BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Elena Ferrante prelazi u The Guardian <p> Poznata talijanska autorica pisat će tjednu kolumnu za novi časopis Guardian Weekend o širokoj paleti osobnih i društvenih tema.</p> <div> Ne znamo pravo ime ni izgled <strong>Elene Ferrante</strong>, ali znamo tko je ona - jedna od najpopularnijih i najboljih suvremenih talijanskih književnica, poznata po <strong><em>Napuljskoj tetralogiji</em></strong> (čija su prva dva dijela <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/carolija-mucnog-odrastanja" target="_blank"><strong><em>Genijalna prijateljica</em></strong></a> i <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/prica-o-novom-prezimenu-1502884070" target="_blank"><strong><em>Priča o novom prezimenu</em></strong></a> objavljena na hrvatskom, a treći dio <a href="http://www.booka.in/knjige/savremena-knjizevnost/priča-o-onima-koji-odlaze-i-onima-koji-ostaju-detalj" target="_blank"><strong><em>Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju</em></strong></a> na srpskom).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sad znamo i da je Elena Ferrante nova kolumnistica britanskog <strong>The Guardiana</strong>, točnije novog časopisa <strong><em>Guardian Weekend</em></strong>. Ferrante će pisati tjednu kolumnu o širokoj paleti osobnih i društvenih tema. Kako kaže, "privukla ju je mogućnost testiranja svojih mogućnosti", a pisanje kolumne smatra "hrabrom i uznemirujućom vježbom pisanja".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tekstove će na engleski prevoditi njezina redovita suradnica i prevoditeljica <strong>Ann Goldstein</strong>. Prva kolumna bit će o prvoj ljubavi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> izvor: <a href="https://www.theguardian.com/books/2018/jan/18/elena-ferrante-to-become-guardian-weekends-new-columnist" target="_blank">The Guardian</a></div> Booksa Booksa Fri, 19 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/elena-ferrante-prelazi-u-the-guardian http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/elena-ferrante-prelazi-u-the-guardian PiČi - piši i čitaj <p> U Knjižnici Vladimira Nazora u četvrtak 25.1. u 18:00 kreće radionica kreativnog čitanja i pisanja.</p> <div> U&nbsp;zagrebačkoj Knjižnici Vladimira Nazora kreće<em><strong>&nbsp;PiČi - piši i čitaj</strong></em>, radionica kreativnog čitanja i pisanja. Radionica će se održavati svakog zadnjeg četvrtka u mjesecu, a prvi termin je u četvrtak, 25. siječnja u 18 sati. Radionicu provodi Knjižnica u suradnji s CeKaPeom.<br /> <br /> Na prvom ovogodišnjem susretu u četvrtak, 25. siječnja u 18:00 provodit će se motivacijske vježbe i polaznici će čitati vlastite tekstove te raspravljati o njima u prijateljskoj atmosferi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na tribini PiČi u prošloj godini u prijateljskoj atmosferi polaznici su čitali vlastite tekstove te razgovarali s gostujućim autoricama i autorima, među kojima su <strong>Korana Serdarević</strong>, <strong>Karmela Špoljarić</strong>, <strong>Ivana Rogar</strong>, <strong>Jagna Pogačnik</strong>,&nbsp;<strong>Kemal Mujičić Artnam </strong>i drugi.</div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Fri, 19 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/pici-pisi-i-citaj http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/pici-pisi-i-citaj Tim bilding <p> Međuljdski odnosi u Martićevoj 14d poljuljani su i raštimani. Nadstojnik je primoran poduzeti krajnje mjere!</p> <p> Vrlo smo osiromašili i sad smo uistinu prava literarna ubožnica. U bolja vremena bilo je u Booksi svega – za gablec smo se gostili pečenim puranima, sendvičima sa suhom vratinom od divlje krmadi, kavijarom i pečenim batacima meksičkih žaba – imali smo moćan vozni park, a danas, eto, ni polovan bicikl. U garažama držimo knjige <strong>Alberta Moravie</strong>, odbačene eksponate iz <em>Muzeja neovisne kulture</em>, paučinu i dvije bačve zagorskog kiseliša.</p> <p> Shrvan brigama, Nadstojnik <strong>Luciano</strong>, Veliki Konzul Senata Bookse, izašao je van i zagledao se u daljinu. Tamo ne bješe ničega – obična zagrebačka daljina. Varljiv vjetrić s juga njegovoj pozornosti prinese nekakve šmrcaje. Što li je sad ovo, zapita se velmoža, te se okrenu i na klupici spazi redara <strong>Damjana</strong>.</p> <p> Nesretnik sjeđaše tamo u pohabanoj redarskoj uniformi, šmrcaše i uzdisaše tako žalobno i tugaljivo da se čak i moćnik Luciano, kojega obične pučanske nevolje ne dirahu preveć, zabrinu te se odmah obrecnu na njega: "Što ti je, pobogu, Damjane, zašto šmrcaš i uzdišeš kao kakav razmaženi predškolac?"</p> <p> "Ma to je, Vaša Svjetlosti, od ambrozije… šmrc, šmrc… valjda sam alergičan ili takvo što."</p> <p> "Ta ne laži, kakva crna ambrozija u siječnju? Kazuj po istini – što ti tišti grud?", zagrmi Nadstojnik.</p> <p> "Onda dobro, priznat ću Vašoj Svjetlosti – mlinski kamen nepravde slama mi srce, a tu nepravdu počini eno ona tamo kaćiperka <strong>Ana od Officea</strong>."</p> <p> Uistinu, niz Martićevu bezbrižno je klamzala rečena Ana.</p> <p> "Pa što ti učini ta blondina, k jarcu?"</p> <p> "Imadoh, Vaša Svjetlosti, cijeli niz šaljivih objava na Facebooku u proteklih tjedan dana, a ona mi ne ostavi ni jedan lajk, pa makar onaj najobičniji s podignutim palcem – nikaj, a prije mi je znala <em>herc-lajkove</em> ostavljati, na svaku moju objavu promptno reagiraše, a sad, evo… šmrc, šmrc… &nbsp;ni abera od te uredske vještice."</p> <p> Uto Ana napokon doklamza do klupica, hladno dobaci jedno slabašno 'bok' i namjeravaše bez zastajkivanja kliznuti put officea, ali Nadstojnik se postavi ispred vrata: "Halt!"</p> <p> "Kaj me tu haltate, prosim?"</p> <p> Nadstojnik Luciano pokaže na Damjana koji sveudilj šmrcaše i uzdisaše gledajući u onu istu zagrebačku nigdinu: "Jel ve viš kaj si napravila?"</p> <p> "Pa što je tom zvihrancu i kakove to veze ima s mojom osobom, prosim? Vugnite se, čeka me brdo faktura i svega, meknite se kad vam velim…"</p> <p> "Nikam se ja ne'm meknul – društvene mreže dovele su, očigledno, do ozbiljnog narušavanja međuljudskih odnosa, a to si vu ovoj neimaštini ni bolji gazde ne bi mogli priuštiti."</p> <p> "I kaj bu sad?"</p> <p> "Koliko zutra stavljam lesu na ovu ubožnicu – idemo u Ferketinec na dva dana – svi po spisku!"</p> <p> Ana i Damjan blijedo gledahu velikodostojnika: "I što ćemo u tom Ferketinecu, čohati buhljive pese?"</p> <p> "Delali bumo tim bildinga, eto do kud ste me dotjerali sa svojim huncutarijama – ovako dalje neće moći, tim bilding je krajnja mjera, prosim te – hiti to na oglasnu ploču iz ovih stopa!"</p> <p> Domalo na oglasnoj ploči osvanu befel: ZUTRA IDEMO U FERKETINEC NA DVODNEVNI TIM BILDING – POLAZAK U POL 7 UJUTRO SA ZAGREBAČKOG AUTOBUSNOG KOLODVORA!</p> <p align="center"> ***</p> <p> Prvih godina, u ona davna vremena, <strong>Vanja</strong> – jedna od utemeljiteljica Bookse, već je priređivala slične timbildingaške ekspedicije, samo tko se toga danas još sjeća? Nitko, a ako se netko možda i sjeća – taj mudro čkomi.</p> <p> Čemu služi tim bilding? Sam naziv sve govori – to je, dakle, činidba pomoću koje možemo tj. moramo nabildati svoj tim. A tim Booksa, premda jak i postojan u svim vremenskim uvjetima, katkad svejedno zaškripi. Uz pomoć tim bildinga Nadstojnik je odlučio podmazati nevoljne kotačiće stroja koji već stoljećima klopara u prostorijama Martićeve 14D.</p> <p> "Što ćemo činiti tamo?", pitahu ga svako malo, no Njegova Svjetlost nije željela otkrivati detalje.</p> <p> <strong>Dunja Draguljče</strong> bila je vrlo uzbuđenja oko predstojećeg izleta u Ferketinec.</p> <p> "Možemo čitati poeziju i to naglas", cvrkutala je, "ili pak delati popečke od soje, ne znam da li da nosim kupaći?"</p> <p> Ostali baš i nisu bili tako oduševljeni. Booksin hudi kritičar, mladi doktor portugalistike, <strong>Ivan T.</strong>, rogoborio je: "Tim bilding, ne nasmijavajte me, pa to je totalno izvan svih modnih trendova – to je toliko otrcano da mi je zapravo postalo zanimljivo."</p> <p> "Pa nemam nikaj protiv", dometnula je <strong>Mateja</strong>, "ali zar nismo mogli bildati u Pragu, na priliku, a ne u tom Ferketinecu."</p> <p> "To su gluposti, tim bilding ne možeš provesti u Pragovima, Las Vegasima ili Londonima – traže se bajkovita i mirna mjesta, a Ferketinec je prvorazredna destinacija", pouči ju Luciano Mudri.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Ranom zorom, megla se još nije dignula, pripadnici tima Booksa drhturili su na autobusnom kolodvoru poput pokisla jata čiča-čvoraka.</p> <p> Nadstojnik osobno razmjesti ljude na sjedala, sam sjede do vozača, uze mikrofon, te ovako reče: "Je-dva, jen-dva… pf-pf… jel se čujemo? Dobro jutro želim vam ja, Nadstojnik Luciano… Ana, molim te, ne odmataj tu pečenu kokoš, nismo još ni krenuli. Ferketinec je udaljen kojih 120 kilometara, idemo na Sesvete, pa onda dalje na Svetog Ivana od Zeline, Čakovca, sve gore do mađarske granice – putem se ponašajmo kako i priliči, nismo djeca. Kad se za 48 sati budemo vraćali bit ćemo opet prvoklasan tim – ili će biti tako, ili neće biti nikako."</p> <p> Ana je potiho razmotala večernjakovu duplericu i jednim potezom otrgnula sočan, solidno pečen batak.</p> <p> (nastavlja se)</p> <p> ***</p> <p> F.B., 19. siječnja 2018., Zagreb-Ferketinec</p> F. B. Fri, 19 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/tim-bilding http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/tim-bilding Stripaonica <p> U Čitaonici i Galeriji Vladimir Nazor od 1.2. kreće radionica izrade stripova pod vodstvom Tihomira Tikulina - Tice.</p> <div> U zagrebačkoj Čitaonici i Galeriji Vladimir Nazor (Ilica 163) od <strong>1. veljače </strong>kreće radionica izrade stripova.<br /> <br /> Voditelj radionice je ilustrator, dizajner i stripaš <a href="http://ticulin.blogspot.hr" target="_blank"><strong>Tihomir Tikulin - Tico</strong></a>. Primaju se polaznice i polaznici starosti između 7 i 77 godina. Radionica će se održavati četvrtkom od 17:00 do 20:00.&nbsp;Članarina iznosi 150 kuna.&nbsp;<br /> <br /> Ista radionica održava se i petkom od 17:00 do 20:00 u Čitaonici Kustošija. Iako je već krenula, novi članovi su dobrodošli.</div> <div> <br /> Upiti i prijave mogu se poslati na adresu: strip.radionica@gmail.com</div> Booksa Booksa Thu, 18 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/stripaonica http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/stripaonica Ide li vlak? <p> Je li došlo vrijeme da se pozabavimo pitanjem vlakova? Nije. Ali uskoro će kucnuti i njihov čas. Počinjemo s Transsibirskom željeznicom...</p> <p> <em>..., mens<br /> fnuggene smeltede pa vore ansigter og vore spor<br /> forsvandt i den hvide verden bag os ligesom<br /> jernbanesporene i det amadelige Sibirien</em><br /> <br /> (..., dok su se<br /> pahuljice topile na našim licima a naši tragovi<br /> nestajali u bijelom svijetu iza nas kao<br /> željezničke pruge u neizmjernom Sibiru.)<br /> <br /> <strong>Erik Stinus</strong>: <em>Poglavlje </em>(prijevod <strong>Dore Maček</strong>)</p> <p> *</p> <p> Veliki danski pjesnik u ovoj pjesmi sugerira vrijeme. On to čini deskriptivno, što ne znači da to ne čini pomoću tehnike pjesme, odnosno njezinog djelovanja na čitatelja. Govoriti o našim tragovima koji nestaju u bjelini kao pruga u Sibiru ujedno je govor o nesigurnosti memorije, odnosno o sjećanju kao stalnom prezentu, kao što je to davno, čini mi se, rekao <strong>Novalis</strong>. Doduše, postoje i drugi načini.<br /> <br /> Mogućnosti superpozicije, recimo.<br /> <br /> Takve je istraživao mladi <strong>Ezra Pound </strong>prije stotinu godina. Pjesma <em>In a Station of the Metro </em>pokušaj je u tom smjeru.<br /> &nbsp;</p> <p> <strong>In a Station of the Metro</strong><br /> <br /> <em>The apparition of these faces in the crowd:<br /> Petals on a wet, black bough.</em></p> <p> *</p> <p> Naslov ove imaginističke minijature ima važnu ulogu u pjesmi. Iako na vrhu, Pound smješta sliku pod zemlju, ispod grada, gdje će vlak projuriti i proći pored smrznutog plesa kostura podzemnog Pariza. A iskustvo čitatelja će smjestiti pjesmu u japanski imaginarij, ali i u neku od mogućih budućnosti.</p> <p> *</p> <p> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/1E4Bjt_zVJc" width="600"></iframe></p> <p> *</p> <p> Neki stari hrvatski pjesnik je u pjesmi <em>Ide vlak </em>zapjevao: <em>Ide vlak.</em> Kasnije je dodao <em>ide vlak</em>.<br /> <br /> I to je istina. Krenuo je prije dvjesto godina, a možda će ići još neko vrijeme. Iako vjerojatno neće.<br /> <br /> U međuvremenu je pokupio putnike koji su u njemu zamijenili zločine, baš kao i ljude koji su se zahvaljujući zločincima našli u vagonima u kojima nisu htjeli biti.<br /> <br /> Godina je 1939.<br /> <br /> Godina je 1940.<br /> <br /> Pokupio je rok zvijezdu i odveo je preko Sibira sredinom '70-ih. Zvijezda je na putu do Vladivostoka prelazila preko bijelih kokainskih dina, ulazila ljudima u odjeljke, a zatim pola sata kasnije izlazila iz njih.<br /> <br /> <strong>Gustave Flaubert </strong>je mnoge stvari nalazio problematičnima, ali u njemu su posebnu jezu izazivali vlakovođe.</p> <p> *</p> <p> Godina je 1995.&nbsp;</p> <p> Neki kažu da je rat završio. Vlak je na Kaptolskom kolodvoru pokupio Predsjednika i njegovu svitu i krenuo putem slobode. Prolazio je krajevima. Istim onim zelenim regijama koje je osamdesetak godina ranije opisivao <strong>Dezső Kosztolányi</strong> kada je putovao iz Pešte prema Rijeci. No tada je Kosztolányi opisivao seljake koji su se na sekundu pojavljivali u njegovom nestalnom vidokrugu. Takve opise putnici <strong>Vlaka slobode </strong>nisu zabilježili u svoje dnevnike. Vlak je putovao u budućnost.</p> <p> Kroz vlak struji propuh,<br /> sela hramaju u prolazu<br /> i oko sebe skupljaju prnje<br /> u stisnutoj ruci na grudima,<br /> čvrsto stiščući zube.</p> <p> (<strong>Erik Stinus</strong>, <em>Zaobljenost zemlje</em>)</p> <p> *</p> <p> Godina je 1941.</p> <p> *</p> <p> <em>It is Russia I have to get across, it is some was or other.</em></p> <p> (<strong>Sylvia Plath</strong>, <em>Getting There</em>)</p> <p> Moguće je nalaziti slike putovanja Sibirom u poeziji, putovanja vozom po ogromnom prostoru, bilo stvarna bilo imaginarna.&nbsp;</p> <p> *</p> <p> Jedna od snažnih pjesama prošlog stoljeća je <strong><em>Osviještenost</em></strong>, remek-djelo mađarskog pjesnika <strong>Attile Józsefa</strong>. József Attila&nbsp;(prijevod <strong>Jadranke Damjanov</strong>) ovako završava pjesmu <em>Eszmelet</em>:</p> <p> &nbsp;</p> <p> <em>Vastunál lakom. Erre sok<br /> vonat jön-megy és el-elnézem,<br /> hogy' szállnak fényes ablakok<br /> a lengedező szös-sötétben.<br /> İgy iramlanak örök éjben<br /> kivilágitott nappalok<br /> és én állok minden fülke-fényeben,<br /> én könyöklok ės hallgatok.</em></p> <p> &nbsp;</p> <p> (Uz prugu stanujem<br /> Vlakovi prolaze. Ja gledam,<br /> Letenje svijetlih okana<br /> u lelujavom kučina-mraku.<br /> Jure tako vječnom noći<br /> rasvijetljeni dani i ja u<br /> odjeljku svjetla stojim,<br /> nalakćen sam i šutim.)</p> Neven Svilar Thu, 18 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/ide-li-vlak http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/ide-li-vlak Neprofitni mediji na vjetrometini <p> Dvadeset nakladnika poslalo je javnim institucijama otvoreno pismo o teškoj situaciji hrvatskih neprofitnih medija.</p> <p> Dvadeset medijskih nakladnika poslalo je javnim institucijama otvoreno pismo o teškoj situaciji hrvatskih neprofitnih medija. Pismo je adresirano na Agenciju za elektroničke medije, Hrvatski sabor, Klubove zastupnika Hrvatskog sabora, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, Pučku pravobraniteljicu, Savjet za razvoj civilnog društva i Vladu Republike Hrvatske.<br /> <br /> Pismo potpisuju CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, CroL – Udruga za medijski aktivizam, Dom kulture Zagreb, GONG i Hrvatsko novinarsko društvo – Faktograf.hr, Hrvatski centar za radničku solidarnost, Info Zona, Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Mreža antifašistkinja Zagreb, Prostor rodne i medijske kulture K-zona, Udruga Pogledaj.to, Udruga Radio Student, Udruga Slobodni Filozofski, Udruga za feminizam i kulturu Muf, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Udruga za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija Tris, Udruga za promicanje kultura Kulturtreger – Booksa.hr, Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije „Lupiga – svijet kroz obične oči", Udruga za promicanje vizualnih umjetnosti i kulturnu djelatnost – Vizkultura i Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac – POLKA.<br /> <br /> Prenosimo pismo u cijelosti:</p> <p> <br /> "Poštovani,</p> <div> obraćamo vam se kako bismo još jednom upozorili na tešku situaciju u kojoj se nalaze neprofitni mediji u Hrvatskoj, posebice posljednje dvije godine. Neprofitni mediji izbačeni su iz Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2016. i 2017. godinu, koju donosi Vlada RH, a 2016. godine ukinut je Program bespovratnih potpora, što nije „slučajnost" ili „greška" bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, nego dio medijske politike HDZ-ovih vlada. Financiranje neprofitnih medija ni na koji način nije predviđeno za 2018. godinu, što potvrđuje i prijedlog državnog proračuna za ovu godinu, ali i nacrt nove Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću.<br /> &nbsp;</div> <div> Neprofitni mediji ostali su tako bez jedine institucionalne podrške, koja, iako nije bila velika, jest značajno pridonijela razvoju tih medija i profesionalnom radu novinara/ki (istodobno su komercijalni privatni mediji dobili, kroz razne olakšice i poticaje, više od 160 milijuna kuna). Program financiranja tada je ukinut pod izgovorom netransparentnosti natječaja te je obrazloženo kako će se neki vid institucionalnog financiranja nastaviti kada se usvoji medijska strategija i dodatno definira što su mediji trećeg sektora. Novopostavljena ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nekoliko je puta u posljednjih godinu dana najavljivala donošenje medijske strategije i raspisivanje natječaja za medije zajednice, no to se još nije dogodilo. S obzirom na prvotne najave ministrice kulture, vjerovali smo da će doći do skore realizacije najavljenoga, kako strategije tako i natječaja za medije zajednice.</div> <div> <br /> U međuvremenu, jedini preostali vid financiranja neprofitnih medija, i to programski, a ne institucionalni, jest kroz Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije. Riječ je o potporama male vrijednosti, koje su dostupne samo za dvadeset nakladnika neprofitnih elektroničkih publikacija, u ukupnom iznosu od tri milijuna kuna. Napominjemo kako je samo za komercijalne lokalne televizije i radija putem AEM-a isplaćeno oko 36 milijuna javnih kuna iz Fonda za poticanje pluralizma koji, prema Europskoj uniji, uopće ne bi smio služiti komercijalnim medijima. Valja reći i kako je samo jedna od tih televizija većinski javna i da je čak 90 od oko 130 radijskih stanica u većinskom privatnom vlasništvu.</div> <div> <br /> Iako je priprema za raspisivanje natječaja Mediji zajednice iz Europskog socijalnog fonda u iznosu većem od 30 milijuna kuna krenula 2015. godine, od početka je čitav proces bio problematičan i netransparentan. Konkretno, radna skupina za izradu natječaja oformljena je prošle godine na vrlo suspektan način jer na službenim stranicama Ministarstva nema ni traga informaciji o njezinu formiranju, sastavu, raspisanom pozivu za potencijale članove, načinu rada, zadaćama, zapisnicima sa sjednica ili bilo čemu sličnom. Svaka je aktivnost stala nakon prigovora člana Saše Lekovića, predstavnika i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND), da nije dobro raditi bez kriterija izbora članova skupine i pravilnika o njezinu radu.</div> <div> <br /> Glavni argument ministrice kulture Obuljen Koržinek o tome zašto natječaj za medije zajednice još nije raspisan je da ne postoji njihova usuglašena definicija te da u razradi natječaja ne može biti nikakve distinkcije između komercijalnih i neprofitnih medija. Podsjećamo kako je Europski parlament usvojio Rezoluciju o medijima zajednice još 2008. godine, prema kojoj su mediji zajednice definirani kao „neprofitne organizacije odgovorne zajednici kojoj služe" i „čija neprofitna priroda znači da je njihov primarni cilj angažirati se oko aktivnosti javnog ili privatnog interesa bez ikakvog komercijalnog ili monetarnog profita".&nbsp;</div> <div> <br /> Želja da se u raspodjelu sredstava osiguranih od ESF-a za medije zajednice uključi i dio medija čiji su nakladnici trgovačka društva zbog formalnih je razloga neprovediva s obzirom na određenja medija zajednice uspostavljena spomenutom Rezolucijom EP-a.&nbsp;</div> <div> Naglašavamo i da neprofitni mediji sve eventualne viškove prihoda preusmjeravaju natrag u proizvodnju, dok komercijalni mediji rade za profit koji umjesto u proizvodnju mogu isplaćivati po potrebi. Stoga je u potpunosti jasno kako korisnici sredstava ESF-a nipošto ne mogu biti komercijalni mediji.</div> <div> <br /> Oklijevanje s raspisivanjem natječaja za spomenuta sredstva uzrokuje sve teže uvjete rada postojećih neprofitnih medija (i neprofitnih nakladnika elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača radijskog i audiovizualnog sadržaja), s daljnjim odljevom novinara, nemogućnošću angažiranja novih suradnika, množenjem tehničkih poteškoća... Smatramo da se odgađanje raspisivanja natječaja događa upravo s ciljem urušavanja postojećih neprofitnih medija.</div> <div> <br /> Antidemokratski politički procesi u Hrvatskoj imaju izražen medijski aspekt te unutar dominantnog nacionalističkog narativa dolazi do gušenja medijskog pluralizma kao neizostavne pretpostavke demokracije. U našem medijskom prostoru sve više dominiraju mediji koji zazivaju neofašizam i klerikalizam te kršenje rodnih i manjinskih prava za koja smo do prije nekoliko godina smatrali da predstavljaju ireverzibilni civilizacijski doseg.</div> <div> <br /> Vidljivo je, dakle, kako u Hrvatskoj općenito postoji tendencija sužavanja prostora za profesionalno, istraživačko i kritičko novinarstvo te se ide u smjeru daljnje pasivizacije medija i pretvaranje struke u primarno amatersko i volontersko djelovanje. Javni interes pokušava se zamijeniti sintagmama javnog djelovanja, a novinarski rad neutralizirati i lišiti odgovornosti za ispunjavanje primarne svrhe profesije – informiranja i djelovanja u javnom interesu.&nbsp;</div> <div> <br /> Bojimo se da je krajnji cilj jednogodišnjeg „domišljanja" što bi bili „mediji zajednice" – čekanje na istek roka za raspisivanje natječaja i vraćanje sredstava ESF-u.&nbsp;</div> <div> <br /> S obzirom na sve navedeno, zahtijevamo od Odbora za informiranje, informatizaciju i medije da što prije sazove sjednicu o neprofitnim medijima i donese zaključak o nastavku financiranja neprofitnih medija, a isto tražimo i od Savjeta za razvoj civilnog društva. Također, zahtijevamo da se što prije raspiše i provede natječaj Mediji zajednice i javnost uključi u sam proces te da se u skladu s europskim praksama za potrebe natječaja definiraju mediji zajednice, pri čemu inzistiramo na jasnoj distinkciji između neprofitnih i komercijalnih medija."</div> Booksa Booksa Wed, 17 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/neprofitni-mediji-na-vjetrometini http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/neprofitni-mediji-na-vjetrometini Laureat 'Nagrade Anđelko Novaković' <p> Nagradu za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama mlade autorice/autora dobio je Željko Božić.</p> <div> <strong>Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu </strong>objavila je novog laureata <strong>Nagrade Anđelko Novaković </strong>za neobjavljenu zbirku pjesama mladog autora/autorice.<br /> &nbsp;</div> <div> Nakon provedenoga javnog natječaja, na koji je pristiglo 90 zbirki pjesama, prosudbeno povjerenstvo za dodjelu Nagrade (u sastavu: <strong>Ervin Jahić</strong>, <strong>Davor Šalat </strong>i <strong>Dobrila Zvonarek</strong>) jednoglasno je odlučilo da se Nagrada Anđelko Novaković za 2017. godinu dodijeli pjesniku <strong>Željku Božiću </strong>za zbirku pjesama <strong><em>Mir utrobe i neki promišljaji</em></strong>.<br /> &nbsp;</div> <div> Osim nagrađenoga pjesničkog rukopisa, prosudbeno povjerenstvo pohvalilo je rukopise <em>Inače volim more</em>&nbsp;<strong>Branimira Dropuljića</strong>, <em>Apofonije kulture</em>&nbsp;<strong>Jasmine Bosančić</strong>, <em>Razglednica od soli</em>&nbsp;<strong>Borisa Kvaternika </strong>i <em>Istina, ne laž</em>&nbsp;<strong>Kristine Silaj</strong>.<br /> &nbsp;</div> <div> Nagrada se sastoji od objavljivanja zbirke pjesama, plakete i novčanog iznosa u visini od 10.000,00 kn.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada Anđelko Novaković nosi ime uglednoga pjesnika, esejista i književnoga kritičara, koji je svojim predanim radom zadužio hrvatsku književnost i kulturu u cjelini. Utemeljena je s namjerom poticanja pjesničkoga stvaralaštva i nagrađivanja vrijednih književnih ostvarenja mladih pjesnika.</div> Booksa Booksa Tue, 16 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/laureat-nagrade-andjelko-novakovic http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/laureat-nagrade-andjelko-novakovic Tekst od žute cigle <p> Roman 'Calypso' Ognjena Spahića svjesno je očišćen od ideoloških slojeva kako bi se bavio samom književnošću.</p> <div> Postoje knjige koje vas prosto teraju da se zapitate o prirodi književnosti danas. Bez obzira na svoju vrednost koja može da varira, bez obzira na obim, one su tu da vas podsete da je literatura autonomna ljudska delatnost i da ona mora da ima neku sebi svojstvenu svrhu, potpuno različitu od drugih pojavnosti ljudskog duha. Kao što se muzika iskazuje tonovima i uživa u najudaljenijoj mogućoj zavisnosti od konteksta (ne kažem da je nema, ali ako ste lišeni predznanja o autoru i epohi, onda zaista možete samo da se prepustite manjem ili većem uživanju), ili apstraktno slikarstvo koje na posmatrača deluje bojom, oblikom i teksturom, tako mora da postoji i narativnost koja pokušava da bude samodovoljna, da bude dekontekstualizovana do maksimuma. To je izuzetno teško, zapravo nemoguće, ali u tome je čar.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, jezik je opaka igračka. On osim zvuka nosi i značenja, a njegovo ulančavanje u diskurs ih dodatno komplikuje. On je, pritom, zajednički svim ljudskim delatnostima (inherentan je mišljenju), od prirodnih nauka preko humanistike do umetničkih oblikovanja – poetskog i proznog (u svim rodovima, vrstama i žanrovima). U romanu ta polifonost jezika dolazi naročito do izražaja, o tome ubedljivo i sasvim dovoljno govori <strong>Bahtin</strong>. Ono što mi je trenutno bitno jeste da mnogo pre nego što steknemo čitalačke kompetencije, mi koristimo jezik, a taj se razmak od znanja do korišćenja povećava i više kad pomislite na kompetencije koja nam pomažu da se krećemo kroz književno polje i umetničke tekstove – rečju mnogo kasnije naučimo to nego što naučimo da govorimo, čitamo i pišemo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I sad zamislite sve te nanose, naplavine koje nosimo sa sobom i kojih se jednostavno nije moguće rešiti u trenutku kad sednete pred roman koji će, makar u jednakoj meri, pokušati da vam skrene pažnju na način na koji je napisan, na jezik i stil, kao i na ono o čemu govori. Roman koji, da se tako izrazim, odustaje unapred od svoje romanesknosti da bi postao ono što ću za ovu priliku da nazovem 'čistom književnošću'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dužan sam još jednu ogradu. Ništa čisto ne postoji kao proizvod ljudskog delanja, a kamoli mišljenja. Svaka potreba za 'čistotom' bilo koje vrste vodi u fašizam. Stoga bih voleo da budem shvaćen kao neko ko uslovno koristi pojmove, ko se njima igra u svrhu provokacije, u nadi da će tako stvari biti jasnije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da ne okolišim više, radi se o romanu <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/calypso" target="_blank"><strong><em>Calypso</em></strong></a> <strong>Ognjena Spahića</strong>. Radi se o još nekim (<a href="https://www.partizanskaknjiga.com/knjige/srebrna-magla-pada-srdjan-srdic" target="_blank"><strong><em>Srebrna magla pada</em></strong></a> <strong>Srđana Srdića</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/galerija-likovnih-umjetnosti-u-osijeku" target="_blank">romanima <strong>Luke Bekavca</strong></a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/criticize-this-409/criticize-this-bog-nece-pomoci" target="_blank">pripovetkama <strong>Marka Pogačara</strong></a> i <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-21-neven-usumovic" target="_blank"><strong>Nevena Ušumovića</strong></a>), ali neka nam crnogorski autor i njegov ovogodišnji tekst budu u fokusu.<br /> <br /> Najpre ćemo se kao čitalac suočiti s nečim što je prilično nekarakteristično za današnje vreme, a to je odsustvo uputstva za čitanje. Bez obzira što ono eksplicitno ne postoji ni za jedan tekst, a na mestima na kojima se javlja odmah morate da bude sumnjičavi, Spahićev roman ide u ekstrem. On je napisan bez pasusa. O poglavljima da ne govorimo. Dakle kao da je ceo izliven iz jednog komada. Bez i najmanje pauze, bez cezure u tkanju. Jedino što je koliko-toliko olakšavajuća okolnost je da su dijalozi stavljeni u kurziv, sve ostalo teče u dahu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao čitalac vi, dakle, nemate nikakav alat ni uputstvo da se snađete u tekstu, nego ste primorani da u njega zaronite i da, ako imate sreće, izronite nakon 626 strana, idealno u jednom dahu. Čemu ovakav odnos prema mogućnosti komunikacije, odnosno čemu njeno apriorno osujećenje? Ovo je jedna od odlika koju 'čista književnost' ima – davanje prednosti čitaocu i nezainteresovanost za slučajnog kupca. Za onog ko bi jednostavno ušao u knjižaru i kupio knjigu na prvi pogled, za onog ko još ima vremena da uđe u prostor namenjen dijalogu s knjigama, njihovom pipanju, mirisanju, zagledanju, čituckanju stranice ili dve i na osnovu toga donošenja odluke da li knjigu kupiti. Prema kupcima je <em>Calypso </em>nemilosrdan jer ne pravi nikakve kompromise. <em>Calypso </em>ne podleže modi, on ne zavodi, nije roba u onom smislu u kojem se danas sve pretvorilo u odnos trgovine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istovremeno ovo odustajanje od tržišnog modela (ma kako ova sintagma ograničeno i glupo zvučala u postjugoslovenskim uslovima) opravdano je ne samo grafičkim oblikovanjem teksta, već i sadržajem. Premda se radi o gotovo čistom primeru porodičnog romana, u rangu <strong>Mannovih <em>Buddenbrookovih</em></strong>, on ne boluje od preterane ideologizacije, od banalnosti sociologije (hvala <strong>Srđanu Srdiću</strong>), od potrebe za neograničenošću kontekstualizacije u smislu 'tako je to kod nas', ili 'ovo je slika sveta/društva'. Ne, <em>Calypso </em>nipošto nije samo slika društva, niti pojedinca u današnjem svetu, nikakvog <em>condition humaine </em>iz druge decenije 21. veka, mada bi i to mogao da bude. Tekst je svesno očišćen od ideološkog koliko je to moguće, a šta ćemo mu mi doneti, to zaista samo naš problem.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> On će se, za sebe, svojski potruditi da ga za naše ideologije bude baš briga jer literatura je sazdana od jezika i interteksta, a ne od života i ideologija, ma koliko to zvučalo anahrono u našem preideologizovanom svetu koji je, gle paradoksa, deideologizovan, lišen onoga što bi bilo kvalitetno, umno, bilo kakvo, kvragu, promišljanje sveta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom smislu nema u <em>Calypsu </em>nikakvih odgovora, nema čak ni pitanja, posebno ne takozvanih pravih pitanja koja zahtevaju da se zamislimo nad mogućim odgovorima. Ovakav izbor koji autor svesno čini samo nastavlja tamo gde su stala <strong><em>Hansenova djeca</em></strong>, roman koji je Spahića proslavio, a koji je svesno propustio da komentariše zlo u bivšoj Jugoslaviji, premda mu je to narativna situacija itekako omogućavala. Ta vrsta suzdržanosti je zadivljujuća i u <em>Calypsu</em>. Ona svedoči upravo o pokušaju, po mom mišljenju uspelom, da se literatura bavi literaturom, da se, neko bi rekao, autistično zagleda u sebe. Međutim, nakon svih post- i -izam pokreta, možda bi trebalo da se vratimo na neke osnovne vrednosti, na tekst kao čisto uživanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Povest ispripovedana u <em>Caliypsu </em>pripada porodici Dedijer, odnosno poslednjem članu njene plemenite loze, Martinu kojeg na početku romana zatičemo s masnim užetom u rukama, spremnog da se liši života. Sve od tog trenutka predstavlja zapravo njegov dijalog sa samim sobom, istina ispripovedan kroz više perspektiva, a ne samo njegovu. Drugim rečima, sve ono što se u romanu sižejno nalazi zapravo staje u fabulu od nekolicine minuta, maksimalno sati. Motivi koji se pojave u prvih stotinu stranica nakon toga se variraju, šire po principu koncentričnih krugova i roman zahvata sve šire područje kako po horizontali (odrednice vremena i mesta) tako i po vertikali (odrednice unutrašnjeg sveta, najpre Martinovog, a zatim i njegovog oca Maksima, majke Marije, babatetke Natalije i ostalih likova).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lajtmotivski signali, razbacani po tekstu, pomažu da se stekne pojam o jednom životu, manje-više izgubljenom, no svakako slojevitom i nadasve tužnom, na onaj način na koji je svaka egzistencija zapravo tužna, jadna ili jalova jer je unapred osuđena na patnju. Interesantno je primetiti kako 'čista književnost' zapravo podrazumeva suočenje sa egzistencijom u njenoj suštinskoj otuđenosti i nemogućnosti komunikacije (kako kod Spahića tako i kod Srdića ili Bekavca), kako je jedina radost držanje u ruci izgrebanog modela broda Calypso, te u kojoj to meri podseća na čuveni <em>rosebud </em>iz <strong><em>Građanina Kanea </em>Orsona Wellesa</strong>.</div> <div> <br /> I možda su u romanu, makar meni, najprisutnije intertekstualne veze bile filmske, najpre one iz dela <strong>Živka Nikolića</strong>. Verovatno zbog vrhunski izrađenog kontrasta između sveta koji vidi (i predstavlja npr. Maksim Dedijer) i onog okamenjenog, plastificiranog poput grobljanskog cveća (koji predstavlja njegova tetka Natalija negde duboko u crnogorskom selu). Ali ovo ne treba shvatiti kao poziv na tumačenje odnosa unutar tradicionalno patrijarhalnog društva, nipošto, treba se prosto prepustiti Spahićevom majstorstvu nizanja rečenica, njegovom toku asocijacija i metonimijskog povezivanja stvari, onome što predstavlja naizgled slobodnu igru teksta koji se pred nama odvija poput filmske trake ili puta od žute cigle.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije ova asocijacija na <strong><em>Čarobnjaka iz Oza </em></strong>slučajna. Naime, kako je <strong>L. Frank Baum </strong>pokazao, nema ničega iza. Sve ono što očekujemo, ono za čim tragamo je tu pred našim nosem, samo treba da vidimo. Upravo je to ono što je bitno za roman <em>Calypso</em>, ali i za Spahićevo stvaralaštvo u celini: ne treba tragati za skrivenim porukama, zavirivati iza reči, učitavati mudrosti, niti velike ideje. Treba se prepustiti tekstu onakvom kakav jeste, njegovim virovima, slapovima i kaskadama. Sve ono što donesete u njega on će istrpeti, ali najpre pustite da vas nosi. Obećavam da nećete zažaliti.<br /> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/8xNSjkUOA0A" width="600"></iframe></div> Vladimir Arsenić Tue, 16 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/ognjen-spahic-calypso http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/ognjen-spahic-calypso Nađi se u prozi 2018. <p> Otvorene su prijave za radionicu kreativnog pisanja pod vodstvom Milene Benini. Rok za prijavu: 26.1.2018.</p> <div> Otvorene su prijave za radionicu kreativnog pisanja <strong><em>Nađi se u prozi</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na radionici polaznici prolaze kroz osnovne tehnike pisanja i karakteriziranja likova, odabir naslova, rješenje zapleta, raspleta i kraja, te specifičnosti pojedinih žanrova i poslovnu stranu pisanja (gdje i kako objavljivati te što očekivati od karijere pisca u Hrvatskoj). Uz samu teoriju žanrovske književnosti polaznici će kroz niz spisateljskih vježbi, analiza i čitanja moći pronaći svoj put u spisateljskim vodama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Voditeljica radionice je književnica <strong>Milena Benini</strong>. Ona je diplomirala komparativnu književnost i engleski jezik na sveučilištu u Oxfordu. Kao prevoditeljica i urednica surađivala je s brojnim domaćim i stranim nakladničkim kućama i institucijama. Radila je kao predavačica u Zagrebačkom centru za poduku. Priče i članke objavljuje u brojnim domaćim i stranim časopisima. Dobitnica je pet nagrada SFera. Roman <strong><em>Svećenica Mjeseca </em></strong>bio je u finalu za tportalov roman godine 2015.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radionica se održava u Centru za kulturu Trešnjevka. Fond sati je 40 građanskih sati. Rok za prijavu je <strong>26.1.</strong>, radionice počinja 1.2. i održava se četvrtkom od 18:00 do 20:00. Cijena je 1.000 kuna. Za sve dodatne informacije i predbilježbe valja se javiti na adresu: novastranica1@gmail.com.<br /> <br /> Organizator radionice je&nbsp;<strong>Udruga Nova stranica Zagreb</strong>.</div> Booksa Booksa Tue, 16 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nadji-se-u-prozi-2018 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nadji-se-u-prozi-2018 Nagrada 'Višnja Machiedo' 2018. <p> Nagrada Hrvatskog PEN centra dodjeljuje se za najbolje književno-esejističko djelo godine. Rok za prijavu: 31.1.2018.</p> <div> <strong>Godišnja nagrada Višnja Machiedo </strong>dodjeljuje se za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u produkciji nakladnika registriranih u Republici Hrvatskoj i objavljeno u razdoblju od 15. prosinca 2016. do 15. prosinca 2017. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedloge za dodjelu nagrade mogu podnositi građani Republike Hrvatske, javni i drugi djelatnici u kulturi, udruge i druge pravne osobe u kulturi, ustanove u kulturi i ostale pravne osobe koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlog za dodjelu Nagrade treba biti pismeno obrazložen. Obrazloženje prijedloga mora sadržavati osnovne podatke o autorici/autoru, odnosno koautorima predloženim za dodjelu Nagrade, te obrazloženje razloga za dodjelu Nagrade. Knjige (5 primjeraka) se šalju na adresu Hrvatskog PEN centra (Basaričekova 24, 10 000 Zagreb), a rok za predaju je <strong>31.01.2018.</strong> (u slučaju dostave na adresu – od&nbsp; 9 do 14 sati).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Hrvatski PEN centar ustanovio je 2013. godine Nagradu Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku. Nagradu su dosad primili <strong>Ingrid Šafranek </strong>(<em>Bijela tinta</em>), <strong>Viktor Žmegač </strong>(<em>Europa x 10</em>), <strong>Renata Jambrešić Kirin</strong> (<em>Korice od kamfora</em>) i <strong>Morana Čale </strong>(<em>O Duši i tijelu teksta: Polić, Kamov, Krleža, Marinković</em>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada Višnja Machiedo sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i plakete.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ocjenjivački sud čine <strong>Tomica Bajsić</strong>, <strong>Nadežda Čačinovič</strong>, <strong>Mladen Machiedo</strong>, <strong>Tonko Maroević </strong>i <strong>Sibila Petlevski</strong>, a dobitnik/ca nagrade biti će proglašen/a 27.03.2018. godine – na rođendan Višnje Machiedo.</div> Booksa Booksa Mon, 15 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-visnja-machiedo-2018 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-visnja-machiedo-2018 Nin za 'Luzitaniju' <p> Laureat Ninove nagrade za najbolji srpski roman godine je vizualni umjetnik i književni debitant Dejan Atanacković.&nbsp;</p> <p> Ovogodišnji laureat nagrade <strong>časopisa Nin </strong>za najbolji srpski roman godine je <strong>Dejan Atanacković </strong>za roman <a href="https://besnakobila.wordpress.com/nasi-autori/519-2/" target="_blank"><strong><em>Luzitanija</em></strong></a>.<br /> <br /> O nagradi je odlučio žiri (u sastavu: predsjednik&nbsp;<strong>Božo Koprivica</strong>,&nbsp;<strong>Tamara Krstić</strong>,&nbsp;<strong>Mihajlo Pantić</strong>,&nbsp;<strong>Zoran Paunović&nbsp;</strong>i&nbsp;<strong>Jasmina Vrbavac</strong>). Uz pobjednički roman, u samom finalu izbora našli su se&nbsp;<strong>Jovica Aćin</strong>&nbsp;(<em>Srodnici</em>),&nbsp;<strong>David Albahari</strong>&nbsp;(<em>Danas je sreda</em>),&nbsp;<strong>Mira Otašević</strong>&nbsp;(<em>Gorgone</em>) i&nbsp;<strong>Srđan Srdić</strong>&nbsp;(<em>Srebrna magla pada</em>).<br /> <br /> <em>Luzitanija</em>, zamišljena kao utopijski roman, priča je o beogradskoj psihijatrijskoj bolnici tijekom Prvog svjetskog rata koja se nalazila u zgradi poznatoj kao Doktorova kula.&nbsp; Dejan Atanacković (1969.) je sveučilišni profesor vizualne umjetnosti i kulture u Firenzi i Sieni. Kao vizualni umjetnik, od '90-ih postavlja samostalne izložbe i kustoske projekte. <em>Luzitanija </em>mu&nbsp;je prvi roman. Izdavač romana je <strong>Besna kobila</strong>.</p> Booksa Booksa Mon, 15 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nin-za-luzitaniju http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nin-za-luzitaniju U tunelu usred mraka <p> Predrag Lucić bavio se crnim političkim temama kojima se nitko nije htio baviti, ali tako da smo ga svi htjeli čitati.</p> <div> Skoro svaki put kad krenem pisati <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar" target="_blank">urednički komentar</a> imam osjećaj da se spuštam u septičku jamu. Jednom pišem o apsurdnom rezanju javnih budžeta za kulturu, jednom o napadu desničara na kulturna događanja, jednom o propasti književnog tržišta... Ne volim pisati o crnim i ružnim temama, ne uzbuđuje me kopanje po <em>excel </em>tablicama <strong>Ministarstva kulture </strong>ili desničarskim uvredama po Internetu, ali mislim da, ako želimo nekad živjeti u boljem društvu, o tome ne treba šutjeti nego treba govoriti otvoreno, izravno i bez ograde. Tu mi je vjeru, između ostalog, usadio i tjednik <strong><em>Feral Tribune</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gadni događaj kojim se ovaj put moram baviti <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/greatest-shit" target="_blank">smrt je <strong>Predraga Lucića</strong></a>, velikog novinara, pisca i čovjeka, suosnivača <em>Ferala</em>, autora koji je veći dio svoje karijere posvetio upravo kopanju po sranjima koja su se govorila i radila u Hrvatskoj 1990-ih naovamo. Lucić je svoj pjesnički talent i neizmjernu energiju podredio pretraživanju, izdvajanju i ismijavanju najgorih hrvatskih sramota. I od toga je stvarno znao napraviti pitu: tekstovi koje je pisao za <em>Feral Tribune </em>i objavljivao u svojim knjigama nisu samo duhoviti prilozi i dobar uvid u recentnu hrvatsku povijest, nego su i vrhunska politička književnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A pisati političku književnost vrlo je teško i mnogi pokušaji završe neuspješno, bilo jer angažirani tekstovi djeluju usiljeno, bilo jer širi krug ljudi naprosto ne mari što određeno književno djelo ima za reći o dnevnoj politici. Prošlog utorka <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/igor-stiks-rezaliste" target="_blank"><strong>Ivan Tomašić </strong>je na primjeru <strong>Štiksovog <em>Rezališta </em></strong></a>pokazao kako iznošenje 'ispravnih' političkih vrijednosti ne čini nužno dobru (političku) književnost, a <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/ognjen-spahic-calypso" target="_blank"><strong>Vlada Arsenić </strong>piše</a> o&nbsp;"majstorskom" romanu <strong><em>Calypso </em>Ognjena Spahića </strong>čija je vrlina i što "ne boluje od preterane ideologizacije, od banalnosti sociologije, od potrebe za neograničenošću kontekstualizacije u smislu 'tako je to kod nas', ili 'ovo je slika sveta/društva'." U razgovorima s gošćama <strong>Revije malih književnosti</strong>, pak, <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/knjizevnost-mi-je-bijeg-od-politizirane-svakodnevice" target="_blank">libanonska prozaistica <strong>Sahar Mandour </strong></a>i <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/intervju-asmaa-azaizeh" target="_blank">palestinska pjesnikinja <strong>Asmaa Azaizeh </strong></a>otkrile su da koriste pisanje knjiga za bijeg od potpuno politiziranog jezika svakodnevice. Ti primjeri pokazuju nam da dobra i poticajna književnost ima potpunu slobodu ne baviti se svojim neposrednim političkim kontekstom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I Lucić je kao talentirani pjesnik i diplomirani kazališni redatelj imao slobodu i priliku odmaknuti se od svakodnevnih gluposti koje su tada, krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, doista bile uznemirujuće. Međutim, jednom kad je <em>Feral Tribune </em>pokrenut, Lucić je napustio kazalište i posvetio se novinarstvu. Zašto? "Pa ne rade se novine iz lagodnosti, iz optimalnih uvjeta, iz rezultata ispitivanja tržišta... <a href="http://lupiga.com/vijesti/intervju-predrag-lucic-tudjman-nije-shvatio-da-se-sa-srpskim-sovinistima-sprdamo-zbog-onoga-sto-im-je-zajednicko-s-hrvatskim-i-sa-svim-ostalim-sovenima" target="_blank">Rade se iz ludila koje je dokazano najpametnije pogonsko sredstvo.</a>"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz ludilo, Lucić je imao i druge potrebne vrline koje su činile njegovu političku književnost dobrom i efektnom. S jedne strane, tu je nevjerojatna dosljednost u odluci da se bavi konkretnim događajima i izjavama, makar to značilo da zajedno s <strong>Borisom Dežulovićem </strong>mora svaki tjedan iščitati sve tiskovine '90-ih u potrazi za silnim javno izgovorenim glupostima. S druge strane, tu je lakoća pisanja o teškim temama koja se odrazila u briljantnom humoru i igranju s formom popularnih, 'apolitičnih' pjesama. Time je Lucić svoje pjesme činio široko prepoznatljivima i humorno pitkima, a istovremeno bi nam u poznatu melodiju 'podvalio' najcrnje i najteže društvene traume. Naposljetku, tu je njegova odluka da svoje pjesme ne plasira prvenstveno putem knjiga, nego da ih uklopi u društveno kritičke novine kao što je <em>Feral</em>. Ta mu je pozicija proširila čitateljski doseg, ali i povećala pritisak da tekstove i fore producira u velikom broju s kratkim rokom za brzu upotrebu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukratko, Predrag Lucić mogao je ne pisati o dnevnoj politici i opet biti vrhunski umjetnik, što je i pokazao u svojim pjesničkim zbirkama <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-ljubavnici-iz-verone" target="_blank"><strong><em>Ljubavnici iz Verone</em></strong></a> (2007.) i <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/luciceva-pocast-splitskim-redikulima-i-ludacima-20121214" target="_blank"><strong><em>Mjesec iznad Splita</em></strong></a> (2012.) u kojima je duhovito i melankolično obradio mitove o veronskoj ljubavi i splitskom gradu kroz pjesmopriče o zaljubljenim turistima u Veroni i splitskim redikulima. (<em>Ljubavnici&nbsp;</em>se mogu čitati na <a href="http://sveske.ba/en/content/ljubavnici-iz-verone" target="_blank">web stranici <em>Sarajevskih sveski</em></a>.) U tim je zbirkama Lucić pokazao jednako duhovitu, ali više lirsku i emocionalnu stranu svog pisanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Srećom imao je specifični talent, veliku volju i hrabrost da svoje pisanje, formu i sadržaj podredi misiji da ljudima približi društveno bitne teme. Pritom je pisao s takvom lakoćom, guštom i talentom da se njegovi tekstovi nikad nisu činili kao prazan poligon za ekspliciranje određenih vrijednosti ili kao težak vapaj nad gorkom sudbinom. Bavio se temama kojima se nitko nije htio baviti, ali tako da smo ga svi htjeli čitati. Svakog tjedna skakao je ne u septičku jamu, nego u bazen najgoreg nacionalističkog crnila i plivao sa smiješkom na licu. Zato smo se i mi, uronjeni u isto crnilo, mogli smijati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lucić je s kolegama (ponajprije Borisom Dežulovićem i <strong>Viktorom Ivančićem</strong>)&nbsp;mnogima od nas pomogao da shvatimo koliko je prokleto ludo društvo u kojem živimo, a pritom je pružio utjehu i nadu da u toj ludoj kući nismo sami, da se uvijek možemo cerekati u lice mraku – mraku kraja 1980-ih, nacionalističkih 1990-ih, tranzicijskih 2000-ih i dezorijentiranih 2010-ih. I konačna snaga njegove političke književnosti je u političkom tragu koji je ostavila – i nakon smrti autora, unatoč rastućem ludilu u Hrvatskoj i Europi, ludež će živjeti dalje.</div> Luka Ostojić Mon, 15 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/u-tunelu-usred-mraka http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/u-tunelu-usred-mraka 'Poezijom tražim svoj glas u stravičnoj kakofoniji' <p> Razgovarali smo s palestinskom pjesnikinjom Asmom Azaizeh koja je gostovala na Booksinoj 'Reviji malih književnosti'.</p> <p> <em>Razgovarali smo s&nbsp;</em><em><strong>Asmom Azaizeh</strong>,<strong>&nbsp;</strong></em><em>palestinskom pjesnikinjom i novinarkom koja živi u Haifi, gošćom Booksine&nbsp;<a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/revija-malih-knjizevnosti-sjedinjene-drzave-levanta" target="_blank"><strong>Revije malih književnosti</strong></a>.</em></p> <p> <br /> <strong>***<br /> <br /> Henrik Ibsen je prije 150 godina rekao da je zadatak pisca postavljanje pitanja, a ne davanje odgovora. Danas se takva konstatacija čini tek kao definicija iz&nbsp; jednog vremena, lelujanje čitanja. Je li 'postavljanje pitanja' uopće važno pjesnicima?</strong><br /> <br /> Pitanje pitanja me donedavno uopće nije zaokupljalo. Govorim o onoj vrsti pitanja koja se može uobličiti bez upitnika, a ako postaju pitanja u gramatičkom smislu, u pravilu dolaze uz riječ 'zašto'. To se odnosi i na prva pitanja u životu i na sve ono što se nalazi u njihovom okruženju. Mene kao pjesnikinje bi se to, pretpostavljam, ipak trebalo direktno ticati.<br /> <br /> <strong>Mislite li na fenomen pisanja, koji se može formulirati kao pitanje 'zašto pišem?'</strong><br /> <br /> Tako nekako. Mislim da me prošle godine na jednom književnom skupu netko pitao upravo to, zašto pišem. Ne znam točno što sam odgovorila, no to me ipak potaknulo da razmislim o tome što znače pitanja. Shvatila sam da je riječ o fenomenu koji se može podvesti jedino pod okvir subjektivnog. Naime, pjesnik može govoriti o tome što znače pitanja isključivo u kontekstu vlastita iskustva.<br /> <br /> <strong>Nije li to ipak nešto drugo, nešto što nema veze s užasom koji ide uz izricanje samog pitanja? Hoću reći, samo pitanje 'zašto pišem?' može biti uvijek prisutno tek kao slutnja nečeg drugog, kao izvor frustracije. Ono nije artikulirano i postavljeno svaki put kada pisac piše. Uostalom, zašto pišete?</strong><br /> <br /> Činjenica da se ne sjećam što sam točno&nbsp;odgovorila kada sam upitana zašto pišem sada može poslužiti kao odgovor na to isto pitanje. Mislim da, kako prolaze godine, čovjek sve rjeđe postavlja pitanja koja su mu se u mladosti činila ključnima. Mislim na ona pitanja koja su izvor velikog mladenačkog nezadovoljstva, o svemu onome što uzrokuje patnju mladih ljudi koji misle. Rekla bih da je to sasvim prirodna stvar, klasičan proces sazrijevanja i pomirbe sa svijetom.&nbsp; &nbsp;<br /> <br /> <strong>U tom kontekstu vi kao pjesnikinja sigurno se nalazite u posebno osjetljivoj situaciji, gotovo shizofrenoj. Rađa li to u vama otpor?&nbsp;&nbsp;</strong><br /> <br /> Mislim da znam na što ciljate. Naravno da uzrokuje otpor, i to posebne vrste. Politika i ideologija imaju toliko snažno djelovanje da se izgledi da se čovjek otrgne tom užasnom zagrljaju čine nemogućima. No bez obzira na to, ja se i dalje trudim, i to tako što se ne trudim. Isključivanje je u tom smislu poput katarze.<br /> <br /> <strong>Čitajući vaše pjesme, dakako u prijevodima. stekao sam utisak da se u njima zrcali taj pokušaj oslobođenja. Nešto kao montaža ili igra samoobmane i spoznaje, eskapizma i društvene angažiranosti, gdje je granica između jednog i drugog gotovo izbrisana.</strong><br /> <br /> To se svakako zrcali u mojim pjesmama. Mislim da je riječ o nečemu što bih mogla nazvati pjesničkim dnevnikom, koliko god to na prvu čudno zvučalo onome tko je čitao moje pjesme. Naime, eskapizam koji ste spomenuli u mom slučaju je poput pjesničke strategije. On mi omogućuje da sagledam stvari s odmakom. Gašenje televizije i prestanak čitanja novina imaju ulogu paljenja svjetla.&nbsp;<br /> <br /> <strong>Jeste li bježali od osjećaja prisile da pišete onako kako bi netko drugi htio?</strong><br /> <br /> Da, ali ne samo od toga. Pobjegla sam od svijeta kako bih došla do sebe u svijetu. Ne govorim ni o kakvoj originalnosti ili sudbini pjesničkog poslanja, već naprosto o nužnosti pronalaska vlastitog glasa u stravičnoj kakofoniji. Ona je uzrok miješanja istine i laži. Stvari se više ne mogu odvojiti, nestaje mogućnost jasne definicije.<br /> <br /> <strong>Jeste li doživjeli kritike zbog toga?</strong><br /> <br /> Naravno da jesam, ali moram reći da me uopće nije briga. Također, najviše će vas u takvom slučaju kritizirati upravo oni koji će vaše pjesme najmanje čitati. Takve ljude poezija najmanje zanima. Njima je književnost poput pukog alata, toljage u službi ideologije. Ali, kao što rekoh, nije me briga. Ti ljudi će uvijek biti tek kao buka koju valja utišati, buka koja zapravo i nije stvarna. I takvih ljudi ima svugdje, u Tel Avivu kao i u Zagrebu. Među njima je i mnogo pisaca, čak i onih koji se nazivaju pjesnicima.<br /> <br /> Sad mi je u Zagrebu, primjerice, jedan lokalni pisac čestitao i značajno mi kimao glavom nakon što je saznao da sam Palestinka koja živi u Izraelu. Kao, čestitam ti na hrabrosti i na angažmanu. Pretpostavljam da je mislio na hrabrost što postojim i pišem. U svakom slučaju, smiješno, ali jednako tako i nevažno. Zato sam i oguglala na palestinske kritike zbog pomanjkanja angažiranosti. Vidjet ćemo kako će to završiti i tko će u toj igri pobijediti. Riječ je o nečemu što će živjeti još dugo nakon što svi mi nestanemo, možda do samoga kraja. Zato sam se i prikopčala na mitsko vrijeme, jer ovo historijsko je poprilično kontaminirano. Čime? Tko zna.</p> Neven Svilar Fri, 12 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/intervju-asmaa-azaizeh http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/intervju-asmaa-azaizeh VIDEO: Sjedinjene države Levanta <p> Pogledajte program 'Revije malih književnosti' u kojem su gostovali pisci Maan Abu Taleb, Asmaa Azaizeh i Adania Shibli.</p> <p> Od 5. do 10. prosinca 2017. održane su <a href="http://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti/revija-malih-knjizevnosti-sjedinjene-drzave-levanta" target="_blank"><strong><em>Sjedinjene države Levanta</em></strong></a>, zajednički program <strong>Revije malih književnosti </strong>i <strong>Human Rights Film Festivala </strong>vezan uz države Levanta (Jordan, Libanon, Palestinu i Siriju).&nbsp;Booksina Revija tako je ove godine, u svom 13. izdanju, prvi put u Hrvatskoj predstavila suvremenu književnost na arapskom jeziku. Na Reviji je gostovalo&nbsp;sedmero književnica i književnika iz Levanta te je objavljena antologija&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/tvoj-bol-je-laksi-kad-o-njemu-drugi-pricaju" target="_blank"><strong><em>Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju</em></strong></a>.<br /> <br /> U programu koji možete pogledati na snimci sudjelovali su <strong>Maan Abu Taleb</strong>, pisac i urednik rođen u Jordanu s trenutnom adresom u Londonu, <strong>Asmaa Azaizeh</strong>, palestinska pjesnikinja i novinarka koja živi u Haifi, te <strong>Adania Shibli</strong>, nagrađivana prozaistica, dramatičarka i istraživačica koja živi u Berlinu. Pisci i voditeljica <strong>Miljenka Buljević </strong>razgovarali su o njihovom radu, umjetničkom i političkom kontekstu.<br /> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/PD6UF5mIQso" width="600"></iframe></p> Miljenka Buljević Thu, 11 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-sjedinjene-drzave-levanta http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-sjedinjene-drzave-levanta Greatest shit <p> Sa žaljenjem dijelimo vijest da je preminuo legendarni novinar Ferala, veliki zajebant, pjesnik i Booksin prijatelj, Predrag Lucić.</p> <div> Sa žaljenjem smo primili i dijelimo vijest da je umro <strong>Predrag Lucić</strong>, splitski novinar, književnik, satiričar, performer, redatelj, suosnivač <strong><em>Feral Tribunea </em></strong>i Booksin prijatelj.&nbsp;</div> <div> <br /> Lucić je napravio toliko toga u svojoj karijeri, a opet ne uspijevamo biografskim crticama i sažetim riječima objasniti tko je sve bio i koliko nam je značio.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Svi ćemo ga pamtiti kao legendarnog <em>Feralovog&nbsp;</em>satiričara (u kolektivu <strong>VIVA LUDEŽ </strong>kojeg su uz njega činili <strong>Viktor Ivančić </strong>i <strong>Boris Dežulović</strong>) i kolumnista&nbsp;<em>Novog lista</em>. Vrtit ćemo snimke kabarea <strong><em>Melodije Bljeska i Oluje </em></strong>koji je deset godina izvodio u duetu s Dežulovićem. Svakako ćemo pamtiti i njegov književni rad: pokrenuo je <a href="http://www.nsk.hr/ispis-rezultata/" target="_blank">Feralovu odličnu biblioteku</a> i objavio niz pjesničkih knjiga među kojima se izdvajaju&nbsp;<strong><em>Haiku haiku jebem ti maiku</em></strong> (2003.), <strong><em>Ljubavnici iz Verone</em></strong> (2007.), <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-62-predrag-lucic" target="_blank"><strong><em>Sun Tzu na prozorčiću</em></strong></a> (2009.) i <strong><em>Gusle u magli </em></strong>(2013.) Pamtit ćemo ga na razne načine, ali uvijek sa smijehom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ostaju nam Lucićevi tekstovi, besmrtne fore, strastveni kritički angažman i <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/feral-smijeh-usred-mraka" target="_blank">feralovski smijeh slobode</a>,&nbsp;no njegova ljudska i prijateljska pojava uvijek će nam nedostajati. Vijest o njegovoj smrti spada među <em>greatest shits </em>ovog neveselog desetljeća i nerado se opraštamo od prijatelja.<br /> <br /> <img alt="" src="https://scontent.fzag2-1.fna.fbcdn.net/v/t31.0-8/26232357_1755762838063350_7487473495860240327_o.jpg?oh=a7a72f68f000edff4156ac4986c9ee34&amp;oe=5AB6F4E8" style="width: 600px; height: 422px;" /><br /> Marinko Čulić, Predrag Lucić i Viktor Ivančić u Booksi 2010.<br /> <br /> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/ZhuSdJdWjBA" width="600"></iframe></div> Booksa Booksa Wed, 10 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/greatest-shit http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/greatest-shit Finale finala <p> Pet romana ušlo je u završnicu ovogodišnjeg NIN-ovog natječaja.</p> <p> Godišnji natječaj časopisa <strong><em>NIN </em></strong>za najbolji srpski roman ulazi u napetu završnicu.&nbsp;<br /> <br /> Nakon što je žiri (u sastavu: predsjednik <strong>Božo Koprivica</strong>, <strong>Tamara Krstić</strong>, <strong>Mihajlo Pantić</strong>, <strong>Zoran Paunović </strong>i <strong>Jasmina Vrbavac</strong>) pročitao 179 pristiglih romana, odabrao <a href="https://www.blic.rs/kultura/vesti/u-sirem-izboru-za-nin-ovu-nagradu-33-romana/y8zlfxl" target="_blank">širi izbor od 33 knjige</a>, a onda i <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nin-ovih-osam-polufinalista-i-polufinalistica" target="_blank">uži izbor od 9 djela</a>, sada smo dobili finalni popis od pet najboljih romana. To su:<br /> &nbsp;</p> <ul> <li> <strong>Jovica Aćin</strong>:&nbsp;<em>Srodnici&nbsp;</em>(Laguna)</li> <li> <strong>David Albahari</strong>:&nbsp;<em>Danas je sreda&nbsp;</em>(Čarobna knjiga)</li> <li> <strong>Dejan Atanacković</strong>:&nbsp;<em>Luzitanija&nbsp;</em>(Besna kobila)</li> <li> <strong>Mira Otašević</strong>:&nbsp;<em>Gorgone&nbsp;</em>(Geopoetika)</li> <li> <strong>Srđan Srdić</strong>:&nbsp;<em>Srebrna magla pada&nbsp;</em>(Partizanska knjiga)</li> </ul> <p> <br /> Ime dobitničkog romana saznat ćemo 15.1.</p> Booksa Booksa Wed, 10 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-finala http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/finale-finala Kraj Mufa <p> Uredništvo feminističkog portala za popularnu kulturu Muf objavilo je da se portal zatvara.</p> <div> Uredništvo feminističkog portala za popularnu kulturu <strong><a href="http://muf.com.hr" target="_blank">Muf</a>&nbsp;</strong>objavilo je da se portal zatvara nakon četiri godine rada. Dva povezana razloga su izostanak javne financijske potpore i nemogućnost članica uredništva da se volonterski posvete portalu u željenoj mjeri.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U oproštajnom tekstu urednice kažu: "U pokretanje Mufa nismo ušle kao novinarke i urednice. Ušle smo jednostavno kao feministkinje i entuzijastkinje za popularnu kulturu, s mnogo ideja i želja i vizijom jednog mjesta koje je malo drugačije od ostalih. Teško je opisati koliko nam je značilo što ste nas tako brzo prihvatile, što ste nas čitale, komentirale, lajkale, šerale i govorile nam da vam je naš rad važan. (...)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naši se životi trenutno nalaze na prekretnicama, prioriteti nam se mijenjaju i zatvaranje Mufa osjećamo kao nešto logično, ali i blago nestvarno. Iako je ovo kraj Mufa, nije kraj našeg feminističkog i kritičkog rada, na internetu i šire. A Muf će i dalje biti online za sve koji ga žele čitati."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oproštajnih šest crtica i cjelokupni dosad objavljeni sadržaj portala i dalje možete čitati na <a href="http://muf.com.hr/2018/01/05/sest-crtica-uz-kraj-mufa/" target="_blank">web stranici Mufa</a>.</div> Booksa Booksa Tue, 09 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kraj-mufa http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kraj-mufa Zablude o političkoj književnosti <p> Roman 'Rezalište' Igora Štiksa ne udara čitatelja silinom jezika, motiva, pripovjednih ideja ni svijeta općenito.</p> <div> <strong>Lav Trocki </strong>je, imajući na umu takozvanu angažiranu književnost, rekao kako nepismeni stihovi ne stvaraju proletersku poeziju prvenstveno zato što nepismeni stihovi ne stvaraju <em>nikakvu </em>poeziju. Ovu bi opasku valjalo imati na umu kada se književni tekstovi ocjenjuju prema stupnju političkog angažmana i eksplicitnoj ideologiji koju pripovjedač ili likovi u pripovijestima zastupaju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U domaćem se književnom polju, nažalost, interpretativne strategije i s njima povezana valorizacija često temelje isključivo na čitanju ideologije kroz sadržaj djela. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/rezaliste" target="_blank"><strong><em>Rezalište</em></strong></a>, novi roman <strong>Igora Štiksa</strong>, u tom smislu nije nikakva iznimka. Radi se o tekstu koji svoju dobru recepciju, čini se, duguje ponajviše svojoj temi. Isto se tako i njegov autor promovira u medijski konstruirano sjecište <em>ispravnih </em>stavova i vrijednosti, što je dogmatično, isključivo i opasno za misao o književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radi se o jednostavnom tekstu banalnog, ali ideološki podobnog i podatnog sadržaja. Troje se ljudi – Vladimir i Helena sa sinom Davidom – vraća u mali balkanski grad iz kojeg su pobjegli od rata. Povratak je obilježen susretom s Vladimirovim roditeljima te njegovim bratom Igorom kojeg nitko nije vidio od rata; on je za to vrijeme radio diljem svijeta kao ratni reporter. Tema je romana potraga za identitetom kroz simbolični povratak na mjesto s kojeg je obitelj prognana. Nakon 25 godina obitelj je opet na okupu, a Igorov nenadani dolazak uvodi u priču i sapuničasti ljubavni trokut s dvojicom braće i fatalnom ženom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Što se tiče kompozicije, roman je podijeljen na dijelove kakve strogo formalne, diplomatske večere (aperitiv, kolač, digestiv itd.). Radnja se može svesti na prepričavanje ratnih i poratnih trauma, artikulaciju neuralgičnih točaka jedne sarajevske familije kojoj je rat pomogao da se raspadne. Mladi David, tinejdžer odrastao u Americi, služi kao recipijent kojem se tumači obiteljska povijest od Austro-Ugarske do nedavne tranzicije i nakon nje. Povijest je to, suvišno je i napominjati, u kojoj su muški likovi nositelji radnje, a žene majke i/ili fatalne ljubavnice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Što se tiče načina pripovijedanja, radi se mahom o urednim, korektnim rečenicama bez posebnog stilskog markiranja, o uskličnicima na pravim mjestima, potpuno izvještačenim dijalozima i očekivanim reakcijama i glasovima čiji su nositelji posve tipski i dosadni likovi. Riječju, ako bismo ovaj roman svodili na jednu sintagmu, ta bi sintagma bila – <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/dosada-knjizevne-korektnosti" target="_blank"><em>dosada korektne književnosti</em></a>. Štiks piše prozu kao što se pišu vicevi o Ivici u prilozima dnevnih novina, a čini se da im je i ciljana publika ista – srednja klasa naših Republika kojoj se još uvijek svaka priča o identitetima može prodati kao dobra književnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Navest ćemo nekoliko stilsko-motivskih primjera izostanka ikakve pripovjedne i, općenito govoreći, jezične imaginacije. U ostrašćenom razgovoru Helene i Igora, inače bivših ljubavnika, a sada šogora i šogorice, Helena izgovara sljedeće: "Napustila sam poziciju voditelja kolekcije rijetkih rukopisa..." Klement, <em>pater familias</em>, jednom zgodom u Parizu kupuje "svoje najbolje odijelo". Prodavač ga pita ima li djece. "'Da', odgovorio je Klement. 'Sinove.' Dobro se sjeća kako je osjetio ponos i zbog sinova i zbog činjenice da je to znao reći na francuskom." Zašto baš Pariz i francuski kulturološki prestiž – tekst ne otkriva. Puši se <em>Gitanes </em>bez filtera, <em>single malt </em>se nudi <em>galantno</em>, Helena se brine zbog prekratke haljine, majka-domaćica brine da joj ne zagori večera, itd. Red finih građanskih manira, malo uzrujavanja oko komplicirane obiteljske situacije, malo Igorove reporterske egzotike i evo narativne obrade problema identiteta koju je izdao renomirani domaći izdavač.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Možemo zaključiti kako je <em>Rezalište </em>slab tekst koji čitatelja ne udara silinom jezika, motiva, pripovjednih ideja ni svijeta općenito. Iako se deklarativno bavi temom identiteta, sam tekst nema nikakav identitet ni karakter. Međutim, ako pretražimo <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/igor-stiks-osjecao-sam-se-pomalo-kao-uljez-u-svijetu-knjizevnosti-foto-20170910" target="_blank">već napisano o autoru i <em>Rezalištu </em></a>i ako pročitamo, primjerice, <a href="https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/igor-stiks-pricu-rezalista-mogu-zamisliti-na-malim-ekranima/272498" target="_blank">neke intervjue</a> koje je <a href="https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/igor-stiks-iznenaden-sam-plasmanom-na-amazonovoj-listi-no-ima-puno-citatelja-koje-zanimaju-bolne-teme-iz-europske-povijesti/6505942/" target="_blank">autor dao</a>, dalo bi se zaključiti kako je tekst u najmanju ruku dobar, a da je tome uzrok baš tema koju obrađuje. Dodatan legitimitet toj interpretaciji daje i autor, što svojim riječima o tekstu, što samom svojom pozicijom u polju. Igor Štiks je profesor sa stranog sveučilišta koji se akademski bavi problemima građanstva, a nije zanemariva ni činjenica da je migrirao pred ratom. Njegov je najpoznatiji roman – <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/elijahova-stolica-6636" target="_blank"><strong><em>Elijahova stolica</em></strong></a> – slične tematike, dok je dramski tekst <strong><em>Brašna u venama</em></strong> – predstave-uspješnice Sarajevskog ratnog teatra – bio podloga za <em>Rezalište</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posljedice Štiksove pozicije u polju su sljedeće: njegovi se tekstovi ovjeravaju kao estetski vrijedni zbog ispravnih stavova koji se u njih projiciraju. Ostavimo za trenutak po strani činjenicu da <em>Rezalište </em>nema smisla čitati niti kao književni tekst da bismo uputili na veći problem – na zabludu o prirodi politike književnosti. Uvriježeno je mišljenje da je u književnosti politično ono što se suprotstavlja dominantnom diskursu. Ako je taj diskurs, recimo, diskurs desnice, kapitalizma, liberalnog neokapitalizma itd., onda će se subverzivnim u književnosti često smatrati ekspliciranje neke lijeve pozicije. Zaboravlja se, međutim, da takvo izravno suprotstavljanje vladajući diskurs dodatno legitimira, a da su prava subverzija i politika književnosti nešto drugo. <strong>Tomislav Brlek </strong>u <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/lekcije-studije-o-modernoj-knjizevnosti" target="_blank"><strong><em>Lekcijama</em></strong></a> o <strong>Virginiji Woolf </strong>piše: "Za nju su djela <strong>Jane Austen </strong>i <strong>Emily Brontë&nbsp;</strong>ključna ostvarenja u borbi za prava žena na pisanje upravo zato što ne zagovaraju feministička stajališta, već su pisana kao da su ta prava već ostvarena, pisana tako da su bila u stanju 'zanemariti predbacivanja, prijekore i obećane nagrade', ukratko potkopati konvencije vladajućeg diskursa ne izravnim sukobom koji ga samo potvrđuje, nego samom tvorbom teksta upotrebom drukčijeg sustava konvencija – i time potvrditi da je 'književnost otvorena svakome'." O sličnom je <a href="http://proletter.me/portfolio/politicnost-poezije/" target="_blank">pisao i <strong>Miklavž Komelj</strong></a>, i to iz pozicije mogućnosti književne proizvodnje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako smo silom neprilika reducirali jedan kompleksan stav na citat, poanta je jasna – ideologija književnosti nije u njenom sadržaju, nego u formalnoj obradi koja u sustavu umjetničkog teksta širi značenja u svim smjerovima (zato se književni tekst nikad ne može pročitati, nego samo čitati). To se širenje onemogućuje vezanjem teksta uz određeni kontekst, a referencijalno je zakucavanje uobičajeno kada su teme teške. Međutim, i teške se teme, kao što kaže <strong>Danilo Kiš</strong>, obrađuju u umjetničku svrhu. U <strong><em>Času anatomije </em></strong>o <strong><em>Grobnici za Borisa Davidoviča </em></strong>piše: "Jevrejstvo je i tu, kao i u mojim ranijim knjigama, samo efekat oneobičavanja. Ko to ne razume, ne razume ništa od mehanizma književne transpozicije."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako kažemo da je <em>Rezalište </em>vrijedan tekst zato što se bavi ratom, ovim ili onim političkim problemom ili temom identiteta – i dalje o njemu nismo rekli ništa važno (svakako ne presudno). U takvoj je konstelaciji ironično upravo to što se tekst uvijek bavi identitetom, ali svojim identitetom. Naglasimo i to da nema ništa loše u tome da se tekstovi čitaju na različite načine. Čitatelja ništa ne priječi da, primjerice, čita <strong><em>Plodove zemlje </em>Knuta Hamsuna </strong>kao priručnik za poljoprivredu, samo što to onda nije čitanje iz diskurzivne pozicije čitatelja književnosti, nego poljoprivrednika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugim riječima, radi se o tome da se književna djela (najčešće romani) ne čitaju kroz optiku koju ona sama uspostavljaju, nego se koriste za ovjeravanje partikularnih stavova. Ako pretpostavimo da Štiksov tekst provocira određeni tip interpretacije (nazovimo ga pragmapolitičkim), moramo imati na umu sljedeće procese. Prvo, slab roman u kombinaciji s gore opisanom pozicijom autora u polju gura interpretaciju u jednom smjeru. Drugo, čitatelj prihvaća takvu interpretaciju i ovjerava tekst kao estetski relevantan. Međutim, zbog toga nasilno upisivanje čitanjem nije manje nasilno, niti je tekst zbog toga išta estetski vredniji. Što se tiče kritike kao oblika čitanja/recepcije, ona je u slučaju slabih tekstova uvijek paradoksalna: govoreći da je tekst loš, kritičar kao da govori da on, ustvari, i nije književnost; istovremeno, pišući o njemu nužno ga legitimira kao književnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U cijeloj su priči oko pozitivne recepcije Štiksa-pisca i romana <em>Rezalište </em>konkretni pisac i roman najmanje važni. Oni popunjavaju mjesta koja im je diskurs namijenio. Uvijek će određene javne figure, pa tako i umjetnici, biti nositelji nekih ideoloških vrijednosti i uvijek će neke književne norme biti dominantne. Za samo bi književno polje bilo zdravo kad bi se one preispitivale – ako je moguće, svakim novim čitanjem.</div> Ivan Tomašić Tue, 09 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/igor-stiks-rezaliste http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/igor-stiks-rezaliste Larpurlartističke mjere štednje <p> Ministarstvo kulture je u dvije godine bez obrazloženja drastično smanjilo ukupnu potporu za kulturne časopise i elektroničke publikacije.</p> <div> Ako želimo što preciznije doznati što nas očekuje u 2018. godini, najbolje je otići na <a href="http://www.min-kulture.hr/financiranje/" target="_blank">web stranicu <strong>Ministarstva kulture </strong></a>i pogledati koji su programi dobili financijsku potporu u idućoj godini. Organizatori podržanih programa mogu riješiti dobar dio troškova i nadati se sufinanciranju od strane lokalne uprave ili europskih fondova. Za programe koji ne dobiju potporu uglavnom se ne može zatvoriti financijska konstrukcija i oni se gase – privremeno, a često i konačno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Otkad je <strong>Nina Obuljen Koržinek </strong>postala ministrica, uvedena je lijepa praksa da se rezultati o potporama programima objavljuju prije nego što programi trebaju krenuti (dok su ranije znali kasniti i po nekoliko mjeseci). Dakle, neposredno prije 1. siječnja doznali smo koji su programi prihvaćeni, a koji ne. I već nakon nekoliko dana nove godine doznali smo da se neki odlični programi koji nisu dobili potporu – kao što su feministički portal za popularnu kulturu <em><a href="http://muf.com.hr" target="_blank"><strong>Muf</strong></a></em>, a vjerojatno i književni časopis <strong><em>Quorum</em></strong> i časopis o rubnoj književnosti i teoriji <strong><em>Libra Libera </em></strong>– nepovratno gase.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz to što nam rezultati govore o aktivnostima u 2018. godini, u usporedbi s ranijim rezultatima govore nam i o smjeru kulturne politike. Ovo je druga godina čije rezultate potpisuje ministrica Nina Obuljen Koržinek i nakon dugo vremena možemo gledati rezultate ne kao direktnu reakciju na poteze prethodnog ministra/ice, nego kao nezavisnu odluku konkretne ministrice. No značenja rezultata mogu se najbolje vidjeti u usporedbi s ranijim godinama – s prvom godinom Obuljen (2017.), jedinom godinom <strong>Zlatka Hasanbegovića </strong>(2016.) i posljednjom godinom <strong>Andree Zlatar Violić </strong>(2015.) Usporedbom tih rezultata možemo vidjeti je li Obuljen odlučila skrenuti ulijevo (vratiti politiku na razdoblje prije Hasanbegovića), udesno (nastaviti Hasanbegovićevim stopama u rezanju sredstava nedesnim publikacijama) ili napraviti kompromis. Rezultati nam, pak, pokazuju da nema jednostavnog odgovora na to pitanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbog dužine članka, u ovoj prilici osvrnut ćemo se na podršku izdavanju časopisa i elektroničkih publikacija, a književnim manifestacijama i izdavanju knjiga bavit ćemo se u nekom idućem navratu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Širenje reza</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Velika većina podržanih publikacija dobiva potporu do 100.000 kuna, a vrlo malen broj preko 200.000 kuna, i to su redom veći tjednici i dvotjednici za kulturu. U zadnjoj godini Zlatar Violić bila su četiri takva medija: lijevo orijentirani <strong><em>Le Monde Diplomatique </em></strong>(280.000) i <strong><em>Zarez </em></strong>(550.000) te desni <strong><em>Hrvatsko slovo </em></strong>(250.000) i <strong><em>Vijenac </em></strong>(550.000). Dakle, Ministarstvo je podržavalo izlazak četiri kulturne novine, s namjerom da održi svojevrsni ideološki balans.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dolaskom Hasanbegovića, balans je očekivano narušen: desni mediji dobili su veću potporu (<em>Hrvatsko slovo </em>400.000 i <em>Vijenac </em>600.000), lijevi <em>Zarez </em>je potpuno izgubio potporu i prestao je izlaziti, a <em>LMD </em>je dobio iznenađujuću povišicu na 300.000.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dolaskom Obuljen Koržinek, ravnoteža nije uspostavljena, nego je dodatno narušena: <em>Hrvatsko slovo </em>i <em>Vijenac </em>dobili su&nbsp;istu potporu, <em>Zarez </em>potporu nije ni tražio ni dobio, a <em>LMD </em>je izgubio potporu i prestao izlaziti. Tako smo 2017. dočekali s tek dvije kulturne novine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako je netko gajio nade da će u 2018. godini doći do rebalansa, to se vrlo očito nije dogodilo. <em>Hrvatsko slovo </em>i <em>Vijenac </em>opet su dobili istu potporu, <em>Zarez </em>i <em>LMD </em>se nisu ni prijavili, a nijedan drugi medij nije dobio tako veliku potporu. Jedini časopisi koji su dobili potporu veću od 100.000 kuna su <strong>HAZU</strong>-ov <strong><em>Forum </em></strong>(190.000, isto kao prethodne tri godine) i <strong>DHK</strong>-ova <strong><em>Književna republika </em></strong>(120.000) – dakle, još dva časopisa u izdanju konzervativnih institucija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, ako je već odlučeno da nijedna druga publikacija neće dobiti tako veliku potporu, bilo je moguće rasporediti ukinuti iznos na niz manjih kulturnih časopisa i publikacija. Ni to se nije dogodilo, dapače – potpora je mnogima ukinuta ili smanjena, a u najboljem slučaju ostala je ista ili blago povećana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najteže su prošli književni časopisi <em>Quorum </em>i <em>Libra Libera </em>te feministički časopis <strong><em>Treća </em></strong>koji su ove godine izgubili potporu (koja se u ranije tri godine nije bitno mijenjala i iznosila je prosječno oko 30.000 kuna po časopisu). Feministički portali <a href="https://www.voxfeminae.net" target="_blank"><strong><em>Vox Feminae</em></strong></a> i <em>Muf</em> te <a href="http://h-alter.org/rubrika/kultura" target="_blank">kulturna rubrika portala <strong><em>H-alter</em></strong></a> nisu dobili potporu, kao ni ranijih godina. Kulturni portal <a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank"><strong><em>Kulturpunkt</em></strong></a>, koji je u zadnjoj godini Zlatar dobio 70.000 kuna, a u Hasanbegovićevoj godini izgubio potporu, pod Obuljen je vraćen među podržane publikacije (s 30.000 kuna). Taj uvećano-smanjeni iznos nije se mijenjao ni ove godine. Dakle, časopisi i publikacije koji su mogli svojim sadržajem i radom nadomjestiti rad <em>Zareza </em>i <em>LMD</em>-a nisu za to ovlašteni, nego im je potpora u odnosu na 2015. smanjena ili ukinuta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovdje valja postaviti pitanje radi li se o postepenom ukidanju potpore tiskanim književnim časopisima. Svi izdavači već se godinama muče s distribucijom časopisa i slabom vidljivošću izdanja. Stoga se već dugo čeka adresiranje tog problema, bilo kroz uvođenje sustava distribucije, bilo kroz ukidanje tiskanih časopisa i njihovo 'guranje' na Internet. No ukidanje potpore za rad ne rješava nijedan od ta dva problema, kao ni prepuštanje časopisa tržištu koje je, <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/svakoj-knjizi-dodje-kraj" target="_blank">podsjetimo</a>, ionako u groznoj situaciji. Pritom valja uvažiti da je veći broj ostalih književnih časopisa (<strong><em>Fantom slobode</em></strong>, <strong><em>Književna revija</em></strong>, <strong><em>Književna republika</em></strong>, <strong><em>UBIQ</em></strong>...) i ove godine dobio istu potporu. Zašto su oni dobili, a navedeni časopisi nisu? A radi se o dugotrajnim, vrijednim, važnim i (iz perspektive Ministarstva) jeftinim programima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Taj potez bi možda imao nekog smisla kad bi se paralelno prebacio fokus na elektroničke publikacije za književnost. No ni to se nije dogodilo. Najveći korisnik <a href="http://www.mvinfo.hr/" target="_blank"><strong><em>Moderna vremena Info</em></strong></a> je za 2015. dobio 90.000 kuna, iduće godine isti iznos (uz 20.000 za program <em>Croatian Literature</em>), dolaskom Obuljen u 2017. dobio je povećani iznos od 100.000 kuna za portal (i 40.000 za <em>Croatian Literature</em>), a ove godine opet je srezan, i to na 80.000 kuna (i 20.000 za <em>Croatian Literature</em>). <strong>Booksin </strong>portal padao je sa 70.000 u vrijeme Zlatar na 50.000 (za vrijeme Hasanbegovića) i potom na 40.000 za vrijeme Obuljen Koržinek (koliko nam je dodijeljeno i 2017. i 2018.) Tu su još <a href="http://www.kriticnamasa.com/index.php" target="_blank"><strong><em>Kritična masa</em></strong></a> (30.000), kulturni portal <a href="https://arteist.hr" target="_blank"><strong><em>Arteist</em></strong></a> (20.000), prvi put potporu su dobile <a href="https://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/" target="_blank"><strong><em>Besplatne elektroničke knjige</em></strong></a> (20.000) i to je sve. Broj podržanih elektroničkih publikacija i njihova potpora ne rastu, dapače, smanjuju se.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Obračun bez ideološkog predznaka</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, u odnosu na 2015., ne samo što su ukinute skuplje kulturne publikacije, nego se iz nepoznatih razloga smanjuje potpora i manjima i jeftinijima. Bilo bi stoga najjednostavnije zaključiti da je Hasanbegović svojim rezovima stvorio situaciju koju je Obuljen Koržinek održala i učinila normalnom. U tome ima istine, no dodatan uteg je što je Ministarstvo ove godine pokopalo i druge vrijedne časopise i publikacije, a s druge strane valja primijetiti da, za razliku od Hasanbegovića koji je potporu preusmjerio podobnim publikacijama, sada nije došlo do bitnog povećanja ostalih potpora – uglavnom je ili ista ili smanjena (npr. publikacije Društva hrvatskih književika dobile su 110.000 kuna manju potporu nego u vrijeme lijeve Zlatar). To nas dovodi do ključnog pitanje – di su pare? Gdje su nestali novci ukinutih potpora?</div> <div> &nbsp;</div> <div> I tu vidimo najveći i najkobniji trag nove kulturne politike. Ukupan iznos za izdavanje časopisa i elektroničkih publikacija u vrijeme Zlatar bio je 5.295.000 kuna. Ni u Hasanbegovićevo vrijeme nije se bitno promijenio – 5.008.000 kuna. Nagli rez dogodio se u 2017. godini (3.807.000) i nastavio ove (3.642.000). Dakle, ukupna potpora časopisima i elektroničkim publikacijama u kulturi je u tri godine smanjena za 31%. A nije da su u 2015. cvjetale ruže.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zašto je ukupni iznos srezan? Je li to zbog toga što je ukupni budžet Ministarstva kulture smanjen? Ili je novac raspoređen na druge kulturne aktivnosti? Ili je naprosto ispario? I zašto ministrica nije najavila i obrazložila rezanje ukupne potpore časopisima i elektroničkim publikacijama? Pritom je, da najavimo <em>spoiler</em>, ukupna potpora u jednakom omjeru smanjena i izdavanju knjiga i književnim manifestacijama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Valja imati na umu da je prije manje od dva mjeseca <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/stvar-senzibiliteta" target="_blank">Ministarstvo objavilo petogodišnju <strong>Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja</strong></a> koja, podsjetimo, kao tri strateška cilja navodi "uspostavljanje učinkovitog društvenog okvira za podršku čitanju, razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno i kritičko čitanje te povećanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala." Kako rezanje sredstava za produkciju i distribuciju književnih publikacija i knjiga doprinosi uspostavi okvira za podršku čitanju i poticanju na čitanje, o povećanju dostupnosti materijala da ne govorimo?</div> <div> &nbsp;</div> <div> To baca dodatno loše svjetlo i na 'izvanredne' natječaje kojima je Ministarstvo najavilo pomoć ugroženim akterima u književnom polju (<a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/za-njim-ide-crni-krampus" target="_blank">o čemu smo ranije govorili</a>). U ovom kontekstu, izgleda da Ministarstvo jednim natječajem reže potporu, a drugim amortizira štetne učinke prvog. Pritom se ti izvanredni natječaji ne tiču ni časopisa ni elektroničkih publikacija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za razliku od Hasanbegovićevih eksplicitnih ideoloških obračuna, ova je politika mnogo tiša, manje konfliktna, bez 'ideološkog predznaka', ali zbog svoje nenametljivosti naposljetku još opasnija. U 2018. očekuje nas manje svega – manje publikacija, manje sadržaja i manje honorara za djelatnike publikacija – a ne postoje naznake da će u 2019. biti drugačije. Jer ovi rezovi nisu čak ni kurtoazno predstavljeni kao 'nužne' mjere štednje, 'ideološki' obračuni ili kao dio Nacionalne strategije (kojoj čak proturječe), nego su provedeni bez najave, obrazloženja i ikakvog javnog dijaloga.</div> Luka Ostojić Mon, 08 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/larpurlartisticke-mjere-stednje http://www.booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/larpurlartisticke-mjere-stednje Od Ahmatove do Turkovića <p> Projekt 'Besplatne elektroničke knjige' objavio je svoj 200. naslov.&nbsp;</p> <div> Projekt <a href="https://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/" target="_blank"><strong>Besplatne elektroničke knjige</strong></a>, koji kontinuirano djeluje od 2001. godine, u prošloj je godini objavio svoj 200. naslov i ubilježio više od dva milijuna ukupnih posjetitelja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Samo u 2017. objavljeno je 12 naslova, a od ukupno 200 objavljenih na <a href="https://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/" target="_blank">web stranici projekta</a> dostupna su 174 djela.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dodajmo notu i o najčitanijim djelima godine: najpopularniji prozni naslov u 2017. je roman <strong><em>Ljubav je sve </em>Krešimira Pintarića </strong>(preko 8.000 posjeta), pjesnički naslov je zbirka&nbsp;<strong><em>Tri jeseni </em>Ane Ahmatove </strong>(4.182 posjeta), publicistički naslov <strong><em>Četvrti svjetski rat / Drugačiji svijet je mogući </em>Dražena Šimleše </strong>(10.418), esejistički naslov <strong><em>Razumijevanje filma </em>Hrvoja Turkovića</strong> (7.940) i teorijski <strong><em>Filmske vrste i rodovi </em>Nikice Gilića </strong>(9.935)</div> <div> &nbsp;</div> <div> U 2018. godini očekuju nas nove knjige, jednako besplatne i elektroničke, o čemu ćemo uskoro saznati više.&nbsp;</div> Booksa Booksa Fri, 05 Jan 2018 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/od-ahmatove-do-turkovica http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/od-ahmatove-do-turkovica