BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ 'Drugi kadar' <p> Radionica umjetničke fotografije pod vodstvom Davora Konjikušića održat će se po treći put u Booksi. Rok za prijavu: 20.10.2016</p> <div> <a href="http://www.drugikadar.com" target="_blank"><strong>Drugi kadar</strong></a>, radionica umjetničke fotografije, po treći put upisuje novu generaciju polaznika i polaznica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <div> Drugi kadar je radionica namijenjena svima onima koji imaju osnovna tehnička fotografska znanja, ali koji žele proširiti svoj način razmišljanja i izražavanja unutar medija fotografije. Zato se na radionici govori o povijesti fotografije, teoriji i raznim drugim temama, uz gostujuće umjetnike i predavače. Tijekom teorijskog dijela održavaju se i multimedijalne prezentacije, čitalačke grupe, terenska nastava, posjete muzejima i, najvažnije, praktični rad na osobnom fotografskom projektu i završnoj prezentaciji radova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj je da svi polaznici i polaznice razviju svoj potencijal, i to&nbsp;usvajanjem novih teorijskih znanja, razumijevanjem recentnih fotografskih rasprava te kroz praktičan i dinamičan rad na fotografskom projektu.&nbsp;</div> <br /> Voditelj radionice je mag. art. <a href="http://www.davorko.net" target="_blank"><strong>Davor Konjikušić</strong></a> uz gostujuće predavače.&nbsp;<br /> <br /> Radionica u trajanju od tri mjeseca održavat će se svakog ponedjeljka od 24.10.2016. godine od 18 do 21 sati u književnom klubu Booksa, Martićeva 14d, Zagreb. Rok za podnošenja prijava je 20.10.2016.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za prijavu je potrebno poslati kratku biografiju i motivacijsko pismo (do 200 riječi) u kojem treba navesti i vlastita očekivanja od radionice. Molimo da uz prijavu priložite i vaš fotografski portfolio od najviše 20 fotografija, ne većih od 2000 px po dužoj stranici, u JPEG formatu. Prijave se šalju na adresu drugikadar@gmail.com najkasnije do 20.10.2016.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za svakog polaznika radionice osigurani su tiskani materijali. Broj polaznika je ograničen. Cijena radionice za sva tri mjeseca iznosi 1.500 kuna.<br /> <br /> Sva dodatna pitanja u vezi radionice mogu se poslati na e-mail adresu drugikadar@gmail.com&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radionicu organizira <strong>Pozitiv +</strong> uz suradnju s književnim klubom <strong>Booksa </strong>i udrugom <strong>Kolektor</strong> iz Zagreba.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Medijsku podršku daje <a href="http://www.vizkultura.hr" target="_blank">Vizkultura</a>.</div> Booksa Booksa Wed, 28 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/drugi-kadar-1475052560 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/drugi-kadar-1475052560 'Pravi trenutak za pisanje čekao sam 30 godina' <p> Razgovarali smo s belgijskim književnikom Stefanom Hertmansom, autorom izvanrednog nefikcionalnog romana 'Slikar i rat'.</p> <p> <em>Razgovarali smo s belgijskim književnikom <strong>Stefanom Hertmansom</strong>, autorom izvanrednog nefikcionalnog romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/slikar-i-rat" target="_blank"><strong>Slikar i rat</strong></a> smještenog u Prvi svjetski rat.</em><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Mnogim je čitateljima poznata priča o nastanku vaše knjige <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/slikar-i-rat" target="_blank"><em>Slikar i rat</em></a>, o dvjema bilježnicama vašeg djeda koje su baza vašeg djela. Kad ste od djeda&nbsp;</strong><strong>dobili&nbsp;</strong><strong>bilježnice u kojima se ogleda njegov život, vi ste ih svjesno ostavili po strani i one su vas strpljivo čekale desetljećima.</strong> <strong>Kako ste se napokon upustili u veliki posao čitanja i pisanja?</strong><br /> <br /> Cijeli taj put nije bio nimalo lak. Upravo ta velika bliskost mi je predstavljala problem, jer sam u autobiografskim zapisima svoga djeda osjećao toliko toga poznatog, a opet potpuno tajnovitog i gotovo zastrašujućeg. Bilježnice sam počeo osjećati kao teret. Mislim da sama činjenica da sam ostavio te bilježnice trideset godina po strani, bez da sam ih čitao, analizirao i pregledavao, dovoljno govori o mom odnosu prema tom problemu. No čitavo vrijeme znao sam da su bilježnice polazna točka za veliku knjigu, možda i najvažniju knjigu, i niti u jednom trenu nisam zaboravio na njih.<br /> <br /> <strong>Je li se samim protokom vremena razvijala neka vrsta straha ili strahopoštovanja prema zadatku pred vama?</strong><br /> <br /> Može se govoriti o tome, ali čitavo vrijeme ipak sam znao da ću to učiniti. Nije tu bilo riječi o odugovlačenju, odgađanju zbog straha, koliko o potrebi da budem potpuno spreman za pisanje ove knjige. No, ne želim preuveličavati cijelu stvar, prije svega zato što nisam ni približno bio spreman na ono što me dočekalo u tim bilježnicama. Naime, ja sam u vlastitome umu ako ne trivijalizirao cijelu stvar, a ono svakako nesvjesno umanjivao nevjerojatnu snagu teksta s kojim sam se na kraju suočio.<br /> <br /> <strong>Strategija pronađenog teksta klasičan je postupak zapadne književne tradicije, najčešće kao zamašnjak fikcionalnog pripovjednog teksta. No i ovdje možemo govoriti o sličnom fenomenu. Doduše, zbog velike bliskosti 'nađenog', odnosno 'poklonjenog' teksta vama kao autoru, on vam nije mogao biti akcelerator fikcije, već upravo suprotno, gotovo da je imao efekt sidra zbog nužnosti da se bude vjeran istini.</strong><br /> <br /> Baš je u tome ležao ključan problem. Zapravo sam se jako bojao tih autobiografskih slojeva koji su mi se činili bezbrojnim. Srećom, nije bila riječ o onoj vrsti straha koja paralizira pisca, zbog čega se sve skupa pretvara u neku vrstu tlapnje ili sna o knjizi koja nikada neće biti napisana.<br /> <br /> No, nisam se plašio samo te bliskosti o kojoj razgovaramo. Bile je tu prisutna i druga vrsta zabrinutosti, okrenuta prema vanjskom (iako i tu možemo govoriti o literarnome). Naime, uznemiravala me pomisao da bi ova knjiga, koja je meni toliko značila i prije nego što sam je uopće napisao, mogla naprosto postati dio velike pošasti brbljanja o vlastitoj intimi, odnosno povijesti vlastitih obitelji, što je postalo više od trenda u trenutku kad je ova knjiga dobivala svoje konture.<br /> <br /> <strong>Zaista ste mislili da postoji opasnost da knjiga <em>Slikar i rat </em>bude okarakterizirana kao još jedna u nizu japajakalačkih književnih <em>selfieja</em>?</strong><br /> <br /> Možda se sada to čini blesavim, no doista jesam. I ne bih rekao da je to samo pitanje prevelikog opreza, jer je teško podcijeniti enormnu snagu tog <em>tsunamija </em>autobiografskih tekstova, memoara, dnevnika i svega ostaloga koji je bio na samom vrhuncu upravo u trenutku kada sam ušao u fazu pisanja. Doduše, valja reći da ni do danas čitava stvar s tom egocentričnom usredsređenošću i opsesijom ljudi koji pišu prema vlastitom liku i djelu nije jenjala, pa možemo govoriti o tome kao znaku jednog vremena. A mene ta vrsta pisanja, taj rukavac takozvane nefikcionalne književnosti, nikada nije zanimao.<br /> <br /> <strong>Iz današnje perspektive zaista se čini da <em>Slikar i rat </em>nema nikakve veze s tim fenomenom. Ključna je razlika prije svega strategija pisanja. Ono bolno prisno, što karakterizira svaku pravu književnost, ne nastaje direktnim pisanjem o samome sebi, i tu nema veze je li riječ o fikciji ili ne…</strong><br /> <br /> Da me se ne bi krivo shvatilo, smatram da književnost, ako to zaista želi biti, mora biti krajnje osobna, do kraja iskrena. No danas je došlo do potpunog poremećaja u shvaćanju što to predstavlja, pa i na samom književnom polju. Došlo je do izjednačavanja fenomena osobnog s privatnim, odnosno intimnim. Ti fenomeni se, dakako, mogu preklapati, no najčešće se to ipak ne događa. U svakom slučaju, množenje takvih tekstova samo je povećalo moju odbojnost prema takvom tipu pisanja.<br /> <br /> <strong>Koliko vam je bilo šokantno pročitati ono što je pisalo u djedovim bilježnicama?</strong><br /> <br /> Djed mi je predao bilježnice svega nekoliko mjeseci prije smrti, 1981. godine. Tada sam mislio da znam što u njima piše, više-manje. Zato i sam čin nisam prihvatio kao nešto posebno, sve sam to odviše lakonski prihvatio. Naime, u to vrijeme bavio sam se brojnim stvarima, od poučavanja, pisanja, bavljenja glazbom… Nisam bio spreman baviti se bilježnicama pa sam ih ostavio po strani. No, kao što sam već rekao, nikada nisam zaboravio na njih, čime god da sam se u međuvremenu bavio.<br /> <br /> No na koncu se dogodilo da se u osobnu povijest uplela sama povijest, odnosno dolazak stote obljetnice početka <strong>Prvog svjetskog rata</strong>. Upravo mi je ta velika simbolička prijelomna točka poslužila kao neka vrsta vanjskog poticaja, krajnjeg roka do kada ova knjiga mora biti gotova. Naravno, književnost nije nekakva utrka. Tekst nosi svoje zakonitosti i postoji u vlastitom vremenu koje nije ograničeno realnim vremenom. Pa ipak, 2010. godine sam se posvetio tom, ispostavit će se, golemom zadatku koji me konzumirao sljedećih nekoliko godina.<br /> <br /> <strong>Govorili ste o nebrojenim slojevima intimnog kroz koje ste morali prolaziti i koje ste pokušali uobličiti u tekst. No knjiga sadrži i brojne druge slojeve, konstantno ukazuje na utopljenost pojedinca u veliki žrvanj historije. Koliko vam je u pisanju bilo problematično pomiriti tu krajnju isprepletenost osobnog i povijesnog?</strong><br /> <br /> Bio je to krajnje složen zadatak, jer slojeva je zaista bezbroj. Naime, osim činjenice da je u pitanju moj djed, tu govorimo o čovjeku koji je ujedno i slikar, umjetnik koji zapisuje krajnje osobne stvari u klaonici rovova prije stotinu godina.&nbsp;Uz to, nisam mogao smetnuti s uma i krajnje osjetljivo pitanje nacionalnog. U svemu tome ogleda se začetak onoga što je i danas izrazito prisutno u belgijskom društvu, buđenja nacionalne flamanske svijesti te odnosa Flamanaca i Valonaca koji su i danas zategnuti.<br /> <br /> Ne treba smetnuti s uma ni pitanje samog jezika, odnos flamanskog i francuskog jezika u tom je pogledu od izuzetne važnosti. Tu dolazi do velikog književnog sudara, s obzirom da se sve te stvari izuzetno snažno razbijaju o psihu tog čovjeka, tog slikara, moga djeda, odnosno na njegove zapise. Na sve to naslanja se drugi tekst, moj tekst koji obuhvaća prvotni tekst. To su stvari koje su se morale uobličiti, a upravo u nastojanju pomirenja ili uravnoteženja tih nepomirljivosti leži posebna tajna. Dugo sam čitao djedove tekstove i istraživao za knjigu, a zatim sam se bacio na pisanje, koje je trajalo tek više od godinu dana.<br /> <br /> <strong>Zanimljivo je da ste radnju romana završili u Hrvatskoj. Putovanje je izuzetno važan književni fenomen, no vi niste putovali u smislu prostora, nego vremena. Je li vam fizičko odmicanje ipak pomoglo u smislu zaokruživanja cijele priče?</strong><br /> <br /> Svakako. Knjigu sam završio u jednom velikom naletu pisanja koji je trajao mjesec dana, i to na rezidencijskom boravku u Dubrovniku i Splitu. A kada je pak riječ o pitanju vremena, to je nesumnjivo ključno. Odatle i središnja metafora u romanu, trenutak kada mi ispada sat.<br /> <br /> <strong>Može li se govoriti o vašoj knjizi kao svojevrsnom palimpsestu? Naime, iako se glas vašeg djeda i njegovih dviju bilježnica probija kroz veliki dio romana, možda bi bilo bolje knjigu nazvati romanom-dijalogom?</strong><br /> <br /> Možda, no zanimljivo je da sam čitavo vrijeme imao osjećaj da sam u nekoj vrsti zaostatka. Tu ne mislim nužno na kašnjenje u temporalnom smislu, već na neku specifičnu odvojenost. No da bi došlo do dijaloga, ili možda je bolje reći razumijevanja, bio je potreban taj pomak kojeg mi tada nije bilo lako definirati. Zato se taj vremenski jaz od trenutka primanja djedovih bilježnica do trenutka pisanja ispostavio kao najvažnija stvar. Upravo mi je to pomoglo da shvatim svu važnost ovog čovjeka za mene, za formiranje mene kao ličnosti.<br /> <br /> Mlad čovjek ne može obujmiti taj problem vremena onako kako to može stariji čovjek, koji postaje sve svjesniji smrtnosti i otkucaja kazaljki. Stoga, da bi došlo do sjedinjenja tekstova, kao i prave artikulacije moga glasa preko njegovog, presudan je bio faktor protoka vremena – s prolaskom vremena dogodio se proces njegovog poništavanja, nužnog za potpuno shvaćanje onoga o čemu roman <em>Slikar i rat</em> govori.</p> Neven Svilar Wed, 28 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/pravi-trenutak-za-pisanje-cekao-sam-30-godina http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/pravi-trenutak-za-pisanje-cekao-sam-30-godina Škola rodno osviještenog filma <p> Vox Feminae organizira radionicu kritičkog, snimateljskog i scenarističkog rada na filmu. Rok za prijavu: 5.10.2016.</p> <div> U sklopu ovogodišnjeg <a href="http://www.voxfeminae.net/2016" target="_blank"><strong>Vox Feminae festivala</strong></a> po prvi će put biti organizirana škola rodno osviještenog filmskog stvaralaštva.<br /> <br /> Sastavljena od tri modula: kritičkog, snimateljskog i scenarističkog, uz nekoliko teorijskih predavanja, škola će biti održana od 10. do 14. listopada, u tjednu između dva festivalska vikend bloka, u prostorima male dvorane kina Tuškanac te MaMi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj radionica je osposobiti polaznike/ce za rodno osviješteni pristup filmskoj analizi, odnosno pisanju i snimanju za film, s obzirom da kod nas još uvijek ne postoji sustavna edukacija u tom polju, a postojeće filmske škole svoje programe ne baziraju na rodnoj tematici i/ili problematici.<br /> <br /> 'Djevojke i djevojaštvo' kao tema festivala pružit će u tom smislu podlogu za intenzivan praktični rad tijekom pet dana trajanja radionica, a nekoliko teorijskih predavanja fokusirat će se na analizu postojećih filmskih radova i njihovog pristupa tretiranju te teme, od mainstream hollywoodskog filma do domaćih primjera.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radionice su namijenjene početnicama i za prijavu nije potrebno nikakvo predznanje. Voditeljice radionica su etablirane domaće autorice na polju filmske analize odnosno stvaralaštva: <strong>Višnja Vukašinović</strong>, <strong>Eva Kraljević</strong>, <strong>Hrvoslava Brkušić </strong>i <strong>Olga Dimitrijević</strong>, dok će teorijska predavanja održati Višnja Vukašinović, <strong>Iva Radat</strong>, <strong>Jelena Tešija </strong>i <strong>Catherine Driscoll</strong>.<br /> <br /> Rok za prijavu je 5.10.2016.&nbsp;<br /> <br /> Prijavu i upite valja poslati na adresu: radionice@voxfeminae.net</div> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Tue, 27 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/skola-rodno-osvijestenog-filma http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/skola-rodno-osvijestenog-filma Nagrade prevodilaca <p> Nagradu za životno djelo dobila je Giga Gračan, a dodijeljene su i godišnje nagrade za najbolje prijevode.</p> <div> <a href="http://dhkp.hr/" target="_blank"><strong>Društvo hrvatskih književnih prevodilaca</strong></a> dodijelilo je svoje godišnje nagrade.&nbsp;<br /> <br /> Nagradu za životno djelo <strong><em>Josip Tabak</em></strong> dobila je ugledna prevoditeljica s engleskoga i njemačkog jezika <strong>Giga Gračan </strong>koja je, kako je navedeno u obrazloženju, zadužila hrvatske čitatelje prijevodima iz anglofonih književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njezini prijevodi, kako je istaknuto, obuhvaćaju široku lepezu književnih i književno relevantnih djela, od proze do drame i poezije.<br /> <br /> Giga Gračan istaknula je&nbsp;kako je trećinu novčane nagrade ostavila Društvu prevoditelja, a trećinu daje Udruzi za zbrinjavanje životinja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ivana Jandras Szekeres </strong>dobitnica je godišnje nagrade za prijevod publicističke knjige <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/kod-kuce-kratka-povijest-privatnog-zivota" target="_blank"><strong><em>Kod kuće - kratka povijest privatnog života</em></strong></a>&nbsp;<strong>Billa Brysona</strong>&nbsp;(Znanje).</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ana Pranjković Karas </strong>je dobitnica godišnje nagrade za prijevod proznoga djela <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/mraz" target="_blank"><strong><em>Mraz</em></strong></a> <strong>Thomasa Bernharda </strong>(Meandar Media).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobitnica nagrade za prijevod djela za djecu i mladež je <strong>Snježana Husić</strong> za djelo <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/brutalnost-starih-bajki" target="_blank"><strong><em>Grimmove bajke za mlade i velike</em></strong></a> <strong>Philipa Pullmana </strong>(Vuković&amp;Runjić).<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Tue, 27 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrade-prevodilaca http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrade-prevodilaca Rasknjižje 26.9 - 2.10.2016 <p> Ima li išta bolje no dočekati jesen uz knjigu, kestene i književna događanja!</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:&nbsp;</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/slikar-i-rat" target="_blank">Slikar i rat</a>, Stefan Hermans (Fraktura)<br /> <strong>Hertmansov</strong> <strong><em>Slikar i rat</em></strong> jedan je od onih nesvakidašnjih romana koji se vole i ne zaboravljaju. Pripovijedajući priču jednoga čovjeka, on na trenutak oživljava sliku njegova vremena, pokazujući nam kako su živjeli, ljubili, sanjali i razmišljali ljudi koji su nas donijeli na svijet.</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/osvetinje" target="_blank">Osvetinje</a>, Amir Alagić (Durieux)<br /> <em><strong>Osvetinje</strong></em> su<strong> Amiru Alagiću</strong> prvi roman, što se ne bi reklo po težini teme, staloženosti izlaganja i umijeću pisanja. Spletovi Alagićevih rečenica podižu vještinu pripovijedanja na iznimnu razinu, približavajući čitatelje likovima toliko da svaki od njih prerasta roman – jer za autora ne postoji ništa toliko sitno da u tome ne bi mogao otkriti beskonačno.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/samo-jedno-proljece" target="_blank">Samo jedno proljeće</a>, Anton Baláž (Hena com)<br /> Fokusirajući se na unutarnje, emocionalne doživljaje autentičnih povijesnih događaja,<strong> Baláž</strong> je stvorio roman ispunjen snažnim emocijama, a koji je ujedno i suptilna psihološka studija likova čiji se intimni, emocionalni, kao i društvenopolitički stavovi formiraju uz stvarnost političkog prevrata u pozadini.</p> <p> Publicistika:&nbsp;</p> <p> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/izbjeglistvo-u-suvremenom-svijetu" target="_blank"> Izbjeglištvo u suvremenom svijetu</a>, Duško Petrović (Naklada Ljevak)<br /> Knjiga<strong><em> Izbjeglištvo u suvremenom svijetu</em></strong> predstavlja originalan interdisciplinarni doprinos razumijevanju aktualnih prijepora oko pitanja migracije i izbjeglištva, kako u hrvatskom, tako i u europskom i globalnom kontekstu, ali i zanimljiv pregled teorijskog promišljanja fenomena izbjeglištva u posljednjih nekoliko desetljeća.</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/balkanski-eseji" target="_blank"> Balkanski eseji</a>, Hubert Butler (Fraktura)<br /> <em><strong>Balkanski eseji</strong></em> <strong>Huberta Butlera</strong> promatraju neke ličnosti i događaje iz povijesti Jugoistočne Europe dvadesetog stoljeća iz perspektive na koju ovdašnja javnost nije navikla. Problem uloge Katoličke crkve i kardinala Stepinca u tragičnom vrtlogu Drugoga svjetskog rata uobičajeno se promatra kroz prizmu klerikalno-nacionalističke apologije s jedne i lijeve ili liberalne kritike s druge strane.</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Ovotjedni program u Booksi započinjemo&nbsp;<a href="http://booksa.hr/program/dvostruki-portret-rob-doyle-i-andrija-skare" target="_blank">Dvostrukim portretom: <strong>Rob Doyle </strong>i <strong>Andrija Škare</strong></a>&nbsp;u utorak 27. rujna u 19 sati, dalje nastavljamo s poznatom <strong><em>Škrabicom </em></strong>na kojoj nam ovaj četvrtak u 20:30 gostuje <strong><a href="http://booksa.hr/program/skrabica-elephant-and-the-moon-1474452533" target="_blank">Elephant and the Moon</a></strong>, dok u petak 30. rujna u 19 sati, predstavljamo jesenski dvobroj časopisa <a href="http://booksa.hr/program/predstavljanje-jesenski-dvobroj-15-dana-1474621898" target="_blank"><em>15 DANA</em>.</a></p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></p> Booksa Booksa Mon, 26 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-269-2102016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-269-2102016 Nagrada Večernjeg lista <p> Objavljeni su pobjednici 50. natječaja 'Ranko Marinković' za najbolju kratku priču.</p> <div> Objavljeni su dobitnici nagrade&nbsp;<strong><em>Ranko Marinković</em></strong> na ovogodišnjem 50. natječaju <em>Večernjega lista </em>za najbolju kratku priču.<br /> <br /> Prvu nagradu dobila je <strong>Korana Serdarević </strong>za priču <a href="http://www.vecernji.hr/kratkaprica/korana-serdarevic-molim-vas-pricekajte-1047419" target="_blank"><em>Molim vas, pričekajte</em></a>, drugu je dobila <strong>Julijana Matanović </strong>za priču <a href="http://www.vecernji.hr/kratkaprica/jedna-muha-i-dva-udarca-1070179" target="_blank"><em>Jedna muha i dva udarca</em></a>, a treću književnik <strong>Stjepan Tomaš </strong>za priču <a href="http://www.vecernji.hr/kratkaprica/stjepan-tomas-covjek-koji-je-volio-ptice-1012224" target="_blank"><em>Čovjek koji je volio ptice</em></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Članovi prosudbenoga povjerenstva <strong>Seid Serdarević </strong>i <strong>Milivoj Solar </strong>te glavni urednik <em>Večernjega lista </em><strong>Dražen Klarić </strong>pobjednicima su uručili nagrade. Prva nagrada pobjednici donosi deset tisuća kuna, druga osam, a treća pet tisuća kuna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prosudbeno povjerenstvo ocijenilo je kako priča Korane Serdarević slika dvije različita suprotstavljene scene. Liječnik neosjetljiv za pacijente u čekaonici im poručuje da pričekaju, dok neosjetljivost kompenzira u odnosu prema svom psu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Julijana Matanović u svojoj priči tematizira probleme djece rastavljenih roditelja, a Stjepan Tomaš piše o životu čuvara ptica u Kopačkom ritu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobitnicima su nagrade uručene u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Booksa Booksa Mon, 26 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-vecernjeg-lista http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-vecernjeg-lista Nagrada za Kseniju Banović <p> Bugarski centar za knjigu nagradio je hrvatsku prevoditeljicu za rad na djelima Vere Mutafčieve i Zaharija Karabašlieva.</p> <div> Prevoditeljica <strong>Ksenija Banović</strong> je dobila <strong><em>Pero</em></strong>,&nbsp;književnu nagradu bugarskog <strong>Nacionalnog centra za knjigu </strong>u kategoriji <strong><em>Prijevod za 2016. godinu</em></strong>.<br /> <br /> Banović je nagradu dobila za tri knjige: dva povijesna romana velike bugarske autorice&nbsp;<strong>Vere Mutafčieve</strong> - <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/alkibijad-veliki" target="_blank"><strong><em>Alkibijad Veliki</em></strong></a> i <a href="http://klub.booksa.hr/knjige/proza/slucaj-dzem" target="_blank"><strong><em>Slučaj Džem</em></strong></a>, te prijevod romana <strong><em>18%</em></strong> <strong><em>sivo </em></strong>suvremenog pisca <strong>Zaharija Karabašlieva</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uzgred spomenimo da će hrvatsko izdanje knjige&nbsp;<em>Alkibijad Veliki</em>, kao i prvi hrvatski prijevod izvornog <strong>Platonovog </strong>dijaloga <strong><em>Alkibijad</em></strong>, biti predstavljeni u utorak, 27.9., u 18:00 u Knjižnici Bogdan Ogrizović.</div> Booksa Booksa Mon, 26 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-za-kseniju-banovic http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-za-kseniju-banovic Nemir minimalizma <p> Debitantska zbirka priča 'Dobri dani nasilja' Ružice Aščić efektno nas uvlači u svijet u kojem je sve loše, zlo i naopako.</p> <div> Slavni arhitekt <strong>Ludwig Mies van der Rohe </strong>ostat će upamćen, osim po svojim strukovnim ostvarenjima i utjecajima, i po jednom sloganu kojeg će se kasnije interpolirati u razne medije i industrije, poput dizajna, filma ili kuhinje. Književnost ovdje nije nikakva iznimka, a krilatica <em>Manje je više </em>glavna je odlika i prve zbirke kratkih priča <strong>Ružice Aščić</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/dobri-dani-nasilja" target="_blank"><strong><em>Dobri dani nasilja</em></strong></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvo ukoričeno djelo prošlogodišnje dobitnice <em>Prozaka </em>izdala je <strong>Hena com</strong>, a urednički je posao odradio <strong>Kruno Lokotar</strong>. Ovaj izdavač tako nastavlja s politikom izdavanja mladih i (relativno) neafirmiranih autora, što je svakako pohvalno i dobro za domaće književno polje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Dobri dani nasilja </em>je zbirka priča povezanih čvrstim tematskim ljepilom zla, tuge i bijede koji nisu artikulirani tek na razini same priče, nego samom strukturom priča. Minimalizam je glavna stilska odrednica zbirke, a kombiniran je s dominantnim semantičkim konceptom zla s jedne, te rezigniranim pripovjedačkim tonom s druge strane.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovjedni je svijet u <em>Dobrim danima nasilja </em>reduciran na, uvjetno rečeno, obrise: autorica ostavlja puno prostora čitateljskom popunjavanju praznine. U dobro izvedenim pričama to funkcionira kako je zamišljeno, produbljujući nelagodu, dok slabije priče ostaju tek skice, previše maglovite i nedorečene. Te su praznine najuočljivije u dvama elementima: prostoru i likovima.<br /> <br /> Prostor je uvijek označen nekom općenitom i generičnom imenicom, često bez detaljnijeg opisa ili koordinata (soba, kuhinja, grad), što je vrlo učinkovit manevar koji uvelike doprinosi turobnom osjećaju nesigurnosti (mogli bismo reći – što manje opisa, tim više nelagode).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Likovi su uglavnom slabo razrađeni, bez detaljnog psihofizičkog profiliranja, a funkcioniraju isključivo kao nositelji vlastite nesreće. Njihovi se usudi miješaju i rađaju iz odnosa s drugim likovima, s kojima bi oni po konvencionalnom tumačenju trebali biti bliski (sestra-sestra, majka-sin, ljubavnica-ljubavnik). Jedina im je, dakle, zajednička i prikazana crta – njihov jad iz kojeg izlaza nema, barem do kraja priče. Oni ga, kako se čini, niti ne zaslužuju: junaci Ružice Aščić su ljudi koji griješe ili trpe tuđe grijehe bez mogućnosti reakcije te kao takvi ne izazivaju preveliku empatiju, kako kod čitatelja, tako kod pripovjedača. U tom je smislu i naslov teksta indikativan: dani su nasilja dobri jer nitko u pričama bolje nije niti zaslužio. Za koga je, dobro je.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svo je zlo slabosti, nemoći, očaja i gorčine provedeno kroz veze među likovima, od kojih su najčešći obiteljski odnosi. Nefunkcioniranje obiteljskih, ljubavničkih i prijateljskih odnosa, dakle odnosa s najbližima, posebno dolazi do izražaja u pričama u kojima se tematizira 'devijantno' majčinstvo i dječja mržnja. Tako u priči <em>Najgore je biti dobar</em>, kojom zbirka započinje, dijete govori majci kako je mlijeko iz tetrapaka bolje od njenog mlijeka, par trenutaka nakon što ju je u prvoj rečenici ugrizlo za bradavicu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Česti su i animalistički motivi, jednako turobni kao kad se radi o ljudima (recimo motiv gusaka koje ginu prelazeći preko ceste ili svinje koja ne sluti svoje klanje u priči <em>Život na selu je težak i okrutan</em>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bijeg od striktnog označavanja poopćava sve o čemu se pripovijeda, kao da se ispred svake imenica stavlja neodređeni član (u hrvatskom to možemo predočiti neodređenim zamjenicama neki/neka/neko). Istom se povećava dojam pripovjedne 'hladnoće', pri čemu je takav ton neočekivan u odnosu na materiju o kojoj se radi. Bilo da se radi pripovjedanju u prvom (što je najčešći slučaj), trećem (u sjajnoj priči <em>Mladi ljubavnik gospođe Makarun</em>) ili čak drugom licu, ton se autodestruktivnih likova/pripovjedača nikad ne mijenja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rezignirani stav spram zla i agresije samo povećava dojam nelagode i u tom je segmentu ovaj tekst književno uspio: on piše autentično zlo i svakodnevnu nelagodu koji su vrlo dobro upakirani u formu kratke priče. Kako je rečeno u priči <em>Rezao sam</em>: "Poslije njezina posjeta osjećao sam kako se ugodna praznina gnijezdi svuda oko mene. Osjećaji su me, kao i svih ovih godina, revno zaobilazili. Moj pokrov nije propuštao nemire i teška stanja svijesti." Eskivažom detaljnog približavanja svijetu i izostankom očekivanog afekta autorica nas efektno uvlači u književni svijet u kojem je sve loše, zlo i naopako.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, moramo spomenuti stanovitu stilsku nedosljednost (možda prije nezgrapnost, ali to ostavljam čitatelju na procjenu). Dok spomenuti minimalistički modus razvlači pripovjedni univerzum, a zlo i nesreću rasteže do granice pravila i zakonitosti svijeta, upravo bode u oči kako autoričin stil pati od stanovite stilske napadnosti. Dok je sadržaj reduciran, brušenog leksika ima i previše pa se nekad čini da je u suvišnoj diskrepanciji s ostatkom romana ("Kapljice kiše kotrljale su se niz gole grane drveća kao dragulji koje je netko bacio niz padinu." ili "Što je s mrklim zimskim jutrima...").&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovakav stilski višak nadograđuje potku minimalističkog zla, ali na krivi način, nepotrebno. Isto se tako pojedini asocijativno daleki motivi uvode napadno, bez unutarnje pripovjedne logike, kao da je autorica zapisala svaku misao koja joj se činila zgodnom u tom trenu. Tako u priči <em>Stižeš u trenu koji prestaje </em>nailazimo na sljedeće:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Ne dopuštaš da bogohulim. Ne dopuštaš da kažem što mi je na umu. Uglavnom šutim i bavim se šivanjem. I čitam pomalo o srednjovjekovnom ustroju Crkve i države; (...) Čitam o herezama i inkviziciji. Bogumili. Katari. Kalvini. Adamićani. Utrakvisti. Taborićani.(...)"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nelogično i <em>va banc </em>uvođenje motiva (koji bi trebali očuditi, ali samo smetaju), pretjerani oprez pri sintaktičkom slaganju i odabiru leksika te nedorečenost pojedinih priča slaba su mjesta proze Ružice Aščić. Međutim, fascinira kako je autorica kroz cijelu zbirku uspjela zadržati jednak ton, hladan i udaljen, te kako provocira nelagodu da iskoči iz svake stranice, ne izdajući se pritom uvijek za eksplicitno zlo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književnost obvezuje samo na čitanje, i to je razlog više za pozitivnu ocjenu zbirke, u svijetu u kojem nevolja iskače sa svake vijesti, preskače granice i emotivno cijedi čitatelja. Međutim, književni tekst ne tjera na empatiju, nego na interpretaciju i užitak u tekstu. Možda zvuči grubo ili perverzno, ali ugodno je (čak i kad je uznemirujuće) primati nevolju iz 'pukog' čitateljskog užitka, bez obveze reakcije na koju nas tjera takozvana stvarnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz to, &nbsp;'manje je više' u <em>Dobrim danima nasilja </em>svakako služi svrsi te nam ostaje nadati se da će Ružica Aščić u budućnosti dodatno elaborirati i učvrstiti svoj autorski glas.&nbsp;</div> Ivan Tomašić Mon, 26 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/nemir-minimalizma http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/nemir-minimalizma 'Nađi se u prozi' <p> Udruga Nova stranica Zagreb organizira radionicu proznog pisanja pod vodstvom Milene Benini.&nbsp;</p> <div> Udruga <strong>Nova stranica Zagreb</strong> u prostoru Centra za kulturu Trešnjevka organizira radionicu kreativnog pisanja <strong><em>Nađi se u prozi</em></strong> pod vodstvom spisateljice, urednice i prevoditeljice <strong>Milene Benini</strong>.<br /> <br /> Polaznicima nudi od osnovnih tehnika pisanja, specifičnosti pojedinih žanrova do poslovne strane pisanja (gdje i kako objavljivati te što očekivati od karijere pisca u Hrvatskoj).<br /> &nbsp;</div> <div> Uz samu teoriju žanrovske književnosti, polaznici će kroz niz vježbi, analiza, pisanja i čitanja moći pronaći svoj put u spisateljskim vodama.<br /> &nbsp;</div> <div> Prijave su u tijeku, pozivaju se svi oni koji žele pisati ili već pišu.</div> <div> <br /> Voditeljica Milena Benini diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na sveučilištu u Oxfordu, a pri zagrebačkom Centru za ženske studije završila je opći program i program feminističkog pristupa popularnoj kulturi. Kao prevoditeljica i urednica surađivala je s brojnim domaćim i stranim nakladničkim kućama i institucijama. Radila je kao predavačica u Zagrebačkom centru za poduku. Surađuje na brojnim projektima kao predsjednica, žiri ili članica Organizacijskog odbora na području književnosti. Njen roman <em><strong>Svećenica Mjeseca</strong></em> bio je u najužem izboru za tportalov roman godine 2015.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za sve dodatne informacije i predbilježbe treba se javiti na mail adresu: novastranica1@gmail.com</div> Booksa Booksa Fri, 23 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nadji-se-u-prozi http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nadji-se-u-prozi Scenaristička škola <p> Platforma Palunko otvara upis u novi semestar obrazovnog programa za filmske scenariste. Rok za prijavu: 30.9.2016.</p> <div> web:&nbsp;</div> <div> kontakt: skola@palunko.org&nbsp;</div> <div> <br /> <strong>Scenaristička škola </strong>je dvosemestralni obrazovni program scenarističke teorije u organizaciji scenarističke platforme <strong>Palunko </strong>pri Hrvatskom filmskom savezu i prvi je program izvaninstitucionalne i cjeloživotne edukacije za scenariste u Hrvatskoj.<br /> <br /> Silabus obuhvaća temeljna znanja scenarističkog zanata kroz predavanja, vježbe i iščitavanje ključne literature izdane u posljednjih tridesetak godina, a program je prvenstveno namijenjen stručnom usavršavanju za one koji već imaju profesionalnog iskustva u filmu ili scenaristici i žele se dalje razvijati.<br /> <br /> Također, prijave su otvorene i onima koji su se do sada možda bavili drugim srodnim umjetnostima ili se pripremaju za filmski studij i slično, ali su iznimno motivirani za učenje i aktivno sudjelovanje. Program je pogodan i za odgojno-obrazovne djelatnike koji se u svom nastavnom radu bave područjem medijske i filmske kulture.</div> <div> <br /> Glavni predavači Scenarističke škole su dr. sc. <strong>Jasmina Kallay </strong>i <strong>Uroš Živanović</strong>, a uz njih tijekom oba semestra sudjeluju i vanjski stručnjaci za pojedine specijalizirane teme. Jasmina Kallay je hrvatsko-engleska scenaristica i spisateljica koja je doktorirala transmediju pri University College Dublin, a Uroš Živanović je filmski autor, scenaristički mentor i voditelj projekta Palunko od 2011. godine.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Prvi semestar odnosno prvi stupanj Škole čine osnove filmske dramaturgije bazirane na klasičnonarativnom dugometražnom igranom scenariju. Drugi semestar posvećen je teoriji pisanja za pojedine igranofilmske žanrove te druge rodove i vrste (dokumentarni film, televizijske serije, transmediju i dr.) Svaki termin (jednom tjedno u trajanju tri školska sata) podijeljen je na predavanje i na vježbe, a između dvaju termina polaznici su obavezni obavljati predviđene zadatke: savladavati teorijsku literaturu i dugometražne scenarije na hrvatskom i engleskom jeziku te gledati odabrane filmove. Program završava godišnjim ispitom kojim se stječe pravo na diplomu Scenarističke škole.&nbsp;</div> <div> <br /> Semestar škole traje od listopada 2016. do lipnja 2017. Prijave za školsku godinu 2016./2017. primaju se zaključno s 30. rujna 2016., a sve detaljne informacije možete pronaći na <a href="http://www.palunko.org " target="_blank">portalu Palunko</a>&nbsp;ili upitom na adresu skolaATpalunkoDOTorg</div> Booksa Booksa Fri, 23 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/scenaristicka-skola-1474623893 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/scenaristicka-skola-1474623893 Naši pisci u Europi <p> Zoran Pilić i Olja Savičević Ivančević imali su zapažene role na festivalima i medijima u Poljskoj i Nizozemskoj.&nbsp;</p> <div> Lijepe vijesti iz inostranstva o uspjehu hrvatskih pisaca!<br /> &nbsp;</div> <div> Od 16. do 18. rujna <strong>Zoran Pilić </strong>gostovao je u Poljskoj na međunarodnom festivalu <a href="http://www.lit-across-frontiers.org/events/new-voices-at-station-literature-21/" target="_blank"><strong>Station Literature 21</strong></a>. Pilić je na festivalu nastupio kao autor uvršten na popis <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/novi-glasovi-europe" target="_blank"><strong><em>New Voices from Europe</em></strong></a> koji sadrži desetero najzanimljivijih europskih autor(ic)a. Govorio je o zbirci priča <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nema-slonova-u-meksiku" target="_blank"><strong><em>Nema slonova u Meksiku</em></strong></a> (Fraktura, 2014.) i zbirci poezije <a href="http://www.sandorf.hr/blogitem.php?item_id=44&amp;tag=Dendermonde&amp;type=4" target="_blank"><strong><em>Dendermonde</em></strong></a> (Sandorf, 2014.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na drugom kraju Europe istaknula se <strong>Olja Savičević Ivančević</strong>. Prošlog tjedna nizozemski dnevni list <strong><em>Volkskrant </em></strong><a href="http://www.volkskrant.nl/boeken/-in-een-western-gaat-de-held-op-zoek-naar-gerechtigheid~a4373574/?hash=c4a7a9718cf545d30484e216ffa068b92a0f0952" target="_blank">objavio je intervju s njom</a>, u povodu nizozemskog prijevoda romana <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-94-olja-savicevic-ivancevic" target="_blank"><strong><em>Adio kauboju</em></strong></a> (Bananafish, Amsterdam, 2016.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakladnik američkog izdanja <strong>McSweeney's </strong>za listopad ove godine organizirao je predstavljanje romana u Los Angelesu i San Franciscu. Tijekom 2017. roman će doživjeti još tri inozemne objave: na švedskom, talijanskom i slovenskom jeziku, što će činiti ukupno jedanaest prijevodnih izdanja.</div> Booksa Booksa Fri, 23 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nasi-pisci-u-europi http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nasi-pisci-u-europi Gruss aus Grimmenstein (dio prvi) <p> Na 2000 km dugom putu duž cijele Europe, tročlanoj Booksinoj delegaciji zauvijek će u sjećanju ostati misteriozno austrijsko mjestašce.</p> <p> Bijaše gluho doba noći. Jesenji vjetar ćarlijao je po parkiću kovitlajući lišće ispred Martićeve 14d. Iza zakračunatih vrata književnog kombinata Booksa, izuzev jednoroga <strong>Književnikovića</strong> koji je drijemao na sofi, ne bi ni žive duše. Najednom, u officeu zapucketa suhi uredski zrak i plav'časte munje osvijetliše prostor jezivom svjetlošću. Ne sluteći nikaj, crnomorski jednorog Književniković promeškoljio se u snu i nastavio potiho hrkati.<br /> <br /> Crvena vrata officea nečujno se otvoriše i na njima se ukaza poznati lik ex-nadstojnice i jedne od roditeljica kombinata, <strong>Mike</strong>, koja je prije više od godinu dana pod <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/paranormalne-aktivnosti-2-vrtlozenje" target="_blank">nikad razjašnjenim okolnostima</a> nestala u plav'častom vrtlogu. Mika otrese zvjezdanu prašinu sa sebe, sjede za laptop i stade surfati po stranicama EU-a na kojima se nuđahu znatna sredstva za programe koji će uspješno raspirivati kulturni dijalog među članicama Unije.<br /> <br /> Narednih dana <strong>Mika 2.0</strong> vrijedno je radila na dozlaboga zamršenoj aplikaciji. Svijet se promijenio otkad je nije bilo, ali ona nije marila za to i uskoro dovrši posao, te uz blagoslov Nadstojnika <strong>Lućana</strong> odasla prijavu za sudjelovanje na zanimljivom kongresu koji se sredinom rujna imao održati u jednom pitoresknom, od boga zaboravljenom, gradiću na jugu Poljske.<br /> <br /> Sudionici ovog literarnog summita pet dana bavit će se <em><strong>Čarobnom gorom</strong></em> <strong>Thomasa Manna</strong>. Booksina prijava na koncu je odobrena i sad je valjalo oformiti tročlanu delegaciju i pripremiti izlaganje. Jednoglasno je odlučeno neka na dalek put krenu sama Mika 2.0, Nadstojnik Lućano i redar <strong>Damjan</strong>. Uz nešto više prijepora odlučeno je da će naša delegacija u Poljskoj nastupiti s pozicija osporavatelja vrijednosti <em>Čarobne gore</em>. Portugalska, norveška, turska, malteška, poljska i sve druge delegacije u svojim će izlaganjima s raznih aspekata veličati značaj Mannova djela u svjetskoj književnosti.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <u><strong>Iz putopisnog dnevnika redara Damjana</strong></u>:<br /> <br /> Mika 2.0 sjedila je za upravljačem unajmljenog Nissan Qashqaija, Nadstojnik Lućano na suvozačkom mjestu, a ja sam lješkario pozadi grickajući krekere. Slovenski graničari zaustavili su nas i priupitali kamo ćemo. Istog trenutka kad su doznali da žurimo na Kongres o <em>Čarobnoj gori </em>– izdvojiše nas iz kolone i odvedoše na ispitivanje. Ne bi im pravo što će hrvatska delegacija mučki napasti jedan od literarnih bisera europske književnosti.<br /> <br /> Oni sami, rekoše nam, također šalju svoje ljude u Poljsku, ali će za razliku od nas – lijepo zboriti o <em>Čarobnoj gori</em>. Zanimalo ih je možemo li nekako ublažiti svoja huda stajališta i možebitno ih usuglasiti sa stajalištima slovenske delegacije koju predvodi čuvena poetesa <strong>Anja G.</strong> (Anja Dži). Mika 2.0 uzvratila je da bismo radije poginuli nego odstupili od svojeg izlaganja. Zapovjednik slovenskih graničara rasrdi se, odrapi nam kaznu u visini 60 eura, pa nas nevoljko propustiše na teritorij Dežele.<br /> <br /> Četrnaest minuta kasnije već smo na austrijskoj granici i tu prođosmo glatko. U obližnjoj kavani odlučili smo počinuti uz kavu i sendviče. Nadstojnik Lućano na izvrsnom austrijskom naručio je iće i piće za sve. Na nesreću baš njega je zapao skaredno loš austrijski makjato. Nadstojnik je psovao odašiljući negativnu energiju na sve strane. Mlataranje rukama po zraku i sve te ružne riječi privukle su pozornost tustog alpskog bumbara koji se u jednom trenutku obrušio na Nadstojnika i spičio ga u bradu.<br /> <br /> "Moraš hitno prim't serum", upozorila je Mika 2.0.<br /> <br /> "Ne moram!", vrisnuo je Nadstojnik živčano se gratajući po ubodnom mjestu.<br /> <br /> Nastavili smo put. Nadstojniku je bivalo sve lošije, zapao je u poznati bumbarski delirij, buncao je i pjevao: <em>Nije lako bubamarcu, zum-zum-zum-zum... bubamarinom muškarcu… zum… zum-zum-zum...</em><br /> <br /> "Kakve veze, majke t', ima bumbar s buba-marom? Prolup'o je jedan kroz jedan!"<br /> <br /> Složio sam se s Mikom 2.0, Nadstojnika smo hitno morali odvesti k liječniku, ali njemu nije padalo na pamet zatražiti pomoć od, kako reče, 'austrijskih mesara'.<br /> <br /> "Nema nam druge", zaključila je Mika 2.0. "Moramo u Brat'slavu! By the way, imam ja frenda tamo, zove se <strong>James</strong>. Piše kolumne za jedan tjednik, ali to je samo foluška, zapravo radi za MI5, super lik."<br /> <br /> Događaji koje upravo kanim opisati izlaze daleko iz okvira objašnjivog i nastanjuju prostor nadrealnog i gotovo neobjašnjivog. Stoga je nemoguće sa stopostotnom sigurnošću reći je li se baš sve dogodilo onako kako mi mislimo da jest.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Pri prosječnoj brzini od 196 km/h približavali smo se Beču, a odatle do Bratislave jedva je kojih 60 kilometara. Krajolik je promicao kraj nas kao na ubrzanom filmu, a onda je Nadstojnik kriknuo:<br /> <br /> "Grimmenstein, Grimmenstein, Grimmnenstein!!!"<br /> <br /> Nissan Qashqai zaplesao je po cesti kao <strong>Fred Astaire</strong>. Mika 2.0 nadljudskim je naporima zadržala kontrolu nad vozilom.<br /> <br /> "Kakav jebeni Grimmenstein!? Krv mi se sled'la u žilama."<br /> <br /> "Grimmenstein!", ponavljao je Nadstojnik, "Vratimo se u Grimmenstein!"<br /> <br /> "O čem ovaj priča, jes ti vidio kakav Grimmenstein?"</p> <p> "Jesam", rekoh i uistinu i sam u magnovenju vidjeh putokaz na kojem je pisalo: Grimmenstein.<br /> <br /> I ne samo što sam vidio skretanje za Grimmenstein, već sam u istom trenutku i sam silno želio tamo. Ni danas ne znam objasniti zašto. Obuzeo me taj nekakav <em>grimmensteinski</em> <em>osjećaj</em>, kao da nas tamo čeka ne znam kaj. Iako nikad prije nisam čuo za to mjesto, dao bih bio sve na svijetu da se možemo nekako okrenuti i vratiti u Grimmenstein. Priopćio sam to Miki 2.0, ali ona me samo pogledala kao da sam šenuo i rekla: "Grimmenstein ne postoji, a ako kojim slučajem i postoji, vratit ćemo se u povratku."<br /> <br /> Nadstojnik me grčevito ščepao za rame i tugaljivo rekao: "Grimmenstein?"<br /> <br /> "Grimmenstein…", uzvratih jednako tugaljivo.<br /> <br /> ***<br /> <br /> U jednoj od bratislavskih nemoćnica Nadstojnik Lućano dobio je serum protiv uboda austrijskog bumbara koji, kako doznasmo, kod stradalnika izaziva halucinacije vrlo slične prizorima iz <strong>Kafkinih</strong> djela i ako se promptno ne reagira – posljedice mogu biti trajne.<br /> <br /> Bratislava se kuhala na plus 30. Bauljali smo naokolo klipšući za Mikom 2.0 koja je tražila restoran u kojem je prije mnogo ljeta objedovala s oksfordžaninom Jamesom. Ovom prigodom britanski špijun James nije se mogao naći s nama, ali bude svakako kad se nakon pet dana vratimo. Nadstojniku Lućanu i meni bilo je svejedno. U mislima i srcima nosili smo bajkoviti Grimmenstein i sve njegove nemoguće misterije. Predosjećali smo kako će nas na putu do Poljske sustizati brojne nedaće i to samo zato što smo promašili jedinstvenu prigodu posjetiti Grimmenstein.<br /> <br /> Mika 2.0 osorno je to nazvala džigi-bau vradžbinama, a kad nam je na benzinskoj, dvadesetak kilometara prije Brna, Nissan neobjašnjivo stao i ni makac dalje, malo se ipak zamislila. Stiže li nas to <em>grimmensteinsko prokletstvo</em>? Stajali smo tamo i čekali automehaničara. Kad je gospon napokon došao, otvorio je haubu i zagledao se u motor: "Sipali ste krivo gorivo."<br /> <br /> Znali smo da nismo. Po srijedi je bilo nekaj puno opasnije.<br /> <br /> "Grimmenstein", šapnuo je Nadstojnik.<br /> <br /> Kimnuo sam.<br /> <br /> Na glavnom trgu u Olomoucu dok smo Nadstojnik i ja brstili&nbsp;<em>Svíčková s knedlíky</em>, Mika 2.0 tražila je po netu bilo kakve podatke o Grimmensteinu. Nije dugo nikaj našla, a onda ipak nekaj:<br /> <br /> "Hmm… u pismu prijatelju Kafka spominje nekakav grimmensteinski sanatorij. Htio je ići tamo, ali nikad nije, ne piše zašto…"<br /> <br /> Nadstojnik Lućano blijedo me pogleda. Knedla mi je zastala u grlu.<br /> <br /> (nastavlja se)<br /> <br /> ***</p> <p> F.B., 23. rujna 2016., EU</p> F. B. Fri, 23 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/gruss-aus-grimmenstein-dio-prvi http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/gruss-aus-grimmenstein-dio-prvi Nagrada 'Tea Benčić Rimay' <p> Otvoren je natječaj za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama u prozi. Rok za prijavu: 6.12.2016.</p> <div> Natječaj za književnu nagradu <strong><em>Tea Benčić Rimay</em></strong> raspisuje <strong>Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se dodjeljuje u svrhu poticanja književnoga stvaralaštva te kao doprinos potpori i vrednovanju najboljih književnih ostvarenja za pjesmu u prozi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na natječaju mogu sudjelovati svi državljani Republike Hrvatske koji pišu hrvatskim književnim jezikom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na natječaj se šalje rukopis neobjavljene zbirke pjesama u prozi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj je otvoren do 17. listopada 2016. godine. Rukopise koji zadovoljavaju uvjete natječaja ocijenit će prosudbeno povjerenstvo do 18. studenoga 2016. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj je anoniman, stoga sve rukopise treba poslati u 3 primjerka i na CD-u, označene šifrom. Rješenje šifre i podatke o autoru (ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail i kratki životopis) treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj koverti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rukopisi poslani na natječaj ne vraćaju se.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se sastoji od objavljivanja nagrađenog rukopisa i novčanog iznosa od 3.000 kn.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rezultati natječaja bit će objavljeni 21. studenoga 2016. godine na <a href="http://www.nkc-sisak.hr" target="_blank">internetskoj stranici Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dodjela nagrade bit će upriličena na svečanosti povodom rođenja ove ugledne sisačke i hrvatske književnice 6. prosinca 2016. godine.<br /> <br /> Rukopise treba dostaviti na adresu:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak</div> <div> (Natječaj za književnu nagradu „Tea Benčić Rimay")</div> <div> Rimska bb</div> <div> 44 000 Sisak</div> Booksa Booksa Fri, 23 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-tea-bencic-rimay-1474624269 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-tea-bencic-rimay-1474624269 Rezidencija u Beogradu <p> Udruženje Krokodil i književna mreža Traduki pozivaju pisce da se prijave za jednomjesečnu rezidenciju. Rok za prijavu: 15.10.2016.</p> <div> Udruženje <strong>Krokodil</strong>, u suradnji s književnom mrežom <strong>Traduki</strong>, poziva pisce i spisateljice iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Albanije, Bugarske, Rumunjske i Kosova da se do 15.10.2016. prijave na natječaj KROKODILove Kuće za pisce u Beogradu u 2017. godini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na natječaj se mogu prijaviti autori proznih djela, pjesnici, dramaturzi, scenaristi, esejisti-kolumnisti i prevodioci iz navedenih zemalja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stipendija za odabranog pisca uključuje jednomjesečni boravak u opremljenom stanu u Beogradu, putne troškove i honorar u iznosu od 800 eura neto.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj program pruža odabranim piscima priliku za rad i upoznavanje sa književnim, kulturnim i društvenim miljeom u Beogradu i Srbiji, te za cilj ima ostvarivanje dvostruke komunikacije – pisca s književnom publikom, zemljom i gradom u kojima boravi, kao i lokalnog okruženja s djelom, kulturom i naslijeđem gostujućeg pisca.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijava mora sadržavati:</div> <div> &nbsp;</div> <div> – kratku biografiju – do jedne strane (na srpskom, hrvatskom, bosanskom, crnogorskom, engleskom ili njemačkom)</div> <div> – punu adresu (kontakt telefon i e-mail adresa)</div> <div> – popis objavljenih djela</div> <div> – kratak opis planova rada u Beogradu</div> <div> – pismo preporuke izdavača ili udruženja pisaca.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Aplikacije treba poslati putem elektronske pošte na adresu office@krokodil.rs</div> <div> &nbsp;</div> <div> Više o udruženju Krokodil može se pronaći na <a href="http://www.krokodil.rs" target="_blank">web stranici Krokodila</a> i <a href="http://www.kucazapisce.krokodil.rs" target="_blank">web stranici Kuće za pisce</a>.</div> Booksa Booksa Fri, 23 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/rezidencija-u-beogradu http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/rezidencija-u-beogradu Šuštanje lišća u podsvijesti <p> Nagrađeni roman 'Obilazak' Gerbranda Bakkera prati junakinju koja bježi od obitelji u zabiti dio Walesa.</p> <div> Osim rođendana i dočeka novih godina, i izmjena godišnjih doba čovjeka gotovo zavjerenički podsjeća na prolaznost života. Izmjena se životnih ciklusa harmonično raspoređuje njegovom linijom, a sastavke na temu 'Jeseni u mom gradu' zamjenjuje potraga za nekom drukčijom inspiracijom. Od pisaca smo navikli da inspiraciju prolaze u gotovo svemu, da se bave poslovima za koje mi, anti-prirodnjaci, nikad ne bismo povezali s umjetnošću te da spajaju naizgled suprotne sadržaje.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Gerbrand Bakker </strong>je&nbsp;nizozemski vrtlar (!) i književnik, koji naglašava da "šuštanje uvelog lišća otključava i oslobađa podsvijest" (<a href="https://www.theguardian.com/books/2010/jun/17/gerbrand-bakker-impac-prize" target="_blank"><em>The Guardian</em></a>) te kako smatra da su vrtlarenje i pisanje zapravo kompatibilne discipline. Meni, osobi kojoj i kaktus uvene, ta se veza na prvi pogled učinila tek klasičnom izjavom kojom Bakker gomili kritičara s uvijek istim pitanjima pokušava objasniti što to povezuje vrtlarstvo s književnošću i kako to da se jedan vrtlar bavi pisanjem. No njegov <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/obilazak" target="_blank"><strong><em>Obilazak</em></strong></a>, unatoč radnji ne baš ispunjenoj životnim optimizmom i radosnim blještavilom, čitatelja ipak uvlači u umiru(ju)ći svijet u kojem vladaju zakoni prirode i u kojemu se kopanjem u unutrašnjost osobe otkrivaju neki novi i čarobno jednostavni svjetovi.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Bakker ne krije da je <em>Obilazak </em>njegov najosobniji roman te kako ga je pisao u izrazito depresivnom razdoblju života. Naglašava da ga je "pisao instinktivno, kao da je neka sila htjela da on iziđe", a to se i osjeti tijekom čitanja romana. Poglavlja na koja je roman podijeljen uglavnom su kratka, no ni u kojem trenutku ne djeluju nezavršenima. Naprotiv, zaokružena su radnjom i likovima, no istodobno, neodvojiva su od ostatka romana. Roman se sastoji od dva pogleda na junakinju koja se do samog kraja naziva Emilie (zbog <strong>Emily Dickinson </strong>čiji portret i knjiga sabranih pjesama čine veći dio stvari koje sa sobom uzima nakon što napušta supruga).<br /> <br /> Jedan se pogled zbiva iz vizure same junakinje koja promatra okoliš u koji je pristigla (iz Amsterdama je doputovala u zabiti dio Walesa), ljude koji je okružuju no kojima ne dopušta da joj se previše intimno približe, i guske koje svakim danom, jedna po jedna, nestaju. Drugi je pogled onaj frustriranog supruga i indiferentnih roditelja koji je pokušavaju pronaći nakon što je pobjegla od njih, a na prvi se pogled čini kako je to učinila zbog ljubavne afere sa studentom.<br /> <br /> I dok njezini bližnji pokušavaju otkriti gdje se nalazi, Emilie čini sve kako bi zaboravila odakle je otišla. Živi osamljeničkim životom sve do trenutka kad u svoj svijet pušta neobičnog momka koji u ovaj kraj, u koji ljudi rijetki zalaze, stiže kako bi na karte ucrtao pješačke staze i istraživao okolicu. A mir na koji je osuđena u zabačenom kraju remeti i sredovječni seljak koji s njom pokušava postupati kao s još jednom običnom ženom.<br /> <br /> Guske koje nestaju jedna za drugom kao da u sam roman, čija se radnja temelji na osamljenosti, pokušava ubaciti i element misterioznosti i trilera, a tome pridonose minuciozni i temeljiti opisi okoliša koji dodatno potpiruju melankolično sumornu atmosferu.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Poetičnost kojom Bakker opisuje svakodnevicu čovjeka koji istrgnut iz ubrzanog života ispunjenog neprestanim mijenama pokušava u praznini novih uvjeta stvoriti novi život, odlika je koja vrhunske književnike izdvaja od ostatka književnih stvaralaca. Život protagonistice kojoj su najveće promjene tijekom 24 sata izmjena dana i noći i smrt guske, Bakkerovim perom nikad ne zalazi u učmalu monotoniju već čitatelja svakom novom stranicom tjera na daljnje čitanje.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Prolaznost se u <em>Obilasku </em>čini tek usputnom pojavom kojoj svi, gotovo nesvjesno (a snažno podsvjesno) svjedočimo, a lakoću rečenica potvrđuje i nagrada&nbsp;<em>International IMPAC Dublin Literary Award&nbsp;</em>koja je jedna od najunosnijih europskih književnih nagrada. I dok se protagonisti Bakkerovih romana nerijetko osjećaju poput suvišnih ljudi, sigurni smo kako se budući Bakkerovi romani u rukama čitatelja nikad tako neće osjećati.</div> Zvjezdana Balić Wed, 21 Sep 2016 15:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/sustanje-lisca-u-podsvijesti http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/sustanje-lisca-u-podsvijesti Europea u Dvorištu 2016. <p> U 'Cafeu u Dvorištu' 26.9. gostuje turska književnica&nbsp;Çiler İlhan, a do kraja godine slijede još četvero europskih autor(ic)a.&nbsp;</p> <div> Četvrtu godinu zaredom održava se književni festival <strong>Europea u Dvorištu</strong>.<br /> <br /> U četiri mjeseca, u Cafeu u Dvorištu gostovat će petero europskih autor(ic)a čije knjige istovremeno izlaze u hrvatskom prijevodu u izdanju <a href="http://www.ljevak.hr" target="_blank"><strong>Naklade Ljevak</strong></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ponedjeljak 26.9. u 19:00 će turska autorica&nbsp;<strong>Çiler İlhan&nbsp;</strong>predstaviti hrvatsko izdanje romana <strong><em>Izgon </em></strong>za koji je 2011. nagrađena <em>Nagradom EU za književnost</em>. Zbirka priča govori o potlačenim ljudima u modernoj Turskoj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slijede islandski autor <strong>Ófeigur Sigurðsson</strong> (26.10.), makedonska autorica <strong>Lidija Dimkovska </strong>(16.11.), britansko-australska književnica <strong>Evie Wyld</strong> (7.12.) i albanski pisac <strong>Ben Blushi </strong>(14.12.)</div> Booksa Booksa Wed, 21 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/europea-u-dvoristu-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/europea-u-dvoristu-2016 'Židovi milenijima imaju pankerski duh' <p> Razgovarali smo s Faniom Oz-Salzberger, izraelskom povjesničarkom i suautoricom sjajne knjige 'Židovi i riječi'.</p> <p> <em>Razgovarali smo s <strong>Faniom Oz-Salzberger</strong>, izraelskom povjesničarkom, suautoricom esejističke knjige <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zidov-sam-dakle-citam" target="_blank"><strong>Židovi i riječi </strong></a>i gošćom Festivala svjetske književnosti.</em><br /> <br /> <strong>***<br /> <br /> Kako je došlo do nastanka knjige <em>Židovi i riječi</em>?</strong><br /> <br /> U pitanju je knjiga koja je na neki način bila napisana i prije nego što je napisana. Dugo sam razgovarala sa svojim ocem <strong>Amosom Ozom </strong>o mogućnosti pisanja ovakve knjige, te je bilo samo pitanje vremena i volje da se to na koncu doista i dogodi. Naime, teme o kojima govorimo u njoj zaista su ključne za nas oboje, i u profesionalnom i u intimnom smislu, iako često dolazi do podudaranja između ta dva polja.<br /> <br /> <strong>Iako je knjiga okarakterizirana kao esej, spomenuta forma dijaloga otvorila je tekstu mogućnosti prodora u historijske rukavce koji bi u suprotnom bili samo puko breme tekstu, otežavajući čitatelju proboj kroz naslage memorije. &nbsp;&nbsp;</strong><br /> <br /> Mislim da je uz malo dobre volje zaista moguće ovu knjigu proglasiti golemim esejom. No kada je riječ o formi tog nazovi-eseja, ona je zapravo došla posve prirodno. Zaključili smo da je najbolje da tekst ne bude monolitan već da bude otvoren, a to je najlakše ostvariti jednostavno tako da budete vjerni onome iz čega je proizašao – iz naših večernjih razgovora. Kada je to bilo riješeno, više nije bilo potrebe dodatno se usuglasiti niti raditi bilo kakve kompromise. Samo je trebalo krenuti sa zapisivanjem.<br /> <br /> Sjeli bismo u dnevnu sobu i počeli razgovarati. Ja bih pritom zapisivala razgovor u laptop. Veoma jednostavno.On i računalo baš i nisu kompatibilni. A da ne spominjem internet. Amos Oz zvuči konzervativnije od najkonzervativnijeg rabina kad kaže: "Internet? To je davo!".&nbsp;<br /> <br /> <strong>U knjizi u više navrata govorite o posebnoj židovskoj karakteristici – nepriznavanju, odnosno vječitom propitivanju autoriteta. Klicu toga sadrži i sam tekst. Naime, na nekim mjestima u knjizi kao da dolazi do raspadanja filozofskog diskursa, te se ozbiljan eruditski ton u sekundi pretvara u nešto što bi kritičari vjerojatno nazvali 'živom raspravom diskutanata', umjesto da kažu popu pop i kažu da je riječ o pravoj svađi oca i kćeri. Pretpostavljam da ste s razlogom ostavili te dijelove ne-uređenim?</strong><br /> <br /> Drago mi je da ste upravo tako vidjeli te elemente. Doista mi je bila namjera ostaviti sve onakvim kako je i bilo. Također, imate pravo da to ovu knjigu čini zanimljivijom s jedne strane, svakako je rasterećuje i čini je živom, intenzivnom. Kada smo na polju najtežih tema, pucanje niti ozbiljnosti uvijek je dobra stvar. Te rasprave, svađice, kako god ih mi nazvali, zaista u tom smislu imaju funkciju koja se izdiže kao neka vrsta židovske sinegdohe.<br /> <br /> <strong>U knjizi to nazivate frojdovskim aspektom židovstva.</strong></p> <p> Taj frojdovski moment inače nije karakterističan za stare, tradicionalne kulture. Binarnost učitelj-učenik, otac-sin imaju samo jedan vektor. Međutim, kada govorimo o židovstvu, stvari su posve drukčije. Štoviše, tu se stvari razlijevaju izvan konteksta židovstva i prelaze na područje suvremenog društva. Uostalom, pogledajmo današnju situaciju s ljudima poput samog <strong>Freuda</strong>, ili recimo <strong>Marxa</strong>. Vječito propitivanje autoriteta zaista jest ono što određuje ovu silnu tradiciju po površini koje smo tek malko zagrebli ovom knjigom. Znate, ne morate biti Židov da biste bili Židov. To vječito odbijanje da se bezpogovorno i slijepo vjeruje autoritetima jedna je od stvari u pankerskom židovskom duhu koja se nije promijenila u posljednjih nekoliko milenija. I svejedno je jesu li ti autoriteti proroci, kraljevi, svećenici ili sveti tekstovi. Ili ugledni očevi.<br /> <br /> <strong>Već sam naslov sadrži u sebi ključnu riječ u knjizi: <em>riječi.</em> Upravo taj način prenošenja znanja, živa tradicija pismene, a pogotovo usmene komunikacije čija sonornost odjekuje kroz epohe, ne prestaje zapanjivati ni danas. Riječ je o toliko moćnom i fascinantnom fenomenu da nastanjuje predio granice s patetikom. &nbsp;&nbsp;</strong><br /> <br /> Zar ne? Bez bojazni od bilo kakve pretencioznosti, to je nesumnjivo jedan od ključnih aspekata sastavnica zapadne misli u cijelosti. U tom smislu židovska je tradicija zaista bez presedana, no nisam ovdje željela da se knjiga pretvori u nekakav politički korektan i idealiziran kompendij takozvanih utjecaja ili pobrojavanja velikih zaslužnih ljudi koji su, eto, usput i Židovi. Upravo suprotno, kad god bismo došli do takvog mjesta spajanja, po kratkom postupku bismo promijenili ploču i napravili radikalan zaokret.<br /> <br /> <strong>Iz čitateljske perspektive, takva strategija je možda i presudna u oblikovanju teksta kao fascinantnog razgovora, jer izlazi iz okvira očekivanog. Prečesto se ovakve teme, svjesno ili ne, pretvaraju ili u apologetske tekstove ili svojevrsne velike povijesti, koje se onda najčešće čitaju kao povijesti 'velikih'.</strong><br /> <br /> Možda je upravo u tom vrludanju i najzanimljiviji aspekt čitave priče. Mi danas znamo da povijest nije povijest velikana. Naravno, veliki ljudi su proizvod svog vremena, oni su nešto poput klasika u kojima je objedinjena čitava povijest, a oni najveći sadrže i klicu budućnosti koja se pretvara u ogledalo iznad povijesti same.<br /> <br /> No, usprkos činjenici da se zadržavamo na konkretnim, ili relativno konkretnim temama, nemoguće je smetnuti s uma da ovdje ipak govorimo o kulturi i narodu u periodu od nekoliko tisuća godina, a ključna riječ je 'govorimo' – bez previše montaže, bez laganja i naknadnog uzdizanja teksta i podizanja na novi registar kako bi se zauzeo prostor nekakve mudrosti.<br /> <br /> <strong>Baš to naknadno montiranje jedan je zanimljivijih dijelova vaše rasprave. Mislim na stvaranje idealizirane historije, što su činili još i pisci <em>Starog zavjeta</em>. Potreba za idealiziranjem povijesti, pa čak i stvaranjem povijesti koje nema, danas nam je vrlo poznata pojava, možda i aktualnija nego ikada.</strong><br /> <br /> Interesantna je ta potreba. Upravo njezino postojanje objašnjava nešto tek naizgled neshvatljivo, poput odbijanja mnogih da se uopće raspravlja o tome jesu li arheološki dokazi koji ukazuju da su Megido i Jeruzalem bila mala pogranična mjesta, a ne važna kulturna središta, važni s aspekta nužnosti reevaluacije starozavjetnih podataka koji su smatrani jedinom istinom.<br /> <br /> <strong>David </strong>i <strong>Solomon </strong>su vladali malim, provincijalnim i politički posve beznačajnim kraljevstvom. No, i to zapravo spada u ovu priču o moći riječi i snazi predaje. Ljudima koji nisu do kraja uronjeni u tu kulturu teško je shvatiti odbijanje da se o tome razgovara, no to je zapravo logična konsekvenca.<br /> <br /> <strong>U tom smislu zanimljiv je i posve shvatljiv citat izraelske pjesnikinje i kantautorice Naomi Shemer koji navodite, koja usred rasprave o tome izjavljuje: "Koga briga? Pa to uopće nije važno."</strong><br /> <br /> Da, stav <strong>Naomi Shemer</strong> je tek naoko lakonski iskaz bez dubine, i samo bi ga netko krajnje neupućen mogao nazvati neupućenim.<br /> <br /> <strong>Ta priča dovodi nas do pitanja gradova, odnosno važnosti građanskog aspekta kada je u pitanju židovsko naslijeđe. Riječ je o krajnje zanimljivom i jedinstvenom fenomenu…</strong><br /> <br /> Da, i to baš zato što se pitanje civilizacije i uspona ljudske misli oduvijek ne samo povezivalo s nastankom i napretkom građanskog društva, nego je dovođeno u stanje maksimalne korelacije, gdje je razgovor o tome <em>ad acta</em>. Spomenuta arheološka iskapanja <strong>Finkelsteina</strong> i <strong>Silbermana</strong> nam pokazuju da kada je riječ o židovskoj tradiciji stvari nisu tako stajale. To je bacilo posve novo, iznenađujuće svjetlo na cijelu priču, zbog čega je još važnijim postalo pitanje usmene tradicije i prenošenja znanja.<br /> <br /> Također, tu je i fenomen priče. Sve to, i grad i priča, postat će ključnim mjestom u povijesti Židova, s obzirom na raseljavanje i nove uvjete s kojima će se Židovi suočiti. Riječ i priča tako postaju, ili ostaju, krajnje neovisni od fenomena grada i građanskog.<br /> <br /> <strong>Pitanje grada u kontekstu židovskog naslijeđa fascinantno je sve do danas. Između ostalog, imali ste iskustvo odrastanja u kibucu. Mislite li da se taj prekrasan eksperiment posljednjih desetljeća ipak nasukao na stijene kapitalizma? Naime, čini se, makar iz krajnje autsajderske pozicije, da kibuci danas nemaju ni približno važno društveno značenje u Izraelu, svakako ne kao što je to bilo '50-ih i '60-ih godina…</strong><br /> <br /> Nažalost, i s vaše autsajderske vizure moguće je očitati da je tome doista tako. Kibuci su nekada bili važna potka društvenog napretka, ali i neka vrsta mehanizma koji je posjedovao magične vrline koje je naše društvo otad izgubilo. Nije tu riječ ni o kakvoj idealizaciji prošlosti, upravo suprotno, kibuci su bili zamašnjak idealizacije budućnosti, pokretač silnog zanosa i optimizma. To, naravno, ne znači da je odrastanje u kibucu med i mlijeko, no svakako je postojalo nešto prekrasno u tome.<br /> <br /> <strong>Dakle, ipak nije riječ samo o krasnoj ideji koja je transplantacijom u tkivo stvarnosti naišla na reakciju društvenih antitijela. Kibuci su zaista zaživjeli kao idealni gradovi…</strong><br /> <br /> Bili su tako i zamišljeni, gotovo kao neka idealizirana vizija sovjetskog grada, ali grada kakav, naravno, nema veze s pravim sovjetskim gradovima. Mislim da ste na dobrom tragu kada spominjete sudar kibuca s kapitalizmom, jer kibuc u kapitalističkoj mašini dođe nešto poput virusa. Naprosto je nespojiv s time.<br /> <br /> Zanimljivo je da u smislu same arhitekture, pa i urbanizma, Židovi nikada nisu spadali u vrh, ni u kojem smislu. I to svakako nije slučajno. Međutim, kibuci se moraju promatrati izvan tog konteksta, doduše ne i izvan pitanja urbanizma. Također, na cijelu priču oko kibuca utjecali su emigranti iz Istočne Evrope. Taj tip gradnje, na širokom prostoru usprkos usko povezanim međusobnim vezama stanovnika, mnogim doseljenicima iz Istočne Evrope došao je kao nešto savršeno prirodno, idealistička ekstenzija naravnoga.<br /> <br /> Vjerojatno je i to što više nema doseljenika s tih prostora utjecalo da kibuci danas nemaju ni približan značaj kakav su imali. Ali ipak ga i dalje imaju, i dalje postoje i opstaju. I mislim da će tako i ostati. Sjećanja koja nosim iz kibuca nešto su što je teško opisati ljudima koji nisu doživjeli tu vrstu odrastanja.<br /> <br /> <strong>Možda bi im pomogla knjiga Amosa Oza <em>Među svojima,</em> meni najdraža njegova knjiga: čista, intimno potresna i divno napisana iskustva takvog odrastanja, doduše u ranim danima kibuca…</strong><br /> <br /> Ne mogu vam reći koliko mi je drago što to kažete. Dijelim vaše oduševljenje tom knjigom. Meni osobno je to jedna od najdražih knjiga uopće, zaista mi mnogo znači. Baš kao i kibuc.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zidov-sam-dakle-citam" target="_blank">ZAČITAVANJE: Amos Oz i Fania Oz-Salzberger: <em>Židovi i riječi</em></a></p> Neven Svilar Tue, 20 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/zidovi-milenijima-imaju-pankerski-duh http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/zidovi-milenijima-imaju-pankerski-duh Lutanje u stranom žanru <p> Krimić 'Mali prozor' Muharema Bazdulja zbog manjka konzistentnosti i žanrovske discipline neće ostaviti dublji trag.&nbsp;</p> <div> <em>Upozorenje: Kritika sadrži spoilere.</em><br /> <br /> ***<br /> <br /> Ako pogledamo zastupljenost kriminalističkog žanra u odabiru tematike spisateljica i pisaca na ovim prostorima, možemo konstatovati da u ovom segmentu postjugoslovenska književna produkcija ne kaska previše za evropskom, makar ne u kvantitativnom srazmeru. Krimići su postali opasno popularni i kod nas, a uzimajući u obzir našu turobnu i neretko kriminalnu zbilju, moramo priznati da autorkama i autorima ne manjka nadahnuća i inspiracije, kao ni realnog poprišta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Opet sa druge strane kao da nedostaje kakvoće u njihovim pokušajima, kao da se autori mnogo smelije late ovog žanra, a nešto ga plašljivije pokušavaju obogatiti. Roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/mali-prozor" target="_blank"><strong><em>Mali prozor</em></strong></a> <strong>Muharema Bazdulja </strong>predstavlja primer <em>par exellence </em>gorepomenutih konstelacija glede kriminalističkog žanra u našim književnostima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Premda je dotični roman napisan davne 2002. godine, Bazdulj je odlučio da ga tek sada objavi. To nije podatak za rubriku <em>uzgred budi rečeno</em>, ali svakako nije preduslov koji bi trebao <em>a priori </em>delo složiti u fioku kvalitetne literature ili makar uspelog <em>noira</em>. Autor nije objasnio zašto je tek sada odlučio da objavi svoje delo, ali je u jednoj svojoj izjavi napomenuo da je naknadno prizemljio stil te ostavio isti okvir dela. No, roman 'jeca' i 'jauče' od nepotpunosti i formalne neodrživosti na više nivoa, na onom opštem književnom, te na onom užem žanrovskom, na planu uverljivosti i adekvatnosti itd. Elem, gremo naprej redom i gredom.<br /> <br /> Svojevremeno je <strong>Goran Tribuson </strong>rekao: "Krimić je uvijek ili enigma ili socijalni roman. Kada je samo enigma, uopće me ne zanima. No, ako je krimić uz to što je enigma i socijalni roman, onda su pred piscem široke mogućnosti da kroz pravila i uvažavajući sva pravila žanra napravi nešto što je neka vrsta socijalne slike." (<em>Oduzmete li mi pravo na mijenu, učinili ste od mene mrtvog pisca</em>, Književna revija, 1–2/1996).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako kroz prizmu ove rečenice pogledamo Bazduljev&nbsp;<em>Mali prozor</em>, možemo na prvu loptu i ovlaš konstatovati da je ovo delo i enigma i socijalni roman te delo koje ispunjava sve uslove da bude zanimljivo i kvalitetno napisano štivo. Ali nažalost samo na prvi pogled. Bazduljevo delo je, pre bih rekao, dobra priča u zametku, interesantna ideja i pretenciozni pamflet (tada doista) mladog autora.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Fabula u romanu ide ukratko ovako: protagonista, piščev imenjak, fakultetski profesor književnosti, vraća se u Sarajevo sa svog na ostrvu izolovanog godišnjeg odmora te saznaje da je pre nedelju dana ubijen njegov najbolji prijatelj Denis Duraković, ugledni bosanski istraživački novinar. Spisak mogućih ubica se proteže od baraba do elita, od korumpiranog predratnog policajca, nakon toga heroja rata Adnana Velića Čupe, do verskog fundamentaliste Azera Kadića koji je na televiziji izjavio "Durakovića nije haram ubiti." Na sve treba dodati da je članak koji je pokojnik pripremao za štampu pred smrt bio novinarska senzacija u najavi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, upravo se glavni junak dela Muharem Bazdulj, umesto da bude adekvatni nosilac intrigrantne radnje, nameće kao kočnica u okretaju zavrtnja radnje. Najpre upada u oči nekonzistentnost, neuverljivost njegovih postupaka: s jedne strane on je mrzovoljni, mizantropsko i introvertno nastrojeni 'tobož' erudita, koji u biti bez ikakvog napora intiutivno, epifanijski rešava enigmu ubistva. U svom ničim izazvanom detektivskom nadahnuću on postaje svestan da je upravo Lana, udovica Denisa Durakovića, žena njegovog najboljeg druga ta koja je potegla okidač i u besomučnoj bujici ljubomore rešila da hladnokrvno ubije ljubav svog života.<br /> <br /> Kao prvo, čitaocu ne može nikako biti jasno kako je Muharem došao do konačnog rešenja, jer nemamo u tekstu (tj. u dijalogu između njega i Lane) jasnih natuknica makar koje bi jasno upućivale na tu opciju. Kao drugo, prosto zapanjuje Lanina hladnokrvnost, nepostojanje kajanja za oduzimanje života njene velike i jedine ljubavi života. Kao treće, ideja pisca o seksualnom povezivanju Muharema i Lane (koje na koncu i dovodi do Muharemove 'eureke') više podseća na potrebu da se zadovolji seksualna-osvetnička potreba protagoniste Muharema nego da se sam čin argumentuje i uslovi potrebama radnje u romanu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Muharem Bazdulj, lik u romanu Bazdulja pisca, nije naročito hrabar, pasivan je, ne ume da se snađe u subsocijalnim okolnostima, ne poseduje nikakve opiljive dokaze, nije pokazao veštinu u istraživanju, na koncu sam je odustao od potrage da sazna ko je ubio njegovog najboljeg druga - &nbsp;i upravo je on taj koji je rešio zagonetku. Dovoljno je ovako postaviti stvari, te shvatiti kao čitalac ovog romana da je ovakav plot radnje odista neadekvatan kriminalističkom žanru u književnosti. Naprosto ovakva struktura ličnosti, kakvim nam je predstavljen Muharem, nije sposobna rešiti ubistvo <em>et le point</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, može se desiti da se (gotovo nadrealističkom slučajnošću) katkad dođe do velikih otkrića, ali nam događaji u romanu ne daju povoda ni to da uzmemo kao izdržanu i realnu opciju. Ako prema pravilima žanra (za koje se dakako ne treba držati kao pijan plota, ali se eksperimentisanja trebaju primeniti izdržano i inovativno) junak kriminalističkog romana predstavlja usamljenika koji ne odustaje ni kada svi ostali odustanu da tragaju za zločincem, koji nastavljaju i kada sistem zataji - onda sve to definitivno ne predstavlja protagonista Muharem Bazdulj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za krimić se može reći da je proizvod urbanog, građanskog života te on može uspeti samo tamo gde vlada red i zakon, da parafraziram <strong>Radeta Milićevića</strong>. Prema tome zaista stoji sumnja koju je izneo <strong>Pavao Pavličić </strong>u svojoj knjizi <strong><em>Sve što znam o krimiću </em></strong>da na ovom tlu može nastati nešto što bi nalikovalo na dobar kriminalistički roman, jer prema Pavličiću, na ovim prostorima "nasilje nije nikakav izuzetak, nego čvrsto i žalosno pravilo."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To Sarajevo devedesetih opisano u romanu jeste vrelo događaja koji nas mogu lako dovesti do kriminala, ali zasigurno nije grad iz SAD-a od pre sto godina. Neusmnjivo je da se socijalni kontekst razlikuje te da je potrebna modifikacija u predstavljanju društvenih preduslova radnje. Nije jasna potreba kriminalaca u Bazduljevom romanu da se pravdaju i ograđuju od ubistva, i to nikome drugom do univerzitetskom profesoru koji je bezazleniji nego što izgleda. Shodno tome, nedostaje uverljivosti i socijalnom segmetu dela.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sa druge strane stilske intervencije autora u romanu izražene su u zaista nepotrebnom i pretencioznom razmetanju 'načitanošću' junaka ređajući po stranicama imena od <strong>Andrića</strong>, <strong>Raymonda Chandlera</strong>, <strong>Friedricha Dürrenmatta</strong>, <strong>Juliana Barnesa</strong>, preko <strong>Witolda Gombrowicza</strong>, <strong>Jorgea Luisa Borgesa</strong>, <strong>Emila Ciorana</strong>, <strong>Miroslava Krleže</strong>, <strong>Duška Radovića </strong>do <strong>Sørena Kierkegaarda </strong>i koga još ne, ko će to sve pohvatati i prepisati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadalje tu su rečenice u stilu petparačkih romana: "Postoji ta neka aura oko čovjeka na osnovi koje najčešće donosimo pravi sud, a njegova aura je nesumljivo bila pozitivna." (str. 39) kao i poneki pasusi (str. 54) koji bazde na <strong>Houellebecqova </strong>pisanija. Možda ne treba previše zamerati pretencioznost nepotrebnih citiranja koja nemaju veze sa radnjom tom dvadesetpetogodišnjem Bazdulju kome se još fakultetski zanosi vrzmaju po glavi, ali se može zameriti ovom današnjem autoru Bazdulju koji je odlučivši da objavi tekst i uređivao isti.&nbsp;</div> <div> <br /> Suma sumarum, roman <em>Mali prozor </em>Muharema Bazdulja ušao je na mala vrata iz prošlosti, imao je priliku da u toj svojoj vremenskoj kapsuli ostvari zapaženu rolu na postjugoslovenskom književnom kontinuumu, ali je nasuprot tome, čini se usled nedostatka konsekventnosti, konzistentnosti i žanrovske discipline, iskočio kroz mali prozor u more naše trivijalne literature. Meni je lično teško bilo napisati ovu rečenicu, jer Bazdulja cenim mnogo više od ovog njegovog ostvarenja, na kraju krajeva desi se da autor zaluta <em>in partibus infidelium</em>, stranputicom na 'tuđem' terenu, što ne znači da treba pratiti bačene intelektualne 'mrvice' da bi se vratio. Naprosto, tekst treba dobro redaktirati ili ga u suprotnom ostaviti fioci.&nbsp;</div> Dalibor Plečić Mon, 19 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/lutanje-u-stranom-zanru http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/lutanje-u-stranom-zanru Rasknjižje 19.9. - 25.9. 2016. <p> Booksin program se polako zahuktava, popratite ga, uz šaroliku preporuku knjiga!</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/vice-versa" target="_blank">Vice Versa</a>, Ankica Tomić (Naklada Ljevak)<br /> <em>Vice versa</em> može se čitati i kao vodič kroz labirinte bračnih i obiteljskih odnosa, može biti i instrukcija o potisnutim ljubavima koje preživljavaju usprkos svemu, no jedno je sigurno – čitateljevu pažnju zaokupit će tragovi obiteljskog trilera s neizvjesnim krajem.</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/alkibijad-veliki" target="_blank"> Alkibijad Veliki</a>, Vera Mutafčieva (Sandorf)<br /> Vjerno rekonstruirajući klasično razdoblje europske povijesti, u <em>Alkibijadu Velikom</em> nudi njegovo neuobičajeno tumačenje. Kroz sudbinu slavnoga atenskog državnika, generala i izdajnika, čiji su oportunizam i želja za vlašću pridonijeli porazu Atene u Peloponeskom ratu, Mutafčieva nas uvodi u svijet antičke Grčke.</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/seuso-autopsija-jednog-slucaja" target="_blank">Seuso - autopsija jednog slučaja</a>, Dino Milinović (AGM)<br /> O četrnaest srebrnih predmeta iz kasnog Rimskog carstva u vlasništvu Lorda od Northamptona, napisani su brojni članci. Najnovija studija ne bavi se nagađanjima tko je prvi pronašao blago ili gdje i kako je dospjelo u posjed Lorda od Northamtona. Ne</p> <p> Knjige za djecu:</p> <p> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjiznica-dusa" target="_blank">Knjižnica duša</a>, Ranson Riggs (Lumen)<br /> Dječak s nadnaravnim moćima. Vojska smrtonosnih čudovišta. Epska bitka za duše čudnovatih.</p> <p> Ovaj tjedan dođite u Booksu na prvu ovojesensku strip tribinu, u utorak 20. rujna u 19 sati, &nbsp;na kojoj gostuje <a href="http://booksa.hr/program/strip-tease-matka-vladanovica-dusan-gacic" target="_blank">Dušan Gačić</a>, dok u petak 23. rujna u goste nam dolazi Vladimir Milojković, koji će predstaviti svoju zbirku poezije<a href="http://booksa.hr/program/razgovor-sa-hertom-i-vladimir-milojkovic" target="_blank"> Razgovor sa Hertom.</a></p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></p> Booksa Booksa Sun, 18 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-199-259-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-199-259-2016 Stil je prevara? <p> Stephen King je nedavno rekao da prve rečenice svojih romana nekada piše mjesecima i da je stil jednako važan kao sadržaj. Ima li pravo?</p> <p> Jedna rečenica provlači se kroz mnoge knjige<strong> Roberta Bolaña</strong>, kao tetovaža u tijelu opusa koja ma što se dogodilo i koliko je god autor pokušavao prikriti, zaobići ili samo ignorirati, uvijek odnekud izviruje; u romanima, tim grandioznim dekadentnim zabavama, ona je poput djeteta koje je odavno poslano u krevet, no šmugnulo je nazad u život, na pozornicu socijalnih protokola te se javlja i niče na najčudnijim mjestima, izmiče pogledu blaziranih gospođa u toaletama i dokonih i naočitih muškaraca koji strahovito znalački ispuhuju dim cigara zbog čega njihove glave našem djetetu nalikuju na planinske vrhunce nad koje je odavno pala koprena vječne izmaglice, pjevuši pod stolom natežući prejakim eratičnim pokretima već odavno rezignirano psetance, crta diskretne spirale po vitičastim nogama stilskog stola čije se gute u trenucima igre jednostavnim činom preokretanja pretvaraju u prsobrane za kositrene vojnike - katkad, jedva zamjetno, proviruje u metežu podignutom u verbalnoj bujici brzo kao fantazma, a pokadšto razbija monotoniju te se kočoperi i namješta kao model pompoznog akademskog eklektičnog slikara preobražujući se u vodič, definiciju, programatsku bombu, manifest… stil je prevara.</p> <p> ***</p> <p> Stil je prevara. Ova izjava <strong>Willema de Kooninga </strong>savršena je za nastanak nesporazuma i krivu interpretaciju. Iako se konkretno odnosi na slikarstvo, sasvim je shvatljivo zašto nadilazi prvobitni kontekst te ju je moguće bez previše opreza transplantirati u sasvim nove uvjete, novo vrijeme, druge medije.<br /> <br /> S druge strane, zatočnik akademskog slikarstva u Parizu sredinom 19. stoljeća, <strong>Charles Gleyre</strong>, svome učeniku se u ateljeu obraća ovim riječima: "Kada crtate figuru, mladiću, uvijek morate imati na umu klasično. Priroda, dragi moj, sasvim je u redu kao element studije, no zapravo ne nudi apsolutno ništa interesantno. Vidite, postoji jedino i isključivo stil!"<br /> <br /> Zanimljiva je ta opozicija klasičnog nasuprot prirode. Pogotovo u kontekstu nastavka De Kooningove misli o stilu kao prevari, koji&nbsp;<strong>Bolaño </strong>nikada<strong>&nbsp;</strong>ne navodi (zapravo igra riječima temeljena na grčkom nazivu za stup - stylos).&nbsp;<em>Stil je prevara. Oduvijek sam smatrao da se Grci skrivaju iza svojih stupova.</em></p> <p> Bilo bi sasvim deplasirano ismijavati Gleyrea 150 godina nakon ovakve izjave. Ona nije samo fusnota, kuriozitet zanimljiv isključivo sa stanovišta proučavanja povijesti kulture. Naš podsmijeh bi&nbsp;ukazivao ili na potpuno nerazumijevanje problema stila, odnosno evolucije književnosti i slikarstva, ili na stanovitu rigidnost estetskog aparata.<br /> <br /> Doduše, i dobri pisci su si dopuštali tu vrstu nadmenih ekskurzija, pa recimo&nbsp;<strong>Miroslav Krleža</strong>, zapravo prilično rigidan i svjesno reakcionaran u svojim likovnim afinitetima, izjavljuje da je <strong>Kandinski</strong>&nbsp;umjetnik zanimljiv samo kao historijska pojava u likovnoj evoluciji moderne, nikako kao autor. U tom smislu beskrajno su pronicljivije, da ne kažemo modernije, opservacije <strong>Briana Enoa</strong> o Vasiliju Kandinskom, u sjajnoj knjizi o kibernetici <em><strong>Zaobilazne strategije</strong></em>, gdje ukazuje na fantastiku razvoda slikarstva od figure, kada je forma napokon odbacila sidro figurativnog, koje je prethodno dobro olabavio aboridžin nove umjetnosti&nbsp;<strong>Cézanne,</strong> i otpučila se u beskraj apstrakcije. Postoji određena tragičnost u toj pikturalnoj eshatologiji koju je možda teško opaziti jer svakako nije imanentna samim slikama, koje su u tom času nalik velikom prasku kolorističke radosti i slobode u kojoj se valjaju ove prve slobodne kompozicije.<br /> <br /> <a href="https://pt.wikipedia.org/wiki/Composição_VIII_(Kandinsky)#/media/File:Vassily_Kandinsky,_1923_-_Composition_8,_huile_sur_toile,_140_cm_x_201_cm,_Musée_Guggenheim,_New_York.jpg" target="_blank"><img alt="" src="https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/47/Vassily_Kandinsky%2C_1923_-_Composition_8%2C_huile_sur_toile%2C_140_cm_x_201_cm%2C_Musée_Guggenheim%2C_New_York.jpg" style="width: 600px; height: 416px;" /></a></p> <p> Još kao student,<strong> Édouard</strong>&nbsp;<strong>Manet</strong> je zapisao sljedeću misao na marginu svoje bilježnice: "Moramo pripadati svome vremenu i slikati ono što vidimo." Ova bodlerovska misao je tek na prvi pogled sasvim jasna i jednoznačna. Problem nastaje u onome "što vidimo", zbog čega je jedan <strong>Zola </strong>imao alergijsku reakciju na Cézannea, koji je svijet vidio očima slikara, a one ne moraju uvijek biti kalibrirane na ljudsku patnju i mehanizme koji proizvode društvene uvjete u kojima će ona biti pogonsko gorivo svijeta. Jesu li <strong>Jean-François Millet</strong>, <strong>Honoré Daumier</strong> ili <strong>Corot </strong>moderniji slikari od njihovih nasljednika poput <strong>Maneta</strong>,<strong> Moneta</strong>,&nbsp;ili čak <strong>Seurata</strong>?&nbsp;Je li flamanski <strong>Van Gogh</strong> moderniji od kasnijeg, francuskog Van Gogha? i zašto je <strong>Ingresova</strong> <strong><em>Odaliska </em></strong>zapravo ultramoderna slika, svakako modernija od <strong>Parmigianinove</strong> dugovrate Marije?<br /> <br /> Na koncu, što je to stvarnost umjetnika, njegova stvarna stvarnost?<strong> Reiner Maria Rilke</strong>, čije se prekrasne krhke pjesme čine kao potpuna suprotnost moćnoj stijeni slikarske arhitektonike Cézannea, ovako opisuje velikog slikara: "On je podigao stvarnost na razinu neuništivog, kao simbol onoga što ostaje ponad onoga što će nestati."<br /> <br /> Moderno je s jedne strane potpuno vremenski definiran koncept, no s druge strane nije. Ova 'druga strana' je zapravo istinska modernost, zbog čega se Bolañova omiljena De Kooningova proklamacija pokazuje kao istina, istinitija istina.</p> <p> Naivan čitatelj ne postoji, on ne može postojati, jer onda ne bi bio čitatelj. Kada govorimo o slikarstvu, ovdje su stvari ipak posložene malo drukčije. Ljudi koji ne poznaju perspektivu ne bi mogli shvatiti što se zapravo zbiva na slici <strong>Piera della Francesce</strong>, a vjerojatno bi čak i jedan <strong>Masaccio</strong> takvom promatraču imao migrenastu komponentu.<br /> <br /> Naočale kojim promatramo svjetove romana ili ulja na platnu zapravo su 4-D dijakronijske naočale, zbog čega pitanje stila, sve da je riječ o radikalnom potiranju istoga ili pak svođenja čitavog životnog umjetničkog projekta na utapanje u zelenom moru stila, na koncu nikada neće izaći iz temporalne ladice, negdje u računovodstvu svjetskog kabineta čuda.&nbsp;</p> Neven Svilar Fri, 16 Sep 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/stil-je-prevara http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/stil-je-prevara