BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Najčitanije knjige Zagreba 2015. <p> Ivica 'Žak' Prtenjača jedini je našijenac koji se sa svojim romanom 'Brdo' uspio probiti na dominantno skandinavsku listu.</p> <p> Iz nekog razloga, u Hrvatskoj vjerujemo da je ljeto doba godine kad se pučanstvo masovno odaje poroku čitanja knjiga. Je li to uistinu tako – znanstvenici još nisu potvrdili, ali niti opovrgnuli. Ne želeći gubiti vrijeme na pusta nagađanja, Nadstojnik <strong>Luka</strong> izdao je oštru zapovijed:</p> <p> "Sve raspoložive snage neka ostave svoje uobičajene zadaće po strani i neka se pod hitno bace na istraživanje čitalačkih navika žitelja glavnog grada."</p> <p> <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/najcitanije-knjige-2014-u-zagrebu" target="_blank">U prošlogodišnjem istraživanju</a> do podataka o broju posudbi u <a href="http://www.kgz.hr/" target="_blank"><strong>Knjižnicama grada Zagreba</strong></a> došli smo na vrlo lukav, podmukao način: uz pomoć specijalnih dronova koje smo kriomice ubacili u sve knjižnice.</p> <p> KGZ je kasnije prozreo našu operaciju, pa smo za ovo istraživanje morali pribjeći novom lukavstvu. <strong>Gospođa Ministarka</strong> angažirala je bandu hakera iz Portoroža koji su za 12 sati uspjeli probiti sve KGZ-ove šifre i kopirati podatke na naše centralno super-računalo BOOKSAŠA 3001. Samo za vaše oči izlistat ćemo ovdje naslove 25 najposuđivanijih knjiga u knjižnicama grada Zagreba u prvom polugodištu 2015.</p> <p> <br /> <em><strong>Stoljetna trilogija</strong></em>, <strong>Ken Follet</strong> (1076 posudbi)</p> <p> <em><strong>Leopard</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(1033)</p> <p> <em><strong>Fantom</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(973)</p> <p> <em><strong>Snjegović</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(890)</p> <p> <em><strong>Policija</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(880)</p> <p> <em><strong>Pedeset nijansi sive</strong></em>, <strong>E.L. James</strong> (874)</p> <p> <em><strong>Svjedok vatre</strong></em>, <strong>Lars Kepler</strong> (821)</p> <p> <em><strong>Lovci na glave</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(811)</p> <p> <em><strong>Kamenorezac</strong></em>, <strong>Camilla Läckberg</strong> (803)</p> <p> <em><strong>Inferno</strong></em>, <strong>Dan Brown</strong> (799)</p> <p> <em><strong>Zov kukavice</strong></em>, <strong>J.K. Rowling</strong> (773)</p> <p> <em><strong>Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao</strong></em>, <strong>Jonas Jonasson</strong> (765)</p> <p> <em><strong>Okus osvete</strong></em>, <strong>Jussi Adler-Olsen</strong> (758)</p> <p> <em><strong>Brdo</strong></em>, <strong>Ivica Prtenjača</strong> (748)</p> <p> <em><strong>Šišmiš</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(728)</p> <p> <em><strong>Nestala</strong></em>, <strong>Gillian Flynn</strong> (725)</p> <p> <em><strong>Vrijeme između krojenja</strong></em>, <strong>Maria Dueñas</strong> (724)</p> <p> <em><strong>Spasitelj</strong></em>, <strong>Jo Nesbø</strong>&nbsp;(720)</p> <p> <em><strong>Opečen</strong></em>, <strong>Thomas Enger</strong> (709)</p> <p> <em><strong>Služba, družba, prošnja, ljubav, brak</strong></em>, <strong>Alice Munro</strong> (703)</p> <p> <em><strong>Večera</strong></em>, <strong>Herman Koch</strong> (697)</p> <p> <em><strong>Postanak</strong></em>, <strong>Karin Slaughter</strong> (695)</p> <p> <em><strong>Ledena princeza</strong></em>, <strong>Camilla Läckberg</strong> (690)</p> <p> <em><strong>Paganinijev ugovor</strong></em>, <strong>Lars Kepler</strong> (685)</p> <p> <em><strong>Javne tajne</strong></em>, <strong>Alice Munro</strong> (681)</p> <p> ***</p> <p> Tijekom prvih 6 mjeseci ovih 25 naslova posuđeni su u KGZ-u 19.761 put. Neprikosnoveni šampion Jo Nesbø ima sedam naslova na listi i čak četiri u top 5. Jedini našijenac u dominantno skandinavskom društvu prošlogodišnji je dobitnik <strong>VBZ</strong>-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman – Ivica Prtenjača s romanom <a href="http://booksa.hr/kolumne/navrh-brda-iznad-krda" target="_blank"><strong><em>Brdo</em></strong></a>. Nobelovka Alice Munro još uvijek se dobro drži, njena dva naslova su na 20. i 25. mjestu, no hoće li se naći na godišnjoj listi najposuđivanijih knjiga – nismo baš sto posto sigurni.</p> <p> Od 25 naslova, 14 ih se pojavljuje i na listi najposuđivanijih za 2014.</p> <p> Na kraju, zamolili smo nekolicinu naših gostiju za komentar:</p> <p> Č.Ć. (21), studentica kazališne rasvjete: "To je sve namješteno!"</p> <p> Š.Ž. (27), slovoslagač: "Da nije bizarno i strašno, bilo bi smiješno."</p> <p> W.D. (36), vozač pauka: "Ma nemojte me s tim, molim vas… btw, čija je ono Opel Astra tamo?"</p> <p> H.Y. (33), kušačica vina: "Go, Nesbo!"</p> <p> T.G. (29), javni bilježnik: "A što bi vi htjeli, pa dajte ljudi, znam ja vas dobro… mislite ovo-ono, pod firmom književnog kombinata lifrate kavu i sve ostalo, ne možete mene farbat. Pođite od sebe, kako bi se vi osjećali da vam sad tu… ma daaaajte, lako je štono kažu tuđim da ne kažem šta – koprive mlatit, izbrišite ovo zadnje, ma bok, bok, bok… i ja budala što pričam s vama."</p> <p> Nadamo se da će vam lista najobljubljenijih knjiga u prvom polugodištu pomoći pri odabiru plažnog i postplažnog štiva. U sljedećem nastavku pratimo najnovije avanture Bookse na kotačima tj. kapetanice <strong>Ane</strong> i <strong>Dunje dr. Draguljče</strong>.</p> <p> F.B., 3. srpnja 2015., Zagreb<br /> foto:&nbsp;<a href="https://www.flickr.com/photos/textexin/" target="_blank">Tex Texin</a></p> Fri, 03 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/najcitanije-knjige-zagreba-2015 http://www.booksa.hr/kolumne/najcitanije-knjige-zagreba-2015 'Svakom knjigom postajem druga osoba' <p> Razgovarali smo s Ulfom Starkom, poznatim švedskim piscem za djecu i autorom romana 'Luđaci i bezveznjaci'.</p> <div> <em><strong>Ulf Stark </strong>jedan je od najpoznatijih suvremenih švedskih pisaca. Napisao je preko 30 knjiga koje su prevedene na 25 jezika. Autor je brojnih slikovnica i romana za mlade, a nekoliko svojih knjiga adaptirao je za film. Prije više od trideset godina proslavio se knjigom <a href="http://booksa.hr/knjige/teen/ludjaci-i-bezveznjaci" target="_blank"><strong>Luđaci i bezveznjaci</strong></a>&nbsp;koja je sada napokon prevedena i na hrvatski (Naklada Ljevak, 2015.)</em></div> <div> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Usprkos tome što je Tomas Tranströmer prije dvije godine dobio Nobelovu nagradu, posljednjih se godina najčešće spominje veliki trend kriminalističkog romana u švedskoj književnosti. Tradicija švedske drame i poezije, pa i švedske književnosti za djecu, u drugom&nbsp;</strong><strong>je&nbsp;</strong><strong>planu. Može li dječja književnost postati popularna kao kriminalistička?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne razmišljam često o tome, iako, zanimljivo, upravo danas mi je na umu <strong>Astrid Lindgren</strong>. Ona je knjigu <strong><em>Pipi duga čarapa</em></strong>&nbsp;darovala svojoj kćeri prije točno sedamdeset godina. Odrastao sam uz Astrid Lindgren i jako cijenim njezino djelo. Obožavao sam knjigu&nbsp;<strong><em>Razmo u skitnji</em></strong>, tu divnu knjigu o dječaku u tramvaju, koja me jako inspirirala, kao i neke druge sjajne dječje knjige. Neki pisci ne poštuju dječju književnost, što je meni teško razumljivo, a izjave poput one mog dobrog znalca&nbsp;<strong>Martina Amisa&nbsp;</strong>da za pisanje književnosti za djecu morate biti lobotomizirani, ne treba uopće uzimati za ozbiljno niti se opterećivati zbog toga.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Imate li osjećaj da svaki put, nakon svake knjige, morate nanovo izmisliti sebe kao autora? Kako se braniti od opasnosti zvane Rutina?</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Zaista je zanimljivo pitanje što se događa s nama kao nekadašnjim piscima u očima nas samih. Nedavno sam opet pročitao <strong><em>Luđake i bezveznjake</em></strong>, knjigu koju sam napisao prije više od trideset godina, koju cijelo to vrijeme nisam ni taknuo. I uvidio sam nešto što se može činiti neobičnim – naime, da je riječ o istom piscu kao i danas. Način na koji pišem očito se nije mnogo promijenio tokom svih tih godina, iako i to treba uzeti s rezervom.<br /> <br /> Naime, ako pišete o drugoj osobi, a ne o sebi, morate se identificirati s tom osobom, ne možete pisati o njoj iz vlastite pozicije. Drugim riječima, prelazite iz sebe u drugoga. A činjenica da sam tokom svih ovih godina napisao toliko knjiga zapravo znači da sam u međuvremenu prošao ogroman broj metamorfoza. Naprosto, postajao sam svaki put druga osoba.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Upravo se transformacija nalazi u srži knjige <em>Luđaci i bezveznjaci</em>&nbsp;koja je tek sada objavljena u Hrvatskoj. No nije u pitanju klasična <em>coming of age</em>&nbsp;priča, pripovijest o odrastanju, već tekst o preobražaju na više razina, između ostalog i rodnoj transformaciji.</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Upravo tako. Ovaj je roman upravo knjiga o promjeni, o transformaciji i u spomenutom rodnom smislu, s obzirom da se protagonistica na neko vrijeme pretvara u dječaka. No, u isto vrijeme to je i opis procesa pisanja pripovjednog teksta, kada romanopisac postaje druga osoba, kada mijenja spolove i sve drugo, poput starosti, ideologije i slično. I to nije nimalo lako, zato što nije u pitanju nešto prirodno. Nije riječ o empatiji, već o potpunoj promjeni. U isto vrijeme, pisac mora ostati to što jest, onaj koji jest, iako je u procesu konstantne promjene.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Također pišete i komunikaciji, o odnosu među ljudima, bilo da je riječ o bližnjima ili strancima. Protagonisticu stavljate u nepoznatu situaciju, u obitelj pomalo bizarne dinamike, s majkom koja je najblaže rečeno ekscentrična?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Znam dosta žena koje podsjećaju na majku iz knjige, koja nije tek luckasta, već je prava luđakinja. Mislim da su stvari u tom smislu često postavljene naoko paradoksalno; što luđi i bizarniji roditelji, to su djeca normalnija i racionalnija. Naprosto zato što su prisiljena na to, kako bi se mogla nositi sa situacijom. S tom mišlju sam i počeo pisati ovaj roman. Poznavao sam ženu koja je svom desetogodišnjem sinu organizirala &nbsp;rođendansku zabavu u kojoj je glavna atrakcija bila ona sama: zajedno sa svojim prijateljicama priredila je sinu i njegovim prijateljima trbušni ples.<br /> <br /> Zamislite tu bizarnu predstavu u kojoj žene od četrdesetak godina polugole plešu erotizirani trbušni ples pred grupicom zbunjene djece. To teško da se uopće može proglasiti ekscentričnim. Upravo je na takve luđačke stvari majka u ovom romanu i više nego spremna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kažete da poznajete ljude koji su zaista slični likovima iz<em> Luđaka i bezveznjaka</em>. U kolikoj mjeri se služite stvarnošću kada pišete?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dosad sam napisao deset romana o sebi, koji istovremeno nisu romani o meni, već kombinacija fikcije i stvarnosti. Smatram da je gotovo uvijek, i to ne samo kad govorim o svojim djelima, u pitanju upravo ta mješavina, jedino je pitanje autora u kojim omjerima će koristiti stvarnost i fikciju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nije li zapravo riječ o fenomenu koji izlazi iz okvira samog konstruiranja pripovjednog teksta?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno da jest. Često zaboravljamo, a još češće toga uopće nismo svjesni, da kombinaciju stvarnosti i fikcije koristimo uvijek, pa i u svakodnevnim situacijama. Uzmimo kao primjer situaciju u kojoj se upoznajete s nekim. Prilikom tog upoznavanja vi neminovno prizivate fikciju kao saveznika u konstruiranju priča, i pritom uopće ne mislim na laganje. Fikcija će vam poslužiti u izgradnji malenog svijeta u danoj situaciji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Mislite li da je upotreba prodora fikcije u stvarnost, ili gradnja lažne stvarnosti uz pomoć izmišljanja, i dalje osnovni alat romanopisca, usprkos povremenim pokušajima odstranjivanja fikcije iz romana?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Svaki romanopisac, kakve god priče pisao ili želio pisati, uvijek će igrati tu igru, bez obzira stavljao priču na papir ili je tek nosio u glavi. Kada se vozite u autobusu i gledate suputnike, bilo da zamišljate situaciju koja je prethodila njihovom ulasku u autobus, njihov ljubavni život ili njihovo djetinjstvo, uvijek gradite pripovijest. Naknadnim razmatranjima vi možete od romana nastojati načiniti ovo ili ono, ali uvijek ćete u početku graditi stvari na taj način. Mnogo toga što naš mozak čini nije namjerno, mi rijetko kontroliramo stvari.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Teško je kontrolirati samoga sebe i vlastiti proces stvaranja, a kada u jednadžbu dodamo drugu osobu, još jednu nepoznanicu, stvari postaju još kompliciranije. Vi ste često surađivali s drugim autorima, bilo da je riječ o ilustratorima ili ljudima na filmu. Kakva su vaša iskustva zajedničkog rada?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Mislim da su priče o potrebi za samoćom i izolacijom pisaca čak pomalo i prenemaganje. Doduše, kao i sve, i ovo ovisi o temperamentu. Vi možete živjeti sami i uživati u tome, ali mnogo je ljepše živjeti u partnerstvu s drugom osobom. Mislim da isto vrijedi i za suradnju pisca s drugima, bilo da je riječ o drugom piscu, ilustratoru, redatelju ili nekom trećem. Stvar je povjerenja. Kada govorimo o ilustratorima, ne govorim im ja što moraju napraviti. Oni sami na koncu odlučuju što će učiniti. Doduše, da ne ispadnem licemjeran, ja sam taj koji bira ilustratore za svaku knjigu.&nbsp;</div> <div> <br /> ***<br /> &nbsp;</div> <div> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ulf_Stark_2009.JPG" target="_blank">Rotsee</a></div> Thu, 02 Jul 2015 20:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/svakom-knjigom-postajem-druga-osoba http://www.booksa.hr/kolumne/svakom-knjigom-postajem-druga-osoba Festival Miroslav Krleža <p> Bogati kazališni program obilježit će četvrto izdanje festivala posvećenog legendarnom autoru.&nbsp;</p> <div> Četvrto izdanje <strong><em>Festivala Miroslav Krleža </em></strong>održava se u Zagrebu od 2. do 7. srpnja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Središnju temu ovogodišnjega Festivala čine <em>Ljubav i smrt</em>. Navedene teme festivalski program rekreirat će kroz sljedeće predstave: &nbsp;<strong><em>Legenda </em></strong>u režiji <strong>Georgija Para</strong>, <strong><em>Adam i Eva </em></strong>u režiji <strong>Natalije Manojlović</strong>, <strong><em>Saloma</em></strong> – koreodrama u izvedbi <strong>Selme Mehić</strong>, <strong><em>Krležine ratne adrese </em></strong>u režiji <strong>Marija Kovača </strong>te <strong><em>Kerempuh i Smrt </em></strong>u režiji <strong>Zlatka Boureka</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U popratnom programu očekuju nas razgovor, performansi i 'Doručak s Krležom'.</div> <div> <br /> Organizatori su Teatar poezije, Muzej grada Zagreba, Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže, Centar Miroslav Krleža<br /> &nbsp;</div> <div> Puni raspored možete pronaći na <a href="https://www.facebook.com/pages/Teatar-poezije/750596514972373" target="_blank">Facebook stranici Teatra poezije</a>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.facebook.com/pages/Teatar-poezije/750596514972373" target="_blank">Kerempuh i Smrt</a> (Teatar poezije)</div> Thu, 02 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/festival-miroslav-krleza http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/festival-miroslav-krleza Kikinda Reset <p> Unatoč nerazumijevanju lokalne vlasti, 10. izdanje festivala kratke priče u Kikindi uspješno traje.</p> <div> Unatoč <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/za-saku-dinara" target="_blank">nikakvoj gradskoj potpori</a>, festival kratke priče Kikinda Short uspješno se održava i ove godine. Deseto izdanje festivala održava se od 1. do 4. srpnja&nbsp;u Kikindi, Zrenjaninu i Beogradu, a predstavit će 14 pisaca iz 11 zemalja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pod sloganom <em>Kikinda Reset</em>, gostuju <strong>Faruk Šehić </strong>(BiH), <strong>Slobodan Tišma&nbsp;</strong>(Srb),&nbsp;<strong>Rade Jarak</strong>, <strong>Slađan Lipovec </strong>i <strong>Roman Simić</strong> (Hrv), <strong>Rumena Bužarovska</strong>&nbsp;(Mak),&nbsp;<strong>Petar Denčev&nbsp;</strong>(Bug),&nbsp;<strong>Daniel Batliner </strong>(Lihtenštajn), <strong>Santiago Pajares</strong> (Špa), <strong>Sophie Cook</strong> (UK)&nbsp;i drugi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festivalu će se pridružiti i polaznici <em>Radionice kreativnog pisanja Hila &amp; Parobrod</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitanja su predviđena za 1. i 2.7. u Narodnoj biblioteci "Jovan Popović” u Kikindi, 3.7. u Gradskoj bašti u Zrenjaninu i 4.7. u Ustanovi kulture "Parobrod” u Beogradu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival su podržali Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje Vojvodine, kao i Fondacija Traduki i Kulturštiftung Lihtenštajn, institucije iz Velsa i Mađarske, grad Zrenjanin, SkaSka i Turistički centar grada Zrenjanina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival je 2014. godine održan pod sloganom <em>Kikinda, Sorry</em>, čime su organizatori istaknuli činjenicu da se gotovo nemogući uvjeti za razvoj kulture šire i na druge države i gradove, budući da je, osim u Kikindi i Beogradu, festival održan dijelom i u Temišvaru, Segedinu i Zrenjaninu, uz učešće 20 pisaca iz 14 zemalja. I 2013. godine Kikinda Short je skretao pažnju na težak položaj manifestacija te vrste, pa je osmo izdanje održano pod sloganom <em>Kikinda Shwortz</em>&nbsp;zbog smanjenog budžeta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Partneri Udruženja "Kikinda Short” u organizaciji jubilarnog izdanja Festivala su Narodna biblioteka "Jovan Popović” u Kikindi, Ustanova kulture "Parobrod” u Beogradu i Gradska narodna biblioteka "Žarko Zrenjanin” u Zrenjaninu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festivalski sajt je <a href="http://www.kikindashort.org.rs" target="_blank"><strong>kikindashort.org.rs</strong></a>.<br /> <br /> foto: Otvaranje festivala (<a href="https://www.facebook.com/205280136175295/photos/ms.c.eJw9kVmSRTEIQnfU5RSj~_99Y3yfBz1MgYlLZ4ZKVYdkifwVul~;aTudw3xdyWf~;7qJhd0f3yhF~;WSyTuHrOBYhv~_uH1zkM~;nKPm2j32WBrmTkRyxD530dw8J9H03em1fxn65d5AS~;~;qrQ2e~;j2WdGDrAuw~;~;2qfnsC~_YZ~;Oz~;6eO~;zLccXd57ftfNvFN39HddnvkMcoGdjP8x5sX8T~_x9EqPvvKB~;s7~_c6ePyD7eSdbc~-.bps.a.869430576426911.1073741832.205280136175295/869430699760232/?type=1&amp;theater" target="_blank">Kikinda Short</a>)</div> Thu, 02 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kikinda-reset http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kikinda-reset Besplatna poezija <p> Projekt 'Besplatne elektroničke knjige' donosi nam pjesničke zbirke Branka Maleša, Marka Pogačara i Tvrtka Vukovića.</p> <div> <strong>Društvo za promicanje književnosti na novim medijima </strong>(<strong>DPKM</strong>) objavilo je u okviru projekta <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/" target="_blank"><strong><em>Besplatne elektroničke knjige</em></strong></a>&nbsp;tri nova pjesnička reizdanja: <strong><em>Trickster</em></strong> <strong>Branka Maleša</strong>, dobitnika <em>Goranova vijenca,</em>&nbsp;<strong><em>Predmeti</em></strong>&nbsp;istaknutog mladog pjesnika&nbsp;<strong>Marka Pogačara,&nbsp;</strong>i&nbsp;<strong><em>Golmanu, lovcu i šumaru</em></strong> <strong>Tvrtka Vukovića</strong>, čije su pjesme uvrštene u gotovo sve antologije i preglede novijeg hrvatskog pjesništva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Trenutno je na redizajniranim mrežnim stranicama projekta (<a href="http://www.elektronickeknjige.com" target="_blank">elektronickeknjige.com</a>) od 173 objavljena dostupno 146 naslova. Novina je da su posebno izdvojeni novi naslovi, a čitateljima je omogućeno izlistavanje najčitanijih naslova po vrstama i žanrovima. Također, ažurirano je više od stotinu bio-bibliografskih autorskih bilješki koje su djelomično popraćene i portretima autora te su knjigama dodane kratke informativne bilješke, osvrti ili recenzije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> DPKM će tijekom rujna objaviti i 'ženski prozni blok': dvije <strong>Marineline </strong>zbirke priča, <strong><em>Lift bez kabine</em></strong>&nbsp;i <strong><em>Pušite li?</em></strong>, te zbirku priča <strong>Olje Savičević Ivančević</strong>&nbsp;<strong><em>Nasmijati psa</em></strong> za čiji je rukopis autorica 2005. godine dobila nagradu <em>Prozak</em>. U listopadu će biti objavljen i 'muški prozni blok': romani <strong><em>Ljeto u gradu</em></strong> <strong>Zorana Lazića</strong>, <strong><em>Posljednji dani panka</em></strong> <strong>Gordana Nuhanovića </strong>i <strong><em>Ljubav je sve</em></strong> <strong>Krešimira Pintarića</strong>.</div> <div> <br /> Knjige su objavljene uz financijsku potporu Grada Zagreba, a Društvo za promicanje književnosti na novim medijima korisnik je institucionalne potpore zaklade Kultura nova.<br /> <br /> info: DPKM<br /> foto: <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Book#/media/File:Urval_av_de_bocker_som_har_vunnit_Nordiska_radets_litteraturpris_under_de_50_ar_som_priset_funnits.jpg" target="_blank">Johannes Jansson</a></div> Thu, 02 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/besplatna-poezija-1435829152 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/besplatna-poezija-1435829152 Festival svjetske književnosti 2015. <p> Od 3. do 11. rujna u Zagrebu će se održati treći Festival svjetske književnosti. Osim knjiga, u programu će se naći film i strip.</p> <div> <strong>Seid Serdarević</strong>, programski direktor <strong>Festivala svjetske književnosti</strong>, predstavio je ovogodišnje izdanje koje nas očekuje od 3. do 11. rujna u Zagrebu.</div> <div> <br /> Na ovogodišnjem Festivalu gostovat će brojni značajni domaći i strani autori među kojima se ističu <strong>David Foenkinos</strong>, <strong>Sofi Oksanen</strong>, <strong>Péter Esterházy</strong>, <strong>Etgar Keret</strong>, <strong>Jean Mattern</strong>, <strong>Clemens Meyer</strong>, <strong>Filip David</strong>, <strong>Julio Radilović Jules</strong>, <strong>Emmanuele Pagano</strong>, <strong>Helena Klakočar</strong>, <strong>Ernesto Mallo</strong>, <strong>Borivoj Dovniković Bordo&nbsp;</strong>i mnogi drugi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Festivalu nas očekuju već poznate forme (tribina 'Razotkrivanje', okrugli stolovi, program 'Pisac i njegov čitatelj', izložba likovnih radova po motivima knjiga te književne matineje za srednjoškolce), ali i novi programi koji otvaraju prostor za strip i film.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U selekciji i organizaciji 'stripovskog' dijela Festivala sudjelovao je izdavač i novinar <strong>Vladimir Šagadin</strong>. U samom programu neće biti jasne granice između tradicionalnih knjiga i stripova (čime se svjesno pokušava ukinuti razlika između 'više' književnosti i 'nižeg' stripa), no u sklopu Festivala održat će se 'Škola stripa' na kojoj će gosti-mentori raditi sa studentima Akademije likovnih umjetnosti i učenicima Škole za primijenjenu umjetnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Filmski program temelji se na ekranizacijama suvremenih djela. U programu, kojeg je odabrao filmski teoretičar i povjesničar <strong>Bruno Kragić</strong>, nalaze se filmske verzije književnih djela <strong>Patricka Modiana</strong>, Sofi Oksanen, Filipa Davida, Clemensa Meyera i Etgara Kereta.&nbsp;<br /> <br /> U matinejama za srednjoškolce mladim će se čitateljima predstaviti troje domaćih autora:&nbsp;<strong>Maša Kolanović</strong>, <strong>Neven Orhel</strong> i&nbsp;<strong>Tomislav Zajec</strong>.&nbsp;</div> <div> <br /> Festival sadrži razne druge edukativne i književne programe o kojima ćemo saznati nešto više sredinom kolovoza.<br /> &nbsp;</div> <div> Gosti dolaze iz 15 zemalja, no u povodu suradnje s <a href="http://rendez-vous.hr/" target="_blank"><strong><em>Festivalom Rendez-vous</em></strong></a>&nbsp;poseban fokus je na francuskim autorima. Iako nobelovac Modiano neće stići do Zagreba, dolazi nam jaka francuska ekipa (David Foenkinos, Jean Mattern, <strong>Étienne Davodeau</strong>,<strong>&nbsp;</strong>Emmanuelle Pagano...)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festivalski programi održavat će se u Kinu Europa, Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića i Studiju Moderne galerije "Josip Račić”, a ulaz na sva događanja bit će besplatan.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival svjetske književnosti sufinanciran je u okviru programa Europske unije Kreativna Europa, kao dio projekta "Sharing the Wor(l)d” koji se provodi u suradnji s partnerima iz Slovenije i Irske, međunarodnim književnim festivalima Vilenica i Cúirt, a ovogodišnje izdanje Festivala dio je Festivala Francuske Rendez-vous.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Detalje o programu doznat ćemo u kolovozu, a festivalska događanja moći ćete pratiti i na Booksinom portalu.<br /> <br /> foto: logo Festivala</div> Thu, 02 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/festival-svjetske-knjizevnosti-2015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/festival-svjetske-knjizevnosti-2015 Klasici za plažu <p> Tražite knjigu za plažu koja spada u 'lakšu' književnost, ali koja je kvalitetna i poticajna? Donosimo izbor klasika za sezonu ljeto-jesen.</p> <div> <strong><em>Romantika je privilegija bogatih, ne profesija nezaposlenih.</em></strong></div> <div> (Oscar Wilde,&nbsp;<em>Model milijunaša</em>)</div> <div> <br /> Teško je zamisliti ljeto bez koktela, ali i ljeto bez knjige. Bili strastveni ili povremeni čitatelji/ce, ljetni su mjeseci rezervirani za barem dva naslova koji će "korumpirati vašu maštu i zapaliti vam krv" kao što je to Severin iz <em>Venere u krznu </em>učinio Wandi.<br /> <br /> Izbor ponekad zna biti zbunjujuć, pogotovo ako se dvoumite između djela i autora koje ste naumili pročitati jer se želite upoznati s općekulturnim književnim kanonom i 'lakše' literature koja možda neće ponuditi puno, ali će vas zabaviti i opustiti . To nipošto ne znači da klasična i kanonska djela ne mogu ispuniti i te funkcije, štoviše neka od njih stvorena su za vrućine koje dolaze, čitali ih na plaži ili u miru svojega doma.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slijedi moj osobni odabir must read djela s obzirom na razne ukuse čitatelja, i naravno, u toku s aktualnim preokupacijama suvremenog svijeta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>VELIKI GATSBY</em></strong> (<strong>Francis Scott Fitzgerald</strong>)<br /> - za one koji vole promatrati&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Moj apsolutni favorit. Riječ je o romanu s idealnim omjerom dijaloga, opisa, pripovijedanja, snažno skrojenih poanti i likova u koje ćete se zaljubiti. <em>Veliki Gatsby </em>ili 'Veliki američki roman' prati jedno ljeto u životu prodavača obveznica Nicka Carrawaya na Long Islandu 1922. kada se šampanjac, kao i moral, razlijevao u potocima.<br /> <br /> Ali neki su ljudi ostali vjerni svojim zamišljenim idealima, poput Jaya Gatsbya, Nickova susjeda čije su raskošne i razuzdane zabave držale Nicka budnim noćima. O Gatsbyju nitko ništa ne zna osim Nickove prebogate rođakinje Daisy u koju je Jay bespovratno zaljubljen.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Veliki Gatsby </em>je priča o snovima, idealima, izuzetnim pojedincima i nemarnim bogatašima - o mjestima na kojima je sve zeleno i cvjeta, i Dolini pepela koju niti bog ne posjećuje. Priča je to o drugom licu američkog sna, simboliziranog kroz lik Daisy i zeleno svjetlo koje titra na kraju njenog mola koje Jayu stalno izmiče. Čak i kada dođe u njegovo središte, Jay ga ne može uhvatiti jer je to svjetlo, kao i ideja američkog sna, samo blještava iluzija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>KOCKAR </em></strong>(<strong>F.M.Dostojevski</strong>)<br /> - za igrače&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Kratki roman Fjodora Dostojevskog zanimljivo je putovanje Alekseja Ivanoviča, kockara, učitelja, iskrenog čovjeka, koje nikada ne završava. <em>Kockar </em>je priča o strasti, priča o uzbuđenju - to je oda privrženog igrača igri općenito. A u ovoj priči svi likovi igraju neku igru: general za kojeg Aleksej na početku radi, tek druga Aleksejeva ljubav Polina Aleksandrovna, generalova privrženica mademoiselle Blanche, pa čak i baka za koju svi čekaju da 'crkne' kako bi njenim nasljedstvom otplatili svoje dugove.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Aleksejeva groznica i 'gluposti' koje čini nisu ništa veće od onih ostalih likova u romanu, a razlika je samo što je glavni junak svjestan svoje groznice,svjestan je sebe i ne trudi se biti ništa drugo osim onoga što jest - kockar. Otuda nadmoćnost njegove pripovjedačke pozicije, očitovane u obilju ironije i cinizma kroz prikaz malih borbi ostalih likova da pošto poto ostanu vjerni svojih ulogama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako napisano na brzinu (Dostojevski je <em>Kockara </em>pisao kako bi zaradom od romana isplatio vlastite kockarske dugove), pa stoga i malo nestabilnije u strukturi od ostalih uradaka Dostojevskog, ovo će vas djelo nasmijati, zabaviti, ali i ponuditi dobre rečenice i otvoriti mnoštvo pitanja kako to čine i najbolja djela ovog ruskog pisca.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>PROHUJALO S VIHOROM</em></strong> (<strong>Margaret Mitchell</strong>)<br /> - za one koji vole snažne likove i velike, velike priče<br /> &nbsp;</div> <div> Isplati li se uopće čitati knjigu kad je njena filmska adaptacija toliko dobra? Vrijedi li u ovom slučaju poznata rečenica da je knjiga uvijek bolja od filma? Osobno ne uspoređujem književna djela s njihovim ekranizacijama jer ne vidim smisao vrednovanja nekog djela na temelju usporedbe s njegovom inačicom u drugom mediju. No kada je bila riječ o knjizi <strong><em>Zameo ih vjetar</em></strong>, nisam mislila da će mi tekst priuštiti toliko užitka koliko to pri svakom gledanju čini istoimeni film. Ipak se pokazalo da me Mitchellin roman držao u napetosti do posljednje stranice, iako sam savršeno dobro znala kako priča završava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Puno je razloga zbog kojih bi trebali pročitati ovo djelo, bez obzira na ekranizaciju. Kao prvo, to je epski roman američke kulture (bavi se temom Američkog građanskog rata, propasti jednog i rađanja drugog svijeta, s likovima koji utjelovljuju američku kulturu) u kojem ćete naći fantastično napisane dijaloge.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugo, u njemu se nalazi jedan od najsnažnijih ženskih likova uopće u povijesti književnosti, nastao u vremenu u kojem nije bilo puno moćnih žena u fikciji. Da, Margaret Mitchell dala nam je Scarlett O'Haru, južnjačku ljepoticu koja je postala simbol upornosti, preživljavanja i jakog duha, pravu <em>ženu-bombu</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od razmažene južnjačke ljepotice do sposobne i snalažljive odrasle žene, Scarlett kroz roman prolazi razne faze i pokazuje sve strane svoje osobnosti, sve strane svoje čovječnosti, koje nisu sve od reda damske i fine. Niti trebaju biti, jer ljudi su ponekad sebični, ponekad pohlepni, ponekad bijesni. Scarlett O' Hara bila je sve to, i još više, i to javno, i to u vremenu kada je žena smjela samo mahati lepezom ispred lica i smješkati se.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>PIJANISTICA </em></strong>(<strong>Elfriede Jelinek</strong>)<br /> - za one koji žele katarzu<br /> &nbsp;</div> <div> Da odmah budem jasna, ovo nije komad za one slabog srca, a još manje slabog želuca. Ipak,za one spremne uhvatiti se u koštac s nemilosrdnim jezikom i vrhunskim pripovjednim umijećem ove nobelovke, nagrada u obliku spomenute katarze sasvim sigurno slijedi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman se bavi mnogim važnim pitanjima, poput kompleksnosti odnosa majke i djeteta, utjecaja obiteljskih odnosa na formiranje osobe, prikazom funkcioniranja sadomazohističke dinamike (prvenstveno u području koje nije seksualno), zatvorenošću i licemjerjem austrijskog društva koje svoju perverziju voli sakrivati duboko ispod finih slojeva klasične kulture. A priča ide ovako:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Erika Kohut mogla je biti poznata pijanistica, ali sada je samo profesorica glasovira u četrdesetima koja još uvijek spava s majkom u krevetu. Gospođa Kohut stara je i nije dobro da bude sama. Uostalom, dijete joj mora vratiti pažnju i žrtvu koju je uložila da bi njena kćer, jedinstvena, talentirana, posebna Erika ostvarila njene snove. Jer majka je otpočetka imala plan za svoje dijete u kojem nije bilo vremena za tijelo, prostora za muškarce. Zato Erika, čak i kada u zabačenim kvartovima promatra <em>peep showove</em>, čak i kada se reže, ne osjeća svoje tijelo. Hoće li se išta promijeniti u sredovječnoj profesorici ulaskom mlađahnog Waltera Klemmera u njen hladni život?</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>ZLOČIN LORDA ARTHURA SAVILEA I DRUGE PRIČE</em></strong> (<strong>Oscar Wilde</strong>)<br /> - za one koji se vole igrati jezikom<br /> &nbsp;</div> <div> Ako ste ljubitelji fine ,ali jake ironije, hedonistički nastrojeni a 'umjerenost' vam je najomraženiji pojam u rječniku, koje god djelo Oscara Wildea uzeli u ruke, nećete požaliti. Njegove igre jezikom zadovoljit će i najzahtjevnija literarna nepca; zaista, mogli bi ih usporediti s najskupljim pralinama, jer sadrže toliko okusa da počinjete sumnjati da su stvarni. U svakom su slučaju fatalne za njegove junake, ali i za čitatelja koji će nesumnjivo u njima uočiti&nbsp;neku istinu o sebi ili svom dobu, bez obzira na vremensku udaljenost Wildeova stvaralaštva. Ljudi se, naime, ne mijenjaju previše.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz apsolutnu preporuku <strong><em>Slike Doriana Greya </em></strong>kao Wildeova jedina romana, tu su i Wildeova kraća prozna djela, savršena za proljetno i ljetno opuštanje na terasi nekog finog kafića. Njih se ne spominje toliko često,što je šteta jer, iako nešto slabije od glavnog dramskog i romanesknog opusa, priče i dalje sadrže sve komponente prepoznatljiva Wildeovog izričaja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za one koji naginju kraćoj formi, mogu potražiti zbirke <strong><em>Duh iz Cantervillea</em></strong>, <strong><em>Zločin Lorda Arthura Savilea i druge priče</em></strong> ili njegove ponešto fantastične komade, bajke za odrasle –&nbsp;<strong><em>Slavuj i ruža</em></strong> i&nbsp;<strong><em>Sretni kraljević</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>VENERA U KRZNU</em></strong> (<strong>Leopold von Sacher-Masoch</strong>)<br /> - za one koji vole dominirati i biti dominirani<br /> &nbsp;</div> <div> Ako je nešto obilježilo 2015. godinu, onda su to kontroverze o sadomazohizmu i BDSM-u u povodu izlaska ekranizacije romana <strong><em>50 nijansi sive</em></strong>. Bez obzira na problematična mjesta kojima <em>Nijanse </em>bez sumnje obiluju, sigurno je da se interes za alternativne seksualne prakse, a tako i književna djela koja se njima bave, probudio i postalo je o njima lakše govoriti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan od ranijih takvih romana je <em>Venera u krznu </em>iz 1870. koji prati priču o dominantnoj ženi i mazohistički nastrojenom muškarcu. Severin, ili Gregor kako ga kasnije naziva njegova domina Wanda, pronalazi čudan užitak u tome da ga bičuje žena koju obožava, da joj je podređen u svakom smislu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Wanda na početku oklijeva, ali Severinova bogata imaginacija budi u njoj aspekte sebe kojih nije bila ni svjesna da postoje. U <em>Veneri </em>nećete naći eksplicitne seks scene kao u Nijansama, ali naići ćete na erotične, oštre i iskrene dijaloge te ponešto točniji prikaz funkcioniranja sadomazohističkog odnosa (primjerice, sadističke i mazohističke tendencije kao nagoni inherentni ljudima, izmjenjivost pozicija, načini održavanja SM dinamike).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako s rezervom treba uzeti silna raspredanja o ženskoj prirodi kojima tekst obiluje, ovaj stilski zanimljiv, ali jasno napisan roman daje i mislilački naprednu poantu za svoje vrijeme: ravnopravno zajedništvo u ljubavnom/seksualnom odnosu moguće je jedino ako su muškarci i žene jednaki i u društvenoj sferi, u smislu posla i obrazovanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Za one koji uvijek traže drugo mišljenje</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Za one koji vole preispitivati uvriježeni kanon, predložila bih dva postmoderna djela koja daju novi pogled na starije 'uzore'. <strong><em>Alabama Song </em>Gillesa Leroya </strong>fikcionalizirana je autobiografija <strong>Zelde Fitzerald</strong>, supruge Francisa Scotta Fitzeralda, nastala na temelju detaljnog istraživanja Zeldina života. Leroy se pozabavio pitanjem Zeldinog položaja kao žene i spisateljice u prvoj polovini 20. stoljeća, i to žene koja je svoj život djelila s puno poznatijim i razvikanijim piscem, stavljajući veliki upitnik na izvornost Fitzeraldovih ideja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Penelopeja </em>Margaret Atwood </strong>preispisuje jedno od temeljnih djela zapadne književnosti, <strong>Homerovu <em>Odiseju</em></strong>, stavljajući u prvi plan lik Penelope i njenog života sa i bez Odiseja. Atwood se uljepšanim mitom o velikoj ljubavi i mitom o vjernoj ženi, dvostrukim standardima i razlikom u perspektivama ne igra samo na sadržajnoj, već i formalnoj razini, kombinirajući razne moduse pisanja: prozni, poetski i dramski.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oba djela u središtu imaju priče ženskih likova koje su ostale u sjeni onih 'velikih' muškaraca dajući nam priliku da promislimo neupitnost tih veličina. Tekstovi su vrlo pametno složeni, ali i pitko napisani tako da čine idealno štivo za ljetne mjesece.&nbsp;</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> Izabela Laura<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/22179952@N00/4318022815/in/photolist-7zyZKe-3akZQW-2FSTc8-b9vFbe-ejXvPS-srqG8q-4en9fY-bCUWgf-sc9mu7-2fBjVB-dKh7C5-6HFBMi-6xPtz2-3tgKMu-hr55F2-5eJrEN-eGLUok-bFifU8-oE23hV-8374A-4PNN2H-hiRfB3-b9vLLr-htazSg-9PN32K-r9iEzT-bmVTht-eGLYE6-htb3jq-nHB78h-eGT5cW-hiH5ag-4LdLwL-5J6qva-cCH2mo-nHAW9t-8GBAJR-54kxyx-hr5R4t-eGLX3Z-4fRo8K-sfA18K-o3xMre-fd88dH-ioJygr-9yUumA-bm2UD2-nj5tz3-74mHYX-4w9DvE" target="_blank">baddogwhiskas</a></div> Wed, 01 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/klasici-za-plazu http://www.booksa.hr/kolumne/klasici-za-plazu Izgubljen u autobiografiji <p> Putovanje od Llose preko Borgesa i Cortazara, prolazak pokraj 'Igre prestola', i povratak na pitanja o samom sebi.</p> <div> <strong>Mario Vargas Llosa </strong>je projurio kroz Beograd. Održao je jedno predavanje, dao brojne intervjue, potpisivao svoje knjige i onda zatražio da vidi <strong>Andrićev </strong>i <strong>Titov </strong>muzej. &nbsp;Dobro, za Andrića je jasno – on je takođe Nobelovac i bio je red da iskaže poštovanje svom kolegi, ali Tito, otkud on?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U šturim novinskim izveštajima piše da je peruanski pisac pokazao dobro poznavanje naše istorije i da je postavljao dobro odmerena pitanja. Ko zna, možda će Tito postati junak nekog novog Llosinog romana ili će se radnja neke njegove nove priče odigravati u Srbiji? Sve je moguće u književnosti i to je, uostalom, ono što je čini tako primamljivom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nikada nisam bio neki veliki ljubitelj Llosine proze. U stvari, ceo latino-američki boom koji se odigrao u drugoj polovini dvadesetog veka ostavio me je poprilično hladnim. Možda je to bilo zbog toga što su glavni aduti tog booma bili romani, monumentalni istorijski romani koji me – ni kao pisca ni kao čitaoca – uopšte nisu privlačili.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Danas od svih tih hvaljenih pisaca mene jedino i dalje istinski privlače samo dvojica pripovedača, <strong>Borges </strong>i <strong>Cortazar</strong>.&nbsp;Ustvari, trebalo bi da kažem: Cortazar i Borges, jer je Cortazar, bar za mene, najveći latino-američki pripovedač. Naime, nema sumnje da je Borges genijalan pripovedač, ali – kao u slučaju jednog drugog genijalnog pripovedača, <strong>Isaaca Bashevisa Singera</strong> – Borges sve svoje priče pripoveda u tri-četiri prepoznatljiva modela. Cortazar, s druge strane, svaku priču kazuje na drugačiji način, tj. njegov model se upravo nalazi u odsustvu &nbsp;prepoznatljivog modela.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, kao i obično, pojednostavljujem. Prekrajam prošlost da bih je prilagodio svojim zahtevima i namerama. Latino-američka književnost je mnogo bogatija nego što je ja prikazujem, kao što je izostavljanje <strong>G.G. Marqueza </strong>postupak kojeg bi trebalo da se stidim. Zar me nisu njegove priče pojednako oduševljavale kao Cortazarove i Borgesove? I zar me nije njegov roman <strong><em>Sto godina samoće </em></strong>oduševio i opčinio kao retko koja knjiga? I zar nisam sa ushitom čitao prozu <strong>Guillerma Cabrera Infantea</strong>?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zar tekst koji je naslovljen kao 'dnevnik' ili 'dnevnički zapis' ne bi trebalo po prirodi stvari da bude istinit zapis o nečemu što smo uradili u bližoj ili daljoj prošlosti?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ili, drugim rečima, sme li autobiografija da bude neistinita?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odnosno, trećim rečima, da li je svako sećanje – ma koliko se mi trudili da ga istinito prikažemo – zapravo laž?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Znam, stavio sam sebe pred teška pitanja, ali ako mi ne iskušavamo sami sebe, ko će to činiti umesto nas? Ako ja ne verujem u sebe, zašto bi to činili drugi? Teška su to pitanja, oštra kao oštrica mača, glatka kao odsjaj sa sablje, jasna kao fijuk strele dok leti prema svom cilju… Odmah da dodam da te slike i ta poređenja nisu uticaj popularne serije <strong><em>Igra prestola </em></strong>koju nisam uopšte gledao i tek sam nedavno doznao da se ona odvija u nekoj vrsti srednjovekovnog miljea.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Takve fantastične serije, svemirske opere, koje prikazuju zbivanja na paralelnim, umnoženim ili spljeskanim svetovima uvek su me ostavljale ravnodušnim. Ne znam da li to govori nešto o meni, ali odmah se pitam zašto bi sve imalo neko značenje, zašto bi sve bilo povezano, zašto bi svaka stvar na ovom svetu bila samo deo jedinstvene celine, ćelija u ogromnom organizmu kojem se ne vide ni početak ni kraj, a ni smisao se, bogami, ne nazire?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svašta od mene! Umesto da pokušam da odgovorim na postavljena pitanja, i to redom, ja samo dodajem nova. Nikada ja neću, sada to dobro vidim, napisati autobiografiju. Odnosno, ako je napišem, ona neće govoriti &nbsp;o meni već o onom drugom meni, drugom Ja koji se već ugnjezdio u ovaj tekst tako da nikada više nećemo sa sigurnošću znati ko je bio ko u ovim redovima. &nbsp;Ko sam, na primer, bio ja?</div> <div> &nbsp;</div> <div> A ja?</div> <div> &nbsp;</div> <div> A tek ja?&nbsp;</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: M.V. Llosa (<a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Mario_Vargas_Llosa#/media/File:Vargas_Losa_G%C3%B6teborg_Book_Fair_2011b.jpg" target="_blank">Arild Vågen</a>)</div> Tue, 30 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/izgubljen-u-autobiografiji http://www.booksa.hr/kolumne/izgubljen-u-autobiografiji Ljubav bez hira i queera <p> Self-help roman 'Zovem se nebo' Tanje Tolić mogao je biti vrlo dobar da je autorica iznevjerila očekivanja moralne čitateljske većine.</p> <div> Tanja Tolić: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zovem-se-nebo" target="_blank"><em>Zovem se nebo</em>&nbsp;</a>(Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini se da je roman <strong><em>Zovem se nebo </em></strong>dugogodišnje novinarke i novinske urednice (u <em>Večernjem </em>i <em>Jutarnjem listu</em>, <em>Vjesniku</em>, <em>Globusu</em>), te urednice portala <a href="http://www.najboljeknjige.com" target="_blank"><strong><em>Najbolje knjige</em></strong></a> <strong>Tanje Tolić</strong> u proteklih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj dostigao status bestselera. I površna internetska pretraga otkrit će nam niz intervjua s autoricom, preporuka za čitanje i <em>must read </em>listi u kojima se <em>Zovem se nebo </em>opisuje u superlativima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman je imao i reklamnu kampanju – na stranici koju Tolić uređuje, ali i znatno šire – kakvu danas uživa malo beletrističkih naslova. S druge strane, izgleda da su osvrti ili prikazi u tradicionalnijem smislu, dakle tekstovi koje bismo svrstali u književnu kritiku, uglavnom izostali. Evo stoga prilike da se o knjizi pokuša nešto reći i s književnokritič(ars)kih pozicija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Zovem se nebo </em>možda bismo najlakše mogli opisati kao roman samopomoći (<em>self-help </em>novel). Riječ je o križancu ljubavne proze, popularne filozofije, duhovne literature, pa i fantastike i fantasyja; sve ove tendencije uokvirene su <em>feel-good </em>pričom o ljubavi, prijateljstvu, oprostu i nadi (indikativno je kako je jedan od govornika na službenoj promociji romana bio i <strong>Bruno Šimleša</strong>, uz <strong>Mirjanu Krizmanić </strong>najpoznatiji autor literature samopomoći u Hrvata).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U središtu ove pripovijesti, koja se odvija na nekoliko vremenskih planova, nalaze se dva bračna para, Krista i Leon te Sara i Robert. Leon, Krista i Sara prijatelji su iz djetinjstva, čije su rane godine obilježene različitim tragičnim događanjima: Kristi su poginuli roditelji, a njezin se brat Petar na očigled društva utopio; Leon je kao dječak ostao bez majke; Saru je otac napustio. Dvije-tri decenije kasnije, Kristin i Leonov brak zapao je u duboku krizu, a veže ih uglavnom još samo ljubav i zaštitnički instinkt prema kćeri. A ta djevojčica, pitoresknog imena Jadrana Luna, tvrdi da vidi anđela, koji komunicira s njom i pravi joj društvo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> To nije sve. Osim u ravnu ljudskih života, ova pripovijest zahvaća i u živote anđela. Anđeli su njezini ravnopravni protagonisti, čije živote i međusobne interakcije pratimo uporedo s onima ljudskih bića. Tolić oblikuje poprilično detaljnu kozmogoniju, koja pored našega, vidljivog svijeta obuhvaća zagrobni život, duhove i anđele čuvare, reinkarnaciju... Supstanca koja taj kozmos drži na okupu jest, jednostavno rečeno, ljudskost, koja se u prvom redu manifestira kroz ljubav i prijateljstvo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vrijednost i snaga ljubavi – platonske, romantične, ali i one tjelesne – potencirana je uvijek iznova: kod Tolić je ljubav, kolokvijalno rečeno, snaga koja pobjeđuje i smrt. Anđeli pak ne samo da su posve antropomorfizirani, nego su i sami nekoć bili ljudi, a individualno-humanističke vrijednosti poput slobode, odgovornosti i brige za bližnjega za njih su svetinja. Na načelima poput 'živi i pusti druge da žive' autorica <a href="http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/269966/Default.aspx" target="_blank">inzistira i u vlastitim komentarima romana</a>, ističući važnost liberalnih svjetonazora i u svome izvanknjiževnom životu. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao što je iz rečenoga vjerojatno već jasno, ovaj književni tekst ne pretendira da bude institucionalno ovjerena 'visoka' književnost: Tolić je svjesno i ciljano napisala pitku pripovijest za široko čitateljstvo, pritom i eksplicitno potencirajući terapeutsku ulogu tog štiva. Riječ je o solidno pisanoj prozi, no roman je kao cjelina razvučen, mjestimice i sapuničast; u njemu nerijetko nailazimo na sladunjave pasaže i na opća mjesta. Likovi nisu odveć pamtljivi, što bi se moglo reći i za dijaloge. Najkraće rečeno, <em>Zovem se nebo </em>pati od niza boljki koje bismo stereotipno vezali uz žanr <em>self-help </em>proze.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Povrh toga, u široj vizuri jednostavno je pokazati kako literatura samopomoći u vremenima društvene krize igra eskapističku ulogu, reducirajući pitanja uspjeha, sreće i samoostvarenja na plan individue i pitanja osobnog ponašanja i odgovornosti. S takvim argumentima na umu, ima li <em>Zovem se nebo </em>iskupljujućih osobina? &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini mi se da je autorica na određenim planovima imala priliku kompenzirati za pobrojane nedostatke – ali ju nije iskoristila. Prije svega, Tolić tvrdi da je željela uobličiti parabolu o univerzalnoj snazi ljubavi i prijateljstva – a ta su osjećanja u njezinoj pripovijesti ostala zarobljena unutar vladajućih aršina 'normalnoga'. Protagonisti <em>Zovem se nebo </em>bijele su, cisseksualne pripadnice i pripadnici srednje klase; odnosi u koje se upuštaju heteroseksualni su te emocionalno i seksualno ekskluzivni.<br /> <br /> Muško-ženski par predstavlja isključivu 'jedinicu' sreće i prosperiteta – na djelu je kako heternormativnost, tako i <a href="https://eateroftrees.wordpress.com/2011/07/12/deconstructing-mononormativity/" target="_blank">mononormativnost</a>. Dok, primjerice, u (naprijed priloženom) intervjuu Tolić svoje ideale eksplicitno ilustrira primjerom pravom homoseksualnih osoba da slobodno žive svoj život, u njezinom romanu nema ni govora o traženju satisfkacije na onoj strani.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova isključivost još više upada u oči ako imamo u vidu autoričinu sklonost afirmiranju tjelesnosti, koja se između ostaloga manifestira i u sočnim scenama seksa. Jer, tijela njezinih protagonist(ic)a nemaju nikakve 'hirove' koji bi se, u najširem smislu, tumačili kao <em>queer</em>. Poriv za normiranjem likova i njihovih odnosa po vladajućim mjerilima ide i dotle da, premda su joj drevne polemike o spolu anđela vrlo vjerojatno poznate, oni/e kod Tolić rodno i spolno nisu nimalo dvosmisleni/e: jasno razlikujemo muške i ženske. Da se autorica odlučila malo 'pokviriti' ljubavnu pripovijest, nije teško zamisliti da bi upravo misterija anđeoskog spola i roda pritom mogla poslužiti kao odlično pripovjedno sredstvo.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I izvan pitanja roda, spola i seksualnosti ostaje dojam da je autorica mnoge dobre premise u oblikovanju fiktivnog svijeta romana (<em>world-building</em>) nedovoljno iskoristila ili čak protraćila. Spomenuli smo intrigantnu geografiju onostranog: ona sadrži lokalitete poput Banke sjećanja – gdje se netom pred ponovno rođenje pohranjuju sjećanja i iskustva ljudi iz prethodnog života– ili inicijalnu fazu zagrobnoga života u kojoj svaki pokojnik onostrano vidi onako kako ga je zamišljao/la.<br /> <br /> Temeljitije istraživanje i razvijanje ovih koncepata ne bi štetilo osnovnoj potki romana i ljubavnoj pripovijesti koja se nalazi u njegovom središtu. Štoviše, daljnje bogaćenje svijeta romana upravo bi doprinijelo oneobičenju čitateljskog iskustva – pogotovo u slučaju da čitatelj/ica <em>Zovem se nebo </em>uzima u ruke kao ljubić ili kao self-help. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tanja Tolić napisala je ovu knjigu s entuzijazmom, predanošću i dobrim namjerama. Taj zaključak donosim na osnovu samoga romanesknog teksta, ali i 'okvira' koji čine autoričini medijski istupi. U djelu nailazimo na niz problema sa stilom, pripovijedanjem, dijalozima i ritmom radnje, no roman bi za te manjkavosti još uvijek mogao kompenzirati u drugim aspektima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, autoričino spontano preuzimanje dominantne ideološko-moralne vizure s jedne, te nevoljkost da se neke dobre premise i pripovjedna sredstva podrobnije istraže s druge strane, to ne dopuštaju (činjenica da je <em>Zovem se nebo </em>'zabavni' komercijalni naslov ne bi nas trebao odvratiti od prigovora o rodnoj i seksualnoj normativnosti: dovoljno je samo zaviriti u produkciju roto-romana u socijalističkoj Jugoslaviji da bismo vidjeli kako se u okviru 'popularne' književne produkcije mogu subvertirati mnoge norme i očekivanja moralne većine). &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadajmo se da će status bestselerice, kao i maštu koju nesumnjivo posjeduje, Tolić u budućnosti iskoristiti kako bi svoje poruke o snazi ljubavi, prijateljstva i solidarnosti pokušala uobličiti i izvan vladajućih okvira 'normalnosti'.</div> <div> <br /> Dinko Kreho<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/puroticorico/2658982996/" target="_blank">Richie Diesterheft</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Dinko Kreho</strong>&nbsp;(Sarajevo, 1986.), publicist, književni kritičar i kritičar medija. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član je uredništva zagrebačkog dvotjednika za kulturu i društvena zbivanja&nbsp;<em>Zarez</em>. Živi u Sarajevu i Zagrebu.</div> Mon, 29 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/ljubav-bez-hira-i-queera http://www.booksa.hr/kolumne/ljubav-bez-hira-i-queera Rasknjižje, 29.6. – 5.7.2015. <p> Ako mislite da je počela sezona kiselih krastavaca, varate se! I ovaj tjedan imamo pregršt izvrsnih knjiga za preporuku.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong><br /> <br /> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/slikar-lepeza" target="_blank"><em>Slikar lepeza</em></a>, Hubert Haddad (Edicije Božičević)<br /> Iza svratišta prostire se prekrasan vrt izgubljen u vremenu, gdje Matabei otkriva starog majstora vrtlara, za kojeg se pokazuje da posjeduje nesvakidašnji talent oslikavanja lepeza. Matabei uskoro postaje vjeran učenik starog Osakija, i otkriva koliko zen mudrosti se krije u svakodnevnoj brizi o vrtu i njegovim tajnama.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pitanje-nade" target="_blank"><em>Pitanje nade</em></a>, Tanja Radović (Meandar Media)<br /> Roman Tanje Radović rezultat je nekoliko, naizgled suprotstavljenih i oprečnih pripovjedačkih strategija i tematskih interesnih područja: riječ o nastojanju da se radnja romana izmjesti iz nama općepoznatih situacija, prebacuje se u drugu kulturu, jer da bi se tako osigurala dinamika romana, drukčija scenografija i prostorna konfiguracija.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nacisticka-knjizevnost-u-americi" target="_blank"><em>Nacistička književnost u Americi</em></a>, Roberto Bolańo (Vuković &amp; Runjić)<br /> Mimo dva magnum-opusa, ovo se djelo općenito drži najuspjelijim djelom Roberta Bolaña. To je svojevrsna enciklopedija desničarskih pisaca: tvore ju kratki životopisi izmišljenih književnika, poklonika i gorljivih pristaša krajnje desnice, većinom iz Latinske Amerike, šačica njih iz Sjedinjenih Država, koji su prikazani kao šarolik niz zabludjelih mediokriteta, snobova, prevrtljivaca, narcisa i zločinaca.</p> <p> 4. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/andjeli-s-asfalta" target="_blank"><em>Anđeli s asfalta</em></a>, Johanna Holmström (V.B.Z.)<br /> Tinejdžerica Leila i njezina starija sestra Samira žive u Helsinkiju. Majka im je Finkinja koja je prihvatila islam udajom za njihova oca Farida i sa strašću je uronila u novu religiju. Ona nosi hidžab i živi uz zabrane i opomene, a kćeri odgaja u skladu s tradicionalnim vrijednostima. A one samo želi živjeti kao većina mladih djevojaka u Finskoj: izlaziti, imati mladića, pripadati. No i društvo u cjelini okreće im leđa. Rasizam, seksizam i nasilje prožimaju svijet u kojem žive.</p> <p> 5. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/teodozije-mali" target="_blank"><em>Teodozije Mali</em></a>, Răzvan Rădulescu (V.B.Z.)<br /> Smješten u bajkovit, iz vremenskoga i prostornog kontinuuma izmješten svijet koji geografiju današnje Rumunjske miješa s fantastičnim zemljopisom neobičnih kraljevstava – poput onih zelenih i plavih mrava – Teodozije Mali predstavlja groteskom i apsurdom te finim humorom iscrtanu parabolu političkog života suvremene države: grubu borbu za moć vođenu preko leđa tihe većine.</p> <p> 6. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/podrucje-bez-signala" target="_blank"><em>Područje bez signala</em></a>, Robert Perišić (Sandorf)<br /> U gradić N., zabačen i devastiran, dolaze dvojica likova i bude nadu - to je ulaz u Područje bez signala u kojem se, kao i u prethodnom Perišićevom romanu <em>Naš čovjek na terenu</em>, spaja lokalno i globalno u priču koja će vas istovremeno nasmijati, ali i protresti.</p> <p> 7. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pozuda-1435235094" target="_blank"><em>Požuda</em></a>, Josip Novaković (Profil Knjiga)<br /> Žena spremna na sve kako bi spasila sina od regrutacije, emigrantica koja otkrije kako ni obuzeta strašću ne može zaboraviti traume iz domovine, dječak koji pronalazi strašan način da se osveti onima koji su ga povrijedili, teško bolestan muškarac kojem general ‘ukrade’ srce za transplantaciju – junaci su iznimno hvaljene zbirke tragikomičnih priča Josipa Novakovića.</p> <p> <br /> Poezija:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/moramo-postati-konkretni" target="_blank"><em>Moramo postati konkretni</em></a>, Željka Horvat Čeč (V.B.Z.)<br /> Željka Horvat Čeč uspješno se služi različitim pjesničkim registrima kako bi pronašla pravi glas kojim bi oblikovala traume odrastanja, bolesti, ljubavi, zlostavljanja... koje pokušava analizirati i razumjeti u ovoj knjizi. Ili kako bi se suprotstavila primitivizmu i nasilju, prokazala glupost, prekoračila konvencije...</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/kratka-povijest-indije" target="_blank"><em>Kratka povijest Indije</em></a>, Andrew Robinson (Sandorf)<br /> Autor je pitkim jezikom i popularnim, ali ne i površnim pristupom učinio povijest Indije pristupačnom svjetskom čitatelju koji nije nužno upućen u sve rukavce indijske kulturne i političke povijesti..</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/antiedip" target="_blank"><em>Antiedip</em></a>, Gillez Deleuze, Felix Guattari (Sandorf)<br /> <em>Antiedip </em>(1972.) tvori prvi dio monumentalnog djela dvaju francuskih autora Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija <em>Kapitalizam i shizofrenija</em>. Svako od četiri velika poglavlja knjige analizira i kritizira neki od aspekata proizvodnje ludila na Zapadu te onoga što autori nazivaju "familijalizacijom žudnje" u povijesnom razvoju freudovske psihoanalize.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/uspon-islamizma" target="_blank"><em>Uspon islamizma</em></a>, Loretta Napoleoni (Sandorf)<br /> Uspon islamizma svjetski poznate stručnjakinje za terorizam Lorette Napoleoni zadire ispod površine i ukazuje na zaokupljenost zapadnih medija opisima ISIS-a kao skupine razbojnika kojima je, eto, krenulo, dok ta organizacija u isto vrijeme zapravo razvija novi model izgradnje nacije.</p> <p> <br /> <strong>Književna događanja:</strong><br /> <br /> U utorak u 19h u Booksi nam je još jedna 'Krnja književnost', ovoga puta s temom <a href="http://booksa.hr/program/booksa/krnja-knjizevnost-nove-inicijative-premjestanje-fokusa-i-autoriteta" target="_blank">‘Nove inicijative, premještanje fokusa i autoriteta</a>’. Gostuju Andrija Škare i Monika Herceg.<br /> <br /> U srijedu u 20 h <a href="http://booksa.hr/program/booksa/toastmasters-klub-javni-govor-i-kako-ga-speci">učimo javno govoriti uz pomoć Toastmasters kluba</a>.<br /> <br /> U petak u 20h će nam polaznici fotografske radionice ‘Drugi kadar’ održane u Booksi tijekom proljeća pod vodstvom Davora Konjikušića <a href="http://booksa.hr/program/booksa/drugi-kadar-zavrsna-prezentacija-fotografskih-projekata-polaznika-radionice" target="_blank">predstaviti svoje završene projekte</a>.<br /> <br /> U subotu u 18h u Booksi održava se još jedan, standardno izvrstan, <a href="http://booksa.hr/program/booksa/filozofski-cafe-1435160687" target="_blank">Filozofski café </a>pod moderaturom Nikoline Iris Filipović.<br /> <br /> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje" target="_blank">ovdje</a>.<br /> &nbsp;</p> Mon, 29 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje-296-572015 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje-296-572015 'Sloboda je važnija od virtuoznosti' <p> Na tribini 'Književnost, između' Dunja Kučinac razgovarala je sa Zdenkom Franjićem, legendom domaćeg nezavisnog izdavaštva.&nbsp;</p> <div> <strong>Ajmo krenuti školski, od Slušaj najglasnije, koja je pokrenuta kao prva nezavisna izdavačka kuća u Jugoslaviji '87. Odakle ideja za pokretanje izdavačke kuće?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Na ideju sam došao tijekom 1980-ih jer sam prije svega bio fan: skupljao sam ploče, slušao muziku, išao po koncertima. Zamisao sam najvjerojatnije pokupio od starog – bio je svoj gazda. Nisam ni ja volio raditi za nekoga od 7 do 4. Radio sam u arhivi Narodne banke i zgadilo mi se. Do muzičara koje sam izdavao dolazio sam preko poznanstava – pisali smo pisma jedni drugima, mijenjali se za ploče i kazete.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>To podsjeća na onu poznatu izjavu Satana Panonskog da je "po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj". Osim što si poznavao i objavljivao Satana, upoznao si i velika imena poput Jella Biafre iz Dead Kennedysa.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Za mene je Satan genijalac, veliki umjetnik. Njegovi performansi, slikanje, odjeća koju je sam radio za svoje nastupe... na cijeloj svjetskoj sceni nisam vidio da netko to radi na takav način. On je pritom sam radio na toj legendi, to je bio smišljeni masterplan. Dok je bio u ludnici, nije imao što drugo raditi. Bio je u vezi s puno ljudi iz Jugoslavije i svijeta i preko pisama, bio je to neki tip <em>mail arta</em>. Tad sam i ja mnogim muzičarima slao svoje prve kazete, a Jello Biafra je bio jedan od rijetkih koji mi je odgovorio na moju pošiljku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Pokrenuo si 1995. i etiketu Bratstvo duša, pod kojom si objavljivao knjige. Je li to bio neki stari plan ili je došao usput? Jesi li samo prenio svoj dotadašnji rad s muzikom na izdavanje knjiga?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisao sam svoje pjesmice još od početka 1980-ih i onda sam prvo njih objavio. Tad sam vidio da to uopće nije teško i da svatko to može. Izdao sam knjige ljudima kojima se samima nije dalo, većinom onima kojima sam prije izdavao albume. Većinom su to knjige pjesama, osim par iznimaka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <div> <strong>Nakon svoje dvije knjige pjesama, <em>Ludi pes </em>i <em>Furanje gudova</em>, odustao si od pisanja. Misliš li ti, poput Artauda, da riječ vrijedi samo u trenutku kad je izgovorena?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne pišem jer sam skužio da mi najbolji i najdraži tekstovi padnu na pamet dok sviram. Možda ću to jednog dana prepisati u knjigu, ali zasad mi se ne da. Moj frend <strong>Janko Mesić</strong>, kojeg sam upoznao na slam partijima, jako je dobar pjesnik, a uopće ne zapisuje pjesme, sve ih ima u glavi.</div> <div> &nbsp;</div> <strong>U međuvremenu si počeo objavljivati i stripove. Ivana Armanini iz Komikaza kaže da je mainstream strip često sklon realizmu, kiču, lakoj zabavi. Na razvijenijim scenama ima puno alternativnog stripa i scena je povezana. Kakve stripove objavljuješ?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dugo sam tražio koga ću izdati, ali sam nailazio samo na ljude koji već imaju izdavače. Onda sam na prošlom <em>Ohoho festivalu </em>upoznao <strong>Danila Miloševa Wostoka</strong>, s kojim imam dosta sličnosti i njega sam najviše objavljivao. Preko njega sam došao do nekih drugih strip autora. To su, po meni, art stripovi i stripovi za odrasle. Wostok je sad cijenjen autor i u svijetu, ali on i dalje gura svoje, što je počeo u 1990-ima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nisi se nikad komercijalizirao, čitavo se vrijeme držiš <em>do it yourself </em>prakse. Je li to tvoja ideologija, specifičan gušt ili isključivo nezainteresiranost za vođenje većeg pogona?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Zapravo sam počeo s firmom koju sam osnovao za 300 maraka, ali onda je počeo rat i biznis nije radio, sve je propalo. Sad vidim da svi koji imaju legalne izdavačke kuće uz muziku dobiju i hrpu drugog posla, administracije i vođenja knjiga, koji mene uopće ne zanimaju. Uostalom, zanimljivo je pitanje što je uopće uspjeh. Je li to da se pojavljuješ na televiziji ili uživanje s frendovima? Ja sam se okrenuo filozofiji 'uradi sam'. Sloboda mi je najvažnija, iako je lako biti sluga, a najteže biti sam svoj gazda.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nisi se ni profilirao u neku malu estetski ekskluzivnu kuću. Kažeš da si kao servis, da izdaješ sve koji žele. Brinu li te uopće dosljednost i imidž etikete?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjige pročitam tek kad ih složim i odnesem u štampariju. Nije me nikad brinulo hoće li mi neki bend koji izdam pokvariti etiketu. Mislim da svatko zaslužuje šansu da ga se izda, ako već neće sam. Zapravo bih preporučio svakom da si sam to napravi, ali imam već neki staž iza sebe i drago mi je to napraviti za njih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kažeš da ti nije bitna profesionalnost kod muzike, da ti je čak veći gušt svirati s onima koji ne znaju svirati. Što je bitno, ako nije virtuoznost?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Volim sa svima zasvirati, a osobito uživam u improvizaciji, kad ne znam što će se desiti. Sviram najviše s ljudima koji ne znaju dobro svirati. Zapravo, nitko ne zna svirati. Oni koji misle da znaju također ne znaju, samo su naučili neke sheme koji ponavljaju. Oni koji ne znaju su slobodniji da rade što žele. Meni virtuoznost nije važna. Više se može reći jednim tonom, ako je na pravom mjestu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kad te pitaju za osobne muzičke uzore, često navedeš nekog po imenu Prederemte. O kome je riječ i kako te obilježio?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne znam kako se zapravo zove. Bio je seoski luda i muzičar. Imao je violinu, frak i crno-bijeli šešir. Djeca su mu vikala 'Prederemte!', a on im je odgovarao nazad psovkama. Tad sam bio klinac, oko mene su uglavnom živjeli seljaci i kukuruz, a on je odskakao od njih i izgledao je kao da je došao iz maškara.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Po malim mjestima ima takvih ljudi. Danas je takav <strong>Lou Profa </strong>iz Popovače koji je 1960-ih bio prvi hrvatski panker. Još uvijek odskače od svoje sredine, još uvijek je underground, ali je kompletan autor. Ne da se, tjera po svome. Sviđa mi se kad vidim takve ljude. Oni su puno utjecali na mene – Ivica Čuljak, Lou Profa, Prederemte, <strong>Willie Dixon</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Radiš preko 25 godina i bio si ledolomac u doslovnom smislu riječi, ali nisi nostalgičan, kažeš da izdaješ "bendove iz sadašnjosti ili, eventualno, budućnosti". Ima li kod tebe uopće mjesta kulturno-muzičkoj nostalgiji?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Smiješna mi je većina profesionalnih dokumentarnih filmova jer pričaju kako je prije bilo dobro, a ne zanima ih što se sad događa i koji su trenutni problemi. Meni je spika 'kak je prije bilo dobro, a sad je loše' bezveze. Muzika i pisanje terapijski djeluju na čovjeka. U tom smislu, može biti samo bolje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Od autora koje si izdao vjerojatno su najpoznatiji Damir Avdić, Aleksandar Stojković iz Goribora i Ivica Čuljak. Imaš li neke preporuke manje poznatih imena koji su izašli u tvojoj izdavačkoj kući?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim Stojkovića tu su <strong>Pity</strong>, gitarista iz Goribora. <strong>Saša Lović </strong>iz Bora, on je meni genijalac. Jako je dobar pjesnik i pisac, a ima i bend <strong>Duo Trojica</strong>.<b>&nbsp;</b>Pa onda <strong>Ivan Zrinušić</strong>, <strong>Izet Medošević</strong>, <strong>Pajo Pakšu </strong>iz Vinkovaca. Vjerujem da su svi oni jako dobri autori.&nbsp;</div> <div> <br /> Razgovarala Dunja Kučinac</div> Fri, 26 Jun 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/sloboda-je-vaznija-od-virtuoznosti http://www.booksa.hr/kolumne/sloboda-je-vaznija-od-virtuoznosti Dobitnica 'Ede Budiše' <p> Godišnju nagradu Istarske županije za mlade prozne autore dobila je Ivana Simić Bodrožić za zbirku priča '100% pamuk'.&nbsp;</p> <div> Godišnja književna nagrada Istarske županije <strong><em>Edo Budiša</em></strong> dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika <strong>Eda Budišu</strong> (1958-1984.), a u konkurenciju ulaze zbirke kratkih priča koje su napisali regionalni autori do 35 godina starosti.<br /> <br /> Nagradu <em>Edo Budiša </em>za najbolju zbirku 2014. dobila je <strong>Ivana Simić Bodrožić </strong>za zbirku <a href="http://booksa.hr/kolumne/otpor-pritajenom-nasilju" target="_blank"><strong><em>100% pamuk</em></strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri navodi: "Petnaest priča Ivane Simić Bodrožić ukoričenih u zbirci <em>100% pamuk </em>odlikuje ujednačena visoka književna kvaliteta i autorska samosvijest. Svaka priča na originalan način, s finim (crnim) humorom i naturalističkim smislom za detalj dramatizira žensku svakodnevicu. Ženstvenost, majčinstvo, kućanski poslovi i intimni odnosi u pričama Ivane Simić Bodrožić literarizirani su vjerodostojno i bez uljepšavanja."<br /> <br /> info: Kuća za pisce<br /> foto: Knjige u konkurenciji za nagradu</div> Fri, 26 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/dobitnica-ede-budise http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/dobitnica-ede-budise EU nagradila 'Viljevo' <p> Luka Bekavac dobitnik je godišnje nagrade 'Europske unije za književnost (EUPL)'.</p> <p> Nagrađivani hrvatski pisac <strong>Luka Bekavac </strong>jedan je od 12 dobitnika godišnje nagrade <strong><em>Europske unije za književnost </em></strong>(<strong><em>EUPL</em></strong>), koja se sedmu godinu za redom dodjeljuje najboljim novim autorima i najvećim europskim književnim nadama. Nagradu je dobio za svoj drugi roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritika-213-luka-bekavac" target="_blank"><strong><em>Viljevo</em></strong></a>.<br /> <br /> "Nadam se da ova nagrada znači mogućnost prijevoda, mogućnost dolaska do većeg broja čitatelja, mogućnost nekih neočekivanih tipova recepcije ovoga teksta", rekao je Bekavac.<br /> <br /> Nagradu dodjeljuje Europska komisija u suradnji s Europskom federacijom knjižara, Europskim vijećem pisaca i Federacijom europskih izdavača. Dodjeljuje se iznimnim književnim talentima koji su u posljednjih pet godina objavili od dvije do pet knjiga, a obuhvaća 36 zemalja uključenih u program <em>Kreativna Europa</em> za financiranje kulturnog i kreativnog sektora: 28 zemalja članica plus Norveška, Island, Lihtenštajn, Turska, Crna Gora, Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina.<br /> <br /> Uz Bekavca, ovogodišnji su laureati <strong>Carolina Schutti </strong>(Austrija), <strong>Gaelle Josse </strong>(Francuska), <strong>Edina Szvoren </strong>(Mađarska), <strong>Donal Ryan </strong>(Irska), <strong>Lorenzo Amurri </strong>(Italija), <strong>Undine Radzevičiute </strong>(Litva), <strong>Ida Hegazi Hoyer </strong>(Norveška), <strong>Magdalena Parys </strong>(Poljska), <strong>David Machado </strong>(Portugal), <strong>Svetlana Žukova </strong>(Slovačka) te <strong>Sara Stridsberg </strong>(Švedska).<br /> <br /> Prethodne hrvatske dobitnice ove nagrade su <strong>Mila Pavičević</strong> (2009.) i <strong>Lada Žigo </strong>(2011.)<br /> <br /> info: MK<br /> foto: L. Bekavac na dodjeli (<a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=12504" target="_blank">MK</a>)</p> Fri, 26 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/eu-nagradila-viljevo http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/eu-nagradila-viljevo Booksa na kotačima: Hells Angels <p> Kapetanica Ana i dr. Draguljče našle su se na otvorenoj cesti, kotače uz kotače, s ličkim ogrankom Hells Angelsa.</p> <p> Ljeto je i službeno došlo. Ove godine prikralo nam se iz pravca Smičiklasove, učinilo fintu da će produžiti prema Vlaškoj i onda mučki udarilo na Martićevu. Nadstojnik <strong>Luka</strong> održao je ovulacijski sastanak (kasnije se pokazalo da je ipak riječ o evoluciji ili čak o evaluaciji, whatever), ukorio većinu okupljenih i još jednom zaprijetio promjenama koje će nas pogoditi s prvim požutjelim lišćem.</p> <p> "Jesmo li mi u neraskidivom braku s književnošću?", grmio je, "Pogledajte malo pažljivije naš sajt i što vidite: književnost, književnost, književnost! Gdje su nam unutarnja i vanjska politika, sport, ekonomija, šoubiz i sve ostalo? Drugo – kakve to kobasice od tekstova naštrikavate? Radikalno skratiti tekstove i poduplati broj fotografija!"</p> <p> "Ermh…", drznula se <strong>Ružica</strong>, "bojim se da ja ne mogu kraće."</p> <p> "Tišina! Kako ne bi mogla, boga mu, kakva je ovo mikro priča od 500 i nekaj znakova? Sreži to na 250!"</p> <p> Istog trenutka kad se Nadstojnik okrenuo, Ružica je učinila rolajz krcat iskričavim prijezirom i neposluhom. &nbsp;</p> <p> Na kraju troipolsatnog sastanka razdijelio je svima po bunt papira, grafitne olovke i dva šiljila, te naložio da svatko od prisutnih napiše opširan esej na temu: <em>'Sve moje mane i načini na koje ih kanim ukloniti u najkraćem roku'</em>.</p> <p> Tek što olovke nevoljno zaškripaše u salu za sastanke nahrupila je <strong>Gospođa Ministarka</strong>: "Luka, imam loše vesti, već šest sati ne mogu locirati gde su one dve tuljanice? Da se nisu spičkale negde?"</p> <p> "Koje tuljanice?"</p> <p> "Kako koje, pa <strong>Ana</strong> i ona bledolika wannabe Jamajčanka."</p> <p> Uistinu, gdje su kapetanica Ana i <strong>Dunja dr. Draguljče</strong>? Ostavili smo ih u Samoboru, ali od tad je brdo vode proteklo Savom i Dunavom. Nema nam druge nego zaviriti u dnevnik kapetanice Ane!</p> <p align="center"> ***</p> <p> <strong>Iz <em>Dnevnika kapetanice Ane</em></strong>:</p> <p> Mislim da smo još uvijek u Ličko-senjskoj županiji, ali nisam baš sto posto sigurna. Možda smo i u Primorsko-goranskoj. Posvuda oko nas je šuma. Vozim po osjećaju, brijem da šibamo prema jugu. Na cesti nigdje nikakvog vozila. S vremena na vrijeme onkraj crne šume opazimo obitelj medvjeda, pokoju voluharicu, puha i sličnu živinu. Dr. Draguljče impresionirana je krajolikom. U isto vrijeme je i užasnuta, pa od nje nemam nikakve koristi.</p> <p> Stali smo na nekakvoj livadici opkoljenoj šumom. Postavile smo roštilj, nabacile gore dva tuceta ćevapčića (za mene juneće, za dr. Draguljče od soje), pa ih prevrćemo simo-tamo. Doktorica je sva isprepadana, na svaki šušanj skače: "Jesi čula, medvjed!"</p> <p> Ne bi li joj okupirala misli predlažem da napravimo zajedničku glazbenu listu. Šest minuta poslije zaključili smo da nam je jedina zajednička točka <strong>Hootie &amp; the Blowfish</strong>. K jarcu!</p> <p align="center"> ***</p> <p> Iz daljine začusmo grmljavinu. Nebo je, međutim, vedro poput lica RTL-ovih voditeljica. Grmljavina postaje sve moćnija. U jednom trenutku daleko na drumu ukaza se svjetleća točkica, pa onda još njih, cijelo more svjetlećih točkica.</p> <p> "<strong>Sartrea</strong> mi, dolazi kromirano stado <strong>Hells Angelsa</strong>!!!", vrisnula je dr. Draguljče, skočila u kombi i okrenula ključ.</p> <p> U strahu da ne otperja bez mene, bacila sam se na suvozačko sjedalo ostavivši na livadi roštilj i ostatke ćevapa. Draguljče je stisnula gas do daske. Za tili čas kazaljka na brzinomjeru dovukla se do 145.</p> <p> "Brže, brže!", osokolih je, ali avaj, brže od 150 na sat nismo mogle.</p> <p> U retrovizoru sam nemoćno pratila kako se razdaljina između nas i Hells Angelsa naglo topi. Prvi motori prestigoše nas bez beda. Mogli su odjuriti naprijed, ali ne: približno pedeset nabrijanih makina, većinom Harleya, formirali su krug oko nas. Sad smo svi đuture pičili kao da smo zajedno s Angelsima ovce čuvali. Kriomice dohvatih iza leđa <strong>Pikettyjev</strong> <em><strong>Kapital</strong></em> u namjeri da prvog od nasrtljivaca pogodim u facu.</p> <p> Jedan od njih dovukao se tik do mog prozora. Donji dio lica bijaše mu prekriven maramom s uzorcima ružinih cvjetova. Rukom mi dade znak da otvorim prozor. Poslušah. Kaj sam drugo mogla?</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Jeste vi ona Booksa iz Zagreba!?"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Jesmo, kako znaš jebo te patak!?"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Šta kažeš!?"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Reko – jesmo, kako znaš da smo Booksa, jebo te patak!?"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Pa piše vam velikim slovima na kombiju!"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Fakat!"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Mi smo lički ogranak Hells Angelsa, pošli malo na more i tako!"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Lijepo!"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Šta kažeš!?"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Reko – super, neka, fala bogu, pa ljeto je, jelte!"</p> <p> <strong>Dr. Draguljče</strong> (plačnim glasom): "Pitaj ga jel možemo stat negdje."</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Pita kolegica jel možemo stat negdje, malo je nezgodno ovako!?"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Ma kakvi, nema potrebe! Nego da te pitam – trebaju nam nekakve knjige ako imate – platit ćemo pošteno!"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Reci koje, pa ćemo vidjet!"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Ovako, treba nam <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/sjajno-mjesto-za-nesrecu" target="_blank"><em><strong>Sjajno mjesto za nesreću</strong></em></a> od <strong>Karakaša</strong>, onda <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/moj-antonio-diavolo" target="_blank"><em><strong>Moj Antonio Diavolo</strong></em></a> od <strong>Sibile Petlevski</strong> i… kako ono reče?"</p> <p> <strong>Drugi Hells Angel</strong>: "I od <strong>Marka Dejanovića</strong> <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/karte-molim" target="_blank"><em><strong>Karte, molim!</strong></em></a>"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Tako je, bravo, znači <em>Karte, molim!</em> od Dejanovića još, jel imate sve to, bilo bi superkul! Ne pitamo pošto je!"</p> <p> Pronađoh sve tri knjige, stavih u vrećicu s logom Bookse, te proturih kroz prozor.</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Evo, sve ti je tu!"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Koliko?"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Daj 300 kuna i nek te voda nosi!"</p> <p> <strong>Hells Angel</strong>: "Evo izvoli, sretan put, ne treba račun i nemojte šta zamjerit!"</p> <p> Hells Angelsi odmagliše u hipu. Dr. Draguljče drhtavih ruku skrenu na prvu livadicu. Cendrala je sto na sat. U namjeri da je utješim pustila sam cd s hitovima Hootie &amp; the Blowfish.</p> <p> <strong>Dr. Draguljče</strong>: "Daj smanji malo, ne čujem samu sebe…"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "A imaš šta i čut."</p> <p> F.B., 26. lipnja 2015., Lika<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/petercastleton/" target="_blank">peter castleton</a></p> Fri, 26 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-hells-angels http://www.booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-hells-angels Nagrada 'Vladimir Nazor' <p> Nagrade Ministarstva kulture ove su godine primili Zvonimir Majdak za životno djelo i Josip Mlakić za roman 'Svježe obojeno'.</p> <div> Ministarstvo kulture dodijelilo je nagradu <strong><em>Vladimir Nazor </em></strong>za najbolja umjetnička ostvarenja u 2014. godini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U polju književnosti, nagradu za životno djelo dobio je popularni <strong>Zvonimir Majdak </strong>koji se istaknuo brojnim djelima u raznim područjima, a šira publika najbolje pamti kultni roman <strong><em>Kužiš, stari moj </em></strong>iz 1970.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Godišnju nagradu dobio je <strong>Josip Mlakić </strong>za roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/svjeze-obojeno" target="_blank"><strong><em>Svježe obojeno</em></strong></a>. Odbor za nagradu navodi: "Mlakić se u ovome romanu ne bavi velikim ratnim strategijama, taktikama i bitkama, vođama i politikama, nego bespomoćnim pojedincima koji su u ratnome kaosu egzistencijalno ugroženi i kojima je život duboko traumatiziran i mnogo godina nakon završetka rata."<br /> <br /> info: MK</div> <div> foto: Z. Majdak (<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/svjeze-obojeno" target="_blank">MK</a>)</div> Fri, 26 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nagrada-vladimir-nazor-1435310316 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nagrada-vladimir-nazor-1435310316 'Moj najveći uzor je Leo Perutz' <p> Razgovarali smo s Danielom Kehlmannom, najčitanijim suvremenim njemačkim piscem, autorom romana 'Mjerenje svijeta' i 'F'.</p> <p> <strong>Iako kršimo sva pravila forme, ovaj ćemo intervju započeti naopako, razgovorom o autoru koji je vama vrlo važan, piscu veoma čudne književne sudbine. U pitanju je jedan od najboljih zaboravljenih pisaca, veliki bečki književnik Leo Perutz, od kojeg ste, čini mi se, preuzeli neke važne elemente: od konstrukcije pripovjednog teksta pa sve do fenomena vremena koje je vama izuzetno značajno.</strong><br /> <br /> Toliko volim <strong>Lea Perutza </strong>i smatram ga toliko važnim autorom, pa čak i kada govorimo o mojim knjigama, da bih vrlo rado posvetio cijeli razgovor ovom piscu. Perutz ne samo da je izvršio ogroman utjecaj na mene, već je oduvijek bio dijelom mog života, neka vrsta obiteljskog naslijeđa. Prvi put sam pročitao sve njegove romane u periodu između svoje dvanaeste i šesnaeste godine. U to vrijeme čak nisu ni sve njegove knjige bile objavljene u Austriji i nije se moglo lako doći do tih tekstova. No tu je i sudbina imala svoje prste.<br /> <br /> Naime, moj otac bio je televizijski i kazališni redatelj, i htio je postaviti na kazališne daske jedno njegovo djelo. Danas vrlo lako zaboravljamo kako su stvari funkcionirale prije Interneta, nije se moglo samo upisati u pretraživač što je još napisao taj čovjek, koji je u to vrijeme bio samo zaboravljeni predratni pisac. Preko nekih veza moj je otac uspio doći do adrese Perutzove supruge koja je živjela u Izraelu. Pisao joj je i ona mu je poslala neke knjige svog pokojnog muža, i to rukom pisane tekstove s komentarima autora, zamolivši ga da joj vrati te rukopise, što je i učinio nakon što ih je fotokopirao. Tako sam imao ogromnu privilegiju čitati neke njegove romane u formi rukopisa.<br /> <br /> <strong>Iako je u Sarajevu nedavno izašao njegov briljantni roman <a href="http://www.knjiga.ba/turlupin-m2467.html" target="_blank"><em>Turlupin </em></a>(napisan 1924.), ovo djelo jedva da je itko i spomenuo. No ni u Austriji nije mnogo bolja situacija. Zbog čega je Perutz gotovo potpuno nepoznat?</strong><br /> <br /> Moj otac je na koncu uspio snimiti televizijski film prema romanu Lea Perutza <strong><em>Der Meister des jüngsten Tages</em></strong>&nbsp;(<em>Majstor sudnjeg dana</em>), a naručio je i film prema romanu <em><strong>St. Petri-Schnee</strong></em> (<em>Snijeg sv. Petra</em>) kojeg je na koncu snimio drugi redatelj. Nakon nekoliko godina većina je njegovih djela u Austriji ponovno objavljena, između ostalog i zbog spomenutih filmova. No usprkos tome on je, izvan konteksta akademske zajednice i stručnjaka za austrijsku književnost,&nbsp;i dalje potpuno nepoznat pisac.<br /> <br /> Ja sam odustao od pokušaja da ga se rehabilitira i učini poznatim, što je svakako zaslužio. U Austriji i izvan nje postoji određen broj ljudi, uglavnom pisaca, novinara i kritičara koji zaista vole Perutza (među njima su i <strong>Borges</strong>, <strong>Greene </strong>i <strong>Calvino</strong>), no ni njihov utjecaj nije nimalo pomogao da dođe do oživljavanja interesa za njegovu književnost. Kao da je u njegovom autorskom DNK-u upisano da ne može postati poznat i potpuno priznat. Upravo sam zbog Perutzove književne sudbine počeo shvaćati da je sudbina nekih autora da nikada ne postanu poznati, bez obzira na kvalitetu njihovih djela.<br /> <br /> <strong>Vi se, međutim, nikada niste susreli s tim problemom, s obzirom da ste kao iznimno mlad književnik doživjeli ogroman uspjeh svojih romana.</strong><br /> <br /> Naravno da sam kao mladi pisac i sam mislio da mi se uspjeh možda nikada neće dogoditi, no zaista se dogodio, i to nevjerojatno brzo. S književnim uspjehom dolazi i određena razina utjecaja, koju sam između ostalog pokušao iskoristiti da upozorim njemačku čitateljsku javnost na Lea Perutza. Tako sam prošle godine održao pet predavanja u Frankfurtu, a posljednje sam posvetio isključivo Perutzu. I sva su predavanja dobila jako puno prostora u medijima, razvile su se diskusije, polemike, podiglo se dosta prašine… osim predavanja o Perutzu. Ono jedva da je i spomenuto. Zaključak: ako želiš da nešto čime se baviš ostane nepoznato i ljudima nezanimljivo, samo u priču uključi&nbsp;Perutza.<br /> <br /> <strong>Nije neuputno tražiti neke sličnosti između njegovih i vaših djela u smislu poetike romana, ali i samog načina pripovijedanja. Njegov se stil bitno razlikovao od onog najboljih austrijskih pisaca tog perioda, poput Karla Krausa, Roberta Musila ili Hermanna Brocha. No to je vama išlo u prilog jer su mnogi kritičari prvotni uspjeh vaših romana pripisali činjenici da se stilski potpuno razlikuju od ostalih djela njemačkog jezika u zadnjih petnaestak godina.</strong><br /> <br /> Smatram da upravo tu leži ključ. Da se još samo trenutak zadržim na Perutzu, način na koji je on pisao neki su smatrali gotovo trivijalnim, odviše jednostavnim. No to je prolazilo jednom <strong>Stefanu Zweigu</strong>, od kojeg je Perutz mnogo bolji pisac. No najvažnije je baš to što ste spomenuli, da se njegov stil nije podudarao s onim što se očekivalo od književnosti na njemačkom jeziku.<br /> <br /> <strong>Tu spadaju i elementi fantastičnog, makar u naznakama, kao kod Hoffmanna ili Kafke, što je karakteristika i nekih vaših djela, zbog čega su vas mnogi prozvali njemačkim magičnim realistom.</strong><br /> <br /> To je istina, a ono što je moglo proći na prijelazu stoljeća, nije moglo proći u međuratnom periodu, kada pisac magičnog realizma (što je Perutz bio) nije mogao računati na veću podršku. I to nam pokazuje koliko je važno otkud dolazi neki roman, jer ono što publika oprašta kolumbijskom ili meksičkom piscu neće dopustiti njemačkom, i obratno. Pitanje očekivanja i ustaljenih obrazaca je u tom pogledu najvažnije.<br /> <br /> <strong>Koliko je činjenica da su veliki austrijski međuratni autori, poput Josepha Rotha ili Karla Krausa, bili zaokupljeni velikim temama kraja epohe zapravo učinila rigidnom ideju što bi književnost treba biti? Naime, tek su se nakon rata neki mlađi autori, poput Ingeborg Bachmann i ostalih iz Gruppe 47, uspjeli osloboditi očekivanja i napraviti neku vrstu prevrata.</strong><br /> <br /> Smatram da je u pitanju princip koji može ići u više smjerova i koji je teško objasniti samo u terminima dominantnih poetika. Recimo, danas zaboravljamo da je čak i Joseph Roth, jedan od najvećih književnih genija 20. stoljeća, neko vrijeme bio na margini i gotovo zaboravljen. Neke stvari je zaista izuzetno teško objasniti, a ponekad si ih uopće ne trebamo objašnjavati. Najvažnije je riješiti se predrasuda i pažljivo čitati tekst.<br /> <br /> <strong>Koliko toga u vašim djelima svjesno preuzimate od autora koji su vam važni, a koliko je u pitanju neka vrsta nesvjesnog procesa?</strong><br /> <br /> Zbivaju se oba procesa, vjerojatno simultano. Recimo, sasvim otvoreno ću priznati da sam ideju za roman&nbsp;<strong><em>Slava</em></strong>,<em>&nbsp;</em>koji se sastoji od kratkih priča koje nakon čitanja tvore neku vrstu romanesknog luka, preuzeo od Lea Perutza. On je to učinio u romanu <strong><em>Nachts unter der steinernen Brücke</em></strong> (<em>Noću ispod kamenog mosta</em>), djelu smještenom u Prag 17. stoljeća.<br /> <br /> Kad sam pročitao taj roman, toliko me impresionirala forma, odnosno činjenica da se i u književnosti može učiniti ono što je inače bilo uobičajeno tek u filmu, kao cjelini koja se sastoji od više jedva povezanih epizoda. Ni u filmu to nije toliko često, iako zadnjih desetljeća postoje primjeri jako uspješnih filmova te vrste, poput <em><strong>Magnolije&nbsp;</strong></em><strong>P.T. Andersona</strong>&nbsp;ili <strong><i>Kratkih rezova&nbsp;</i>Roberta Altmana</strong>. Naravno, taj utjecaj nije posve racionalan, i kao pisac nisam pomislio 'On je to učinio i jako mi se sviđa pa ću to primijeniti kada dođe vrijeme za to.'<br /> <br /> <strong>Pomažu li vam vaša poetološka istraživanja&nbsp;</strong><strong>u radu na romanima</strong><strong>?</strong><br /> <br /> Svakako, pomažu mi da artikuliram neke stvari koje bih inače tek neodređeno osjećao. Primjerice, nedavno sam pročitao <em><strong>Der abenteuerliche Simplicissimus Teutsch</strong></em>, beskrajno djelo njemačkog baroka koje mi je pomoglo da shvatim što je to zapravo glas u romanu. Mislim da je <strong>Grimmelshausen</strong>&nbsp;došao do otkrića glasa u velikom pripovjednom djelu, gdje je protagonist nekonzistentan i neprestano se mijenja.<br /> <br /> Priča zapravo nema previše smisla: on je za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata sad na jednoj strani, pa onda odjednom na drugoj, pa misli jedno da bi zatim učinio nešto što se uopće ne slaže s onim što bismo očekivali od lika, i tako dalje. Jedino što drži čitavu stvar na okupu jest pripovjedni glas koji ne dopušta potpuni rasap. I to je briljantno otkriće. Mislim da je Grimmelshausen do toga došao upravo zašto je bio toliko traumatiziran zbog strave tog rata.<br /> <br /> <strong>Često držite predavanja i pišete eseje o književnosti i autorima koji vam mnogo znače, poput Celinea, Kundere, Tolkiena, Stendhala, Hamsuna, koje ste objavili u knjizi <em>Izmišljeni dvorci</em>. Koliko vam je važan upravo taj aspekt književnog rada?</strong><br /> <br /> Čitanje mi jako pomaže da se usredotočim na vlastiti tekst u svakom smislu. Recimo, održao sam predavanje o Tolkienu prošle godine, a trajanje predavanja od sat vremena prisililo me da se ozbiljno posvetim čitanju i dođem do nekih spoznaja do kojih inače gotovo sigurno ne bih došao. Dobra stvar kod tog tipa rada jest što vas prisiljava da se bavite nekim stvarima koje inače ne bi ni primijetili.<br /> <br /> <strong>Na početku romana <em>Mahlerovo vrijeme </em>citirate W.B. Yeatsove stihove: <em>Who talks of Plato's spindle;/ What set it whirling round?/ Eternety may dwindle/ Time is unwound</em>. Zašto je upravo vrijeme u središtu velikog broja vaših djela?</strong><br /> <br /> Vrijeme je tema od koje ne mogu pobjeći, bilo da je riječ o vremenu u romanu, bilo da je u pitanju vrijeme kao fenomen. Fizika me izrazito zanima. Samo one stvari koje me zanimaju mogu me&nbsp;prisiliti da se upustim u ekstenzivno istraživanje kao što je to bio slučaj kod romana <em><strong>Mahlerovo vrijeme</strong></em>. Zato ne bih mogao pisati roman o nogometu, jer me ne zanima.<br /> <br /> U filozofskom smislu vrijeme me neizmjerno fascinira. Mislim da je vrijeme i dalje jedno od najtajnovitijih stvari o kojima uopće možemo razmišljati. Veliki fizičar <strong>Arthur Eddington</strong> je rekao: "Filozof <strong>Henri</strong> <strong>Bergson </strong>će vas uvjeriti da je vrijeme kakvog ga poznajemo iluzija i da je vrijeme nešto drugo od onog što vam vaš sat pokazuje. No nakon što vas je u to uvjerio, otići će na kolodvor u Parizu i na peronu čekati vlak pogledavajući na sat koji pokazuje vrijeme za koje vas je upravo uvjerio da je obična iluzija."&nbsp;Od vremena očito ne mogu pobjeći.<br /> <br /> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: Kehlmann na Bundeku (<a href="https://www.facebook.com/fraktura.hr?fref=ts" target="_blank">Fraktura</a>)</p> Thu, 25 Jun 2015 20:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/moj-najveci-uzor-je-leo-perutz http://www.booksa.hr/kolumne/moj-najveci-uzor-je-leo-perutz Sol, pijesak i knjige <p> Obavezna pratnja za morski odmor su barem tri knjige i Belle&amp;Sebastian u slušalicama. Slušamo 'Wrapped Up In Books'.</p> <div> Iako mi je drag taj izraz, ljeto više nije pred vratima. Prvo je stidljivo pokucalo, onda je naglo banulo, kao da mu je dosta čekanja, a s kišom i zahlađenjem kao da se pokolebalo pa se opet malo povuklo. Sada se ispričalo i ušlo je onako kako i treba, očekivano i uobičajeno, i evo ga, sad je tu, kao činjenica koju je nemoguće zanemariti, kao kratki rukavi i kratke hlače, kao sunčane naočale, kao prekrcane terase gradskih kafića, kao planovi za odlazak na more.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan od neobično važnih aspekata ljetnog odmora svakako je i popularna 'knjiga za plažu'. Neki tvrde da bi to moralo biti lagano i nezahtjevno štivo jer će, valjda, uživanje u ičemu iole zahtjevnom na plus trideset spržiti sinapse, a ja sam ipak skloniji onoj filozofskoj školi koja kaže da su to gluposti, da se na plaži može uživati i u knjigama za koje je potrebno uključiti mozak i napregnuti intelektualne kapacitete, da ozbiljna literatura jednako dobro prija u zagrijanoj sobi ispod dekice dok vani sniježi kao i uz šum mora gdje je jedina nevolja što se slova, riječi i rečenice ponekad moraju boriti za prevlast s glasnom dječjom vriskom i svakojakim izdancima ljudskog roda koji zaboravljaju da i na plaži vrijede određena pravila lijepog ponašanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Meni je biranje knjiga za more uvijek poseban užitak, ali istovremeno i poprilična frustracija jer se ne usuđujem napustiti kontinent bez barem tri pozamašna primjerka, a oni, pozamašni kakvi već jesu, bitno otežavaju moju prtljagu koju nikada nisam naučio dovoljno racionalizirati. Uvijek prvo u tri knjižnice posudim po četiri knjige (divno je što za ljetnih mjeseci dopuštaju posuditi jednu knjigu više no inače!), a onda doma, u miru, važem i premišljam se, odlučujem koje će tri putovati sa mnom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umotam se u knjige i procjenjujem što ponijeti po čitavom nizu pomno razrađenih kriterija, ali čak i tako ponekad pogriješim i na koncu se ispostavi da sam se s barem jednim od tri naslova prevario u procjeni, da mi nije pružio ono što sam od njega očekivao, ali ne uzrujavam se previše oko toga, to je dug strasti, to je cijena ovisnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije čudo, a bome nije ni slučajnost da su mi kao pasioniranom i često zabrinjavajuće neselektivnom čitatelju lijepe književnosti te u jednakoj mjeri neutaživom glazbenom ovisniku najdraži oni bendovi i glazbenici koji dijele moju strast prema čitanju i, s druge strane, oni pisci kojima glazba znači onoliko koliko znači i meni. Apsolutni prvaci iz ove prve kategorije su škotski (nekoć) šmokljani <strong>Belle &amp; Sebastian </strong>koji su ovu kolumnu imali čast posjetiti već tri puta, <a href="http://booksa.hr/kolumne/biti-mlad-i-cudan" target="_blank">sa <strong>Salingerom i Kerouacom</strong></a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnik-topla-rock-ironija" target="_blank"><strong>Dostojevskim i Markom Twainom</strong></a>&nbsp;te <a href="http://booksa.hr/kolumne/od-piskarala-do-pisca" target="_blank">savjetima za pisanje</a>, a sve mi se čini da ovaj četvrti nikako neće biti i zadnji jer imaju još toliko pjesama u kojima knjige, izmaštane i stvarne, igraju važne uloge da bi bila prava šteta ne posegnuti u njihovu riznicu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Baš kao što je to slučaj kod svakog zaljubljenika u književnost, u njihovim pjesmama su literarni svjetovi ravnopravni stvarnom svijetu, pročitane knjige stvaraju svjetonazor, formiraju ličnost i na taj stvarni svijet utječu, prožimaju ga i s njim se isprepliću, mijenjaju ga. U njemu se traže odjeci nekih davno pročitanih knjiga, u knjigama koje se čitaju traže se, kao u polomljenom zrcalu, odrazi nekih momenata i situacija iz stvarnosti, povratna je to sprega u punom smislu riječi, mistična, vrtoglava i zavodljiva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma s kojom treba započeti ljeto amblematska je '<em>Wrapped up in Books</em>', vesela, poletna i prpošna krasotica u kojoj se o ljubavi prema knjigama i čitanju progovara kroz metafore, kroz priču o jednom odnosu koji se, možda upravo zbog te silne opsjednutosti knjigama, nikada neće dostojno rascvjetati i postati ono što bi mogao ili trebao.</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/iBU-MxydbWQ" width="370"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> <em>We've got a fantasy affair</em></div> <div> <em>We didn't get wet, we didn't dare</em></div> <div> <em>Our aspirations, are wrapped up in books</em></div> <div> <em>Our inclinations are hidden in looks</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjeva tu <strong>Stuart Murdoch </strong>o introvertiranosti i načinu na koji nam knjige određuju živote, uspijeva u četiri naoko bezazlena stiha sakriti čitav vagon strahova, premišljanja i dvojbi, uspijeva spretno ocrtati kako se osjećaju ljudi koji iz svijeta knjiga pokušavaju zakoračiti u stvaran svijet.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Meni je posebno dojmljiv stih koji također itekako ima veze s knjigama, pisanjem i čitanjem iako se to u sveopćoj lepršavosti ultimativnog popa ove pjesme može lako previdjeti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>I wish I had two paths that I could follow</em></div> <div> <em>I'd write the ending without any sorrow</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Mogao bi ovo biti vapaj nekoga tko nema alternativu, nekoga tko ima samo jedan put koji može slijediti, a koji mu se ne sviđa, ali ovdje je riječ o previše opcija. Život nije knjiga, on nije linearan i njegove se silnice protežu kojekako, najčešće kaotično i nepredvidljivo. Nekada se čini da je sve pod kontrolom, ali već nas idući trenutak lako otrijezni i smjesti na pravo mjesto. Kada biraš jedan put od tisuću, neminovno imaš osjećaj da si odabrao krivo i da si toliko toga propustio u ostalih 999, a kada biraš samo jedan i samo jedan odbacuješ, mnogo je lakše zaploviti prema sretnom kraju i ne razmišljati o tome što te možda čekalo na onoj drugoj stazi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako se pjesma približava kraju, dogodi se još jedan značajan trenutak, tako tipičan osjećaj za brojne ljetne putešestvije. <em>Summer's hastening on/ I'm trying to get a feeling from the city</em>/ <em>But I've been unfaithful/ I've been travelling abroad. </em>To me uvijek pogodi kada pokušavam svoj grad osjetiti onako kako ga želim osjetiti, onako kako sam ga nekoć doživljavao u ljetnim danima, a on mi izmiče, brani se, bori i migolji. Ljubomoran je što mu nisam bio vjeran, što sam putovao.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Unatoč tome, ne odustajem od pohoda na obalu, s knjigama u prekrcanom koferu i Belle&amp;Sebastian u slušalicama. Grad će ponovno biti moj najesen, onakav kakav poznajem i kakav želim osjećati. To nije jedan od dva moguće scenarija, to je jedini mogući, ali o njegovoj podjednakoj dozi nostalgije i romantike ću razmišljati kada se vratim, dok sol još bude u kosi, a pijesak među nožnim prstima. Tako je lakše napisati kraj bez imalo tuge.</div> <div> <br /> Andrija Škare<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mmahaffie/6113497813/" target="_blank">Mike Mahaffie</a></div> Thu, 25 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/sol-pijesak-i-knjige http://www.booksa.hr/kolumne/sol-pijesak-i-knjige Llosin 'Književni plamen' <p> U suradnji s &nbsp;'Novom knjigom', peruanski nobelovac gostovao je u Crnoj Gori i osnovao međunarodnu književnu nagradu.</p> <div> Izdavačka kuća <strong>Nova knjiga </strong>iz Crne Gore<strong>&nbsp;</strong>je, u suradnji s peruanskim nobelovcem <strong>Mariom Vargasom Llosom</strong>, ustanovila međunarodnu nagradu <strong><em>Književni plamen</em></strong>&nbsp;za doprinos svjetskoj književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Direktor Izdavačke kuće Nova knjiga, <strong>Predrag Uljarević</strong>, objasnio je da će se nagrada dodjeljivati jednom godišnje, i to autoru kojeg predlože Vargas Llosa kao počasni predsjednik žirija, članovi žirija, urednici izdavačke kuće Nova knjiga i čitaoci.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom povodu Llosa je gostovao u Crnoj Gori. Rekao je: "Utemeljujemo ovu književnu nagradu lijepog naziva, <em>Književni plamen</em>, koji veoma dobro izražava značenje koje ima književnost, a to je da ona ispunjava naše živote plamenom, entuzijazmom, optimizmom u budućnosti, ali i kritičkom svijesti prema stvarnosti.”<br /> <br /> izvor i foto: Nova knjiga</div> Wed, 24 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/llosin-knjizevni-plamen http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/llosin-knjizevni-plamen Brutalan prikaz svima poznatog <p> Prvi dio 'Moje borbe' Karla Knausgårda opravdao je veliku pozornost kritike i publike: doista je riječ o rijetko viđenom remek-djelu.</p> <div> Karl Ove Knausgård: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/moja-borba-i" target="_blank"><em>Moja borba I</em></a> (Oceanmore, Zagreb, 2015.; S norveškog prevela <strong>Anja Majnarić</strong>)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Karl Ove Knausgård</strong>, relativno još mlad autor (1968.), privukao je pozornost knjiškog svijeta već svojim prvim romanom <strong><em>Ute av verden </em></strong>(1998.) za koji je dobio Nagradu norveških književnih kritičara. <em>Den norske Kritikerprisen for litteratur </em>dodjeljuje se od davne 1950., a ovo je bio prvi slučaj da je nagrađen debitant.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šest godina poslije uslijedio je roman <strong><em>En tid for alt</em></strong>, a od 2009. do 2011. izlazi šest dijelova epskog djela <strong><em>Moja borba </em></strong>(<em>Min kamp</em>). Samo u Norveškoj, zemlji koja broji tek nešto više stanovnika od Hrvatske, <em>Moja borba </em>prodana je u nevjerojatnih pola milijuna primjeraka. Za prvu knjigu heksaloga osvaja <em>Nagradu Brage</em>, tjednik <em>Morgenbladet </em>proglašava je knjigom godine, a tu je i cijeli niz nominacija i finala. Među ostalim našla se i na širem popisu <em>IMPAC</em>-a, a druga knjiga dohvatila je prošle godine finale <em>Independent Foreign Fiction Prize</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve ovo, a naročito činjenica da svaki deseti žitelj Norveške danas ima barem jedan od šest dijelova <em>Moje borbe</em>, neminovno je moralo zainteresirati i ostatak svijeta. Do danas Knausgårdova 3500 stranica teška pripovijest prevedena je (ili se još prevodi) na 23 jezika.<br /> <br /> Dakako, na red je došla i Hrvatska – tijekom prošlog mjeseca izdavač <strong>Oceanmore </strong>poslao je u knjižare prvu knjigu. Valja odmah istaknuti odličan prijevod mlade <strong>Anje Majnarić </strong>koja će, kako sama navodi <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/386432/Najvece-iznenadenje-je-da-Knausgaard-najmanje-stedi-samoga-sebe.html" target="_blank">u razgovoru za tportal</a>, sigurno potpisati i naredna dva nastavka, a mi se nadamo – i preostala tri.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U trenutku kad se <em>Moja borba </em>probila do Booksinog stola, toliko smo već pročitali i čuli o njoj da nam se učinilo kako nam je došla knjiga nekog našeg bliskog prijatelja ili rođaka koji svakodnevno navraća na kavu u Martićevu 14d. Htjeli mi to ili ne, očekivanja su također bila velika – kritičari sa svih strana svijeta, ali i mnogi značajni književnici, napisali su hvalospjeve. Pribrojimo li ovome i kontroverze koje su od početka pratile <em>Moju borbu </em>(optužbe za klevetu, razvod braka, pa čak i prijetnje smrću), nije teško dati za pravo našem <strong>redaru Damjanu </strong>koji je, dok smo okupljeni u officeu buljili u to čudo od knjige, izjavio – 'Ovo je vjerojatno najiščekivanija knjiga u povijesti Bookse'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prašina (možda bolje reći – oluja) koja se digla oko ovog <strong>Prousta </strong>našeg doba nadmašila je sve, pa čak i famu oko <strong>Houellebecqa </strong>ili <strong>Franzena</strong>. Otvorio sam knjigu u namjeri da tek provirim u taj svijet. Čitat ću je, pomislih naivno, kad dovršim ono što upravo čitam. U tom prvom mahu pročitao sam blizu 200 stranica i sutradan se već našao na posljednjoj, 381. stranici. Nije to, priznajem, moj tempo – u prosjeku pročitam 50-60 stranica na dan, i to u dva-tri navrata.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Moja borba </em>ima snagu razornog uragana. Ne izgleda tako na prvi pogled, Knausgård priča o životu, obitelji, odnosima s roditeljima (u prvom dijelu otac je ipak centralna figura), bratom, prijateljima, piše o djevojkama, školi, u dva navrata vraća se u vrijeme nastanka knjige gdje piše o sebi – suprugu i ocu – dijeli s nama svoja razmišljanja o književnosti i glazbi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve su to naizgled posve normalne stvari pisane jasnim, direktnim jezikom očišćenim od svih ukrasa i sve ste vi to već negdje čitali ili vidjeli ili proživjeli, ali ne ovako. Ne na ovaj način. Knausgård je brutalan, iskren i uvjerljiv do granice podnošljivog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Legenda kaže: jednog dana u veljači 2008. ili koje već sjeo je i, umoran od fikcije, jednostavno počeo pisati o sebi, svom životu i svijetu koji poznaje, uporno iz dana u dan i bez ikakve zadrške ili potrebe da nešto ukloni ili uljepša. Nije se zamarao sitnicama tipa – koliko će mu vremena i prostora dostajati za ispunjenje nauma. Samo je pisao i pisao. U jednom od intervjua navodi kako u <em>Mojoj borbi </em>itekako ima fikcije, ali ovdje te dijelove jednostavno ne razlikujete od onoga što je stvarno. Ta 'lažna sjećanja' ili 'slike koje nisu stvarne', kaže Knausgård – "imaju identičnu snagu kao i one stvarne, a linija među njima posve je porozna."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knausgård je očigledno bio spreman platiti cijenu, na koncu je i platio. <em>Moja borba </em>poput skalpela je razdijelila njegov život – rastao se od prve žene, obitelj s očeve strane ne može bez osjećaja mučnine ni pomisliti na njega, odselio se u Švedsku gdje živi sa svojom drugom suprugom i njihove četvoro djece.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književni rezultat svega tog zapanjujući je. <em>Moja borba </em>zaposjeda čitatelja poput natprirodne sile. U prvih 160-ak stranica osjećaj nekakve nadolazeće katastrofe stalno raste, prisutan je i u najbezazlenijim dionicama i, baš kad pomislite da bi mogli malo odahnuti – započinje drugi dio. Malj koji je u prvom dijelu samo uzimao zamah napokon će se spustiti – i smlaviti vas uistinu rijetko viđenom snagom.<br /> <br /> Vijest o smrti oca koji se prometnuo u teškog alkoholičara, putovanje s bratom u rodni grad i čišćenje kaosa koji je ostao nakon oca, te pripreme za sprovod – to je otprilike sve i opet se ne doima kao nešto van pameti. Čitali smo, gledali ili sami proživljavali slične, pa možda i gore stvari, ali ne ovako. Ne na ovaj način. Knausgård je majstor detalja, od mnoštva sitnih fragmenata gradi upečatljive, često uznemirujuće prizore krcate tjeskobom (naročito u drugom dijelu knjige).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvi dio <em>Moje borbe </em>nadmašio je sva naša stvarno vrlo visoka očekivanja. Iskreno, ništa vas ne može pripremiti na <em>Moju borbu</em>, nikakva kritika, hvalospjev, godine i godine čitateljskog staža, ni sva fama koja se digla oko ove knjige, baš ništa. Kad jednom otvorite knjigu i počnete čitati – sve ono što ste prethodno znali o njoj past će u vodu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako ste od onih kojima ide na živce kad svi, ali baš svi govore o nekoj knjizi, bez obzira jesu li je čitali ili su samo čitali o njoj, službeno vas umoljavamo – u ovom slučaju to mirne duše možete zanemariti. <em>Moja borba </em>je potpuno drugačija vrsta remek-djela. Ne znamo još točno kakva, ali ne možemo dočekati drugu i sve preostale runde. Iako smo i nakon prve na rubu nokauta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlog: ostaviti sve i bez odgode pristupiti čitanju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> F.B. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;</div> <div> foto: Ringebu, Norveška (<a href="https://www.flickr.com/photos/nerru86/7873207856/in/photostream/" target="_blank">Mike M</a>)</div> Wed, 24 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/brutalan-prikaz-svima-poznatog http://www.booksa.hr/kolumne/brutalan-prikaz-svima-poznatog Preispitivanje <div> 'Pisanje bi trebalo da bude elegantno suočavanje jezika sa sobom, lišeno napora. Misao koja postaje govor. Osećanje koje se pretvara u rečenicu.'</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Ni dana bez retka </em></strong>je naslov knjige raznovrsnih tekstova <strong>Jurija Oleše</strong>, nekada smatranog za jednog od najvećih ruskih pisaca dvadesetog veka dok ga sada uglavnom prekriva prašina književnog zaborava. Iz te fine, guste prašine samo delimično izviruje njegova bajkolika knjiga <strong><em>Tri debeljka </em></strong>koju još uvek imam negde u svojoj biblioteci i u kojoj sam nekada davno uživao, iako ništa od njenog sadržaja više ne pamtim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne pamtim ni sadržaj knjige <em>Ni dana bez retka</em>, odnosno pamtim jedino taj naslov od kojeg sam, mnogo godina kasnije, napravio osnov moje spisateljske poetike. Za razliku od Oleše, ja sam sebi postavio zahtev da ispisujem jednu celu stranicu svakog dana. Dakle, ni dana bez jedne stranice, s tim što se to odnosilo samo na pisanje romana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kada bih počeo da pišem novi roman, onda sam ispisivao jednu stranu svakog dana (izuzev kada sam bio na putu). Pisanje priča i raznih tekstova, kao i moj prevodilački rad, nisu ulazili u tu kvotu. Drugim rečima, dešavalo se nekih dana da proizvedem desetak (pa i više) stranica raznog književnog materijala: deo romana, deo ili celu kratku priču, tri do pet stranica prevoda nekog teksta, ponekad čak nekoliko stihova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sada se pitam da li je ta spisateljska strategija bila najbolja za mene? Pomišljam ponekad da je sve trebalo drugačije uraditi i da bi za pisanje bilo bolje da se dogodi onda kada ono samo poželi, a ne da ga primoravamo da radi onda kada mu se ne radi. Niko ne voli da radi onda kada mu se ne radi. Zašto bi nenapisane rečenice morale stalno da žive životom punim strepnje i uzdaha, u neizvesnosti da li će ih mali duh kreativnosti izazvati na megdan?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisanje bi trebalo da bude neka vrsta elegantnog suočavanja jezika sa samim sobom, lišeno bilo kakvog napora. Misao koja postaje govor. Nagoveštaj koji postaje tvrdnja. Osećanje koje se pretvara u rečenicu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisanje bi trebalo da bude tanano udvaranje samom sebi, odnosno, svom imaginarnom dvojniku koji te netremice posmatra iz svakog ogledala, sve dok se reči udvaranja ne pretvore u iskaz ljubavi, u obećanje strasti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisanje bi trebalo da bude poput provlačenja kroz polje čičkova, na koja se kači sve što nije potrebno u činu pisanja, tako da kada se okreneš, vidiš trag sastavljen od otpada i nevažnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisanje bi trebalo da bude potraga za srodnošću i strogoćom: učenje nauka o tome šta treba sačuvati a šta odbaciti, iza čega se sakriti i u šta se pretvoriti, šta biti a šta ne biti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I napokon: pisanje bi trebalo da bude potraga za tišinom, za činom pretvaranja napisanog u nenapisano, u ono što govori onome koji to čita, ali ne jezikom već samim smislom, samim svojim bićem, samim činom svoga postojanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> I na samom kraju: pisanje je osvajanje slobode.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, o da. <span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span></div> <div> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/sigfridlundberg/6976436275/" target="_blank">Sigfrid Lundberg</a></div> Tue, 23 Jun 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/preispitivanje http://www.booksa.hr/kolumne/preispitivanje