BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Susret na oblaku <p> Neutral Milk Hotel uspio je u pjesmi 'In the Aeroplane Over the Sea' spojiti sudbinu Anne Frank sa životom današnjih slušatelja.</p> <div> Nema tome tako davno da je bend čudačkog naziva <strong>Neutral Milk Hotel </strong>bio dobro čuvana tajna i predmet bezumnog obožavanja upućenih kužera. To je bilo u ono vrijeme kada su glazbeni sastavi još uvijek imali imena koja su nešto značila i nisu se sastojala od nevjerojatno kul kombinacija velikih i malih slova, znakova ili nasumično odabranih simbola s tipkovnica. Ukratko, u vrijeme kada se neutralni mliječni hotel mogao smatrati nečim neobičnim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zahvaljujući usmenoj predaji kojoj je opća raširenost interneta poslužila kao neočekivano, ali i upravo nevjerojatno efikasno pogonsko gorivo, ovaj se bend u času iz sektaške priče poznate uskom krugu ljudi prometnuo u sastav cijenjen u širokim masama, bend koji je kriv ili zaslužan (ovisi kako gledate na to) na pojavu gomile <em>indie</em>/<em>folk</em>/<em>rock</em>/štoveć glazbenika koji kroz svoje pomno održavane brade mrmljaju nepronične metafore nadajući se da će u njima netko prepoznati dubinu, da će u njima netko prepoznati poeziju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> To zapravo nije sasvim logičan razvoj događaja jer <strong>Jeff Mangum</strong>, duhovni vođa i direktor mliječnog hotela nikada nije radio posebno komunikativnu i pristupačnu glazbu. Ne želim reći da vam je za razumijevanje i slušanje njegovih pjesama trebao doktorat iz kulturalnih studija, pročitan čitav opus <strong>Hannah Arendt </strong>i spremnost da se o njemu zažareno raspravlja čak i u birtiji ili neka od sličnih snobovskih vještina, ali bila je nužna određena vrsta senzibiliteta koju baš ne posjeduje svatko.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Riječ je o tome da ovo, generalno govoreći, nije lijepa glazba. Kvrgava je, previše intenzivna, zakučasta, nagla, mučna i gotovo uvredljivo nepromišljena. Kada se u takvoj konstelaciji zadesi neki lijepi trenutak on je ljepši od lijepoga, on je zaista <em>lijep </em>i vjerujem da je to ono što privlači.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na njihovom drugom i posljednjem albumu <strong><em>In the Aeroplane Over the Sea </em></strong>takvih trenutaka ima toliko mnogo da bi manje pažljiv slušatelj čak bio u stanju pomisliti da se ipak radi o lijepoj glazbi, ali na svaki lijep stiže barem pet teških i mučnih, za triježnjenje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Takav obrazac slijedi i naslovna pjesma s albuma, himna indie klinaca svih generacija, pjesma čiji se stihovi znaju napamet, čiji se stihovi sanjaju i tetoviraju na uobičajene i manje uobičajene dijelove tijela.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="//www.youtube.com/embed/hD6_QXwKesU" width="370"></iframe><br /> <br /> Album je nastao nakon Mangumovog čitanja i oduševljenja <strong><em>Dnevnikom Anne Frank </em></strong>i tu se glazbenim sredstvima progovara o nacizmu, holokaustu, dobru i zlu, strahu, životu, smrti i ostalim općim ljudskim temama primjerenijim ozbiljnim filozofskim esejima nego spaljenim hipersenzibilnim glazbenicima. No, ubaciti te teme u pjesmu i učiniti to mudro, elegantno i nepretenciozno može na razmišljanje potaknuti mnoge koji su previše lijeni za druženje s Hannom Arendt.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ovoj pjesmi nema stranputica, ona počinje izravno i pomalo agresivno u svojoj žudnji da se ispjeva, <em>riff </em>na akustičnoj gitari je nervozan i odrješit, ali istovremeno mu nekako uspijeva biti nježnim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>What a beautiful face&nbsp;</em></div> <div> <em>I have found in this place</em></div> <div> <em>That is circling all round the sun</em></div> <div> <em>What a beautiful dream</em></div> <div> <em>That could flash on the screen</em></div> <div> <em>In a blink of an eye and be gone from me</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Osjećaj prolaznosti i činjenica da je sve oko nas krhko i nestabilno osnovni je motiv ove pjesme, motiv posuđen iz <em>Dnevnika Anne Frank</em> i, slično kao i u njezinim zapisima, osvježen stidljivim proplamsajima optimizma, jednako tako nepostojanog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako Mangum, za razliku od Anne Frank, ipak nije živio u izolaciji i svakodnevnom strahu za vlastiti život, on je njezino iskustvo pokušao transponirati u one uobičajene životne dvojbe koje mogu biti jednako teške, ali sigurno nisu toliko dramatične. Ono u čemu se najbolje vidi njegova istinska pjesnička i glazbenička umješnost jest snaga kojom njegovi stihovi prizivaju Annin duh, ali i govore o njemu samome, govore o svim ljudima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To je neka vrsta čarolije, kroz simbole prepričati jednu poznatu priču i pritom joj ništa ne oduzeti nego njezinu snagu još i pojačati, a istovremeno je učiniti univerzalnom, lišenom okolnosti, općeljudskom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>There are lights in the clouds</em></div> <div> <em>Anna's ghost all around&nbsp;</em></div> <div> <em>Hear her voice as it's rolling and ringing through me</em></div> <div> <em>Soft and sweet</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pomalo je jezivo što u ovoj pjesmi Annin duh nije tek metafora, on se ovdje zaista pojavljuje i možemo ga osjetiti, zavija kroz čudne puhače instrumente koji čine slojevitu scenografiju bazičnoj gitarskoj melodiji. Čujemo ga kroz Mangumove riječi koje na momente zvuče kao propovijed, a u drugom trenutku kao sasvim intimna ispovijed.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U zadnjem stihu pjesme dolazi do katarze koja to nije. Narator se kanda pribere, iscrpljen od svega što ga je potresalo u tih kratkih, a opet tako nemoguće dugih tri minute i dvadeset i dvije sekunde, i onda ispali to divno i prokleto:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>And when we meet on a cloud</em></div> <div> <em>I'll be laughing out loud</em></div> <div> <em>I'll be laughing with everyone I see</em></div> <div> <em>Can't believe how strange it is to be anything at all</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovi su stihovi optimistično slavljenje života, a čak i najskeptičnijem ateistu slika sa smijanjem u oblacima može izmamiti barem osmijeh, ako ga već neće preobratiti i natjerati da pohrli u crkvu. No ovo je zapravo lažni optimizam, onaj isti koji je našim bakama i djedovima pomagao da pregrme životne nedaće, siromaštvo, ratove, bolesti i glad. To mora biti tako, tješili su se, jer ih ionako na kraju čekaju dveri nebeske.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ta je utjeha o životu poslije života bilo jedino za što su se mogli uhvatiti, baš kao i Anna Frank, baš kao i svi oni koji prolaze strahote bilo koje vrste. Svima ostalima, onima koje je život za sada poštedio, upućen je zadnji stih koji osvještava i budi. Da, čudno je postojati, ali nije da baš imamo nešto povrh toga. Išta povrh toga.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Andrija Škare<br /> foto: <a href="http://it.wikipedia.org/wiki/Anna_Frank#mediaviewer/File:BCN_Anna_Frank-A.JPG" target="_blank">Vcarceler</a></div> Thu, 30 Oct 2014 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/susret-na-oblaku http://www.booksa.hr/kolumne/susret-na-oblaku Novaku nagrada Tportala <p> "Kak god da se zeme, ovu knigu ne bude zela črna mati zemla. Vrnula nam je veru da se vsi moremo razmeti, od severa do juga", navodi žiri.</p> <p> <strong>Kristian Novak</strong> (1979) dobitnik je književne nagrade Tportala za najbolji roman u 2013.!</p> <p> Nagrađen je za svoj hvaljeni roman <em><strong><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritika-206-kristian-novak" target="_blank">Črna mati zemla</a>&nbsp;</strong></em>(Algoritam), dijelom pisanog međimurskim dijalektom.<br /> <br /> Žiri je u službenom obrazloženju naveo: "Kak god da se zeme, ovu knigu ne bude zela črna mati zemla. Vrnula nam je veru da se vsi moremo razmeti, od severa do juga. Vrgnuti v stran se kaj ni vredno spomena i dumati kak nam je svima u nevoli jednak: če smo z sela, budu nas v kalup deli ili z nas vraga sterali; če smo z grada, budemo se vtopili bezimeni ili došli na svoju cenu. Dogajanje v kojem jeden cepec išče sebe razmeli smo kak da nam se širša slika kaže: kam god bežal, od sebe pobeči ne moreš. A lažlifcof je i tak preveč na svetu."</p> <p> Evo što je izjavio slavljenik: "Ovo je velika stvar za mene, pomoći će da karijera živi i velika čast mi je bila što sam bio u polufinalu s velikim autorima."</p> <p> Kako prenosi Tportal, jednom od finalista - <strong>Milku Valentu</strong> je pozlilo, no ubrzo se oporavio.</p> <p> Upućujemo vas i na <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritika-206-kristian-novak" target="_blank">osvrt naše kritičarke <strong>Kristine Špiranec</strong></a>&nbsp;koja je bila iskreno oduševljena djelom, a Kristianu Novaku čestitamo!</p> <p> izvor: <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/356689/Kristian-Novak-dobitnik-je-knjizevne-nagrade-tportala.html" target="_blank">tportal</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/nicolebeaulac/" target="_blank">Nicole Beaulac</a></p> Thu, 30 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/novaku-nagrada-tportala http://www.booksa.hr/vijesti/sve/novaku-nagrada-tportala Kreativnost u timskom učenju <p> Počinje jednodnevna radionica za korištenje dramskih igri i vježbi u timskom učenju. Rok za prijavu: 4.11.2014.</p> <div> Radionicu <strong><em>Dramske igre i vježbe u timskom učenju</em></strong> tijekom zadnjih nekoliko godina pohađao je velik broj ljudi koji su htjeli u odgojno obrazovnom radu koristiti kreativne vježbe, te ih uvesti u svoj rad u razredu ili u radu s raznim grupama. Motiv za pohađanje također je bio i osobni razvoj, uvid u vlastite rekacije i kreativnost.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Rad će biti koncipiran kao intenzivan edukacijski trening sastavljen od niza dramskih vježbi. Vježbe će biti koncipirane u tri osnovna tipa: vježbe povjerenja i memoriranja, tijelo kao scenski znak i sredstvo izražavanja, vježbe podrške i propitivanja stavova.<br /> <br /> Voditeljica će biti <strong>Ivana Marijančić</strong>, dramska pedagoginja.&nbsp;</div> <div> <br /> Radionica se održava u Studiju Kubus (Kranjčevićeva 9) u nedjelju 9.11. od 10 do 16:30 sati. Cijena radionice je 150 kuna.&nbsp;<br /> <br /> Prijavu je potrebno poslati mailom na adrese marijancic@yahoo.com ili ivanamarijancic@vip.hr. Za prijavu je potrebo poslati sljedeće podatke:</div> <div> - ime i prezime, godina rođenja</div> <div> - zanimanje, radno mjesto, institucija, organizacija, (studenti - koji fakultet?)</div> <div> - broj mobitela i e-mail adresa</div> <div> - napomenite da je prijava za radionicu: Dramske vježbe 9. 11.<br /> <br /> <div> Krajnji rok za prijavu je utorak 4.11.2014. no prijave će se zaključiti i ranije ako se maksimalan broj od 15 polaznika popuni ranije. Stoga se mole kandidati da se prijave samo ako su sigurni da će doći na radionicu.</div> </div> <p> Detalje o ovoj i drugim radionicama možete pronaći na stranici <a href="http://dramradionice.wix.com/radionice-aktualno" target="_blank"><strong><em>Dramske radionice</em></strong></a>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mountviewldn/10980882804/in/photolist-7Ktiyu-7KtijQ-7NFxT8-hJkiKp-hJk1ws-hJkJ1j-hJjoHq-hJkTTA-4GXaL-4TuaF-4Tuax-4TubF-4Tub5-hJjBgF-hJkfoe-hJkXx9-hJjMsd-hJjNND-hJiBT4-hJjkER-7NFw8M-9vn1qd-9vn1vL-7NKs6w-9viZWg-gF79zJ-gF8mh1-gF7EkL-gF7Kef-gF755w-eLXcSH-eLXceV-eM9xYh-eM9zqj-eM9y9b-eM9AM7-eM9Abb-eLXbZx-eLXba8-eM9xgS-eM9wnu-eLXbwP-eLXa44-eM9yDS-eLX95M-eLXc1g-eLX9P8-eM9x5A-eM9wS3-eM9yu1" target="_blank">Mountview</a></p> Wed, 29 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/kreativnost-u-timskom-ucenju http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/kreativnost-u-timskom-ucenju Timsko pisanje <p> Jednodnevna radionica timskog pisanja otvorena je za sve punoljetne osobe. Rok za prijavu: 3.11.2014.</p> <div> Radionica <strong><em>Timsko pisanje </em></strong>temelji se na vježbama koje je osmislio nizozemski tim <strong>Loesje</strong>. Vježbe potiču suradnju, kreativnost i toleranciju. Namijenjena je svim zainteresiranim punoljetnim osobama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Voditeljica radionice je dramska pedagoginja <strong>Ivana Marijančić</strong>. Radionica će se održati u četvrtak 6.11.2014. od 18:30 do 22 sata u igraonici <strong>Čarobna šuma</strong>.&nbsp;Cijena radionice je 120 kuna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijavu treba poslati do 3.11.2014. sa sljedećim podacima:<br /> <div> - ime i prezime, godina rođenja</div> <div> - zanimanje, radno mjesto, institucija, organizacija, (studenti - koji fakultet?)</div> <div> - broj mobitela i e-mail adresa</div> <div> - napomenite da je prijava za radionicu: Timsko pisanje 6. 11.</div> </div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijava se šalje na mail adrese kreativantrening@gmail.com ili marijancic@yahoo.com.</div> <div> &nbsp;</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/strike/2452466356/in/photolist-4JHwNG-oWG8UY-a4thcx-mRCCYN-mRySMX-mRAoTt-mRAQ74-mRBxA6-mRDmH9-dDD3WQ-mRz2MF-nou6js-nqfsVL-nqANiA-bwXL2s-8xdjHV-mRGshF-mRHdxU-dHL2CT-aKGvwX-dHS24j-dHS1KW-dDxJHR-dDD6SG-edVWiA-5rMWBt-edQ3rX-dtsSdv-dHLnn6-dHLm7g-dHRQNm-fbRkDB-kwLD4-djeNAQ-8PWinh-6gASUV-a4vPey-dHLpiH-8GZcTh-dq2TdP-edXYuj-fc6qWj-bKSsWv-8xdfW2-8xgeeo-8xgiqL-8xdiXr-dtyrRS-4JDs6a-4JDktH" target="_blank">Gerard Girbes Bertes</a></div> Wed, 29 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/timsko-pisanje http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/timsko-pisanje Značaj knjižnica <p> Marcell Mars i Tomislav Medak u Stuttgartu će predstaviti izložbu o javnim knjižnicama.</p> <div> U galeriji <strong>Württembergischer Kunstverein </strong>u Stuttgartu otvara se izložba i konferencija <strong><em>Javna knjižnica</em></strong> pod autorskim vodstvom <strong>Marcella Marsa</strong> i <strong>Tomislava Medaka</strong>, a u produkciji Akademie Schloss Solitude i Kunstvereina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U izložbenom programu sudjeluju: <strong>Aaaaarg.org</strong>, <strong>Vuk Ćosić</strong>, <strong>Kenneth Goldsmith</strong>, <strong>Library Genesis</strong>, <strong>Herman’s Library</strong>, <strong>Monoskop</strong>, <strong>Postcapital Archive</strong>, <strong>Praxis</strong>, <strong>Cornelia Sollfrank</strong>, <strong>UbuWeb</strong>, <strong>Olia Lalina </strong>i <strong>Dragan Espenschied</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U govornom programu sudjeluju: <strong>Daniel García Andújar</strong>, <strong>Dušan Barok</strong>, Vuk Ćosić, <strong>Hans D. Christ</strong>, <strong>Sean Dockray, Iris Dressler, Jan Gerber, Herbordt / Mohren, Henrik Hillenbrand / Oliver Kraft / Björn Kühn / Anna Romanenko,</strong> Olia Lialina, <strong>Sebastian Lütgert</strong>, Marcell Mars, Tomislav Medak, <strong>Irit Rogoff, Dubravka Sekulić, Simon Sheikh, Femke Snelting, </strong>Cornelia Sollfrank<strong>, Felix Stalder, Jean-Baptiste Joly, Sophie-Charlotte Thieroff</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Problemski okvir u koji je postavljena izložba tiče se javne knjižnice, dijela nevidljive infrastrukture koja se primijeti tek kada nestane (zajedno uz besplatno javno školstvo, javno zdravstvo, znanstvene metode, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, Wikipediju, slobodni softver…)<br /> &nbsp;</div> <div> Internet je, kao i u brojnim drugim prilikama, u potpunosti promijenio pretpostavke i mogućnosti, te je učinio da san o općem pristupu znanju postane saglediv.&nbsp;Međutim, tendencija razvoja javne knjižnice ide upravo u suprotnom smjeru – da se fenomeni na koje smo mi ljudi najviše ponosni gase i nestaju s horizonta. Javne knjižnice ne mogu dobiti, čak ne smiju ni kupiti, knjige najvećih svjetskih izdavača, knjige koje već imaju u svom katalogu moraju uništiti nakon 26 (?!?) posuđivanja i u svakom pogledu gube bitku s tržištem na kojem dominiraju novi igrači poput <strong>Amazona</strong>, <strong>Googlea </strong>i <strong>Applea</strong>.</div> <div> <br /> izvor: <a href="http://mi2.hr/2014/10/izlozba-i-konferencija-javna-knjiznica-u-stuttgartu/" target="_blank">Multimedijalni institut</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/donshall/4905536919" target="_blank">Don Shall</a></div> Wed, 29 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/znacaj-knjiznica http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/znacaj-knjiznica Časopis 'Trideset tri' <p> Novi književni časopis za mlade autore traži poetske, prozne i esejističke priloge za buduće brojeve.</p> <div> <strong>Klepsidra izdavaštvo</strong> pokreće novi književni časopis <strong><em>Trideset tri</em></strong>. Časopis je zamišljen kao prostor za predstavljanje književnih radova mladih autora (do 33 godine) s područja bhsc jezika i šire.<br /> &nbsp;</div> <div> Časopis će zasad imati sljedeće rubrike:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - 'Preporučena pošta' (poznati pisci preporučuju djela mladih pisaca)</div> <div> - '…čam ti pri…' (razgovor s nekim od mladih pisaca)</div> <div> - 'Kružni tok' (poezija)</div> <div> - 'Zona 18.000' (priča, dužine do 18000 znakova)</div> <div> - 'Haustor' (esej)</div> <div> - Plus -/+minus' (kritike i prikazi)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Časopis će uređivati <strong>Milo Jukić</strong>. Zasad je planirano je da godišnje budu tiskana dva broja. Prilozi se mogu slati na e-mail klepsidra.klepsidra@gmail.com. Autori trebaju priložiti i kratku biobibliografsku bilješku. Ostali detalji bit će objavljivani na Facebook stranici Klepsidra izdavaštva.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/bunnyrel/5580032279/in/photolist-9v68c6-dneVob-NABrh-9Qv84y-aWjVxF-jewJMp-dRSnDE-7R7EPQ-iT7ui-ft1VVX-dmyGPR-dmy2WG-duSQPp-nhoQnL-obErE5-5cjdtp-5cj3AX-neZpf4-dmAEZa-2JDTFx-dneWoo-9f8B6p-niosZa-dneRXa-86GUQ6-o4YG6P-do2nvK-ft1Xbk-9f2aUe-dmyyvG-duSQDR-bfVVP8-7SEK3C-dnejnn-do2rrV-do2xMj-cPmA63-oubjAb-6gYSwK-do2qr4-evVkcq-dmxPhr-duSPYx-ntG3Da-aWkdkk-dxEKfn-7AjLJP-duYueG-Fzdk-914uRJ" target="_blank">Arielle Nadel</a></div> Wed, 29 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/casopis-trideset-tri http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/casopis-trideset-tri Nedokučiva šuma <p> Hvaljeni prvijenac Tane French 'U šumi' svidjet će se i čitateljima krimića i ljubiteljima psiholoških romana.</p> <div> Tana French: <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/u-sumi-1399992662" target="_blank">U šumi</a>&nbsp;</em>(Mozaik Knjiga, Zagreb, 2014.; S engleskog preveo <strong>Ozren Doležal</strong>)<br /> <br /> U malom irskom gradiću sredinom 1980-ih ljeto protječe idilično za Adama, Jamie i Petera sve do jednog popodneva kada se odlaze igrati u šumu i ne vraćaju. Adam je nađen nekoliko dana kasnije, pripijen uz drvo. Ne sjeća se ničega, ne govori i ne reagira. Drugo dvoje djece nikada nije nađeno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon desetak godina, kada se čini da je sve zaboravljeno, još jedno ubojstvo dešava se u istoj šumi. Tijelo dvanaestogodišnje Katy nađeno je na arheološkom nalazištu uz šumu, a to će u detektivu Ryanu koji preuzima slučaj pobuditi neobična sjećanja. On je, naime, onaj dječak kojeg su našli…</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako otprilike počinje hvaljeni krimić <strong>Tane French</strong>. U najmanju je ruku neobično da prvijenac nepoznate spisateljice pokupi brojne nagrade koje se dodjeljuju kriminalističkim romanima, a još je neobičnije da su i tzv. ozbiljne novine, poput <strong>Guardiana</strong>, objavile vrlo pohvalne kritike o njemu. Čini se da je Tana French uspjela ostvariti san većine suvremenih autora: dobar prijem kod publike i pohvale kritičara. Za to je zaslužan niz neobičnih literarnih postupaka pomoću kojih je French napisala ovaj uspjeli križanac trivijalne i visoke književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako se <em>U šumi </em>deklarira kao krimić, radi se o znatno složenijem djelu. Dakako da je u prvom planu priča o istrazi umorstva, i upravo je znatiželja ono što čitatelja tjera naprijed. U središtu je pitanje tko je ubojica, a fabula se razvija kao opis istrage koju dvoje irskih policajaca, Cassie Maddox i Adam Ryan, vodi da bi ga otkrila. No, već na početku iznenađuje stil pripovijedanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije to standardno pripovijedanje kakvo se razvija čak i u dobrim krimićima. <em>U šumi</em>, naime, pripovijeda detektiv Ryan, no on ne samo da nije savršeno pouzdan pripovjedač, kako bi se to očekivalo, nego sam sebe proglašava nepouzdanim, čak i lažljivim. Složenim jezikom koji imitira svakodnevni govor i sleng, on govori o zbivanjima iz svoje vizure, koju s jedne strane sužava nedostatak dokaza, a s druge nedostatak sjećanja.&nbsp;<br /> <br /> <div> Njemu, naime, 'nedostaje' dio života: on se ne može sjetiti što se u šumi desilo i zašto su njega pronašli, a njegove prijatelje nisu. U tom se smislu otvara problem povezanosti pamćenja i identiteta. Ako nas naša sjećanja određuju, što ako tih sjećanja nema? Ryan pokušava voditi normalan život, ali mu to baš i ne uspijeva. Tako se tijekom romana neprestano postavlja pitanje je li korijen Ryanovih životnih problema u traumi iz djetinjstva ili je negdje sasvim drugdje.</div> <div> &nbsp;</div> </div> <div> Očekuje se da će se tijekom romana obje vizure proširiti: napredak istrage oko ubojstva djevojčice Katy omogućit će Ryanu da shvati tko je ubojica, a postupno vraćanje sjećanja na davne traumatične događaje iz šume dovelo bi do rješenja kako tajne nestanka dvoje djece, tako i pouzdanja u pamćenje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>U šumi </em>se, međutim, tako ne odvija. Iako istraga doista napreduje, pa i ubojica bude uhvaćen, mnogo toga u romanu ostaje otvoreno. Ne bi to bilo neobično da se ne radi o krimiću, u kojem je rješenje kako glavne zagonetke umorstva tako i niza manjih tajni sama okosnica žanra. Međutim, <em>U šumi </em>doista mnogo toga ostavlja zatvoreno u šumi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Takav pripovjedni postupak nije samo neki novi književni 'štos'; radi se o potkopavanju temelja samog žanra. I čini se da je upravo ta otvorenost element koji djelo izravno povezuje s tzv. visokom književnošću: kršeći osnovno pravilo žanra, autorica stvara roman koji i jest krimić, i nije krimić. Tako u njemu mogu uživati ljubitelji krimića – prateći složenu istragu – ali i, recimo, ljubitelji psiholoških romana – koje će zanimati istančani opisi promjena u detektivu koji je istovremeno i istražitelj i žrtva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukratko, <em>U šumi </em>spada u rijetke krimiće koje će čitati i ozbiljni i oni manje ozbiljni čitatelji. I svi će uživati.<br /> <br /> Vesna Solar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/fuzzymannerz/15107373546/in/photolist-p1FLus-oKmDwK-oa9vKe-oqU2Y9-pKTb4W-oUYHBK-p1ZePG-pL6HHd-p96c8q-oQrYjd-oeRcw3-ovQ5ng-aVpcUa-dPjxBm-bnsujB-aS3Ni4-awf86U-pJ2gvH-oKNCTh-oxQJfB-dPynCQ-aCGFmL-ayZiSw-b5st9z-bm4C86-dQYw3N-aEUZ8w-aECpv3-72RBQT-dQmke8-asf2Qz-dQ2FyN-a1oM7w-aAwHii-dQA19P-aJDQSn-6oyxJ-8Kb7-bfN8vv-aoniJ9-aoCRbp-b2Rf6R-bkmEVT-dPBWEu-bKxHPD-dRK1Z9-dReYr3-aFpmYr-aFd9QU-aYGWx6" target="_blank">Fuzzy Mannerz</a></div> Wed, 29 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/nedokuciva-suma http://www.booksa.hr/kolumne/nedokuciva-suma Najbolje knjige najboljih filmaša <p> Jedna od nama najdražih filmaških knjiga (i autobiografija) je 'Lanterna magica' Ingmara Bergmana.</p> <p> Ljubav između književnosti i filma traje od vremena nastanka sedme umjetnosti. Kao i u svakoj ljubavnoj priči, i ovdje je bilo uspona i padova. I danas je tako.</p> <p> <strong>Jonathon Sturgeon</strong> s Flavorwirea odabrao je 35 najboljih knjiga iz pera znanih filmaša. Već i letimičnim pogledom na ovu malu biblioteku shvatili smo da je riječ o uistinu vrijednim naslovima. Knjige su to koje, ako ih već nemamo, želimo imati na svojim policama ili ih barem pročitati.</p> <p> Već po običaju izdvajamo nekoliko nama posebno dragih naslova:</p> <p> <strong><em>The Magic Lantern</em>, Ingmar Bergman</strong></p> <p> <strong><em>The Films In My Life</em>, Francois Truffaut</strong></p> <p> <strong><em>Hitchcock on Hitchcock</em>, Alfred Hitchcock</strong></p> <p> <strong><em>Notes on Cinematography</em>, Robert Bresson</strong></p> <p> <strong><em>Shock Value</em>, John Waters</strong></p> <p> Potičemo vas i ohrabrujemo da proučite <a href="http://flavorwire.com/484476/the-35-best-books-by-cinemas-greatest-auteurs/view-all" target="_blank">cijelu listu na stranicama Flavorwirea</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/the_photographer/" target="_blank">Paul Narvaez</a></p> Wed, 29 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolje-knjige-najboljih-filmasa http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolje-knjige-najboljih-filmasa Šta mi se događa <p> Albahari je iznimno nervozan zbog odlaska na Sajam knjiga zbog čega čak i ova kolumna pati.</p> <div> Stisnut između dva sindroma, tačnije rečeno: između jednog 'post' i jednog 'pre' sindroma, pisac se oseća kao krpa, dok mu na pamet padaju samo fragmenti stihova Džonija Štulića kao, na primer, "da otkačim i to je sve.” No teško je boriti se protiv dva sindroma, pogotovo kada je jedan od njih postsindrom nakon boravka u Veneciji, dok se drugi odnosi na period uoči Sajma knjiga u Beogadu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postvenecijski sindrom manifestuje se na razne načine, posebno u obliku zvučnih halucinacija. Naime, umesto prirodnih šumova – brujanje frižidera, kovitlanje kipuće vode, cvrčanje ulja – čoveku se čini da čuje fragmente raznih muzičkih dela. Gondolijerski repertoar se sastoji samo od italijanskih kancona i velikih hitova sa festivala u San Remu, što je, u stvari, u piscu probudilo mnoge uspomene za koje je bio uveren da više ne postoje. Naravno, nećemo ovde previše o uspomenama, jer to je kao da živimo unazad, a pravi život se sastoji isključivo u kretanju napred, to je bar dobro poznato.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nego, šta je bilo sa drugim sindromom, onim u Beogradu? O, taj sindrom počinje intenzivnim preispitivanjima onoga što je autor uradio u periodu između dva sajma, toliko detaljnim i naglašenim da se autoru na kraju zgadi pomisao na samog sebe. Uvek je tako kada se pisac priprema za bliži kontakt sa svojim čitaocima i ostalom publikom, kada, drugim rečima, treba da glumi samog sebe u obliku u kojem ga čitaoci doživljavaju.<br /> <br /> Pisac ne zna kako drugi pisci gledaju na to, u stvari, baš ga briga kako oni gledaju na to. Svaki čovek je jedinstveni primerak svoga roda, pa zašto takvi onda ne bili i pisci? Neki osećaju da doista imaju svog dvojnika, da je zapravo svaki od njih doktor Džekil i mister Hajd.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pa, onda, hajde, budi pametan pa odluči šta ćeš obući kada kreneš na Sajam knjiga i šta ćeš tamo svući ukoliko to od tebe zatraže tvoji čitaoci, kojima si ionako već sve do sada dao, ali oni hoće još i spremni su da daju sve od sebe da bi uzeli sve od tebe, pa ti sada vidi šta ti bolje paše ili šta ti više prija, čak ni onda kada ti ništa ne prija, kada bi dao sve što imaš da ne budeš onaj koji ovo piše, a ipak nastavljaš da pišeš dalje jer si povodljiv i nikada nisi znao šta doista hoćeš ili šta doista nećeš, već si dopuštao da se stvari rešavaju same od sebe, kao što se ova kolumna napisala sama od sebe, što je rešenje koje se ne dopada ni tebi ni meni , ni njima svima, a i sama kolumna nije zadovoljna. Eno je, čuči u ćošku i ne izgleda baš najsrećnija.<br /> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/idalibeltre/475283091" target="_blank">Idalí Beltré Acevedo</a></div> Tue, 28 Oct 2014 08:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/sta-mi-se-dogadja http://www.booksa.hr/kolumne/sta-mi-se-dogadja Jezično stablo <p> Došli smo do šoknatnog otkrića: bosanski, hrvatski, srpski, bugarski, makedonski i slovenski niknuli su iz jedne grane!</p> <p> <strong>Minna Sundberg</strong>, autorica web stripa <em>Stand Still. Stay Silent</em>, bacila se na posao i kreirala prekrasno lingvističko stablo.</p> <p> Uz pomoć <a href="http://ebookfriendly.com/origins-of-anguages-chart/origins-of-languages-chart/" target="_blank">ove oku ugodne i poučne grafike</a> za tren oka možete pronaći porijeklo svog ili bilo kojeg drugog svjetskog jezika.</p> <p> Booksin ekspertni tim proučio je stablo i došao do šokantnog otkrića: prvo se to indo-europsko stablo grana na dva manja stabla i mi krenusmo ovim desnim, europskim krakom, nismo dugo skakutali kad doskakutasmo do slavenske grane jezika, ta slavenska grana baš se lijepo razgranala usred grafike i hop-hop-hop, evo nas na omanjoj grani iz koje raste još grančica: bosanski, hrvatski, srpski, bugarski, makedonski i slovenski jezik.</p> <p> I svi iz jedne grane rastu!</p> <p> No way, José!</p> <p> Naši stručnjaci još su šest puta pod povećalom provjeravali ovaj zanimljiv slučaj ne bi li uočili kakvugod anomaliju, ali avaj – bosanski, hrvatski i srpski jezik iz iste grane rastu! Plus još bugarski, makedonski i slovenski. &nbsp;</p> <p> U ovim trenucima naš tim povukao se na sastanak iza zatvorenih vrata. Vijećaju. Kaj će dalje bit – ne znamo.</p> <p> izvor: <a href="http://ebookfriendly.com/" target="_blank">ebookfriendly</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/multimaniaco/" target="_blank">César Viteri Ramirez</a></p> Tue, 28 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/jezicno-stablo http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/jezicno-stablo Aubry u Booksi i Medijateci <p> Francuska spisateljica i filozofkinja Gwenaëlle Aubry gostuje u Zagrebu u projektu 'Kritika danas'.</p> <p> Projekt <em>Kritika danas&nbsp;</em>doveo nam je finu plejadu suvremenih pisaca i filozofa u Zagreb: prošli tjedan gostovao je <a href="http://booksa.hr/vijesti/sve/nowotny-u-zagrebu" target="_blank"><strong>Stefan Nowotny</strong></a>, jučer i danas Zagrebom se šeće <strong><a href="http://booksa.hr/vijesti/sve/lszl-krasznahorkai-u-zagrebu" target="_blank">László Krasznahorkai</a></strong>, u petak dolazi <a href="http://booksa.hr/vijesti/sve/diederichsen-u-zagrebu" target="_blank"><strong>Diedrich Diederichsen</strong></a>, a sljedeći tjedan očekujemo dolazak suvremene francuske autorice <a href="http://booksa.hr/program/booksa/kritika-danas-gwenalle-aubry-u-booksi-i-medijateci" target="_blank"><strong>Gwenaëlle Aubry</strong></a>.<br /> <br /> Aubry (1971) je spisateljica i doktorica filozofije. Neko vrijeme je živjela u Italiji i Obali Bjelokosti, a trenutno je zaposlena u znanstvenom institutu CNRS (<em>Centre national de la recherche scientifique</em>) u Parizu. Objavila je veći broj članaka o antičkoj filozofiji, kao i prijevoda djela antičkih filozofa.<br /> <br /> Objavila je pet romana. Roman-abecedarij <strong><em>Nitko</em></strong>, u kojem se isprepleću autobiografija i fikcija, dobio je uglednu književnu nagradu <em>Femina </em>2009. i preveden je na desetak jezika. Izdavačka kuća <strong>Disput </strong>objavila je 2011. godine roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nitko" target="_blank"><strong><em>Nitko </em></strong></a>u biblioteci <em>Na tragu klasika </em>u prijevodu <strong>Marije Paprašarovski</strong>. Na hrvatski je preveden i njen posljednji roman <strong><em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/podjele" target="_blank">Podjele</a>,&nbsp;</em></strong>također u izdanju Disputa, a u prijevodu <strong>Sanje Šoštarić</strong>.<br /> <br /> S Gwenaëlle Aubry će u četvrtak, 6. studenog u 19 sati, u zagrebačkoj <strong>Booksi </strong>razgovarati <strong>Miljenka Buljević</strong>, a razgovor će se odvijati na engleskom jeziku (bez prijevoda). Dan nakon gostovanja u Booksi, u petak, 7. studenog, autorica će održati predavanje u <strong>Medijateci Francuskog instituta</strong>. Neposredno prije i nakon ovih događanja knjige <em>Nitko </em>i <em>Podjele </em>bit će moguće kupiti po znatno sniženim cijenama.<br /> <br /> Gostovanje Gwenaëlle Aubry organizirano je u sklopu projekta <em>Kritika danas </em>kojeg provode organizacije <strong>Kurziv </strong>(Kulturpunkt.hr), <strong>Multimedijalni institut </strong>(MaMa) i <strong>Kulturtreger </strong>(Booksa). Gostovanje Aubry su podržali Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb, Zaklada Kultura nova te Francuski institut u Zagrebu.<br /> <br /> foto: Booksa</p> Tue, 28 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/aubry-u-booksi-i-medijateci http://www.booksa.hr/vijesti/sve/aubry-u-booksi-i-medijateci 'Stvarno korisno znanje' <p> Kolektiv WHW napravio je izložbu u prilog jednakosti u obrazovanju, a koja se otvara u madridskom muzeju Reina Sofía.</p> <div> Kustoski kolektiv <strong>Što, kako i za koga / WHW </strong>prije više od dvije godine dobio je poziv da osmisli izložbu za <strong>Museo Reina Sofía</strong> u Madridu. I tako je nastala izložba <strong><em>Stvarno korisno znanje</em></strong>&nbsp;koja se prostire na 1500 kvadratnih metara, a otvara se danas.&nbsp;<br /> <br /> <div> <em>Stvarno korisno znanje </em>polazi od pojma kojeg su početkom 19. stoljeća počeli koristiti radnički klubovi u Ujedinjenom kraljevstvu s namjerom da se suprotstave obrazovanju koje su za radnike počeli organizirati vlasnici tvornica, a čija je glavna motivacija bila efikasnija proizvodnja.<br /> <br /> Koristeći u nazivu izložbe pojam koji upućuje na početke borbe protiv neograničene kapitalističke eksploatacije i na rane pokušaje radnika da sami organiziraju vlastito obrazovanje, izložba se zalaže za uvođenje novih načina učenja i podučavanja temeljenih na principima jednakosti, te za preispitivanje ustroja suvremenih društvenih i političkih organizacija.&nbsp;<em>Stvarno korisno znanje </em>tako&nbsp;predstavlja niz strategija i metodologija kojima umjetnici dovode u pitanje 'uvriježeno znanje' te preispituju hegemonijsko viđenje povijesti, umjetnosti, roda, rase i klase.&nbsp;</div> <div> <div> <br /> Na izložbi su, među ostalima, zastupljeni umjetnici poput <strong>Chto Delat?</strong>, <strong>Primitivo Evanán Poma </strong>i <strong>Udruženje narodnih umjetnika Sarhue</strong>, <strong>Iconoclasistas</strong>, <strong>Victoria Lomasko</strong>, <strong>Marcell Mars</strong>, <strong>Partizanska umjetnost</strong>, <strong>Catarina Simão</strong>, <strong>Mladen Stilinović</strong>, <strong>Mujeres Públicas</strong>.&nbsp;</div> </div> <br /> Iako je Museo Reina Sofia prvenstveno poznata zbog svoje bogate zbirke koja privlači golem broj turista, ona ipak ne spada u populističke muzeje koji isključivo kapitaliziraju na nekolicini slavnih remek-djela. Zbog kvalitete i angažiranosti svog izložbenog i edukativnog programa, Museo Reina Sofia predstavlja jednu od najvažnijih muzejskih institucija u Europi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U studenom će u Galeriji Nova u Zagrebu biti prikazan mali segment projekta. Detalje o izložbi i popratnom programu možete pronaći na <a href="http://kulturpunkt.hr/content/stvarno-korisno-znanje" target="_blank"><strong>Kulturpunktu</strong></a>.<br /> <br /> izvor: Kulturpunkt<br /> foto: Museo Reina Sofía (<a href="https://www.flickr.com/photos/blancovalle/10699043244" target="_blank">Edu Blanco</a>)</div> Tue, 28 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/stvarno-korisno-znanje http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/stvarno-korisno-znanje Velike priče o malo ljubavi <p> Iako je 'Fajront u Sarajevu' postao bestseler, izgleda da je Dr. Nele Karajlić imao dublje i intimnije razloge za pisanje ove knjige.</p> <div> Dr Nele Karajlić: <a href="http://www.laguna.rs/n2420_knjiga_fajront_u_sarajevu_laguna.html" target="_blank"><em>Fajront u Sarajevu</em></a>&nbsp;(Laguna, Večernje novosti, Sarajevo, 2014.)</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> Kako god da se uzme, <strong>Karajlićevi </strong>memoari su jedan od književnih događaja godine. Iako 50, ili još i više hiljada prodatih primeraka nisu sami po sebi dovoljni da bi ova knjiga postala književno-umetnička činjenica, ona u najmanju ruku jeste kulturno-politička činjenica ili fenomen koji je naprosto besmisleno ignorisati. Sve to situaciju pisanja o <strong><em>Fajrontu u Sarajevu </em></strong>čini nešto komplikovanijom u odnosu na 'uobičajene' kritičke tekstove, jer se svaka pohvala može utopiti i obezličiti unutar mase oduševljenih komentara tzv. običnih čitalaca, a pokuda se, sa druge strane, uvek može označiti kao zakeranje onih koji se zalažu za nerazumljivo i beskrvno avangardno eksperimentisanje.<br /> <br /> A ako se pođe od imperativa svake kritike: da precizno odredi kontekst jednog dela, a onda njegovo značenje, mesto i, konačno, vrednost u tom kontekstu – pisanje postaje još složeniji zadatak, jer definisati sve književne, kulturne, društvene, istorijske i ideološko-političke koordinate unutar kojih Karajlićev memoarski tekst rasprostire mrežu svojih značenja nije ni najmanje jednostavan posao.</div> <div> <br /> Najpre, radi se o autoru koji, kao nekadašnji frontmen nekada velike i voljene grupe nekada velike i voljene zemlje, nužno privlači pažnju šta god da radi u javnosti, a naročito kada piše knjigu u kojoj pravi rekapitulaciju svog života, i posebno slavnog perioda osamdesetih godina i rada u <strong>Zabranjenom pušenju </strong>i <strong><em>Top listi nadrealista</em></strong>. To je inače treći književni 'projekat' ove vrste poslednjih godina u Srbiji pod izdavačkom mašinerijom <strong>Večernjih novosti</strong>, čiji su pisci i istovremeno glavni junaci jedne knjige na razne načine 'problematične' figure iz sveta umetnosti i kulture, koji su svoju veliku slavu doživeli u deceniji koja je neposredno prethodila raspadu zemlje.<br /> <br /> Ali, iako je uspeh koji su doživele memoarske knjige <strong>Kusturice </strong>i <strong>Lauševića </strong>mogao donekle ponukati Karajlića na sličan posao, čini se da su razlozi za pisanje ipak bili dublji i ličniji. No, bilo kako bilo, uspeh navedene dvojice bio je savršeno marketinški iskorišćen pa je <em>Fajront u Sarajevu </em>na neki način proglašen bestselerom pre nego što se uopšte pojavio. Pored toga, knjizi je išlo na ruku i obeležavanje stogodišnjice od Sarajevskog atentata i početka Prvog svetskog rata, jer su Sarajevo i Bosna i njihova krvava istorija opet u fokusu javnosti i hrpe knjiga, tekstova, analiza, filmova i koječega.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Zadržavši na koricama knjige svoje umetničko ime iz Zabranjenog pušenja autor je svesno i vešto odaslao emocionalno-psihološki signal ponajpre fanovima nekadašnjeg benda, 'starog Pušenja', jer je među njima verovatno najveći broj onih koji bi za samu priču bili zainteresovani, bilo iz sentimentalnih, bilo iz političkih razloga. Kada ovo kažem, mislim pre svega na one koji su Karajlićev odlazak iz Sarajeva na početku rata u Bosni doživeli kao izdaju njih samih, svako sa svoje strane zaraćenih nacija: za jedne je postao velikosrpski agresor, koji je samim činom odlaska u Beograd postao isto što i <strong>Milošević</strong>, <strong>Mladić </strong>i <strong>Karadžić</strong>, dok unutar nove sredine, uprkos srazmernoj popularnosti koju su uživali njegovi kasniji projekti, on zapravo nikada nije bio suštinski prihvaćen kao 'neko naš'.<br /> <br /> Ova potonja distanca, uglavnom vezana za urbane i pseudourbane (beogradske) krugove, koji su, da budem do kraja otvoren, i meni najbliži, zapravo je distanca prema svesti o sopstvenoj krivici i savesti, makar kako maloj i razumljivoj s obzirom na okolnosti devedesetih. I čini se da se ta distanca vremenom nije smanjivala nego se, ako ne povećavala, a ono barem potvrđivala. Ona ima i svoje drugo objašnjenje, koje se nalazi u činjenici da je Karajlić dobegao u Beograd kao slavan i formiran umetnik, kome je odjednom nestao ceo kontekst koji ga je formirao i učinio slavnim. I zapravo svi njegovi kasniji pokušaji svodili su se, makar i nehotično, makar i protiv njegove volje, na održavanje na aparatima tog sarajevsko-nadrealističkog konteksta, što je naprosto unapred bio jalov pokušaj, jer Beograd je imao i ima svoj kontekst i svoja, kako reče veliki <strong>Renoar </strong>u onom mudrom filmu – pravila igre.<br /> <br /> Drugim rečima, Karajlić se i u Beogradu obraćao nekom svom Sarajevu i nekoj svojoj raji zbog čega, ponavljam, uprkos varljivoj popularnosti, koja uostalom danas kudikamo prevazilazi granice Srbije i nekadašnje Jugoslavije, nikada nije mogao da postane deo glavnog kulturnog toka, niti da stvori ono <em>nezamenljivo delo</em>, nego tek da bude manje ili više uspešan hroničar društva.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> U izvesnom smislu, Karajlić i u svojoj prvoj knjizi to ostaje, on dakle ne postaje pisac-umetnik, nego biograf jednog, čini se najznačajnijeg, dela sopstvenog života. Hoću da kažem da <em>Fajront u Sarajevu </em>u književnoumetničkom smislu nije nikakvo remek-delo, i to prevashodno iz razloga što je osnovni Karajlićev medij pop kultura i umetničke forme novijeg datuma. To se najočiglednije vidi u tonu pripovedanja, koji nije takav da se obraća jednom čitaocu, što je osnovni ton svake dobre književnosti, već <em>čitaocima </em>kao nekoj zamišljenoj skupini raspoloženoj da sluša ono što pisac ima da kaže.<br /> <br /> Zato je pripovedna situacija <em>Fajronta u Sarajevu </em>koncertna, ili možda tačnije – situacija televizijskog studija i emisije u kojoj pripovedač odgovara na pitanja voditelja. Utoliko su i početničke stilske nezgrapnosti očekivane: poput neveštih, ponekad sasvim banalnih poređenja, ili trivijalnih retoričkih trikova, kao što su fraze tipa 'gde sam ono stao? ah da!' koje se koriste posle digresija u priči. Uopšte, tehnika pripovedanja je jednostavan i sveden skaz, bez finijih nijansiranja i složenijih analiza, kao da se teme i događaji podrazumevaju, kao da između pisca i čitaoca unapred postoji dogovor o čemu će se pripovedati i na koji način. Samo pripovedanje je feljtonističko i više vodi računa o pojedinim poglavljima, nego o celini teksta, zbog čega se dešava da se određeni iskazi i analize povremeno gotovo od reči do reči ponavljaju.<br /> <br /> Takođe, scenski narcizam, bez koga nema velikog benda, u književnosti naprosto ne funkcioniše. Naime, odnos sa nekolicinom aktera i prijatelja koji su važni i samom autoru i za razumevanje jedne scene i jedne epohe, nije predstavljen kao proces, ti likovi ulaze i izlaze iz priče hirovito i uvek prevashodno u funkciji osvetljavanja pojedinih epizoda iz autorovog života, kao kada se pesma sluša na preskok. Ruku na srce, borba sa sopstvenim egom i jeste jedna od ključnih tema knjige i autor se u više navrata osvrće na ovo, što donekle, ali samo donekle opravdava postupak.&nbsp;</div> <div> <br /> Što se tiče onog što je najintrigantnije u knjizi, a to je sam sadržaj i priča koju Karajlić priča, ona je svakako vredna čitanja i pažnje onih koji su voleli ili vole staro Zabranjeno pušenje, i uopšte ju-scenu osamdesetih. Inicijalni trenutak pričanja je infarkt koji autor doživljava u proleće 2011. godine, i cela priča je film o prošlosti koji se odmotava pred njegovim očima dok putuje kolima hitne pomoći i kasnije dok leži u bolničkoj postelji i oporavlja se.<br /> <br /> Obuhvatajući period počev od ranog detinjstva i prvih doživljaja sopstvenog grada i njegovog složenog tkiva, međukvartovskih i međunacionalnih i međuljudskih odnosa, pa preko perioda odrastanja i početka bavljenja muzikom u podrumu Zaborav, sve do velikih uspeha, trzavica unutar benda i, konačno, raspada i benda i zemlje u kojoj je živeo – dr Nele Karajlić priča svoju priču sa toplinom, melanholijom, humorom i ironijom, ali i sa dozom gorčine i cinično-sarkastičnim opaskama na događaje i ljude.<br /> <br /> Veliki fanovi benda verovatno neće čuti mnogo toga što prethodno već ne znaju, jer se Karajlić bavi mahom onim momentima sopstvenog života i karijere sa Pušenjem koji i danas privlače najveću pažnju i spadaju u uobičajenu pop triviju vezanu za ovaj bend, poput neočekivanog uspeha prvog albuma, afere sa crkavanjem Maršala, kvartovskim pričama i pričicama i nastankom pojedinih pesama, snimanjem <em>Top liste nadrealista</em> i odnosom sa drugim bendovima novog primitivizma.<br /> <br /> Ipak, sada su sve te priče na jednom mestu, posložene hronološki i priča ih onaj ko je bio njihov glavni učesnik, i takođe, što je zapravo najvažnije, neko ko pokušava da u svemu tome pronađe nekakav dublji smisao i izvuče određene pouke o ljudima i događajima. Karajlić, dakle, pokušava da u onome što su pop trivija i mitologija pronađe određene emocionalno-(etno)psihološke, društveno-istorijske i ideološko-političke obrasce i konstante i da ispriča jednu od mogućih priča jednog vremena.&nbsp;<br /> <br /> <img src="https://c2.staticflickr.com/4/3209/2939130914_f057f1f8e1_z.jpg" style="height: 277px; width: 370px;" /><br /> &nbsp;</div> <div> U toj priči se povremeno, svakako, javi i resantiman, i višak ambicije, i nehotična želja da se bude i sociolog, i istoričar, ali ti momenti su relativno retki i u suštini, za pažljivog čitaoca, dragoceni i poučni, budući da su svedočanstvo sasvim konkretnog, ljudskog nesnalaženja i tumaranja kroz život i sopstvena uverenja sa kojima se stvarnost i naročito politika očas posla poigraju.<br /> <br /> Karajlićeva knjiga zapravo najviše pada onda kada pisac sebe pokušava da predstavi kao principijelnog čoveka koga su drugi, kojima je verovao, izigrali: "Ja sam sve koji su rođeni od Vardara pa do Triglava smatrao braćom. Tako sam vaspitan i danas mislim je to ispravno. Kakva sam ja budala! Jer, niko od njih mene nije smatrao bratom." U dve susedne rečenice pisac daje dva potpuno oprečna iskaza koji su najbolja ilustracija pomenute nemoći da se bude dosledan, a odsustvo makar blage i dostojanstvene ironije samo pojačava utisak jednodimenzionalne banalnosti uvida, koji međutim šalju poruke koje nisu nimalo banalne.<br /> <br /> Ne manje važno, posle ovakvih iskaza, ali i posle cele knjige ostaje nejasno da li danas smatra sve te Jugoslovene svojom braćom ili ne, da li je bio u pravu što ih je smatrao takvima ili nije? Jer knjiga pruža pregršt 'dokaza' i za jednu i za drugu tvrdnju, i za jugoslovenstvo i jugonostalgiju, kao i za nacionalizam, i svi ti 'dokazi' izrečeni su nesumnjivo krajnje iskreno, ali to nije dovoljno. Reč je o istoj vrsti pometnje koju je moguće pronaći i u skorašnjim izjavama <strong>Seje Saxona</strong>, kada, kritikujući Neletove primedbe da Sarajevo danas nije multietnički grad, prvo kaže da jeste, a u sledećoj rečenici dodaje da bi bilo multietnički grad kada bi se vratili oni koji su iz njega otišli i danas se dodvoravaju sredinama koje su ih prihvatile.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> I upravo u ovim i ovakvim delovima piščeva neveština je najupadljivija: budući da suštinski pripada pop kulturi, on nije u stanju da napravi most između ovih iskaza, da izmiri i opravda njihovu protivrečnost. A ona je zapravo sasvim razumljiva, jer svaki život je pun nedoslednosti, nelogičnosti i protivrečnosti, doslednosti ima samo u bajkama. Dakle, nisu problem same nedoslednosti, niti u knjizi, niti u životu, koliko problem predstavlja pokušaj da se one previde, zbog čega likovi neretko deluju odveć dvodimenzionalno i ne dobijaju priliku da se razviju, sami predstave i opravdaju svoje nedoslednosti. Drugim rečima, ono što funkcioniše u pop pesmi, ne prolazi i u književnosti, pa <em>Fajront u Sarajevu </em>još jednom potvrđuje onu slavnu <strong>Kišovu </strong>rečenicu da piscu za pisanje nisu dovoljna samo muda.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Najemotivniji, najpotresniji, ali i najproblematičniji deo u knjizi je nekoliko završnih poglavlja koja obuhvataju početak devedesetih godina i govore o raspadu prijateljstava, gradova i cele zemlje. To su zapravo i one godine i događaji koji verovatno najviše interesuju širu publiku. Nesumnjivo jedan od ključnih trenutaka jeste razlaz sa Sejom iz benda.<br /> <br /> Evocirajući taj trenutak Karajlić kaže: "Prvo sam se osjetio nevjerovatno slobodan. Kao da sam pun helijuma, pa je neko odvezao kanap kojim sam pričvršćen za sidro koje me je držalo na zemlji. Odletih od silne slobode. Zatim osjetih utučenost. Ode komad mog života, surva se u provaliju, bez izgleda da se iz tog ambisa ikada izvuče. Onda me opet obuze neka radost, što ostadoh dobar sa čovjekom s kim podijelih tolike dragocjene godine i iskustva, pa me zatim savlada osjećanje tuge i beznađa kad shvatih da se on i ja više ne možemo vidjeti tamo gdje smo obojica rođeni, na pozornici", i odmah nakon toga: „Raspad Zabranjenog pušenja vječno je ostao kao sjena na mojoj duši i sigurno je jedan od razloga što me sada stavljaju na aparate za potpunu kontrolu rada srca. Nisam uspio ni da se oslobodim sjena svih onih koje sam volio i koji su zajedno sa mnom gradili moj život, i čije riječi, poglede, smijeh, vidim toliko čisto i jasno da mi ponekad njihovo fizičko prisustvo nije ni potrebno. Nisam uspio da se oslobodim ničega što me veže za mladost, što me podsjeća na vrijeme kad sam imao krila ali ne i mozga, kada sam letio visoko i tamo negdje, sagorio kao meteor." &nbsp; &nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ali, ako su lični razlazi opisani uverljivo i dirljivo, i ako se u njima može videti ruka prijateljstva i pomirenja sa svetom, poglavlja koja se tiču hronologije odlaska iz grada u kome upravo počinje rat, jesu u svakom slučaju problematična. I to ne toliko zbog onoga što je izrečeno, koliko zbog onoga što nije. Radi se o različitim pseudoistorijskim konstrukcijama i objašnjenjima razloga za rat koja su posejana kroz čitav tekst ali se na kraju zgušnjavaju i idu i do sasvim banalnih i besmislenih uvida tipa: svi drugi su Jugoslaviju smatrali samo stepenicom ka nacionalnim zaokruživanjima i samostalnim državama, jedino su Srbi u nju verovali; ili samorazumljiv prelazak sa jugoslovenskih na srpske pozicije u sopstvenom slučaju, a nerazumevanje istog takvog prestrojavanja kad su drugi u pitanju, itd.<br /> <br /> Jedna od takvih epizoda je i ona sa prijateljem <strong>Coberom</strong>, muslimanom, koja na bitan način senči celinu ovih memoara, jer se tiče neposrednog povoda za Karajlićev odlazak iz grada, u danima pretnji, velike napetosti i početka sukoba u gradu. Prijatelj Cober, sada blizak novim muslimanskim vlastima, javlja Karajlićevoj ženi da će te večeri biti frka i da neće biti vode, ne bi li se, pošto imaju malo dete, na vreme opskrbili. Žena tada kaže Neletu da ona to više ne može da izdrži i da treba da se pakuju i odu u Beograd, što oni istog dana i čine.<br /> <br /> Ali onda stiže Coberova pesma u novinama, u kojoj se on, eufemistički rečeno ne baš primerenim rečima oprašta od svog sada bivšeg prijatelja i u kojoj kaže da su Karajliću "braća javila" da napusti grad, onda kada ga je trebalo braniti. Karajlića ta laž sa braćom posebno pogađa, a još i više činjenica da pesmu piše neko s kim je bio vrlo blizak celog života. Ono što nedostaje u ovom mozaiku, međutim, a o čemu u knjizi nema niti jedne reči, jesu piščeve izjave u tih 5 meseci koje samoj pesmi prethode, jer kada se ona pročita, vidi se da pomenuti Cober referira na njih, da su Karajlićeve reči zapravo povod za pesmu. Utoliko i ruka pomirenja koju Karajlić pruža svom prijatelju posle svega kao da dopire samo do pola.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ovakve epizode nehotice podrivaju onu istinu do koje je Karajliću posebno stalo, a koja se tiče iseljavanja, ili proterivanja Srba iz Sarajeva. Sasvim izvesno da pune istine o ratu ne može biti dok se i o tome ne bude govorilo, ili dok se, još gore, laže, ili se, što je najgore, oni listom izjednačavaju sa onim Srbima koji su taj grad zverski ubijali tri godine. Sa druge strane, primedbe koje su izrečene u nekim tekstovima povodom knjige, koje doduše, kako to već biva, sa samom knjigom nemaju neposredne veze, a tiču se Karajlićevog odveć elegantnog obrazlaganja saradnje sa likovima poput <strong>Vučelića</strong>, koji su u velikoj meri doprineli da taj rat bude tako krvav i strašan, te primedbe se ne mogu tek tako prenebregnuti.<br /> <br /> Ipak, treba primetiti da se te primedbe u kulturnoj javnosti bivše Jugoslavije ne navode kada se govori o <strong>Bregoviću</strong>, <strong>Štuliću </strong>ili <strong>Čoliću</strong>, koji su isto tako i u isto vreme sa pomenutim Vučelićem sarađivali. Što se Karajlića tiče, on te primedbe, makar u ovoj knjizi, prenebregava, i time zapravo izbegava suočavanje sa politikom u čije je ime i on sam žrtvovan.&nbsp;</div> <div> <br /> Bilo bi, međutim, pogrešno izvući na osnovu ovoga zaključak da u Karajlićevim memoarima nema kritike nacionalizama, rata, ratnog profiterstva i svih ostalih pošasti devedesetih godina (kritika turbo-folka je npr. potpuno razorna), a još pogrešnije da je njihova osnovna namera nekakvo pranje biografije. To što pojedine epizode, poput navedenih, kvare konačan utisak o knjizi i što će upravo one biti i već jesu povod nastavka rata po forumima i portalima širom internetske Jugoslavije, samo je potvrda činjenice da ni Karajlić nije do kraja usvojio nauk babe Atifa, ili pak da ga usvojio preko svake mere.<br /> <br /> Drugim rečima, ovi memoari su 'stilizovani' i istorijski korigovani upravo na isti način na koji su dinari u onoj Stublićevoj pesmi postali u međuvremenu (probušeni) dolari. Sve je, dakle, isto, samo što ništa nije isto.<br /> &nbsp;</div> <div> Ukupno uzev, Karajlić je uspeo da svoju spisateljsku neveštinu u izvesnoj meri nadomesti zanosom, naivnošću i 'scenskom energijom' sa kojom je ušao u pripovedanje, ali <em>Fajront u Sarajevu </em>su tek memoari jedne (pomalo ocvale) rok zvezde, i ni slovce preko toga. Oni su najbolji i najuspeliji u delovima u kojima se govori o ekipi sa Koševa i usponu novog primitivizma, a padaju kada pisac pokušava da bude istoričar, antropolog i ideolog, i to obrnuto proporcionalno: što je poučitelni zamah manji, to je štivo uspelije. Drugim rečima: kao i u slučaju drugih besteselera, čitalac će <em>tokom </em>čitanja osetiti (veliko) uzbuđenje, ali <em>nakon </em>čitanja neće doživeti nikakvo estetsko zadovoljstvo, niti će biti i za zrnce pametniji.<br /> &nbsp;</div> <div> Čejeni su otišli, Valter se, ipak, neće vratiti, a mrtvi su mrtvi.</div> <div> <br /> Marjan Čakarević<br /> foto: Jugo 45 (<a href="http://hr.wikipedia.org/wiki/Yugo#mediaviewer/File:Zastava_Koral_1983_UK.jpg" target="_blank">Charles 01</a>), Dr. Nele Karajlić (<a href="https://www.flickr.com/photos/klizana/2939130914/" target="_blank">Karin Llzana</a>)<br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Marjan Čakarević </strong>(1978) diplomirao je i završio master studije na katedri za srpsku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Poeziju objavlјuje u srpskim i regionalnim časopisima, a kritiku, esejistiku i publicističke tekstove u <em>Polјima</em>, <em>Beogradskom književnom časopisu</em>, <em>Quorumu</em>, <em>E-novinama</em>, <em>Ulaznici </em>i dr. Pored mladalačkih poetskih publikacija, objavio je pesničke knjige <em>Paragrad </em>(1999) i <em>Sistem </em>(2011).</div> Mon, 27 Oct 2014 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/velike-price-o-malo-ljubavi http://www.booksa.hr/kolumne/velike-price-o-malo-ljubavi Nova Tema <p> Tema nove Teme je 'Palestina - između zidova i ruševina'.</p> <p> Najbolje što se može dogoditi jednom knjigohlepcu je kad mu tjedan započne novim književnim časopisom! Po mogućnosti dvobrojem. Ovaj tjedan i nas je u Booksi obasjalo sunce. Došao nam je novi dvobroj književnog časopisa <em><strong>Tema</strong></em>!</p> <p> Tema broja: <em>Palestina – između zidova i ruševina</em>.</p> <p> Prvo editorial prekaljenog literarnog vuka <strong>Branka Čegeca</strong> – <em>Bipolarni poremećaj</em>, potom intervju – <strong>Damir Šodan</strong> razgovarao je sa <strong>Stevenom J. Fowlerom</strong>, a u temi nove <em>Teme </em>pronalazimo tekstove autora kao što su: <strong>Martina Kramer</strong>, <strong>Raji Sourani</strong>, <strong>Majed Bamya</strong>, <strong>Mahmoud Darwish</strong>, <strong>Gideon Lévy</strong>, <strong>Nurit Peled-Elhanan</strong> i <strong>Bernard Noël</strong>.</p> <p> Ali ni to nije sve, nema dileme – morate si nabaviti novi dvobroj Teme!</p> <p> izvor i foto: promotivni materijal</p> Mon, 27 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nova-tema http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nova-tema Rasknjižje, 27.10. – 2.11.2014. <p> Nešto nam je hektična svakodnevnica zadnjih dana. Uz novitete iz ovotjednog ‘Rasknjižja’ bit će vam lakše pobjeći u neki drugi svijet.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/zivot-nacin-uporabe"><em>Život način uporabe</em></a>, Georges Perec (MeandarMedia)<br /> Ova knjiga je remek djelo francuskog suvremenog pisca Georgesa Pereca, razigranog melankolika koji je u svoja djela uvijek znao vješto utkati erudiciju, igru i biljege osobnih trauma. Zamislivši jednu parišku zgradu u presjeku, uklonivši joj fasadu, zavirio je u svaku pojedinu prostoriju – od onih podrumskih do mansardnih ‒ minuciozno je opisujući i pripovijedajući o njezinim stanarima, prisutnim ili odsutnim, sadašnjim ili bivšim, najnevjerojatnije priče u širokom rasponu koji ide od krimića do parodije.</p> <p> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/laku-noc-slatko-sanjajte"><em>Laku noć, slatko sanjajte</em></a>, Jiří Kratochvil (Disput)<br /> Najveći moravski grad Brno teško je ranjen, posljednjih dana Drugog svjetskog rata iscrpljujućim bombardiranjima pretvoren je u ruševinu, bez vode, struje, hrane, prepun beskućnika i leševa. Za neke četvrti još se vode borbe iako su Rusi već zauzeli dobar dio grada, gleda se u nebo i očekuje pomoć od Amerikanaca, a umjetnine i nakit prodaju se za komad špeka u kolodvorskoj hali, odakle na putešestvije po gradu kreću tri junaka i jedna, valjda, mačka.</p> <p> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/ljudska-stvar"><em>Ljudska stvar</em></a>, Pawel Potoroczyn (Edicije Božičević)<br /> U zabačenom selu središnje Poljske, u vrijeme Drugoga svjetskog rata i nekoliko ne puno veselijih godina iza njega, upoznajemo seoskoga bekriju i partizanskog zapovjednika Gudala i njegovu ljubav, lijepu pekaricu Wandu, lokalnoga vlastelina globalnoga životopisa Radeckog i rezigniranog seoskog župnika Morgu, pogrebnika Kazimira čijim mrtvačkim kolima vode svi putovi, Židova Dełeśa i ostale živopisne likove čije se anonimne i osobne životne putanje prepleću s onima poznatih ličnosti onodobne Europe.</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/poezija/na-otvorenom-kraju"><em>Na otvorenom kraju</em></a>, Nikica Petrak (Fraktura)<br /> Trajemo li mi današnji tek u zlokobnoj 'imitaciji života' i jesmo li stigli do 'otvorenoga kraja'? Je li, citirat ćemo i dalje samoga Petraka, svijet još samo 'zločinačka ludnica', a pjesma 'suvišna riječ' u 'surovom jeziku Ničega'? Bilo bi lako, u kaosu u kojemu jesmo, odgovoriti potvrdno na ova pitanja da usprkos svemu, još i danas, ne postoji poezija kakva je Petrakova. Ona koja je u stanju biti svjesna fatalnosti u kojoj bi se sve preostalo ljudsko našlo da nema, pa ma kako to patetično zvučalo, upravo poezije kao čuvara preostalih krhotina jezika.</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/skretanje"><em>Skretanje</em></a>, Stephen Greenblatt (Algoritam)<br /> Tisuću godina se <em>De rerum natura</em>, Tita Lukrecija Kara, slavni pjesničko-filozofsko-znanstveni tekst, smatrao izgubljenim. A onda je 1417. u njemačkom samostanu u Fuldi firentinski lovac na antičke knjige Poggio Bracciolini ponovno otkrio Lukrecijevu poemu, jednu od, kako će se pokazati, samo tri preostale. Virus koji će 'svijet učiniti modernim', kako stoji u podnaslovu knjige Stephena Greenblatta, opet je oslobođen. Prekrasna poema, naime, zastupala je opasnu tezu: kako svemir savršeno funkcionira bez božanskog upliva, kako religijski strah opasno utječe na život te kako se sve stvari sastoje od sasvim malih čestica u vječnom kretanju, koje se sudaraju i stalno mijenjaju smjer.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> U ponedjeljak i utorak ne propustite <a href="http://booksa.hr/vijesti/sve/lszl-krasznahorkai-u-zagrebu"><strong>gostovanje Laszla Krasznahorkaia</strong></a>, prvo u ZKM-u a potom u Booksi.</p> <p> U četvrtak vam se nudi <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje/nova-stranica-zagreb-druzenje-s-majom-klaric-i-rujanom-ljubic"><strong>pjesničko-putopisno druženje</strong></a> uz <strong>Maju Klarić</strong> i <strong>Rujanu Ljubić</strong>.</p> <p> Kraj tjedna, petak, donosi zanimljivo predavanje <strong>Diedricha Diederichsena</strong> nazvano <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje/d-diederichsen-druga-kulturna-industrija-zasto-pop-muzika-nije-stvar-muzike"><strong>‘Druga kulturna industrija: zašto Pop muzika nije stvar muzike’</strong></a>.</p> <p> Ostala književna događanja potražite <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Sun, 26 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-2710-2112014 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-2710-2112014 Amore mio <p> "Imam diku lijepog kao sliku, nije tak'a ma ni slika svaka!"</p> <p> Prvi kišni dani donijeli su nam šokantne vijesti. Ovako je bilo.<br /> <br /> <strong>Mateja</strong> je sjedila kraj zvučnika i slušala hitove <strong>Adriana Celentana</strong>. Papagalo <strong>Tibor</strong> smjestio se na policu iznad zvučnika, češljao kandžicama po starim <em>Quorumima </em>i kreštao: "Amorrrre mio… amorrre mio…"<br /> <br /> "Smiri se, zrušil buš sve", Mateja će.<br /> <br /> "Mio carrro amico!", uzvrati ushićeno Tibor, pa sruši jedan dvobroj iz 1997. na stol za kojim je sjedila <strong>Mima S.</strong>, i prosu joj šalicu vruće čokolade po ugovoru koji se ova spisateljica upravo spremala potpisati s jednom velikom izdavačkom kućom.<br /> <br /> "Jesen ti gajde!", opsuje Mima.<br /> <br /> "E sad je dosta", poskoči Mateja, "Ne gine ti kavez!"<br /> <br /> Uvidjevši što mu se sprema, pernati huligan hitro odleti u prostor <em>Centra za dokumentiranje nezavisne kulture</em>.<br /> <br /> <strong>Ana</strong> je izašla iz officea mirno puneći lulu mirišljavom škijom: "Što se to događa ovdje, Matejice?"<br /> <br /> "Uništit će nam muzej nezavisne kulture, ta ptičurina, eto što se događa."<br /> <br /> Sveudilj čačkajući po luli Ana šeretski uzvrati: "Je li netko za papagajske ražnjiće, čula sam da je to nekaj ekstra, m-hmmm, jesam, jesam…"<br /> <br /> "Emh, take it easy, ženo, nije lijepo govoriti takve stvari. Meni je uništil ugovor, pa se ne bunim", umiješa se Mima.<br /> <br /> Ana se namršti, pa izađe van zafumati. Dosadna zagrebačka kiša lijevala je već treći dan bez prestanka. Crni <em>Peugeot 106 </em>talijanskih registracijskih oznaka skrenuo je iz Baureove u Martićevu i zaustavio se na nogostupu ispred Bookse. Pompozan svat u baloneru boje patlidžana i kose zalizane gelom iskorači u potočić. S druge strane iskoči <strong>Dunja Draguljče</strong> i poleti prijateljici u zagrljaj.</p> <p align="center"> ***</p> <p> <strong>Mika</strong>, <strong>Vanja</strong> i <strong>Luka</strong>, zli brat blizanac <strong>dr. Ostojića</strong>, sjedili su svatko za svojim laptopom u officeu i igrali <em>World of Warcraft </em>na battle.net-u. Na ušima su imali slušalice tako da uopće nisu čuli ništa od onoga što se događalo u drugoj prostoriji.<br /> <br /> U taj čas nahrupiše k njima Ana, Dunja i nepoznati crnomanjasti čovac u baloneru.<br /> <br /> "Helouuu", privuče im Ana pozornost, "Skinite te slušalice, Dunja ima važnu obavijest!"<br /> <br /> Jedno za drugim, igrači posmicaše sluške i okrenuše se. Draguljče teatralno poskoči: "Ta-daaaam, ovo je moj zaručnik <strong>Anselmo</strong>, Anselmo – ovo su moja raja iz Bookse!"<br /> <br /> Uslijedi pomalo ukočeno rukovanje pri čemu se vremešni Anselmo držao važno kao kakav diplomat.<br /> <br /> "Udaješ se?", Luka će.<br /> <br /> "Ulala, udajem se ja", veselo će Dunja.<br /> <br /> Nakon još jednog perioda neugodne tišine, Mika se prva snađe: "E, pa nek je sa srećom, golupč'ći."<br /> <br /> Vanja i Luka pridružiše se čestitkama, no onda iznova zavlada muk. Iz druge prostorije čulo se tek kreštanje papagala Tibora:<br /> <br /> "Amorrrre mio… amorrre mio…"<br /> <br /> F.B., 24. listopada 2014., Zagreb<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/paperpariah/" target="_blank">Adam Foster</a></p> Fri, 24 Oct 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/amore-mio http://www.booksa.hr/kolumne/amore-mio Diederichsen u Zagrebu <p> U Mami gostuje njemački publicist i teoretičar koji pokazuje kako je pop-muzika postala kritička teorija društva.</p> <div> U petak 31. listopada u net kulturnom klubu <strong>Mama</strong>&nbsp;u 19 sati gostuje njemački publicist i teoretičar <strong>Diedrich Diederichsen</strong>&nbsp;koji će održati predavanje pod nazivom&nbsp;<em>Druga kulturna industrija: zašto Pop-muzika nije stvar muzike.</em><br /> <br /> Diedrich Diederichsen (1957.) je kao muzički kritičar i kritičar umjetnosti od 1980-ih naovamo na njemačkom govornom području odgojio generacije intelektualaca svojim promišljanjima o vezi umjetnosti, politike i pop-kulture. Početkom 2014. Diederichsen objavljuje svoj magnum opus, <strong><em>Über Pop-Musik</em></strong>. Na preko 450 stranica s jedne strane radi rekonstrukciju pedesetgodišnje povijesti popa, a s druge strane nastoji pokazati zašto je pop-muzika postala kritička teorija društva.<br /> <br /> <div> U istoj knjizi Diederichsen tvrdi da 'Pop-muzika' nije popularna muzika ili tek oblik popularne muzike, već da se radi o kulturnome formatu koji integrira brojne i različite kulturne, umjetničke, ekonomske i medijske komponente - slično kinu kojih pola stoljeća ranije.<br /> <br /> No, za razliku od kina, u srcu Pop-muzike ne postoji jedan integrirajući medijski dispozitiv (tamna sala, projekcija, celuloidna traka) već samo recipijent koji spaja socijalno, kulturno i estetički različita i raznolika mjesta Pop-muzike.<br /> <br /> Predavanje organiziraju <strong>Kurziv&nbsp;</strong>(<a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank">Kulturpunkt.hr</a>), <strong>Kulturtreger&nbsp;</strong>(Booksa.hr),&nbsp;<a href="http://www.mi2.hr" target="_blank"><strong>Multimedijalni institut</strong></a>&nbsp;i <a href="http://www.whw.hr" target="_blank"><strong>WHW</strong></a> u sklopu projekta <em>Kritika danas - Teorija i praksa</em>. Projekt su podržali Ministarstvo kulture RH, Ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova &nbsp;i Foundation for Arts Initiatives / FfAI.</div> </div> <p> &nbsp;</p> Fri, 24 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/diederichsen-u-zagrebu http://www.booksa.hr/vijesti/sve/diederichsen-u-zagrebu Sartre danas <p> Prije točno pedeset godina Jean-Paul Sartre je odbio primiti Nobelovu nagradu i objavio prekrasnu autobiografiju 'Riječi'.</p> <div> <strong>Patrick Modiano </strong>je petnaesti Francuz koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Njegov sunarodnjak, <strong>Jean-Paul Sartre</strong>, prije pedeset godina je odbio ovu nagradu. Taj čin ostao je vječno upamćen, za neke kao čin pobune, za druge kao dodatno učvršćivanje pozicije kontrakulturnog heroja. No, prije pedeset godina Sartre je učinio nešto mnogo važnije od odbijanja jedne nagrade.<br /> <br /> Objavio je prekrasnu knjigu <em><strong>Riječi</strong></em>, jednu od najljepših autobiografija uopće, gdje je pisac, poslušavši naputak <strong>Rousseaua</strong> i&nbsp;<strong>Baudelairea</strong>, do kraja ogolio vlastito srce i poput kirurga skalpel-perom ogulio sve slojeve vlastitog pamćenja, naslage podebljane zaboravom, samoobmanom, taštinom i strahom. <em>Riječi</em>, sjećanje na prvo desetljeće života, prekrasna je, iskrena i snažna proza koja najbolje govori kakav je pisac bio Jean-Paul Sartre.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Utjecaj Sartrea na današnju književnost, filozofiju i kulturu općenito je golem, iako naoko ne tako primjetan. Njegov egzistencijalizam su još krajem&nbsp;60-ih neki francuski mislioci, među kojima je bio i <strong>Derrida</strong>, označili kao neku vrstu krivog čitanja <strong>Heideggera</strong>, filozofsku derivaciju zanimljivu tek iz povijesnog aspekta. Od tada pa do danas Sartrea se više ne čita toliko mnogo i ne onako kao prije pola stoljeća, kada je bio slavljen poput kakvog intelektualnog poluboga.<br /> <br /> Bio je amblem pobune; mladi su njegov lik nosili na reveru kao legitimaciju subverzivne autentičnosti. Šezdesetih je Sartre postao bedž odmetništva, dijelom francuskog svetog trojstva s <strong>Rimbaudom</strong> i <strong>Godardom</strong>. Ta su imena studenti i svi oni koji su se smatrali dijelom kontrakulture, i to ne samo u Francuskoj već i u Americi, prosipali iz usta bez puno razmišljanja, te je Sartre postao preteča onoga što zadnjih desetljeća predstavlja <strong>Che</strong> - silueta na majici ispražnjena od značenja, književna verzija <strong><em>Ode radosti</em></strong> ili <strong><em>Mona Lise</em></strong>. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako to već biva kada se približi neka okrugla obljetnica, tako se ovih dana opet nešto više govorilo o Sartreu. Prije točno pola stoljeća, 1964. godine, Sartre je izazvao veliku aferu odbivši primiti Nobelovu nagradu za književnost. Uslijedile su brojne rasprave, kritike, pohvale za hrabrost, pokude za preseravanje i sve ono što je bilo za očekivati u takvoj situaciji.<br /> <br /> Osim onih priča o tome kako je Nobel za književnika grijeh, i da pisac nikada ne smije postati institucija i tako dalje, Sartre je tada rekao nešto veoma značajno, nešto što je imalo smisla tada jednako kao što ima i danas. Naime, proglasio je ovu nagradu samo nastavkom zapadnog kulturnog imperijalizma, postkolonijalnim oruđem najgore vrste, gdje Švedska akademija zaogrnuta pravedničkim plaštem tolerancije i prihvaćanja pluralizma zapravo propagira isključivo zapadne kulturne vrijednosti. "<em>Nobel je nagrada za pisce Zapada i pobunjenike Istoka."</em><br /> &nbsp;</div> <div> Prisjetimo li se nepodnošljive gungule i silnog graktanja raznoraznih zapadnih mislilaca, piskarala, kolumnista, kritičara, novinara, komentatora, kroničara, promatrača, znalaca, teoretičara i pisaca kada je Nobela prije tri godine dobio kineski književnik <strong>Mo Yan</strong>, veoma aktualno zvuči Sartreova pola stoljeća stara izjava o tome kako se Nobela dodjeljuje samo piscima sa Zapada ili, pak, onima koji nisu sa Zapada, ali su veliki protivnici režima koji su veliki protivnici Zapada.<br /> <br /> Naime, dodjela Nobela Mo Yanu je tada bila svojevrsni presedan, jer nagradu zaista nikada ne dobivaju pisci koji nisu veliki protivnici nedemokratskih režima. No ogroman propust Akademije su ispravila sva ta silna piskarala koja su mjesecima poslije agresivno protestirala protiv Yana, jer da kako netko iz Kine može dobiti Nobela za "<em>spajanje narodnih priča, povijesti i suvremenosti halucinantnom realističnošću"</em>, dok disidenti moraju strahovati za svoje sudbine i bježati iz zemlje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako danas nije toliko aktualna njegova filozofska misao te ga se citira mnogo manje nego što je to bilo u vrijeme kada je odbio Nobelovu nagradu, Sartre je i danas zanimljiv. No filozofsku aktualnost na stranu, Sartre je prije svega izvanredan pisac. Kada je riječ o njegovim knjigama većinom se govori o&nbsp;<strong><em>Mučnini</em></strong>&nbsp;te nekim filozofskim tekstovima, prije svega djelu&nbsp;<em><strong>Bitak i ništa</strong></em>, te zanimljivom eseju&nbsp;<strong><em>Što je književnost?</em></strong>&nbsp;Nešto rjeđe se, pak, spominje već spomenuto Sartreovo predivno autobiografsko djelo <em>Riječi</em> (<em>Les Mots</em>), objavljeno na francuskom krajem 1963., a zatim prevedeno 1964. na brojne svjetske jezike (na engleski je prevedena nekoliko tjedana prije afere s Nobelom).<br /> <br /> Podijeljena u pet činova, knjiga opisuje obiteljsku prethistoriju, njegov bijeg u svijet mašte i apsolutne slobode, prvo suočavanje s tekstom, sa smrću, kao i nagli ulazak u svijet odraslih. No <em>Riječi</em> su prije svega prikaz geneze pisca, umjetnika riječi. Prvi dio <em>Riječi</em> naslovljen je&nbsp;<em>Pisanje</em>, a drugi <em>Čitanje</em>: u pitanju je&nbsp;tekst o tekstu, oda jeziku. Trebao je biti napisan i drugi dio autobiografije, no do toga ipak nikada nije došlo. Ovo remek djelo samoanalize označilo je i oproštaj Jean-Paul Sartrea od književnosti.<br /> <br /> Na samom kraju književnog puta, pri kraju <em>Riječi</em> stoje ove riječi:<em> "Dugo sam svoje pero smatrao mačem; sada znam koliko smo nemoćni."</em></div> <div> <br /> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/home_of_chaos/2612647693" target="_blank">Thierry Ehrmann</a></div> Thu, 23 Oct 2014 06:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/sartre-danas http://www.booksa.hr/kolumne/sartre-danas Yan Lianke dobio 'Kafku' <p> Najpoznatija djela ovogodišnjeg dobitnika nagrade Franz Kafka su 'San o selu Ding' i 'Služiti narodu'.</p> <p> Kineski književnik <strong>Yan Lianke</strong> (1958) ovogodišnji je dobitnik nagrade <em><strong>Franz Kafka</strong></em>.</p> <p> Nagrada vrijedna 10,000 dolara Liankeu je uručena u Pragu. Inače, slavljenik baš i nema veliki broj fanova među kineskim vlastodršcima. Navodno im se zamjeril u svojim djelima.</p> <p> Nagrada <em>Franz Kafka </em>dodjeljuje se od 2001., prvi dobitnik bio je <strong>Philip Roth</strong>, a ovim uglednim priznanjem mogu se još pohvaliti i <strong>Ivan Klima</strong>, <strong>Peter Nadas</strong>, <strong>Elfriede Jelinek</strong>, <strong>Harold Pinter</strong>, <strong>Haruki Murakami</strong>, <strong>Peter Handke</strong>, <strong>Vaclav Havel</strong>, <strong>Amos Oz</strong> i drugi.</p> <p> Yan Lianke je u dobrom društvu. Čestitamo!</p> <p> izvor: <a href="http://www.b92.net/" target="_blank">B92</a></p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/toniescuder/" target="_blank">Toni Almodovar Escuder</a></p> Thu, 23 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/yan-lianke-dobio-kafku http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/yan-lianke-dobio-kafku Samoubojstvo u pop kulturi <p> Brojni umjetnici romantizirali su suicid ili su si sami oduzeli život, a o tome pjeva i glazbenik Conor Oberst a.k.a. Bright Eyes.&nbsp;</p> <div> U <a href="http://booksa.hr/kolumne/prijatelji-po-salingeru" target="_blank">prošlom nastavku dnevnika</a> pisao sam kako nas određuje ljubav prema nekim glazbenicima ili piscima, kako smo se skloni poistovjetiti s nečijim djelom i prihvatiti ga kao integralni dio vlastite osobe. Na to se logično nastavlja činjenica da u onima koji vole iste stvari prepoznajemo srodne duše, a one kojima predmeti našeg obožavanja ništa ne znače ponekad odbacujemo jer smatramo da, ako su nam ukusi toliko različiti, onda smo i mi toliko različiti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan od bezbrojnih filtera te vrste svojedobno mi je predstavljao album <strong><em>I'm Wide Awake It's Morning</em></strong>&nbsp;američkog benda <strong>Bright Eyes</strong>. Ta mi se ploča toliko sviđala da, iako možda nisam baš sasvim odbacivao ideju da mi onaj tko je ne voli ne može postati drag i blizak, svakako sam smatrao da o glazbi nema pojma. Zapravo, u mom se svijetu to svodi gotovo na isto.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bright Eyes je ime iza kojega se krio <strong>Conor Oberst</strong>, američki kantautor koji je s prvim diskografskim pokušajima (uglavnom podjednako smiješnim i dirljivim) krenuo vrlo rano, kao trinaestogodišnji dječak, a američki su ga mediji nešto kasnije, kada je malo sazrio, revno proglašavali 'novim <strong>Dylanom</strong>'. To je, doduše, bilo malo pretjerano, a i nije bio on jedini kojemu su namijenili ulogu bardova nasljednika, ali nisu te usporedbe bile sasvim bez rezona. Bez ulaženja u raščlanjivanje čisto glazbenih sličnosti ili razlika, vrijedi primijetiti da Conor, baš kao i <strong>Robert Zimmerman</strong>, zna kroz pjesmu lijepo ispričati priču i da su mu stihovi često bliži poeziji nego pop glazbi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> To se lijepo vidi i u pjesmi '<em>Common Knowledge</em>' koja zatvara njegov posljednji, ovogodišnji album <strong><em>Upside Down Mountain</em></strong>. Zadivljuje elegancija kojom Conor niže stihove i lakoća kojom pronalazi rimu ondje gdje je možda ne očekujemo, a uz to nas lako može zavesti njegovo tronuto pjevanje i glas koji i dalje zvuči kao da se dječak želi igrati muškarca pa mu je drago što je prehlađen. Može nas zavesti, kažem, pa možemo previdjeti da je ovo zapravo pjesma o samoubojstvu iako je to naznačeno već u prvoj strofi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>And if I had half his guts I'd want it</em></div> <div> <em>To chase that fatalistic comet</em></div> <div> <em>Die young in the dark, that's poetry</em></div> <div> <em>But it was not to be, it was not for me</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="//www.youtube.com/embed/1-kMn5FOlR4" width="370"></iframe><br /> <br /> Nije Conor ni inače bio najvedriji tekstopisac na svijetu, ali uspoređivati samoubojstvo u mladosti s poezijom malo je previše i za njega, ta jedna je stvar pisati tužne pjesme o nesretnim ljubavima, neshvaćenosti, propuštenim prilikama, osamljenosti i ironijama života, a romantizirati samoubojstvo je nešto sasvim drugo. Romantizirati samoubojstvo je ultimativna melankolija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Camus je rekao da je samoubojstvo jedino pravo filozofsko pitanje i ja tome odista nemam što dodati. Ne kanim se upuštati u rasprave o tome ima li pojedinac pravo sam sebi oduzeti život i u kojim situacijama to može biti opravdano, niti u one dokle seže osobna sloboda i koje su njezine granice, ali sam svjestan da samoubojstvo odavno nije samo filozofsko, moralno, etičko ili političko pitanje: ono je danas vrlo često i pitanje pop kulture.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Popriličan je broj poznatih osoba koje su si same odlučile oduzeti život, a neka od tih samoubojstava su ušla u legendu, ili zbog načina na koji su učinjena, ili zbog brižno razrađenih oproštajnih pisama, ili pak zbog toga što su iznenadila svijet kojem se činilo da je pred osobom koja stavlja točku još toliko toga. <strong>Jesenjinovo </strong>vješanje o cijev centralnog grijanja, utapanje <strong>Virginije Woolf</strong>, guranje glave u pećnicu <strong>Sylvije Plath </strong>ili sačmarica <strong>Kurta Cobaina</strong>, sve je to upisano u povijest pop kulture i znači nam mnogo više od pukog prestanka života neke osobe.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slično je i sa samoubojstvom <strong>Ernesta Hemingwaya </strong>koje je te 1961. burno odjeknulo jer veliki pisac nije bio baš u dobi za umiranje, imao je 62 godine i od njega se očekivalo da napiše još ponešto. Baš se na njegovo samoubojstvo referira Oberst u ovoj pjesmi, na ovom albumu koji kao lajtmotiv ima prepredene pokušaje bježanja od neizbježnog zagrljaja smrti i, u istoj mjeri, melankolični trud slavljenja onog lijepog u životu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Call it luck or you can call it fate</em></div> <div> <em>But either way it's how it happens</em></div> <div> <em>Not the way that you imagined</em></div> <div> <em>So just go out with a bang like Hemingway</em></div> <div> <em>Some will say you're brave</em></div> <div> <em>Some will say you ain't</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo '<em>go out with the bang</em>' se može tumačiti dvojako budući da je veliki pisac otišao s praskom i sasvim doslovno, slično kao i Kurt Cobain 33 godine kasnije. Kurt je ostavio oproštajno pismo u kojemu je parafrazirao (još uvijek živog!) <strong>Neila Younga </strong>i napisao da je bolje izgorjeti nego izblijedjeti, a oko oproštajnog pisma Ernesta Hemingwaya još uvijek postoje kontroverze, neki kažu da je postojalo, drugi tvrde da nije. I gdje je u cijeloj priči Conor Oberst?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoji sa strane, zasada je odustao od vlastitog samoubojstva, bolnim glasom pjeva pjesme o razočaranju i oduševljenju koje ipak nekako najčešće završe u rezignaciji i ugleda se u velike majstore koji su misli slične njegovima mislili prije njega, dok još nije bio ni rođen.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadam se da ga neće povesti glupa ideja kako pravi umjetnici ne umiru prirodnom smrću i kako se pamti samo one koji su otišli glasno i pompozno. Treba nam Conor još mnogo toga dati. Iako je ponekad pretenciozan i melodramatičan, njegova je senzibilnost pravi test dobrog ukusa. Barem u mojem svijetu u kojem se igranje s patetikom ne smatra manom i u kojem pećnice služe da se u njima peku kolači, a cijevi centralnog grijanja da nam bude toplo.</div> <div> <br /> Andrija Škare<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/jenniferboyer/5255041836" target="_blank">Jennifer Boyer</a></div> Thu, 23 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/samoubojstvo-u-pop-kulturi http://www.booksa.hr/kolumne/samoubojstvo-u-pop-kulturi