BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Literatura latinoamericana <p> Sredinom osamdesetih godina, u bivšoj državi, šest nakladnika udružili su snage i objavili deset velikih hispanoameričkih romana.</p> <p> Prije par dana <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/gabriel-garcia-marquez-1927-2014-1397816934" target="_blank">preminuo je <strong>Gabriel García Márquez</strong></a>. Natjeralo nas je to da se spustimo u arhivu i pretražimo što sve imamo na polici hispanoameričke književnosti. Pozornost su nam privukle knjige izdane sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj Jugoslaviji.</p> <p> Šest izdavača: <strong>Prosveta</strong>, <strong>Narodna knjiga</strong>, <strong>Književne novine</strong>, <strong>Rad</strong>, <strong>Partizanska knjiga </strong>i <strong>Svjetlost </strong>– priredili su, preveli i objavili u dva kola deset vrhunskih hispanoameričkih romana.</p> <p> Pa krenimo redom. U prvom kolu objavljeni su:</p> <p> <em>Brodogradilište</em> (<em>El astillero</em>, 1961),&nbsp;<strong>Juan Carlos Onetti</strong> (1909. – 1994.) – Urugvaj</p> <p> <em>O junacima i grobovima</em> (<em>Sobre héroes y tumbas</em>, 1961),&nbsp;<strong>Ernesto Sabato</strong> (1911. – 2011.) – Argentina</p> <p> <em>Ja, Vrhovni</em> (<em>Yo, el Supremo</em>, 1974),&nbsp;<strong>Augusto Roa Bastos</strong> (1917. – 2005.) – Paragvaj</p> <p> <em>Školice</em> (<em>Rayuela</em>, 1963),&nbsp;<strong>Julio Cortázar</strong> (1914. – 1984.) – Argentina</p> <p> <em>Razgovor u katedrali</em> (<em>Conversacion en la catedral</em>, 1969),&nbsp;<strong>Mario Vargas Llosa</strong> (1936.) – Peru</p> <p> <br /> Drugo kolo:</p> <p> <em>Stoljeće prosvjećenosti</em> (<em>El siglo de las luces</em>, 1962),&nbsp;<strong>Alejo Carpentier</strong> (1904. – 1980.) – Kuba</p> <p> <em>Sto godina samoće</em> (<em>Cien años de soledad</em>, 1967),&nbsp;<strong>Gabriel García Márquez</strong> (1927. – 2014.) – Kolumbija</p> <p> <em>Terra Nostra</em> (<em>Terra Nostra</em>, 1975),&nbsp;<strong>Carlos Fuentes</strong> (1928. – 2012.) – Meksiko</p> <p> <em>Poljubac žene pauka</em> (<em>El beso de la mujer araña</em>, 1976),&nbsp;<strong>Manuel Puig</strong> (1932. – 1990.) – Argentina</p> <p> <em>Bestidna noćna ptica</em> (<em>El obsceno pájaro de la noche</em>, 1970),&nbsp;<strong>José Donoso</strong> (1924. – 1996.) – Čile<br /> <br /> <br /> Deset velikih romana izašli su u periodu između 1961. i 1976., bile su to godine latinoameričkog literarnog buma – svijet je upoznao generaciju nevjerojatnih pripovjedača. Književnost je to koja ni danas čitatelja ne ostavlja ravnodušnim.</p> <p> Većinu gore navedenih romana (možda i svih deset) možete naći po knjižnicama, antikvarijatima ili možda na tavanima, u kutijama, gdje su ih vaši roditelji davno ostavili i možda već i zaboravili na njih. Ne pronađete li ih baš u ovoj ediciji - neki od romana, kao primjerice <em>Školice</em>, <em>Sto godina samoće</em> ili <em>O junacima i grobovima</em> iznova su prevođeni.</p> <p> Možda je vrijeme i za jednu novu, proširenu ediciju hispanoameričkog romana na hrvatskom.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/geezaweezer/" target="_blank">Geraint Rowland</a></p> Tue, 22 Apr 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/literatura-latinoamericana http://www.booksa.hr/vijesti/sve/literatura-latinoamericana Rasknjižje, 21. – 27.4.2014. <p> Hajte, pogledajte koje je nove naslove uskršnji zeko donio na police u knjižarama.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/bez-ljubavi-i-mrznje"><em>Bez ljubavi i mržnje</em></a>, Larí i Marí (Naklada Ljevak)<br /> Potresna istinita priča protkana psihoanalizom, filozofijom i duhovnošću vodi nas na put spašavanja vlastitog života u kojem glavni lik, senzibilni, intuitivni Blue prekida emotivni genetski kod, koji kao i gene nasljeđujemo od svojih predaka, a kojim je, a da to ne znamo, svatko od nas određen sve dok te emocije ne osvijestimo.</p> <p> 2.<a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/imas-vatre"><em>Imaš vatre?</em></a>, Zrinka Pavlić (Jesenski i Turk)<br /> Treća zbirka priča Zrinke Pavlić govori o nekoliko ključnih trenutaka u životu ljudi koji su ujedno i pušači, nepušači ili bivši pušači, na način da priče svoj rasplet imaju u drugim pričama, gdje se glavni junaci jedne priče pojavljuju tek kao usputne figure u drugoj. Nastala je iz nekoliko crtica o apstinencijskog krizi prilikom odvikavanja od pušenja.</p> <p> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/ljubav-na-prvi-pozdrav"><em>Ljubav na prvi pozdrav</em></a>, Mhairi McFarlane (Mozaik knjiga)<br /> Bili su sami protiv cijeloga svijeta. Dok se sve nije raspalo. Od njihova je posljednjega susreta prošlo cijelo desetljeće, ali kada Rachel jednoga kišnog dana naleti na Bena, te se godine jednostavno istope. Bili su nerazdvojan tandem, najbolji prijatelji. Ali život je očigledno tekao dalje. Ben je u braku. Rachel nije. A ipak, u tom djeliću trenutka, Rachel osjeti kako se to staro prijateljstvo ponovno budi. Ali slijedi ga i slomljeno srce koje nikada nije uspjela zaliječiti.</p> <p> 4. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/zelja-za-smrcu"><em>Želja za smrću</em></a>, Jed Rubenfeld (Algoritam)<br /> Bombaški napad na Wall Street iz 1920. godine bio je najsmrtonosniji teroristički čin u Sjedinjenim Državama sve do eksplozije u Oklahomi 1995. i napada na New York 2001. Razlozi pogibije i ranjavanja više od četiri stotine ljudi u stvarnosti nikad nisu bili razjašnjeni – možda i zbog toga što u stvarnosti nije postojao dr. Stratham Younger.</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/poezija/ima-boljih-stvari-od-suhe-odjece"><em>Ima boljih stvari od suhe odjeće</em></a>, razne autorice (Katapult)<br /> ’Svaka od ovih dama barata svojim oružjem. Jedne su mračne, ali punokrvne snimačice stvarnosti života, druge toj temi prilaze kao hip-hop cirkusanti... Jedne su, opet, primječivači mikrotrenutka osobne zbilje, svakodnevne izmaglice misli i odluka koje vrlo često ovise o tome jesmo li se dovoljno naspavali ili koji vjetar puše, dok druge tu šumu emocija i međuljudskosti tretiraju kao inventar proživljenog, novog i starog, hirovito i autoironično. Ni jedne ni druge pritom ne postaju samodopadne.’ (urednik, Enver Krivac)</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/posmrtna-autobiografija"><em>Posmrtna autobiografija</em></a>, Witold Gombrowicz (Fraktura)<br /> Ovo je izvrstan je rezime nadasve zanimljivog života Witolda Gombrowicza, jednog od najvažnijih poljskih pisaca 20. stoljeća. Premda ovu knjigu nije sastavio sam Gombrowicz, svi tekstovi potječu iz njegova pera. Knjiga je ustvari antologija autobiografskih odlomaka iz više Gombrowiczevih djela te čini svojevrsnu duhovnu autobiografiju komponiranu kao tekst koji kronološki iznosi sve najvažnije činjenice o Gombrowiczu, promišljanja o radu i stvaralaštvu te njegove stavove, prosudbe i autorefleksije.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> U srijedu se obilježava Međunarodni dan autorskih prava, a kad sunce zađe vrijeme je za manifestaciju <a href="http://nocknjige.hr/"><strong>Noć knjige</strong></a>. Neka od književnih događanja te večeri možete vidjeti <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>, a <a href="http://www.booksa.hr/program/booksa/noc-knjige-2014-u-booksi-sve-za-10"><strong>tu</strong></a> možete vidjeti što se sprema u Booksi.</p> <p> Ostala književna događanja potražite u <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje"><strong>Servisnima</strong></a>.</p> <p> &nbsp;</p> Mon, 21 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-21-2742014 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-21-2742014 Gabriel Garcia Marquez (1927.-2014.) <p> 'Mnogo godina kasnije, dok je stajao pred streljačkim vodom, pukovnik A. Buendija sjetio se onog dana kad ga je otac poveo da vidi led.'</p> <p> Nakon što je nedavno primljen u bolnicu zbog urinarne infekcije i upale pluća, jučer je u svom domu, u Mexico Cityju preminuo najpoznatiji kolumbijski književnik, nobelovac <strong>Gabriel Garcia Marquez</strong>.</p> <p> Rođen je u Aracataci (Kolumbija) 6. ožujka 1927., no 1959. odselio je sa suprugom i sinovima u Mexico City – grad kojemu će se uvijek vraćati.</p> <p> Novelu <em>Pukovniku nema tko da piše</em> objavio je 1961., slijede <em>Sahrana Velike Mame</em> i <em>Zla kob</em>, obje 1962., a potom senzacionalni roman i njegov izlazak na svjetsku književnu scenu – <em>Sto godina samoće</em> 1967. godine.</p> <p> Svoj možda i najbolji roman, <em>Patrijarhova jesen</em>, Marquez je objavio 1975., te šest godina kasnije <em>Kroniku najavljene smrti</em>. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1982. godine.</p> <p> Sve nabrojane naslove kao i <em>Sjećanja na moje tužne kurve</em>, <em>Dvanaest hodočasnika</em>, <em>Ljubav u doba kolere</em>, <em>O ljubavi i nečistim silama</em> i druge možete pronaći na policama knjižnica.</p> <p> Spomenimo i iscrpnu biografiju <strong>Geralda Martina</strong> – <em>Gabriel Garcia Marquez</em> (Sandorf, 2009., prijevod: <strong>Dinko Telećan</strong>), kao i prvi dio autobiografije <strong><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zivjeti-da-bi-se-pripovijedalo-1341995988" target="_blank"><em>Živjeti da bi se pripovijedalo</em></a></strong>.</p> <p> Pozdrav i respekt pukovniku magijskog realizma...</p> <p> izvor: <a href="http://www.seecult.org/" target="_blank">SEEcult</a><br /> foto: <a href="http://www.seecult.org/" target="_blank">Alberto Yoan Arego Pulido</a></p> Fri, 18 Apr 2014 08:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/gabriel-garcia-marquez-1927-2014-1397816934 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/gabriel-garcia-marquez-1927-2014-1397816934 Zvonimir Milčec (1938.-2014.) <p> Ono što je Miljenko Smoje bio Splitu i Split Smoji – to je Zvonimir Milčec bio Zagrebu i Zagreb njemu.</p> <p> Danas još jedna tužna vijest. Osim <strong>Marqueza</strong>, jučer nas je zauvijek napustio i poznati zagrebački novinar i književnik <strong>Zvonimir Milčec</strong>.</p> <p> Rođen je 3. rujna 1938. u Zagrebu, a najbolje ga znamo po legendarnom romanu za djecu <em>Zvižduk s Bukovca</em> iz 1975.</p> <p> Milčec je najviše pisao za djecu i o Zagrebu kojega je neizmjerno volio i poznavao. Od dječjih romana spomenimo još <em>U Zagrebu prije podne</em> (1979.), <em>Posljednji zvižduk</em> (1980.) i <em>Tajnu krvavog nosa</em> (2009.), a od Milčecove zagrebačke lektire: <em>Zadnja pošta Zagreb</em> (1973.), <em>Zagreb je Zagreb</em> (1981.), <em>Dinamovo proljeće</em> (1982.), <em>Pozdrav iz Zagreba</em> (1986.), <em>Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke</em> (1993.), <em>Zagreb je inače lijep</em> (2001.), <em>Fakat Zagreb</em> (2004.), <em>Zagrebački gradonačelnici</em> (1993.), <em>Moj zagrebački rukopis – 50 godina s gradom</em> (2007.) i mnoge druge.</p> <p> Mogli bi smo o Milčecu natipkati još toliko toga, ali nikad ne bi rekli ni stoti dio onoga što je on sam napisao u svojim brojnim knjigama.</p> <p> Ono što je <strong>Miljenko Smoje</strong> bio Splitu i Split Smoji – to je <strong>Zvonimir Milčec</strong> bio Zagrebu i Zagreb njemu.</p> <p> Posljednji ispraćaj biti će 22. travnja u 12.50, u krematoriju na Mirogoju.</p> <p> izvor: <a href="http://www.dhk.hr/Novosti.aspx" target="_blank">DHK</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/croacia_/" target="_blank">Mario Fajt</a></p> Fri, 18 Apr 2014 06:30:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/zvonimir-milcec-1938-2014-1397816695 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/zvonimir-milcec-1938-2014-1397816695 Saksofon jerihonski <p> Kao što je velečasni Rajko bolno iskusio na svojoj koži i duhu, čitanje priča o jazzu vrlo je slično čitanju Biblije.</p> <div> <strong>PITANJE</strong><br /> <br /> Hvaljen Isus, doktore!</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zovem se <strong>velečasni Rajko</strong>. Baš u ovo (ne)sretno vrijeme, pred uskrsnuće našeg Gospodina Isusa Krista, zapao sam u ozbiljne književno-glazbene probleme. Priznajem, uslijed stresa zbog uskršnjih događanja i teških molitvi za dušu našeg <strong>pape Franje</strong>, odao sam se čitanju beletristike. Problemi koji me sada more zacijelo su kazna Božja, i Bog će mi za to suditi, ali u kraljevstvu zemaljskom samo jedna osoba može me liječiti – to ste vi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pročitao sam priču 'Progonitelj' <strong>Julia Cortázara</strong> (iz zbirke <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/tajno-oruzje" target="_blank"><em>Tajno oružje</em></a>) koja prati odnos između briljantnog, drozi sklonog jazz saksofonista Johnnyja, te njegovog prijatelja i biografa, glazbenog kritičara Brune. Johnny je već jednom nogom na recepciji svetog Petra, ali u tom teškom stanju uspijeva odlično svirati i govoriti o uzvišenim idejama. Bruno se, pak, nalazi između stalne brige za svog prijatelja i zavidnog divljenja njegovom geniju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I dok sam prstima prolazio retke, zabljesnu mi pred očima jaka slika Johnnyja u nebeskom svjetlu dok se rajem poput medovače prelijeva zvuk improvizacije na saksofonu. Predivna je to slika za oči i za uši, ali za nas svećenike i jako nezgodna stvar - mi po vokaciji moramo ovakve vizije shvaćati krajnje ozbiljno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga sam odlučio izmijeniti crkveni program. Iznajmio sam orgulje, a unajmio trošni pijanino. Doveo sam kvartet pobožnih acid jazz glazbenika, a crkveni sam zbor poslao na blagdane, uz sugestiju gospel pjesama koje bi trebali uvježbati. Standardna čitanja Biblije spojio sam sa jazz standardom pa se tako poslanice Korinćanima izvode uz blues dvanaesticu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, taj novi stil ne odgovara mojim dragim župljanima. Časne se sestre žale na 'nepodnošljivu suvremenu buku'. Moj brat fra Josip ljutito je izjavio da su Rimljani svirali saksofon na Golgoti. Dobio sam i poruku od više vlasti (ne Boga, nego crkvenih poglavara) da me, ukoliko izvedem jazz nepodopštinu na sam Uskrs, čeka odlazak u Liku gdje ću biti <strong>don Kaćunkov </strong>đakon.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I svi imaju pravo. Kad bolje osmotrim tog vražička Johnnyja pred očima, jasno mi je da se ne radi o božanskom proroku. A ipak, ne mogu pobjeći od svoje vizije i želim da crkvom odjekuje uskršnji blues. Doktore, postoji li lijek od pakleno-nebeskih vizija prouzrokovanih književnim tekstom?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>ODGOVOR</strong><br /> <br /> Poštovani velečasni Rajko,</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vaša boljka spada u u jedan od najučestalijih i najvećih problema s kojima se današnji Vatikan suočava. Naime, religijska i jazz ikonografija potpuno su identične: dok s jedne strane imamo Duhom Svetim opčinjene proroke, Mesiju, vjernike i nevjernike, s druge strane imamo svirače u transu, njihove apostole, priče o čudesnim svirkama te mnoštvo 'neinspiriranih' glazbenika koji sviraju samo zato da bi genij onog Jednog jače došao do izražaja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postavlja se pitanje: zašto upravo jazz ima religiozne likove i mitove? Zašto američki country ili naša slavenska popevka nemaju figure genijalnih, autodestruktivnih svirača s proročanskom vizijom? Zašto djevojke zijevaju dok netko svira bajs na smotri folklora, a padaju u trans kad čuju kontrabas na jazz koncertu?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odgovor je: zbog književnog teksta. Kao što je kršćanstvo imalo usmene i pismene književne tekstove koji su formirali jaku ikonografiju, tako je i jazz našao svoje pripovjedače koji su pričama, romanima i drugim književnim formama utemeljili jazz mitologiju. Umješni glazbeni menadžeri unajmili su i Julia Cortázara, smrtonosno opasnog autora kojeg se pacijenti iz moje ordinacije <a href="http://booksa.hr/kolumne/dr-ostojic-abominalne-grama-zrake" target="_blank"><strong>dobro sjećaju</strong></a>. On je svojom pričom o saksofonistu Johnnyju raširio jazz zarazu koja je zahvatila milijune čitatelja i pretvorila ih u pasivne slušatelje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svećenici su pritom posebno ugroženi jer su dokazano podložni utjecaju biblijskih priča i legendi. Oni se stoga vrlo lako i brzo mogu zaplesti u gustu mrežu glazbene kakofonije te posve zaboraviti na svoje primarno zvanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rješenje treba pronaći u žanru čiji su mitovi posve drugačiji od jazz i katoličkih legendi. Stoga vam preporučujem slušanje pankerskih bendova: jednostavni akordi, brze i kratke pjesme, politički aktivizam, zazor od perfekcionizma i odbijanje uloge genijalnog pojedinca čine pank idealnim protuotrovom. Pank se svojim idejama i lakoćom može jednostavno uklopiti u svaku vjerničku svakodnevicu te ga stoga preporučujem svim svećenicima i časnim sestrama, a napose ministrantima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> dr. med. dr. med. Ostojić</div> <div> foto: Miles Davis (<a href="http://booksa.hr/kolumne/dr-ostojic-abominalne-grama-zrake" target="_blank">Oliver Nurock</a>)</div> Fri, 18 Apr 2014 06:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/saksofon-jerihonski http://www.booksa.hr/kolumne/saksofon-jerihonski Noć knjige 2014. <p> U 156 mjesta i gradova održat će se 700 programa, a svoj doprinos dat će i Siniša Labrović posebnom izvedbom u Botaničkom vrtu.</p> <p> Bliži nam se i treća po redu <em><strong>Noć knjige</strong></em> (23.travnja) u kojoj obilježavamo Svjetski dan knjige i autorskih prava. Noć knjige 2014. održat će se u 156 hrvatskih mjesta i gradova. Najviše događanja biti će u Zagrebu – 179 pojedinačnih programa. Igra brojki dalje kazuje da će 370 sudionika priredilo 700 programa, a gostovat će i 200 pisaca.</p> <p> Za sve one koji će ostati doma, HRT je na 3. programu priredio filmski maraton ekranizacija književnih predložaka, na radiju će čitati ulomke iz preporučenih književnih djela, nakladničke kuće donirale su knjige koje će se pokloniti hrvatskim bolnicama i zatvorima. No, kako bi rekao onaj voditelj s tv-prodaje, ni to nije sve!</p> <p> U zagrebačkom Botaničkom vrtu, <strong>Siniša Labrović</strong> izvest će performans <em>Raščitanje</em>. Koliko smo shvatili, Labrović će ovom prigodom na osobit način komunicirati s biljnim svijetom.</p> <p> Održat će se brojni književni kvizovi, moći će se nabaviti knjige po popularnim cijenama, a Noć knjige nam se širi i na susjedne zemlje: Sloveniju i Crnu Goru.</p> <p> Eto, spektakl, što drugo reći. Čovjek bi pomislio, barem taj jedan dan, da živi u najnačitanijoj zemlji na svijetu.</p> <p> Elem, sve detalje o brojnim programima možete proučiti <a href="http://nocknjige.hr/" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> &nbsp;</p> <p> izvor i foto: promotivni materijal</p> <p> &nbsp;</p> Fri, 18 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/noc-knjige-2014-1397817033 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/noc-knjige-2014-1397817033 Ispuniti ljude, a ne očekivanja <p> Sonja Manojlović dobila je nagradu za izvrsnost na pjesničkom festivalu u Osaki pa smo iskoristili povod za razgovor o poeziji.</p> <div> <strong>Prisutni ste u hrvatskoj književnosti još od zbirke pjesama <em>Tako prolazi tijelo</em> iz 1965. godine. Tada ste, prema riječima Mile Stojića, unijeli potpuno novi duh u našu poeziju, s pjesmama koje su se znatno razlikovale od tadašnje prevladavajuće pjesničke poetike. Kako se danas, nakon gotovo pola stoljeća rada na jeziku i u jeziku, odnosite prema poeziji?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nisam sklona mistificiranju poezije, i klonila bih se velikih riječi, ali ponekad podvučem crtu i vidim da je poezija još uvijek konstanta u mojem životu. Mijenjale su se okolnosti, ali od prve knjige znala sam što hoću postići kad pišem pjesmu. O rezultatima se može raspravljati, ali mislim da je moja namjera od početka bila prepoznatljiva: sa što manje riječi reći što više. Nije na čitatelju da sa svojom šefljom na kraju upadne u kotao u potrazi za par organskih tračaka smisla na dnu. Zašto se ne bi podivio redukcijama, jestivim ikebanama?!</div> <div> <br /> <strong>Je li poezija danas nešto drugo nego u periodu kada ste tek počinjali s književnim radom?</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Poezija je samotan posao, a ipak me počeo zanimati odnos društva prema umjetnosti. Šest godina radila sam&nbsp;kao glavna tajnica Hrvatskog društva pisaca, pa mogu reći da sam, na svoj način, razmotrila ono što me zanimalo. Razne su zemlje, velike i male, kroz povijest nudile razna rješenja. Kod nas se znalo čuti da je koncepcija društva pisaca, i društveno vrijedne knjige, relikt kojem je odzvonilo, i da se sada pleše na drugačije, konzumerističke ritmove. Jedni bi uprezali, drugi bi isprezali da upregnu… a umjetnost postavlja vlastita pravila i ispunjava ljude, a ne očekivanja. Proizlazi iz potrebe za samospoznajom i igrom. To može voditi ka društvenoj marginalizaciji pjesnika, ali ne bi trebalo, jer njegova je uloga u kulturi nezamjenjiva. Poezija se obraća osobi kao pojedincu u njegovoj intimi, a ne osobi kao građaninu itd., i nikakav joj se zadatak ne može dati osim slobode da u jeziku istražuje imenovanja koja se ne oslanjaju na pojam kao jedinicu smisla, nego se koriste alatom metafora i ostalih sklopova, inače nesklopivih, za samostalno istraživanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Taj pojedinac, iako sa svima dijeli sve, dijeli to sve u različitim omjerima, i tu se poezija pojavljuje kao ono jasno u nejasnom, ali i nejasno u jasnom. Samozadani je cilj istraživanje granica samospoznaje. Pitam se, radim li to, zaista?</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Od tada pa do danas objavili ste brojne zbirke poezije. Mijenja li se vaš odnos prema vlastitim pjesmama kroz vrijeme? Imate li osjećaj kada napišete i objavite pjesmu da je šaljete u svijet poput papirnatog brodića, ili je pjesma i dalje za vas nešto živo, nešto s čime kontinuirano komunicirate?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Stojim iza svake svoje napisane riječi – nijedna nije bila neželjeno dijete. Riječi, kao pojmove sa svojom definicijom, moguće je karnevalizirati, prerušiti u višestrukost, povezujući ih međusobno u suzvučja, neku vrstu laži koja, na kraju, kao jeka odzvanja istinom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Vaša se poezija s kraja 60-ih i početka 70-ih i danas čita kao nešto relevantno, ona govori čitatelju i sada kao što je to činila i onda, možda zato što niste pribjegavali tada pomodnim pjesničkim strategijama - bilo da je riječ o jezičnim eksperimentima bliskim konkretnoj poeziji ili, pak, 'teškoj' poeziji koja se pokušavala, uglavnom bezuspješno, hrvati s velikim temama, odnosno prvotnim pitanjima. Koji su autori najviše utjecali na vas kao mladu autoricu, a koje autore danas rado čitate?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sjećam se raznih stilova u zraku: biblijskih intonacija, filozofstvujućih blanjanja i iverja, ludističkih proplamsaja i poigravanja, rudarenja u jeziku – tko preživi, pričat će, kako kaže poslovica, iznosilo se pred čitalačku publiku u vagonetima! Ponešto sada čitam kao dokument vremena, a ponešto volim čitati, npr. vrsnog pjesnika<strong> Branislava Zeljkovića</strong>. Izdvajam njegove poeme <strong><em>Pokućstvo u akvariju</em></strong> <strong><em>– izlogu Solidarnosti u Zagrebu</em></strong>, ili <strong><em>Dinosaur</em></strong> iz knjige <strong><em>Sfere</em></strong>. &nbsp;A <strong>Dalibor Cvitan</strong>! – duhovit i odličan u prozi, poeziji i kritici.<br /> &nbsp;</div> <div> Dug je popis meni dragih pjesama iz naše i svjetske poezije. Počela sam vrlo rano i mnogo čitati. Bilo je to, ustvari, prikupljanje riječi. Moje neselektivno čitanje, kakvo je i danas, obogaćivalo &nbsp;je rječnik, a o dubljem razumijevanju i danas možemo samo spekulirati. I vrlo rano, odmah po završetku osnovne škole, postala sam član uredništva tada vrlo popularnog srednjoškolskog časopisa Polet. Na mene se sručila lavina pjesama, sve samih općih mjesta, koja sam, zahvaljujući dotadašnjoj svojoj lektiri, već mogla prilično dobro prepoznavati. Ukratko, najbrže i najbolje učenje pjesničkog zanata meni je omogućila loša i prosječna poezija. Kolektiv u ekstazi na kraju uvijek odbrodi u svojem dobro poznatom smjeru, a ono što je bilo dobro, naprosto je sjalo iz te tmuše.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitanje proze naučilo me da svaki verbalni uzlet mora imati svoje dolje i gore, unutarnju logiku poetskog koja ne poništava iracionalno, nego ga osvjetljava i uznosi. Stekla sam čvrsto uvjerenje da riječima mogu izraziti ono što hoću reći, pa nikada nisam žalila vremena i truda da iz vreve riječi izdvojim upravo ono što mi treba.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nakon perioda od sredine 90-ih godine, kada je u hrvatskoj poeziji došlo do zamora i kada se nije moglo pobjeći od patničkog naricanja nad sudbinom poezije i smanjenim interesom u vremenu sve veće snage novih medija, čini se da je posljednjih godina poezija u Hrvatskoj dobila energetski doping u vidu niza mlađih autora koji su promijenili ovdašnju pjesničku panoramu. Što mislite o našoj poeziji danas, intrigiraju li vas neki autori?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitam svakodnevno i mnogo, ali ipak ne vjerujem da sagledavam u cjelini mlađu i mladu pjesničku scenu, jer nisam antologičar po vokaciji, ne čitam po zadatku, nego kao čitatelj probirem, pa ponešto do mene stigne i sa zakašnjenjem. Zanima me, međutim što i kako se piše, i pratim knjige mlađih. Od dobrih, kao što su<strong>&nbsp;Miroslav Kirin</strong>, <strong>Tomica&nbsp;Bajsić</strong>, <strong>Dorta Jagić</strong>, <strong>Božica Zoko</strong>, <strong>Marko&nbsp;Pogačar</strong>, <strong>Aleksandar&nbsp;Hut Kono</strong>…očekujem samo najbolje, jer tko ima dara, ima i odgovornost prema njemu, da ga glača, njeguje i iskušava do svojih granica.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nedavno ste u Osaki&nbsp;</strong><strong>dobili&nbsp;</strong><strong>još jednu nagradu za vašu poeziju, samo jednu u nizu sličnih, s obzirom da ste u zadnjih nekoliko godina dobili pregršt važnih međunarodnih nagrada za vaš cjelokupan opus, poput nagrada za izvrsnost u Grčkoj i Rusiji. Pitanje 'koliko vam znače te nagrade?' jest klasično pitanje koje bi svatko postavio, i to s razlogom, no ovdje ono ima dodatno značenje s obzirom na činjenicu da su te nagrade došle izvana, i to sa svih strana svijeta. Što vama kao pjesnikinji govore ta priznanja?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> O nagradama je najbolje unaprijed ništa ne znati, onda malo razvesele. Nagrade su iz neke druge priče. Ni na koji način ne mogu doprinijeti poeziji koju pišem – niti daju, niti oduzimaju. Naravno, one su neka vrsta putokaza za čitatelje: stani, pročitaj.<br /> &nbsp;</div> <div> Ono što, donekle, ima veze sa mnom, to je formulacija nagrade. Ako je formulirana kao nagrada za izvrsnost, mogu biti zadovoljna, jer to je ono što želim postići radeći na pjesmama. Pjesma je vrlo rijetko naprosto zabilježen, iz golog nadahnuća prepisan tekst. Ona je, uglavnom, organizirani, isplanirani tekst, a to podrazumijeva mnoštvo predumišljaja i primisli, istraživačkih ekspedicija kroz džunglu zamisli, i vrlo oštre mačete kojima se krči put.<br /> &nbsp;</div> <div> Ustvari, te nagrade mi otvaraju mogućnost čestih putovanja, stvarnih i čitalačkih, a to je ono što volim. Okupljaju se pjesnici, upoznaju se, čitaju, stižu pozivi na druge festivale. Preda mnom su sada Francuska, Peru, Tajland – tko bi odolio?! – kako to kaže naslov jednog starog filma – do posljednjeg daha. Možete me, dakle, pokopati u Samsoniteu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/monkeysnaps/153902559" target="_blank">Jojo Blondäl</a></div> Thu, 17 Apr 2014 08:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/ispuniti-ljude-a-ne-ocekivanja http://www.booksa.hr/kolumne/ispuniti-ljude-a-ne-ocekivanja Pakao, to su druge pjesme <p> Da pjevač Withered Hand nije čitao Sartrea, ostali bismo zakinuti za jednu divnu, melankoličnu pjesmu.</p> <div> Tužne pjesme su najčešće bolje od veselih, to je stara stvar. Možda je tome tako zato što se biti tužan može na bezbroj različitih načina, a sretan na jedan jedini. Tuga ima tisuće nijansi, inspirativna je i poticajna, a sreća vas neće potaknuti da nešto stvorite, ona je sama sebi dovoljna, ona samo jest.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako ste tužni, sva je prilika da će vas vesele pjesme živcirati i da ih nećete moći shvatiti, ali tužne pjesme mogu se slušati uvijek. Čak i u trenucima najveće radosti mogu vam poslužiti kao korektivni faktor, podsjetiti vas da je ono što trenutačno proživljavate krhko i kratkotrajno te da se nije mudro previše zanositi, a ako ne želite ići toliko daleko, onda možete samo uživati u tankoćutnom zvuku melankolije, upijati melodiju koja je i bez riječi kadra ispričati priču o gubitku, tuzi, nesreći, razočaranju ili žalosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 'No Cigarettes' je jedna od takvih pjesama koje već nakon prvih par slušanja postaju neizostavnim dijelom vaše ličnosti. Tužna pjesma koja vas istovremeno opisuje, ali i plaši. Pitate kako je to moguće - pa znamo da tuga ima bezbrojne oblike - kako se dogodilo da neki tamo Škot na drugom kraju svijeta s nekoliko kratkih i preciznih stihova točno ubode vaše emocionalno stanje? Kako to da je uspio osobno podići na razinu univerzalnog, kako li je samo postigao to da je pjesma samo i potpuno vaša, a istovremeno nije ništa manje njegova?<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="//www.youtube.com/embed/DO7BW2br4Rc" width="370"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> Inače su mi najdraže pjesme veselog tona i prštavih melodija kroz koje se provlače čemerni tekstovi, volim kada je tuga upakirana u sjajne i šarene omote, ali ovdje to nije slučaj. Tugaljiva atmosfera koja ovu pjesmu ispunjava od samoga početka ne samo da mi ne smeta, već me i privlači na neki neobičan način u kojemu možda ima i mrvica mazohizma.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Melodija je jednostavna, ali i upečatljiva: prebiranje po akustičnoj gitari negdje je na zamagljenoj granici između virtuoznog i pripitog, a glas je ranjen, to je ono što prvo primijetite čak i prije nego vam se prvi stih zakuca u svijest.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Think me and you could maybe use a lost weekend</em></div> <div> <em>I've been losing all my friends</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj tekst ovako napisan možda zvuči kao klišej, ali to je samo zato što ga čitate, a ne slušate. Uključite li zvučnike i stisnete 'play', uvidjet ćete da otpjevan dobiva novu dimenziju, postaje stvaran i opipljiv, a kada se pjesma krene razvijati, može vas toliko opiti da ćete i nehotice ući u opisano stanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> To se stanje proteže kroz čitavu pjesmu, pojačava se iz sekunde u sekundu, a jedan od upečatljivijih stihova koji ga dodatno podvlači je onaj kojim počinje druga strofa, a koji u sebi krije referencu na <strong>Jean-Paul Sartrea </strong>i njegovu dramu <em>Iza zatvorenih vrata </em>iz koje dolazi glasovita rečenica – "Pakao, to su drugi ljudi."</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>All we seem to do these days is wave our arms and yell</em></div> <div> <em>Other people are hell</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Najčešće je tumačenje da ovom metaforom slavni egzistencijalistički filozof, romanopisac i dramatičar nije želio implicirati da su ljudi ružni, prljavi, pokvareni i zli, već da je problem što mi sami o sebi možemo razmišljati jedino kroz vizuru drugih ljudi. Sudovi drugih ljudi neminovno su uključeni u ono što mi mislimo o nama samima, a pogotovo ako s nekim imamo loš ili poremećen odnos, ta osoba ne može biti drugo doli 'pakao'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poremećen odnos koji <strong>Dan Willson </strong>umjetničkog imena <strong>Withered Hand </strong>ovdje ocrtava, manje se tiče odnosa, a više njega samoga. U ovoj pjesmi on propituje vlastitu ranjivost i slabost, a druga osoba koja se zatekla pored njega osuđena je na njegov pakao. Jasno je, i on je osuđen na pakao te druge osobe, ali to nije nikakva utjeha jer pakao i pakao nažalost ne čine raj.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz Sartrea ovdje će pažljiviji slušatelj pronaći i referencu na <strong>R.E.M.</strong>, a mene je jedan od stihova na samome kraju podsjetio i na <strong>Handkeov </strong>roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/strah-golmana-pred-jedanaestercem" target="_blank"><em>Strah golmana pred jedanaestercem</em></a>&nbsp;i, mada sumnjam da je to bila autorova namjera, ne bi me previše iznenadilo da doznam da ipak jest.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>This isn't the song, I'm thinking</em></div> <div> <em>I'm not the singer</em></div> <div> <em>That I thought I was</em></div> <div> <em>In the solitude before the applause</em></div> <div> <em>Is getting to me&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Slično kao i Handkeov roman, i ovi stihovi lijepo opisuju očaj pojedinca, njegovu izgubljenost, usamljenost i potrebu da viče kako je pakao u drugim ljudima - samo kako ne bi bio prisiljen priznati da je možda ipak u njemu samome.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Andrija Škare</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/rueful/8439898703" target="_blank">Kiran Foster</a></div> Thu, 17 Apr 2014 06:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pakao-to-su-druge-pjesme http://www.booksa.hr/kolumne/pakao-to-su-druge-pjesme Noć knjige u Goethe-Institutu <p> Na programu su brojna događanja: od rasprodaje otpisanih knjiga do noćnog književnog kviza.</p> <p> <a href="http://www.goethe.de/ins/hr/hr/zag.html" target="_blank">Goethe-Institut</a> brojnim aktivnostima obilježit će Svjetski dan knjige i autorskih prava u Noći knjige.</p> <p> Evo što se sve nudi:</p> <p> <strong>Sajam knjiga</strong> – otpisane knjige po malo kuna.</p> <p> <strong>Potraga za blagom</strong> – netko je u knjižnici sakrio blago (u, ovo je cool) i sad ga treba pronaći.</p> <p> <strong>Književnost je IN</strong> – igra memory za knjigoljupce.</p> <p> <strong>Goethe traži zvijezdu</strong> – književnu, dakako!</p> <p> <strong>Noćni književni kviz</strong> – pokažite znanje i osvojite pokoju knjigu i besplatnu članarinu!</p> <p> Nas najviše privlače potraga za blagom i kviz, pa ćemo poslati svoje ekipe na ove događanja.</p> <p> Detaljnije o događanjima u Goethe institutu doznajte <a href="http://www.goethe.de/ins/hr/hr/zag/ver.cfm?fuseaction=events.detail&amp;event_id=12635446" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/freeed/" target="_blank">Fred</a></p> Thu, 17 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/noc-knjige-u-goethe-institutu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/noc-knjige-u-goethe-institutu Velike književne nepravde <p> Tek što su podijeljeni Pulitzeri, začuo se cvrkut s Twittera: Donna Tartt nije zaslužila nagradu za 'The Goldfincher'.</p> <p> <strong>Donna Tartt</strong> još nije otpila ni prvi gutljaj pjenušca nakon što je <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/podijeljeni-pulitzeri" target="_blank">dobila Pulitzera</a>, a Twitterom se već počeo širiti val nezadovoljstva.</p> <p> Te nije zaslužila nagradu, te drugi autori su imali bolje knjige, te vraćaju joj neke stare dugove... svašta se još cvrkutalo protiv odluke Pulitzerova žirija da se baš Tarttici i baš za <em>The Goldfinch</em> dodijeli tako ugledna nagrada.</p> <p> <strong>Jason Diamond</strong> s <a href="http://flavorwire.com" target="_blank">Flavorwirea</a> navodi nekoliko, po njemu (i po mnogima) daleko većih nepravdi iz svijeta književnih nagrada. Tko je to sve dobio nagrade, a nije zavrijedio i tko nije, a zavrijedio je, proučite <a href="http://flavorwire.com/452036/5-literary-award-decisions-more-questionable-than-donna-tartts-pulitzer/view-all/" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mediateketpauli/" target="_blank">Mediateket Pauliskolan</a></p> Thu, 17 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/velike-knjizevne-nepravde http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/velike-knjizevne-nepravde Dobro je činiti dobro <p> Poetesa Kristina Posliović dobila je godišnju nagradu Primorsko-goranske županije za promicanje ljudskih prava i rodne ravnopravnosti.</p> <p> Otkad je prije par dana prešla na lulu, <strong>A.</strong> se skroz promijenila. Čini huncutarije od jutra do mraka. Također, postala je sarkastična ko sam vrag. Utječe li lula na njezino ponašanje, pitamo se, ili je nekaj drugo u pitanju?</p> <p> Što god joj veliš ona odgovara: <em>'Moš mislit'</em> ili <em>'Briga me i za to'</em> ili <em>'To, dragi, nije moj problem'</em>. Slavnog britanskog pisca (<strong>I.M.</strong>) proglasila je teškim smorom. Vrhunac svega dogodio se kad je na <strong>Dunjinu</strong> izjavu: Dobro je činiti dobro – prasnula u smijeh i dodala da je to teška glupost.</p> <p> Nije glupost, drugarice lulašice! Dugoročno gledano Dunja je potpuno u pravu. A da je tomu tako svjedoči i slučaj riječke poetese <strong>Kristine Posilović</strong> (1982.) koja je dobila godišnju nagradu Primorsko-goranske županije i to za promicanje ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. Nagrada se sastoji od pismenog priznanja i novčanog iznosa od četiri mjesečne neto plaće zaposlenih na području RH u prethodnoj godini.</p> <p> Čestitamo!</p> <p> izvor i foto: <a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/" target="_blank">HDP</a></p> Thu, 17 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/dobro-je-ciniti-dobro http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/dobro-je-ciniti-dobro FEKP & In Your Pocket <p> Festival europske kratke priče organizira natječaj za, naravno, kratku priču. Rok za prijavu: 15.5.2014.</p> <div> <strong>13. Festival europske kratke priče</strong>, koji će se održati od 1. do 6. lipnja u Zagrebu i Šibeniku u organizaciji Hrvatskog društva pisaca, pokreće natječaj za kratku priču <em><strong>FEKP &amp; In Your Pocket!</strong></em>&nbsp;<br /> <br /> Natječaj je otvoren od 15. travnja, a zatvara se 15. svibnja 2014. u ponoć. Tema ovogodišnjeg natječaja za kratku priču je <em><strong>‘Što imaš u džepu?’</strong></em>, o konkretnim ili izmišljenim džepovima, skrivenim mjestima koja čuvaju tajne ili ih otkrivaju: zametku sna, početku putovanja, pričini ili stvarnosti</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri je sastavljen od pisaca, urednika, novinara, književnih kritičara: <strong>Zoran Ferić </strong>(predsjednik žirija), <strong>Diana Matulić</strong>, <strong>Stjepan Balent</strong>, <strong>Saša Drach</strong>, <strong>Vladimir Arsenić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poslana priča ne smije biti prethodno objavljena u bilo kojem mediju dostupnom širem čitateljstvu, maksimalna duljina priče je 10.000 znakova s proredom, na natječaj se mogu prijaviti svi pisci koji pišu jezicima za koje nije potreban prijevod. Priče se šalju isključivo na e-adresu natjecaj@europeanshortstory.org u word formatu (formati .docx ili .doc). Natječaj je javan. Autori uz priču trebaju poslati puno ime i prezime te broj telefona/mobitela i adresu za kontakt.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/dolmansaxlil/5005232512/in/photolist-8Ci8fh-6pi2Xw-6mrjRd-Wnu6-6bZqkG-5GkJxT-7wzxTQ-b9Yjf-6bVbwt-MTrAg-dHPRQm-7ykLM9-6NqGCz-9SQwY-6Vogbs-7qBekf-5bK8oU-8h8ffJ-8MCUGP-bmJ7wD-bs53en-aWrKb2-acRewH-4iS44U-mm87b8-4RC711-yC4c-9bpzH5-cjuCG3-4nYgaX-8WJQPF-aW8i82-4bF9WJ-6MTtnj-85ZGhJ-9LYQbt-4qX1SU-aedU3P-AwHaw-6ZZbmC-7Nvnoh-4cTa1X-cQaJrh-tv46-68ydx4-dE2YK4-9S2RAb-e2ogrG-cmH5nA-4Z4hjs" target="_blank">Sharon Drummond</a></div> Thu, 17 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/fekp-in-your-pocket http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/fekp-in-your-pocket Natječaj za Brod kulture <p> MasterCard Brod knjižara - Brod kulture objavljuje početak jubilarnog 5. natječaja za najbolju kratku priču. Rok: 15.5.2014.</p> <p style="margin-bottom: 0cm"> Kulturno-turistička manifestacija <strong>MasterCard Brod knjižara – Brod kulture </strong>objavljuje početak 5. natječaja za najbolju kratku priču, uz potporu generalnog sponzora kompanije MasterCard. Natječaj traje do 15. travnja do 15. svibnja. Rezultati će biti objavljeni krajem lipnja.<br /> <br /> Na natječaj se pozivaju svi zainteresirani da pošalju svoje dosad neobjavljene kratke priče. Glavna nagrada autoru/ici pobjedničke priče bit će sudjelovanje na ovogodišnjoj turneji i plovidba 'MasterCard Brodom knjižarom – brodom kulture'. Uz pobjedničku priču, najboljih 20 radova bit će objavljeno u knjizi <em>20+1 najbolja priča za ljeto 2014</em>.<br /> <br /> Žiri čine književnik <strong>Ludwig Bauer </strong>(predsjednik žirija), književnica i znanstvenica <strong>Lidija Dujić</strong>, menadžer u kulturi i organizator manifestacije <strong>Igor Gerenčer</strong>, te književnik i pobjednik natječaja iz 2013. <strong>Stjepo Martinović.</strong><br /> <br /> Pravila natječaja za kratku priču su:<br /> <br /> Priča može imati od 4 kartice (7 200 znakova, računajući i razmake između riječi) do 10 kartica (18000 znakova).<br /> <br /> Tema je slobodna.<br /> <br /> Radovi se šalju isključivo putem e-maila na adresu: brodkulture.prica@gmail.com<br /> <br /> Na početku teksta treba stajati:</p> <p style="margin-bottom: 0cm"> ime i prezime<br /> poštanska adresa<br /> broj mobitela<br /> e-mail adresa<br /> naslov priče<br /> <br /> Datoteka/file treba imati naslov koji se sastoji od prezimena i imena autora i prve riječi naslova priče, pri čemu su riječi međusobno spojene crticom: prezime-ime-naslov (primjer: marković-ivan-priča).<br /> <br /> Natječaj je regionalni pa jezik priče može biti hrvatski, ili srpski, ili bošnjački, ili crnogorski.<br /> <br /> Priča treba biti napisana u Wordu, u fontu Times New Roman – od 14 točki, latinica.<br /> <br /> Priča ne smije biti prethodno objavljena.<br /> <br /> Svaki autor/ica na natječaj može poslati samo jednu priču.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/53880046@N03/4988805178/in/photolist-8AQVYo-ephhx5-4uWry9-eygSv7-eydFRP-5vPcyr-bEVFih-8AR6TM-8AVP9u-bTQrBg-bEVGVy-bEDRuW-6nbSvA-bEVFL3-eygRWA-55e4wE-mDehAv-4X3x9Q-eygRnq-eygRtu-ckfZFj-38ed3b-6yeY9Q-9mRziU-bTRdDa-9FuPgq-f1MYZv-faJRbZ-9FuNNN-bU9BTF-9FN2cH-9FrRPF-bJL9A-9FN1yz-bU9CnT-8SLSnZ-bFeHHE-4bvpS-4WHuKo-juLTU-5ARWcf-75ACB9-6vTN5y-58S3Qw-6T5Ww8-we2s-4rB2M3-6vTK4U-9aJvQ9-8YUG7f" target="_blank">poter.simon</a></p> Thu, 17 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/natjecaj-za-brod-kulture http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/natjecaj-za-brod-kulture Slatki paradoksi <p> Kako je moguće da i najkraće ljubavi traju vječno? Andreï Makine o tome je napisao osam kratkih priča koje zajedno čine veliki roman.</p> <div> Andreï Makine: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjiga-kratkih-vjecnih-ljubavi" target="_blank"><em>Knjiga kratkih vječnih ljubavi&nbsp;</em></a>(Disput/ Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2013.; S francuskog prevela <strong>Sanja Šoštarić</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***<br /> <br /> Naslov romana rusko-francuskog pisca <strong>Andreïa Makinea </strong>čini se paradoksalnim. Neobičan odgovor na pitanje kako je moguće da su ljubavi istovremeno kratke i vječne dolazi u osam priča koje tvore djelo autora čiji je i život sam doista paradoksalan. Rus Makine, naime, piše sjajne romane na francuskom koji mu nije materinji jezik!</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rođen u Sibiru 1957., sredinom osamdesetih godina dobiva politički azil u Francuskoj te tamo počinje književno djelovanje. Iako tematikom ostaje vezan uz bivši Sovjetski Savez, Makine piše na savršenom francuskom. Izdavači su ga najprije odbijali, tvrdeći da njegovi romani nisu izvorno napisani na francuskom, pa je Makine morao pribjeći maloj varci: jednog je prijatelja predstavio kao navodnog francuskog prevoditelja svog romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/francuska-oporuka" target="_blank"><em>Francuska oporuka</em></a>. Roman je objavljen 2011. i te je godine dobio dvije najuglednije francuske književne nagrade, <em>Goncourt </em>i <em>Médicis</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U neku se ruku <em>Knjiga kratkih vječnih ljubavi </em>nastavlja na <em>Francusku oporuku</em> – također objavljenu u Hrvatskoj – jer <em>Oporuka </em>pripovijeda o dječaku koji odrasta šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Rusiji. I <em>Knjiga kratkih vječnih ljubavi </em>govori o odrastanju i ljubavima za vrijeme sutona sovjetskog režima te sadrži i autobiografske elemente.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glavni je lik neimenovani dječak koji u prvom licu pripovijeda sve priče. On ih tako povezuje i tematski i pripovjedno, poigravajući se paradoksalnim odnosom kratkog i vječnog iz naslova u formi djela: ono je i roman i zbirka priča. Naime, djelo se razvija kao neka vrsta 'Bildungsromana'&nbsp;u osam odvojenih epizoda, koje prate život i ljubavi dječaka iz sirotišta za vrijeme totalitarnog sistema na umoru. Roman, međutim, počinje i završava ljubavlju koje je pripovjedač samo svjedok, jer se radi o ljubavi pjesnika i buntovnika Dimitrija Ressa. U prvoj priči ta se ljubav samo naslućuje; to je nepoznata lijepa žena koju pripovjedač i Ress vide u prolazu. Tko je ta žena zapravo i što je Ressu značila, otkriva se tek u posljednjoj priči, što efektno uokviruje druge priče i čini dostojan završetak. Osim toga, prva priča uvodi i neku vrstu kratkog susreta sa ženom kao provodni motiv, koji roman varira u osam dijelova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Knjiga kratkih vječnih ljubavi </em>može se, međutim, shvatiti i kao zbirka priča. Sastoji se od osam odvojenih pripovijetki, koje se sve na ovaj ili onaj način bave nekom kratkom ljubavnom vezom pripovjedača, koju on doživljava kao dječak i mladić. Dječak iz sirotišta svoju će prvu ljubav doživjeti pri pogledu na lijepu zaplakanu djevojku koja sjedi na demontiranim prvomajskim tribinama; iako s njom neće progovoriti ni riječi niti je ikada više vidjeti, ta djevojka će ostati jedna od njegovih kratkih vječnih ljubavi. A sve su one, iako bitno opterećene sustavom u kojem žive, prave ljubavi, pa stoga prerastaju vremensko-prostorna ograničenja u kojima se odvijaju i postaju vječne, makar su u vremenu trajale kratko.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Paradoksalnost forme tako ponavlja tematski paradoks kratkoće i vječnosti iz naslova. A taj se paradoks, svojstven svakom ljudskom životu koji se odvija u kratkom vremenu dok teži vječnosti, onda razrješava u pravoj ljubavi. Iako Makine govori o ljubavi među ljudima, dodajmo kako čitanje njegove knjige svakako razrješava taj paradoks i u ljubavi prema književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vesna Solar</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/horrigans/6563151197" target="_blank">Sarah Horrigan</a></div> Wed, 16 Apr 2014 08:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/slatki-paradoksi http://www.booksa.hr/kolumne/slatki-paradoksi Simić u Vojvodini <p> Jučer i danas Roman Simić Bodrožić je na književnoj mini-turneji u Zrenjaninu i Kikindi.</p> <p> <strong>Roman Simić Bodrožić</strong>, nagrađivani hrvatski kratkoprozaš, nemilosrdan urednik, direktor FEKP-a i jedan od posljednjih dendija među literatima, gostuje večeras u Pozorišnom klubu Kikindi.</p> <p> Drugo je ovo poluvrijeme Simićevih putešestvija po Vojvodini. Jučer je, naime, bio u Gradskoj narodnoj biblioteci, u Zrenjaninu i to u organizaciji Hrvatskog kulturnog udruženja <strong>Antun Gustav Matoš</strong>.</p> <p> S <strong>Vladimirom Arsenićem</strong> u Zrenjaninu i <strong>Srđanom Srdićem</strong> u Kikindi, razgovaralo se (i razgovarat će se) o književnosti kao takvoj, FEKP-u i hrvatsko-srpskim odnosima na literarnom polju.</p> <p> Doznamo li za kakve pikanterije – promptno ćemo dojaviti.</p> <p> izvor: <a href="http://www.e-novine.com/">e-novine</a><br /> foto: Kikinda (<a href="https://www.flickr.com/photos/szoltan/">semtex_srb</a>)</p> Wed, 16 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/simic-u-vojvodini http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/simic-u-vojvodini Poeov povratak u Boston <p> Brončana statua E.A. Poea, djelo Stefanie Rocknak, bit će početkom listopada postavljena u Bostonu.</p> <p> Kad smo već kod <strong>Edgara Allana Poea</strong> dojavljujemo da će 5. listopada ove godine u Bostonu biti postavljena impresivna brončana statua ovog, inače, rođenog Bostončanina.</p> <p> Statua u prirodnoj veličini djelo je <strong>Stefanie Rocknak</strong>, a njezin rad odabran je između 265 pristiglih iz 42 američke države i 13 zemalja svijeta.</p> <p> Brončani Poe bit će postavljen na križanju Boylston St. i Charles St. South, već nazvanog <strong>Edgar Allan Poe Square</strong>.</p> <p> Kako izgleda statua, zasada u glini, možete pogledati <a href="http://io9.com/bostons-new-edgar-allen-poe-statue-is-going-to-be-epic-1562712441" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> izvor: <a href="http://io9.com/" target="_blank">io9</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/vermininc/" target="_blank">Paul Hocksener</a></p> Wed, 16 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/poeov-povratak-u-boston http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/poeov-povratak-u-boston Veliki literarni detektivi <p> 'U nekom životnom razdoblju neminovno je osjetiti potrebu za detektivskim romanom', piše Jelena Stipetić Šušak.</p> <p> Naklonost koju gajimo prema literarnim detektivima i <strong>Jo Nesbou</strong>, u ovom trenutku najpopularnijem autoru krimića u Hrvatskoj (brijemo i u svijetu), velika je. Zamalo pa nesaglediva.</p> <p> Tragajući za ovom vrstom štiva pronašli smo izvrstan tekst <strong>Jelene Stipetić Šušak</strong> – o literarnim detektivima i povijesti žanra.</p> <p> Na početku svega stoji veliki <strong>Edgar Allan Poe</strong> i njegova priča <em>Umorstva u ulici Morgue</em>, objavljena 20. travnja daleke 1841. godine.</p> <p> "Kad sam priču uzela u ruke, shvatila sam da sam na tragu nečeg zaista spomena vrijednog. Poe ne samo da je napisao prvu kratku detektivsku priču, on je svijetu obznanio recept za njezino pisanje. To je pravi mali manifest detektivske proze!", piše Jelena.</p> <p> Ostatak teksta, kojega iskreno preporučujemo, pročitajte <a href="http://gkr.hr/Magazin/Teme/Jeste-li-znali-tragovima-detektiva" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> izvor: <a href="http://gkr.hr/" target="_blank">GKR</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/crowolf/" target="_blank">John 'Jay' Glenn</a></p> Wed, 16 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/veliki-literarni-detektivi http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/veliki-literarni-detektivi Podijeljeni Pulitzeri <p> Nagradu za najbolje prozno djelo dobila je Donna Tartt za roman 'The Goldfinch'.</p> <p> Podijeljeni su i Pulitzeri! U kategoriji najboljeg proznog djela nagradu je odnijela <strong>Donna Tartt</strong> za roman <em>The Goldfinch</em>.</p> <p> Uz nju, u finalu su još bili <strong>Philipp Meyer</strong> s romanom <em>The Son</em> i <strong>Bob Shacochis</strong> s romanom <em>The Woman Who Lost Her Soul</em>.</p> <p> Nagradu za najbolju knjigu poezije u protekloj godini dobio je <strong>Vijay Seshardi</strong> za zbirku <em>3 Sections</em>.</p> <p> Sve ostale kategorije, dobitnike i nominirane proučite <a href="http://www.pulitzer.org/" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> izvor: <a href="http://www.pulitzer.org/" target="_blank">The Pulitzer Prizes</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mediateketpauli/" target="_blank">Mediateket Pauliskolan</a></p> Tue, 15 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/podijeljeni-pulitzeri http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/podijeljeni-pulitzeri Zatvorena knjižara Rizzoli <p> Unatoč prosvjedima Njujorčana, nakon tri desetljeća zatvoren je jedan od simbola NY-a, kultna knjižara Rizzoli.</p> <p> <strong>Dunja</strong> je sjedila na klupici i šmrcala. U ruci je držala svoj rupčić s izvezenim likom <strong>Gudrun Ensslin</strong>.</p> <p> "Zakaj plačeš?", upitamo je.</p> <p> "Ne plačem, to je od… ambrozije."</p> <p> "Plačeš", dobaci joj Ana važno držeći lulu iz koje se silno dimilo.</p> <p> Dunja tiho uzdahne.</p> <p> "Koji je razlog njezinoj ojađenosti?"</p> <p> "Stigao nam je faks iz New Yorka…", Ana ispusti veliki kolut dima, pa onda još jedan manji koji prođe kroz onaj veliki, "…zatvorena je knjižara <strong>Rizzoli</strong> na Zapadnoj 57., to je ganulo Dunječkino srce. Znate i sami da je živjela u NY punih šest tjedana."</p> <p> "Kaj su zatvorili Rizzoli, oh, shit", opsova <strong>Ante P.</strong> i skoro prosu svoju kavu sa sojinim mlijekom.</p> <p> "Mon Dieu!", <strong>Sunčica</strong> će, "baš mi je žao, kadgod smo u New Yorku, odemo do Rizzolija i nekaj kupimo. Zna li se što je razlog ovom bezumnom činu?"</p> <p> "Žele je srušiti i na njezinu mjestu izgraditi moderni neboder", pojasni Ana.</p> <p> "Koliko ja poznam Njujorčane, zasigurno neće mirno promatrati takav jedan kulturocid", dometnu Ante P. češkajući bradu.</p> <p> "Otprilike 16.000 ljudi potpisalo je peticiju za spas knjižare, ali zaludu."</p> <p> "For Christ's sake… pa to je isto kao da sruše Booksu i otvore tu dućan s fensi stolicama", Dunja će kroz suze.</p> <p> "Emh, draga, već imamo jedan takav u susjedstvu", Ana pokaza lulom prema obližnjem dućanu u kojem doista prodaju fensi stolice.</p> <p> "Whatever…"<br /> <br /> Na žalost knjižara Rizzoli, za mnoge Njujorčane jedan od simbola grada, uistinu je zatvorena. Gdje i kad će biti otvorena nova, još nije poznato. Na staroj adresi bila je od 1985. i bez sumnje, svima koji su tamo rado navraćali, nedostajat će ta lijepa knjižara.</p> <p> izvor: <a href="http://www.seecult.org/" target="_blank">SEEcult</a><br /> foto: Rizzoli (<a href="https://www.flickr.com/photos/garrettziegler/" target="_blank">Garrett Ziegler</a>)</p> Tue, 15 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/zatvorena-knjizara-rizzoli http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/zatvorena-knjizara-rizzoli Razgovor sa Zrinkom Pavlić <p> 'Imam nekoliko frendova koji su čitali rukopis dok je još bio u nastajanju i rekli su mi da su priče poprilično mračne', kaže Zrinka.</p> <p> <strong>Zrinka Pavlić</strong>, tportalova tv-kritičarka i spisateljica, objavila je novu zbirku priča naslovljenu <em>Imaš vatre</em>. Bilo je to dovoljno da je <strong>G. Duhaček</strong> privede na razgovor. Divanili su o pričama koje su, kako čujemo, teške i mračne.</p> <p> O jednoj od priča Zrinka kaže:</p> <p> "Moram ovdje reći da sam tu priču, <em>Škorpion u mozgu</em>, pisala skoro tri godine. Mislim, naravno, da je nisam cijelo vrijeme pisala – to bi onda značilo da sam valjda pisala jednu riječ dnevno ili nešto slično apsurdno – ali trebalo mi je tri godine da je uspijem iscijediti, potpuno oblikovati, shvatiti što točno želim reći, a usput sam je često napuštala jer me emotivno iscrpljivala. Pročitala sam stotine članaka i svjedočenja osoba koje su u djetinjstvu bile silovane, čak sam i bila preko interneta kupila neke psihološke studije slučaja o tome. Kopanje po takvim pričama nije nimalo ugodno, dapače zna biti užasno, a pritom me često mučio i osjećaj krivnje zbog toga što sve to čitam i o tome razmišljam kao voajer, kao osoba kojoj se ništa slično nije dogodilo, a još se k tome spremam pisati o tome, iako zapravo ne mogu točno znati kako se ti ljudi osjećaju i što proživljavaju."</p> <p> Cijeli razgovor s Pavlićkom pročitajte <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/326662/Zna-se-tko-je-prvobitni-zlikovac-od-kojega-sve-pocinje.html" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p> izvor: <a href="http://www.tportal.hr/" target="_blank">tportal</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mcx83/" target="_blank">Marco</a></p> Tue, 15 Apr 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/razgovor-sa-zrinkom-pavlic http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/razgovor-sa-zrinkom-pavlic