BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Bloomsday u Puli <p> Praznik Joyceovog 'Uliksa' slavi se 16. lipnja, a ove će godine hrvatsko izdanje biti posvećeno temi putovanja.</p> <div> Ljubitelji književnosti i obožavatelji Irske 16. lipnja slave <strong>Bloomsday </strong>- dan kad se odvija radnja romana <strong><em>Uliks </em>Jamesa Joycea</strong>, po uzoru na datum Joyceovog prvog susreta s <strong>Norom Barnacle</strong>, ljubavlju njegovog života.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već šestu godinu zaredom, Pula se prisjeća Joycea, irskog književnog genija koji je u tom gradu živio upravo 1904., godine u kojoj se odvija radnja Uliksa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šesto hrvatsko izdanje ove godine istražuje Joyceovu ideju putovanja. Putovanja i knjiženost diskurzivno su povezani u 20. stoljeću pa je upravo Joyceova potreba za istraživanjem i lutanjem u središtu interesa šestog izdanja festivala <strong>Bloomsday Croatia</strong>.<br /> <br /> Bavit ćemo se najzagonetnijom epizodom Joyceovog epohalnog <em>Uliksa</em>, Kirkom. Ta halucinantna epizoda predstavlja metaforu kognitivnog putovanja koje za Blooma predstavlja junakovo putovanje u dubine uma, subliminalnog i nesvjesnog, njegovo zalaženje u nepoznato, ne posve različito od onoga s kojim se suočio Joyce 1904. dok je živio u Puli, austrougarskoj vojnoj luci i simbolu kretanja i promjene.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sličnog lutajućeg junaka pronalazimo u Stephenu Dedalusu, arhetipskom džojsovskom heroju čije je sazrijevanje opisano u fascinantnom putovanju u romanu <strong><em>Portret umjetnika u mladosti</em></strong>. Njegovih prvih sto godina proslavit ćemo upravo u Puli, paralelno s obilježavanjem stogodišnjice slavnog Uskršnjeg ustanka iz 1916. godine.<br /> <br /> Tema lutanja i promjene kao pokretača duhovne i intelektualne preobrazbe vizualno je predstavljena pulskim tramvajem koji je, prema nekim stručnjacima, inspirirao scenu javnog prijevoza u kratkoj priči Ilovača te hodajućim krumpirom, Joyceovim, odnosno Bloomovim satiričnim talismanom. On je najvidljiviji simbol Velike krumpirove gladi, nacionalne tragedije koja je ostavila neizbrisiv trag u irskom kolektivnom sjećanju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival koji spaja zabavu i akademsku znatiželju ugostit će akademika, književnika i drugog hrvatskog prevoditelja <em>Uliksa</em>, akademika <strong>Luku Paljetka</strong>, koji je ispravio preko 5000 prijevodnih pogrešaka iz prvog hrvatskog prijevoda iz 1957. Paljetak, veliki ljubitelj Joycea, govorit će o kulturnim razlikama i poteškoćama u prenošenju onoga što je Irac htio reći, kao i hvatanju u koštac s turbulentnom romantičnom epizodom s ljubavlju njegova života, te o tome kako je pulska epizoda dovela ne samo do začeća njihova prvorođenca Giorgia, već i oblikovala erotske teksture <em>Uliksa</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan pak drugi akademik, profesor <strong>Boris Senker</strong>, pristupit će <em>Uliksu </em>iz osobnijeg, biografskog kuta. Spomenute osobe, združene u fikciji, prolaze slično unutarnje i fizičko putovanje te postaju zrcalni odrazi jedan drugoga. Čangrizavi irski bard također je cjeloživotna inspiracija mantovskog umjetnika <strong>Andree Jorija</strong>. Njegov su unutarnji krajolik naselilii džojsovski duhovi koje je on istjerao izrađujući složene i pomalo psihodelične portrete višeslojnog bračnog para Joyce.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tema čežnje za putovanjima obrađuje se i u scenskoj verziji <strong><em>Mačka i vraga</em></strong>, Joyceove kratke priče iz pisma unuku Stephenu. Na temelju te priče će u interaktivnoj scenskoj izvedbi na otvorenom <strong>Teatar Naranča </strong>najmlađim žiteljima Pule pripovijedati o putovanju i čežnji za putovanjima, kao i o samom Joyceu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove godine događanja ne završavaju na sam Bloomsday, nego se protežu i na nekoliko sljedećih dana, a Bloomsday Croatia poziva posjetitelje i putnike s željne lutanja da svoje džojskovske i odisejske doživljaje ovjekovječe u društvu krumpirastog suputnika. Selfiejem s krumpirom može se osvojiti izlet u Nacionalni park Brijuni, gdje su Jimmy i Nora uz istarski kozji sir proslavili piščev dvadeset i treći rođendan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival zaokružuje zagrebački glazbeni duo <strong>Side Project </strong>koji je albumom prvijencom <em>Things Which No One Else Should Know About </em>osvojio publiku i kritiku u žanru <em>graveyard-popa&nbsp;</em>koji savršeno odgovara Joyceovoj epizodi <em>Had.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sva su događanja besplatna i otvorena za javnost. Detalji se mogu saznati na <a href="http://facebook.com/bloomsdaycro" target="_blank">Facebook</a>, <a href="http://twitter.com/bloomsdayCRO" target="_blank">Twitter</a> i <a href="http://instagram.com/bloomsdaycroatia" target="_blank">Instagram</a> stranicama festivala.&nbsp;</div> Wed, 01 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bloomsday-u-puli http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bloomsday-u-puli Vrijeme čeznutljivog optimizma <p> Glavni lik romana 'Život počinje u petak' Ioane&nbsp;Pârvulescu zapravo je sjajni Bukurešt s kraja 19. stoljeća.</p> <div> Pisati o onome što te okružuje i pritom vješto izbjegnuti priznati kako su to neka ratna zbivanja, nesigurnost svjetskih razmjera i ostale nedaće, sposobni su samo određeni pisci. Pomalo nelagodnu atmosferu oni pretvaraju u potpuno životnu svakodnevicu u kojoj se sve ono izvrnuto i nimalo uobičajeno čini posve normalnim i ljudima prilagođenim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ioana Pârvulescu</strong>&nbsp;za svoj je roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zivot-pocinje-u-petak" target="_blank"><strong><em>Život počinje u petak</em></strong></a> nagrađena <em>Europskom nagradom za književnost </em>koja se dodjeljuje novim autorima kako bi se njihov rad afirmirao i u širim književnim krugovima. Parvulescu je svoj debitantski roman objavila tek s 49 godina, što smatra izrazito hrabrim s obzirom da <a href="http://www.rri.ro/en_gb/ioana_parvulescu_scoops_the_european_unions_prize_for_literature-7590" target="_blank">"ta izuzetna avantura postaje dijelom javnosti"</a>. No ona je kroz svoj roman pokazala kako je za suočavanje s javnosti (i svim njezinim elementima kao što su kritičari) itekako spremna.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Život počinje u petak </em>svoj naziv duguje jednom od likova koji odlučuje svoj dnevnik započeti pisati upravo u petak. S obzirom da se radnja događa tijekom samo trinaest dana, ovaj petak se možda i ne čini toliko važnim. No kako se radnja odvija tijekom zadnjih dana 1897. godine, i ovaj se petak kao kraj (radnog) tjedna ipak čini pomno odabranim. U Bukureštu smo, vremena se mijenjaju i protagonisti ovog romana toga su poprilično svjesni. Vijesti koje dopiru iz svih strana svijeta nisu nimalo bezazlene i ispunjene srećom već turobne i zabrinjavajuće. Već narušenu, no pomalo nepromjenjivu atmosferu dodatno će začiniti pronalazak onesviještenog i nepoznatog mladića. Kako vrijeme prolazi, jasno je da mladić dolazi sto godina iz budućnosti, novinar je i zove se Dan Kretzu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bukurešt je tada živio poput Pariza, što se nebrojeno puta ponavlja. Upravo zbog toga, čini se kako je zapravo glavni lik ovog romana sam grad dok su ostali likovi sporedni i njihove se životne situacije prilagođavaju gradu u kojem žive. Bukurešt im određuje i prošlost i sadašnjost, on je kulisa svih emotivnih zbivanja koja se događaju u njihovim životima, on kao da diktira sve zakone koji utječu na svaki aspekt njihova života. Ljubav koju osjećaju prema njemu ponekad se čini intenzivnijom nego što je osjećaju prema svojim bližnjima. Sama je autorica objasnila kako je odabrala upravo tu epohu Bukurešta jer je tad grad bio kulturna prijestolnica Rumunjske, a i sama se država držala ukorak s mnogo većim europskim državama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim Bukurešta koji djeluje fantastično u opisima, i likovi su odlično portretirani. Svaki je od njih precizno okarakteriziran, kako vanjskim tako i unutarnjim opisom, njihova se životnost čini opipljivom, a njihovi su umovi britki, puni mašte i napredni. To se posebice očituje pri samom kraju romana kad svaki od njih predviđa budućnost. Iako se ta predviđanja međusobno razlikuju, zajedničkom se čini vjera u arhitektonska ostvarenja (spominje se Eiffelov toranj) koja manifestiraju i vjeru u čvrstinu povijesti koja će uvijek biti dobar primjer svemu onome što ih u budućnosti očekuje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zanimljiva je i želja jednog od likova koji se nada, s obzirom da piše roman, da Bog neće odjednom početi ubijati likove i izmišljati zlo, te se i ova intertekstualnost čini kao još jedna simpatična dosjetka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dan Kretzu nagovještaj je budućnosti koja im slijedi i kojoj se svi, upravo zbog blistave sadašnjosti u kojoj se nalaze, izrazito raduju. Unatoč brojnim komplikacijama s kojima se susreću likovi na početku romana i pomalo detektivskog zapleta cijele priče (istraživanje podrijetla Dana Kretzua koji se čini izuzetno sumnjivim tijekom velikog dijela romana), Pârvulescu&nbsp;roman odlično zaokružuje pomirljivim završetkom koji čitatelju ostavlja čeznutljivi no snažan optimizam.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pârvulescu je ovim romanom hrabro zakoračila na književno nebo, no na njemu je i ostavila trag. Roman <em>Život počinje u petak </em>djelo je koje se ne čita u dahu, no uživa se u svakoj njegovoj stranici.</div> Wed, 01 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/vrijeme-ceznutljivog-optimizma http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/vrijeme-ceznutljivog-optimizma Vrisak u Rijeci <p> Na V.B.Z.-ov književni festival, koji se održava od 2. do 12. lipnja, stižu Sjón, Emil Andreev, Monika Kompaníková, Dragan Velikić...</p> <div> Književni festival <strong>Vrisak </strong>održava se deveti put, u Rijeci od 2. do 12. lipnja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na festivalu gostuje čak 150 autora, prevoditelja i nakladnika iz cijele Europe. Program donosi preko 50 događanja: tribine, radionice, predstavljanja knjiga, koncerte...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program je podijeljen u šest dijelova: četiri postojeća (<em>Knjiga ispod čekića</em>, <em>Balkan Express</em>, <em>Putovanje Europom u 30 knjiga </em>i <em>Rijeka piše</em>) i dva nova (<em>Vrisak music </em>i <em>Vrisak cinema</em>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nove će knjige predstaviti domaći autori <strong>Ivica Đikić</strong>, <strong>Rade Šerbedžija</strong>, <strong>Daša Drndić</strong>, <strong>Ivana Bodrožić </strong>i brojni drugi. Iz regije stižu <strong>Dragan Velikić</strong>, <strong>Velimir Ćurgus Kazimir</strong>, <strong>Miodrag Popović</strong>, <strong>Ahmed Burić</strong>, <strong>Jasmin Imamović</strong> i <strong>Juraj Hudolin</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Europski gosti predstavit će knjige koje izlaze u <strong>V.B.Z.</strong>-ovoj biblioteci <em>Europom u 30 knjiga</em>. U Rijeku stižu <strong>Christos Ikonomou </strong>(Grčka), <strong>Monika Kompaníková </strong>(Slovačka), <strong>Myrto Azina Chronidi </strong>(Cipar), <strong>Tõnu Õnnepalu </strong>(Estonija), <strong>Sjón </strong>(Island), <strong>Emil Andreev</strong> (Bugarska) i <strong>Riikka Pulkkinen </strong>(Finska).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književni programi održat će se na brojnim riječkim lokacijama – na brodu Marina, u antikvarijatu Ex Libris, klubu Bačva, book caffeu Dnevni boravak, na dječjem odjelu Gradske knjižnice Rijeka, u Art-kinu Croatia, u Filodrammatici te Gradskoj knjižnici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim festivalskog izdanja s brojnim gostovanjima i programima, najveća riječka književna manifestacija, organizirat će i sajam knjiga s velikim brojem nakladnika, najnovijim naslovima i popustima do 80 %. Sajam se odvija na tri lokacije: u V.B.Z. knjižari na Korzu i u kupolama na Jadranskom trgu i Trgu 128. brigade Hrvatske vojske. Sajam je već počeo i traje do kraja festivala, do 12. lipnja.&nbsp;</div> <div> <br /> Organizator festivala je izdavač V.B.Z. Detaljan program može se pronaći na <a href="https://www.vbz.hr/pocetna/program--vrisak-2016" target="_blank">web stranici festivala</a>.</div> Tue, 31 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/vrisak-u-rijeci http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/vrisak-u-rijeci Najbolji sonet <p> Petrarca Fest organizira jedinstveni književni natječaj. Rok za prijavu: 1.7.2016.</p> <div> Pozivaju se svi zainteresirani autori i autorice koji poeziju pišu u obliku soneta da se jave na natječaj u organizaciji <strong>Petrarca Festa</strong> - neformalnog pjesničkog festivala koji se tradicionalno organizira u Zagrebu u povodu proslave rođendana <strong>Francesca Petrarce</strong>, 20. srpnja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najbolji soneti bit će javno izvođeni i nagrađeni, a autori/ce nagrađeni simboličnom nagradom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rok za prijavu je od 1. lipnja do 1. srpnja, maksimalan broj soneta po autoru/ci je tri, a prijaviti se mogu svi koji pišu na jezicima s područja zemalja bivše Jugoslavije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Soneti se šalju na adresu petrarca.fest@gmail.com.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sastav žirija bit će objavljen naknadno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Petrarca Fest je no-budget festival pokrenut 2014. godine u Zagrebu. O festivalu možete saznati više na <a href="http://petrarcafest.tumblr.com/" target="_blank">web stranici festivala</a>, kao i na <a href="https://www.facebook.com/PetrarcaFest/?fref=ts" target="_blank">popularnom Facebooku</a>.</div> Tue, 31 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/najbolji-sonet http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/najbolji-sonet Pisac je lovac <p> 'Krici čitatelja još se dugo čuju, pogotovo kada pada noć ili sviće novi dan, ali pisac nema vremena za gubljenje.'</p> <div> Približavamo se kraju. Drugim rečima, krajnje je vreme da priznam da nikada nisam verovao u dnevnike jer nikada nisam došao do verodostojnog odgovora na pitanje ko je onaj ko ispisuje dnevnik. Da bih odgovorio na to pitanje morao bih prvo da dobijem zadovoljavajući odgovor na pitanje ko uopšte piše, odnosno, u čije ime govori glas koji piše (odnosno, tačnije rečeno, u čije ime govori glas čiji diktat tako voljno i spremno ispunjavam)?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, to je sada već klasično pitanje oko kojeg se vrte hiljade i hiljade stranica metaproznih i postmodernih dela od kojih se retko koje doista približilo odgovoru na gornja pitanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da li time želim da kažem da sam još pre nego što sam počeo da pišem ove tekstove znao da neću uspeti da dospem ni do kakvog odgovora i da ću samo ispisivati zaludne mantre koje mi neće omogućiti nikakav uvid u pravo lice moga stvarnog bića?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, o da!</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, kako da ne!</div> <div> &nbsp;</div> <div> A šta sam drugo mogao da uradim? Mogao sam, kao možda najveći književni mag – <strong>Vladimir Nabokov</strong>, odmah da priznam i kažem: "O, moja Lolita, još samo rečima mogu da se igram!” Drugim rečima, mogao sam da istaknem da je jedina stvarnost koja postoji zapravo stvarnost ovog teksta, te da i vi, poštovani čitaoci, postojite samo u onoj meri u kojoj postoje ovi tekstovi. Kada prestanem da ih pišem, prestaćete i vi da postojite. Možda jedini način da sačuvate svoje postojanje jeste da upamtite što god možete više od ovih tekstova, jer dokle god oni budu postojali u vama, vi ćete postojati u njima. Njihova stvarnost je vaša stvarnost, i obratno, naravno…</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pomišljam da bi u skladu sa tim prava definicija pisca mogla da glasi: pisac je lovac. Lovac koji lovi čitaoce i voli sa njima da se igra. Neke pripitomi, neke oslobodi i vrati u divljinu u kojoj ih je ulovio, nekima odere krzno i napravi od njega bundu i šubaru, neke jednostavno pojede, a neke ostavi tamo gde ih je uhvatio u klopke ili ranio. Njihovi krici još se dugo čuju, pogotovo kada pada noć ili sviće novi dan, ali pisac-lovac se ne obazire na njih. Nema on (ili ona, zašto da ne) vremena za gubljenje – treba, naime, postaviti nove zamke, tj. napisati nove tekstove, duboke kao bunari i guste kao živo blato, u koje će čitaoci upasti i ostati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To je sada posebno važno jer nikada nije bilo ni manje čitalaca ni više pisaca-lovaca. A kako stvari stoje, prvih će biti još manje u budućnosti, tako da će verovatno na kraju postati zakonom zaštićena vrsta, dok će drugi po svemu sudeći na kraju, u nedostatku bolje lovine, proganjati jedni druge…</div> <div> &nbsp;</div> <div> Okreni-obrni, sve nas čeka ista sudbina: svi smo, naime, plod nečije mašte i trajaćemo onoliko koliko taj neko bude trajao. Eto, to sam već rekao, a ponavljanje je pouzdan znak istrošenosti neke ideje. Zato ću se ovde zaustaviti. Svima je potreban mali predah. Pogotovo onome koji je sve nas – i ne pitajući za dozvolu – zamislio u dnevniku koji se bliži svom neumitnom kraju.</div> Tue, 31 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/pisac-je-lovac http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/pisac-je-lovac Rasknjižje 30.4 - 5.5.2016. <p> Ovaj tjedan pratimo Festival europske kratke priče, naravno uz nekoliko književnih preporuka.</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:&nbsp;</p> <p> 1.&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/srebrna">Srebrna</a>, Marina Roki, (Vuković&amp;Runjić)<br /> Ova provokativna ljubavna priča povezuje triler, filozofsku i psihoterapeutsku prozu u potrazi za istinom koja zrcali osobne i moralne vrijednosti hrvatskog društva.&nbsp;</p> <p> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/slijepa-karta">Slijepa karta</a>, Marko Pogačar, (Fraktura)<br /> Iako piše o prelascima, <strong>Pogačar</strong> do granica zapravo slabo drži, i možda se baš zato Slijepa karta doima kao raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrča­­ni mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije.</p> <p> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/tratincice" target="_blank">Tratinčice</a>, Kristina Ohlsson, (Naklada Ljevak)<br /> Fredrika Bergman i njezini kolege iz istražiteljskog tima <strong>Alexa Rechta</strong> – koje smo upoznali u<em> Pepeljugama</em>, autoričinu debitantskom djelu – primaju se istrage dvostrukog ubojstva na Odenplanu. Uskoro će im postati jasno da pred njima stoji nešto puno veće i kompliciranije od ubojstva i samoubojstva.&nbsp;</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1.&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/al-povijesti-nije-kraj">Al' povijesti nije kraj</a>,&nbsp;Claudio Magris, (Fraktura)<br /> Pitanja etike, morala, estetike i nadasve povijesti i politike zaokupljaju svakoga od nas. Svakodnevno se suočavamo s raznim dvojbama, idejama i problemima, od kojih se većina odražava na naš život, ponekad izravno, a ponekad neizravno.&nbsp;</p> <p> 2.&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/seks-u-zoru-1464000142">Seks u zoru</a>,&nbsp;Christopher Ray i Cacilda Jethá (Algoritam)<br /> Inteligentno i duhovito, autori nam pokazuju kako naša promiskuitetna prošlost progoni naše napore oko monogamije, seksualne orijentacije i obiteljske dinamike.&nbsp;</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Ovaj tjedan u Booksi ugošćujemo <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/">Festival europske kratke pri</a><a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/">če</a>, stoga će se u Booksi, u utorak 31. svibnja u 17 sati, održati <a href="http://www.booksa.hr/klub/festival-eu-kratke-price-sat-u-radionici-price">radionica kratke priče</a> s <strong>Cosminom Perțom</strong>&nbsp;i <strong>Miroslavom Mićanovićem </strong>uz moderiranje<strong>&nbsp;Vladimira Arsenića, </strong>dok će se&nbsp;u 18 sati&nbsp;razgovarati o <a href="http://booksa.hr/klub/festival-eu-kratke-price-o-rodu-i-jeziku">Rodu i jezik</a><a href="http://booksa.hr/klub/festival-eu-kratke-price-o-rodu-i-jeziku">u</a>. Na lipanjskom Book Clubu, u četvrtak 2. lipnja, pričati će se o&nbsp;<em>Žudnji za životom</em> <strong>Irvinga Stonea.</strong></p> Mon, 30 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-304-552016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-304-552016 Satirični lijek za šizofrenu stvarnost <p> Satirični roman 'Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek' Ludwiga Bauera primjer je dobre angažirane književnosti.&nbsp;</p> <div> Novi je <strong>Bauerov </strong>roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/seroquel-ili-cudnovati-gospodin-kubitschek-pikarski-roman-s-mackom" target="_blank"><strong><em>Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek</em></strong></a>&nbsp;napisan u formi savremenog pikarskog romana, te se nastavlja na tradiciju češkog humora od <strong>Švejka </strong>do <strong>Hrabala</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poput <strong>Cervantesovih </strong>Don Quijotea, Sancha Panze i Rocinante, trojac u Bauerovom romanu su gospodin Kubitschek, Albert Albert i njegova mačka Mitzi. Roman počinje grotesknom scenom u kojoj se gospodin Kubitschek pomokri na Albertov travnjak, a u međuvremenu nestaje mačka Mitzi. Tada počinju putešestvije tokom kojeg će ovi likovi ići od luksuznih restorana i najprostijih krčmi, sve do skvotova, upoznati se sa raznim grupama ljudi, umjetnicima/ama, kriminalcima, trgovcima i žrtvama trgovine ljudima, ljevičarima/kama, zaštitnicima/ama životinja i drugima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gospodin Kubitschek će se pokazati kao vješt govornik, onaj koji ujedno zavodi i razljućuje mase, ali i kao sitan lopov, onaj koji krade od bogatih da bi udovoljio svojim trenutnim hirovima i željama, gospodin koji živi životom skitnice, u kontaktu kako sa marginalizovanim grupama, tako i sa kulturnim i inim elitama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova šizofrenost gospodina Kubitscheka najavljena je već u naslovu. Naime, 'seroquel' je ime lijeka koji se koristi u liječenju šizofrenije, što je jasan paratekstualni signal da je svijet ovoga romana šizofren svijet i da od likova ne možemo očekivati ništa ni manje ni više do li barem višestruku podvojenost, kako u njihovom ličnom, tako i u političkom. Osim naslova, motiv šizofrenije, odnosno podvojenosti i/ili dupliranja, uočava se i u imenu lika Alberta Alberta, kao i u tome da su gospodin Kubitschek i Albert Albert književni par, koji se međusobno upotpunjuje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gospodin Kubitschek, kao savremeni Don Quijote, više se ne bori sa vjetrenjačama viteškim oružjem, već držanjem govora, tako da je funkcija ovog lika u romanu da tumači svijet današnjice. Uloga je Alberta Alberta pak da bude pripovjedač, tačnije iz njegovog ugla posmatramo ponašanje gospodina Kubitscheka, što unosi još jedan nivo distance između čitatelja i čitateljki i onoga što gospodin Kubitschek govori, tako da nikada ne možemo u potpunosti biti zaneseni njegovim govorenjem, jer ono biva subvertirano komentarima Alberta Alberta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lik gospodina Kubitscheka kao pikara, koji se kreće kroz više i niže društvene klase, omogućava autoru da progovori o različitim društvenim problemima, od toga kako djecu posmatramo neravnopravno, kao bića koja nijesu još uvijek ljudi, preko korumpiranosti religijskih institucija, do imigrantske 'krize', koja je usko povezana sa problemom trgovine ljudima. Gospodin Kubitschek pokreće neka od centralnih pitanja savremene poltičke filozofije, poput neposredne demokratije ili pitanja da li nam je potrebna revolucija i ako jeste, kako do nje doći. S druge strane, tu su i metapoetska pitanja o ulozi umjetnosti u društvenoj revoluciji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prednost ovakve romaneskne forme nalazi se u tome što čitatelji i čitateljke nikada u potpunosti ne mogu vjerovati onome što gospodin Kubitschek govori, jer nije riječ o idealnom junaku bez mane i straha, a i stoga što su nam njegove riječi posredovane Albertom kao pripovjedačem. To znači da niti spisatelj, niti lik nijesu ti koji nam didaktički govore o nama i svijetu koji nas okružuje, što je česta praksa u savremenim romanima regionalne književnosti. Mi nijesmo pasivna publika koju će spisatelj ili spisateljica 'prosvijetliti', već smo dio publike gospodina Kubitscheka, koja je provocirana da polemiše. Gospodin Kubitschek nas može zavesti na svoju stranu, ali već na sljedećoj stranici nas može iznervirati. I u jednom, i u drugom slučaju, roman postiže kao efekat da razmislimo o savremenim problemima, te nam ih osvjetljava iz više uglova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naspram gospodina Kubitscheka i Alberta Alberta stoje različite grupe ljudi, i na tom nivou spisatelj prati tradiciju satire, kao i u slučaju podvojenosi i udvojenosti likova. Te su grupe uglavnom koncentrisane oko nekog autoriteta, bilo da je taj autoritet u vidu osobe ili u vidu neke ideologije, i reaguju stihijski. Zato gospodin Kubithschek, iako isprva i uspije da zadobije povjerenje grupe, u konačnici uvijek izaziva bijes, jer u toku svojih govora često napada autoritet koji grupu drži na okupu. Raspravljajući o mogućnosti revolucije, gospodin Kubitschek pokušava s jedne strane ukazati na to da su grupe koje bi htjele biti revolucionarne male, te da je potrebno doći do kritične mase da bi se promjene dogodile. Ali, s druge strane, entuzijazam masa, koje ne bi činila grupa slobodnih pojedinaca i pojedinki, izvitoperio bi ideju revolucije, približavajući se fanatizmu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove dileme gospodina Kubitscheka zasnovane su na istorijskom iskustvu mnogobrojnih revolucija, te su stoga pomalo pesimistične, iako ni ovdje ono što se govori nije jednoznačno, jer je očigledna potreba da do revolucije dođe, pošto se kapitalistički sistem izvjesno mora suočiti s vlastitim ograničenjima. I u ovom se slučaju satirični žanr pokazuje kao dobro rješenje za pokretanje političkih pitanja koja bi u nekom drugom žanru mogla biti naivno prikazana, ili u najboljem slučaju svedena na nivo pamfleta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bauerov novi roman uspio je tekst savremene angažovane književnosti, koja iz tradicije satiričnog žanra vješto preuzima postupke poput podvajanja / udvajanja likova, dinamike u odnosu pojedinac–grupa ili tipskih likova pikara i njegovog pratioca, kako bi pokrenuo neke od aktuelnih društvenih pitanja. Spisatelj je uspio da navede čitatelje i čitateljke da zauzmu aktivan stav prema šizofrenom svijetu u kojem žive, što je jedan od najvažnijih ciljeva svake dobro napisane angažovane književnosti. Na drugom nivou, ovaj je roman primjer dobre prakse koji nam pomaže da definišemo šta je to uopšte angažovana književnost, kojim se postupcima ona služi i kakva je njena uloga u društvu.</div> Mon, 30 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/satiricni-lijek-za-sizofrenu-stvarnost http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/satiricni-lijek-za-sizofrenu-stvarnost Cure s Knežije (dio drugi) <p> U drugom dijelu trilogije špijun André dospijeva u Knežiju - jedan od najzloglasnijih i najopasnijih kvartova u gradu.</p> <p> Mali podsjetnik na sam <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-prvi" target="_blank">početak operacije 'Cure s Knežije'</a>. Nadstojnik <strong>Lućano</strong>, oštrook i brzouman vladar literarne ubožnice smještene na adresi Martićeva 14d, uočio je promjene u ponašanju kod nekih svojih djelatnica. Konkretno – kod pustopašne <strong>Mateje</strong> i vragolaste, uvijek bundžijski raspoložene dr. <strong>Draguljče</strong>. Danima su u dobrom, na trenutke i euforičnom raspoloženju. Zašto bi, odmah se zapitao, bilo tko i bilo gdje bio tako dobre volje? Hajde, ponekad možeš zasjati od sreće, ali nemreš dan za danom!</p> <p> Iz povijesti Lućanu je bilo poznato kako nema veće opasnosti po vladara nego što su sretni pučani. Mateja i Dunja su ili usred nekakve velike operacije čiji je glavni cilj, predmnijevao je, svrgavanje diktatora – njega samog, ili su pak ostvarile iznenadan novčani probitak. Treće nema što biti. Dobro, možda će se uskoro udati, ali kakve su šanse da bi u isto vrijeme obje nabasale na idealne ženike!?</p> <p> Pozvao je stoga redara <strong>Andréa</strong> i naložio mu neka istraži ovaj slučaj i što hitnije podnese izvješće o rezultatima.</p> <p align="center"> ***</p> <p> <strong>STROGO POVJERLJIVO: OPERACIJA 'CURE S KNEŽIJE'</strong></p> <p> Četvrtak. U 20:32 Mateja i Dunja napuštaju prostorije kombinata. Prerušen u slučajna prolaznika klamzam za njima održavajući pristojan razmak od kojih 40 koraka. Sumnjivice se kreću Martićevom prema centru. Tamo na križanju kod Smičiklasove mimoilazim se s <strong>B. Petrovom</strong>, mlađahnim političkim liderom – u velikoj je žurbi i za njim ostaje oštar miris mandarina.</p> <p> Na križanju Draškovićeve i Jurišićeve cure se naglo razilaze! Ovakav manevar, moram to priznati, nisam očekivao. I što sad? Za kojom god da krenem – ona druga izmaknut će mi nadzoru i za to vrijeme može raditi što joj se prohtije. Na moju veliku sreću dr. Draguljče već nakon tridesetak metara ulazi u sjedište <em>Bubnjardžijsko-dobošarskog saveza mladih</em> gdje će po svoj prilici malo vježbati s drugim mladim bubnjardžijkama i bubnjarima.<br /> <br /> Hitam za Matejom koja nije daleko odmaknula. Svako malo zastaje ispred izloga razgledajući primamljive proizvode. Na koncu ulazi u prodavaonicu čajeva gdje kupuje neprilično veliku količinu najrazličitijih vrsta čajeva. Kaj će joj toliko čaja? Samo dan ranije nama je u kombinat stigla pošiljka iz Indije dovoljna za narednih šest mjeseci. Dok ja u bilježnicu zapisujem ovo sumnjivo ponašanje, ona naglo ulazi u sedamnaesticu. Trčim i kao bez duše bacam se u isti taj tramvaj.</p> <p> Za svaki slučaj iz ruksaka vadim lažni novi roman <strong>Sibile Petlevski</strong>. Neizvježbanu promatraču učinit će se kako sam zadubljen u štivo, a ja zapravo cijelo vrijeme prek knjige držim sumnjivicu na oku. Puževom brzinom napredujemo Savskom – traje to, imam osjećaj, satima. Težak je špijunski posao, težak i opasan po živce. Kod zgrade Vjesnika zaskoči me glad, pa iz ruksaka vadim sendvič s grdobinom i matovilcem.</p> <p> U neko doba stižemo na Knežiju, Mateja žurno izlazi iz tramvaja i poput divljeg srndaća pretrčava ulicu. Hitajući za njom odbacujem roman Sibile Petlevski u šipražje, te vadim specijalnu špijunsku bilježnicu od jareće kože i zapisujem – M. čini težak prekršaj pretrčavajući ulicu na mjestu gdje to zakonom nije dopušteno i na ovaj način izlaže i sebe i mene velikoj pogibelji.</p> <p> Samo zahvaljujući božici Fortuni neozlijeđen prelazim na drugu stranu i eto me u Knežiji – jednom od najzloglasnijih i najopasnijih kvartova u Zagrebu. Ljubiteljica češke poezije ulazi u jednu zgradu. Otprilike minutu poslije svjetlost obasja stan u kojem živi s cimericom Dunjom – drugoosumnjičenom. Skriven iza hrasta lužnjaka moram paziti na sve oko sebe. Za neke kvartove se kaže – ne idi tamo, pojest će te noć. E pa u Knežiji možeš biti pojeden u bilo koje doba – i danju i noću!</p> <p> Skutren u sjeni hrasta lužnjaka i pripravan na sve, opažam grupicu adolescenata na pločniku. Po ležernom, u isto vrijeme i vrckavom načinu kretanja vidi se da su odavde. Na krilima povjetarca dijelovi njihova razgovora dopiru do mene. Raspravljaju o <em>Strancu</em> <strong>Alberta Camusa</strong> – koja šatrologija! Kakvo pretvaranje! Netko manje oprezan od mene naivno bi povjerovao – ah, gle, pa to su samo zaljubljenici u književnost!</p> <p> Ne vjerujte im dragi turisti i ini naivni građani, ne vjerujte im ni riječi, to nisu dokoni knjigoljupci – samo vas zašprehavaju i kad priđete dovoljno blizu – krk!</p> <p> Hm, sve više prolaznika ulazi u istu onu zgradu u koju je šest minuta ranije kročila i Mateja. Iz ruksaka vadim dalekozor. Izoštravam optiku na najjače i ciljam željenu metu… aha, vidiš, eno Mateje, a i Dunječka je u stanu, tu je još i hrpica ljudi i vrlo je živahno, oh, gle, imaju mali šank u stanu… wait a minute… pa to je gotovo isti onakav šank kakvog imamo u Booksi, koji kukumar se ovdje događa!?</p> <p> U roku od nekoliko milisekundi svi dijelovi slagalice spajaju se u zastrašujuće jasnu sliku: Cure s Knežije vode ilegalnu Booksu u svom stanu!</p> <p> U magnovenju mašim se svoje vintage Nokije 3210, biram broj 095-555-555: "Gospodine Lućano, gospodine Lućano, ovo je van svake pameti, morate hitno ovamo…"</p> <p> U zao čas poklopi me nečija sjena. Iz kmice doletje ruka zlikovca, oduze mi mobač i hiti ga obližnji grm. Iz grmlja se čuo slabašan glas Nadstojnika Lućana: "Halo, nesretniče, gdje si… priopći mi svoju lokaciju, halo… do sto đavola!"</p> <p> (nastavlja se)</p> <p> F.B., 27. svibnja 2016., Zagreb</p> Fri, 27 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-drugi http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-drugi Art-Anima u Beogradu <p> Treći festival fantastične književnosti održat će se od 29.5. do 1.6. u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda.</p> <div> Festival fantastične književnosti <strong>Art-Anima</strong> održat će se od 29.5. do 1.6. u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na festivalu sudjeluju pisci, urednici, teoretičari i profesori književnosti koji će govoriti o književnoj fantastici, njenom razvoju, društvenom utjecaju i važnosti u kulturnom, umetničkom i intelektualnom pogledu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Među učesnicima programa su <strong>Zoran Živković</strong>, <strong>Goran Skrobonja</strong>, <strong>Ljiljana Gavrilović</strong>, <strong>Zorica Đergović Joksimović</strong>, <strong>Slobodan Ivkov</strong>, <strong>Dejan Ognjanović</strong>, <strong>Nataša Tučev</strong>, <strong>Aleksandar Šurbatović</strong>, <strong>Pavle Zelić</strong>, <strong>Dragan Paunović</strong>, <strong>Aleksandar Tešić </strong>i mnogi drugi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao i prethodnih godina, i ove će biti dodijeljena nagrada <em>Art-Anima </em>za izuzetan doprinos popularizaciji fantastične književnosti, a ovo simbolično priznanje bit će uručeno uredniku, izdavaču, teoretičaru, kritičaru i prevoditelju <strong>Žiki Bogdanoviću</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Festivalu gostuje i francuski umjetnički fotograf <a href="http://www.adrientomaz.com/" target="_blank"><strong>Adrien Tomaz</strong></a>. On će sa Zoranom Živkovićem predstaviti njihov zajednički eksperimentalni roman u nastajanju <strong><em>Tumač fotografija</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ulaz na sva festivalska dešavanja je slobodan.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Više informacija o manifestaciji možete pronaći na <a href="http://art-anima.com/festival/" target="_blank">web stranici Festivala</a>.&nbsp;</div> Fri, 27 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/art-anima-u-beogradu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/art-anima-u-beogradu Nagrada za beskompromisnost <p> Dubravka Ugrešić dobitnica je ovogodišnje međunarodne nagrade Vilenica koju dodjeljuje Društvo slovenskih književnika.</p> <div> <strong>Dubravka Ugrešić </strong>dobitnica je ovogodišnje međunarodne književne nagrade <strong><em>Vilenica </em></strong>koju svake godine dodjeljuje <strong>Društvo slovenskih književnika</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se od 1986. godine dodjeljuje piscima i esejistima iz srednje i istočne Europe. Prvi dobitnik Vilenice bio je <strong>Fulvio Tomizza</strong>, a od autora iz Hrvatske dosada su je dobili <strong>Slavko Mihalić </strong>(2000.) i <strong>Mirko Kovač</strong> (2003.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri nagrade navodi da "autorski opus Dubravke Ugrešić prelazi nacionalne kulturne okvire, a njen rad karakteriziraju literarna i osobna beskompromisnost, te odbijanje svake manipulacije i nekritičkog prihvaćanja ustaljenih obrazaca."<br /> &nbsp;</div> <div> Na slovenski jezik prevedena su njezina četiri prozna djela.<br /> <br /> Nagrada će joj biti uručena tijekom predstojećeg 31. po redu međunarodnog literarnog festivala Vilenica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Fri, 27 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-za-beskompromisnost http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-za-beskompromisnost 'Našu ideju sreće treba radikalno revidirati' <p> Razgovarali smo s kanadskim filozofom i profesorom&nbsp;Markom Kingwellom, gostom Booksinog programa 'Piščev dnevnik'.</p> <p> <em>U povodu gostovanja u Booksinom programu 'Piščev dnevnik', razgovarali smo s kanadskim filozofom <strong>Markom Kingwellom</strong>.</em><br /> <br /> <b>***</b><br /> <br /> <b>Autor ste knjige&nbsp;</b><em><b>In Pursuit of Happiness : Better Living from Plato to Prozac.</b>&nbsp;</em><strong>Kada govorimo o Zapadu,&nbsp;</strong><strong>smatrate li da se sreća u očima suvremenog čovjeka promatra kao nešto što nije tek točka stremljenja ili put prema samoostvarenju, već kao nešto što on naprosto zaslužuje samim svojim postojanjem?</strong><br /> <br /> Slažem se s tom ocjenom. Danas je zaista pitanje sreće ušlo u područje imperativa. Drugim riječima, ako danas čovjek nije sretan, onda ulazi u opći narativ o 'osobnom neuspjehu', znači da nije uspio u životu. U takvim okolnostima čovjek si postavlja pitanje: što nije u redu sa mnom ako nisam sretan? Sve to dovodi do proizvodnje iluzije o sreći, što se spušta s razine fikcije na nivo ponašanja ljudi. Iluzija sretnog života postaje proizvod na kojem radi bezbroj ljudi, jer se mora pokazati da se uspjelo. A uspjeti znači biti sretan.<br /> <br /> <strong>Kao ekstremna konzekvenca toga je korištenje riječi <em>loser </em>kao najveće uvrede. Nesretan čovjek je gubitnik. Je li činjenica da današnji čovjek smatra da zaslužuje biti sretan naprosto nuspojava kapitalističke proizvodnje potrebe, pa tako i one za srećom?</strong><br /> <br /> Taj veliki narativ neuspjeha, pa možemo ga nazvati i gubitništvom, izuzetno je toksična stvar. Dolazi do kreiranja zidova, jer se neuspjeh i pomanjkanje sreće potiskuju u nutrinu koja nikako ne smije biti uočljiva promatraču izvana.<br /> <br /> Želimo li uvesti kapitalizam u tu priču (a to nije samo usputno nego je to nužno kako bi se shvatio čitav proces), važna je sama činjenica da se već na toj razini kod ljudi na određen način krši duh, slama ih se i oduzima pravo na slobodu izbora. Jer umjesto otpora koji se pokazuje kao nešto nužno, a koji bi u svakom slučaju trebao biti zdrava i primjerena reakcija, dolazi do obrnutog procesa; povinovanja igri i kreiranju velike iluzije. Umjesto otpora lažima tog kulturnog imperativa, otpora nametanju fiktivne i iskrivljene stvarnosti, ljudi pristaju na pravila igre, kako ih se ne bi proglasilo gubitnicima.<br /> <br /> <strong>Bi li u tom kontekstu sreća, ili potraga za srećom kada govorimo o individualnome, trebala pretpostavljati mnogo više od afirmativnog načela koje se papagajski promovira u bezbrojnim knjigama o samoostvarenju i potrazi za srećom?</strong><br /> <br /> Tako se čini, zar ne? Mislim da je važno reći da se stremiti sreći može na ovaj ili onaj način, a u ovakvoj konstelaciji kakvu danas imamo, to pretpostavlja i načelo odbijanja. Naprosto odbijanja da se sudjeluje u velikoj mašini laži.<br /> <br /> <strong>Vaša spomenuta knjiga&nbsp;</strong><strong>o sreći&nbsp;</strong><strong>izašla je krajem '90-ih. Jesu li principi o kojima govorimo i dalje isti kao u doba nastanka knjige? Koliko se stvari u tom smislu mijenjaju? &nbsp;</strong><br /> <br /> Upravo je to pitanje kojem se bavim u posljednje vrijeme. Tu je temporalni aspekt jedan od ključnih elemenata. Knjiga o kojoj govorite je objavljena prvi put 1998. godine. U tih osamnaest godina dogodilo se mnogo toga, posebno u smislu tehnološkog napretka. U Zagrebu u klubu Mama održao sam predavanje o konceptu sreće u smislu progresa od Industrijske revolucije naovamo i koliko je to utjecalo na promjenu u cjelokupnom shvaćanju i doživljavanju sreće.<br /> <br /> <strong>Koliko je tehnologija ključna kada je riječ o sreći? Neki mislioci smatraju da je došlo do neke vrste izdaje tehnologije, ne u smislu kako je to '60-ih postulirao Ellul, već kao velike prevare mašte. U tom smislu dolazi do zamjene teza, gdje sve priče o tome da živimo u razdoblju golemog tehnološkog napretka padaju u vodu te se pokazuju kao obična prevara, pogotovo ako pogledamo što smo '50-ih i '60-ih vidjeli kao našu budućnost, od letećih automobila do teleportiranja. Umjesto toga, danas imamo dobre telefone i aplikacije za plaćanje parkinga… &nbsp;&nbsp;</strong><br /> <br /> Upravo se u tome krije izuzetno važan element čitave priče. Baš tehnološki aspekt ne smije se nikako previdjeti kada govorimo o ovoj temi. Uzmimo samo protekla dva desetljeća, dakle od objavljivanja knjige do danas. Ti maleni tehnološki pomaci, zaogrnuti u optimistični ogrtač doba napretka, guraju nas u smjeru pretvaranja u svojevrsne kiborge. Uzmimo <strong><em>Kiborški manifest</em></strong> <strong>Donne Haraway </strong>s početka '80-ih kao primjer. U to vrijeme se polako počelo prihvaćati da ulazimo u doba stapanja čovjeka sa svijetom strojeva. Otad do danas to se samo progresivno potvrđuje.<br /> <br /> <strong>Antimodernistički strah od tehnologije traje praktički od početka industrijalizacije. Mnogi intelektualci su i tada smatrali da je napredak zapravo devolucija morala i prirodnih načela koja su jedini put sreći. Zašto opstaje taj strah?</strong><br /> <br /> U globalu nismo shvatili koliko tehnološke promjene utječu na nas kao misaona i duhovna bića. No, razlog za ovo što kažete leži u činjenici da ljudi vole uzimati stvari zdravo za gotovo. Ne želim govoriti stvari tipa 'trebamo se pribojavati strojeva' i slično, jer je općenito takvo shvaćanje stvari paranoično i nimalo ne pomaže. No paranoja dolazi gotovo kao prirodan osjećaj koji proizlazi iz odbijanja suočavanja s pravom prirodom stvari.<br /> <br /> U smislu stapanja koje spominjem, mnogo korisnije od straha bilo bi jednostavno i racionalno prihvaćanje činjenica. Drugim riječima, da priznamo sami sebi 'da, mi smo kiborzi', jer to je naprosto činjenica. Time bismo otvorili sami sebi goleme mogućnosti u budućnosti. Tradicionalne koncepcije o tome što znači pronaći značenje u stvarima, ali i o onome što nazivamo srećom, moraju biti radikalno revidirane. Ili čak potpuno odbačene.&nbsp;No, ne treba se toga pribojavati, već to stanje prihvatiti kao prostor šanse za napredak u svakom smislu. A to uključuje i sreću.<br /> <br /> <strong>Možda strah proizlazi iz navike. Zašto je promjena paradigme toliko strašna ljudima? &nbsp;</strong><br /> <br /> Između ostalog, zato što je potreban trud. Da se vratimo na problem kapitalizma, on uključuje neprestanu proizvodnju potreba. Zadovoljenje potreba donosi 'sreću'. Tu nema previše prostora za dubinsku analizu, snimanje vlastitog duha, kao ni za ocjenu vlastite pozicije u svijetu i društvu. Jer za istinsku sreću, ili barem približavanje onome što smatramo pod tim pojmom, naprosto je potrebno razumjeti nešto o sebi. A danas je nužno nanovo zamisliti sebe same, pojam onoga što jesmo na ovoj planeti. Mislim da je to uzbudljivo, ali i da je to nešto što se hitno treba učiniti. Međutim, upravo ta promjena paradigme je klica koja potiče rast paranoje. I lakše se plašiti nego se suprotstaviti neprestanoj potrebi za zadovoljenjem stvari koje su posve nebitne.<br /> <br /> I tu je tehnologija ključna, kao i sve o čemu smo govorili. Ona nam nije donijela nebo i leteće aute. Upravo suprotno: danas živimo u vremenu kada ljudi hodaju ulicama s očima uperenim u svoje telefone. Narativ o globalnom selu, širenju informacija i velikim mogućnostima u tom kontekstu je obična podvala. Suzili smo svoje područje interesa na ekran telefona, i ne dižemo glavu prema nebu bez konkretnog razloga. To dovodi do krajnje individualizacije, odnosno orgije egoizma. No, svejedno se ne treba plašiti toga, jer nas jedino prihvaćanje i suočavanje mogu negdje odvesti. Treba ostati pozitivan u kaosu.</p> Thu, 26 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nasu-ideju-srece-treba-radikalno-revidirati http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nasu-ideju-srece-treba-radikalno-revidirati Granica se bliži <p> U nedjelju 29.5. počinje Festival europske kratke priče na kojem sudjeluju Hassan Blahim, Kerry Hudson, Rumena Bužarovska...</p> <div> Već 15 godina iznova se veselimo <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/" target="_blank"><strong>Festivalu europske kratke priče</strong></a>, a tako je i ove godine: u nedjelju 29.5. počinje ovogodišnje izdanje posvećeno <strong><em>temi granica i njihovog prelaska </em></strong>i<em>&nbsp;</em>traje do petka 3.6.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već na otvorenju u Laubi u 20:00 sudjeluju tri potpuno različita i krajnje zanimljiva imena: nagrađivana mlada makedonska autorica <strong>Rumena Bužarovska </strong>(<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/osmica" target="_blank"><strong><em>Osmica</em></strong></a>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/moj-muz" target="_blank"><strong><em>Moj muž</em></strong></a>), dobro nam znani norveški pisac <strong>Frode Grytten </strong>(<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pjesma-kosnice" target="_blank"><strong><em>Pjesma košnice</em></strong></a>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zapalite-kucu" target="_blank"><strong><em>Zapalite kuću</em></strong></a>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/sobe-uz-more-sobe-u-gradu" target="_blank"><strong><em>Sobe uz more, sobe u gradu</em></strong></a>), te direktor festivala World Voices i javnih programa američkog PEN-a,&nbsp;<strong>László Jakab Orsós</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cjelokupni program odvija se u Zagrebu i Osijeku gdje će 28 pisaca s četiri kontinenta razgovarati i čitati priče vezane uz prostorne, osobne i književne granice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Među najpoznatijim gostima je Iračanin <strong>Hassan Blasim</strong>, jedan od najboljih živućih autora na arapskom jeziku, preveden na više od 20 jezika.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Zagreb se vraća portugalski pisac <strong>Afonso Cruz </strong>čiji roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zivot-imitira-kokoschku" target="_blank"><strong><em>Kokoschkina lutka</em></strong> toplo preporučujemo</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Amerika nam stižu Meksikanac <strong>Yuri Herrera </strong>koji predstavlja knjigu <a href="http://www.fraktura.hr/uskoro-citajte/product.aspx?c=7&amp;p=3117" target="_blank"><strong><em>Balade o teškim vremenima</em></strong></a>, Argentinac <strong>Andrés Neuman </strong>koji se nalazi na popisu najistaknutijih latinoameričkih autora <a href="https://www.hayfestival.com/bogota39/en-authors.aspx?skinid=7" target="_blank"><em>Bogotá-39</em></a>, te Argentinka s adresom u Berlinu <strong>Samanta Schweblin</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Škotske dolazi&nbsp;<strong>Kerry Hudson</strong>, novinarka i autorica nagrađene knjige <strong><em>Thirst </em></strong>(2014.) Tu su još Rumunj <strong>Cosmin Perța</strong>, Šveđanka <strong>Lina Wolff</strong>...&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Festivalu, naravno, sudjeluju i pisci iz države i regije. Veselimo se Slovencu <strong>Dragi Jančaru</strong>, autorima iz BiH <strong>Asji Bakić </strong>i&nbsp;<strong>Faruku Šehiću</strong>, hrvatskim piscima <strong>Josipu Novakovichu</strong>, <strong>Zoranu Feriću</strong>, <strong>Zoranu Malkoču</strong>, <strong>Ivani Šojat-Kuči</strong>, <strong>Jasni Jasni Žmak</strong>, <strong>Stanislavi Nikolić Aras</strong>, <strong>Marku Dejanoviću</strong>...</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Booksi smo posebno ponosni na našu <a href="http://booksa.hr/zadacnica/mikroprice" target="_blank">mikropričašicu <strong>Ružicu Aščić </strong></a>koja će na Festivalu predstaviti debitantsku zbirku priča.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Festivalu nas očekuje i proglašenje pobjednika tradicionalnog FEKP-ovog natječaja za kratku priču. Žiri (u sastavu: <strong>Vladimir Arsenić</strong>, <strong>Stjepan Balent</strong>, <strong>Olja Savičević Ivančević</strong>, <strong>Damir Karakaš </strong>i <strong>Diana Matulić</strong>) je već pročitao 282 priče i objavio <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/20-naslovna/410-objavljeni-finalisti-natjecaja-za-kratku-pricu-15-fekp-a" target="_blank">popis 20 finalista</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Valja dodati da su Festival europske kratke priča i Booksa dio platforme <a href="http://www.lit-across-frontiers.org/" target="_blank"><strong>Literary Europe Live</strong></a> koja je nedavno imenovala <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/novi-glasovi-europe" target="_blank"><em>Nove glasove Europe</em></a>. Na popisu deset obećavajućih autora nalaze se gošća FEKP-a Rumena Bužarovska i hrvatski pisac <strong>Zoran Pilić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bogati program valja proučiti na <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/program-main" target="_blank">web stranici Festivala</a>, a za pokrivanje svih važnih događanja valja odmah raščistiti raspored i angažirati prijatelje, poznanike te članove uže i šire obitelji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neka Festival počne!</div> Wed, 25 May 2016 13:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/granica-se-blizi http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/granica-se-blizi Zatiranje reforme? <p> Boris Jokić i članovi Ekspertne skupine za rad na Cjelovitoj kurikularnoj reformi obrazovanja zatražili su razrješenje.</p> <div> Mnogo se pričalo o ambicioznoj i dugo pripremanoj Cjelovitoj kurikularnoj reformi obrazovanja, na portalu smo <a href="http://booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/ucenici-ce-voljeti-citati-jer-ce-citati-sto-vole" target="_blank">komentirali njene postavke u polju lektire</a>, a na kraju ispada da od svega neće biti - ništa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako je reforma trebala nadživjeti smjenu vlasti, iako je novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta <strong>Predrag Šustar </strong>najavio nastavak rada na reformi, izgleda da je podrška Ekspertnoj skupini bila samo deklarativna.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, voditelj <strong>Boris Jokić </strong>i članovi Ekspertne skupine za rad na Cjelovitoj kurikularnoj reformi zatražili su razrješenje. Razlog ostavkama je politički pritisak.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Struka mora biti ispred politike. Bili smo spremni na proširenje ove skupine, ali ne možemo pristati na političke pritiske", objasnio je Jokić.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Skupina je još u ponedjeljak ministru i javnosti poslala tri ključne poruke: da je podrška novih vlasti njihovu radu bila i ostala samo načelna, da ni pod koju cijenu neće pristati na pokušaje nametanja političkih pritisaka i cenzure koji su se nedavno očitovali kroz odluke Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, te da će svi podnijeti ostavku 25. svibnja ako Šustar do tada ne pokaže ozbiljne namjere da se neodrživa situacija promijeni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Voditelj tima Boris Jokić tada je pojasnio da sudionicima reforme mjesecima kasne isplate troškova i honorara, da se iz konkretnog ponašanja vlasti i financijskih planova za ovu godinu ne može iščitati da imaju njihovu nedvojbenu podršku te da je posljednja kap koja je prelila čašu prošlotjedni pokušaj da se na Skupinu izvrši politički pritisak kako bi prihvatila da joj se nametne nadpovjerenstvo ili proširenje desetoricom članova (izvorni tim ih ima sedam) koji bi obavili svjetonazorsku cenzuru dokumenata na kojima su radile tisuće neovisnih nastavnika i obrazovnih stručnjaka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šustar nije odgovorio na zahtjeve, a Skupina je izvršila zadanu riječ i podnijela ostavku.<br /> <br /> Jokić je zahvalio svim članovima radnih skupina te njihovim obiteljima i ljudima u Ministarstvu, kao i mladim pripravnicima, konzultantima, kao i lektorima, svima koji su sudjelovali u raspravi, sindikatima i poslodavcima, obrtnicima te vjerskim zajednicama i manjinskim skupinama, pojedinim političarima i svakoj školi koja ih je ugostila.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Najveća vrijednost ove reforme je da su građani i učitelji prvi put imali mogućnost osmisliti promjene. Ovo treba biti demokratična zemlja i činjenica da je netko iz akademske zajednice ne znači da je njegova ekspertiza veća od nekoga tko 30 godina radi s učenicima", kazao je Jokić i zaključio:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Ova zemlja može bolje i uspjet će u tome. Hrvatsko obrazovanje je ovim procesom pokazalo da može bolje, živjela Hrvatska i živjelo hrvatsko obrazovanje, neka Hrvatska bude zemlja svih građana ove zemlje."<br /> <br /> ***<br /> <br /> info: <a href="http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/429957/Jokic-i-njegov-tim-podnijeli-ostavke-live.html" target="_blank">tportal</a></div> Wed, 25 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zatiranje-reforme http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zatiranje-reforme Ildiko Lovas u Booksi <p> Pozorni čitatelj David Albahari suočio je srpsko-mađarsku književnicu s teškim pitanjima o smislu pisanja.</p> <div> U živom izdanju programa <strong><em>Piščev dnevnik</em></strong> Booksinu pozornicu preuzeo je srpsko-kanadski pisac i naš dobar prijatelj <strong>David Albahari </strong>kako bi razgovarao s književnicima, teoretičarima i umjetnicima važnima za svoj rad.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvo je u utorak 10.5. razgovarao sa srpsko-mađarskom književnicom <strong>Ildiko Lovas </strong>da bi dan kasnije <a href="http://booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/mark-kingwell-u-booksi" target="_blank">ugostio kanadskog filozofa <strong>Marka Kingwella</strong></a>.<br /> <br /> S poznatom autoricom iz Subotice razgovarao je o njenim romanima <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/izlaz-na-jadran-james-bond-u-backoj" target="_blank"><strong><em>Izlaz na Jadran</em></strong></a> i <strong><em><a href="http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/72528-Pouka-hrabrosti.html" target="_blank">Kamenčić</a></em></strong>,<b>&nbsp;</b>o popularnim špijunima <strong>Jamesu Bondu </strong>i <strong>Dušku Popovu</strong>, o potrebi za stalnim vraćanjem povijesti, o razlici između čitanja i pisanja...<br /> <br /> Snimku razgovora u Booksi možete pogledati niže:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/JgSV7r_OcM0" width="600"></iframe></div> Tue, 24 May 2016 14:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/ildiko-lovas-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/ildiko-lovas-u-booksi Nominacije za 'Mešu' <p> U konkurenciji za najbolji regionalni roman 2015. godine nalazi se 17 autora (i 0 autorica).</p> <div> Odabrane su prve nominacije za nagradu <strong><em>Meša Selimović </em></strong>za najbolji regionalni roman 2015. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U konkurenciju za nagradu ulaze romani koje biraju nacionalni selektori. Svaki selektor mogao je odabrati od dva do pet romana svoje države. Zanimljivo, na popisu od 17 imena ne nalazi se nijedna autorica. Nominacije su:</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> 1. <strong>Faruk Šehić</strong>, selektor za Bosnu i Hercegovinu:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - <strong>Bekim Sejranović</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/tvoj-sin-huckleberry-finn" target="_blank"><em>Tvoj sin Huckleberry Finn</em></a>, Buybook</div> <div> <br /> - <strong>Dževad Karahasan</strong>, <em>Što pepeo priča, trilogija</em>, Simurg media d.o.o.</div> <div> <br /> - <strong>Hadžem Hajdarević</strong>, <em>Gdje si ti ovih godina</em>, Dobra knjiga</div> <div> <br /> - <strong>Namik Kabil</strong>, <a href="http://www.zarez.hr/clanci/konzervator-istine" target="_blank"><em>Amarcord</em></a>, Hena.com</div> <div> <br /> - <strong>Zilhad Ključanin</strong>, <em>Ne dolaziš više</em>, Dobra knjiga</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> 2. <strong>Jagna Pogačnik</strong>, selektorica za Hrvatsku:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - Bekim Sejranović, <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/tvoj-sin-huckleberry-finn" target="_blank"><em>Tvoj sin Huckleberry Finn</em></a>, VBZ</div> <div> <br /> - <strong>Nebojša Lujanović</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/ciganin-nije-ni-beo-ni-crn" target="_blank"><em>Oblak boje kože</em></a>, Fraktura</div> <div> <br /> - <strong>Robert Perišić</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/rokenrol-u-tvornici-turbina" target="_blank"><em>Područje bez signala</em></a>, Sandorf</div> <div> <br /> - <strong>Slobodan Šnajder</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/umjetnost-kritike/kako-biti-covjek-u-vremenima-bijesa" target="_blank"><em>Doba mjedi</em></a>, TIM press</div> <div> <br /> - <strong>Zoran Ferić</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/neodoljivi-sarm-galeba-gavrana" target="_blank"><em>Na osami blizu mora</em></a>, VBZ</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> 3. <strong>Srđan Srdić</strong>, selektor za Srbiju:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - <strong>Bojan Babić</strong>, <em>Čaplinova stopala</em>, Levo krilo</div> <div> <br /> - <strong>Božidar Mandić</strong>, <em>Pertle</em>, Službeni glasnik<br /> &nbsp;</div> <div> - <strong>Dragan Velikić</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/samo-su-migracije-stalne" target="_blank"><em>Islednik</em></a>, Laguna</div> <div> <br /> - <strong>Svetislav Basara</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/lepota-knjizevne-provokacije" target="_blank"><em>Anđeo atentata</em></a>, Laguna</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> 4. <strong>Andrej Nikolaidis</strong>, selektor za Crnu Goru:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - <strong>Ognjen Spahić</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/masalai" target="_blank"><em>Masalai</em></a>, Fraktura<br /> &nbsp;</div> <div> - <strong>Vojislav Pejović</strong>, <em>Američki sfumato</em>, Vijesti</div> <div> <br /> - <strong>Đuro Radosavović</strong>, <em>Crnogorski roman</em>, Samizdat B92</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> <em>Meša </em>će se dodijeliti na 16. Međunarodnim književnim susretima <strong><em>Cum Grano Salis </em></strong>koji će biti održani od 1. do 3. rujna 2016. godine u Tuzli.</div> Tue, 24 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nominacije-za-mesu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nominacije-za-mesu Zaron <p> U Zagrebu je krenuo novi glazbeno-pjesnički program posvećen mladim autorima.</p> <p> U Zagrebu je krenuo program <strong>ZARON</strong>, čitanje&nbsp;suvremenih hrvatskih pjesnika i pjesnikinja, uz glazbenu improvizaciju <strong>Emila Andreisa</strong>.<br /> <br /> Za one koji propuste živu izvedbu, organizatori će na web dignuti audio snimke događanja. Na webu se trenutno može naći <a href="https://soundcloud.com/user-693463341/live-funk-zagreb-2016-05-05" target="_blank">čitanje <strong>Darka Šeparovića</strong></a>&nbsp;(5.5., klub Funk), a uskoro slijedi snimka <strong>Alena Brleka</strong>.</p> Tue, 24 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zaron http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zaron Fašizam, welcome <p> Paralele između današnje Europe i one nakon Prvog svjetskog rata sve su očitije.</p> <div> Predugo ovo traje. Ova fašizacija Republike Hrvatske. S mijene pa na uštap, dvadeset i pet godina. Drugi svjetski rat i ideologija toga rata diljem Evrope povukli su se u zapećak nakon što su u svom divljačkom pohodu dvanaest godina (1933.-1945.) razarali evropsko tkivo i za sobom ostavili pustoš. Evropa se pokušavala uljuditi, sad se ponovno popišmanila, dosadno joj je. Uneređuje se i za sobom ostavlja putridni vonj. Mala (nebitna) Hrvatska kao da je jedva dočekala pustiti svoj piskutavi glas potpore uspavanoj nemani. I sad kriješti. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Danas, na apsolutno svim frontama, na svakom terenu, ekonomskom, političkom, vjerskom, kulturnom, jezičnom, sportskom, modnom, općenito – društvenom, znači i na onom intimnom, vidimo kako fašizam prodire u naše male zaštićene atare i ruši naše ipak nevješto sklepane fortifikacije. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Evropi, pa tako i u Hrvatskoj, vlada tabu u vezi s riječju 'fašizam' kada se ona odnosi na današnje političke i druge pojave. Postoje desni ekstremizam, radikalna desnica, populizam, desničarski populizam, ali fašizam: 'nemojte tako', 'pa živimo u demokraciji!', 'to su periferne, marginalne pojave, neinstitucionalne'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vrijeme je sve te prirepke nedemokratske ideologije nazvati onim što jesu: fašističke. Oni nisu elementi fašizma, oni jesu fašizam. Nema ovdje vremena za analizu fašizma, uostalom mnoge su knjige napisane o tome kako, kada i zašto se on javlja, mnogi su analizirali i demaskirali njegovo lice i naličje, a relativno malo je zapisano o tome kako ga rušiti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Godine 2004. američki povjesničar <strong>Robert O. Paxton</strong>, koji se bavi fenomenom fašizma, u svojoj knjizi <strong><em>The Anatomy of Fascism </em></strong>kaže kako u 21. stoljeću nijedan fašist neće pristati da ga se naziva fašistom. Fašisti ipak nisu tako glupi, kaže Paxton, i to se uklapa u njihovo majstorstvo u umijeću laganja. (Kao eklatantni primjer tu je današnji hrvatski ministar kulture <strong>Zlatko Hasanbegović</strong>.)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedna od prepreka u konfrontaciji s fašizmom jest strah od slobode. Sloboda nas ostavlja na brisanom prostoru u kojem smo nove putove primorani tražiti sami. Na tom prostoru nema mase ni njene filozofije. Na tom prostoru nema kiča, tog zavodnika ugodnog i lijepog, te krivotvorene slike ljepote, laži koja bezvrijednom imputira vrijednost, na tom prostoru postoji sjećanje, ne njegovo frenetično satiranje i tabananje. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kič kultura, a ona je oslonac fašizmu, privlači masu, masa privlači populizam, populizam doziva nacionalizam, a s njim pod ruku stupa mržnja, pa agresija, i eto nam fašizma.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odbijanje da se suočimo s prošlošću, odnosno s poviješću, dovodi do ponavljanja te lažno zaboravljene, tj. potisnute prošlosti. Zemlje u kojima danas jača krajnja desnica, te je u nekima i na vlasti, uglavnom su one koje nikada jasno nisu priznale krivicu i odgovornost, a kamoli se ispričale za strahote u kojima su sudjelovale tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća. Naravno, s izuzetkom Njemačke, koja se suočila sa svojom prošlošću i još uvijek to radi, i koja je prihvatila odgovornost za ono što je bilo. Ali, iako je u Njemačkoj danas krajnja desnica slaba – ona jača. Iako su njeni članovi malobrojni, njihov broj raste, unatoč tome što je desnica centra još uvijek dominantna i – relativno uljuđena. &nbsp; &nbsp; &nbsp;<br /> <br /> Onda, tu je pitanje demokracije. Demokracija je izgubila legitimitet. Nakon krize 1920-ih koja je dovela do depresije 1930-ih, ljudi su se odrekli demokracije. Velikim bankama i korporacijama u Njemačkoj i u fašističkoj Italiji odgovaralo je urušavanje demokracije. Klasični fašizam bio je saveznik autokratskoj državi, financijskim elitama i uplašenom narodu. Svi su oni bili spreman trampiti hirovitu demokraciju, od koje nisu imali neke koristi, za ultra-nacionalizam. Godine 1938. <strong>Thomas Mann </strong>iz Sjedinjenih Država upozorava: "Dođe li ikada fašizam u Ameriku, doći će u ime slobode." &nbsp;</div> <div> <br /> Sve ovo događalo se prije osamdeset godina. I ponovno se događa danas. Ukratko, Evropskoj centralnoj banci i evropskim političkim elitama, prioritet su banke i njihovo poslovanje, dok im potrebe ljudi postaju sve manje bitne. Fašizam se još uvijek nije potpuno razmahao Evropom, pa ni svijetom, ali svi preduvjeti za njegovo ustoličenje su tu. Usporedbe između današnje Evrope i one nakon Prvoga svjetskog rata, više su nego očite.&nbsp;</div> <div> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Dasa 18 foto 2_zpslilr5go8.jpg~original" style="width: 480px; height: 401px;" /><br /> &nbsp;</div> <div> Godine 1933. Reichstag gori, nacisti hapse svoje političke protivnike, nacionalsocijalisti preuzimaju vlast, <strong>Hitler </strong>proglašava Treći Reich, Dachau prima prve 'goste', utemeljen je Gestapo, uz pomoć studenata i njihovih profesora, diljem Njemačke javno se spaljuje između osamdeset i devedeset tisuća knjiga, a to je tek uvod, <em>tamo gdje spaljuju knjige, na koncu će spaljivati ljude</em>, još 1821. upozorava <strong>Heine</strong>, čija djela tada '33. također gore, ali tko će u žaru opće euforije slušati šapat razuma.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I Hrvatska se kroz povijest malo-malo pa raspamećuje, sad je već luda. Oni kontejneri za smeće iz 1990-ih puni 'nepoćudnih' knjiga, oni filmovi o gospama, oni pravopisi i razlikovni rječnici, ono raseljavanje stanovništva, ono višemjesečno logorovanje invalida-boraca usred glavnoga grada pod cirkuskim šatorom i njihovo kotrljanje ulicama poput pripadnika kakve mračne sekte u crnim majicama s golemim bijelim križevima na poprsju kao da opominju na moguću inkvizicijsku egzekuciju neistomišljenika – <em>what a show!</em>, oni euforični dočeci osuđenih ratnih zločinaca, ona paranoja, one pjesme, one crne uniforme, oni nadgrobni spomenici u slavu ustaša-krvnika, ona valuta, ono čekićanje ploča, onaj nasilni (institucionalni) prodor prvo u medije, pa u vrtiće, pa u osnovne škole, pa na fakultete, pa evo, koliko jučer i u spavaće sobe, ono urlanje i, usred te nesnosne larme, ona sveopća, ona ubitačna – šutnja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, 1933. izlozi su oblijepljeni upozorenjem: 'Nijemci, ne kupujte od Židova', uvodi se zakon o legalizaciji eugeničke sterilizacije, zabranjuje se osnivanje novih političkih partija, Njemačka najavljuje napuštanje Lige naroda.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na plenarnoj sjednici Lige naroda njemački novinar i Židov <strong>Stefan Lux </strong>istrčava pred govornicu, moli svijet da se urazumi, Židovi nestaju, viče, spriječite ovaj užas, moli Stefan Lux, ali svi šute, redari ga pokušavaju izbaciti iz dvorane, a on se onda ubija, tamo pred svima, na plenarnoj sjednici Lige naroda, prosviravši sebi metak kroz sljepoočnicu, na plenarnoj sjednici Lige naroda, ne bi li svijet progledao.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To se događa 1936., kad Stefan Lux pojma nema kakav će tek pir luđaka uslijediti, kakav krvavi karneval pomahnitala Povijest sprema. Glasnogovornik najavljuje polusatnu pauzu. Delegati se mogu osvježiti, kaže glasnogovornik, pribrati se nakon ovog skandaloznog čina novinara Stefana Luxa. Sala se prazni, liječnici konstatiraju smrt, bolničari iznose tijelo Stefana Luxa, a čistačice hitrim pokretima peru krvlju usvinjen pod ispred govornice.<br /> <br /> Ništa ne pomažu silna pisma upozorenja koja Stefan Lux šalje vodećim ljudima svijeta. Vodeći ljudi svijeta naglo oglušuju. Sjednica Liga naroda se nastavlja, a dan poslije, švicarske novine škrto izvješćuju o neprimjerenom djelu 'psihički labilnog' Stefana Luxa.&nbsp;<br /> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Dasa 18 foto 3_zpswwvokukv.jpg~original" style="width: 480px; height: 460px;" /></div> <div> &nbsp;</div> <div> Prema <a href="http://www.independent.co.uk/news/world/europe/revealed-the-right-wing-alternative-for-germany-afd-neo-nazi-manifesto-targeting-single-mothers-and-a6939941.html" target="_blank">pisanju <strong>Tonyja Patersona </strong>u britanskom <strong>Independentu</strong></a> u ožujku ove godine, u Berlinu je procurio manifest nedavnog pobjednika na njemačkim lokalnim izborima, protuimigrantske stranke koja planira drakonske zakone koji bi diskriminirali hendikepiranu djecu, samohrane majke i osobe s mentalnim oboljenjima, kao i da se u školama smanji ‘prenaglašavanje’ nacističkog doba.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovi radikalni prijedlozi nalaze se u izbornom manifestu desničarske populističke <strong>Alternative fur Deutschland </strong>(AfD), zašto ne reći – neonacističke stranke, koja sada ima predstavnike u osam od 16 državnih parlamenata, a preko 70% Nijemaca vjeruje da je AfD na sigurnom putu da dobije zastupnička mjesta u njemačkom nacionalnom parlamentu, u Bundestagu, na izborima sljedeće godine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nacrt nacionalnog manifesta, koji je sada objelodanjen, pokazuje da AfD nije samo antiimigrantska stranka, kako je djelovala u kampanji. Taj partijski manifest jasno ukazuje da AfD želi povratak na ono što naziva ‘nacionalnim’ vrijednostima u Njemačkoj. U njemu se tvrdi da je 'tradicionalna obitelj' jedini model koji može preokrenuti konstantno smanjivanje broja rođene djece u Njemačkoj. Kako bi se to postiglo stranka namjerava zabraniti abortus i učiniti razvod težim. Nasuprot tome, njemačke obitelji s djecom dobivat će financijske poticaje. Smatraju kako su samohrane majke teret za one koji plaćaju porez i da destimuliraju zdrav obiteljski život, te za njih planiraju ukidanje državnih beneficija, kao i za prestanak financiranja javnih vrtića, jer smatraju da mala djeca trebaju ostati kod kuće gdje bi se za njih brinuo roditelj.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Društveno nepodobne osobe su i one s mentalnim poteškoćama. (U Hrvatskoj – nedavno 'previdom' ukinuta invalidnina djeci s Downovim sindromom.) AfD dalje tvrdi da se alkoholičari i narkomani koji su otporni na terapiju, kao i psihički bolesni počinitelji kaznenih djela ne bi trebali liječiti u psihijatrijskim bolnicama, nego 'staviti pod ključ'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> AfD također sugerira kako hendikepirana djeca ne bi trebala 'po svaku cijenu' biti uključena u redovito školovanje jer bi, tvrde, njihova prisutnost mogla naškoditi napretku druge djece. Žele i da se dob krivične odgovornosti spusti sa 14 na 12 godina. Stranka se zalaže i za smanjivanje državnih beneficija i za porez od 20 posto za sve, što bi primarno koristilo bogatima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Što se tiče učenja povijesti u školama, AfD namjerava prekinuti ono što opisuje kao "trenutna ograničenja" u povijesnom učenju "perioda nacionalsocijalizma". Umjesto toga predlaže "šire razmatranje povijesti", koje bi uključivalo "i pojedine pozitivne aspekte" njemačke prošlosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izborni manifest AfD-a sadrži i prijedloge da muzeji i kazališta pojačaju svoju identifikaciju s 'njemačkom' u odnosu na 'stranu' kulturu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Manifest kaže kako bi država trebala postaviti 'ograničenja' na prakticiranje islamske vjere. Minareti bi trebali biti zabranjeni kao i javno nošenje burki i nidžaba. Muslimanske organizacije izgubile bi porezne povlastice. Muško bi obrezivanje bilo zabranjeno kao i ritualno klanje životinja bez anestezije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, program AfD-a pisan je vokabularom 20-tih i 30-tih godina prošloga stoljeća, a sadrži teze i propagira ideje, ideologiju Trećega Reicha koja se u pojedinim bitnim segmentima poklapa s ideologijom i sve češće s praksom onih u Hrvatskoj trenutno na vlasti i njihovih kvazi-neinstitucionalnih satelita. S tim da su u Hrvatskoj dodatno aktivni i profašistički ogranci Katoličke crkve. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Globalno gledajući, zasada fašizam puzi, ali sve brže puzi, tu i tamo, ovdje i ondje i, ukoliko mu se <strong>sada </strong>ne stane na put, nije više pitanje vremena kada će toliko ojačati da će se uspraviti i iznova krenuti u svoj makabristički marš. Pojedinačni otpori tom pohodu fašizma, pa i oni u relativno malim skupinama – iako sve češći, kako vidimo, neefikasni su, nemoćni da ga zaustave.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Smrt fašizmu može donijeti jedino masovni otpor, glasan i nedvosmislen ("radnici i seljaci i poštena inteligencija"). Takav otpor traži pristajanje na rizik i na neizvjesnost, on donosi mnoge nesigurnosti, ali on pruža jedinu mogućnost za kretanje prema slobodi.&nbsp;</div> Tue, 24 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/fasizam-welcome http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/fasizam-welcome Kako biti čovjek u vremenima bijesa? <p> Snažan roman 'Doba mjedi' Slobodana Šnajdera zahtijeva koncentriranog čitatelja koji pristaje na nemogućnost jednostavnog tumačenja.</p> <div> Od čitanja romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/doba-mjedi" target="_blank"><strong><em>Doba mjedi</em></strong></a> i početka pisanja ovoga teksta prošlo je gotovo pet mjeseci, za vrijeme kojih je objavljeno nekoliko razgovora s autorom <strong>Slobodanom Šnajderom</strong> u povodu njegovih gostovanja u regiji, te <a href="http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1364095" target="_blank">kritika <strong>Teofila Pančića </strong>u <em>Vremenu</em></a>. Svaki od tih tekstova utjecao je i na ovaj u nastajanju, postavljajući nova pitanja i dajući odgovore u autorovo ime.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od završetka čitanja znala sam da ću se baviti odnosom osobnog i kolektivnog, sjećanja i zaborava, mrtvog i nerođenog. Prvotni doživljaj knjige nije se promijenio: <em>Doba mjedi </em>je jaka knjiga koja zahtijeva koncentriranog čitatelja, spremnog da zastane nad pripovjednim rečenicama koje su zapravo filozofske misli, autorske sentence, senzibilnog čitatelja koji će prepoznati poetska mjesta i koji pristaje na nemogućnost jednostavnog i jednosmjernog tumačenja. Ukratko, <em>Doba mjedi </em>je ozbiljna, čvrsta i vrlo osjetljiva knjiga.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također, znala sam da neću pisati o autobiografskom kao presudnom okviru za razumijevanje, ali da će me faktografija zbivanja navoditi ponekad i na historiografske provjere, posebno kad je riječ o središnjem dijelu romana koji se odnosi na ratna zbivanja u Poljskoj. Nije dovoljno reći da se radi o mješavini autobiografskog i fikcionalnog, na što su navodila novinarska pitanja. Ali sve do danas nisam znala da ću početi pisati od samoga naslova – od onoga što bi trebalo biti najočitije, poput direktne upute za čitanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Doba mjedi</em>, veli još jedan iskušenik egzila, rimski pjesnik <strong>Ovidije</strong>, <em>bilo je </em>(u odnosu na srebrno) <em>bjesnije ćudi, na bojeve spremnije ljute, al ne još opake ćudi, kao kasnije željezno. </em>Šnajderu u cjelini opusa nisu strane unutarknjiževne reference; kad je riječ o prozi, na antičkoj mitološkoj građi razvija se i radnja prethodnog, ujedno prvog njegova romana <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-155-slobodan-snajder" target="_blank"><strong><em>Morendo</em></strong></a>. Taj roman kao da je izmaknuo pažnji kritike.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Je li ijedna knjiga danas spomenik <em>trajniji od mjedi</em>, sasvim je drugo pitanje. Nije ga besmisleno postaviti, ali ne u svjetlu antičkih izreka već jasne Šnajderove rečenice da roman "kuca na vrata današnjeg trenutka." (<a href="http://www.vecernji.hr/knjige/u-hrvatskoj-nikada-nismo-proveli-ono-sto-se-u-crnoj-gori-naziva-umir-krvi-1036273" target="_blank"><em>Večernji list</em>, 9.11.2015.</a>) Dakle, na vrata vremena egzistencijalnog straha, neizvjesnosti i produkcije općeg jada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šnajder je, <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/u-knjizevnosti-me-ne-zanimaju-lake-stvari" target="_blank">po vlastitu priznanju</a>, na romanu radio deset godina. Tu se, bez sumnje, skupilo ono faktično. Na stvarnosno upućuje i moto, citat poljskog književnika <strong>Reymonta</strong>: "Ništa nisam iz vjetra izvadio." Usprkos tome, ili upravo zbog toga, na Šnajderov se roman u potpunosti može primijeniti Brodskijeva misao da je, pokraćeno kazano, socijalna funkcija pisca <em>pisanje</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Doba mjedi </em>počinje pripoviješću koja je smještena u neodređeno mitsko doba, koje nije datirano i očigledno pripada pretpovijesnom vremenu. Legenda o šarenom svircu iz Hamelina i danas je u opticaju, te Hamelin spacijalizira početak priče u njemačke zemlje. To pretpovijesno vrijeme obasiže u romanu svega nekoliko stranica, ali njegovo će se trajanje, kao svevremeni prezent, provlačiti cijelim tekstom, poput nadvremenske kletve koja će uvijek zazivati prikazu stranca, možebit štakora, koji govori ljudskim glasom. Štakori će u snovima opsjedati junaka Georga Kempfa kada bude lutao prostorima Poljske koje je poharao nacistički stroj, lokacijama koje će kasnije postati stvarno zlo svijeta – Auschwitz, a zatim i simbolika zla kao takvog, onog neljudskog, s onu stranu humanog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od početka je, dakle, u mjedenom dobu, od mitskog pa do suvremenosti, riječ o ratu, o žitu koje je poharano, o <em>vojniku koji ne sije, ali jede. </em>O oružju koje koristi mjed, željezo i sve što je pri ruci, tu su i legendarno i povijesno, i metaforički i stvarno: doba mjedi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U povijesno vrijeme ulazimo 1769. godine i susrećemo prapraoca budućeg glavnog junaka, najstarijeg Georga Kempfa, koji, u doba jednog drugog rata, ali jednako doba nevolje i neimaštine, kreće na riječni put koji ga vodi u naše prostore. Skupni naziv je Transilvanija, daleki nepoznati prostor. Odluku o putu nije bilo lako donijeti i razmišljao je nad grobovima svojih predaka. Obiteljska prošlost nije mogla dati nikakav jasan odgovor, ali sama ta situacija – da se o vlastitoj budućnosti pitaš nad grobnim kamenima – jedna je od pripovjednih opsesija: prošlost je zajednička, zabrinutost i neizvjesnost također, a odgovori o budućnosti su osobni. Godine se računaju, piše Šnajder, ovisno o vjeri, pa na splavi za Transilvaniju svatko računa po nekom drugom kalendaru. Podjela bogova i njezine posljedice tu se tek naziru. A kršćani su svog boga uspjeli podijeliti na tri, napominje Šnajder.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ta Transilvanija, kao ono Nepoznato ili ono Drugo, u nekom drugom trenutku mogla se zvati i Balkan. Prva postaja na kojoj silazi Kempf je Slavonija. Kakva je ta Slavonija – šumovita, treba je iskrčiti, nedostaju žene. Šaljite Frauen - zaziva naš junak pa tako Beč šalje buduće snaše. U cjelini to je zemlja označena u jednom natpisu u Pečuhu, upućenom svima koji je obitavaju: <em>Prvima smrt, Drugima nužda, Trećima kruh. </em>Šnajder poznaje tu rimu: <em>Tod, Not, Brot.</em> Stoljetno nastanjivanje je u tim znakovima, a Kempfovi polako od Georga postaju Đure i Đuke, (referira pripovjedač: kako se zvao moj otac). A Terezije, od kraljice <strong>Marije Terezije </strong>do volksdojčerice, postajale su Reze i Rezike.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi vremenski skok pripovjedač čini ulazeći u 1919. godinu, što je već realna prošlost, bliska, naraštajno dodirljiva, unutar koje je moguć međugeneracijski prijenos. Od jednog do drugog, do trećeg Kempfa. Transilvanija koja se predstavila kao Slavonija, sada se konkretizira kao Vukovar, preciznije Nuštar. Vrijeme nakon Velikog rata, za koji se još nije znalo da će ubrzo postati Prvi svjetski rat, obilježeno je prividnim mirom, a gledano iz Slavonije ne baš praćenim procesom uspona <strong>Hitlera </strong>na vlast. Tako Kempfove zatičemo u 1938, godini kada je sljedeći rat bio izvjestan – o njemu su govorili svi osim političara koji su se zaklinjali na mir, primjećuje Šnajder.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukratko, nitko nije htio <em>vidjeti dalje od nosa</em>, a grobovi predaka su se uznemirili, zemlja podigla. Nacizam je u Slavoniju ušao s pjesmom, jedan drugi svirac donio je novu smrt, ne više legenda iz Hermelina, nego stranac čiji je posao bio isti: novačenje. Povorke mladića išle su u drugom smjeru, kao Nijemci izvan Trećeg Reicha išli su nazad. I ne sa zadatkom da siju i žanju, nego da ratuju. Naš sveznajući pripovjedač o tome vremenu znade sve, zna njegovu ćud: <em>Čini se da je opasno biti Židov naprosto. Biti čovjek naprosto, to je već nemoguće.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Šnajder tu jasno otvara svoje teme: pitanje kolektivnog mi, sada 'mi Nijemci', postavlja se u odnosu na osobno i pojedinačno, a zatim i čovjek kao univerzalno pitanje. Možda je moguće u tumačenju doći do teze da se univerzalno ljudsko može realizirati u pojedinačnom, ali u kolektivnom 'mi' to nije moguće. U rascjepu toga dvoga nalazi se mladi Kempf i pita <em>tko sam ja</em> kao novounovačeni vojnik Waffen SS trupa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U trenutku kada upoznajemo nakratko i buduću Kempfovu suprugu Veru, pojavljuje se lik Nerođenog, pripovjedna figura koja cijelo <em>Doba mjedi </em>čini očuđujućim tekstom. Osim što je grafički odijeljen, u drugom fontu, boji i okviru od cjeline teksta, Nerođeni oblikuje posebni pripovjedni diskurs. Nije na prvi pogled lako odgovoriti tko je on, u kojem je odnosu prema pripovjedaču, iz čije pozicije i čijim glasom pripovijeda.<br /> <br /> Pojednostavljujući, to je imaginarna figura koja cilja na realno. Imaginarna figura jer pripada svijetu nestvarnih bića, svih nerođenih – oni koji čekaju da budu rođeni imaju povlašteni uvid u stvarnost, znaju, barem u nekom trenutku, tko će biti, ili bolje, tko bi mogli biti njihovi otac i majka, prate njihovu sudbinu, njihove odvojene puteve, sve peripetije i opasnosti, njihov razvoj kao osobnosti, zatim susret, kratak zajednički život – sve do vlastita začeća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glas Nerođenog je paralelni pripovjedač kojega samo uvjetno možemo identificirati sa Šnajderom kao autorom. Više je to njegov svojevrsni alter-ego, naknadno stvorena pripovjedna figura. Priča o roditeljima po porivu je osobna, u izvedbi je manje osobna, a više ezgemplarna, o majci i ocu većim se dijelom pripovijeda kao o tipičnim sudbinama u kojima je kolektivno nadvladalo pojedinačno, a za humano nije ostalo puno prostora. Osim u djelićima neizvjesnog i nesigurnog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nerođeni strepi za njihove sudbine, poput neke vrste anđela koji ne može postati djelatni anđeo čuvar. Nerođeni ih voli, ali i razlikuje, i iz njegove se perspektive još ne-rođenog zapravo otkriva perspektiva već proživljenog. To nije naknadna pamet, nego gotovo analitički pripovjedni glas, samosvojan ali zakriven i odmaknut svojom funkcijom promatrača, a ne direktnog sudionika u radnji. Nerođeni nije akter, on je sjecište njihovih odvojenih sudbina, točka njihova dodira i nesigurna veza koje nitko nije svjestan. Glas Nerođenog je poetičan i eliptičan, emotivno katkad povišen. Ne zbog patetike nego ushita, brige, ljubavi i straha istodobno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kakvi su otac i majka doznajemo posredno: otac se kroz rat prikazuje velikim dijelom u pismima, neposlanim ili nepročitanim. Iako se u diskursu pisama konstruira pripovijedanje u prvom licu, to nije pripovijedanje o sebi već o onome što se zbiva. Kempf najmlađi pokazuje se kao promatrač i opisivač, kao svjedok u trenutku i u blizini događaja. Ali takav je i u trećem licu – postaje sve više pasivan, odnosno što se događaji zgušnjavaju, manje je njihov subjekt, a više njihov objekt i pronalazi samo jednu skrivenu nišu unutarnje distance prema onome što ga okružuje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A događaji se zgušnjavaju – zapleteni prelazak na stranu poljskih partizana, poljski pokret otpora koji mu omogućuje da pređe na drugu stranu. Sudbina ili slučajnost? Božanski usud ili slobodna volja? Velika povijest kroz koju se teško probija pojedinačna priča, ona osobna, tako bih rekla. Jedini koji vlada pričom je pripovjedač koji dovodi Kempfa (kao i svakog Kempfa prije njega) na moguće obiteljsko groblje. Ne slučajno, obiteljsko nasljeđe potrage za vlastitom sudbinom, ono je što drži cjelinu čvrstom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kempfovo neizvršavanje nacističkih zapovijedi, ljubav koja nije moguća, sve su to nerealizirani začeci individualnosti, odmak od kolektiva gdje je to pogubno, u sustavu vojske kao u svakom zatvorenom sustavu. Kod Kempfa osobnost počiva na osjećajima: izdvojenosti, izgubljenosti, samoće. Osjećaj nepripadnosti – ali ostaje pitanje: nepripadnosti komu? Za razliku od oca, iz perspektive Nerođenog, ali i iz njezine osobne perspektive, majka je ona koja odlučuje. Vera sama donosi odluke, ona je aktivni princip, princip volje. Dokle ta volja zapravo doseže, to znaju samo pripovjedač i Nerođeni: "Ono što se Veri sad događa jest posljedica njezinih odluka. Naprotiv, sve što se događa čovjeku koji se zove Kempf jest posljedica njemu nadređenih sila. On nije gospodar svoje sudbine. Vera, iako je u logoru, jest." (str. 89)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovjedač Kempfa tako vodi do Krakowa i Auschwitza, gdje uspoređuje analognu udaljenost Vinkovaca i Jasenovca. Vraćajući se u Slavoniju, ironično nazvan Đuka Jurij Kempefskij, potvrđuje vlastito nesagledavanje povijesti. Ali Šnajder potvrđuje svoje, znajući da se ljudi ne rađaju i ne umiru po revolucionarnom kalendaru. (str. 277) I kada, u svijetu rođenih dostignemo devedesete, njemačko groblje u Nuštru postaje bojno polje i nestaje. Gotovo je s Kempfovima, ali ne i s grobljima i logorima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za čitatelje, koji htjeli ili ne htjeli, poznaju 20. stoljeće kao doba ekstrema, Šnajderovo <em>Doba mjedi </em>jest i <em>mjedeno doba </em>i <em>trajnije od mjedi</em>. To je spisateljsko svjedočanstvo kako je moguće pisati nakon Auschwitza. Teško i neizvjesno. Ali neizbježno i uvijek osobno.</div> Mon, 23 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/umjetnost-kritike/kako-biti-covjek-u-vremenima-bijesa http://www.booksa.hr/kolumne/umjetnost-kritike/kako-biti-covjek-u-vremenima-bijesa Rasknjižje 23. - 29.5. 2016. <p> Ovaj tjedan je u znaku strašnih sjajnih autorica, kako u našem književnom programu, tako u preporukama novih knjiga!</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:&nbsp;</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/vicekonzul" target="_blank">Vicekonzul</a>, Margarite Duras (Vuković&amp;Runjić)<br /> Često spominjana i prizivana u tekstu, ljubav je ono za čime svi čeznu. Mislite li da okolnostima treba dati malo vjetra u leđa da bismo ipak doživjeli ljubav?, upitat će jednom vicekonzul, a odgovor će, na sebi svojstven način, ponuditi <strong>Marguerite Duras.</strong></p> <p> 2. <a href="http://eeg" target="_blank">EEG</a>, Daša Drndić (Fraktura)<br /> Junak novog romana <strong>Daše Drndić</strong> <em>EEG</em> igra svoju vlastitu partiju šaha, crnim figurama. Iako zna da ne može pobijediti, nastavlja riskirati jer ta je igra jedino što ga istinski zanima. Bez obzira na to je li u Rovinju, Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Parizu, Toskani, Rigi ili pak Tirani, Ban pripovijeda priče onih koji ih sami nisu mogli, znali, smjeli ili htjeli ispričati, jer one su sastavni dio njegove beskonačne partije šaha.</p> <p> 3. <a href="http://noci" target="_blank">Pjevač u noći</a>, Olja Savičević-Ivančević (Sandorf)<br /> Ovo je roman koji nosi tako rijetku nepatetičnu sentimentalnost koja bešćutne ostavlja posramljenima, a tankoćutne napada ravno u srce. Jezik <strong>Olje Savičević Ivančević</strong> spektakl je za sebe, gust i sabijen kao prasvemir, a njezine poetske kondenzirane refleksije zacijelo će se citirati i pisati po zidovima (<em>Ljubav je jedini istinski spektakl koji se nudi, ako ne volite rat</em>).</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/dnevnik-ustremljen-nedostiznom" target="_blank">Dnevnik ustremljen nedostižnom</a>&nbsp;Marija Ott Franolić (Disput)<br /> Knjiga <em>Dnevnik ustremljen nedostižnom</em> jedinstven je poduhvat u hrvatskoj znanosti o književnosti. Prvo, riječ je o analizi izvornog i još neobjavljenog dnevnika Divne Zečević koji se sastoji od goleme količine materijala: 6.288 rukom pisanih stranica nastalih od 1961. do 2006.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/spoznaja-i-prevodjenje">Spoznaja i prevođenje</a>, Natalija Avtonomova (Fraktura)<br /> Polazeći od uvida da je prevođenje antropološka konstanta ljudskog bića ("najdivniji dokaz da čovječanstvo još uvijek postoji") i uvjet mogućnosti spoznaje u humanističkim znanostima, autorica mnogobrojne tematske niti knjige <em>Spoznaja i prevođenje </em>skuplja u glavnu tezu, prema kojoj je prevođenje filozofski problem sa svim praktičnim i teorijskim posljedicama koje odatle proizlaze.</p> <p> <strong>Događanja:&nbsp;</strong></p> <p> Na posljednji&nbsp;<strong>Književni budoar</strong>&nbsp;prije ljeta, u utorak 24. svibnja u 19 sati, u goste nam dolazi <a href="http://booksa.hr/program/knjizevnostizmedju-antonela-marusic" target="_blank">Antonela Marušić</a>,&nbsp;spisateljica, novinarka, urednica i glazbena kritičarka. Navratite!</p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći<a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank"> ovdje.</a></p> Mon, 23 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-23-295-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-23-295-2016 Najbolji krimić <p> O najboljem romanu biblioteke 'Balkan Noir' odlučivala je publika putem web stranice ili glasanjem na Zagreb Book Festivalu.</p> <div> Na <strong>Zagreb Book Festivalu </strong>proglašen je pobjednik drugog izbora za najbolji kriminalistički roman recentne domaće književne produkcije. Ove je godine nagrada dodijeljena isključivo po izboru čitatelja, a glasovanje se odvijalo online i fizičkim glasovanjem na festivalu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za nagradu vrijednu 50.000 kuna konkuriralo je ukupno jedanaest romana objavljenih u proteklih godinu dana u sklopu biblioteke kriminalističkih romana iz pera domaćih i regionalnih autora <strong><em>Balkan Noir</em></strong>. Biblioteku objavljuje list <strong>24 sata </strong>u suradnji s nakladnicima <strong>Algoritmom</strong>, <strong>Nakladom Ljevak</strong>, <strong>V.B.Z.</strong>-om, <strong>Frakturom </strong>i <strong>Mozaikom knjiga</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu je dobio <strong>Nenad Stipanić </strong>za djelo <strong><em>Stvarno je odlično baviti se kriminalom</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nenad Stipanić (1973.) piše prozu, radiodrame, TV i filmske scenarije, novinske feljtone, te objavljuje u književnim časopisima <em>Quorumu</em>, <em>Književnoj rijeci</em>, <em>Libri liberi</em>, <em>Zarezu</em>, <em>Fantomu slobode</em>, <em>Knjigomatu</em>, <em>Arsu </em>(Crna gora), <em>Apokalipsi </em>(Slovenija) i ostaloj periodici, na internetskim portalima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Priče su mu uvrštene u niz zbornika i antologija. Objavio je zbirke priča <strong><em>Sprinteri u labirintu</em></strong> (2005.) i <strong><em>Odlično je baviti se kriminalom </em></strong>(2008.) te roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-165-nenad-stipanic" target="_blank"><strong><em>Izbacivači Majke Božje</em></strong></a> (2012.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <em>Stvarno je odlično baviti se kriminalom </em>govori o kriminalcu koji je vječiti početnik, koji pleše na rubu, bavi se kamatarenjem, reketarenjem, ali ne radi drogu i oružje, i koji u nuždi izigrava i detektiva te profesionalno zaštitari.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stipanić je istaknuo kako je jako uzbuđen nagradom koja je stigla "nakon 15 godina upornog objavljivanja i pisanja". Zahvalio je svima koji su glasovali za njegov roman, izdavaču, te svojem uredniku <strong>Kruni Lokotaru </strong>"bez kojega ta knjiga ne bi ni postojala".</div> <div> <br /> U užem izboru našli su se i romani <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/mali-ivica-i-alternativna-seksualnost" target="_blank"><em><strong>Mima i vaše kćeri</strong></em></a> <strong>Želimira Periša</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/sestrica-s-jezera" target="_blank"><strong><em>Sestrica s jezera</em></strong></a> <strong>Gorana Tribusona</strong>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/tri-petka-u-travnju" target="_blank"><strong><em>Tri petka u travnju</em></strong></a> <strong>Pavla Pavličića</strong>, <strong><em>Crna vreća</em></strong> <strong>Vesne Ćuro-Toac </strong>i <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/sva-je-priroda-divlja-i-surova" target="_blank"><strong><em>Sva je priroda divlja i surova</em></strong></a> <strong>Ivančice Đerić</strong>.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Mon, 23 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolji-krimic http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolji-krimic