stvari imenom – siromaštvo i nemoć. Ali to je u Brkljačića naprosto tako, vještina preživljavanja prenesena je kombinacijom realističnog i lirskog, s velikim osjećajem za čovjeka, detalj svakodnevice, lijepu rečenicu. Brkljačić piše o radničkoj klasi iz pozicije šljakera koji fakat zna pisati. To ustvari ne bi trebalo biti neobično, ali srednjoklasnim umovima koji tvorničke radnike ili egzotiziraju ili se pak njima bave teorijski, ovaj će autor svakako biti u najmanju ruku neobičan – otkud sad šljaker (čovjek je, naime, zaposlen kao radnik u proizvodnji u tvornici kablova) koji piše o šljakerima, a ne piše kao šljaker?</p> <p> Gornja je premisa, da radnici književnost ne razumiju, pogrešna iz više razloga, a osnovni je ideja da su čitanje i pisanje (odnosno, književnost) klasna stvar. Iako bavljenje kulturom sigurno ima neke veze s čitateljskom dokolicom, odnosno raspodjelom slobodnog vremena, pristupom obrazovanju i habitusima u kojima se čitanje potiče ili smatra <em>pederskim</em> (pitajte <strong>Edouarda Louisa</strong>), književnost nikako nije isključiva. Baš naprotiv – književnost je, kako pokazuje Brkljačić, tu za sve, i na pragmatičnoj, i na idejnoj razini.</p> <p> Na idejnoj razini ona je pristupačna svima koji barataju kodom, odnosno jezikom, a autorova poanta, signal koji nam pruža singularnost njegova rukopisa, upravo je u sljedećem – pripovjedač koji nosi mučno iskustvo radničkog besmisla, sulude repetitivnosti manualnog rada, prekarnosti, tjeskobe, frustracije činjenice da je oduvijek točio gorivo za 200 kuna, da će uvijek točiti za 200 kuna i da je tih 200 kuna njegov plafon, ne piše niti izbliza nešto što bismo mogli nazvati angažiranom, protusistemskom prozom koja će stati u obranu potlačenih.</p> <p> Naprotiv, <em>Doručak za Bič</em> odbija biti književnost za prezrene na svijetu; eventualno ju možemo nazvati književnošću o prezrenima, čime ustvari govorimo da je ona jednostavno – književnost. Tim manevrom, dokazom da se o radničkoj klasi može pisati bez patosa, patetike, lažnog suosjećanja i foliranja, i to ne samo uklapajući radničku ornamentiku u tekst, već stvarajući legitimnu stilsku poziciju pripovjedača kompleksnih osjećaja i izbrušenih senzibiliteta, Brkljačić pokazuje da je književnost dostupna svakome.</p> Ivan Tomašić Tue, 12 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/granica-neimastine-granicakukavicluka http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/granica-neimastine-granicakukavicluka Odabran širi izbor naslova za nagradu Fric <p> U utrku za književnu nagradu za prozu koja će biti dodijeljena u siječnju ušlo je trinaest kandidata.</p> <p> U konkurenciji više od 50 kandidiranih naslova za književnu nagradu Fric, koja se dodjeljuje za najbolju knjigu fikcijske proze, žiri je odabrao širi izbor od 13 naslova.&nbsp;<br /> <br /> Širi izbor čine sljedeći naslovi:<br /> <br /> <em><strong>Divlje guske</strong></em>, <strong>Julijana Adamović</strong>;<br /> <em><strong>Schindlerov lift</strong></em>, <strong>Darko Cvijetić</strong>;<br /> <em><strong>Isijavanje</strong></em>, <strong>Namik Kabil</strong>;<br /> <em><strong>Proslava</strong></em>,<strong> Damir Karakaš</strong>;<br /> <em><strong>Katarina, Velika i Mala</strong></em>, <strong>Olja Knežević</strong>;<br /> <em><strong>Poštovani kukci i druge jezive priče</strong></em>, <strong>Maša Kolanović</strong>;<br /> <em><strong>Bljuzga u praskozorje</strong></em>, <strong>Predrag Ličina</strong>;<br /> <em><strong>Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost</strong></em>, <strong>Sanja Lovrenčić</strong>;<br /> <em><strong>Umro Supermen</strong></em>, <strong>Zoran Malkoč</strong>;<br /> <em><strong>Skica u ledu</strong></em>, <strong>Josip Mlakić</strong>;<br /> <em><strong>Hoćemo li sutra u kino</strong></em>, <strong>Borivoj Radaković</strong>;<br /> <em><strong>Stranka</strong></em>, <strong>Bojan Žižović</strong>;<br /> <em><strong>Pacijent iz sobe 19</strong></em>, <strong>Zoran Žmirić.</strong><br /> <br /> Predsjednica žirija je novinarka i urednica <strong>Biljana Romić</strong>, a članovi su <strong>Dubravko Lepušić</strong>, <strong>Jagna Pogačnik</strong>, <strong>Hrvoje Klasić</strong>,<strong> Igor Vikić</strong> te <strong>Lana Barić</strong>. Koordinator nagrade je književni urednik <strong>Kruno Lokotar</strong>.<br /> <br /> Dodjelu nagrade Fric organizira tjednik Express, pod pokroviteljstvom Barcaffea. Pobjednik ovogodišnjeg trećeg izdanja nagrade bit će nagrađen mobilnom skulpturom i bruto iznosom od 75.000 kuna.<br /> <br /> Podsjetimo, <strong>Damir Karakaš</strong> s romanom <em><strong>Sjećanje šume</strong></em> prvi je dobitnik nagrade Fric, a prošlogodišnji pobjednik <strong>Jurica Pavičić</strong> dobio je nagradu za roman <em><strong>Crvena voda</strong></em>.<br /> <br /> Popis od pet knjiga užeg izbora bit će objavljen sredinom prosinca, a nagrada Fric dodijeljena u siječnju 2020.<br /> <br /> Izvor: <a href="https://www.express.hr/kultura/nagrada-fric-trinaest-pisaca-u-utrci-za-75-000-kuna-23515?fbclid=IwAR1pV4wqsxleaG7dL5zuolVV5OndgliaBxabPci7Bj9QQ7ViE01G0D6yqmo">link</a>, foto: <a href="https://www.facebook.com/774561012725642/photos/pb.774561012725642.-2207520000.0./1275196902662048/?type=3&amp;theater">Facebook</a></p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Mon, 11 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/odabran-siri-izbor-naslova-za-nagradu-fric http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/odabran-siri-izbor-naslova-za-nagradu-fric Radionica dramskog pisanja <p> Radionica je osmišljena kao neformalni susret, posebno namijenjen početnicima u ovom polju.</p> <p> Pisanje za kazalište je misterij: u doba multimedije u kojem smo preplavljeni TV serijama, podcastima i filmovima, svi znaju što su dijalozi: uzbudljivi emocionalni izražaji kroz koje ljudi razmjenjuju snažna mišljenja i različite poglede na svijet.</p> <p> Ali nema svaki razgovor dramaturšku dimenziju, čak ni ako je najdosjetljiviji: oni funkcioniraju mnogo više kao ilustracije nego poetske vizije životnih borbi. Uzevši to u obzir, koji su to osnovni elementi koji bi dijalogu dali dramaturšku dimenziju? Kroz tri susreta, Radionica dramskog pisanja ima za cilj približiti neke temeljne mogućnosti stvaranja te dramaturške dimenzije kroz slušanje i analizu radio drama te kroz male vježbe i druge aktivnosti. Prva dva susreta su orijentirana na predavanje, dok će zadnji, treći, biti posvećen čitanju uradaka sudionika radionice. Glavni cilj radionice nije napisati savršeni dijalog, već je radionica osmišljena kao neformalni susret, posebno namijenjen početnicima u ovom polju. Ova radionica nastoji polaznicima približiti elementarno, početničko razumijevanje jezika (pa čak i onog najobičnijeg) kao alata za unutarnji pogled.</p> <p> Jezik radionice je engleski. Radionica je besplatna, ali su prijave, zbog ograničenog broja mjesta, obavezne. Na radionicu se možete prijaviti slanjem maila na: rezidencija@pogon.hr.</p> <p> Voditelj radionice je <strong>Vinicius Jatobá</strong>, pisac kratkih priča i kazališnih drama, rođen u Rio de Janeiru u Brazilu. Magazin Granta proglasio ga je jednim od najboljih mladih brazilskih pisaca. Njegove su priče prevedene na engleski, njemački, francuski i španjolski. Njegove skice za kazališne komade čitale su se i producirale u Francuskoj, Austriji, Italiji i Njemačkoj. Godine 2013 nagrađen je nagradama Icatu Prize for Arts i National Prize for Drama City of Belo Horizonte. Bio je rezidencijalni umjetnik 2016.-2017. godine na Cité Internationale des Arts pri međunarodnom centru Les Récollets u Parizu. Osvojio je portugalsku Criar Lusofonia stipendiju 2017. godine, a 2018. godine bio je stipendist za književnost štutgartske Akademie Schloss Solitude. Završio je doktorski studij komparativne književnosti.</p> <p> Više informacija na <a href="http://www.pogon.hr/hr/program/radionica-dramskog-pisanja">linku</a> i <a href="https://www.facebook.com/events/972787463082940/">Facebook eventu</a>.</p> Booksa Booksa Fri, 08 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radionica-dramskog-pisanja http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radionica-dramskog-pisanja VIDEO: Ivica Đikić u Booksi <p> U Booksinom književnom programu gostovao je Ivica Đikić.&nbsp;</p> <p> U posljednjem romanu <strong>Ivice Đikića</strong>&nbsp;<em><strong>Ukazanje</strong></em> mnoštvo životinja okuplja se na brdu kako bi svjedočile čudesnoj i za ljude neobjašnjivoj transcedentnoj pojavi. U istome romanu, jedan optuženik iznosi završnu riječ na montiranome procesu u kojem će i to "čudo na brdu" biti predmetom istrage i dijelom jedne te iste priče o osvajanju političke moći. Njegov prethodni roman <em><strong>Beara</strong></em> pisan je po drukčijim poetskim zakonitostima i potpuno utemeljen u dokumentarnome: sudskim dokazima, svjedočenjima i stvarnim događajima. Ipak, u oba romana – kao i u čitavom njegovom književnom opusu – problematiziraju se slične teme: zlo, strah, okolnosti zločina, manipulacije, mjesto pojedinca unutar otrovanih zajednica itd. Njega zanimaju dubinski, na prvi pogled skriveni slojevi društva, ono nevidljivo koje trasira naše pojedinačne životne puteve. O svim tim temama, kao i uopće o odnosu između fikcije i stvarnosti, etike i estetike te književnog, novinarskog i scenarističkog posla s Ivicom Đikićem razgovarala je književna kritičarka i esejistica <strong>Katarina Luketić</strong>.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/afghgy1ntJQ" width="600"></iframe></p> <p> <strong>Ivica Đikić</strong> rođen je 1977. u Tomislavgradu, a danas živi u Zagrebu. Već 25 godina se profesionalno bavi novinarstvom i u toj je branši prošao gotovo sve razine: od honorarnog suradnika u Slobodnoj Dalmaciji preko jednog od glavnih reportera i novinara u Feral Tribuneu do glavnog urednika Novog lista i Novosti te aktualnog kolumniste istog tjednika. Objavio je romane: Ukazanje, Beara – dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici, Sanjao sam slonove, Ponavljanje i Cirkus Columbia; zbirku priča Ništa sljezove boje; zbirku pjesama: Ostatak svijeta i još tri publicističke knjige. Autor je scenarija za nagrađenu i međunarodno uspješnu seriju Novine, a u suradnji s Emirom Imamovićem Pirkeom trenutačno piše scenarij za novu seriju Amnezija.</p> Booksa Booksa Fri, 08 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-ivica-djikic-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-ivica-djikic-u-booksi Theatre Writing Workshop <p> The main objective of this workshop isn’t writing the perfect dialogue, as it is informal and newcomers-friendly.</p> <p> Writing for theatre is a mystery: in this multimedia era flooded with TV shows, podcasts and movies everyone knows dialogue: the exciting emotional expressions of people exchanging strong opinions and different ways of seeing the world.</p> <p> But not every dialogue, even the wittiest ones, have the dramaturgical dimension: they work more as illustrations than poetic views of life’s struggles. Given that, what would be the most basic elements that could give dialogue dramaturgical dimensions? Consisting of three meetings, the Theatre Writing Workshop aims at elucidatingsome basic possibilities of creating this dramaturgical dimension through listening and dissecting radio plays and making small exercises and activities. The first two meetings are class-oriented; the last and third meeting will consist of readings of small sketches written by the participants. The main objective of this workshop isn’t writing the perfect dialogue, as it is informal and newcomers-friendly. What the Theatre Writing Workshop tries to achieve is a very elementary beginning and understanding of language, even to most vernacular one, as a tool for inner sight.</p> <p> The workshop is free of charge but the registration is mandatory because of the limited numbers of participants. To attend the worhsop, register by sending an e-mail at rezidencija@pogon.hr.</p> <p> The workshop will be led by <strong>Vinicius Jatobá</strong>, a short-story and theater writer from Rio de Janeiro, Brazil. He was chosen as one of the Best of Young Brazilian Writers by Granta Magazine. His stories have been translated to English, German, French and Spanish. His theatre sketches have been read and produced in France, EUA, Austria, Italy and Germany. In 2013, he was awarded the Icatu Prize for Arts and the National Prize for Drama City of Belo Horizonte. In 2016-17, he was an artist-in-residence at Cité Internationale des Arts and at Centre Internationale Les Récollets, both located in Paris/France. He won the 2017 portuguese Criar Lusofonia fellowship. In 2018, he was a literature fellow at Akademie Schloss Solitude, Stuttgart/Germany. He holds a Ph.D. in Comparative Literature.</p> <p> More information <a href="http://www.pogon.hr/en/program/radionica-dramskog-pisanja/">here</a>.</p> Booksa Booksa Fri, 08 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/english/theatre-writing-workshop http://www.booksa.hr/vijesti/english/theatre-writing-workshop Živile sise! <p> Ivana i Olja ovaj tjedan dopisivale su se o sisama – o društvenoj pretenziji na sise i fascinaciji njima, ali i njihovu tabuiziranju, skrivanju i posramljivanju.&nbsp;</p> <p> <br /> To: Olja Savičević Ivančević<br /> Subject: Živile sise!</p> <p> Draga Olja,<br /> <br /> dok curi još jedna subota, dok se za nama zatvara još jedan radni tjedan, dok se osvrćem na ključne događaje proteklih dana i biram među njima one koje sam osjetila u želucu, bilo da su se dogodili, što se popularno kaže, u moja četiri zida ili one u takozvanoj javnoj sferi, pokušavam pronaći crvenu nit koja spaja jedne i druge, nit koja plete priču.</p> <p> Znaš i sama koliko je ta priča bitna, bolje rečeno presudna, ona daje smisao bez ikakve logike nabacanim događajima u vremenu, pokazuje nam gdje živimo i kako, kazuje nam što nam je činiti. Kao kad na komadu bijelog papira vidiš nasumično razbacane točkice, a onda ispod njih uočiš sitne brojeve i kad počneš olovkom primjenjivati logiku redoslijeda, dobiješ jasnu sliku. Oprosti ako malo filozofiram (Ivana, ne filozofiraj – kaže često moja mama, što je posebno zabavno kad diplomiraš filozofiju), ali to je možda jer znam da ova naša pisma, pored tebe, povremeno čitaju i drugi ljudi pa se trudim dati bar donekle pametan i poetičan uvod. Pritisak je to i što smo spisateljice pa tko zna što onda ljudi očekuju.</p> <p> Da slučajno nema njih, već bih ja to drugačije započela, znaš onako, kako to obično ide među nama: "Ej, draga, je l' vidiš ti ovo ludilo zadnjih dana sa sisama?!"</p> <p> Ne mogu shvatiti više, ma mislim, mogu, ali zaista me fascinira ta općeljudska (posebno muška, a i generalno obiteljska/obiteljaška) pretenzija na ženske sise. I to ne prestaje, nema te evolucije koja bi je malo zauzdala! Ide tehnologija, 3D printeri, kolonije na Marsu, umjetna inteligencija, Siri zbija šale, ali sise – ništa. Ovih dana poklopila su mi se dva opažanja, baš onako male, ali vrijedne epifanije vezane uz sise i moram to podijeliti s tobom, neopisivo me zanima što ti misliš.</p> <p> Opažanje prvo: nedavno sam čitala sjajnu zbirku priča<strong> Maše Kolanović</strong>&nbsp;<em><strong>Poštovani kukci i druge jezive priče</strong></em> (Profil, 2019.), znam da si i ti, ali samo da te podsjetim na onu izvrsnu priču<strong> <em>Beskraj</em></strong>. Radi se o ženi koja rodi blizance, a zatim se instantno pretvara u mljekomat, uža i šira obitelj je tanka s tekućinama, daju joj savjete kako prozivesti što više mlijeka, ona živi u ritmu između podoja, između ulijevanja u sebe i izdajanja, dok se oko nje kotrljaju plastične boce Jane s porukom. Društvo izražava odobravanje i zadovoljstvo bujanjem njezinih sisa, a mladunci pohlepno vuku. Dok oni rastu, ona kopni. Taj proces se odvija u beskraj, dobro zaliven krivnjom i kad samo skokne do obližnjeg DM-a jer je tvornica mlijeka nakratko nedostupna. Beskraj se prekida tek njezinom odlukom i uvidom do kojeg je tako teško doći da se nikome ništa neće dogoditi ako sise i raspoloživost bar malo zadrži za sebe i usput se počasti limenkom piva.</p> <p> Sjajna priča, a još bolja poanta. Lijepo raskrinkan i onaj koncept uzvišenog blaženstva dok ti tvrde desni sisavaca do iznemoglosti žvaču bradavicu (o dojenju nitko ne priča iskreno) jer sve što vidiš prije nego se nađeš u ulozi mljekomata jesu fotošopirane fotografije blaženih polugolih žena koje bi se (da im netko izreže bebe sa slike) jednako tako mogle naći u modnim časopisima. Priča Maše Kolanović jedna je od onih koje svijetu nose samo dobro: razbijanje tabua, odličan stil, iskrenost, duhovitost. Reklo bi se, dovoljno za kanon.</p> <p> A onda ide opažanje drugo. Ne znam jesi li možda čula za stanovitu <strong>Busty Heart</strong>? Radi se o pedesetosmogodišnjoj gospođi iz Pensilvanije koja ima jedan vrlo specifičan talent i s kojim se već godinama prijavljuje za sudjelovanje u televizijskim emisijama po čitavom svijetu, a koje traže talente različitih vrsta. Format je jednostavan – zabava plitka, četiri člana žirija (plesač, glumac, dvije pjevačice – jedna opuštena, druga konzervativna) i natjecatelji, što raznolikije to bolje, od neotkrivenih pjevača, preko akrobata, ljudi s neobjašnjivim medicinskim stanjima u kojima se šerpe i žlice lijepe na njihova tijela, ekvilibrista, gutača stakla, karate kidova, trbušnih plesača, you name it. Dakle, što neobičnije – to bolje.</p> <p> Nije da sam strastvena gledateljica showa, ali povremeno pogledam jer je takva zabava među petašima hit, a kako imam jednog, volim onda sjesti s njim pa bar povremeno osigurati vođeno gledanje i dekunstruirati ponižavajuće, često šovinističke ili ružno aludivne komentare članova žirija prema natjecateljima. Tako je bio slučaj i sa spomenutom Busty. Beskrajno (da iskoristim naslov priče kolegice Maše) simpatična gospođa koja, eto, ima ubojite sise. S tim sisama, za razliku od junakinje priče <em>Beskraj</em> ona gniječi limenke piva, prebija bejzbolsku palicu na pola, zdrobi lubenicu od deset kila i na kraju razbije betonsku ciglu. Vesela je, dramaturški izvodi točku, vidi se da uživa u tome što radi, malo jest nelagodno gledati, ali samo zbog količine pretpostavljene boli, no postavlja se pitanje zašto je, pobogu, to toliko skandalozno?</p> <p> Nakon njezina nastupa jedna je članica žirija htjela povraćati, bidni glumac je pobjegao u publiku, druga je cijukala i okretala očima, a jedino joj se hrabri plesač obratio s relativnim poštovanjem. Naslovi u novinama koji su komentirali njezin nastup glasili su otprilike: "Je li ovo dno svega? Gledatelji zgroženi!" i slično (u kometarima su posebnim gađanjem isticali njezine godine, a to je tek priča za sebe). Pa pitam ja sad tebe, draga moja, možeš li zamisliti da se umjesto gospođe Busty na sceni pojavio neki Rusty s čeličnim prsima i o njih razbijao cigle, lubenice, palice? Bi li mediji pisali o dnu svakog dna, a uštogljene članice žirija htjele povraćati? Ili bi nositelj takvog neobičnog i bezazlenog talenta bio prozvan u najmanju ruku Herculesom, snagatorom, Conanom? Jer to je ono što muškarcima priliči, snažna prsa i razbijačina, ali kad žene nekim svojim dijelom tijela, a pogotovo baš ženskim, konkretno sisama kakve muškarci nemaju, počnu izlaziti iz zadanih okvira, potiču u dobrom dijelu populacije gnijev, sablazan i mučninu.</p> <p> Jesi li primijetila, kad malo bolje razmisliš o svemu tome, kako cijelo društvo zapravo, od onih najmanjih što samo znaju plakati, pa sve do ovih zrelih i prezrelih polažu pravo na naše sise otkad ih postanu svjesni? Od tetki koje te s posebnim cerekom mjerkaju kad ti zatreba prvi grudnjak, preko profesora tjelesnog koji pred svima komentira da ti treba top, momaka koji se rado uključuju u raspravu o operacijama grudi – kakve-bi-oni-htjeli – pa sve do pedijatra koji je, evo baš meni nakon poroda, kad nisam još imala mlijeka, s neke nebeske visine obznanio da "dojka nije bure". Baš tako je rekao.</p> <p> Zato, koristim ovu priliku da te upitam kako ti gledaš na sve to, treba li <em>Poštovane kukce</em> u lektiru, ima li Busty pravo razbijati što hoće pa neka joj se smiju kao i svim drugim cirkusantima u emisiji, nitko ne očekuje da budu smrtno ozbiljni, zato su i tamo, ali ne da je ponižavaju jer smatraju da su oni ti koji imaju pravo određivati kako bismo, što, i kome trebale s našim sisama?</p> <p> Bacam ti, draga moja prijateljice, ne crvenu nit, nego evo baš crvenu krpu uz prijateljski i drugarski povik: Živile sise!</p> <p> Budi mi dobro i piši mi brzo, jedva čekam tvoj odgovor,<br /> a rado bih i pjesmu na zadanu temu!<br /> Tvoja Ivana</p> <p> &nbsp;</p> <p> To: Ivana Bodržić<br /> Subject: Živile sise!<br /> <br /> Draga Ivana,<br /> <br /> odgovoriti na ovo pismo pravi je izazov, skoro pa kao skinuti se u toples na nekoj plaži u rodnom gradu. Ili na Jarunu, nedjeljom. Kakvi su sada zakoni? Bi li nas privela neka patrola za ćudoređe?</p> <p> Nije mi neobično što ti je Busty prirasla srcu, treba stati na stranu artista, pogotovo artistica, ma kako neobičnim izražajnim sredstvima se služile. Ipak, moram priznati da mi je spektakl sa sisama promakao jer već godinama slabo pratim televizijski program, a ovako, na neviđeno, sa sigurne distance, to što si ispričala zapravo nije ništa drugo nego dobri stari cirkus, samo što je iz šatora i arena prešao na ekran, pa je tako na ekranima njegova šarmanta opskurnost izgubila šarm, vjerojatno zahvaljujući i članovima tih supertalent žirija koji često djeluju kao oni na koje bi trebalo preusmjeriti fokus. Oni su junaci našeg cirkusantskog celebrity doba i baš kao da su izašli iz Mašine knjige <em>Poštovani kukci</em> o kojoj pišeš – iako takve priče unutra nema, to je zapravo taj svijet.</p> <p> Priča Maše Kolanović <em>Beskraj</em>, koju spominješ, zanimljivo korespondira s jednom drugom pričom, a radi se o <strong><em>Mesu</em> Tanje Mravak</strong> iz zbirke <strong><em>Naša žena</em></strong>. I jedna i druga govore o ženskom tijelu kao o namirnici, preciznije o prehrabenoj namirnici, o tijelu do krajnosti podređenom da namiri tuđe primarne potrebe, dvije različite vrste gladi. U jednoj priči tijelo postaje mlijeko, u drugoj meso.</p> <p> U Tanjinoj priči seksualna proždrljivost mladog mesara ne sadrži ništa erotsko, konzumacija (u seksualnom smislu) ženskog tijela bez ikakvog odnosa prema tom tijelu dogodi se onkraj erotskog, u onom prostoru odbojnosti, gađenja i srama.</p> <p> Tako se i u priči<em> Beskraj</em> Maše Kolanović jedna u javnosti idealizirana epizoda majčinstva pretvara u pakao, u nešto onkraj ljubavi, također, kada – kako to u stvarnosti vrlo često i biva – ljudsko biće postane "mljekara".<br /> (Ovdje ću na trenutak iskoračiti iz teksta jer moram priznati da mi je dojenje, usprkos nekim tipičnim nelagodama, pa i bolnim trenutcima, bilo ugodno iskustvo, da sam bila oduševljena činjenicom da moje tijelo može proizvesti sve što malom čovjeku treba, te da sam dojeći bila primorana mirovati i tako u glavi riješila neke probleme zapleta i strukture romana koji sam tada pisala. Ali to je bilo s drugim djetetom, nakon što sam prošla školu iscrpljivanja i nerealnih ambicija s prvim i nakon što sam sebi&nbsp;– a to nije bilo jednostavno – osigurala i dobila svu moguću pomoć. Idilično nije bilo, posebno s prvim djetetom, i slažem se da je važno o tome govoriti jer nikakve koristi, samo šteta, od fotošopiranja stvarnosti.)</p> <p> Opisi porođaja te postporođajnog razdoblja tako su rijetki u književnosti kao da je čitavo čovječanstvo donijela roda. Sve što smo o porođaju u književnim djelima mogle pročitati jest da je neka nesretna žena preminula pri porodu (što je od njene kćeri automatski napravilo književnu protagonistkinju, katkad i književnicu) ili se porodila u polju i presjekla pupčanu vrpcu zahrđalim srpom te ostala živa i zdrava i rodila još sedamnaeset junaka; a o dojenju čitale smo onaj slavni Fortisov opis Slavenki iz <em>Puta po Dalmaciji</em>&nbsp;gdje dotične bacaju sise iza leđa, preko ramena i tako doje nejačad. Te mitske žene zbilja djeluju kao daleke pretkinje nesuđene TV-zvijezde Busty Heart, ali u toj priči sve važno i stvarno izostaje.</p> <p> A dojenje nije jedini tabu vezan uz grudi. To tabuiziranje i sakrivanje zapravo je ovovjeki trend, nekakav negativ spomenutog seksualnog konzumerizma.</p> <p> Čitava se povijest umjetnosti zibala na golim grudima, da bi danas na internetu, carstvu pornografije, bile cenzurirane čak i fotografije žena na Facebooku koje doje – ako im se vide bradavice. Nije mi poznato kako prolaze fotografije ilustracija Bogorodice s ogoljenim dojkama? Je li to poruka da je iskrenost dozvoljena samo u umjetnosti, ali ne i u svakodnevnom životu?! Možda je to jedan od razloga zašto je život koji nas okružuje toliko banalan, a svako iskakanje iz tračnica trač.</p> <p> Što su predstavljale te otkrivene grudi nakon onog perioda kad su prestale simbolizirati plodnost i našle se na slikama starih majstora? One su na tim crtežima uspjele biti i lijepe i erotične, gole i prisutne na način koji ih, kako kažeš, ne seksualizira, izložene na isti način na koji lijep i erotičan može biti zglob ruke ili struk, luk obrve, list na nozi, vrat i potiljak, linija usana ili zamišljen pogled. Ili, u koketnijem slučaju, klempavo uho koje malo proviruje iz kose – vinjeta u koju se zaljubljivao jedan moj znanac, i ako na tren pokušamo ući u njegovu glavu, to uistinu može biti vrlo dirljiv, u određenim okolnostima i uzbudljiv prizor.</p> <p> Posebno zanimljivima čine mi se brojne slike nastale inspirirane tragičnom pričom iz <strong><em>Dekamerona</em></strong> o Ghismondi i njenoj ljubavi prema Guiscardu, a koju je ispričala Fiammetta. Priča govori o mladoj ženi, udovici kojoj otac ne dopušta ulazak u drugi brak pa ona svake večeri prima ljubavnika u svoje odaje. Naopaki ćaća, kakvih je književnost prepuna, ubije momka, a kćeri pošalje Guiscardovo srce. Postoji desetak slika različitih slikara iz različitih perioda koje portretiraju Ghismondu ili Sigismundu koja ili u ruci stišće srce svog ljubavnika ili plače iznad posude s njegovim srcem, trenutak prije negoli će, saznajemo iz priče, iz iste posude popiti otrov, a na gotovo svakoj slici vidi se jedna ili obje njezine dojke, obnažene. Zašto li su svi ti slikari prikazivali ženu u trenutku najveće boli i užasa s izbačenom golom sisom? Ne valjda da je prikažu kao bludnicu? Nikako ne, bit će da se ipak radi o tome da su grudi ovdje simbol ljubavi i ranjenosti, potpune predaje, povjerenja. Druga, jednostavnija i iskrenija živa bića, pokazuju nam trbuh, najranjivije mjesto, da bi nam pokazala svoje povjerenje i iskazala ljubav. Grudi su mjesto ispod kojeg kuca srce, naš štit i najranjivije ljudsko mjesto.</p> <p> I da te pitam gdje bi u svom tijelu smjestila svoju dušu, gdje je mjesto na kojem osjećaš stvari, zanima me što bi mi odgovorila? Mislim da bi kod većine ljudi to bile grudi. Pogotovo kod nas žena koje rastemo zajedno s njima, dišemo, krećemo se (neću reći letimo iako se katkad i ta luda asocijacija nadaje), osjećamo ih gotovo stalno. I te bradavice, naposljetku, dođu kao neki mali osjetilni radari.</p> <p> Osamdesetih godina, dok sam bila klinka, odlazila sam s Willake i Sonjom, našim gošćama iz Roterdama, na plažu hotela Palace, tamo se plaćao ulaz i zato su unutra bili samo turisti i jato lokalnih galebova koji su poznavali nekoga na vratima. Sonja i Willake su se kupale u toplesu, ali u toplesu se kupala i mama na Čiovu, a na plaži kod strica koji je bio svjetioničar na svjetioniku u Makarskoj nitko nije ni obraćao pažnju na taj prizor u kojem je sudjelovao: žene i ljudi u svojim plažnim tijelima. Godinama kasnije nisam se saživjela s mokrom krpom preko prsa, ali trudim se biti pristojna.</p> <p> I eto, jutros sam na Facebooku ugledala fotografiju dvojice pisaca u kupaćim gaćicama kako opušteno odmaraju nakon picigina, ljudi u svojim tijelima, ništa osobito, i sjetila se kako je nepoznat netko u višim razredima osnovne škole uz moj sastav izložen na panou u školskom atriju prikačio fotografiju mene sa školskog izleta na Brač, u kupaćem, snimljenu baš u ono vrijeme kada sam s razlogom počela nositi famozni "gornji dio". Bio je to hit dana u školi, zamišljen valjda s ciljem da me zadirkuje ili postidi, iako smo svi bili na tom izletu, kupali se zajedno kao sto puta prije. Ovako izloženo na panou, tijelo je ukazivalo na golotinju, na nekakav očekivani sram samo zato što je od neutralnog postajalo žensko. Poderala sam fotografiju i bacila je u koš ispod panoa, ali sutradan – osvanula je uredno zalijepljena, na istom mjestu, uz onaj moj sastav na neku tipičnu školsku temu. Pomislila sam: Ma krepaj, neka stoji, uostalom slika je ok. I ostavila je na zidu atrija zahvalna roditeljima, turizmu, vrlo vjerojatno i nekim tekovinama slobodoumnog socijalizma, što su me "iza željezna zavjese" odgojili i usmjerili tako da se ne sramim vlastitog tijela. Ali kroz taj sam, relativno bezazlen događaj prvi put spoznala da ima (i uvijek će biti, bez obzira na spol i rod, pedigre i obrazovanje) onih koji su odrasli odgajani u sramu i koji će ženu kad god im se pruži prilika pokušati poniziti i posramiti.</p> <p> U ovom kontekstu, možda bi bio propust ne spomenuti i ne uputiti mlađe čitateljice i čitatelje na francusku feministkinju <strong>Helene Cixous</strong> koja tvrdi kako žene u zapadnjačkom falogocentričnom društvo trebaju pružiti otpor i preispisati nanovo svoje postojanje i subjektivitet ("Žena ili je pasivna ili ne postoji!"). Također, ona je pisala o ženskom glasu koji je "med i mlijeko" kad žene pričaju slobodno i između sebe i koji žena treba afirmirati kao svoj. Kasnije je pjesnikinja i kritičarka <strong>Darija Žilić</strong> svoju knjigu ogleda o pjesnikinjama, baš prema Cixous nazvala <em><strong>Pisati mlijekom</strong></em>.</p> <p> Za razliku od likovne umjetnosti, književnost se još od <em><strong>Pjesme nad pjesmama</strong></em> nije pretjerano bavila grudima, više onako sporadično, dekorativo – pogotovo naša koja i inače izbjegava tijelo osim da bi prikazala nasilje i smrt.</p> <p> Osobno, volim onu sjajnu pjesmu na dijalektu <strong><em>Dojin dicu</em> Eveline Rudan</strong>, u kojoj između ostalog kaže kako će se i ona zaljubiti ("namurat") kao i kolega pjesnik, jedva čeka, ali prvo mora podojiti dicu; voljela bih pročitati i roman<em> </em><strong><em>Kinstugi tijela</em> Senke Marić</strong>, koji se tijelom, pa i grudima bavi tematizirajući i bolest, ali ponekad je do knjiga iz susjedstva za koje ne treba prijevod, najteže doći...</p> <p> Ipak, za tebe sam izabrala nešto sasvim novo, što vjerojatno još nisi čitala, a radi se o pjesmi iz zbirke <em><strong>Šar-planina</strong></em> pjesnikinje iz Beograda <strong>Milice Špadijer</strong>. U njoj je na neki način sve ovo o čemu smo u gornjim pismima pisale jedna drugoj. Ona snaga koju volim najviše zato jer se ne ustručava i ne zazire od svoje ženske moći.</p> <p> Šaljem ti zagrljaj,<br /> Olja</p> <p> <br /> Meče<br /> <br /> Gledala sam skidanja sa rivotirila<br /> i heroina<br /> antidepresiva<br /> nikotina<br /> lepih momaka<br /> plaže kokosova stabla i rum<br /> volim kod sebe<br /> što sam žena<br /> imam<br /> lepu kožu i lice<br /> ali najviše volim<br /> što bih<br /> kad bih htela<br /> mogla da podojim medveda</p> <p> (Milica Špadijer)<br /> &nbsp;</p> <p> Foto: <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ghismunda_-_Bernardino_Mei.jpg">Wikimedia Commons; Bernardino Mei, Ghismunda</a>; <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/Commons:Licensing#Material_in_the_public_domain">licenca</a>.</p> Ivana Bodrožić i Olja Savičević Ivančević Thu, 07 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/zivile-sise http://www.booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/zivile-sise Slikovnica o Metallici u Hrvatskoj <p> Glazbeni velikani u ilustriranoj papirnatoj verziji kod nas imaju svjetsku premijeru. Nothing else matters!</p> <p> Svi metaloljupci vjerojatno već znaju da nam predstoji slikovnica o grupi <strong>Metallica</strong>. Međutim, što je još bolje, prvi će je moći prelistati upravo hrvatski fanovi (i njihov podmladak).<br /> <br /> Naime, slikovnica <em><strong>Abeceda grupe Metallica</strong></em> (u originalu <em>The ABCs of Metallica</em>) svijetu će službeno biti predstavljena 26. studenog, no u dogovoru sa samim bendom glazbena knjižara Rockmark hrvatsko će izdanje ponuditi u ekskluzivnoj prodaji dva tjedna ranije - na Interliberu, od 12. do 17. studenog. U redovnoj prodaju kod nas će se naći 26. studenog.<br /> <br /> Slikovnicu je u suradnji s bendom napisao <strong>Howie Abrams</strong>, za ilustracije je zaslužan <strong>Michael "Kaves" McLeer</strong>, a hrvatski prijevod potpisuje<strong> Ivanka Mazurkijević</strong>. Štoviše, Metallica i autor knjige dopustili su da se u hrvatsko izdanje dodaju slova kojih u abecedi engleskog jezika nema.<br /> <br /> Uz stihove i ilustracije, <em><strong>Abeceda grupe Metallica</strong></em>&nbsp;priča povijest benda od slova A do slova Ž. Svako slovo abecede predstavlja jedan od ključnih trenutaka njihovog putovanja od samih početaka do danas, ali i zabavne činjenice o članovima benda - <strong>Jamesu Hetfieldu</strong>, <strong>Kirku Hammettu</strong>, <strong>Robertu Trujillu</strong> i <strong>Larsu Ulrichu</strong>. Da stvar bude još bolja, dio prihoda od prodaje direktno odlazi u humanitarne svrhe.<br /> <br /> Stoga, exit, lights! Enter, night! Ne možemo dočekati ušuškati se uz oslikane verzije omiljenih glazbenih likova!<br /> <br /> Izvor: <a href="https://rockmark.hr/slikovnica-grupe-metallica-u-hrvatskoj-izlazi-prva-u-svijetu/">link</a>, foto: <a href="https://www.facebook.com/Metallica/photos/a.10150204649640264/10156167412680264/?type=3&amp;theater">Facebook</a><br /> <br /> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Thu, 07 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/slikovnica-o-metallici-u-hrvatskoj http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/slikovnica-o-metallici-u-hrvatskoj U Puli otvorena izložba ''Gradovi u tijeku'' <p> Izložbom je najavljen program i tema ovogodišnjeg sajma Sa(n)jam knjige u Istri.</p> <p> Prije nešto manje od mjesec dana na <em>road trip</em> Istrom krenuo je crveni Renault 4 krcat knjigama - mala knjižnica na kotačima koja je najavila ovogodišnji sajam <em>Sa(n(jam knjige u Istri</em>. Obljetnički 25. sajam održat će se od 5. do 15. prosinca u Domu hrvatskih branitelja u Puli, a protekli utorak, 5. studenog, njegov vizualni identitet, program i temu predstavila je izložba <em>Gradovi u tijeku</em>. Izložba je otvorena u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, a sajam će imati istoimenu tematsku odrednicu.&nbsp;<br /> <br /> Izložba je vizualni odgovor na postavljenu sajamsku temu i produkt je istraživanja ovogodišnjeg vizualnog identiteta. Naizgled jednostavnom grafičkom intervencijom – ekstenzijom piksela, na više od dvadeset različitih fotografskih motiva eksterijera i interijera Pule sa starih razglednica, promišlja tijekove grada u konstantnom ispreplitanju njezine prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Sukladno temi, sajam se za svoju obljetnicu osvrće vlastitom gradu, poručujući da su svi gradovi ovog svijeta – gradovi u tijeku.&nbsp;<br /> <br /> Autori izložbe su dugogodišnji art direktor sajma <strong>Mauricio Ferlin</strong>, dizajnerice kolektiva Oaza <strong>Tina Ivezić</strong> i <strong>Maja Kolar</strong>, te povjesničarka umjetnosti <strong>Leonida Kovač</strong>, koja je (kon)tekstualizirala dizajnerski rad i njihovo istraživanje. <strong>Mauricio Ferlin</strong>&nbsp;istaknuo je da je izložba nastala u procesu realizacije vizualnog identiteta sajma i da se u razvučenom horizontalnom pikselu otvara svojevrsna nada u čvršće povezivanje (društvene) zajednice te mogućnost da se na čudesniji način doživi Pula.<br /> <br /> Na <a href="http://sanjamknjige.hr/hr/2019/raspored/">web-stranici sajma</a> dostupan je detaljan raspored programa, u kojem, pored značajnih inozemnih imena, sudjeluje literarna, umjetnička i intelektualna snaga Pule, autori poput<strong> Andree Matoševića</strong>, <strong>Miroslava Bertoše</strong>, <strong>Tamare Obrovac</strong>, <strong>Igora Zirojevića</strong>, <strong>Alena</strong> i <strong>Nenada Sinkauza</strong>&nbsp;te<strong>&nbsp;Amira Alagića.</strong><br /> <br /> Izložba je postavljena u Posjetiteljskom centru Herman Potočnik Noordung Povijesnog i pomorskog muzeja Istre i bit će otvorena do 15. prosinca. Navratite i uvjerite se da je Istra, osim knjiškim putovima Renaulta 4, povezana i zanimljivim vizualnim kreacijama!<br /> <br /> Izvor: <a href="http://sanjamknjige.hr/hr/2019/sajam/novosti/u-puli-svecano-otvorena-izlozba-gradovi-u-tijeku/">link</a>, foto:&nbsp;Tanja Draškić Savić</p> Booksa Booksa Thu, 07 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/u-puli-otvorena-izlozba-gradovi-u-tijeku http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/u-puli-otvorena-izlozba-gradovi-u-tijeku Razgovor s Aminattom Fornom <p> Vidimo se u 19h u Booksi!</p> <p> Večeras u Booksi gostuje nagrađivana književnica, članica žirija prestižnih književnih nagrada, sveučilišna profesorica i aktivistica&nbsp;<strong>Aminatta Forna</strong>.</p> <p> Njezin roman&nbsp;<em><strong>The Hired Man</strong></em>&nbsp;smješten u hrvatsku provinciju nakon rata bio je nominiran za nagradu IMPAC 2014, te su ga The Boston Globe, The San Francisco Chronicle, The Independent, The Evening Standard, The Australian i NZ Listener stavili na listu najboljih romana u 2013. Roman je bio i izbor kritičara za 2013. knjižarskog lanca Barnes &amp; Noble. "Kamo na policu smjestiti roman čija se radnja događa u Hrvatskoj, a napisala ga je na engleskom autorica iz Siera Leonea?" pitanje je postavljeno još 2015. u&nbsp;<a href="https://www.theguardian.com/books/2015/feb/13/aminatta-forna-dont-judge-book-by-cover">Guardianu</a>. Zanimljivo je da roman nije objavljen u Hrvatskoj.</p> <p> <strong>Aminatta Forna</strong>&nbsp;rođena je u Škotskoj, a odrasla u Sierra Leoneu i Velikoj Britaniji. Dio života provela je u Iranu, Thailandu i Zambiji. "Nacionalnost više nije bitna stavka na popisu odgovora na pitanje: tko sam ja?" piše Aminatta Forna u izvrsnom tekstu za&nbsp;<a href="https://www.thenation.com/article/your-nationalism-cant-contain-me/">The National</a>.</p> <p> Autorica je nagrađivanih romana koji su prevedeni na dvadesetak jezik, a eseje je objavljivala u časopisima i novinama<strong>&nbsp;Freeman’s</strong>,&nbsp;<strong>Granta</strong>,&nbsp;<strong>The Guardian</strong>,&nbsp;<strong>LitHub</strong>,&nbsp;<strong>The Nation</strong>,&nbsp;<strong>The New York Review of Books</strong>,&nbsp;<strong>The Observer</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Vogue</strong>. Pisala je priče za BBC radio te radila TV doumentarce među kojima su&nbsp;<em><strong>The Lost Libraries of Timbuktu</strong></em>&nbsp;(BBC Television, 2009) i&nbsp;<em><strong>Girl Rising</strong></em>&nbsp;(CNN, 2013).</p> <p> Njezin novi roman&nbsp;<em><strong>Sreća</strong></em>&nbsp;trenutno je u užem izboru za Ondaatje Prize i Jhalak Prize, a nominiran je i za Europsku književnu nagradu za fikciju.</p> <p> Forna je bila članica žirija za književne nagrade Samuel Johnson Prize, the Bailey Prize for Women’s Fiction, the Sunday Times EFG Short Story Award, the Caine Prize i the International Man Booker Prize. Osnovala je 2003. Rogbonko Project za izgradnju škole u selu u Sierra Leoneu. Organizacija vodi i nekoliko projekata u području obrazovanja&nbsp; odraslih, sanitarnih potreba i mentalnog zdravlja.</p> <p> Aminatta Forna razgovarat će s&nbsp;<strong>Miljenkom Buljević</strong>&nbsp;u klubu Booksa<strong> večeras&nbsp;u 19 sati. </strong></p> <p> Osim toga,&nbsp;održat će predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (četvrtak, 7.11. u 12h) i Filozofskom fakultetu u Rijeci (petak, 8.11. u 12h).</p> <p> Foto:&nbsp;<a href="https://aminattaforna.com/about-aminatta-forna.html">Nina Subin</a>.&nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> *Gostovanje se odvija u sklopu projekta&nbsp;<em>Korak dalje – prema uključivoj kulturi&nbsp;</em>kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Organizacija događaja sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <a href="https://ibb.co/j8js8ty"><img alt="njkj" border="0" src="https://i.ibb.co/D1jT1d9/njkj.jpg" /></a></p> <p> <a href="https://ibb.co/Gppb5B2"><img alt="Banner-sa-svime-ESF-54" border="0" src="https://i.ibb.co/2hhfkmt/Banner-sa-svime-ESF-54.png" /></a></p> Booksa Booksa Thu, 07 Nov 2019 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/razgovor-s-aminattom-fornom http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/razgovor-s-aminattom-fornom