BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Rasknjižje 16.1. - 22.1. <p> Prepustite se siječanjskoj idili s našim preporukama knjiga i laganim knjiženim programom.&nbsp;</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/luuanda" target="_blank">Luuanda</a></em>,&nbsp;José Luandino Vieira (Edicije Božičević)<br /> Zbirka <em>Luuanda</em>, prvi put objavljena 1963. godine u Lisabonu, sastoji se od tri poduže novele, koje govore o životu u mussequeu, siromašnom predgrađu Luande. Ova se knjiga smatra prekretnicom u angolskoj književnosti i konačnim prekidom s portugalskim književnim jezikom.&nbsp;</p> <p> 2. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/kad-vrag-drzi-svijecu" target="_blank">Kad vrag drži svijeću</a></em>, Karin Fossum (Edicije Božičević)<br /> Inspektor Sejer i njegov suradnik Jacob Skarre ne mogu povezati smrt djeteta s prijavljenim nestankom lokalnog delinkventa. I dok se u gradiću stvara sve veća pomutnja oko misterioznih događaja, nevjerojatna istina skrivena je u staričinom podrumu…</p> <p> 3. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/grad-zrcala" target="_blank">Grad zrcala</a></em>, Justin Cronin (Lumen)<br /> Vidjeli ste Prijelaz. Suočili se s Dvanaestoricom. Sada ulazite u Grad zrcala na posljednji obračun. Epska saga približava se svojem uzbudljivom kraju dok Croninova banda očvrsnulih boraca posljednji put dočekuje dolazak nezamislive tame.</p> <p> Za djecu:</p> <p> 1.&nbsp;<em><a href="http://booksa.hr/knjige/za-djecu/alice-u-zemlji-cudesa-iza-zrcala-i-sto-je-alice-tamo-zatekla" target="_blank">Alice u zemlji čudesa. Iza zrcala i što je Alice tamo zatekla.</a></em>, Lewis Caroll (Edicije Božičević)<br /> Nonsensom svoje logike <em>Alice u zemlji čudes</em>a i nastavak <em>Kroz ogledalo</em> svakako zabavljaju čitatelje svih uzrasta, pružajući bar načas mogućnost dostojanstvena izmicanja trpkoj, tobože smislenoj svakodnevici (o čemu valjda dovoljno svjedoči i uspjeh silnih ekranizacija romana, koje se ovdje ne bi mogle pošteno ni nabrojati).</p> <p> Poezija:</p> <p> 1.&nbsp;<em><a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/sto-najboljih-pjesama-svih-vremena-i-naroda" target="_blank">Sto najboljih pjesama svih vremena i naroda</a></em>, Grupa Orbita (SKUD Ivan Goran Kovačić)<br /> Autorski kolektiv <em>Orbita</em> čine latvijski pjesnici ruskog jezičnog izraza. Uz u ovoj knjizi predstavljene pjesnike (i ne samo pjesnike)<strong> Sergeja Timofejeva, Semjona Hanina, Artura Puntea</strong> i <strong>Vladimira Svjetlova</strong> kao ključne članove, uključuje još čitav niz suradnika kako na književnom, tako i na planu vizualnih umjetnosti, performansa, glazbe i drugih disciplina.</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Ovaj tjedan u Booksi, u četvrtak 19. siječnja u 18 sati, gostuje čitateljski klub <strong>Motor mijene</strong> na kojem će se pričati o knjizi <a href="http://booksa.hr/program/motor-mijene-kako-se-kalio-celik-nikolaja-ostrovskog" target="_blank"><em>Kako se kalio čelik</em> <strong>Nikolaja Ostrovskog</strong></a>, dok u petak 20. siječnja u 19 sati dođite u Booksu na predstavljanje jedinstvenog romana <a href="http://booksa.hr/program/the-beauty-fools-pripovijetka-iz-new-orleansa-u-booksi" target="_blank"><em>The Beauty fools.</em></a></p> <p> <em>Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></em></p> Booksa Booksa Mon, 16 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-161-221 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-161-221 Libra Libera #38-39 <p> U novom broju underground časopisa nalaze se prijevodi modernističke brazilske i postmodernističke meksičke književnosti.</p> <div> Objavljena je nova <strong><em>Libra Libera</em></strong>, dvobroj 38/39. Službena najava navodi:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Specijaliziran za underground kulturu, časopis donosi nekoliko prijevoda bizarnih i nekonvencionalnih tekstova strane književnosti u izboru <em>Librinog </em>dugogodišnjeg urednika <strong>Zorana Roška</strong>. Tu je <strong>Álvaro Enrigue </strong>i <em>Iznenadna smrt</em>, postmodernistička zagonetka jednog od novih ambicioznih meksičkih velikana koja vrvi ubojicama, kriminalcima, papama, halucinogenim gljivama, umjetničkim i religijskim revolucijama… &nbsp;Sve počinje partijom tenisa u 16. stoljeću, između slikara Caravaggia i španjolskog pjesnika Queveda (loptica je napravljena od kose Anne Boleyn, kojoj je kralj Henrik nedavno odrubio glavu), a onda narativni cunami postupno orkestrira golem kaleidoskopski sukob carstava i ideja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slijedi pripovijetka <strong>Mauricea Blanchota </strong><em>Ludost dana</em>. Blanchot (1907-2003) je autor kojega se kod nas tek odnedavno počelo prevoditi, a zapravo je esejistička, književna, filozofska i književnokritičarska gromada na ekvatoru 20. stoljeća. Priča Ludost dana, kako kaže Derrida, 'zatamnjuje sunce zasljepljujućim svjetlom'. Riječ je o ludilu gledanja onkraj vidljivog, onkraj samog gledanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Aleksandar Goldštejn </strong>bi mogao biti najveći suvremeni ruski književnik. To tvrdi drugi aktualni ruski velikan, Mihail Šiškin, koji još kaže da će se o našem dobu kroz 50 godina govoriti kao o dobu Aleksandra Goldštejna. Njegova dva romana (<em>Помни о Фамагусте </em>i <em>Спокойные поля</em>) toliko su jezično virtuozni i krcati erudicijom da sva ostala ruska suvremena književnost blijedi u usporedbi s njima. Spokojna polja koja je, bolujući od raka na plućima Goldštejn uspio dovršiti neposredno prije smrti, djelomično su fikcionalni memoari, djelomice kulturna kritika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Joanna Walsh</strong>, između ostaloga urednica u izvrsnom e-časopisu <em>3am magazine</em>, u 2015. je objavila čak tri knjige, sve zanimljive i iznimno zapažene. Ovdje predstavljamo integralnu verziju najotkačenije među njima Nabavi si muda: <em>9 i ½ bajki o seksu</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Velika pustara: staze </em>je 500 stranica dug monolog, objavljen 1956. Riječ je o jednom od najvećih modernističkih romana, a <strong>João Guimaraes Rosa</strong>, njegov autor, uz Clarice Lispector, najveće je ime suvremene brazilske književnosti. Naravno da o tome nemate pojma jer to kod nas zna samo nekoliko ljudi s Filozofskog fakulteta. Brazilske pustare nešto su poput sjevernoameričkog Divljeg zapada, 'pustara je tamo gdje vlada jači i lukaviji. I sâm Bog, ako dođe, bolje da dođe naoružan!' Glavni lik romana je bandit i plaćeni ubojica (jagunço) Riobaldo, koji promišlja postojanje vraga i svoju ljubav prema prijatelju Diadorimu. Vlasnik je antologijske rečenice: „Ne znam gotovo ništa. Ali u mnogo toga sumnjam." Ako zavolite ovaj brazilski metafizički spaghetti western, na engleskome <a href="http://amissingbook.com" target="_blank">postoji stranica koju obvezno trebate posjetiti</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od domaćih autora u ovoj Libri možete čitati uvijek posebnog <strong>Marija Brkljačića </strong>i njegove priče skupljene pod zajedničkim naslovom <em>Oluja se strašna sprema čuješ li me što te nema</em>. Brkljačić je i ovdje vjeran svojem poznatom jezgrovitom izrazu te prikazu radničke klase u različitim životnim momentima: trenucima odmora nakon posla, trenucima ljubavi i trenucima sreće na ribičiji. Sve je, dakako, začinjeno njegovom poznatom ironijom pa o ekonomskoj krizi protagonista ne možemo čitati, a da se povremeno ne nasmijemo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Srđan Sandić</strong> donosi izvadak iz svog polu-biografskog hibridnog romana <em>Bolest ljubavi </em>u kojem ispituje stupanj samorazumljivosti određenih literarnih i svakodnevnih stereotipa i klišea.</div> <div> &nbsp;</div> <div> (…)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autori ilustracija u ovom broju su <strong>Željko Serdarević </strong>i <strong>Terezija Đonlić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Časopis se može nabaviti u zagrebačkim knjižarama Planetopija, Superknjižara, Vuković&amp;Runjić i Knjižara Dominović, a može se i naručiti putem <a href="http://www.facebook.com/libra.libera.casopis/" target="_blank">Facebook stranice</a>."</div> Booksa Booksa Mon, 16 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/libra-libera-38-39 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/libra-libera-38-39 Umijeće, ali bez magije <p> 'Ciganin sam, ali najljepši' Kristiana Novaka je sumoran, dobro napisan i raspisan roman, koji ima i svijetle trenutke i slabije strane.</p> <div> Novi roman <strong>Kristiana Novaka </strong>već svojom vanjštinom plijeni pažnju. Obuhvaća oko 400 stranica u velikom formatu i tvrdom uvezu, opremljenih ilustracijama, a naslovom parafrazira pjesmu narodnjačkog izvođača <strong>Ljube Aličića</strong>, svojevrsnu (samo)ironijom nabijenu protestnu numeru čiji refren glasi: "Ako smeta tvome ocu / Ako kaže kako grešiš / Ti mu reci, dušo moja / Ciganin je al' najlepši."<br /> <br /> Što se krije među koricama za hrvatske prilike luksuzno opremljenog, a začudno naslovljenog (iako nema sumnje da Aličić i u Hrvatskoj napuni poneki klub) romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ciganin-ali-najljepsi" target="_blank"><strong><em>Ciganin, ali najljepši</em></strong></a>?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Novak, također sveučilišni profesor i karataš sa zavidnom međunarodnom karijerom, u proteklih je nekoliko godina akumulirao solidan simbolički kapital u književnom polju. Njegov prethodni roman <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-206-kristian-novak" target="_blank"><strong><em>Črna mati zemla</em></strong> široko je hvaljen</a> zbog svoje nepopustljive trilerske napetosti, atmosferičnog i nestereotipnog prikaza Međimurja kao tajnovitoga kraja nasilnih običaja i okultnog folklora, te zbog uspjele jezične izvedbe u kojoj je međimurska kajkavština podjednako zastupljena kao i standardni jezični izraz, da bi mu u konačnici pripala i <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/356689/Kristian-Novak-dobitnik-je-knjizevne-nagrade-tportala.html" target="_blank">Tportalova nagrada za najbolji roman objavljen u 2013.</a> Po međimurskoj geografiji koju istražuje i jeziku, ili jezicima u kojima to čini, <em>Ciganin, ali najljepši </em>podsjeća na prethodnika, a opet – od njega se razlikuje u nekim od najvažnijih aspekata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao i <em>Črna mati zemla</em>, i ovaj roman strukturiran je kao rekonstrukcija traumatičnog i nasilnog događaja. Međutim, umjesto pojedinca koji nastoji posložiti mozaik vlastite potisnute prošlosti, pripovijeda nam četvoro pripovjedača-protagonista, iz čijih iskaza malo-pomalo rekonstruiramo priču o realno postojećem zločinu. Deziluzionirana Međimurka Milena u svojim se četrdesetima vratila iz Zagreba u rodno mjesto Sabolščak; Rom Sandokan-Sandi, iz Sabolščaku susjednog naselja, kriminalnu je prošlost zamijenio najamnim radom u okvirima zakona, i uživa kolike-tolike simpatije mještana; Kurd Nuzat iz Mosula prolazi cijelu odiseju pokušavajući da pobjegne od rata u Siriji i stigne u francuski Calais; policijskom PR-u iz Zagreba Plančiću daleko je više stalo do povoljnog imidža policije u medijima nego do razrješenja zločina koji se dogodio.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svaka od ovih četiriju pripovijesti obuhvaća zavidan broj likova, događaja, priča-u-pričama i podzapleta, a sve se isprepliću upravo u međimurskoj ravnici, s epicentrom u Sabolščaku – toliko možemo otkriti bez zalaženja u područje <em>spoilera</em>. Dodajmo i da je riječ o realistički kodiranom romanu. Premda ovu odrednicu valja shvatiti uvjetno, budući da događanja o kojima čitamo na trenutke poprimaju doista fantastične razmjere i tok, posrijedi je bitna promjena tona u odnosu na bajkovitost i fantazmagoričnost <em>Črne mati zemle</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Očigledno je da se Novak inspirirao vrlo aktualnim događanjima u zemlji i svijetu. U trenutku pojavljivanja romana upravo Mosul i Calais spadaju u medijski najeksponiranije topose u kontekstu rata u Siriji, tzv. izbjegličke krize i rasprave o reakcijama i odgovorima na nju; čini se da je lokalna kriza u Međimurju, proizvedena <a href="http://romi.hr/fokus/hrvatska/od-primjerne-slike-do-zastrasujuce-price" target="_blank">getoizacijom tamošnje romske zajednice</a> i otporom koji ona pruža, često i kriminalnim putevima, tek na uzlaznoj putanji. Ova vrsta 'aktualnosti' nipošto ne odmaže komercijalnom plasmanu knjige (čak i na malom i marginalnom tržištu kakvo je Hrvatska), ali može i potaknuti ponekog aktivista i aktivistkinju da roman osumnjiči za eksploatatorski ili romantizatorski odnos prema nevolji i tragediji.<br /> <br /> Ukoliko pod eksploatacijom podrazumijevamo utilitarističko trivijaliziranje lokalnih i globalnih sadržaja iz crne kronike, recimo odmah da u Novakovom <em>Ciganinu </em>nećemo naći takvu praksu; s druge strane, ponekome bi moglo zasmetati i što u njemu nećemo naći aktivističku urgentnost i emfatično autorsko zauzimanje stava. Ukratko, u pitanju je sumoran, dobro napisan i raspisan roman, koji upravo kao roman ima i svoje svijetle trenutke i slabije strane.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/vLHjyLqk-Ao" width="600"></iframe></div> <div> <br /> Jedan od Novakovih romansijerskih aduta jest karakterizacija. Ovaj put je stvorio četvero pamtljivih i postojanih likova / fokalizatora / pripovjedača, čije nam pripovijesti pak osvjetljavaju i cijelo more sjajnih sporednih likova i njima pripadajućih pripovijesti i podzapleta. Sandijevi prijatelji i <em>poslovni </em>partneri – nagluhi i s intelektualnim teškoćama, ali dobrodušni i solidarni Tompo, te psihopatski, nasilno raspoloženi mozak ekipe Mirza ("[...] on je domaćin goroj zvijeri nego je bila Tompina. Ova je lutala svijetom bježeći od ljudi pa se naselila u Mirzi. Jedino tamo nije našla ništa ljudsko.") – vjerojatno spadaju u najkarizmatičnije likove novije domaće proze.<br /> <br /> Općenito, prizori i zapleti iz života međimurskih Roma koji se nižu kroz Sandijevu pripovijest često su vrlo upečatljivi, i to na rijetko viđen način. Umjesto homogene 'romske zajednice', koja živi vlastitim 'načinom života', sa svojim 'običajima', kako bi izgledala predodžba iz multikulturalističkog imaginarija, spomenuta se populacija tu pojavljuje kao rascijepljena brojnim unutarnjim sukobima, podjelama, razlikama i hijerarhijama (ne najmanje onima klasnim i kastinskima).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ciganin-nije-ni-beo-ni-crn" target="_blank"><strong><em>Oblak boje kože</em></strong></a> <strong>Nebojše Lujanovića </strong>nedavno je ostvario ogroman odjek u Hrvatskoj i regiji, pobravši pohvale kako zbog 'otkrića' tema Roma, tako i zbog prikaza institucionaliziranog rasizma (ovaj recepcijski konsenzus sadržavao je i iznimno problematične momente, na koje sam se <a href="http://slobodnifilozofski.com/2016/04/drugi-iz-naseg-sokaka.html" target="_blank">jednom prilikom pokušao osvrnuti)</a>. I Novakov roman, kako smo vidjeli, 'tematizira Rome' (već iznimno problematičan jezični sklop), ali na dosta radikalniji način – dok Sandija, recimo, možemo usporediti s Lujanovićevim Enisom, kao arhetipsku žrtvu sistema i institucionaliziranog nasilja, lik Mirze postavljen je tako da ne pobuđuje ni zeru simpatije, štoviše, tako da iščekujemo kad će napokon 'dobiti svoje'. Bit će zanimljivo pratiti i vidjeti hoće li <em>Ciganin </em>ostvariti recepciju usporedivu s onom koja je dočekala <em>Oblak</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I Novakovo umijeće navigiranja u jeziku, koje je kritika visoko vrednovala u kontekstu prethodnog romana, ponovno je na djelu: on se s lakoćom kreće između kajkavštine, standardnog jezika u njegovim različitim registrima (spomenimo izverglani birokratski EU sleng PR-a Planinčića), te različitih idioma međimurskih Roma, kod kojih se bajaški dijalekt romskog jezika isprepliće s kajkavskim i bosanskim govorima. Tako ambiciozan pokušaj izgradnje romanesknog Babilona lako bi mogao pasti u karikiranje, ili naprosto odvesti u zamoran, artificijelan, i/ili neprohodan tekst; Novak je, međutim, uspješno izbjegao sve ove zamke. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, na razini konstituiranja cjeline postaju očigledni i izvjesni nedostatci <em>Ciganina</em>. Koliko god da je svaka od četiri pripovijesti zanimljiva i dobro ispripovijedana, njihova 'suradnja' u konačnici se ne odvija najbolje. Recimo, umjesto napetosti koju bismo trebali osjetiti kad se dionica određenog pripovjedača završi <em>cliffhangerom</em>, na takvim se mjestima javlja uglavnom osjećaj iritacije nad prekinutom pričom i skokom u vizuru drugoga lika. Općenito, s obzirom na temu i na, očigledno, autorove ambicije, romanu u konačnici nedostaje suspensa: on je nedvojbeno zanimljiv, katkad uzbudljiv, ali ne i istinski napet. Podjela teksta na sedam cjelina, od kojih je svaka nazvana po određenoj fobiji ili filiji, ne rezultira boljom organizacijom gradiva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Manjak napetosti dobrim dijelom vjerojatno proizlazi i iz suboptimalnog ritma radnje. Tako se zločin oko kojeg bi se trebao obrazovati središnji zaplet u romanu pojavljuje poprilično kasno, i kao da ga neki drugi podzapleti istiskuju na marginu; u tom smislu ne mogu se složiti s urednikom <strong>Krunom Lokotarom </strong>koji <em>Ciganina </em>"strogo žanrovski gledano" određuje kao krimić. Naime, čak i ukoliko žanr svedemo na niz pripovjednih matrica, šablona i postupaka – što je vrlo krnje razumijevanje – Novakov roman teško možemo podvesti pod krimić. Premda donosi i zločin i istragu i sumnjivce i enigmu, ovi elementi, namjerno ili ne, ne čine krucijalne dijelove njegove pripovjedne strukture, niti obrazuju matricu na kojoj bi ona počivala. Loše tempiranje radnje dolazi do izražaja i u pretjeranoj opširnosti, čak i razvodnjenosti pojedinih pripovjednih dionica, pa bi romanu na tom planu dobro došao pokoji urednički štrih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U usporedbi s <em>Črnom mati zemlom</em>, <em>Ciganin, ali najljepši </em>je čvršće strukturirano i bolje zaokruženo djelo. A ipak, prethodni Novakov roman plijenio je atmosferom i napetošću na način na koji ovaj posljednji to ne čini. Da ne bude zabune, posrijedi nije zamoran ili dosadan tekst; naprosto, krajnje impresionistički rečeno, on ne proizvodi magiju prethodnika i ne isporučuje tako intenzivan čitateljski doživljaj. Naravno, ova je ocjena subjektivna i uvelike uvjetovana osobnim ukusom autora ovih redaka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zapravo bi bilo zanimljivo kontrastirati pripovjedne mehanizme jednog i drugoga teksta, te pokušati demistificirati spomenute dojmove i ustanoviti u kojoj ih je mjeri (ne)moguće argumentirati na osnovu onoga što se nudi na papiru. Tom čitanju bismo mogli dodati i prvi, uvelike previđeni Novakov roman <a href="http://www.goodreads.com/book/show/17981947-obje-eni" target="_blank"><strong><em>Obješeni</em></strong></a>, a dok se za sličan rad nađe novaca i vremena, nije isključeno da ćemo vidjeti još poneki naslov ovog ambicioznog i talentiranog autora.</div> Dinko Kreho Mon, 16 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije Lomovi i kontinuiteti YU književnosti <p> Na tribini 'Od riječi do riječi' gostovao je književni kritičar, publicist i urednik Boris Postnikov.</p> <div> <em>Gost posljednjeg izdanja tribine <strong>Od riječi do riječi </strong>u 2016. godini bio je <strong>Boris Postnikov</strong>, književni kritičar, kritičar medija, esejist i publicist. Možda i neočekivano s obzirom na široki spektar djelovanja ovog svestranog autora, u fokusu razgovora bila je jedna radijska emisija. Riječ je o <strong>Pojmovniku postjugoslavenske književnosti </strong>koji je Postnikov uređivao na Trećem programu Hrvatskoga radija od početka 2013. do sredine 2016. godine, kad je emisija ukinuta kao jedna od žrtava u nizu 'rezova' na Trećem i na HRT-u općenito. &nbsp;&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> ***<br /> <br /> <strong>Premda <em>Pojmovnik postjugoslavenske književnosti </em>već svojim imenom plijeni pozornost, i očekivali bismo da se za njega lako 'pročuje', ova je emisija za vrijeme emitiranja bila i ostala poprilično ne(pre)poznatom u tzv. široj javnosti. Čak i u nizu tekstova napisanih u povodu recentnog vala 'strukturnih promjena', tj. čistki i otkaza na Trećem, <em>Pojmovnik </em>jedva da se igdje i spomenuo. Možeš li sumirati historijat i koncepciju ovoga projekta? O kakvom se pojmovniku i o kojoj književnosti uopće radi(lo)? Otkud ideja i inicijativa za takvu emisiju?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Gordana Crnković</strong>, urednica na Trećem, pokrenula je početkom 2013. dvije emisije koje će se baviti stanjem književnosti u tzv. regiji. Jedna, više novinarski i reporterski zamišljena, bila je <em>Lica okolice </em>(uređivao ju je <strong>Dinko Telećan</strong>), a druga, više teorijski koncipirana, <em>Pojmovnik postjugoslavenske književnosti</em>. <em>Pojmovnik </em>je jednom tjedno u polusatnoj formi emitirao eseje, jedan ili dva po epizodi; u tri i pol godine emitiranja izvrtili smo oko 150 tekstova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Okvir emisije bio je vrlo labavno postavljen: ideja je bila napraviti esejistički pregled i presjek književnog stanja na tzv. postjugoslavenskom prostoru. Možda zvuči banalno, no kao urednik sam nastojao učiniti emisiju inkluzivnom na svim razinama. Najprije, zvali smo na suradnju i etabliranije autor/ic/e, kao što su <strong>Andrej Nikolaidis</strong> i <strong>Viktor Ivančić</strong>, sveučilišne profesor/ic/e poput <strong>Nadežde Čačinović </strong>ili <strong>Deana Dude</strong>, dok smo s druge strane nastojali otvoriti prostor za manje afirmirane suradnice i suradnike iz različitih polja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga razina inkluzivnosti tiče se činjenice da su za emisiju pisali ljudi od Vardara do Triglava, kao i s inozemnih odsjeka za slavistiku; treća, meni osobno najzanimljivija razina bila je ta da smo tražili ljude koji će pisati i o pojavama i fenomenima koji nisu tek usko 'književni'. Tako smo među ostalim imali i nakladnike koji su pisali o tome kako je objavljivati srpsku književnost u Hrvatskoj, pa tekstove o stripu kao rubnoknjiževnom fenomenu, emitirali smo i nekoliko sjajnih tekstova <strong>Ivana Velisavljevića </strong>o filmu i književnosti, <strong>Snježana Kordić </strong>i <strong>Mate Kapović </strong>pisali su o problematici jezika... Zamisao je bila da se koncept što više otvori, da bude što labaviji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>S obzirom na koncepciju <em>Pojmovnika</em>, na ambiciju da zahvati, kako sam kažeš, "od Vardara do Triglava", i da ne inicira samo razmjenu preko nacionalnih ili državnih međa, nego i priskrbi platformu za nova promišljanja naših kultura i prostora – je li emisija već za svog postojanja nailazila na prepreke, pritiske, ako ne i na otvoreno neprijateljstvo?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Očekivao sam da će pokretanje <em>Pojmovnika </em>pobuditi reakcije, ako ništa s obzirom na, recimo, činjenicu da smo među ostalim emitirali i tekstove na ekavici i na srpskom jezičnom standardu. Međutim, isprva nije bilo nikakvog otpora, ni u vidu žalbi slušateljstva (kojih inače ne manjka), ni kod osoblja na radiju; naprotiv, nekim je spikerima bilo jako zabavno čitati tekstove u drugoj jezičnoj varijanti, pa bismo u nekim trenucima morali paziti da njihova interpretacija ne ode u karikaturu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A onda, baš u vrijeme kad je krenula prva kampanja <strong>Željke Markić </strong>za promjenu Ustava, dogodilo se da se jedan ton-majstor, kojeg sam tad prvi put uopće vidio, na snimanju pobunio: otkud mi to sad snimamo tekstove na ekavici, zar ćemo to emitirati, jesmo li se za to borili, itd. Zvao je i šefa spikera, žalio se nadležnim strukturama... Ispostavilo se da, budući da je registriran i kao emisija za nacionalne manjine, <em>Pojmovnik </em>ima pravo emitirati tekstove i na 'drugim' jezicima – ali da za to imamo obavezu angažirati glumce. Tu su nastali i prvi problemi, budući da bi glumačka gostovanja pojela po pola budžeta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U narednom razdoblju počela se dizati i hajka. Desničarski portali sve su više 'razvlačili' emisiju; isplivao je <a href="http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/413149/Ostar-napad-Zlatka-Hasanbegovica-na-Subversive-i-Treci-program.html" target="_blank">intervju Zlatka Hasanbegovića</a> <em>Glasu koncila</em> iz 2013., u kojem, govoreći o "postmodernoj neojugoslavenskoj dekonstrukciji" hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta na Trećem poprilično jasno aludira upravo na <em>Pojmovnik</em>; odjednom je i u <em>Petom danu </em>dvoje <em>talking headsa </em>povelo priču o emisiji koja širi "jugoslavenstvo"; itd.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cijeli taj pokušaj konzervativne kontrarevolucije, koji se dijelom ispuhao a dijelom se uspio institucionalizirati, dobro se mogao pratiti na mikro-primjeru pojavljivanja <em>Pojmovnika </em>u medijima. Naknadno gledano, čini mi se da je emisija možda bila opskurna na ovoj 'našoj', lijevo-liberalnoj medijskoj sceni, no da su je neke druge 'scene' i miljei itekako imali na oku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nestanak <em>Pojmovnika </em>kao platforme za teorijsku i kritičku praksu nedvojbeno ostavlja veliku prazninu u kulturnom i književnom polju, bez obzira na to što veliki broj akterki i aktera u polju te praznine možda i neće biti svjestan. Možemo li, ipak, govoriti o određenom nasljeđu <em>Pojmovnika</em>, o nekim njegovim dugotrajnijim učincima, odjecima i postignućima? Jesu li tekstovi, rasprave i polemike iz Pojmovnika rezultirali izvjesnim pomakom na planu promišljanja 'naših' književnosti i kultura?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Žao mi je što na kraju nismo uspjeli objaviti zbornik tekstova iz emisije. Kad bi se odabralo 30-40 tekstova, to bi stvarno bila relevantna literatura za sve u polju. Iako je nadležno Vijeće pri Ministarstvu kulture preporučilo zbornik <em>Pojmovnika </em>za financijsku stimulaciju, ipak mu je uskraćena podrška, valjda u strahu od mini-skandala budući da sam tad bio zaposlen u Ministarstvu; poslije su došle nova vlast i nova garnitura, i onda više nikakvo Vijeće nije moglo spasiti stvar.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žao mi je što su ti tekstovi u dobroj mjeri isparili u eteru. Istina, mnoge suradnice i suradnici kasnije su ih samostalno objavljivali i plasirali, no bili bi iznimno korisni u formi zajedničke knjige. Mislim da bi, u prvom redu, HRT kao kuća trebala biti zainteresirana da tekstove koje emitira učini dostupnima i u pisanoj formi – primjerice, tako što će ih objavljivati na svojim internetskim stranicama, <a href="http://ars.rtvslo.si/ocene-presoje-mnenja/" target="_blank">kao što to čini slovenski radio <em>ARS</em></a>. To ne zahtijeva nikakav poseban posao niti oduzima puno prostora i/ili vremena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> O dosezima emisije mi je teško govoriti, budući da sam kao urednik u nju bio posebno involviran. Za početak, reći ću da mi je ta urednička uloga i pozicija osobno više pomogla da shvatim što bi zapravo bila postjugoslavenska književnost nego sve što sam prethodno radio kao kritičar i kao autor. Bili su mi jako važni tekstovi Marka Pogačara, Dean Duda napisao je neke ključne eseje, kao i <strong>Iva Kosmos</strong>, koji je u međuvremenu i doktorirala na postjugoslavenskoj književnosti, a puno su mi značili – da deklariramo potencijalni sukob interesa, budući da si i ti pisao za emisiju! – tvoji radovi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mnogi tekstovi koje smo dobivali bili su pisani iz nacionalnih 'niša', i slijedili logiku granica i teritorija, u stilu: kritičar/ka iz Srbije predstavlja neki fenomen ili opus iz srpske književnosti za publiku u Hrvatskoj, bez ambicije za komparativnim čitanjima i analizom. Međutim, nekoliko suradnica i suradnika doista je pokušalo napraviti proboj i pokušati odgovoriti na pitanje o tome što bi bilo postjugoslavensko književno stanje ili polje. U tom smislu <em>Pojmovnik </em>je značajno sudjelovao u konceptualizaciji postjugoslavenskoga književnog polja, koja se i inače događa u proteklih nekoliko godina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Logično ishodište ovoga razgovora jest pitanje: što bi za tebe bila postjugoslavenska književnost? Još i prije nastanka <em>Pojmovnika</em>, objavio si knjigu pod znakovito formuliranim naslovom <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-198-boris-postnikov" target="_blank"><em>Postjugoslavenska književnost?</em></a> u koju si uvrstio niz svojih književnih kritika, ali i svojevrsni autopoetički esej u kojem pokušavaš odrediti polje svoga zanimanja i djelovanja. U najkraćem, postjugoslavenski 'faktor' za tebe nije oznaka za još jedan nacionalni ili neki novi, nadnacionalni identitet književnosti – nego ime za jedno stanje, (para)institucionalni okvir ili, teorijski ortodoksnije rečeno, jedno polje? &nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Moglo bi se tako reći. Kad je knjiga izašla, 2012. godine, pojam postjugoslavenske književnosti već je uvelike cirkulirao, čak i kao ponešto pomodan termin. Međutim, bez obzira na to što ga je sve više ljudi koristilo, činilo mi se da nitko nema potrebu pokušati definirati što se pod tim postjugoslavenskim označiteljem misli. Rekao bih, prvenstveno na osnovu iskustva praćenja i uređivanja <em>Pojmovnika</em>, da se dileme oko definicije i konceptualizacije postjugoslavenske književnosti mogu svesti na četiri točke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvo, mislimo li pod ovim pojmom na svojevrsni 'paralelni pogon' u odnosu na književni <em>mainstream </em>postjugoslavenskih država, dakle na autor/ic/e koje/i nemaju problema s time da ih se nazove postjugoslavenskima, ili čak jugoslavenskima, a koje/i uglavnom djeluju u izvaninstitucionalnoj domeni? Ili pak imamo na umu na cjelokupnu književnu produkciju na "našim prostorima", što bi značilo da pod postjugoslavensku književnost potpadaju i, primjerice, jedan <strong>Ivan Aralica </strong>ili <strong>Dobrica Ćosić</strong>?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ona prva definicija vuče mi na neku vrstu liberalnog elitizma: 'mi', prosvjetljeni kozmopoliti, distanciramo se od zatucanih nacionalista, okupljamo se po 'svojim' <em>Krokodilima</em> i <em>FAK</em>-ovima, i promoviramo 'svoju' književnost i 'svoje' identitetske koncepte. Puno mi je zanimljivija druga definicija, koja postjugoslavensku književnost postulira kao krovni, deskriptivni pojam – pa nam tako, recimo, omogućava i komparativno čitanje spomenutih Aralice i Ćosića.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga dilema – kojoj, čini mi se, inozemni slavisti pridaju osobitu važnost – glasi: je li postojala jugoslavenska književnost, i možemo li uopće govoriti o postjugoslavenskoj književnosti ukoliko nismo raščistili što jest ili nije bila ona jugoslavenska? Istražimo li malo građu, vidjet ćemo da je debata o valjanosti koncepta jugoslavenske književnosti trajala kroz cijeli životni vijek socijalističke Jugoslavije. Pitanje o (ne)postojanju jugoslavenske književnosti nije dobilo konačan odgovor, a upravo ga kroz 'postjugoslavensku' optiku možemo reaktualizirati, time ujedno i historizirajući vlastiti pristup.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Treća dilema tiče se jezične problematike: ovim terminom, naime, najčešće se ne obuhvaća književnost pisana na slovenskom ili makedonskom, a kamoli ona na albanskom ili mađarskom jezikom. Opet, problem hegemonije srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog nije nov, naprotiv, bio je vrlo aktualan i u Jugoslaviji (samo što se tada na njega institucionalno reagiralo i odgovaralo). Postjugoslavensku književnost, međutim, zamišljam kao dovoljno rastezljiv koncept da može obuhvatiti ne samo književnu produkciju na 'našim' jezicima, nego i onu 'dijasporsku' – primjerice, knjige <strong>Aleksandra Hemona </strong>ili <strong>Ivančice Đerić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Četvrta nedoumica imanentnije je teorijske naravi: što se misli pod prefiksom <em>post-</em>? Ovaj problem puno je širih razmjera, i podjednako se tiče pridjeva 'postjugoslavenski', kao i onoga 'postsocijalistički', pa i 'postmoderni'. U posljednje vrijeme određeni autori, poput <strong>Predraga Brebanovića</strong>, kritiziraju koncept postjugoslavenske književnosti u ime rehabilitacije <em>jugoslavenske </em>književnosti i kulture. Koliko god mi ovaj sentiment osobno bio blizak, i koliko god je za jugoslavensku književnost moguće argumentirano pledirati, osobno, nažalost, ipak ne mogu previdjeti činjenicu da, danas i ovdje, Jugoslavije nema.<br /> <br /> Stoga je za mene <em>post- </em>u 'postjugoslavenskom' naprosto tu da označi istodobni lom i kontinuitet: Jugoslavija je u jednom trenutku prestala postojati kao državno-institucionalni okvir, ali stanje koje je došlo poslije nije nastalo ni iz čega, osobito ne u području književnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Tribina Od riječi do riječi, koja čini dio Booksinog programa <strong>Književni budoar</strong>, bavi se suvremenom književnom produkcijom, ali i pisanom rječju u širem smislu tog pojma. Uređuje je <strong>Dinko Kreho</strong>, koji je razgovor vodio i u tekst prenio.</em></div> Dinko Kreho Thu, 12 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/lomovi-i-kontinuiteti-yu-knjizevnosti http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/lomovi-i-kontinuiteti-yu-knjizevnosti Pukotine u američkom snu <p> 'Putovanje bez Johna' nije običan putopis, Geert Mak s lakoćom pripovijeda kako je Amerika izrastala te kako se i zašto počela urušavati.</p> <div> Za koji dan, točnije 20. siječnja, <strong>Donald Trump </strong>prisegnut će kao 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Na toj dužnosti naslijedit će <strong>Baracka Obamu </strong>– čovjeka koji je prije osam godina obećavao dobre, pozitivne stvari. Ljudi širom svijeta vjerovali su mu, njegove poruke pažljivo su se slušale i izazivale odobravanje, pa čak i ushit. U jednom trenutku stvar je toliko narasla da su mu 2009. dodijelili i Nobelovu nagradu za mir.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Koliko je u dva mandata uistinu napravio, je li mogao više i ako nije – zašto nije, pitanja su na koja ovih dana odgovaraju povjesničari, politički komentatori, analitičari i ostali stručnjaci. Ostaje činjenica da je prije osam godina Barack Obama izgledao kao dobri superheroj koji će s lakoćom ispraviti brojne nepravde u američkom društvu, a onda svojim supermoćima pozitivno utjecati i na ostatak svijeta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslijedit će ga superbogataš koji je u kampanji vrijeđao svoje protivnike, rugao se invalidima, širio laži, obećao izgradnju zida na granici s Meksikom, brojnim izjavama poticao netrpeljivost prema drugima i drugačijima, na kraju dobio blizu tri milijuna glasova manje od <strong>Hillary Clinton</strong>, ali istovremeno uvjerljivo više elektorskih glasova i – pobijedio.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako je to moguće?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odgovor na ovo i mnoštvo drugih pitanja pronalazimo u knjizi <a href="http://www.buybook.ba/shop/product/921/putovanje-bez-johna" target="_blank"><strong><em>Putovanje bez Johna: U potrazi za Amerikom</em></strong></a>&nbsp;nizozemskog novinara, putopisca i povjesničara <strong>Geerta Maka</strong> (1946.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Geert Mak gostovao je u Booksi koncem 2010. kada je predstavio hrvatsko izdanje svojeg znamenitog djela <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/u-europi" target="_blank"><strong><em>U Europi: Putovanje kroz dvadeseto stoljeće</em></strong></a> za koje je godinu ranije u Francuskoj dobio Orden Legije časti (tko nije čitao knjigu, mogao je pogledati istoimeni dokumentarni serijal). Zanimljivo je da Mak gostuje u Booksi vjerojatno svega par dana nakon povratka s dvomjesečnog putovanja po USA tijekom kojega je i nastalo <em>Putovanje bez Johna</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zapravo je sve počelo točno pola stoljeća ranije – američki nobelovac <strong>John Steinbeck </strong>23. rujna 1960. otisnuo se s pudlom Charleyjem na kružno putovanje kontinentom želeći iznova upoznati svoju zemlju, popričati malo s onima koje zovemo 'obični mali ljudi'. Iskustva s ovog putovanja slavni američki književnik opisao je u knjizi <strong><em>Travels with Charley: In Search of America</em></strong>. Pedeset godina kasnije, u društvu supruge, Geert Mak krenuo je Steinbeckovim tragom. Polazna točka putovanja dugog tisućama milja je Sag Harbor, ribarsko mjestašce na Long Islandu u kojemu i danas možete obići Steinbeckovu kuću.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mak više-manje precizno slijedi postaje na putu – Steinbeck je većim dijelom izbjegavao velike gradove – i to je taj isti put, ali Amerika se promijenila. Ni američki san više nije isti, prije pedeset godina, u vrijeme dok su Steinbeck i Charley krstarili nepreglednim prostranstvima, u tijeku je bila završnica glasovite predsjedničke utrke između <strong>Nixona </strong>i <strong>JFK</strong>-a. Pred kraj putovanja Kennedy je pobijedio, a prevagu mu je dobrim dijelom donio novi medij – televizija. Po prvi put u povijesti birači su mogli ne samo čuti, već i vidjeti kandidate tijekom debate. Oni koji su slušali sučeljavanje preko radija prednost su dali Nixonu, no tv-gledatelji uvjerljivo su pali na JFK-ov šarm.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U vrijeme dok Geert Mak krstari utabanim stazama, Barack Obama odrađuje drugu godinu svog prvog mandata, zemlja je duboko podijeljena, srednji sloj stanovništva polako se gubi, mnoštvo je nezaposlenih, i da, Sjedinjene Države za mnoge su još uvijek obećana zemlja, ali onaj stari sjaj izgubio se, izblijedio do neprepoznatljivosti. Ljudi s kojima Mak razgovara, isti oni 'obični mali ljudi' svjedoče o tome – njihova djeca (unuci) nakon dugo vremena bit će prva generacija koja će vrlo vjerojatno živjeti gore od svojih roditelja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nepristrani tumač povijesti, Geert Mak, priča nam o suvremenoj Americi, ali odlazi i duboko u prošlost razotkrivajući brojne zablude, neugodne istine koje značajan broj Amerikanaca vjerojatno ne želi čuti, ukazuje na pukotine u američkom snu koje nisu nastale jučer ili 1960., već i mnogo ranije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim što precizno portretira američko društvo kroz razne dekade, Mak se usput bavi i Steinbeckom. Proučavajući više verzija njegova putopisa, te prepisku sa suprugom, uočava nelogičnosti – mjesta na kojima Steinbeck umjesto činjenica tone u fikciju (usput rečeno – zapanjujući je popis literature koju je Mak proučio radeći na <em>Putovanju bez Johna</em>). Geert Mak ne uzima to slavnom piscu za zlo, bavi se njegovim likom i djelom kroz cijelu knjigu, pa nerijetko pronalazi razumijevanje kakvo za Johna nije pokazao ni njegov vlastiti sin.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Putovanje bez Johna </em>nije samo običan putopis, Geert Mak s lakoćom putuje kroz povijest, portretira značajne figure američke povijesti, prepričava događaje i anegdote, pripovijeda kako je Amerika izrastala i kako se i zašto počela urušavati. Također povlači paralele između Amerike i Europe, podvlači zajedničke probleme i teška pitanja na koja će se u bliskoj budućnosti morati pronaći odgovori.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Riječ je o nezaobilaznom štivu i to za svakoga, ne samo za putnike, buduće putopisce ili povjesničare. Baš kao i <em>U Europi </em>– i <em>Putovanje bez Johna </em>knjiga je koju bih mirne duše uvrstio na popis <em>100 knjiga koje morate imati u kućnoj biblioteci</em>. I pročitati, jasno.</div> F. B. Wed, 11 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/pukotine-u-americkom-snu http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/pukotine-u-americkom-snu 'Bingeaj i zaradi' <p> Streaming videoteka Pickbox raspisuje natječaj za najbolju recenziju televizijske serije. Rok za prijavu: 5.2.2017.</p> <div> Streaming videoteka <a href="http://www.pickbox.hr/" target="_blank"><strong>Pickbox</strong></a>&nbsp;raspisuje natječaj '<em>Bingeaj</em> i zaradi' za najbolju recenziju televizijske serije. Tri najbolje recenzije nagrađuju se s po 2000 kuna.&nbsp;&nbsp;<br /> <br /> Pravila su:<br /> &nbsp;</div> <ul> <li> Prijavitelji trebaju odabrati jednu od tri serije o kojoj će pisati: <a href="http://www.imdb.com/title/tt1399664/" target="_blank"><strong><em>Noćni menadžer</em></strong></a> (<em>The Night Manager</em>), <a href="http://www.imdb.com/title/tt4118466/" target="_blank"><strong><em>Korporacija </em></strong></a>(<em>Incorporated</em>) ili <a href="http://www.imdb.com/title/tt2699110/" target="_blank"><strong><em>Preljub </em></strong></a>(<em>The Affair</em>, 3. sezona).<br /> &nbsp;</li> <li> Traži se i nagrađuje recenzija za svaku pojedinu seriju.<br /> &nbsp;</li> <li> Jedna osoba može se&nbsp;natjecati s recenzijama za sve tri serije, ali može osvojiti samo jednu nagradu.<br /> &nbsp;</li> <li> Recenzija mora imati minimalno 1 i pol karticu teksta (2700 znakova s razmacima), a maksimalno 4 kartice (7200 znakova s razmacima).<br /> &nbsp;</li> <li> Natječaj je otvoren <strong>do nedjelje 5.2.2017. u 00.00 h</strong>, a svoj tekst treba poslati na adresu: &nbsp;<strong>press@pickbox.tv</strong><br /> &nbsp;</li> <li> Tročlani stručni žiri će odabrati najbolje recenzije do 15.2., proglasiti dobitnike i recenzije objaviti na <a href="http://www.pickbox.hr" target="_blank">web stranici Pickboxa</a>.&nbsp;<br /> &nbsp;</li> <li> Recenzija za svaku pojedinu seriju nagrađuje se s 2.000 kn.<br /> &nbsp;</li> <li> Tekstovi moraju biti izvorni i neobjavljeni te napisani na hrvatskom jeziku.</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Stručni žiri čine TV kritičarka <em>tportala </em><strong>Zrinka Pavlić</strong>, novinar <em>Večernjeg lista</em>&nbsp;<strong>Samir Milla </strong>i <strong>Anna Vidović</strong>, glavna urednica Pickboxa.&nbsp;</div> Booksa Booksa Tue, 10 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/bingeaj-i-zaradi http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/bingeaj-i-zaradi Poezija, dizajn, performans <p> Latvijski kolektiv Orbita i SKUD Ivan Goran Kovačić predstavljaju novu antologiju 'Sto najboljih pjesama svih vremena i naroda'.</p> <div> Latvijsko-ruski autorski kolektiv <strong>Orbita </strong>i&nbsp;<strong>SKUD Ivan Goran Kovačić </strong>predstavljaju novu antologiju&nbsp;<strong><em>Sto najboljih pjesama svih vremena i naroda</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autorski kolektiv Orbita čine latvijski pjesnici ruskog jezičnog izraza, kao i čitav niz suradnika na planu vizualnih umjetnosti, performansa, glazbe i drugih disciplina. Jednom nogom čvrsto ukorijenjena u literaturu, Orbita je od samih početaka smjelo iskoračivala u smjeru presjeka svih umjetničkih polja i medija. Njihove aktivnosti čine <a href="http://www.orbita.lv/" target="_blank">istoimeni internetski portal</a> i pjesnički almanah, knjige i publikacije (najčešće pomno grafički osmišljene), izložbe, multimedijalni hepeninzi i performansi, najrazličitije interdisciplinarne intervencije u javnom prostoru. Temelj svih njih prvenstveno je ipak pjesnička riječ.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga&nbsp;<em>Sto najboljih pjesama svih vremena i naroda</em>, u prijevodu <strong>Ivane Peruško </strong>i <strong>Marka Pogačara</strong>, predstavlja pjesnike i performere <strong>Sergeja Timofejeva</strong>, <strong>Semjona Hanina</strong>, <strong>Artura Puntea </strong>i <strong>Vladimira Svjetlova </strong>kao ključne članove grupe Orbite.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drago nam je na popisu autora vidjeti i Sergeja Timofejeva koji je 2015. gostovao na Booksinoj <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/revija-malih-knjizevnosti-baltik" target="_blank"><strong>Reviji malih književnosti: Baltik</strong></a>&nbsp;i predstavio <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/revija-malih-knjizevnosti-baltik" target="_blank">svoju poeziju</a>.</div> Booksa Booksa Tue, 10 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/poezija-dizajn-performans http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/poezija-dizajn-performans 'Slobodu sam našla u apokaliptičnom realizmu' <p> Razgovarali smo s poznatom turskom književnicom i političkom novinarkom Ece Temelkuran.</p> <div> <em>Razgovarali smo s poznatom turskom književnicom i političkom novinarkom <strong>Ece Temelkuran</strong>.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Iako ste znani po prozi, pogotovo u Hrvatskoj gdje je prevedeno nekoliko vaših romana, pišete i poeziju. Je li konkretna tema kojom se bavite primarna u oblikovanju forme ili postoje i drugi elementi koji utječu na vrstu vašeg teksta? Drugim riječima, kada dolazi do nastanka proznog teksta, a kada do pjesme?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nisam sigurna kolika je, pa čak ni postoji li ikakva razlika između proze i poezije, jer za mene je svaki književni tekst neka vrsta poezije. Razlika je samo u tome koliko se u tekst unese sastojka koji se naziva 'stvarnost'. Ako ga razrijedite s previše stvarnosti, tekst može postati novinarskim, no ako je nema dovoljno, tekst će biti previše eteričan i može postati isprazan. Rekla bih da se u srži moje književnosti uvijek nalazi poezija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>No stvarnost i poezija nisu u sukobu, niti je poezija agens eskapizma. Koji je odnos stvarnosti i pjesme u vašoj književnosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno da to ovisi o autoru, pa samim time i o kontekstu. Poezija nije bijeg niti je stvarnost suprotnost poeziji. Pogotovo kada govorimo o zemljama Bliskog Istoka, stvarnost često ima ton koji se čini bliskim poeziji. No stvarnost je prilično subjektivna stvar, posebno kad govorimo o književnosti, a ja u njoj pokušavam pronaći poeziju, koliko god ona bila stravična. Od samog početka svog književnog djelovanja pokušavam pronaći poeziju u svemu. Iako, stvarnost se ne smije naknadno poetizirati, jer onda postaje lažna.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Konceptualna umjetnica Andrea Fraser u jednom poznatom performansu ponavlja riječi "znala sam da sam umjetnica od svoje pete godine". Nešto slično vrijedi i u vašem slučaju: počeli ste jako rano pisati i, iako ste u kontekstu književnih generacija još uvijek mlada autorica, napisali ste zaista veliki broj knjiga. Kada ste znali da ste pisac? &nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Zapravo pišem otkad sam naučila pisati, od svoje osme godine. Pisanje je sve što poznajem. Već tada sam pisala poeziju. Majka mi je kupila bilježnicu na kojoj je pisala 'Bilježnica za poeziju' za školu, te sam u nju zapisivala pjesme. Nisam znala da je to bila svojevrsna kajdanka za zapisivanje pjesama velikih autora i klasika.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zanimljivo je da su već te prve pjesme bile buntovne i pune revolta. Već sam tada o nekim glumcima i pjevačima pisala na 'kritičan' način. Doduše, kao malo dijete mislila sam da je to normalna stvar i nisam smatrala da sam po ičemu posebna. Nekako mi je to bilo prirodno. I stvari se nisu previše promijenile svih ovih godina, pisac sam sada kao što sam bila i tada. Jedino što se promijenilo je svijest o mome pozivu, odnosno o tome da drugi ljudi ne samo da ne pišu, već da ne doživljavaju svijet ni približno onako kako ga ja doživljavam. Već to te počinje izdvajati od vlastite okoline. A ideologija i politika su nešto što dolazi kasnije, što vas potpuno promijeni i kao pisca i kao osobu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Hrabrost je nešto što bi trebao posjedovati svaki pisac, no znamo da nije tako. Međutim, u vašem slučaju hrabrost je jedna od najvažnijih karakteristika…</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> I to je nešto što posjedujem odmalena. Zapravo, bolja riječ bi bila samopouzdanje. Imala sam ga oduvijek kad je pisanje u pitanju, i to u nevjerojatnim količinama. To je bila ona vrsta samopouzdanja bez svijesti o sebi. Samopouzdanje je velika zamka. Ako ga imaš previše, možeš se izgubiti, štoviše, to će se neminovno dogoditi. Previše svijesti i propitivanja će, međutim, imati suprotan učinak i učinit će te paraliziranim. To se odnosi prije svega na pisanje, no možda i na život u cjelini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Hrabrost i samopouzdanje su jedan od glavnih razloga zbog kojeg ste u Hrvatskoj i toliko prevođeni. Mislim, dakako, na vaš sukob s turskim ambasadorom na sajmu u Puli prije nekoliko godina.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, nakon mog izlaganja ambasador je održao razjareni govor u kojem me pokušao diskreditirati. Izrekao je niz zaista groznih stvari nakon čega sam bila izuzetno bijesna i povrijeđena. No odmah po svršetku tog događaja pristupila mi je jedna mlada djevojka i ponudila mi suradnju. Bila je to <strong>Petra Ljevak </strong>iz <strong>Naklade Ljevak</strong>. To je bio početak moje veze s Hrvatskom. Sada čak i živim na relaciji Zagreb-Turska. I to nas također vraća na poeziju, jer poetska kvaliteta tog događaja, tog incidenta i tog dana izuzetno je snažna i ne treba je dodatno ukrašavati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ovdašnju javnost nije previše zanimala situacija u Turskoj sve do kulminacije političkog nasilja autokratskog islamističkog režima posljednjih godina. Međutim, u pitanju je dugogodišnji proces. Osobno sam u svojim tekstovima još od 2009. upozoravao na snaženje represije i cenzure u turskoj književnosti, kao u <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/turski-pen-na-sudu" target="_blank">slučaju progona urednika koji je objavio Burroughsov <em>Goli ručak</em></a>. I vi ste jedna od žrtava cenzure i političkog progona najubojitijim sredstvom – potpunim ignoriranjem i nemogućnošću objavljivanja.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, dobro mi je poznat slučaj <em>Golog ručka </em>koji spominjete. Čovjeku su naprosto došli aparatčici s nekim prastarim zakonom kojeg nitko godinama nije bio svjestan, za kojeg ljudi jedva da su čuli. I takve stvari su se počele dešavati sve češće. No onda je tu šutnja. To je razlog zbog kojeg se više ne bavim novinarstvom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istina je da se ta cenzura i opresija osjećaju godinama, sve više posljednjih deset godina. Prije nešto manje od pet godina jedan moj kolega, poznati kolumnist, maknut je sa svoje pozicije. Ukinuli su mu pravo da govori, iako je bio izvanredan i izuzetno čitan autor. I nikome ništa. Šutnja i slijeganje ramenima. Prigovorilo je tek nekoliko cijenjenih novinarki, među kojima sam bila i ja. I mi smo zatim uklonjene. Naprosto su nam začepljena usta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>S obzirom da je u pitanju dugotrajan i nimalo nevidljiv proces, što je dovelo do toga da se potpuno ugase glasovi protesta?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Prije nego što je Turska postala autokracija, bila je konzervativna zemlja. Zapravo je oduvijek konzervativna, ali postojao je balans između provincijalnog autoritarnog konzervativizma i političkih elita koje možemo nazvati progresivnijim (u sasvim blagom smislu riječi). No repatrijarhalizacija i autokracija nisu nešto što se dogodi preko noći. U pitanju je bezbroj sitnih koraka koji se legitimiraju postepeno, a najviše se hrane šutnjom. Ona je pristajanje, namjerno ili ne.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Katkad je naprosto u pitanju igra koja traje sve dok se jedna strana ne iscrpi. Svi znamo koja je to strana bila. A sve počne pojedinačnim slučajevima. Na koncu odjednom svi glasovi protesta nestaju, ne mogu više objavljivati. Ljudi postanu nijemi i nevidljivi. Ušutkani.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Imajući u vidu silno jačanje patrijarhata u tom periodu, koliko je činjenica da ste žena bila važna?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Bila je izuzetno važna. Iako nitko to nije govorio, bilo je jasno da je u pitanju lov na vještice. Jer nije nimalo slučajno da su upravo žene prve koje su utišane, i to lančanom reakcijom po kratkom postupku. Prvo je uklonjena poznata novinarka i voditeljica koja je progovorila o kurdskom pitanju, zbog intervjua s jednom kurdskom gospođom. Nakon toga su odmah uklonjene i utišane sve novinarke koje su progovorile o tome, pa tako i ja, zbog teksta o tome kako nas sve čeka ista sudbina. I mene je dočekala, niti dva tjedna poslije nje. Nakon toga je uklonjena kolumnistica koja je napisala kolumnu o mome uklanjanju iz javne sfere, i tako dalje…</div> <div> &nbsp;</div> <div> Eto, i ovdje možemo govoriti o nestvarnoj banalnosti političkog nasilja. Stvarnost postaje nestvarna ili nadstvarna, nadrealistična. Samim time i novinarstvo i ubijanje glasova ljudi imaju nadrealističku crtu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>To je bilo prije pet godina. Otad ste stalno prisutni u svjetskim medijima, ali uglavnom kao književnica. Mislite li da je to i konačan kraj vašeg novinarskog djelovanja?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> To se dogodilo za mene sada već pomalo davne 2012. godine i otada se ne bavim novinarskim radom. U međuvremenu su me hiljadu puta pitali nedostaje li mi novinarstvo. Odgovor je uvijek isti: nimalo. Upravo zato se pitam zašto sam onda radila taj posao dvadeset godina. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Realnost na Bliskom istoku ima čudnovatu, nadrealnu crtu, baš kao što je ima i u Južnoj Americi. Zato nije čudno da iz oba kraja svijeta, koliko god se književne tradicije razlikovale, dolazi neki oblik magijskog realizma. Doduše, kada se kaže 'magijsko', to ipak podrazumijeva nešto čudnovato i čudesno u pozitivnom smislu, a realnost Bliskog Istoka je sve samo ne čudesno lijepa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Apokaliptični realizam bi u tom smislu bio primjereniji naziv. U tom sam prostoru našla svoj glas i mjesto u kojem nisam nevidljiva, prostor slobode koji mi se katkad čini beskrajno širim od onog koji mi je otvarala stara pozicija. Je li to doista tako ili je to puka iluzija, to je već drugo pitanje.</div> Neven Svilar Tue, 10 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/slobodu-sam-nasla-u-apokalipticnom-realizmu http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/slobodu-sam-nasla-u-apokalipticnom-realizmu Rasknjižje 9.1 - 15.1.2017. <p> Temperature su taman za ostati doma, čitati i samo čitati!</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/povijest-svjetlosti" target="_blank">Povijest svjetlosti</a>, Jan Němec (Naklada Ljevak)<br /> <strong>Jan Němec</strong> napisao je izvrstan roman o poznatom češkom fotografu<strong> Františeku Drtikolu</strong>. Autor postavlja pitanje jesmo li ikada razmišljali o tome kako bi izgledala priča napisana svjetlosnom zrakom. Kao prvo, ne bi to bila obična priča, nego posve neobična sudbina rasprostranjena na nekoliko mjesta, epoha i povijesnih događaja. Drugo: bila bi to pripovijest o fotografu, jer fotograf je majstor svjetlosti.&nbsp;</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/azijada" target="_blank">Azijada</a>,&nbsp;Pierre Loti (disput)<br /> <em>Azijada</em> je poluautobiografski tekst temeljen na piščevu dnevniku iz 1876. i 1877. godine, kad je kao mladi francuski mornarički časnik boravio u Grčkoj i Istanbulu. U ovoj neuobičajenoj kombinaciji dnevnika i epistolarnog romana mogu se naći zanimljivi opisi istanbulskih eksterijera i interijera (ulica, trgova, kuća, bazara, kavana, džamija, groblja itd.) u kojima posebice dolazi do izražaja Lotijevo divljenje prema turskoj kulturi.&nbsp;</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/smrt-vozi-audi" target="_blank">Smrt vozi Audi</a>,&nbsp;Kristian Bang Foss (Naklada Ljevak)<br /> Ova komedija apsurda, u kojoj glavni junaci osjećaju neodoljivu potrebu da se iščupaju iz okova besciljnog životarenja, osvojila je 2013. godine Nagradu EU za književnost.</p> <p> Publicistika:&nbsp;</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/hirosima" target="_blank">Hirošima</a>, John Herseygu (Sandorf)<br /> Reportažno remek-djelo legende novinarstva <strong>Johna Herseyja</strong> objavljeno je u povodu sedamdesete godišnjice prvog američkog izdanja. Reportaža je u integralnom obliku objavljena u <em>The New Yorkeru </em>31. kolovoza 1946., što je jedinstveni slučaj u povijesti časopisa.&nbsp;</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/unutarnja-tvrdjava" target="_blank"> Unutarnja tvrđava</a>, Pierre Hadot (Sandrof)<br /> ''Nastojat ćemo otkriti ono što je <strong>Marko Aurelije</strong> htio učiniti pišući ih, odrediti književni rod kojemu pripadaju, a osobito definirati njihov odnos prema filozofskom sustavu koji ih nadahnjuje, i na kraju, ne pišući carevu biografiju, otkriti ono što se od njega kao osobe pojavljuje u njegovu djelu.''</p> Booksa Booksa Mon, 09 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-91-1512017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-91-1512017 Samo mačizam <p> Zbirka priča 'Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih' Ivana Jozića dokazuje da 'mačlit' postoji i da nije previše naučio od svoje starije sestre.</p> <div> Čiklit je fenomen našeg vremena. O njemu se piše sa sve manje nipodaštavanja, polako ali sigurno ulazi u akademiju. Čitava mašinerija sociologije književnosti i teorije recepcije upinje se iz petnih žila da ga objasni. Istraživači uzimaju u obzir i činjenicu da su na tržištu knjiga najaktivnije bele žene između 35 i 60 godina, pa je stoga popularnost ovog žanra verovatno još i veća.<br /> <br /> Međutim, ako postoji čiklit, da li u našem svetu koji teži rodnoj ravnopravnosti postoji nešto što bismo za ovu priliku mogli da nazovemo <em>mačlit</em>, odnosno književnost koja se piše isključivo za muškarce u istom uzrastu i boji kože? Ima li takav žanr smisla, ima li budućnosti, ako uopšte postoji?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini mi se da je zbirka priča <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/muska-svinja-i-dvadeset-ocajno-ljubavnih" target="_blank"><strong><em>Muška svinja </em></strong></a><strong>Ivana Jozića </strong>tekst koji bi mogao da bude paradigmatski, čije bi premise mogle da budu ilustracija tematskih preokupacija i tendencija mačlita. Konačno, mogao bi da nam pokaže i neke od napetosti koje vladaju ne samo na književnoj sceni, nego i u društvu jer i ono se menja, i to radikalno, a književnost to registruje, ne nužno u vidu odraza, nego kao neka vrsta rezonantne kutije koja pojačava i distorzira socijalne tendencije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslov zbirke već je dovoljno indikativan: naime, mi beli heteroseksualni muškarci volimo da budemo svinje. Pogledajte samo estetiku reklama za pivo, posebno onih koje se snimaju ususret nekom važnom sportskom događaju, pretežno fudbalskom. Prilika je to da se nasmejemo svim stereotipima kojima naš život i naše društveno ponašanje obiluju, ali ne i da ih promislimo i/ili nedajbože kritikujemo. I ime Jozićeve zbirke bi moglo da bude prostor za autorefleksiju i ironiju, ali to se ne dešava. Zapravo, svaki ironijski pokušaj samo perpetuira istu matricu jer muška je svinja, poput Napoleona u <strong><em>Životinjskoj farmi</em></strong>, uvek malo jednakija od ženske.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, zbirka ima kompleksniji naslov jer je ovoj istaknutoj sintagmi dodeljeno i razjašnjenje: <strong><em>dvadeset očajno ljubavnih</em></strong>. Uprkos tome što je muška svinja, on može da očajno voli i bude zaljubljen. Ovde se otvara nova / stara dimenzija muškosti na početku 21. stoleća koja opet samo perpetuira odnose moći koji već postoje, te od muške svinje ne prave manje svinju a više muškarca / čoveka. To je ne samo etički, već i estetički problem knjige, još jedan dokaz da je književnost est-etička disciplina, da su retki (premda ne i nemogući) slučajevi da je moralno problematična knjiga literarno uspela.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da se razumemo, ne plediram ovde za politički korektnu književnost, ali transgresija koju <em>Muška svinja </em>čini nije ništa drugo do regresije, odnosno beskrajnog ponavljanja <em>statusa quo</em>. Naime, ovaj tekst vraća se na one modele koji uvelike postoje, ne samo kao literatura nego kao stvarnosni okviri.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već u prvoj priči 'Samoća u paru' muškarac je taj koji obeležava žene tako što ih žigoše usijanim žigom dok vodi ljubav, kao da su one grla stoke u nekom koralu na Divljem zapadu. Jadna je i naivna ta vrsta gotovo mizogine fantazije u kojoj žena mora da nosi pečat vlasništva koje se utvrđuje koitusom <em>a tergo</em>, dok muškarac u trenutku kada se približi orgazmu užari žig i ostavlja ga na njenoj zadnjici. Dok žena vrišti jer joj je meso spaljeno, on je stisne jače i ne da joj da se otima jer ljubav boli, ali ne boli njega, nego samo nju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim što su osuđene na žigosanje, žene u priči, od kojih je jedna prostitutka, potpuni su simbol pasivnosti. One čekaju srećke da ih povedu dalje kroz život. Nemaju nikakvu autonomiju odlučivanja šta i kako dalje, kada napustiti muškarca koji njihovo telo koristi umesto platna ili onog koji ih žigoše. Svet je odista udešen tako da je muška svinja gospodar, a žena samo objekat koji zadovoljava njegovu žudnju, i žudnju drugih muških svinja za koje on snima svoja seksualna iskustva, pa im ih onda za dobru lovu prodaje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još nešto, ne manje značajno, žena koja će na kraju priče biti žigosana okreće se prema "hrvatskoj erekciji" (str. 15). Nemam ništa protiv, ali to je prosto model u kojem funkcioniše ovaj tekst. On nije nacionalistički, on je samo monolitan u svakom identitetskom pitanju koje mu se postavi. Lik je beli muškarac Hrvat, katolik, pretpostavljam, i tu nema nikakvog pomeranja. On je neko ko kolonizuje, ne samo kao stranac u Ukrajini koji traži prostitutke koje bi glumile u njegovim kućnim videima koji će dalje biti prodavani kao autentična pornografija, već i kao posednik snage, moći, pečata. Ukopan je u tim pozicijama, on je muška svinja i time se ponosi jer logika kaže da je bolje priznati pa nastaviti po starom nego se praviti da nisi i nastaviti po starom. Međutim, postoji ozbiljan problem s tom logikom, a on se nalazi u <em>nastavljanju po starom</em>. Priznanje da smo muške svinje, ako nešto ne učinimo po tom pitanju, nije dovoljno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stereotipi se nižu iz priče u priču. Taman kad pomislimo da će se udaljiti od nekog od njih, da će uspeti da ga transcendira, pripovedač se zadržava u poznatom, u okviru koji je sam sebi postavio. U tom smislu su interesantni upadi fantastike u pripovesti. Na primer, pojava džinovskog pacova koji govori u 'Vrhuncu dana' može se tumačiti i kao element fantastike, ali i kao uobrazilja naratora koji je sve vreme na jakim tabletama protiv bolova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Štakor se javlja dok je pripovedač na toaletnoj školjci. Još jedna od muškosvinjskih osobina koja se potencira je obilato i opsežno izbacivanje ekskremenata o čemu se govori kao o ne znam kakvom podvigu, a ne o čistoj fiziologiji svojstvenoj većini živih bića. Toaletna školjka je valjda esencijalna rupa iznad koje mi muškarci često vadimo penise, neuporedivo češće nego pred onom 'rupom' koju toliko volimo i o kojoj neprekidno balavimo. Zaista ne znam odakle ta fascinacija, i to posebno kod onih pisaca čiji su sižei i rečnik puni eksplicitnih scena seksualnih odnosa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije ovde reč o puritanizmu koji bih lako sam sebi pripisao, već upravo o tome da su rodni stereotipi u neprekidnom ponavljanju i da je njihov imaginarij u priličnoj meri ograničen. Pogledajte samo taj niz koji u sebi sadržava svinju, toaletnu školjku, štakora, kanalizaciju, ali i fetišizaciju rokenrola, odnosa prema instrumentu, gitari, kao prema sopstvenom penisu u pokušaju da se imitira <strong>Jimi Hendrix</strong>. Ove asocijacije imaju vrlo jasnu i veoma ograničenu rodnoidentitetsku konotaciju i nije potrebno biti verziran u feminističkim teorijama da bi se ove stvari videle.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kažem, problem nije u tome što tekst iznosi ovakve ili onakve stavove, što uprkos pokušajima ne uspeva da ih ironizuje i da ih nekako izvrne naopačke, nego što ti stavovi utiču na njegovu literarnost (onako kako su je shvatali ruski formalisti, dakle kao vrhunsku osobinu književnog teksta). Vidi se rad, individualni kako i urednički, ali ne više od toga, nema onog što je, otprilike u isto vreme s ruskim formalistima, <strong>Roman</strong>&nbsp;<strong>Ingarden </strong>zvao "metafizičkim nivoom teksta".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, prvi nivo književnog dela je fonetski, drugi je semantički, treći opisni, a četvri metafizički, kada nam se pred očima pojavljuju likovi i radnja, kada se u potpunosti stopimo s njima i pred nama se oni pojavljuju u potpunoj jasnoći. Svako književno delo ima prva dva, dok su treći i četvrti rezervisani samo za ona umetnički uspela. U tom smislu, tekst <em>Muške svinje </em>ostaje ograničen na značenjsko koje je u ovakvoj konstelaciji moći banalno.<br /> <br /> Naime, i ta očajna ljubav je već onoliko puta opisana. U trenutku kad se rastaje s partnerkom (o partnerima se u ovoj dosadno heteroseksulanoj knjizi ne razmišlja), "nitko nije dovoljno muško". Ljubav se u ovim pričama ne razlikuje od paradigme koju smo naučili s romantizmom, odnosno i ranije, s trubadurima. I to je prokleto dosadno. Odnosno kako se i kaže u vrlo kratkoj priči 'Na kraju': "Nema tu ničeg novog za nas."</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Muška svinja </em>dokazuje da je mačlit moguć, da postoji, kao i da nije previše toga naučio od svoje starije sestre. Treba samo targetirati publiku i proceniti sopstvene domete. Ako ovo nije rađeno baš za ovo izdanje, onda bismo sasvim izvesnim istraživanjem mogli da precizno utvrdimo ko je publika s kojom najbolje komunicira. Jasno je da je ovih <em>dvadeset očajno ljubavnih </em>skupa s <em>Muškom svinjom </em>moglo da se nađe u <strong><em>Playboyu </em></strong>ili <strong><em>Men’s Healthu</em></strong>, ili kako god se zvale te kupusare u kojima se priča o automobilima, sportu, muškom IT-u, modi i ženama, svejedno kojim redom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga im prenosi iste poruke – hej momci, OK je da budete takvi, nastavite samo, ali otuširajte se povremeno i kupite joj cveće s vremena na vreme. Mislim da književnost može i mora mnogo više. A s njom i dečko koji obećava, koji stoji kao autorska persona iza ove knjige.</div> Vladimir Arsenić Mon, 09 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/samo-macizam http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/samo-macizam Na krilima vjetrušine <p> Trebao je to biti niz dosadnih postnovogodišnjih dana, ali priroda se ovaj put nakanila okrutno poigrati s nama.</p> <p> Dan je bio kao i svaki drugi siječanjski dan u metropoli. Zapuhao je sjeverac, Nadstojnik <strong>Lućano</strong> tražio je zaklon između zgrada i koračao Jurišićevom u svojim visokim nadstojničkim čizmama. Bijaše to korak čovjeka koji točno zna kamo će i što mu je činiti. Šesnaest metara iza njega kaskala je <strong>Alexandra W.</strong> koju nitko nije zvao po imenu, već – <strong>Ola</strong>. Predstojnica Booksina dopisništva u Krakowu malo je hodala, a malo lepršala na vjetru trseći se dostići Nadstojnika.<br /> <br /> "F'kin shit, kakwa wjetruszina, pritzeckay me, Lutziano, pritzeckay me… odniyet cze me wjetar newolynitzu!"<br /> <br /> Nadstojnik preko volje pričeka poljsko djevojče: "Uhvati me ispod ruke i ne puštaj, idemo – jen-dva, jen-dva, no, gdje ti je mladost k jarcu. Idemo, kako ide ono – <em>Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeeemee…"</em></p> <p> "<em>Noga wetz sama biyezi…"</em></p> <p> "Eto, bravo, jedino kaj još ne kužiš zagorsku ekavicu. Dakle, ne kažeš 'biyezi', već 'beži', kapiši?"</p> <p> "Bezy? Niye li to szrpszki, pane Nadstoynitzce?"</p> <p> "Čini se kao da je, no zapravo nije. Zagorski jezik spoj je mnogih lepršavosti i jezičnih vratolomija koje je teško objasniti čeljadetu iz Poljske, ali i bilo koje druge zemlje."<br /> <br /> Ola se, kao vrsna kroatistica, spremala na žučnu raspravu, no u tom trenutku izbiše na Trg i ona se ukopa na mjestu: "Szto ye owo, pane Nadstoynitzce? Swetoga mi <strong>Mariusza Lewandowskog</strong>, pa wi owdiye uszred grada imate szkiyaliszte!?"<br /> <br /> Nadstojnik umorno otpuhnu: "Da, Ola, imamo skijalište u strogom centru grada. Takvi smo ljudi, volimo šaljive, zabavne sadržaje i katkad, očigledno, pretjeramo u svemu. Emotivan smo narod, što ćeš. Idemo sad, ne želim zakasniti kod klobučara na probu."<br /> <br /> Krakowljanka, međutim, ostade u čudu gledati skijašku stazu pripravljenu za utrku legendi.<br /> <br /> "Ta i mi smo emotiwan narod, ama owakwo neszto josz ne ucziniszmo. Odakle wam sniyeg?"<br /> <br /> "To je više-manje umjetni snijeg. Dovukli ga kamionima, ima tu blizu deset tona lijepog snjegovića. U mnogim drugim gradovima snijeg odvlače iz grada, a mi ga, vidiš – dovlačimo. Nije li to štosno, priznaj."<br /> <br /> "Pane, ne samo da ye sztoszno, owo je toliko bizarno, da ye szupercool. Preludy ste, yebo was patak, fakat. Kay yosz neczete smyzlit."</p> <p> "Hm, ako ćemo pravo, ovu ideju popalili su nama iz Bookse. Još prošlo ljeto mi smo imali Olimpijske igre u Martićevoj. Dakako, skijalište je iz nekog razloga privuklo puno veću pozornost medija."<br /> <br /> Ponajviše zbog Ole, Nadstojnik je na sastanak s klobučarom kasnio dobrih deset minuta. Gospodin <strong>Čišpek</strong>, dugogodišnji Lućanov šeširdžija s radnjom u Ilici – nadomak Britancu, nije tolerirao ovakve eskapade, no časnom Nadstojniku progledao je kroz prste. Posjeo ga je na stolac i pažljivo premjerio obim glave. Lućano je želio vrstan klobuk, nekaj između polucilindra kakvog je nosio <strong>Alex</strong> iz <em>Paklene naranče</em> i cilindra za bolju gospodu. Takav škrlak, i to još rađen po mjeri, bijaše skup, ali kako se već kaže – pogledaj čovjeku klobuk i odmah ćeš znati s kim imaš posla.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Za to vrijeme u Martićevoj 14d…<br /> <br /> <strong>Dunja Draguljče</strong> baš se vratila s kratkotrajnog odmora i donijela iz Slavonije naramak vegetarijanskih kulena.<br /> <br /> "Evo, samo navalite, ovo je prvoklasna roba."<br /> <br /> <strong>Ana</strong> iz officea, redar <strong>Damjan</strong> i istražitelj <strong>André</strong> sumnjičavo su pogledavali navodnu deliciju.<br /> <br /> "No, kušajte samo", nutkala ih je.<br /> <br /> Ana iz officea uzela je komadić i dugo žvakala: "Od čega je ovo, majke ti?"<br /> <br /> "Oh, ima svega – majčine dušice, soje, zeru bambusa, raznih začina i na kraju se doda i stručak sunovrata, bolji vegetarijanski kulen nećete naći odavde do Temišvara."<br /> <br /> Svi su žvakali svoj komadić vrlo detaljno i dugo.<br /> <br /> André se prvi odvažio i progutao svoj dio, pa se pogladio po trbuhu: "Huh, zasitno, meni je dosta."<br /> <br /> "Baš zasitno, ja isto ne bi više smjela, od prvi prvog sam na dijeti, a ovo je… megakalorično", dometnula je Ana pomalo već sivkasta u licu.<br /> <br /> Damjan nije ništa rekao. Samo je sjedio tamo i pognute glave stoički žvakao.<br /> <br /> Sjeverac je zapuhao na najjače i u novonastaloj neugodnoj tišini čulo se kako ciči i zavija kao sto vražjih vukova. Shvativši o čemu se ovdje radi, Draguljče je uvrijeđeno zacendrala, dohvatila svoj đubretarac i pohitala van. Istog trena zloglasni zagrebački sjeverac dohvati krhku Slavonku i podiže je dobrih deset metara u zrak.<br /> <br /> Na užas svih nazočnih, Dunja Draguljče letjela je gore poput kakve jamajčanske anđelice. Nastala je kuknjava i panika, Ana se prva pribrala i povikala. "Brzo, donesite laso iz officea i <strong>Miku</strong> pozovite!"<br /> <br /> Mika 2.0 došla je s lasom: "Šta je ovo, bokte, šta radi ova tamo, odmah silazi dolje!"<br /> <br /> "Shvatila je da nam se nije svidio njezin vegetarijanski kulen i uvrijeđeno pojurila van. Vjetar se pobrinuo za ostalo, tragedija na pomolu, eto", pojasni Ana.<br /> <br /> "Pa trebalste se pravt da vam se đasvi, i šta ćemo sad? Dunja, silazi dolje, možeš li?"<br /> <br /> Dunja je ozlojeđeno lebdjela gore: "Ne mogu sići, a i da mogu ne bi, neka me vjetar odnese – dosta mi je svega. Fuck you, mesožderi!"<br /> <br /> "Drž te me", naložila je Mika 2.0 i vješto zavitlala laso pokušavajući naciljati Draguljče.<br /> <br /> Vjetar bijaše prejak i to malo kaubojskog konopa nije bilo od koristi.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Dvanaest minuta kasnije…<br /> <br /> U donjim sferama vjetar je malo oslabio. Nadstojnik Lućano i Ola probili su se do kombinata i imali što i vidjeti. Hrpa svijeta i vatrogasci gledali su u nebesa.<br /> <br /> "Iszusze, pa to ye Dunya Dragulycze, czini sze da cze yu wjetruszina odniyeti u nepowrat!"<br /> <br /> "Ta vidim i sam", srdito će Nadstojnik Lućano, "bilo je samo pitanje vremena kad će se ovakvo što dogoditi, život prožet vegetarijanizmom – drugačije i nije moglo skončati."<br /> <br /> "Da", tužno će Ana, "premršava je, nema skup s dredovima 30 kila…"<br /> <br /> Draguljče je sad već bila samo točka što lebdjela je na otprilike 700 metara iznad majčice zemlje. Plašt tuge i mučaljivosti prekrio je sve, pa čak i hrabre vatrogasce. Dunja će nam silno nedostajati. Okrutni vjetre, budi milostiv u svojoj zlehudosti i odnesi našu Draguljče na neko ljepše mjesto…</p> <p> <br /> ***<br /> <br /> F.B., 6. siječnja 2017., Zagreb</p> F. B. Fri, 06 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/na-krilima-vjetrusine http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/na-krilima-vjetrusine Savjeti mladim pjesnicima <p> Igrom slučaja došli smo u posjed 'Savjeta mladim pjesnicima' autor kojih je eminentni hrvatski pisac čije ime ovom prilikom ne možemo otkriti.</p> <p> Savjeti mladim piscima sasvim su specifična pojava u kontekstu moderne odnosno suvremene svjetske književnosti. Prvotna nam je namjera bila upustiti se u komparaciju <em>savjeta</em> <strong>Reinera Marije Rilkea</strong>, <strong>Ezre Pounda</strong>, <strong>Danila Kiša</strong>,<strong> Roberta Bolaña</strong> i<strong> Raymonda Radigueta</strong>, no tada se zbila sretna okolnost kakva se dogodi veoma rijetko, možda tri ili četiri puta u dva desetljeća. Igrom slučaja smo, naime, došli u posjed <strong><em>Savjeta mladim pjesnicima</em></strong> autor kojih je eminentni hrvatski pisac čije ime ovom prilikom ne možemo otkriti.<br /> <br /> Isprva nije pristao da objavimo njegove savjete, jer da ovdašnja javnost još uvijek nije spremna na ovakav tekst, no nakon dugotrajna nagovaranja ipak je dopustio objavljivanje, doduše u ponešto skraćenom i izmijenjenom obliku. Originalna verzija bila je predugačka za ovaj format (132 stranice), a i forma nije odgovarala (Savjeti su bili napisani u obliku epistolarnog libreta koji je imao biti izveden u formi interpretativnog plesa) pa smo je morali prilagoditi mediju.<br /> <br /> Ovim putem mu se još jednom zahvaljujemo, a čitateljima, posebno mladim pjesnicima, želimo uputiti izraze podrške i dubokog razumijevanja, uz nadu da će im ovaj tekst poslužiti kao neka vrsta lučonoše u teškim maglama budućih neizvjesnih kreativnih kampanja.<br /> <br /> <strong><em>Savjeti mladim pjesnicima</em></strong><br /> <br /> 1. Sve je u afektaciji – lula, štap, burmutica, monokl ili barem kišni ogrtač s mističnom aurom jednako su važni kao i dobro nalivpero za budućnost vašeg djela – bizarnost toga bit će tumačena prvo kao prenemaganje, a zatim kao ismijavanje ili kritika dubljeg smisla; sve to će na koncu ipak rezultirati nekom vrstom fascinacije. Dakako, periode afektacije valja ispreplesti s onima krajnje konzervativnosti i građanske odmjerenosti, kako u odijevanju tako i u ophođenju u cijelosti.<br /> <br /> 2. Uporno govorite da postoje dvije vrste muzike, <strong>Bach</strong> i sve ostalo, i redovno dajte do znanja da slušate isključivo Bacha.<br /> <br /> 3. Na pitanje o književnom utjecaju u obzir dolazi tek nekoliko odgovora, ovisno o broju ljudi koji vas sluša, kao i o stupnju njihove pozornosti; najbolja reakcija, rezervirana za društvo znalaca i posvećenika, uključuje <strong>Horacija</strong>, <strong>Angela Poliziana</strong> i <strong>Verhaerena</strong>. Također, po potrebi, uputno je navesti <strong>Angelusa Silesiusa</strong> i <strong>Gottfrieda Benna</strong>. Želite li iznenaditi, pogotovo ako ste okruženi kvalitetnim no ponešto rastresenim duhovima, kao najbolja suvremena pera navedite<strong> Eknatona</strong> i<strong> Racinea</strong>, i <strong>Babitsa Mihalyja</strong>. U posebnim slučajevima kao dobar odgovor može poslužiti i kombinacija<strong> Michelangelovih </strong>soneta, <strong>Winckelmanna</strong>, <strong>Weöres Sándora</strong> &nbsp;i <strong>Ernsta Jüngera</strong> s <strong>Karlom Krausom</strong>, dnevnicima <strong>Gaugina</strong> i političkim zapisima <strong>Dostojevskog</strong>. <strong>Stefan George</strong> je dobro rješenje, posebno u društvu istinskih konosjera ljepote i visoko kultiviranih intelekta. Ako tko spomene <strong>Rimbauda</strong>, s podsmijehom okrenite ploču i iznenadite općinstvo citatom <strong>Kranjčevića</strong> ili, još bolje, <strong>Miltona</strong>. Ako ste prethodno nasmijali društvo nekom dobro pogođenom anegdotom, tko zna, možda i s natruhama erotskog, možete ih potpuno oduševiti spomenom <strong>Oskara Kokoschke</strong> ili prigodnom aluzijom na <strong>Picassovu</strong> barbarsku poeziju.<br /> <br /> 4. Uvijek budite otmjeni i u razgovoru o književnosti ni pod koju cijenu ne spominjite <strong>markiza De Sadea</strong>.<br /> <br /> 5. Ne zaboravite, Rimbaud je heroj najslabijih pjesnika i pomodara. Ukaže li se potreba za abrakadabresknom jezičnom bravurom, možete se poslužiti pokojim Rimbaudovim stihom, no ne zaboravite pokuditi njegove poštovatelje. Također, ne propustite dometnuti pokudu na račun <strong>Villona</strong>, a pogotovo <strong>Oscara Wildea</strong>. Na sam spomen<strong> Stravinskog</strong> neka vas obuzme neobuzdana srdžba. Razjarite se spektakularno i ako se povede razgovor o<strong> Lorci</strong>, a zatim, nakon što vas smire, zagonetno dometnite kako je vaša mržnja zapravo prezir zrcalnog karaktera, iz druge ruke, čak 'borgesovske prirode'. Da, baš tako, recite 'borgesovske prirode'.<br /> <br /> 6. Uputno je s vremena na vrijeme u većem društvu prekoriti kolegu pjesnika i njegovo pretjerano oduševljenje nekom trivijalnošću – nakon što to učinite okrenite razgovor na pritajeni homoseksualizam u najboljih moralista, posebno kod<strong> Pascala</strong> i<strong> Nietzschea</strong>.<br /> <br /> 7. Budite kontradiktorni tokom perioda od nekoliko godina (pripazite da budu prisutni isti ljudi, u najboljem slučaju pjesnici ili obrazovani slikari) kada se povede razgovor o: <strong>Schopenhaueru</strong>, <strong>Cézanneu</strong>, <strong>de Chiricu</strong>, <strong>Antonioniju</strong>,<strong> Vladanu Desnici</strong>, <strong>Endre Adyju</strong>,<strong> Hlebnikovu</strong>,<strong> Plautu</strong>, <strong>Pieteru Bruegelu Starijem</strong>, <strong>Parmenidu</strong>, <strong>Ariostu</strong> i<strong> Cariniku Rousseauu</strong>. To, međutim, ne vrijedi za <strong>Praksitela</strong>, <strong>Gropiusa</strong> i <strong>Johna Cagea</strong>.<br /> <br /> 8. Hvalite, pokadšto dvosmisleno, venecijansku kolorističku opsjednutost, posebno<strong> Tiziana</strong> i <strong>Giorgionea</strong>.<br /> <br /> 9. Pred zrcalom vježbajte prodoran pogled i pokušavajte vježbati isijavanje rezignacije, egzaltacije, kontemplativne anksioznosti i istančane, znalačke zlovolje. To je najbolje činiti uz muzičku pratnju <strong>Bele Bartoka</strong>, <strong>Diamande Galas</strong>, <strong>Roya Orbisona</strong> ili <strong>Dukea Ellingtona</strong>.<br /> <br /> 10. Glasna i uočljiva mržnja, uz pokoju sočnu psovku prigodice, rezervirana je za <strong>Zolu</strong>, <strong>Turgenjeva</strong>, <strong>Anatolea Francea</strong> i <strong>Gabriela Garciu&nbsp;Márqueza</strong>. Nakon što se stiša bijes, pripomenite da njihov cjelokupni opus ne vrijedi kao jedna rečenica iz propovijedi <strong>Johna Donnea</strong>.</p> <p> <br /> 11. Na večerima poezije potiho, ali ipak primjetno, skandirajte i rukom pratite ritam uz recitiranje drugih pjesnika, a zatim vrtite glavom kao da su učinili nevjerojatnu pogrešku. Međutim, pokažite da ste spremni oprostiti iskrenim pljeskom po svršetku pjesme.<br /> <br /> 12. Ističite važnost <strong>Petra Zoranića</strong> i pripomenite kako je posve neshvatljiva razina podcijenjenosti <em>Planina</em>. S druge strane, ne bojte se iskazati skepsu na spomen <strong>Gundulića</strong> u razgovoru o baroku u evropskoj književnosti. Tada slobodno iskažite i vaše sve samo ne površno poznavanje meksičkog baroka.<br /> <br /> 13. Pokažite istančani humor uokviren dobro prikrivenom parodizacijom svjetske boli katrenima o<strong> Paolu Maldiniju</strong>, <strong>Francu Baresiju</strong> ili o uvojcima<strong> Donadonija</strong>.<br /> <br /> 14. Razmišljajte samo o budućnosti vašeg opusa; neka sve bude podređeno tome. To podrazumijeva i njegovanje noktiju.<br /> <br /> 15. Kult Prstena Nibelunga!<br /> <br /> 16. Svaki dan nagi stojte pokraj prozora i piljite u oblake koji putuju, pijući čaj od mente. Nemojte čitati <strong>Harmsa</strong>.<br /> <br /> 17. <strong>Julian Schnabel </strong>i njujorška slikarska scena izazivaju nekontrolirani grohot, a zatim i pompozno napuštanje društva.<br /> <br /> 18. Nosite rukavice što više možete, a dim cigara ispuhujte konkretno, ali elegantno. Cirkularno ispuhivanje traka dima u nos može izazvati divljenje. Za pojačani dojam sjetno gledajući u daljinu recitirajte <em><strong>Konac kraljeva </strong></em><strong>A. B. Šimića</strong>. Zatim se nasmijte samom sebi u bradu i promrmljajte nešto o kostobolji ili, još tiše, o ljepoti <strong>Alkibijada</strong>. &nbsp;<br /> <br /> 19. Trudite se stvarati anegdote o samima sebi - hineći skromnost razmotajte situaciju u smjeru podsjećanja na trenutke u kojima ste rekli nešto nezaboravno i provokativno. A zatim prekorite samoga sebe i nazovite se običnom neznalicom. To će izazvati interes i onih duhova koji vam prethodno možda i nisu bili skloni.<br /> <br /> 20. Ne zaboravite vježbati pred zrcalom izraz lica koji odaje: krajnju melankoliju; zlovolju; podrugljivo očijukanje; … &nbsp;U socijalnoj situaciji poput koncerta, otvorenja izložbe ili pauze za vrijeme opere ili kazališne predstave izvjesite ga u posve neočekivanom trenutku.<br /> <br /> 21. Postanite stručnjak za operu prije<strong> Gluckove</strong> reforme.<br /> <br /> 22. U razgovoru s osobama suprotnog spola izražavajte se samo u analogijama, i to po mogućnosti preko kvatročentističkog, u iznimnim slučajevima činkvečentističkog slikarstva (oči usporedite sa slikama<strong> Benozza Gozzolija</strong>, horoskopski znak s bizarnim liricizmom<strong> Cosmé Ture</strong>; a uzmete li dlan u ruku, ne zaboravite spomenuti <strong>Uccellove</strong> vertikale uz sitan ubod na račun <strong>Mantegninog </strong>iluzionizma). Trenutke nadmenosti izmjenjujte s onima krajnje ranjivosti i bolne iskrenosti.<br /> <br /> 23. Po svršetku čitanja neke zbirke pjesama bacite je kroz prozor, međutim samo ako postoji svjedok tome činu. Ponovite ovu radnju koliko je god puta potrebno dok niste sigurni da vas je dovoljan broj osoba vidio. Kada se kasnije u društvu povede razgovor o vašem postupku, niječite da se to ikada dogodilo. Time ćete pojačati enigmu koja obasjava vaše ime i pospješiti dojam superiornosti (koja uključuje i neku vrstu čudnovate skromnosti) vašeg duha. &nbsp;<br /> <br /> 24. Cijenite<strong>&nbsp;Constantina Brâncuşija</strong> otvoreno,&nbsp;<strong>Boba Rauschenberga</strong>&nbsp;uvjetno.</p> <p> 25. Pišite pokatkad pjesme, ali uz odavanje dojma da nikada ne pišete pjesme.<br /> <br /> 26. U društvu ne zaboravite pažljivo ispreplitati dionice iznimne rječitosti s turobnim šutnjama.<br /> <br /> 27. Citirajte pjesnike, ali s podrugljivim ili barem dvosmislenim izrazom lica. Neočekivani patos ostavite isključivo za<strong> Heinea</strong>, kojeg recitirajte na hrvatskom.<br /> <br /> 28. Vježbajte neočekivano i naglo odlaženje sa zabava koje će s vremenom biti tumačeno kao klasično nestajanje.<br /> <br /> 29. Održavajte vašu put što bljeđom. Upoznajte se s tradicijom slikarstva ikona.<br /> <br /> 30. Ne budite preciozni u razgovoru, osim kada govorite o <strong>Chopinu</strong>.</p> Neven Svilar Thu, 05 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/savjeti-mladim-pjesnicima http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/savjeti-mladim-pjesnicima Besplatna knjižnica za djecu <p> Knjižnice Grada Zagreba besplatno će učlaniti djecu koja do kraja 2017. neće biti starija od 15 godina.</p> <div> Skupština Grada Zagreba donijela je odluku o pravu na besplatan upis u <a href="http://www.kgz.hr/hr" target="_blank"><strong>Knjižnice grada Zagreba</strong></a> za djecu koja do kraja kalendarske godine 2017. neće navršiti više od 15 godina, a koja imaju prebivalište u Gradu Zagrebu ili Zagrebačkoj županiji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odluka je donesena "u svrhu stjecanja navika čitanja, poticanja sveukupnog obrazovanja djece te radi zaštite standarda djece, učenika i njihovih roditelja u okviru ukupne demografske i pronatalitetne politike".<br /> <br /> Odluka je u skladu i sa Strategijom razvoja Knjižnica grada Zagreba u kojoj je planirano do 2020. godine osigurati uvjete za besplatan upis građana do 18. godine.</div> Booksa Booksa Wed, 04 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/besplatna-knjiznica-za-djecu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/besplatna-knjiznica-za-djecu 'Nevjerojatne stvari prepuštamo zaboravu' <p> Na Booksinoj tribini 'Književnost, između' gostovao je Damir Imamović, cijenjeni izvođač sevdaha i autor knjige 'Sevdah'.</p> <div> <em>Na Booksinoj tribini <strong>Književnost, između </strong>gostovao je <strong>Damir Imamović</strong>, jedan od najcjenjenijih suvremenih izvođača sevdaha i autor knjige <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/sevdah" target="_blank"><strong>Sevdah</strong></a>.</em><br /> <br /> ***<br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Osim što izvodiš sevdah, ti ga i podučavaš, istražuješ, predaješ.&nbsp;</strong><strong>U tvom profesionalnom razvoju,&nbsp;</strong><strong>koja je uloga knjige <em><a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/sevdah" target="_blank">Sevdah</a> </em>koju si objavio u lipnju 2016.?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ta je knjiga pomagalo za bolje upoznavanje glazbe, poezije i njenog konteksta. Jednostavno, nitko je drugi nije ranije uradio. Nemam spisateljskih ambicija, nego je jednostavno došlo vrijeme da moja istraživanja i specifična znanja o sevdahu dobiju formu knjige, koju je izdao <strong>Muamer Spahić </strong>iz <strong>Kluba knjige Vrijeme</strong> iz Zenice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Devedeset i devet posto stvari koje danas možeš čuti ili pročitati o sevdahu su nacionalizam, svađa, svojatanje ili smiješni <em>world music </em>uvodi. Ovo je trebala biti jedna unutrašnja priča o tom žanru nekoga tko se njime bavi kao izvođač. Inače je dostupna literatura o sevdahu podijeljena kao nekim nožem na teoriju književnosti, koja se bavi tekstom, i muzikologiju, koja se bavi muzikom. Bilo mi je vrlo važno pozicionirati se u toj priči.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koliko su u literaturi o sevdahu uopće cijenjena i bilježena iskustva i mišljenja samih izvođača?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sevdah je galimatijas, odnosno hibridni žanr u kojem su različite stvari naljepljene jedne na druge: poezija, historijski fakti, teme iz antropologije, teorije književnosti, <em>queer </em>teorije itd. Sve su one bile analizirane bez da itko išta pita izvođače sevdaha.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To sam shvatio nakon što sam čuo traku na kojoj je jedna muzikologinja pitala starog sazliju uz koji se instrument najviše izvodi stara bošnjačka <em>Balada o Morićima </em>i on je rekao da je najviše voli čuti uz ćemane, odnosno violinu. Potom ga je ona pitala: "Ćemane, je li, dobro... No, zar ne biste rekli da naša najstarija muslimanska balada ipak najljepše zvuči uz jedan tradicionalni saz?" Nakon toga se sazlija korigirao i potvrdio da je saz naš instrument. Zamišljam da tako zvuče trake iz zatvora kad se isljeđuju informacije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Riječ je o čitavom jednom etno-nacionalnom kontekstu u kojem je postojala izmaštana slika idealnog kazivača, koji mora biti nepismen, iz zatvorene sredine i nije smio učiti svoj zanat s ploča, nego mu je "majka pjevala pjesme". Tek se u posljednje vrijeme na našim prostorima javljaju muzikolozi i najviše etnomuzikologinje, koji stvari gledaju novim očima i ne ignoriraju same izvođače.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Što je s pjevačicama sevdaha? Završio si Ženske studije u Sarajevu i već si progovarao o sevdahu iz feminističke perspektive.&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Na tu temu ima jedna vrijedna anegdota. Desilo mi se da sam pitao jednu staru pjevačicu je li istina to što o njoj kruži da je prva žena koja je pjevala uz saz. Naime, prema tradicionalnoj kulturi, muslimanke nisu mogle izaći u javnu sferu i do tridesetih su bile pod nikabama, a saz je ipak bio stvar javnog prostora, okupljanja i druženja. Ona je potvrdila da je bila prva, iako je tek '71. prvi put snimala sa sazlijom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon nekog vremena pretražio sam arhive i pronašao pregršt žena koje su puno ranije pjevale uz saz. Kad sam ju pitao zašto mi je krivo rekla, priznala je da su one "bile, ali nisu bile" jer su "zapravo bile kurve". Nakon toga sam shvatio da je suština pozitivizma zapravo izmaštana objektivnost: mi smo unaprijed odlučili što možemo naći, a onda idemo na teren da to nađemo, istovremeno uvjereni da je to jedina prava realnost. Realnost uvijek mora imati određenu ideološku ispravnost, tako da se ona mijenja u nacionalnom, ekonomskom ili nekom drugom ključu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Pjesma <em>Sarajevo </em>s novog albuma <em>Dvojke </em>tvog benda Sevdah Takht izazvala je mnoštvo pozitivnih reakcija, između ostalog jer govori o nekom 'drugom' Sarajevu.&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma <em>Sarajevo </em>je nastala nakon što su mi na jednom ručku <strong>Slobodan Blagojević </strong>i <strong>Hamdija Demirović</strong>, pjesnici i prevodioci iz Sarajeva, govorili što se sve dešavalo na sarajevskoj kulturnoj i društvenoj sceni šezdesetih i sedamdesetih – kakva je bila situacija s travom, gdje je bilo <em>cruising </em>područje za gej ekipu i slično. Dakle, stvari koje nisu zapisivane ni pamćene. I to je ono "jest to bilo, ali nije bilo" koje sam ranije spomenuo. Vjerovanje da sevdalinka ili bilo koja narodna pjesma o nekom lokalitetu može govoriti samo beskompromisno pohvalno se zapravo oslanja na stari princip fašizacije kulture – koncept čiste kulture, čiste nacije, čistog jezika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon tog razgovora shvatio sam da postoji grad iza grada, da postoje slojevi grada, nevjerovatne stvari koje prepuštamo zaboravu, a pamtimo netalentirane budale, pjesnike, preporoditelje, samo jer su u određenom momentu bili u određenoj stranci pa im je nacionalna akademija izdala sabrana djela. Tad sam otkrio jedan potpuno novi stari svijet Sarajeva i ta je pjesma samo ispala iz mene.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Načinom na koji izvodiš sevdah, ali i govoriš i pišeš o njemu, dekonstruiraš mnoga 'opća mjesta' popularnog diskursa o sevdahu i narodnoj muzici uopće, kao što je upravo spomenuta zabluda o autentičnosti i čistoći neke kulture. Jedan od pojmova koji se u govoru o narodnoj muzici često spominje je i pojam iskrenosti. Što ona za tebe znači kao autora i izvođača sevdaha?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo se pitanje tiče odnosa zanata i umjetnosti u kontekstu svake umjetničke prakse. U tom je smislu zanimljiv, recimo, radijski koncept pjevanja, koji je po prvi put uveo u sevdah tzv. plansko pjevanje. Pjevači poput <strong>Zaima Imamovića</strong>, <strong>Nade Mamule </strong>ili <strong>Himze Polovine </strong>su išli na časove pjevanja kao za klasičnu europsku muziku – to nije bilo zafrkantsko kafansko pjevanje, nego trenirano pjevanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Takav planski odnos prema pjevanju je oznaka sofisticiranosti koja je danas vrlo nepopularna jer se nameće pitanje gdje je tu iskrenost. Oni su pjevali kao da ih je <strong>Jerzy Grotowski </strong>trenirao. On je, bar u jednoj svojoj fazi, vjerovao da se ne može glumiti emociju, nego samo konkretnu radnju. Znači, ako glumiš nervoznog čovjeka, pokušavaš da imaginiraš kako se ponaša nervozan čovjek i kao glumac onda to glumiš. Tako je i s pjevanjem - to je set radnji. No ljudi ne vjeruju da se iskrenost postiže time i ne možeš kao pjevač uvijek ići okolo i ljudima razbijati tu iluziju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koliko je pitanje autorstva u kontekstu narodne muzike zapravo ideološko pitanje?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Foucault </strong>ima jedan zanimljivi kratki tekst <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/sto-je-autor" target="_blank"><strong><em>Što je autor?</em></strong></a> u kojem spominje situaciju kad se nakon smrti autora svaka ceduljica nađena u njegovoj zaostavštini proglašava umjetničkih djelom jer je njegova funkcija toliko jaka da se sve što je njegov proizvod veže u isti opus.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Meni je interesantno drugo pitanje na tom tragu, koje ukazuje na važan ideološki moment autorstva u nacionalnom kontekstu – zašto se svi toliko upiru da pokažu da su određene pjesme čiste bošnjačke ili muslimanske, hrvatske, srpske, jevrejske, albanske? Iz iste logike po kojoj dokazivanjem opusa pokazuješ egzistenciju autora. Ako uspiješ da pokažeš da je naš narod imao naše pjesme na našem jeziku u tom i tom vijeku, znači da je naš narod postojao i samim time dobija pravo na državnost, naciju, jezik.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> <br /> <em><strong>Književnost, između </strong>serija je tribina u sklopu Booksinog <strong>Književnog budoara </strong>koja se bavi odnosom književnosti i drugih umjetnosti, prije svega glazbom. Tribinu uređuje i vodi <strong>Dunja Kučinac</strong>.</em></div> Dunja Kučinac Wed, 04 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nevjerojatne-stvari-prepustamo-zaboravu http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nevjerojatne-stvari-prepustamo-zaboravu Ivo Brešan (1936 - 2017) <p> Preminuo je jedan od najvećih europskih dramatičara i književnika.</p> <div> Veliki hrvatski književnik i dramatičar <strong>Ivo Brešan </strong>preminuo je u 81. godini života.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Brešan je rođen u Vodicama 1936. Diplomirao je jugoslavistiku u Zagrebu 1960. Od tada je radio kao profesor u šibenskoj gimnaziji, a od 1983. do 2002. bio je umjetnički voditelj šibenskoga Centra za kulturu i Međunarodnog dječjeg festivala.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvi dramski tekst <em>Četiri podzemne rijeke</em> objavio je 1970., a afirmirao se <strong><em>Predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja</em></strong>, praizvedenom 1971. u zagrebačkom Teatru &amp;TD. Jedan je od najvećih suvremenih europskih dramatičara. Iza njega ostaje opus od 23 izvedene drame, dvanaest romana, dvije zbirke priča i osam filmskih scenarija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njegova najpoznatija djela su <strong><em>Ptice nebeske</em></strong>, <strong><em>Svečana večera u pogrebnom poduzeću</em></strong>, <strong><em>Hidrocentrala u Suhom dolu</em></strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-93-ivo-bresan" target="_blank"><strong><em>Prokletnici</em></strong></a>...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bio je i uspješan scenarist. Surađivao je sa sinom <strong>Vinkom </strong>(<em>Kako je počeo rat na mome otoku&nbsp;</em>i <em>Maršal</em>), <strong>Krstom Papićem </strong>(<em>Lisice</em>, <em>Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja</em>) i <strong>Veljkom Bulajićem </strong>(<em>Izbavitelj</em>, <em>Dona-tor</em>, <em>Obećana zemlja</em>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Primio je brojne nagrade za svoja djela, među ostalim i <em>Nagradu Vladimir Nazor </em>za životno djelo 2001.&nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Teatar.hr</div> Booksa Booksa Tue, 03 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ivo-bresan-1936-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ivo-bresan-1936-2017 Brak desnice i kapitala <p> Milo Yiannopoulos, američki komentator poznat po vrijeđanju i provociranju, potpisao je unosni ugovor s izdavačem Simon &amp; Schuster.&nbsp;</p> <div> <strong>Milo Yiannopoulos</strong>, američki komentator i glas desničarskog pokreta <em>alt-right</em>, poznat po provokativnosti i vrijeđanju neistomišljenika, potpisao je ugovor s izdavačkom kućom <strong>Simon &amp; Schuster</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Yiannopoulos će objaviti knjigu <strong><em>Dangerous </em></strong>o slobodi govora, a za to je navodno dobio predujam u iznosu od 250.000 dolara.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj mladi desničar slavu je&nbsp;stekao politički nekorektnim tekstovima i proganjanjem 'ljevičara' po društvenim mrežama. Nedavno mu je <strong>Twitter </strong>uklonio račun zbog rasističkog vrijeđanja glumice <strong>Leslie Jones</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Razni pisci, kritičari i izdavači otvoreno su napali Simon &amp; Schuster zbog sklapanja suradnje. Izdavačka kuća u svoju obranu navodi: "Oduvijek tiskamo knjige širokog raspona autora koji su imali raznolike, često kontroverzne stavove." Uz to: "Molimo ljude da se suzdrže od kritika dok ne pročitaju knjigu."<br /> <br /> Izdavač pritom nije pozvao ljude da se suzdrže od kupnje prije nego što djelo bude objavljeno. Tako se Yiannopoulosova knjiga već nalazi na prvom mjestu <strong>Amazonove </strong>liste bestselera, iako bi trebala izaći tek u ožujku.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> izvor: <a href="https://www.theguardian.com/books/2016/dec/30/milo-yiannopoulos-book-deal-simon-schuster-dangerous-outcry" target="_blank">The Guardian</a></div> Booksa Booksa Mon, 02 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/brak-desnice-i-kapitala http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/brak-desnice-i-kapitala Rasknjižje 1.1 - 8.1.2017. <p> Ako 2017. godinu započnete s novom knjigom, garantiramo da će vam godina biti jedna od najboljih do sada!</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zivot-djevojaka-i-zena" target="_blank"> Život djevojaka i žena</a>, Alice Munro (OceanMore)<br /> <em>Život djevojaka i žena</em> mnogi smatraju jedinim romanom kraljice priča – kanadske nobelovke <strong>Alice Munro</strong>. Glavna junakinja, djevojčica Del Jordan, živi na očevoj farmi za uzgoj lisica gdje s bratom i bizarnim susjedima otkriva fantastičnu prirodu kojom je okružena.&nbsp;</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/franz-kafka-pripovijetke-i-rane-price" target="_blank">&nbsp;Franz Kafka: Pripovijetke i rane priče</a>, Franz Kafka (OceanMore)<br /> Opsežno književno djelo<strong> Franza Kafke</strong> može se dijeliti prema više kriterija, od uvriježene podjele na bilješke, skice, pripovijetke i romane, preko podjele na tekstove objavljene za života i posthumno, pa sve do onih malo zahtjevnijih, primjerice prema dominantnim motivskim skupinama kao što su deteritorijalizacija, postajanje životinjom, funkcioniranje stroja itd.</p> <p> 3.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/moja-borba-treca-knjiga" target="_blank">Moja borba, Treća knjiga</a>,&nbsp;Karl Ove Knausgaard (OceanMore)<br /> Bolnim, ponekad samokažnjavajućim detaljima, <strong>Karl Ove Knausgaard</strong> oslikava svijet prepoznatljiv svakome tko se može prisjetiti intenziteta dječačkih iskustava, svijet u kojem djeca i odrasli vode paralelne živote koji se gotovo nikad ne susreću. Moja borba, knjiga treća najprustovskiji je dio u heksalogu i donosi nam mučna ali i čarobna Knausgaardova slikovita sjećanja na djetinjstvo i izranjajuću samosvijest, i istražuje višeslojnu prirodu vremena, pamćenja i postojanja.</p> <p> 4.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjiga-o-travama" target="_blank"> Knjiga o travama</a>,&nbsp;Sándor Marai (OceanMore)<br /> Ova knjiga mađarskog klasika<strong> Sándora Máraija</strong> je poput starih knjiga o travama koje su jednostavnim primjerima htjele odgovoriti na pitanja poput: što treba učiniti ako nekoga boli srce ili ga je napustio Bog.&nbsp;</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/autopsija-teksta-prirucnik-za-kreativno-pisanje" target="_blank">Autopsija teksta, Priručnik za kreativno pisanje</a>, Nebojša Lujanović (CeKaPe)<br /> Knjiga <em>Autopsija teksta, Priručnik za kreativno pisanje</em>&nbsp; sadrži sve&nbsp; što bi trebao sadržavati priručnik za polaznike radionica kreativnog pisanja. Konačno na jednom mjestu imamo naputke i o onome što bi trebalo prethoditi odluci o pisanju, a to je savladavanje zanata; usvajanje temeljnih gradbenih elemenata književnog teksta i čitanje velikih,&nbsp; vježbanje i ocjenjivanje, i slušanje drugih.</p> <p> 2.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/drustvena-i-kulturna-dinamika" target="_blank">Društvena i kulturna dinamika</a>, Paulina Tomić (Jesenski i Turk)<br /> Studija promjena u velikim sustavima umjetnosti, istine, etike, prava i društvenih odnosa... ideja o komplementarnosti središnja je za razumijevanje<em> Društvene i kulturne dinamike</em>, u kojoj <strong>Sorokin</strong> razlikuje sociokulturne sustave od onih bioloških.&nbsp;</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Booksa je i dalje u blagdanskom lijenom raspoloženju, stoga i dalje pauziramo s programom. No svakako navratite do Bookse u četvrtak 5. siječnja od 16 do 18 sati po zdrave i svježe namernice iz&nbsp;<a href="http://booksa.hr/program/dobra-spajza-u-booksi-1483013715" target="_blank">Dobre špajze.</a></p> Booksa Booksa Mon, 02 Jan 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-11-812017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-11-812017 Sedmica & Kritična masa <p> Elektronički književni časopis 'Kritična masa' raspisuje književni natječaj za prozaiste do 35 godina. Rok za prijavu: 31.1.2017.</p> <div> Elektronički književni časopis <a href="http://www.kriticnamasa.com/" target="_blank"><strong>Kritična masa</strong></a> raspisuje natječaj književne nagrade <strong>Sedmica &amp; Kritična Masa</strong> za 2017. godinu, za mlade pisce (do 35 godina).</div> <div> &nbsp;</div> <div> U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Krajnji rok za slanje prijava je 31.1.2017.<br /> <br /> Uvjeti natječaja mogu se pronaći na <a href="http://www.kriticnamasa.com/item.php?id=1014" target="_blank">web stranici Kritične mase</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo je treće izdanje nagrade, a prethodnih su godina nagradu dobile <strong>Ana Rajković </strong>(2015.) i <strong>Jelena Zlatar </strong>(2016.). Sponzor nagrade je kafić "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).</div> Booksa Booksa Thu, 29 Dec 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/sedmica-kriticna-masa http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/sedmica-kriticna-masa Zimski Bookser 2016. <p> Izdvojili smo pet kritika o iznimnim domaćim knjigama koje smo čitali 2016. godine.&nbsp;</p> <p> Mali Booksin tim književnih kritičara danonoćno se bori s novim knjigama iz Hrvatske i regije. Premda smo unaprijed osuđeni na neuspjeh u pokrivanju ove prilično velike produkcije, u&nbsp;2016. godini&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike" target="_blank">na portalu smo objavili 47 kritika</a>. Stoga ćemo lakonski odbiti pravo da proglasimo 'najbolje' knjige godine, ali ipak ćemo drage volje izdvojiti pet kritika o knjigama koje nikako ne smijete preskočiti, zaobići ni zanemariti.<br /> <br /> Kronološkim redom:<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/satiricni-lijek-za-sizofrenu-stvarnost" target="_blank"><strong>Ludwig Bauer:&nbsp;<em>Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek</em></strong>&nbsp;(Fraktura, 2015.)</a><br /> <br /> <strong>Nađa Bobičić</strong>: "Bauerov novi roman uspio je tekst savremene angažovane književnosti, koja iz tradicije satiričnog žanra vješto preuzima postupke poput podvajanja / udvajanja likova, dinamike u odnosu pojedinac–grupa ili tipskih likova pikara i njegovog pratioca, kako bi pokrenuo neke od aktuelnih društvenih pitanja. Spisatelj je uspio da navede čitatelje i čitateljke da zauzmu aktivan stav prema šizofrenom svijetu u kojem žive, što je jedan od najvažnijih ciljeva svake dobro napisane angažovane književnosti."<br /> <br /> ***<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/neodoljivi-sarm-galeba-gavrana" target="_blank"><strong>Zoran Ferić</strong>:&nbsp;<strong><em>Na osami blizu mora</em></strong>&nbsp;(V.B.Z., 2015.)</a><br /> <br /> <strong>Ivan Tomašić</strong>: "Paradoksalno, Ferićeve priče nisu sretne, ali osjećaj koji ostaje nakon čitanja nije gorak. Ova vas knjiga zasigurno analitički izmoriti niti očarati nekim progresivnim i neviđenim formalnim manevrom. Ono što vrijedi u njoj je dar za osluškivanje ljudskih muka te njihovo šarmantno i duhovito pretakanje u pitak tekst. Da se Ferić bavio fotografijom, vjerojatno bi bio jedan od onih uličnih fotografa koji umiju u sekundi uhvatiti pogled iz kojeg izvire cijela duša."&nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ljubav-protiv-besmisla" target="_blank"><strong>Olja Savičević Ivančević:&nbsp;<em>Pjevač u noći</em>&nbsp;</strong>(Sandorf, 2016.)</a><br /> <br /> <strong>Vladimir Arsenić</strong>: "Najpre pleni lakoća kojom se pripoveda, kao da je to nešto što se dešava svakodnevno, nešto sa čim se uopšte ne bori, tekst ne pruža otpor. Naravno da to nije tako i da je vreme provedeno nad tekstom ozbiljno, ali je veština s kojom to spisateljica radi odista fascinantna. U tome joj pomaže i pametno odabrana forma teksta koja se žanrovski može odrediti kao mešavina romana potrage, ljubića, romana ceste, romana u pismima,&nbsp;<em>coming of age&nbsp;</em>narativa, sve je to pažljivo začinjeno gomilom citata i intertekstualnih igara od kojih su neke navedene, a za nekima je moguće tragati, ali nije neophodno. Ovaj miks, sretno zamešateljstvo, prosto vas obraduje i, kao pesme&nbsp;<strong>Nicka Cavea</strong>, u njima osećate istovremeno ogromnu snagu ljubavi i suicida."<br /> <br /> ***<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lavina-istine" target="_blank"><strong>Daša Drndić:&nbsp;<em>EEG</em>&nbsp;</strong>(Fraktura, 2016.)</a><br /> <br /> <strong>Vladimir Arsenić</strong>: "Nizanje rečenica i pasusa, pa i samo građenje ovog romana, nastaju od jedne rečenice, od osnovne ideje, a onda kao da se ubrzava i nagomilava materijal. Dobar primer za to je epizoda sa šahistima: Andreas i njegova sestra Ada imaju ritual igranja šaha. Zajedno sa započetom partijom, otpočinje i priča o šahu, ali ne kao igri i njegovoj filozofiji, nego o šahistima, o povezanosti velemajstora s ludilom, ali još češće i inspirativnije za autoricu, sa ideologijama i politikama u dvadesetom veku, tačnije s dvadesetovekovnim totalitarizmom – čija je povest jedna od najvažnijih tema Daše Drndić."<br /> <br /> ***<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lakoca-pisanja-o-teskim-temama" target="_blank"><strong>Ivan Ivanji</strong>:&nbsp;<strong><em>Moj lepi život u paklu</em></strong>&nbsp;(Laguna, Beograd, 2016.)</a></p> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Dinko Kreho</strong>: "Upravo u suprotnosti s pretpostavljenom 'težinom' nekih od tema koje ispostavlja, Ivanjijev roman istinski je&nbsp;<em>page turner</em>&nbsp;– čita se brzo, lako i s uživanjem. Ma koliko meandriralo, Ivanjijevo pripovijedanje ostavlja dojam jednostavnosti, spontanosti i dosljednosti. On je diskretan i pouzdan pripovjedač – pouzdan čak i kad fantazira. (...) Usudit ću se reći da je posrijedi jedna od najzanimljivijih i najuzbudljivijih knjiga objavljenih proteklih godina na našim jezicima."</div> Booksa Booksa Thu, 29 Dec 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zimski-bookser-2016 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zimski-bookser-2016 Radio 'Piščev dnevnik': Ece Temelkuran <p> Andreja Pančur razgovarala je s prevoditeljem Anđelkom Vlašićem o turskoj književnici i političkoj novinarki.</p> <p> U radijskoj emisiji <strong><em>Piščev dnevnik </em></strong>predstavljamo pisce koji gostuju u Booksi. Emisiju vode i uređuju <strong>Andreja Pančur </strong>i <strong>Luka Ostojić</strong>, a emitira se na <a href="http://radiostudent.hr" target="_blank"><strong>Radiju Student</strong></a>.<br /> <br /> Novo izdanje posvećeno je turskoj književnici i novinarki <strong>Ece Temelkuran</strong>. U prvom dijelu emisije Andreja Pančur razgovara s <strong>Anđelkom Vlašićem</strong>, prevoditeljem njenih knjiga <strong><em>Planina boli</em></strong> i <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/parodija-turskog-orijentalizma" target="_blank"><strong><em>Žene koje pušu u čvorove</em></strong></a>. U drugom dijelu slušamo odabrane dijelove predavanja <strong><em>Odnos politike i pisanja</em></strong> koji <a href="http://booksa.hr/kolumne/video/video-ece-temelkuran-u-booksi" target="_blank">je Temelkuran održala u Booksi</a>.<br /> <br /> Emisiju možete preslušati niže:<br /> <br /> <iframe frameborder="0" height="120" src="https://www.mixcloud.com/widget/iframe/?feed=https%3A%2F%2Fbeta.mixcloud.com%2FKulturtreger%2Fpi%25C5%25A1%25C4%258Dev-dnevnik-ece-temelkuran-radio-student-17122016%2F&amp;hide_cover=1" width="100%"></iframe></p> Booksa Booksa Wed, 28 Dec 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/radio-piscev-dnevnik-ece-temelkuran http://www.booksa.hr/kolumne/video/radio-piscev-dnevnik-ece-temelkuran