BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Velike vizije i relativno konkretne mjere <p> Ministarstvo kulture je objavilo 'Prijedlog Nacionalne strategije poticanja čitanja', što nas je potaknulo na čitanje i temeljitu analizu prijedloga.</p> <p> Kada bismo odlučili napraviti analizu prvih rečenica novinarskih tekstova u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina, vjerujem da bi došli do nečeg na prvi pogled nemogućeg – čestog ponavljanja iste rečenice kod različitih autora. No ako znamo da je ta rečenica slavni citat <strong>Winstona Churchilla</strong> koji glasi: "Ako neki problem ne želiš riješiti, osnuj komisiju!<em>"</em>, stvari postaju mnogo jasnije.<br /> <br /> Churchill je bio pragmatičan političar koji se kroz četiri desetljeća političkih neuspjeha, poraza i fijaska uporno i neprestano vraćao na političku pozornicu, neka vrsta britanskog anti-Budiše, koji je odbijao ulogu ucviljenog pravednika i nikad nije uvrijeđeno zdvajao zbog gubitka fotelje već je odmah kovao planove za trijumfalni povratak, kojih je bilo ohoho. Zato se još jedan poznati Churchillov citat &nbsp;- "Uspjeti znači prihvaćati neuspjeh za neuspjehom ne gubeći entuzijazam" - ne čini tek kao isprazna frazetina za knjigu lijepih izreka i sentenci.<br /> <br /> Tekst o <strong><em>Prijedlogu Nacionalne strategije poticanja čitanja</em>&nbsp;</strong>nismo posve bezrazložno započeli s ovim poznatim citatima. Jer ako je ovaj prvi više opće mjesto i naoko efektan način ulaženja u problematiku, drugi citat je vjerojatno zanimljiviji kada govorimo o dokumentu kojeg je donijela radna skupina koju je osnovalo Ministarstvo kulture. Čak ako i <em>Nacionalna strategija za poticanje čitanja </em>(NSPČ) i ne postigne značajniji uspjeh, a vjerojatno neće, barem je riječ o nekakvom pokušaju.&nbsp;Slijedom logike tog citata, uspjeh se neće mjeriti time je li Strategija bila efikasna već time da se stalno nešto pokušava. A ovaj prvi pokušaj je dokument od svojih četrdesetak stranica pod nazivom "Prijedlog nacionalne strategije poticanja čitanja (2015-2020)", koji bi trebao poslužiti kao okvir ili širi nacrt u kojem su naznačeni konkretni planovi. ("Prijedlog" možete pročitati <strong><a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/JAVNA%20RASPRAVA/M%20%C5%A0%20%20PRIJEDLOG%20NSP%C4%8C%20-%20prije%20slanja%20na%20javnu%20raspravu%20-%20kopija%2022%204%202015%20%20%282%29.pdf" target="_blank">na stranici Ministarstva</a></strong>.)<br /> <br /> Naime, postojala je stvarna bojazan da će se i ovaj nacrt pretvoriti u puko nabrajanje ciljeva, odnosno općih mjesta bez ikakvih jasnih, konkretnih i razumnih planova djelovanja. Kao na televizijskim predstavljanjima političara neposredno prije izbora, kada vrli kandidati izlažu svoje revolucionarne ideje otprilike ovako: "Moj plan u idućem mandatu je pokrenuti gospodarstvo, smanjiti nezaposlenost, povećati izvoz, smanjiti uvoz i spriječiti odlazak visokoobrazovanih mladih ljudi iz Hrvatske!"<br /> <br /> No u komisiji su sjedili i neki ozbiljni i stručni ljudi pa se pokazalo da je bojazan ipak bila neopravdana. Na izradi je radilo povjerenstvo sastavljeno od trideset članova koje je imenovala bivša ministrica kulture <strong>Andrea Zlatar Violić</strong>, a prema područjima rada formirano je šest skupina: 'Odgoj i obrazovanje – škola i čitanje', 'Odgoj i obrazovanje – predškola i čitanje', 'Institucije (knjižnice i čitanje)', 'Izdavači i čitatelji', 'Hrvatski autori i čitanje' te 'E-knjiga'.<br /> <br /> Razlog zbog kojeg je komisija i osnovana ipak nije bio črčilovske naravi, jer iako svakoj vlasti odgovara glup i neuk narod, smiješno je misliti (kao što to misle neki EPH novinari i kolumnisti) da je Ministarstvo kulture dijabolično tijelo koje će namjerno održavati <em>status quo</em>, tj. situaciju u kojoj su Hrvati (ovdje riječ koristimo onako kako bi to željela KGK) na samom europskom dnu kada je riječ o čitanju knjiga, pismenosti i svemu što ide uz to.<br /> <br /> U Prijedlogu NSPČ-a iznesene su i konkretne porazne statistike, te je ukazano na korelaciju čitanja s uspjehom u školovanju i karijeri:<br /> <br /> "Podaci u okviru istraživanja PISA 2009. pokazali su da je, kada je riječ o čimbenicima vezanima uz karakteristike učenika, čimbenik koji ima najveću korelaciju s postignućima u čitalačkoj pismenosti – čitateljski angažman (čitalačke prakse i odnos prema čitanju). Ta je korelacija izraženija nego korelacija između čitalačke pismenosti i socioekonomskog statusa. Istraživanje je pokazalo da učenici s visokim čitateljskim angažmanom, a niskog su socioekonomskog statusa, postižu osjetno bolje rezultate u čitalačkoj pismenosti (prosječno 540 bodova) od učenika visokog socioekonomskog statusa i niskog čitateljskog angažmana (prosječno 490 bodova).<br /> <br /> Najveći broj naših učenika koji su sudjelovali u istraživanju PISA 2009., njih 74,4 %, postigao je rezultate na razinama 2, 3 i 4. Čak 41% učenika iz te skupine izjavilo je da čita samo ako mora, 54% da čita samo da bi pronašli informacije koje su im potrebne, a 62 % da nikada ne čita iz zadovoljstva ili da u takvom čitanju provede manje od 30 minuta dnevno. Naposljetku, 19% učenika iz te skupine izjavilo je da nikada ne čita prozu (roman, pripovijetku ...) iz zadovoljstva. U PIRLS istraživanju koje procjenjuje čitateljske kompetencije desetogodišnjaka Hrvatska je sudjelovala 2011. godine. Čitalačka pismenost u tom je kontekstu definirana kao 'sposobnost razumijevanja i upotrebe pisanih jezičnih oblika koje neko društvo zahtijeva ili kojeg pojedinci cijene'.<br /> <br /> Rezultati hrvatskih učenika osjetno su bolji od rezultata postignutih u PISA istraživanju. No kada je riječ o odnosu prema čitanju, Hrvatska je na pretposljednjem mjestu. U Hrvatskoj samo 17 % učenika jako voli čitati, 53 % to donekle voli, a 29 % čitanje uopće ne voli. Od 57 zemalja koje su sudjelovale u istraživanju, u Hrvatskoj je najveći postotak djece koja ne vole čitati."<br /> <br /> ***<br /> <br /> Činjenica je da je ulazak u ovaj veliki projekt zaista važan korak, ili barem koračić, od kojeg ne treba nužno očekivati radikalne promjene trendova. No u pitanju je barem pokušaj da se na neki način djeluje, a ne da se papagajski ponavljaju grozomorne bedastoće koje smo imali čast slušati posljednjih petnaestak godina, s ključnim riječima poput 'društva znanja' ili 'izvrsnosti' i sličnih koještarija.<br /> <br /> Važno je istaknuti i da je problem s čitanjem u Hrvatskoj širi društveni problem koji se ne može riješiti bilo kakvom strategijom, koliko god ona bila kvalitetno osmišljena i implementirana. U pitanju je problem koji zahvaća sve pore društva i za rješavanje kojeg bi trebalo kompletno izmijeniti krvnu sliku današnje Hrvatske.<br /> <br /> Smisao cijele priče i najvažniji cilj, odnosno vrh ove piramide ciljeva, pronalazak je načina da se potakne ljude da čitaju (što je jasno i iz samog naziva Strategije). Ono što je vrlo važno jest vremensko određenje, koje ipak ukazuje na određenu ozbiljnost, tim više što je naveden konkretan rok od pet godina, što ipak nije previše dugo vremensko razdoblje.&nbsp;S obzirom na tu činjenicu, komisija je u svojoj petoljetki iznijela tri konkretna cilja: uspostavu učinkovitog društvenog okvira za podršku čitanju, razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno i kritičko čitanje, te povećanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala.<br /> <br /> Prva dva cilja se doista čine kao donekle općenite deklamacije, gotovo u rangu 'pokretanja gospodarstva'. Ovdje su autori Prijedloga zašli u prostor velikih riječi, što uvijek budi sumnju:<br /> <br /> "Kako bi se uspostavio učinkovit društveni okvir za podršku čitanju, u razdoblju predviđenom za provedbu Strategije potrebno je osigurati uvjete za provedbu i praćenje Strategije te za evaluaciju njezinih učinaka. Isto tako, treba osigurati znanstvena istraživanja koja će rezultirati spoznajama važnim za poticanje čitanja, uspostaviti sustav distribucije informacija, poticati međusektorsko povezivanje i suradnju svih institucionalnih i izvaninstitucionalnih sudionika na području poticanja čitanja, kao i provesti nacionalnu kampanju poticanja čitanja."<br /> <br /> Treći cilj je, međutim, prilično konkretan i, što je posebno važno, ostvariv:<br /> <br /> "Osiguravanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala strateški je cilj koji se ostvaruje sustavnim ulaganjem u pisce, ilustratore i prevoditelje te u njihovo djelovanje, potporom nakladničkoj i knjižarskoj djelatnosti, povećanjem produkcije i dostupnosti knjige putem narodnih knjižnica, povećanjem produkcije i dostupnosti čitalačkih materijala za osobe s poteškoćama u čitanju na uobičajen način i ulaganjem u nove naslove, dostupnost i vidljivost e-knjiga te besplatnih digitalnih sadržaja."<br /> <br /> Doduše, ovdje je također riječ o golemom problemu koji zahvaća cijeli niz društvenih pitanja. Dovoljno je uzeti za primjer cijene knjiga u Hrvatskoj, koje su zaista strahovito skupe, a često su čak i više od onih u Velikoj Britaniji ili SAD-u. I ovdje ne govorimo u relativnim terminima, imajući na umu BDP i kupovnu moć građana. Ne, knjige su u Hrvatskoj zaista u prosjeku skuplje od onih u Velikoj Britaniji. Tako roman od stotinjak stranica u Hrvatskoj u prosjeku stoji oko 120 kuna, dok se u Velikoj Britaniji isti taj roman može kupiti po cijeni od osam ili devet funti.<br /> <br /> Hrvatski izdavači imaju svoje razloge zbog kojih su cijene takve kakve jesu, a jedan od često spominjanih razloga je kvaliteta knjige, i to u fizičkom smislu. Drugim riječima, knjiga je u Hrvatskoj često kvalitetnija od knjiga na Zapadu, otisnuta na boljem papiru, s kvalitetnijim koricama i slično. U razgovoru s izdavačima često se može čuti upravo to kao jedan od važnih razloga za višu cijenu knjige, što je zapravo posve redikulozno i izvan svake pameti.<br /> <br /> Na to su, doduše pomalo uvijeno, ukazali i autori Prijedloga koji su komparativnom analizom uočili da problem nije sama dostupnost književnih naslova:<br /> <br /> "Prema podacima NSK-a, u posljednjih je 5 godina u Hrvatskoj objavljeno 35.656 naslova (samo prva izdanja). Prema podacima International Publisher Associationa za 2013., u Sloveniji je te godine objavljen 1831 novi naslov na milijun stanovnika, u Češkoj 1509, u Italiji 1002, u Mađarskoj 920, u Finskoj 793, a u Austriji 757. Hrvatska nije članica IPA-e pa za nju nema podataka u tom izvješću. No iz podataka NSK za 2013. godinu proizlazi da su u Hrvatskoj te godine objavljena 1293 nova naslova na milijun stanovnika. Iz svih tih podataka dalo bi se zaključiti kako se u Hrvatskoj ne izdaje toliko malo naslova te da nedovoljna dostupnost knjige, koja se često navodi kao jedna od ključnih prepreka razvoju čitanja, nije toliko posljedica nedovoljnog broja naslova na tržištu, koliko razmjerno niske kupovne moći građana, kao i drugih čimbenika koji djeluju na dostupnost, primjerice nedovoljne opremljenosti knjižnica knjigama i relativne nedostupnosti knjižnica u nekim područjima RH."<br /> <br /> Također, komisija je uočila i katastrofalan trend kada je riječ o broju objavljenih naslova, a što koincidira s pucanjem ekonomskog balona u Hrvatskoj 2009. godine: "Iz podataka NSK-a po godinama vidljiv je trend smanjenja broja naslova: u 2013. je u Hrvatskoj izdano gotovo 29 % naslova manje nego u 2009."<br /> <br /> Sam Prijedlog Nacionalne strategije poticanja čitanja podijeljen je u sedam točaka: počinje analizom stanja, nakon čega slijedi takozvana SWOT analiza (engleska kratica kojom se označava metoda samoevaluacije koja daje polazišta za strateško planiranje, a odnosi se na analizu snaga, slabosti, prilika i prijetnji). Nakon toga dolaze najvažniji dijelovi ovog dokumenta; treća točka je 'Vizija nacionalne strategije poticanja čitanja', četvrta se zove 'Ciljevi i mjere', peta je Usklađenost NSPČ s drugim relevantnim strateškim dokumentima RH. Na kraju su tu i 'Institucionalni i financijski okvir za provedbu strategije' i akcijski plan provedbe strategije, s vremenskim rokom do 2017. godine.<br /> <br /> Vrlo važan dio ovog prijedloga je njegova treća točka, nazvana 'Vizija nacionalne strategije poticanja čitanja'. Iako sama riječ 'vizija' priziva <strong>Konrada Adenauera </strong>kojeg su prozvali 'političarom s vizijom', na što je on prilično mudro odgovorio da je ljudima s vizijama mjesto u žutoj kući.<br /> <br /> Doduše, ovdje bi bilo bolje citirati <strong>Franka Blacka</strong>, koji je pjevao: <em>I had me a vision! There wasn't any television!</em>&nbsp;Kada bi nekim čudom došlo do ispunjenja Blackove vizije, svi problemi komisije koja je donijela ovaj nacrt bili bi riješeni i ljudi bi se vratili čitanju. No, dok se to zaista i ne dogodi, komisija je definirala svoju viziju, štoviše čak je i čudnovato podebljana u dokumentu Ministarstva kulture zbog čega je moramo prenijeti točno onako kako izgleda:</p> <p> "Strategija je izrađena tijekom triju radionica i brojnih konzultativnih sastanaka na kojima su članovi Povjerenstva kontekstualizirali svoja razmišljanja o čitanju i izradili SWOT analizu, definirali viziju, strateške i specifične ciljeve te mjere za provedbu strategije.</p> <p> <strong>VIZIJA</strong></p> <p> <strong>Hrvatsko društvo razumije ulogu čitanja u razvoju pojedinca i društva te specifičnosti čitanja u određenoj životnoj dobi, u skladu s tim konkretno djeluje i prihvaća odgovornost za poticanje čitanja i sâmo čitanje.</strong></p> <p> <strong>IZJAVA O VIZIJI </strong></p> <p> <strong>Oprez! Čitanje vam može promijeniti život. </strong></p> <p> Ova vizija ostvarit će se tijekom idućih pet godina provedbom aktivnosti i projekata koji doprinose ostvarenju triju ključnih strateških ciljeva."<br /> <br /> Komisija je problem uočila u nekoliko bitnih područja, od nepostojanja knjižnica i knjižara u mnogim dijelovima Hrvatske do negativnog odnosa djece prema čitanju.<br /> <br /> "Istraživanja o čitateljskim navikama i interesima provedena tijekom proteklih dvaju desetljeća, premda nesustavna i malobrojna, pokazuju da se u Hrvatskoj nedovoljno čita, a posebno da se nedovoljno dobro čita. Nema cjelovitih nacionalnih istraživanja koja bi obuhvatila razne čimbenike koji utječu na kulturu pismenosti i čitanja te pokazala interese i navike ispitanika i djelovanje knjižnica i nakladnika u Hrvatskoj. Istraživanje informacijskih potreba i čitateljskih interesa građana Hrvatske, koje je od 2009. do 2011. provedeno u okviru istoimenog znanstvenog projekta na Sveučilištu u Zadru, daje neke pokazatelje o čitanju i čitanosti na razini Hrvatske. Cilj toga istraživanja bio je prikupiti i analizirati pokazatelje o razvoju čitatelja − djece, mladih i odraslih − te istražiti utjecaj obiteljskog i obrazovnog konteksta, nakladništva, knjižničarstva i masovnih medija na recepciju knjige i drugih medija.<br /> <br /> Rezultati, između ostaloga, pokazuju da 38% učenika sedmih i osmih razreda čita samo kad mora i ono što mora te da građani svih dobi slabo prepoznaju knjižnice i knjižničare kao one koji im mogu pomoći u izboru materijala za čitanje. Češće se pri izboru materijala za čitanje i/ili učenje oslanjaju na informacije nestručnjaka nego na mišljenje ili savjete knjižničara. Tek svaki deseti roditelj ravna se mišljenjem knjižničara o tome što bi bilo dobro čitati djetetu mlađe dobi, a čak se 35% roditelja uopće ili uglavnom ne slaže s tim da je najbolje pitati knjižničara za savjet što čitati djetetu. Dio istraživanja odnosio se na najuspješnije programe i/ili projekte (kako ih percipiraju knjižničari) koje je u posljednje dvije godine pojedina knjižnica provodila u tri područja: popularizacija čitanja, razvoj osnovne pismenosti i razvoj informacijske pismenosti.<br /> <br /> Analizom opisa najuspješnijih programa i projekata vezanih uz popularizaciju čitanja iz 59 narodnih knjižnica dobiveni su podaci o velikom broju takvih programa i projekata, koji se pretežno provode rijetko i povremeno, često su prigodni, periodični i jednokratni ('po potrebi'). Uz to, čak 35 od 128 opisanih programa nije u izravnoj vezi s čitanjem, što upućuje na to da nije jasno što podrazumijeva rad na popularizaciji čitanja. Prema podacima na stranicama NSK temeljenima na izvješćima županijskih matičnih službi narodnih knjižnica, pokrivenost mreže narodnih knjižnica osigurana je za 80% stanovnika RH, dakle za 20% stanovnika nije osigurana dostupnost knjižničnih usluga u mjestu stanovanja.<br /> <br /> Prema istim podacima, u 2013. je 15,8% stanovnika RH bilo učlanjeno u neku narodnu knjižnicu, no taj se podatak odnosi samo na onih 80% hrvatskih građana kojima su knjižnične usluge dostupne putem mreže narodnih knjižnica. Neznatan porast posudbe, izvan knjižnice i u njoj, u 2013. godini u odnosu na prethodnu (+0,6 %) treba sagledavati sa stajališta podatka da u Hrvatskoj, od ukupnog broja stanovnika, samo jedna osmina koristi usluge narodnih knjižnica."<br /> <br /> Radna skupina je u tom smislu i iznijela prijedloge konkretnih mjera, ili relativno konkretnih.<br /> <br /> Prije svega, naglasak Strategije trebao bi biti na radu s djecom i mladima, a konkretno bi se to očitovalo uvođenjem čitanja kao obaveznog dijela obrazovanja u svim predmetima, s obzirom da su sve analize pokazale da je čitanje način razvijanja kognitivnih sposobnosti.<br /> <br /> Uz to, predloženi su i alati i metode za promicanje kulture čitanja i poticanja navike čitanja, od akcijskog plana za odgajanje i animiranje čitatelja najranije dobi, do već klasičnog inzistiranju na posebnoj brizi za hrvatsku književnost i autore. Sve te mjere trebale bi stvoriti pretpostavke za, isprike na prostakluku, 'društvo znanja', odnosno kritičko čitanje književnih i neknjiževnih tekstova (razumijevanje vlastitog mjesta u društvu, suvremenosti u kojoj živimo). Tome bi pomogle mjere za osposobljavanje čitatelja za različite tipove čitanja književnih i neknjiževnih tekstova, a predloženi su i mehanizmi praćenja čitatelja/nečitatelja s ciljevima evaluacije primijenjenih programa poticanja čitanja i trajnog praćenja kulture čitanja u RH.<br /> <br /> Sam akcijski plan podrazumijeva i osnivanje novih radnih skupina i komisija, što nas automatski vraća na početak teksta, kao i osnivanje konkretnih tijela i postavljanje internetskog portala na kojem se objavljuju informacije o čitanju, različitim čitalačkim praksama, istraživanjima čitanja, s primjerima dobre prakse i provedbi Strategije. Autori Prijedloga su krenuli i u sam financijski aspekt cijele strategije, što uključuje razmišljanja o izvorima financiranja. Prije svega ukazano je na nužnost osiguravanja proračunskih sredstava za provođenje strategije, ali i važnost osiguravanja podrške pojedincima, institucijama i organizacijama u prijavljivanju projekata za koje se traži financiranje iz EU fondova i drugih raspoloživih izvora.<br /> <br /> No, posebno je važno da nije zaboravljen rad s mladima, odnosno da je ukazano na nužnost potpune promjene načina rada s djecom. U tom smislu Sjedinjene Države su izvrstan pokazatelj kvalitetnog rada na tekstu i razvijanja komunikacije. <em>Ex catedra </em>način rada koji je u Hrvatskoj nepromijenjen odvajkada od djece stvara mašine za bubanje nepotrebnih sadržaja bez znanja o važnosti primjene istih. U tom smislu, poznata žalopojka klinaca kojoj se svi volimo smijati, poput one "A što će mi hrvatski u stvarnom životu?", zapravo postaje istina. Američki učenici, koji možda u prosjeku imaju nešto slabiju opću naobrazbu, mnogo bolje koriste svoja znanja i nemaju problema u komunikaciji, koja se potiče u razrednoj nastavi. Dovoljan primjer učinka takvog rada s djecom vidimo na raznim skupovima. Na kraju tribine ili skupa, kada dođe vrijeme za postavljanje pitanja, u Hrvatskoj najčešće vlada opći muk, valjda zbog straha ljudi da ne ispadnu glupi, dok je u Sjedinjenim Državama takvo što nezamislivo.<br /> <br /> Prijedlog strategije tako sadrži i neke elemente koji bi trebali promijeniti situaciju u tom smislu, a sve u smjeru poticanja učitelja i nastavnika da u svakodnevnom poučavanju koriste sadržaje i metode koje potiču kvalitetno čitanje i sklonost čitanju, te da potiču razgovore o pročitanom.<br /> <br /> Također, akcijski plan sadrži i naputak o nužnosti promjene predmetnih nastavnih programa (hrvatskog jezika i svih ostalih predmeta gdje je to prikladno), tako da svojim ciljevima, ishodima i sadržajima izravno promiču i osnažuju razvoj potrebe za čitanjem, kritičkog čitanja i čitanja iz užitka.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Na koncu, umjesto donošenja nekakvih velikih zaključaka, potrebno je pozdraviti ovaj prvi pokušaj promjene gadne paradigme koja umjesto želju za znanjem i komunikacijom proizvodi strah i kržljanje kognitivnog aparata. Kako će to sve izgledati, vidjet ćemo. Ako će ikako i izgledati, s obzirom da sve to sada ide na instancu zvanu Hrvatska vlada.<br /> <br /> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/wecometolearn/8066863117/" target="_blank">wecometolearn</a></p> Tue, 26 May 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/velike-vizije-i-relativno-konkretne-mjere http://www.booksa.hr/kolumne/velike-vizije-i-relativno-konkretne-mjere Kursor ili srce <div> 'Ništa nije bilo toliko užasno i, u isto vreme, toliko izazovno kao ta prazna belina. U njoj se krilo sve: i glas i tišina i uzdah i krik.'</div> <div> Nekada davno... ah, kako arhaično zvuči taj početak!&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> (Nekada davno... tako su nekada počinjale bajke, zar ne? A sada? Kako sada počinju bajke? I da li ih još uopšte neko čita?)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ali nisam hteo o tome da pišem, već o nečem drugom: o tome kako sam se nekada davno suočavao sa praznom belinom papira i kako sam je popunjavao onda kada bi se moje srce i ta belina našli u istovetnom ritmu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U stvari to i nije bilo tako davno. Kompjuteri su počeli da zamenjuju naše stare pisaće mašine tokom osamdesetih godina prošlog veka. Oni su, nema sumnje, u mnogo čemu olakšali rad piscima, prevodiocima i svima onima koji su zarađivali za život tako što su svom snagom udarali po tastaturi pisaće mašine, znatiželjno očekujući da čuju zvuk zvonceta koji je označavao kraj još jednog reda, pa još jednog, i još jednog, sve dok ne biste stigli do kraja stranice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tada biste ispisanu stranicu ostavljali na stranu i uvlačili novi list papira u pisaću mašinu. Eto, to je taj trenutak o kojem želim da pišem, trenutak koji su kompjuteri zauvek izbrisali kao da ga nikada nije bilo. To je trenutak kada bih se suočio sa praznom belinom stranice. Ništa nije bilo toliko užasno i, u isto vreme, toliko izazovno kao ta prazna belina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U njoj se krilo sve: i glas i tišina i uzdah i krik. Međutim, da bih bilo šta od toga napisao morao sam prvo da uskladim ritam svoga srca (odnosno, ritam moje inspiracije) sa ritmom te strahovite beline, te pustoši kojoj je trebalo da udahnem život i da uskladim treptaje moje duše sa drhtanjem njene praznine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A njena praznina je bila strpljiva i nezasita. Dopuštala mi je da je iskušavam, da je pronađem u mračnom predvorju, da motrim na nju iz daljine. I ma koliko bio vešt, uvek sam na kraju morao da priznam svoj poraz i da počnem iz početka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kompjuterska stranica ne izaziva toliki užas jer se, jednostavno rečeno, ne otkriva u golotinji koju u sebi krije stranica običnog papira uvučena u pisaću mašinu. I dok za tu stranicu treba svaki put iznova otkrivati ritam njenog bila, ritam srca, kompjuterska stranica pojavljuje se sa već utvrđenim ritmom – sa pulsom kursora.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umesto da nam nudi izazov, kompjuterska stranica nudi nagodbu, nudi nam uhodan ritam i samim tim izneveravanje naših očekivanja. Umesto raznolikosti, dobijamo istovetnost; umesto naglih preokreta, uredan šum stopala u pokretu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbog svega toga, brižno čuvam čak tri stare pisaće mašine. Ukoliko dođe do propasti kompjuterskog sistema ili do nove verzije sveta po modelu pobesnelog Maksa, te pisaće mašine će mi dobro doći.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Moram doduše, da se pobrinem i da napravim zalihe papira za kucanje, što i neće biti toliko teško. Teže će, verujem, biti da pronađem nekoliko traka za kucanje, ali ni to nije neizvodljivo. Sve je moguće kada se u to unese malo srca, nije li tako? Kako da ne, da. <span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span></div> <div> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mpclemens/6106214679/" target="_blank">mpclemens</a></div> Tue, 26 May 2015 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kursor-ili-srce http://www.booksa.hr/kolumne/kursor-ili-srce Od kriminala do otpora <p> Ece Temelkuran prvo je sudjelovala na tribini o filozofsko-sociološkom pristupu krimićima, a zatim je predstavila svoj novi roman.</p> <div> Srž svakog krimića je nasilje te su organizatori <strong><em>Zagreb Book Festivala </em></strong>odlučili 22.5. organizirati tribinu na temu filozofsko-sociološkog pristupa nasilju, pod nazivom <em>Ritam zločina</em>. Koji je točno ritam zločina? Koji zli bubnjari udaraju taj ritam, a tko na taj ritam pleše, mnogobrojnoj publici otkrili su <strong>Darko Polšek</strong>, <strong>Nadežda Čačinović </strong>i <strong>Ece Temelkuran </strong>pod dirigentskom palicom <strong>Kristijana Vujičića</strong>, urednika <strong>Naklade Ljevak</strong>,<b>&nbsp;</b>i uz prijevod turkologinje <strong>Marte Andrić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Okupljeni, s namjerom da otkriju aspekte nasilja i njegove književne reprodukcije, akademski pristupaju nasilju i književnosti. Nadežda Čačinović, feministkinja, filozofkinja i predstojnica Katedre za estetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te Darko Polšek, predstojnik Katedre za antropologiju na istom fakultetu i pasionirani čitatelj švedskih krimića, pružili su znanstveni uvid u nasilje, dok je turska spisateljica Ece Temelkuran njihovu teoriju smjestila u praktičan, spisateljski okvir.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ritam zločina raspravljao se putem metafore iza koje se krije pitanje o odnosu društva i kriminala te odrazu kriminala određenog društva u kriminalističkim romanima. Nadežda je istaknula kako je kriminalno činjenje uvijek kontekstualizirano. Ono je odraz suspenzije etičke i moralne dimenzije društva i pojedinca u odnosu prema drugima, te ga obilježava prelaženje preko granice pravila i prava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ece Temelkuran, koja je po struci odvjetnica te se dugo godina bavila novinarstvom, prikazala je stanje u Turskoj. Naime, u Turskoj je najučestaliji zločin silovanje ili silovanje koje završava ubojstvom žrtve. Iako postoji zajednička reakcija društva na takve zločine, on se i dalje odvija u sve većim razmjerima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Profesor Polšek pozvao se na <strong>Durkheima </strong>koji je rekao da bi čak i društvo anđela imalo svoje zločine, jer naše mišljenje proizlazi iz modusa traženja krivnje. Stoga je potrebno sagledati na koji je način krimić odraz društva. Na to pitanje Polšek je ponudio statistički relevantan odgovor – hiperprodukcija krimića sve više obraća pozornost na nasilje, dok statistički nasilja u društvima ima manje. Na primjerima Švedske i Hrvatske, zemalja koje su siromašne zločinima, a bogate krimićima, pokazao je kako kriminalistički žanr oslikava realnost preko estetike ili asocijacija. Tako je u švedskim krimićima naglasak na psihološkim zapletima dok hrvatski krimići opisuju kriminal ili korupciju, što u konačnici pokazuje da su krimići uvijek vezani uz kontekst društva u kojem nastaju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poseban se naglasak u raspravi stavio na odnos politike i morala. Politika je vrlo bitan faktor konstrukcije realnosti koju živimo te ima iznimno velik utjecaj na ritam zločina u društvu. Čačinović je akumulaciju nasilja objasnila pomoću neadekvatnih mjera kažnjavanja zločina: "Nasilje vlada kada nema načina da kažnjava.”&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kolektivni zakoni postoje, ali njihove kazne nisu adekvatne za suzbijanje nasilnih radnji. Na tom tragu, Ece je objasnila ulogu novinara u suzbijanju zločina. Njezino je mišljenje da je novinarstvo postalo "higijenskije” – odvija se u čistim zgradama, daleko od zločina. "Novinarstvo je pobrkalo objektivnost i neutralnost”, rekla je. Većina novinara je postala apatična, pod izlikom bivanja neutralnima. No, Ece smatra da novinari uvijek moraju stati na stranu slabijih, pritom zadržavajući objektivnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Generalni zaključak ove tribine jest da je nasilje odraz društva u kojem se odvija te da je kriminalistički žanr ekspresija tog nasilja. Pravni sustav rijetko kad efikasno sankcionira zločin, stoga je krimić najbolji način da se barem fikcionalno zadovolji težnja za retribucijom.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> Istog je dana na istom mjestu Ece Temelkuran predstavila svoj novi roman ceste <strong><em>Žene koje pušu čvorove</em></strong>.<br /> <br /> "Bojte se žena koje pušu u čvorove, bojite se njihove čarolije!”, ajet je iz <em>Kurana </em>koji opisuje njen novi roman. Ovaj naslov mnogim je urednicima zadavao muke, no uz objašnjenje ono zadobiva sasvim novi smisao.Na predstavljanju knjige, uz duhovito moderiranje Kristijana Vujičića i prijevod Marte Andrić, Ece je okupljenoj publici približila avanturu četiriju glavnih junakinja njezinog novog romana ceste.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S osam godina Ece je dobila svoju prvu bilježnicu za poeziju, sa šesnaest je počela ozbiljno pisati da bi sa devetnaest godina za sebe već mogla reći da je spisateljica. Stoga Ece ne može zamisliti život bez pisanja, naročito zbog toga što književnost ozakonjuje ludilo, brišući granice života i fikcije. Tako za svoje četiri junakinje ne može reći da su fiktivne, naročito zbog toga što je cijelu tu avanturu proživjela i prošla s njima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova knjiga opisuje krajnje zanimljivo putovanje pustinjom na koje su junakinje krenule kako bi ubile muškarca koji je jednoj od njih slomio srce. Kako je sama Ece rekla, ovaj je roman vrlo slojevit: "Može se čitati kao roman ceste, kao roman o odnosima žena, ali je također i knjiga o dahu – dah predstavlja život što ga žene daju svijetu.” Ovaj je roman prilično revolucionaran jer je prvi roman ceste koji opisuje nezapadnjačke žene, muslimanke, a svoju radnju smješta na Bliskom istoku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odvaživši se na ovu formu, Ece je dala novi dah ženskim likovima - svi dosadašnji romani ceste u fokus priče stavljali su muške likove, ili ženske likove čije je putovanje uvijek završilo tragično. Važnost njezinog romana ukazuje i činjenica da je jedna turska općina kupila 1000 primjeraka njezinog romana ceste i podijelila ih ženama koje rijetko čitaju. Tako književnost postaje medij u borbi za emancipaciju i pobunu žena nad rodnim ulogama koje su i dalje iznimno stroge u Turskoj.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kristijan Vujičić je, duhovito se referirajući na <strong>Slavena Bilića</strong>, postavio pitanje o odnosu slučaja i sudbine koji Ece problematizira u svom romanu. Naime, roman je Ece napisala tijekom veoma teškog životnog razdoblja kada je shvatila da život sam po sebi nema smisla. "Uloga je pisca da slučajnostima daje smisao”, rekla je Ece te je time ovaj roman težnja da se romantiziraju borba i otpor koje žene mogu usmjeriti protiv svojih ugnjetavača, a koje autorica vidi u patrijarhalnom sustavu koji mrzi žene i njihovu samostalnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posljednje Kristijanovo pitanje za Ece povezano je s njezinim čestim boravcima u Hrvatskoj. Ece je odgovorila da je Hrvatska posebna po socijalističkoj ostavštini koja kuje poseban oblik društvenog morala koji nije striktno vezan uz želju za profitom. "Do fakulteta sam mislila da su svi ljevičari, a ni danas mi nije jasno zašto nisu.” - ova izjava opisuje Ecin revoluconarni duh i nadu da će svijet jednoga dana zaista postati bolje mjesto. A dok se to ne ostvari Ece će, kao spisateljica s velikim potencijalom, svojim perom biti medij u borbi za ostvarenje te djevojačke ideje.</div> <div> <br /> Marta Jagušt<br /> foto: <a href="https://www.facebook.com/ZagrebBookFestival/photos/pb.1579227398985097.-2207520000.1432627484./1613526502221853/?type=3&amp;theater" target="_blank">Facebook</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.</em><br /> &nbsp;</div> Tue, 26 May 2015 01:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/od-kriminala-do-otpora http://www.booksa.hr/kolumne/od-kriminala-do-otpora Shriver i Luiselli na FEKP-u <p> Poznate američke književnice će 31.5. otvoriti festival, zajedno uz Josipa Novakovicha i moderatorice Mimu Simić i Mašu Kolanović.</p> <p> <strong>Festival europske kratke priče </strong>otvara se u nedjelju 31.5. u 20 sati na krovu Muzeja za suvremenu umjetnost.&nbsp;<br /> <br /> Premijerni događaj služi kao uvod u temu - <strong><em>Amerike</em></strong> - ali i kao prilika da upoznamo ovogodišnje adute. U razgovoru pod nazivom 'Amerike - Otkriće 1.1' sudjelovat će meksička spisateljica <strong>Valeria Luiselli</strong>, američka spisateljica <strong>Lionel Shriver </strong>i kanadsko-hrvatski autor <strong>Josip Novakovich</strong>, uz moderatorice <strong>Mašu Kolanović</strong> i <strong>Mimu Simić</strong>.<br /> <br /> Luiselli (1983.)&nbsp;je jedna od najvećih mladih nada u svijetu. Rođena u Meksiku, odrasla u Južnoj Africi, dosad je objavila knjigu esejā <strong><em>Sidewalks </em></strong>i dva&nbsp;romana&nbsp;<strong><em>Faces in the Crowd </em></strong>(koji je dobio nagradu <em>LA Timesa </em>za najbolji prvijenac 2015.)<em>&nbsp;</em>i <strong><em>The Story of My Teeth</em></strong>. Njezini su tekstovi objavljeni u književnim časopisima i novinama među kojima su <em>The New York Times</em>, <em>The New Yorker</em>, <em>Granta </em>i <em>McSweeney’s</em>. Dobitnica je nagrade <em>5 under 35 </em>koju dodjeljuje američka zaklada <em>National Book Foundation</em>.<br /> <br /> Shriver je američka spisateljica koja živi u Londonu. Dosad je objavila 11 romana, prevedena je na 28 jezika, a široj je publici poznata po bestseleru <strong><em>We Need to Talk About Kevin</em></strong> koji je i ekraniziran. Osvojila je bezobrazno velik broj nagrada od kojih valja izdvojiti nagradu <strong><em>Orange </em></strong>za književnice (2005.), ulazak u uži izbor za najveću američku nagradu <strong><em>National Book Award</em></strong> (2010.) i nagradu <strong><em>BBC National Short Story Award </em></strong>(2014.) Piše za <em>The Guardian</em>, <em>The New York Times</em> i razne druge medije.<br /> <br /> Poznatim spisateljicama pridružit će se i uspješni 'naše gore listovi'. Novakovich je s 20 godina emigrirao iz Hrvatske u Kanadu gdje je stekao književnu slavu. Osvojio je niz međunarodnih nagrada, a posljednjih godina objavljuje i u Hrvatskoj. Maša Kolanović je književnica i znanstvenica koja je iskustvo Amerike briljantno prenijela u knjigu <a href="http://booksa.hr/kolumne/imaginarij-malog-ja" target="_blank"><strong><em>Jamerika</em></strong></a>. Naposljetku, Mima Simić je svima poznata književnica, aktivistica, umjetnica, voditeljica, filmologinja...&nbsp;<br /> <br /> U svakom slučaju, ove nas nedjelje sigurno očekuje mnoštvo iznenađenja i intriga na muzejskom krovu.<br /> <br /> info: <a href="http://europeanshortstory.org/datum/ned-31-svibnja" target="_blank">FEKP</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/nzdave/1164756662/" target="_blank">Dave</a></p> Tue, 26 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/shriver-i-luiselli-na-fekp-u http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/shriver-i-luiselli-na-fekp-u Odmrznuti, procijediti, pozlatiti <p> Glumčeva autobiografija 'Cjediljka za perfekt' nas razoružava dirljivim sjećanjima i anegdotama, ali i uči cirkulaciji ideja u drugoj polovici 20. stoljeća.</p> <div> Branislav Glumac: <a href="http://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=432002858&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Glumac%2C+Branislav&amp;xm0=1" target="_blank"><em>Cjediljka za perfekt</em> </a>(Profil, Zagreb, 2014.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> I. <em>sjećanja su zamrznuta stanja koja dobrovoljno odmrzavamo u svako godišnje doba pogonskim gorivom emocija ili posve racionalno ohlađeno</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ponekad je prirodnije krenuti od kraja. Na posljednjim stranicama <strong>Glumčeve </strong>autobiografske knjige nalazi se tako esej <strong>Alojza Majetića </strong>u čijem je središtu pogled. Na sasvim neuobičajen način Majetić, Glumčev prijatelj i književni drug, zaokružuje Glumčeve zapise o vlastitome životu i susretima s umjetnicima, i to kroz interpretaciju Glumčeve pjesme o njegovu psiću Indiju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pogled o kojem govori esej jest pogled koji je uperen u Autora: tajanstveni pogled psića u koji se ne može proniknuti, a istovremeno pogled kojem ne preostaje drugo negoli vjerovati svome prijatelju – Autoru. Kroz taj nedohvativi pogled Majetić je prizvao pogled čitatelja – pogled koji može biti kritički, pogled koji možda i više naslućuje, zna od autora – ali koji pristaje na autorovu stvaralačku igru prelistavanjem stranica <em>Cjediljke za perfekt</em>, i vjeruje njegovim sjećanjima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na prvoj stranici Glumčeve nove knjige ispod poetskoga naslova u zagradi slijedi: <em>rezervirano za sjećanja 1957. – 2010. </em>Naime, ova knjiga nastala je po nagovoru urednika <strong>Velimira Viskovića</strong>, i to sa željom da nam Glumac, čiji je život uistinu bio obogaćen društvom mnogobrojnih pisaca, slikara i glumaca, predoči i na svoj način usustavi kulturni život druge polovice dvadesetoga stoljeća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbog toga ova knjiga i nije autobiografija u pravom smislu te riječi jer joj nedostaje, kao što to navodi i sam pripovjedač, osnovni dio koji bi uključivao djetinjstvo i mladost, a naglasak je stavljen upravo na poznanstva s velikim imenima njegova vremena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glumčeva knjiga stoga nas vraća u 1950-e, kada je Glumac stigao u Zagreb i započeo slobodarski, spisateljski život u krugu tada vodećih umjetnika, novinara, akademika, sportaša. Naime, tekst počinje 1957. godine dolaskom neobičnoga književnog kvarteta u Zagreb, kojemu su pripadali sam Glumac, Alojz Majetić, <strong>Zvonimir Majdak </strong>i <strong>Miroslav Bertoša</strong>, te nas uvodi u svijet njihovih književnih početaka, mladenačkih stremljenja i prvih objavljenih djela.<br /> <br /> Već nam je na prvim stranicama jasno kako će Glumac o svome životu pripovijedati napose iskreno, neustrašivo i bez imalo lažne skromnosti. Pratimo pripovjedni glas koji nam lica i prošle pustolovine veoma nadahnuto i pitoreskno dočarava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> II. <em>ja sam samo remen na kotaču zamašnjaku na kojem se vrte situacije i lica a upravo su ona esprit ove knjige</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Cjediljka </em>vrvi poznatim imenima, od krugovaša i članova Društva hrvatskih književnika, koji su bili prvi etablirani književnici koje je tada mladi Glumac upoznao, pa sve do velikoga <strong>Krleže</strong>, kod kojega je prvi puta primljen 1969. godine, i čije će utjecaje čitatelj lako prepoznati u Glumčevim fluidnim i dotjeranim rečenicama, a napose u njegovoj kritičnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autor je posebno mjesto u knjizi posvetio i Majstorskoj radionici <strong>Krste Hegedušića</strong>, mnogobrojnim slikarima, glumcima i redateljima s kojima je surađivao, ali i prijateljevao. Vođen <em>letećim realijama</em>, spontanošću vlastitoga sjećanja, Glumac je uspio svakom licu, pa makar u tek nekoliko rečenica, udahnuti život, istaknuvši zanimljivu crtu u njegovu karakteru ili izgledu, ili anegdotu koja će se i čitatelju urezati u pamćenje. Tako je, unatoč zaista velikoj količini spomenutih imena, izbjegao katalogizaciju, odnosno moguću suhoparnost u &nbsp;nabrajanju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umetanjem pak dviju ljubavnih priča, koje su zaslužile zasebna poglavlja u knjizi, ostvarena je odlična ravnoteža između intimne ispovijesti i dokumentiranja tadašnje zagrebačke duhovne atmosfere.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prva je ona o Veroniki, prostitutki u koju je bio zaljubljen s devetnaest godina, a druga o kasnijoj ljubavi prema maloljetnoj Zlatki nakon čijeg je odlaska iznjedren i njegov najpoznatiji roman <strong><em>zagrepčanka</em></strong>. I dok dijelovi o poznatim piscima, slikarima i glumcima prvenstveno svjedoče o izrazitoj dinamici kulturnog života u to doba, u ovim poglavljima prevladava živa emocija te se u njima Glumac ponajviše razotkriva svojim razmišljanjima o životu: <em>Jer život, pa i ljubav, nije ništa drugo do topljenje, pretapanje i zgrumenjavanje materije u materiju: rebro u rebro, tijelo u tijelo, duša u dušu.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što ponajviše cijenim u Glumčevoj nesvakidašnjoj autobiografiji jest naglašena iskrenost koja izbjegava svaki oblik lažnog čistunstva ili moraliziranja. To je iskrenost koja se ne libi ljudske nesavršenosti i poroka, a koju će Glumac odlično sažeti u <strong>Nerudinoj </strong>rečenici: <em>Priznajem da sam živio…</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> III. <em>ova su sjećanja leteće realije propuštene kroz nepozlaćenu cjediljku vremena</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadalje, autobiografiju dodatno oneobičavaju tzv. <em>odmorišta</em>, dijelovi koji su umetnuti nakon svakog poglavlja i koji su komentari na vlastito pisanje. U tekstu bez interpunkcije ponovo se otkriva virtuozni pripovjedač čuvene <em>zagrepčanke</em>, buntovnički i, prije svega, poetski glas. Čini se da je autor u potpunosti svjestan zamki koje nosi pisanje knjige po nagovoru, zbog čega se okrenuo upravo ovakvim ulomcima u kojima je mogao komentirati ostatak teksta, njegov nastanak i njegovu problematiku. <em>Odmorištima</em> kao da je htio sačuvati svoju autentičnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mora se priznati da je u tome i uspio. Glumčev tekst ne samo da nas razoružava dirljivim sjećanjima i duhovitim anegdotama nego nas može mnogo naučiti o književnoj povijesti te cirkulaciji znanja i ideja u drugoj polovici prošloga stoljeća. Ako Glumac nešto osuđuje, to je trenutna duhovna letargija i devalorizacija intelektualnoga i stvaralačkoga rada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svakako vrijedi spomenuti jednu epizodu iz <em>Cjediljke </em>u kojoj nam Glumac opisuje kako su on i Majetić jedne godine pred Božić okitili bor oglodanim kostima, žlicama, toaletnim papirom, polomljenim češljevima i starim četkicama za zube, a u kojoj će se sjećanjem na tu sliku narugati i nekreativnosti konceptualne umjetnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tom se upečatljivom slikom vraćamo Majetićevu završnom eseju. Njime i citatima iz 'odmorišta' logično je bilo započeti tekst o ovoj autobiografskoj knjizi iz više razloga. Prvo, u poetskim 'odmorištima' najbolje prepoznajem Glumčevo autentično, slikovito i autoironično pismo, od kojega nije odustao ni u knjizi koja je možda početnom idejom naginjala tomu da bude publicistička.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugo, kao što smo vidjeli, njegov je život u ovoj knjizi ispisan preko drugih likova, njegovih prijatelja i umjetnika, čije su fotografije i pisma također umetnute u knjigu. Kao što Glumac ističe u jednom dijelu knjige, oni su njegov vječni kapital, stoga ne čudi što je sjećanja zatvorio prijateljevim kraćim esejom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I naposljetku, zato što mi se čini da zagonetni pogled psića iz tog teksta ne utjelovljuje samo pogled jednog čitatelja, s kojim autor ostvaruje prešutni dogovor povjerenja, već je to pogled koji okuplja sve njegove suputnike, od <strong>Gavelle</strong>, <strong>Vesne Parun</strong>, <strong>Luke Štekovića</strong>, pa sve do <strong>Božidara Oreškovića</strong>, <strong>Ede Murtića </strong>i samog Majetića. To je pogled koji je Glumčevoj nepresušnoj imaginaciji dao pravi uzlet, koji njegovu cjediljku vremena, rekla bih, pozlaćuje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kristina Špiranec</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/philman/12678766744/" target="_blank">Phil Dragash</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Kristina Špiranec&nbsp;</strong>(Zabok, 1987.) magistrirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Tijekom studija lektorira studentski časopis za književnu i kulturalnu teoriju&nbsp;<em>K.&nbsp;</em>i objavljuje pjesme u studentskom almanahu te magazinu&nbsp;<em>Svijet kulture</em>. Godine 2012. sudjeluje u projektu&nbsp;<em>Criticize This!&nbsp;</em>u sklopu kojega objavljuje niz književnih kritika o suvremenim djelima hrvatskih, srpskih te bosanskohercegovačkih autora. Bavi se modernom hrvatskom poezijom te književnom teorijom</div> Mon, 25 May 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/odmrznuti-procijediti-pozlatiti http://www.booksa.hr/kolumne/odmrznuti-procijediti-pozlatiti Roncagliolo i Iwasaki na FEKP-u <p> Predstavljanje autora s FEKP-a počinjemo s peruansko-španjolskim duetom.</p> <p> U nedjelju 31.5. počinje <a href="http://booksa.hr/kolumne/opaka-magija-kratke-price" target="_blank"><em><strong>Festival europske kratke priče </strong></em></a>na kojem će u tjedan dana gostovati ni manje ni više nego 30 domaćih i stranih autora. Teško ih je sve i nabrojati, a kamoli predstaviti, no u sljedećih šest dana pokušat ćemo prenijeti informacije o najvažnijim gostima.&nbsp;<br /> <br /> Krećemo s peruanskim duetom pisaca: <strong>Santiago Roncagliolo </strong>peruanski je književnik, scenarist, prevoditelj i novinar. Zbog političkog egzila njegove obitelji, djetinjstvo je proveo u Meksiku. Na književnoj sceni debitira 1999. godine s kazališnom dramom <em>Tus amigos nunca te harían daño</em>. Objavljuje i dječje knjige, kratke priče, eseje, književne biografije i romane.<br /> <br /> Dobitnik je raznih nagrada, njegova su djela prevedena na više od petnaest jezika, a ugledni časopis <a href="http://granta.com/" target="_blank"><em><strong>Granta </strong></em></a>proglasio ga je jednim od najboljih mladih romanopisaca koji pišu na španjolskom jeziku.Na hrvatski je preveden njegov roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/crveni-travanj" target="_blank"><strong><em>Crveni travanj</em></strong></a> u izdanju <strong>Edicija Božičević</strong>. &nbsp;<br /> <br /> <strong>Fernando Iwasaki </strong>je pisac, esejist i povjesničar. Autor je dvadesetak romana. Bio je glavni urednik časopisa <strong><em>Renacimiento </em></strong>i voditelj zaklade za borbu protiv terorizma i nasilja <em>Alberto Jiménez-Becerril</em>. Upravo je pred stjecanjem doktorata iz američke povijesti na Sveučilištu Pedro Olavide u Sevilli te španjolske i latinskoameričke književnosti na Sveučilištu u Salamanci. Ravnatelj je zaklade <em>Cristina Heeren</em>, nadaleko poznate škole posvećene umjetnosti flamenca u Sevilli.</p> <div> Roncagliolo i Iwasaki će u ponedjeljak 1. lipnja u polukružnoj dvorani Teatra &amp;td. u 19 sati razgovarati na temu "Ameroeuropljani ili Euroamerikanci – što pisac nosi preko oceana?" Razgovor će moderirati <strong>Tomislav Brlek</strong>.<br /> <br /> Iwasaki će nastupiti i u drugim programima: istog dana na istom mjestu imat će čitanje u 20:30, u četvrtak 2.6. u 12 sati razgovarat će s <strong>Gordanom Matić </strong>u Multimedijalnoj dvorani Filozofskog fakulteta, a u petak 3.6. predstavit će se riječkoj publici na čitanju u Palachu u 20:30.<br /> <br /> info: FEKP<br /> foto: Santiago Roncagliolo (<a href="https://www.flickr.com/photos/casamerica/8507816644/" target="_blank">Casa de América</a>)</div> Mon, 25 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/roncagliolo-i-iwasaki-na-fekp-u http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/roncagliolo-i-iwasaki-na-fekp-u Rasknjižje, 25. – 31.5.2015. <p> Pogledajte koje je nove naslove u knjižare donijela ova proljetna sezona. Vrijeme je čudno. Knjige su... ponekad isto malo čudne.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/autofikcija"><em>Autofikcija</em></a>, Hitomi Kanehara (V.B.Z.)<br /> Ovaj roman svojevrstan je autobiografski zapis, no pitanje je koliko možemo vjerovati pripovjedačici Rin, uspješnoj spisateljici, tek udanoj i ludo zaljubljenoj mladoj ženi. Ubrzo uviđamo da Rin obuzimaju paranoične misli, a izraz 'ludo zaljubljena' poprima zlokobno značenje. U četiri poglavlja knjige vraćamo se u Rininu traumatičnu prošlost i otkrivamo detalje o šokantnom odrastanju i seksualnom buđenju ove emocionalno nestabilne žene.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/legenda"><em>Legenda</em></a>, Marie Lu (Lumen)<br /> Rođena u elitnoj obitelji u jednom od najbogatijih dijelova Republike, petnaestogodišnja June je čudo od djeteta koju pripremaju za uspjeh u najvišim vojnim krugovima. Rođen u siromaškom kraju, petnaestogodišnji Day je najtraženiji zločinac u zemlji. Ali njegovi motivi nisu ono što bi se očekivalo. Kad June izgubi brata, a Day postane glavni sumnjivac, dvoje mladih naći će se ulovljeni u opasnoj igri mačke i miša.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/sreca">Sreća</a>, Mirjana Matić-Halle (Naklada Ljevak)<br /> Godine 1946. ova je novela tiskana u časopisu Republika. Nakon njenog objavljivanja autorici je prijetilo isključenje iz Društva književnika Hrvatske, zbog, kako je prilikom glasanja o isključenju navedeno: 'dekadentnog i neprimjerenog prikazivanja ženskih likova, potpuno neadekvatnog današnjoj stvarnosti'. Vrlo pozitivno mišljenje pisca Ivana Dončevića, tada politički moćnog čovjeka, o toj noveli 'spasilo' je Mirjanu Matić-Halle od isključenja.Neovisno o tome, ili upravo zbog toga, ovo je autorici bila jedna od njenih od najdražih novela.</p> <p> 4. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pepeljuge"><em>Pepeljuge</em></a>, Kristina Ohlsson (Naklada Ljevak)<br /> Mlada detektivka Lara odlazi u Patagoniju nakon što joj jave da joj je djed, kojeg su ubili na isti način kao i dvadesetak godina ranije njezinog oca, ostavio nasljedstvo. Lara odlazi u Punta Arenas (u kojem više od polovice stanovništva čine doseljenici iz Hrvatske), ne samo radi nasljedstva nego i radi razjašnjavanja djedova ubojstva. Na tom putu pridružuje joj se stariji kolega, iskusni inspektor Vinko Sivec zvan Sivi, te se oni po dolasku u Punta Arenas suoče sa zločinima serijskog ubojice koji žrtve ubija nožem tako da ih prvo izbode, a potom im prereže grkljan.</p> <p> 5. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/mjesecev-meridijan"><em>Mjesečev meridijan</em></a>, Edo Popović (Oceanmore)<br /> Ovo je roman potrage, u kojem se preispituju vrijednosti koje su suvremena ekonomija i tehnologija dovele u pitanje, a to su dijelom zaboravljene vrline poput solidarnosti, prijateljstva, odgovornog roditeljstva, prirodnosti. Dakle, bavi se pitanjem – koliko su ekonomija i tehnologija, razarajući i prirodu oko nas, zatrovale i međuljudsku povezanost? Je li nas tehnologija istrgnula iz fizičke stvarnosti pa ne možemo pojmiti da smo pretvoreni samo u dodatak od krvi i mesa digitalnim strojevima?</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/vrijeme-se-zanjihalo"><em>Vrijeme se zanjhalo</em></a>, Andrijana Škunca (V.B.Z.)<br /> 'Od početka svog stvaralaštva Andriana Škunca odmjeravala je svoju zemaljsku sudbinu i sudbinu svojega otoka s metafizičkim, s onostranim, pa to i u ovoj poetskoj knjizi višestruko potvrđuje. Zapravo se radi o slozi, o spajanju jednog životnog iskustva i dugotrajnog hodočašća posvećenim mjestima Novalje i otoka Paga…' (Tonko Maroević)</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/u-zemlji-zmaja"><em>U zemlji zmaja</em></a>, Davor Rostuhar (KEK – Klub za ekspedicionizam i kulturu)<br /> Davor Rostuhar proputovao je Butan uzduž i poprijeko –&nbsp; pješačeći do najudaljenijih dolina Himalaje, prateći jedan od najzahtjevnijih i najljepših trekinga na svijetu: Snowman trek. Odgovore je pronašao u susretima s brojnim dragim ljudima, a nama ih nudi u formi stiha, kroz crtice, priče, pjesme i fotografije koje razotkrivaju neobično tkivo te malo poznate zemlje Dalekog Istoka ili, kako je Butanci nazivaju, zemlje gromovitog zmaja.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/o-busenu-trave-pod-stopalom"><em>O busenu trave pod stopalom</em></a>, Tomislav Pavelić (UPI-2M)<br /> Knjiga donosi deset eseja koji oslovljavaju deset različitih tema bitnih za promišljanje i stvaranje u sferi arhitekture i koji duboko propituju njezine temeljne zadaće, potencijale, izazove, odgovornosti te slojeve kompleksnosti. Ovim autentičnim tekstovima autor iznosi svoje stavove na temu autorstava, pitanja autorske slobode i odgovornosti prema vremenu, sagledava odnos arhitekture i prirodnoga konteksta, odgovornost i mgućnost arhitekture da oblikuje naš životni prostor.<br /> <br /> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> U utorak možete birati između <a href="http://booksa.hr/program/booksa/libra-libera-predstavlja-brojeve-35-i-36"><strong>predstavljanja brojeva 35. i 36. časopisa 'Libra Libera'</strong></a> u Booksi i <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/promocija-kuga-i-njezine-kceri-kristine-posilovic"><strong>promocije knjige 'Kuga i njezine kćeri'</strong></a> <strong>Kristine Posilović</strong> u cafeu U dvorištu.</p> <p> Izložba i čitaonica <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/izlozba-i-citaonica-javna-knjiznica"><strong>Javna knjižnica</strong></a> otvaraju se dan poslije u Galeriji Nova.</p> <p> Četvrtak vam nudi upoznavanje s austrijskim znanstvenikom, teoretičarom kulture, esejistom i pjesnikom <a href="http://booksa.hr/program/booksa/predstavljanje-wolfgang-mller-funk"><strong>Wolfgangom Müllerom-Funkom u Booksi</strong></a>.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Mon, 25 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-25-3152015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-25-3152015 Ohlsson na ZG Book Festivalu <p> Kristina Ohlsson počela je pisati na savjet Stephena Kinga, a među renomirane književnike uskočila je iz odjela za protuterorizam.</p> <div> <strong>Kristina Ohlsson </strong>posjetila je <strong><em>Zagreb Book Festival </em></strong>i predstavila debitanski kriminalistički roman <strong><em>Pepeljuge</em></strong>. Objavljen je 2007., ali kod nas je preveden tek ove godine. Predstavljanje se odvilo u atriju MUO 21.5.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književnica je razgovarala s koordinatoricom festivala <strong>Ivanom Simić Bodrožić</strong>, uz prijevod <strong>Sare Profete</strong>. Ivana S.B. je u uvodu predstavila književnicu i pohvalila roman rekavši da je vrlo osebujan, sjajnog zapleta i odličnih likova te specifične atmosfere švedskih krimića.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prije nego je postala književnica, Ohlsson je bila voditeljica odjela za protuterorističke aktivnosti u OSCE-u, a radila je i u švedskoj policiji i Ministarstvu vanjskih poslova. Iako je tek relativno nedavno započela s ovom karijerom, oduvijek je pisala za sebe. Kada se počela ozbiljnije baviti pisanjem, poslušala je savjet iz knjige <strong>Stephena Kinga </strong>da pisac treba pisati o onome što mu je poznato. S obzirom da se nalazila u takvom poslu, počela je s kriminalističkim žanrom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Napisala je niz vrlo uspješnih krimi romana te knjiga za djecu. "Pišem dosta brzo, pišem strastveno, treba mi nekih sedam tjedana da napišem jednu knjigu za odrasle. Znam da ima pisaca kojima za jednu knjigu trebaju godine i godine, doista ne znam što rade za to vrijeme. Ja pišem kojih 10 stranica dnevno. Volim to raditi i računam da, ako je meni zabavno, i vama kao čitateljima će biti zabavno", rekla je.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim romana za odrasle piše i za djecu, što uspijeva zato što nikad nije prestala čitati dječju književnost. "Dok to činite, usput pokupite jezik, pokupite osjećaj za takvu literaturu i, na sreću, to ostaje u vama."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na uobičajeno i teško pitanje u čemu je čar skandinavskih krimića, rekla je da joj nije lako postaviti se izvan švedskih i skandinavskih okvira pa ne može uvidjeti sličnosti i razlike, ali pretpostavlja da bi stvar mogla biti u opisima svakodnevice kojima skandinavski romani obiluju, dok u njemačkim ili američkim krimićima neće biti scena u kojima otac odlazi pokupiti dijete nakon škole.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako je kriminalistički žanr popularan u Skandinaviji, pisci krimića u Švedskoj nemaju prestižan status. U inozemstvu je cijenjenija nego u svojoj zemlji, gdje je dobila viši status tek otkada piše dječje knjige za koje je dobila i nagrade. Pošto je ovaj popularan žanr začuđujuće malo cijenjen u njezinoj zemlji, iz publike je postavljeno pitanje koji onda žanrovi tamo uspijevaju. Pitanje je dobilo zanimljiv odgovor: u Švedskoj se cijeni ono što malo ljudi pročita. Što se nešto više čita, ima gori status, a dobra i cijenjena knjiga je ona koju malo ljudi razumije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ohlsson je i sama postavila pitanje publici, piše li netko priče i jesu li im radovi objavljeni. Dala je inspirativan savjet svima koji se bave pisanjem: "Moj prvi savjet je da uvijek pišete o onome što poznajete. Zatim, čitajte što više knjiga. jer iako je pisanje strast, ono je također vještina i može se naučiti. Ne možete naučiti biti talentirani – ili imate to u sebi ili nemate, ali i ako imate to u sebi, morate vježbati. Nemojte odustajati. &nbsp;Nastavite pisati, jer jednog dana ćete i vi uspjeti", poručila je.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Doista je bilo osvježavajuće čuti iskustva i savjete strane književnice i vidjeti književni svijet iz nešto drukčije perspektive. Iako nije bilo puno pitanja iz publike, na tih nekoliko dobili smo neobične i pomalo neočekivane odgovore. Svakako se moglo naučiti nešto više o žanru na švedski način, a i sama Kristina čini se kao vrlo zanimljiva osoba.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njezin sljedeći roman možemo očekivati iduće jeseni, a nakon toga ponovno u proljeće. Planira napisati i novu dječju knjigu, a već dvije dječje čekaju spremne na objavu.</div> <div> <br /> Valentina Botica<br /> foto: <a href="https://www.facebook.com/ZagrebBookFestival/photos_stream" target="_blank">Facebook</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.</em></div> Sat, 23 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/ohlsson-na-zg-book-festivalu http://www.booksa.hr/kolumne/ohlsson-na-zg-book-festivalu Novi gizdelinski pokret <p> Razgovarali smo s predstavnicima novog književnog gizdelinsko-kaćiperskog pokreta koji uz pjenušac promišljaju pisanje i čitanje.</p> <p> Već neko vrijeme po sumnjivim zagrebačkim špelunkama gdje okuplja se dokon umjetnički živalj širi se priča o Neogizdelinskom književnom pokretu. Kao i sve druge priče, i ova je brzinom munje dospjela do Martićeve 14d.</p> <p> Prošlo je toliko vremena otkad u Domaji nismo imali novi književni pokret – možda i šest mjeseci, pa smo po Nadstojnikovu nalogu na nekoliko mjesta pustili glas da smo u Booksi umjereno zainteresirani doznati štogod o novim gizdelinima &amp; kaćiperkama na domaćoj književnoj sceni. Tko su, što rade, za što se zalažu, kakve su im nakane? Eto, ako su uistinu među nama – nek se jave!</p> <p> U ponedjeljak listonoša <strong>Sebastijan</strong> donese brzoglas: sutra, točno u pet, dođite u <em>Tri burmutice</em>, ćao.</p> <p> Uz malo muke prek google street viewa pronašli smo ugostiteljski objekt <em>Tri burmutice</em>, a gdje drugdje, već na padinama Gornjeg grada. Zadatak je povjeren reporterki <strong>Ani</strong> i njezinoj pomoćnici <strong>Dunji Draguljče</strong>. Zbog pomanjkanja prostora prenosimo oko 75% reportaže:</p> <p align="center"> ***</p> <p> Točno u pet parkirali smo službeni Nissan Qashqai ispred <em>Tri burmutice</em>. Ekscentrično odjevene dame i gospoda, sve redom kicoška mladež u dobi između 20 i najviše 30 godina, šegačili su se oko stola za snooker. Po zidovima uočismo portrete odličnika kao što su primjerice: <strong>Gabriele D'Annunzio</strong>, <strong>Oscar Wilde</strong>, <strong>Roman Simić Bodrožić</strong>, <strong>Marcel Proust</strong> i još neki. Diplio je iritantan jazz. Pričekali smo da nas netko uoči kroz oblake duhanskog dima, ali nitko nije obraćao pozornost. Poučeni onom narodnom – kad neće <strong>Muhamed</strong> brdu, onda će brdo Muhamedu – pristupismo im. Predstavili smo se i predočili iskaznice.</p> <p> "Hahahaha", zakikotala je najbliža namiguša, oduzela nam iskaznice, te ih pospremila u njedra.</p> <p> "<strong>Mišelinka</strong>", zagrmjelo je iza nas, "vrati im iskaznice."</p> <p> Nevoljko, namiguša posluša.</p> <p> "Dobro, pođimo za onaj tamo stol, jeste li za pjenušac?"</p> <p> Gospodin njegovana, ufitiljena brka, paunskih pokreta i držanja, besprijekorno odjeven po posljednjoj dendi modi, predstavio se kao <strong>Darius</strong>.</p> <p> <strong>Dariuse, gdje se nalazimo, je li ovo glavno okupljalište Novih gizdelina?</strong></p> <p> Istina je, <em>Tri burmutice </em>jedina su oaza Novog književno-kicoškog pokreta u gradu podno Sljemena.</p> <p> <strong>Koje su osnovne značajke nove gizdelinske književnosti? Recite štogod i o vašim vodećim autorima, te njihovim djelima?</strong></p> <p> Emh, trčite pred rudo, djevojko, polako. Za razliku od drugih književnih pokreta, mi se ne zamaramo pisanjem knjiga. U ovoj fazi, kažem ja, književnost tek promišljamo. Nismo sigurni želimo li pisati, no ako se odvažimo na takvo što, a možda i hoćemo jednog dana, bit će to po regulama koje smo si sami zacrtali.</p> <p> <strong>A to su…</strong></p> <p> Što?</p> <p> <strong>Regule, ispričajte nam malo o tim regulama, što ste to dogovorili?</strong></p> <p> Pa evo, mi recimo vjerujemo da pisanje uz pomoć računala čini veliku štetu književnosti. Povratak guščjem peru nameće se kao imperativ, draga moja, kužite kaj hoću reć – povratak korijenima, micika, to nam je potrebno. E sad, sigurno se pitate gdje naći dovoljne količine guščjih pera? Odgovor je – među guskama, u kokošinjcu…</p> <p> <strong>Guske ne žive u kokošinjcu, no pustimo to. Kad bi i ako bi uopće ikad, o čemu bi pisali?</strong></p> <p> O tome kako je super biti kicoš ili kaćiperka, o našem životu, što radimo, o čemu razmišljamo i slično.</p> <p> <strong>I što radite?</strong></p> <p> Na prvi pogled – ništa. Volimo se zbigecati i to oduzima dosta vremena. Okupljamo se i uz pjenušac pričamo o povijesti dendizma, posrnućima i usponima.</p> <p> <strong>Lijepo, ali takav stil iziskuje i određenu količinu novaca, kako se financirate?</strong></p> <p> Najviše od staraca. Iz imućnih smo familija, pa smo faktički odrasli u svili i kadifi. Bilo je pritisaka da se školujemo i slično, ali na to nismo pristali. Glupo je, kužite i sami, zašto bi grbačili po školama kad oni već imaju masu novaca i svega. A, među nama rečeno, neće baš živjeti tisuću godina.</p> <p> <strong>Odakle onda književnost i zašto baš književnost, a ne recimo slikarstvo ili glazba?</strong></p> <p> Odlično pitanje, baš mi je drago što ste ga postavili. Odabrali smo književnost jer to je najlakše od svega, nekako je, kužite kaj hoću reć, najdostupnija, sjedneš i pišeš. Za ovo drugo, slikanje i glazbu, treba bit nadaren.</p> <p> <strong>Pa zar ne treba i za književnost imati dara? &nbsp;</strong></p> <p> Hahahaha, ova vam je dobra, hihihihi… oh, bože, pjenušac mi ode u nos… hik, sorry, ma neee, kakav dar, književnost i jest super zato kaj ne trebaš niš specijalno. Svi znamo pisati, mišekica, nismo budale.</p> <p> <strong>Hmmm, da, dobro, po zidovima imate slike velikih pisaca, to su, predmnijevam, vaši omiljeni autori?</strong></p> <p> Apsolutno jesu, svi oni jako lijepo su se odijevali, stopostotni dendizam, u neku ruku mi smo njihovi nasljednici. Mi smo Proustovi, Simići-Bodrožići, Wildeovi dvadeset prvog stoljeća!</p> <p> <strong>Uz to što su vam modni uzori, oni su to i na literarnom polju, čitali ste njihova djela?</strong></p> <p> Čitali, čitali… što uopće znači čitati u današnje vrijeme? Ono, knjige su tu, bože, ako želimo možemo ih čitati. Neš ti posla… Stvar je u tome da mi ne moramo čitati Wildea ili Simića, mi ih i bez toga cijenimo, volimo i poštujemo. Kad bi ih išli iščitavati, to bi nekak izgledalo kao da mi sad njih tu neš provjeravamo i slično, kužite, malo bi to, onak, bilo i bezobrazno s naše strane. Tako isto i ja vas mogu pitati – jeste li ih čitali?</p> <p> <strong>Jesam, veliku većinu.</strong></p> <p> E, pa… to je vaš problem. Ko ne vjeruje – taj čita. Jer je Nevjerni Toma i slično. Ima nas koji vjerujemo na riječ… malo više vjere ne bi vam preškodilo.</p> <p> F.B., 22. svibnja 2015., Zagreb<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/dpms/" target="_blank">DPMS</a></p> Fri, 22 May 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/novi-gizdelinski-pokret http://www.booksa.hr/kolumne/novi-gizdelinski-pokret Kome treba Pipi? <p> Pet je žena u četvrtak na Zagreb Book Festivalu diskutiralo o rodnoj ravnopravnosti u dječjoj književnosti.&nbsp;</p> <div> <div> Jučer se na <strong>Zagreb Book Festivalu </strong>u 15:00 održala tribina u organizaciji Tele2 na temu <strong><em>Rodna ravnopravnost u dječjoj književnosti</em></strong>. Tribinu je moderirala teatrologinja <strong>Nataša Govedić</strong>, a sudjelovale su <strong>Kristina Ohlsson</strong>, <strong>Malin Holmberg</strong>, <strong>Annika Rembe </strong>i <strong>Sanja Polak</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Govedić je razgovor započela kratkim govorom o borbi protiv rodnih stereotipa za koju smatra da je u konačnici stvar borbe za ekonomska prava žena. Iako u stvarnosti postoje moćne žene (daje primjer <strong>Margaret Thatcher </strong>i <strong>Kolinde Grabar-Kitarović</strong>), one uglavnom ne predstavljaju dobar feministički uzor. Nasuprot njima, koje su u jakoj poziciji moći, stoje dječje spisateljice koje su često mnogo više u stanju o rodu razmišljati 'izvan kutije'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Diskusija se vodila oko ideje da je književnost važan dio formativnog iskustva djeteta, što je povuklo pitanje kakvi moraju biti likovi koji će se djeci nuditi kao uzori. Annika Rembe, direktorica Švedskog instituta, potakla je raspravu i tezom da djeca nemaju 'kutiju' unutar ili izvan koje bi razmišljali, pa im se stoga može svašta predstaviti kao prihvatljivo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rembe je ovom prilikom slavnoj <strong>Pipi Dugoj Čarapi </strong>čestitala 70. rođendan, čime je ova junakinja postala centar žestoke rasprave. Švedska književnica i politologinja Kristina Ohlsson, koja je na ZBF-u predstavila svoj roman <strong><em>Pepeljuge</em></strong>, rekla je kako joj se Pipi kao lik ne sviđa jer prenosi djeci ideju da moraju, primjerice, biti nadljudski snažna, umjesto da im se sugerira kako su dobra onakva kakva jesu. Tome se Govedić suprotstavila stavom da ona pak ne voli 'dragu djecu' iz Ohlssoninih romana, te kako bi "umrla bez Pipi i Alise iz zemlje čudesa." &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Malin Holmberg, predsjednica uprave Tele2 Hrvatska, smirila je svađu tvrdnjom kako su nam potrebni različiti tipovi likova. Holmberg zastupa tipičnu liberalnu ideju kako su pojedinci u mogućnosti postati što god žele, a tome ih, dok su djeca, književnost mora podučiti. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Komentirajući sveprisutnost različitih politika usmjerenih postizanju rodne ravnopravnosti u švedskom društvu, Ohlsson je naglasila kako ne voli kad je feministička 'agenda' očigledna u književnom tekstu: u književnosti se ne treba propovijedati o toleranciji, već pisati na način da se ona podrazumijeva. Dala je primjer jednog svojeg romana u kojem se pojavljuje lik s dvoje očeva, pri čemu ona ne opisuje njih kao gej par, već tek kao dvije osobe koje se vole i zajednički odgajaju dijete.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tijekom rasprave u nekoliko se navrata postavilo i pitanje koliko danas djeca uopće čitaju, s obzirom na izloženost raznim medijima i tehnologiji, no bez nekog konačnog konsenzusa. Rembe je posebice izrazila zabrinutost oko toga što dječaci čitaju manje od djevojčica. Naša književnica i učiteljica Sanja Polak pozitivno je zaključila kako djeca ipak čitaju! Govedić je pritom strane gošće upoznala s idejom ovogodišnjeg <a href="http://www.minkulture.hr/userdocsimages/JAVNA%20RASPRAVA/M%20%C5%A0%20%20PRIJEDLOG%20NSP%C4%8C%20-%20prije%20slanja%20na%20javnu%20raspravu%20-%20kopija%2022%204%202015%20%20%282%29.pdf" target="_blank"><em>Prijedloga Nacionalne strategije poticanja čitanja Ministarstva kulture RH</em></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pitanja iz publike su izostala, što ne čudi s obzirom na relativnu besadržajnost rasprave. Zanimljivo je kako nitko nije prokomentirao da su sve sudionice tribine žene. Iako je tema bila rodna ravnopravnost u! književnosti, a bilo bi također zanimljivo čuti primjerice podatak o tome koliko ima muških autora knjiga za djecu. Zar nije činjenica da baš nijedan muškarac ovdje nije pričao o djeci i kakvi su im književni uzori potrebni, indikativna za pitanje rodnih stereotipa protiv kojih smo se borili na početku rasprave?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako i neće žene pisati o djeci kad su one u konačnici te koje se najviše skrbe za njih, bilo kao majke, učiteljice, odgajateljice ili pak bebisiterice. Tvrdnje kojima je Govedić započela obećavale su da će biti prokomentirano pitanje ženskog kućanskog rada i ukorijenjene predrasude o prirodnosti ženske vezanosti uz djecu. Međutim, uglavnom se sve svelo na raspravu oko toga da li je problematično što je fiktivna djevojčica u stanju podignuti konja.</div> <div> <br /> Lina Gonan<br /> foto: <a href="https://www.facebook.com/ZagrebBookFestival?fref=ts" target="_blank">Facebook ZBF</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.</em><br /> &nbsp;</div> </div> <p> &nbsp;</p> Fri, 22 May 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kome-treba-pipi http://www.booksa.hr/kolumne/kome-treba-pipi KSET-ovi laureati <p> Odabrani su pobjednici drugog KSET-ovog natječaja za kratku priču. Pročitajte njihove priče u KSET-u ili na netu!</p> <div> Odabirom tri pobjedničke priče, okončan je drugi krug <strong>KSET</strong>-ovog natječaja za kratku priču. Žiri je nakon teškog vijećanja odabrao tri najbolje priče:<br /> <br /> <a href="http://marvin.kset.org/~denza/Dorja%20Habazin%20-%20Kaliban%20i%20ja.pdf" target="_blank"><strong><em>Kaliban i ja </em></strong></a>(<strong>Dorja Habazin</strong>)<br /> <br /> <strong><em><a href="http://marvin.kset.org/~denza/Aleksandar%20Kostjuk%20-%20Bla%C5%BEenu%20neprijatelju.pdf" target="_blank">Blaženi neprijatelj</a></em></strong> (<strong>Aleksandar Kostjuk</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://marvin.kset.org/~denza/Marina%20Velja%C4%8Da%20-%20Ono%20%C5%A1to%20je%20htjela.pdf" target="_blank"><strong><em>Ono što je htjela </em></strong></a>(<strong>Marina Veljača</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pobjedničke priče možete pročitati ili skinuti (u .pdf formatu) klikom na naslov priče. Osim toga, u KSET će uskoro biti postavljeni svesci s pobjedničkim pričama kako biste ih mogli čitati u prostoru kluba.<br /> &nbsp;</div> <div> KSET-ovci zahvaljuju svima koji su poslali priču i pozivaju ih da ne prestanu pisati, nego da se prijave i na sljedeći natječaj koji je predviđen za jesen.<br /> <br /> info i foto: KSET</div> Fri, 22 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kset-ovi-laureati http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kset-ovi-laureati Last call for Underpass! <p> Produžen je rok za prijavu teksta za američko-hrvatski časopis Underpass. Novi rok: 30.5.2015.</p> <div> Novi online časopis za međunarodnu književnost <strong><em>Underpass</em></strong> <a href="http://booksa.hr/vijesti/info-pult/in-english-please" target="_blank">objavio je prije dva mjeseca natječaj za beletristiku i publicistiku</a>.<br /> <br /> Uvjeti za natječaj su isti, ali rok je novi - umjesto 30.4., novi rok za prijavu tekstova je 30.5. Dakle, još stignete poslati svoj tekst u časopis!<br /> <br /> Izlazak prvog broja predviđen je za ljeto 2015.<br /> <br /> O projektu časopisa <em>Underpass </em>možete pročitati <a href="http://www.ziher.hr/jelena-primorac-casopis-underpass-bit-ce-mjesto-za-odlicna-djela-prevedena-na-engleski-jezik/" target="_blank">razgovor s jednom od urednica prvog broja </a><strong><a href="http://www.ziher.hr/jelena-primorac-casopis-underpass-bit-ce-mjesto-za-odlicna-djela-prevedena-na-engleski-jezik/" target="_blank">Jelenom Primorac</a></strong>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/jvk/19894053/in/photolist-2KXNV-fQXXFq-no917U-26cTfu-cfu61E-9TZ2nq-FQQW8-x7L5c-KbTwW-9yNr46-6AgE5Z-8MCUGP-nuwNbr-4qQxEX-7CDCj6-8fK4S7-9Cw6yP-8vZhGK-apoTd3-apmaHT-bW96o5-hU7JRJ-kVMEM-wKiB5-5zA39y-4VFZk6-cp5LJf-9Cw7ri-54vKL6-5zr5Wy-6AkNrQ-5DmubU-6AgCYi-g9ALi8-oVFft-6AkLDA-6fSWMq-oGh9QY-fVNsu7-oK9z7z-ehiu1o-g9BnMH-iKWtCB-6AgEdt-ffeq9A-ehJpAB-fP38ag-fPSUJ7-3cuLL2-fPAnsn" target="_blank">John Keogh</a></div> Fri, 22 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/last-call-for-underpass http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/last-call-for-underpass Manguel u Zagrebu <p> Alberto Manguel otvara novi ciklus 'Proširenog estetičkog odgoja', projekta Multimedijalnog instituta kojem se pridružio i Kulturtreger.</p> <div> &nbsp;</div> <div> Polazeći od estetike kao discipline o umjetnostima i formiranju čovjeka putem umjetnosti, prvi ciklus <strong><em>Proširenog estetičkog odgoja </em></strong>bavio se istraživanjem spoja kulturalne produkcije i političke prakse.<br /> <br /> U novom ciklusu bavimo se promišljanjem odnosa estetike i obrazovanja te ćemo kroz naredne dvije godine u Zagrebu ugostiti veliki broj književnika, filozofa, teoretičara i umjetnika s kojima ćemo iz različitih kutova sagledati prosvjetiteljsku ideju estetičkog odgoja. Započinjemo s trodnevnim gostovanjem pisca i prevoditelja <strong>Alberta Manguela</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ciklusu književnih razgovora pod nazivom <strong><em>Piščev dnevnik</em></strong>, književnik <strong>David Albahari </strong>će kroz razgovore s književnicima, teoretičarima i umjetnicima važnim za njegov rad pokušati oslikati svoj intelektualni i umjetnički svijet. Tako će svoju <a href="http://booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik" target="_blank">istoimenu kolumnu koju objavljuje na portalu Booksa.hr</a> dovesti pred publiku, a njegov prvi gost upravo je Alberto Manguel.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim u Booksi, autor <strong><em>Povijesti čitanja</em></strong>, poznat i po kućnoj biblioteci s preko 30.000 knjiga, održat će predavanje u Galeriji Nova pod nazivom <em>Kraj knjige </em>kojim će se osvrnuti na budućnost biblioteka u digitalnom dobu i najavljivani kraj tiskanih knjiga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Konačno, u razgovoru s argentinskim kolegom <strong>Leopoldom Brizuelom</strong>, Alberto Manguel gostovat će na <strong><em>Festivalu europske kratke priče </em></strong>i time zatvoriti njegovo 14. izdanje.<br /> <br /> Manguel nam se već predstavio ne tako davne 2009. <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/intervju-alberto-manguel" target="_blank">u razgovoru s <strong>Nevenom Svilarom</strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prošireni estetički odgoj partnerski je projekt <a href="http://mi2.hr/" target="_blank"><strong>Multimedijalnog instituta </strong></a>i <a href="http://www.booksa.hr" target="_blank"><strong>Kulturtregera</strong></a> iz Zagreba, <strong><a href="http://www.kuda.org" target="_blank">Kuda.org</a> </strong>iz Novog Sada, <strong>Berliner Gazette </strong>iz Berlina i <strong>Kontrapunkta </strong>iz Skopja koji se provodi u okviru programa <em>Kreativna Europa </em>Europske komisije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Projekt podržavaju Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te Ministarstvo kulture RH. Program kluba Booksa i Kulturtregera podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova.&nbsp;</div> <div> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/casamerica/5828454925/" target="_blank">Casa de América</a></div> Fri, 22 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/manguel-u-zagrebu http://www.booksa.hr/vijesti/sve/manguel-u-zagrebu Opaka magija kratke priče <p> U povodu skorog 14. Festivala europske kratke priče, razgovaramo s kreativnim direktorom i urednikom Romanom Simićem Bodrožićem.</p> <div> <strong>Pred nama je 14. izdanje Festivala europske kratke priče. Možete li ukratko opisati ovogodišnje izdanje i njegove posebnosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Posebno je ove godine sve, od teme do autora. To nam pomalo prelazi u naviku i, iskreno, mene bi iznenadilo kad svake godine taj naš prvotni okvir napravljen od 'europskog' i 'kratkopričaškog' ne bismo razvukli i izazvali, nanovo promislili i nešto mu dodali, sami sebe iznenadili.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove godine taj novi sastojak su <strong><em>Amerike</em></strong>, ne jedna, nego obje, ili bolje: ne obje, nego barem tridesetak njih. Zašto Amerike, ako govorimo o priči, europskoj i kratkoj? Zato što je ona, otpočetka, u oba smjera letjela preko oceana, jer su Amerike oduvijek bile i san i java, dakle, najbolje gorivo pisanju, te naposljetku – jer je europsku kratku priču danas nemoguće zamisliti bez <strong>Hemingwayja </strong>i <strong>Borgesa</strong>, <strong>Carvera </strong>i <strong>Cortázara</strong>, <strong>Cheevera </strong>i <strong>G.G. Marqueza</strong>, <strong>Salingera </strong>i <strong>Juana Rulfa</strong>, da spomenem samo neke. I danas - želimo pokazati 14. FEKP-om - veze su snažne, granice fluidne, pisci takvi da ih se mora čitati, a naše Amerike govore o nama… I što je najvažnije: kratka priča sve će to sažeti, obogatiti, objediniti – za zagrebačku i riječku publiku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Jedno od svojstava FEKP-a, kojeg se možda odviše rijetko ističe, jest konstantno promoviranje hrvatskih pripovjedača koji na festivalu imaju status jednak onom najvećih svjetskih književnih zvijezda. Koje autore će publika imati prilike poslušati ove godine?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, to je oduvijek bila ideja – staviti našu scenu, našu kratku priču u europski i svjetski kontekst. Ove godine na FEKP-u nastupa dvadesetak domaćih autora, od onih poznatih i prevođenih, poput <strong>Daše Drndić</strong>, <strong>Zorana Ferića</strong>, <strong>Senka Karuze</strong>, <strong>Gordana Nuhanovića</strong>, <strong>Roberta Mlinarca</strong>, <strong>Miroslava Mićanovića</strong>, <strong>Nikice Petkovića</strong>, <strong>Maše Kolanović</strong>… do cijelog niza mlađih autora koji su tijekom prošle i ove godine stupili na književnu scenu: <strong>Ivana Rogar</strong>, <strong>Korana Serdarević</strong>, <strong>Tea Tulić</strong>, <strong>Jelena Zlatar</strong>, <strong>Ksenija Kušec</strong>, <strong>Enver Krivac</strong>, <strong>Marko Gregur</strong>, <strong>Sven Popović</strong>, <strong>Davor Mandić</strong>, <strong>Andrija Škare </strong>i <strong>Zrinka Pavlić </strong>napisali su odlične knjige priča.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Gledajući roster proteklih godina očito je da se baš i ne ponavljaju nastupi hrvatskih autora, što bi trebalo ukazivati na stalnu mijenu kad je riječ o ovoj formi i konstantnu pojavu novih imena. Što mislite o sadašnjoj poziciji kratke priče u hrvatskoj književnosti, odnosno o kvaliteti produkcije?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Evo, već i niz imena koja sam nabrojao neka je vrsta odgovora na tvoje pitanje: ovdje kod nas stalno nešto vrije. S tim da ni uz najbolju volju ne uspijevamo predstaviti sve, barem ne na istom izdanju. Volio bih da ovu formu ne zaborave i što prije joj se vrate i <strong>Zoran Malkoč</strong>, i <strong>Maja Hrgović</strong>, i <strong>Robert Perišić</strong>… a da <strong>Zoran Pilić </strong>napokon izađe iz samonametnute si izolacije te posvemašnje festivalske apstinencije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Bukowski je rekao kako je "najgora stvar za pisca biti u društvu drugog pisca, iako postoji još nešto gore od toga – biti u društvu više pisaca". Međutim, na FEKP-u taj citat ne zvoni kao istina. Naime, na Festivalu se ruše privatni zaštitni bedemi pisaca te se ide s čitanja na čitanje i vrlo se pažljivo slušaju priče kolega. S obzirom da radite Festival 14 godina, svjedočili ste evoluciji te jedinstvene atmosfere. Je li to nešto što je FEKP posjedovao otpočetka ili se to stvarno jedinstveno ozračje Festivala stvaralo godinama?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Imao sam tu sreću da sam sudjelovao u onim herojskim danima kada se kalio <strong>FAK</strong> (Festival A književnosti), da sam vidio kakva se kemija može stvoriti između pisaca i publike, a s druge strane, vidio sam i način na koji se FAK ugasio, premda nisam siguran da je gašenje pravi izraz da se opiše taj proces. Koliko sam mogao shvatiti <em>post festum </em>– jer u ono doba toga nisam bio svjestan – cijela ta dobra priča (a bila je dobra!) pala je na ljudima, natjecanju, zavisti, taštini… i ako sam u išta bio siguran, bilo je to da se takvo što neće dogoditi FEKP-u.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Možda dva ili tri puta u tih 14 godina osjetio sam da je netko zabrinut za broj svojih nastupa, količinu posvećene mu pažnje, redoslijed nastupa ili štogod slično – a volim razmišljati da je to zato što se na tim pozornicama i oko njih, zbog sjajne publike i zbilja krasnog tima ljudi koji stvaraju FEKP, svi pisci doista osjećaju kao zvijezde.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Festival je bez sumnje u proteklih 13 izdanja odgojio svoju publiku, a niz velikih autora koji su gostovali na Festivalu je zaista bez presedana, svakako u odnosu na budžet. Tako ove godine gostuje jedan od najboljih svjetskih esejista i veliki književni majstor Alberto Manguel, čija veličina, čini mi se, još uvijek nije na pravi način prepoznata u Hrvatskoj. Kako vam uspijeva dovoditi najveća imena svjetske književnosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Dva su načina, i na oba sam iznimno ponosan. Postoje, kao što kažeš, veliki pisci, književne zvijezde u pravom smislu te riječi koji na FEKP dolaze zato što im je kratka priča na srcu (a festivali poput ovoga su rijetki), ili jer nas je preporučio neki drugi naš gost, a budi siguran da nas (nažalost) ne preporučuju zbog honorara, luksuza i gomile knjiga koju će prodati u Hrvatskoj. Baš je nedavno kolegica Kate to lijepo sažela: mi smo kao Berlin – siromašni, ali seksi (i volimo biti Berlin!)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi način je ono po čemu smo uistinu posebni: FEKP se u svom izboru pisaca ne vodi samo time da nam uzvanici budu velika imena, nego obrćemo stvar - pokušavamo ih dovesti prije nego velika imena postanu velika. Kod nas su tako, prije velikih priznanja i hrvatskih izdanja, gostovali László Krasznahokai, <strong>Anne Enright</strong>, <strong>Ali Smith</strong>, <strong>Ingo Schulze</strong>, sjajni Iračanin <strong>Hasan Blassim </strong>koji je u međuvremenu dobio nagradu <em>The Independenta</em>, za kojega će se još itekako čuti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Poznati citat o Velvet Undergroundu "da je na njihovim koncertima bilo jedva 50 ljudi, no da se njihova važnost ogleda u činjenici da su svi nakon povratka s koncerta osnovali svoj bend" izlizana je poput kakve floskule nogometnih komentatora, no FEKP je u više navrata imao upravo takve kultne nastupe koji su publici svakako promijenili pogled na mogućnost kratke priče, a mnoge i potaknuli na pisanje. Mislite li da čitanja pred publikom u današnje vrijeme mogu imati snagu i utjecaj koji se inače veže uz muziku?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ja sam taj isti citat čuo za <strong>Sex Pistolse</strong>, očito da nas ima još. Nastup Krasznahorkaija i meni je bio jedan od onih trenutaka koji te promijene, kad ti književnost pokaže svu svoju snagu – ako je ono uopće bila književnost. Ja sam to doživio kao ritual, stvaranje svijeta: onaj Lászlóv šamanski glas i onaj tekst koji u mraku crta konja (<strong>Sever </strong>bi rekao: <em>tu pustu Mađarsku bez jahača</em>), a prije toga priču od osam stranica i samo jedne rečenice, o tijelu i misli... To je bila neka opaka magija, i zbilja te mogla natjerati da propišeš.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ali meni su i neki drugi i drugačiji nastupi imali tu moć: <strong>Keretove </strong>priče i priča Anne Enright, nastupi <strong>Tiziana Scarpe</strong>, <strong>Denisa Johnsona</strong> – Carverovog frenda i autora meni super-važnog <strong><em>Isusovog sina</em></strong>… Pa nastup <strong>Adama Bodora</strong>, još jednog kultnog Mađara… da, bilo je tu muzike, i hitova, na <em>soundtrack </em>naših 14 godina dalo bi se pošteno zaljuljati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Izaziva li frustraciju što ste usprkos fantastičnoj reputaciji i već vrlo značajnoj tradiciji konstantno u poziciji nekakvog rostruma što mora jurišati na zapravo već odavno osvojene položaje? Ili je činjenica da ste uvijek ledolomci u vječnom ledu nerazumijevanja i nedostatka financijske potpore jedan od razloga zašto FEKP do sada nije nimalo izgubio na svježini?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ta muka s novcem i neizvjesnošću stara je boljka, zapravo slaba točka cijeloga sustava, kojoj se vi (mi, organizatori manifestacija) onda morate prilagođavati, čak i nehotice razmišljati u okvirima 'onoga što je dostupno' umjesto 'onoga što želimo', samo da bi sve išlo dalje. U šahu se to, ako se ne varam, zove iznudica, a te vas iznudice, već nakon par poteza, vode u nimalo ugodnu poziciju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S obzirom na ono što radimo i kako to radimo, mi nismo u ugodnoj, možda čak ni dobroj poziciji. Ali što znači reći da bi realni troškovi ovakvog festivala, u Austriji ili Italiji, bili barem pet puta viši, ili da svake godine planiramo Festival ne znajući do zadnjega časa hoćemo li ga moći održati. Tu smo gdje smo. Ono na čemu skidam kapu cijeloj ekipi FEKP-a sposobnost je da traje i radi s ljubavlju, da čak i u iznudici stvaramo nešto što je zdravo, kreativno i živo.<br /> <br /> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: Roman S.B. s ostatkom organizacijske ekipe</div> Thu, 21 May 2015 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/opaka-magija-kratke-price http://www.booksa.hr/kolumne/opaka-magija-kratke-price Od politike stvoriti poeziju <p> U pjesmi 'Filigranski pločnici' susreću se dva odmetnika i pjesnika: Branimir Štulić i pisac 'Grobnice za Borisa Davidoviča' Danilo Kiš.</p> <div> Mnogi glazbenici pokušavaju istovremeno biti i pjesnici. Nema u tome baš ništa neobično, poezija i glazba su jako blizu, gotovo sestre, nema baš previše razlike u tome stvara li se muzika riječima ili notama. Zato nije čudno da oni koji gaje sklonost prema jednome često pokušavaju i drugo, ali rezultati nisu uvijek baš reprezentativni. Izvrstan glazbenik može biti tragično loš pjesnik. Vrijedi i obrnuto, dakako. Nema pravila.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nekima ipak uspije pa postignu rezultat na oba polja, pođe im za rukom da riječi koje pišu za svoju glazbu nisu tek puka pratnja, popunjavanje prostora ili dosjetke koje zgodno zvuče, da stihovi koje su napisali funkcioniraju i na papiru, da se u njima otkrivaju novi svjetovi; uspije im, da skratim, biti pjesnicima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan od najvećih glazbenika, kako se to popularno kaže, 's ovih prostora' neprijeporno je <strong>Johnny Štulić</strong>. Ili <strong>Branimir </strong>Štulić, čak više volim Branimir. Nije važno što mislite o njemu, ako mislite išta. Možete ga voljeti, možete ga mrziti, a možete i prema njemu biti sasvim ravnodušni, kao prema kiši koja je jučer pala na Madagaskaru, ali njegov utjecaj, veličina i trag koji je ostavio nepobitne su činjenice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz to što je bio sjajan glazbenik, naš Branimir uopće nije bio loš pjesnik, a njegova se poezija podmuklo uvukla u sve pore društva, odredila je u jednakoj mjeri šljakere i sveučilišne profesore i ona je možda jedina stvar oko koje se oni mogu razumjeti. Zavukla se i na najneočekivanija mjesta pa sada raste i širi se kao korov, svijetli i prenosi ideju, iskače iza uglova i dočekuje vas nepripremljene.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Evo bizarnog istinitog događaja koji će bolje opisati o čemu je tu točno riječ. Danas sam bio u knjižnici i baš se za vrijeme mog posjeta tamo odvijalo neko predavanje o Hare Krišni. Reinkarnacija, ponovni život, svijest o trenutku, takve stvari. Momak obrijane glave u narančastoj halji i s onom bijelom crtom povučenom od korijena nosa prema dolje govorio je grupici okupljenih. Nije loš govornik, red je priznati, mada mene ta tematika uopće ne zanima. Slušao sam ga jednim uhom, tražio sam knjige po koje sam došao, pravio sam se da se ništa ne događa, trudio sam ga se ignorirati, ali nisam mogao spriječiti da ipak čujem. I onda, niotkuda i bez najave, da bi potkrijepio neku svoju tezu o reinkarnaciji on kaže – "To vam je kao u onom stihu od <strong>Azre</strong> – <em>Strah od smrti / Loše sjećanje</em>"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Katalog Azre zaista je nevjerojatno bogat i vrijedan proučavanja, a meni je danas posebno zanimljiva eponimna pjesma <strong><em>Filigranski pločnici</em></strong> s istoimenog, krasnog, uzornog dvostrukog albuma o kojemu je već toliko izgovoreno i napisano da za mojim dodatnim doprinosom nema prijeke potrebe.&nbsp;</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/jFbk4Xs6vGo" width="370"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> Pjesma se sakrila i gotovo skutrila na samom kraju druge ploče, ali to njezinu snagu možda još i povećava. U isto vrijeme stavlja točku na album, ali jasno je da to nije kraj, očito je da će se pretvoriti u nešto drugo, da će ponovno živjeti, da će se, jebiga, reinkarnirati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Ja sam kralj</em></div> <div> <em>Sudbina je metresa</em></div> <div> <em>Sa zastakljenim očima</em></div> <div> <em>Upravo prelazi ulicu.</em></div> <div> <em>Ponekad je osjetim</em></div> <div> <em>Na vrhovima prstiju</em></div> <div> <em>Grobnica za Borisa</em></div> <div> <em>Čovječe</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova je pjesma iznimno rijetka prilika u kojoj se Štulić, inače vrlo načitan, referira na nekog pisca. Izbor, razumije se, nije slučajan. Riječ je tu o Danilu Kišu i njegovoj genijalnoj <strong><em>Grobnici za Borisa Davidoviča</em></strong>. Kiš je bio srpski pisac, po nekima (recimo <a href="http://booksa.hr/kolumne/kis-i-mit" target="_blank">po britanskom povjesničaru <strong>Marku Thompsonu</strong></a>) i posljednji jugoslavenski pisac, a famozna <em>Grobnica </em>sastoji se od sedam povezanih priča, i to, prvi put kod ovog autora, s jasno vidljivom političkom svrhom: ideja je bila prikazati sovjetski totalitarizam kao monstruozan, izopačen i jednostavno zao.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, da ne biste pomislili da je riječ o nekom bijednom političkom pamfletu, to je zaista izvanredna knjiga, pravo literarno remek djelo u kojem je Kiš u kotao ubacio mnogo toga, od Borgesovih utjecaja do gotovo dokumentarnih svjedočenja ljudi koji su preživjeli sibirske logore. pa je od svega toga, kako je samo on znao, napravio savršeno, besprijekorno jelo; ispisao knjigu koja je uvijek jednako aktualna.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uostalom, ako ne vjerujete meni, možda ćete povjerovati <strong>Kunderi </strong>koji je za Kiša izjavio: "Među piscima moje generacije koji su živjeli u Parizu tokom osamdesetih, bio je možda najveći. Najveći i najnevidljiviji. Kiš je bio jedini koji je znao pretvoriti ovu dramu u veliku poeziju; opsjednut politikom, nije nikad žrtvovao općim mjestima politike nijednu rečenicu svojih romana."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drama koju spominje Kundera je progon Židova budući da je Kišev otac, kao i veliki dio njegove rodbine, 1944. odveden u Auschwitz koji nije preživio. No, nije holokaust jedino što ga je mučilo, o čemu je mnogo razmišljao i pisao. Kopao je čitavo vrijeme po nepreglednoj gomili živih i vrućih političkih tema, ali, kao što smo već čuli, ma koliko su ga opsjedale i opterećivale, nije im dopuštao da ugroze njegovu umjetnost. Utkane su u nju, to je istina, ali je ne preplavljuju i ne smetaju joj. To je još jedna poveznica sa Štulićem koji je svojoj glazbi pristupao slično, politika je bila važna, ali je glazba bila važnija, uvijek najvažnija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Kiša se zaklinje veliki broj pisaca, književnih sladokusaca i šmekera, a meni se čini da je i Štulićevo odavanje počasti bilo sasvim iskreno i proživljeno, a ne rezultat nekakvog trenda ili mode. Kiš je bio pjesnik iako je pisao prozu i vjerujem da je naš Branimir to prepoznao, možda zato što je i on sam pjesnik iako je prije svega glazbenik.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ključni stih pjesme je legendarno i često citirano "Ako želiš da mijenjaš ljude / Ne odmeći se", a meni je to posebno intrigantno, pa čak i dirljivo jer su se i Kiš i Štulić odmetnuli, u punom i doslovnom smislu te riječi: jedan je otišao u Francusku gdje je i završio ovozemaljski život, a drugi srećom još uvijek igra nogomet po nizozemskim ledinama. Unatoč tome što su se odmetnuli, i jedan i drugi itekako mijenjanju ljude. To vjerojatno znači da i pjesnici mogu pogriješiti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Andrija Škare<br /> foto: <em>Filigranski pločnici</em> (Jugoton, Zagreb, 1982.)</div> Thu, 21 May 2015 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/od-politike-stvoriti-poeziju http://www.booksa.hr/kolumne/od-politike-stvoriti-poeziju Tko je slikao nevidljivog čovjeka? <p> Proglašeni su pobjednici beogradskog foto-natječaja inspiriranog SF romanima. Pogledajte fotografije!</p> <div> U povodu beogradskog festivala fantastične književnosti <strong>Art-Anima</strong>, i ove godine održan je konkurs <em>Fantastična književnost okom foto-kamere</em>. Organizatori konkursa bili su Art-Anima.com, Udruženje građana Punkt.rs, ReFoto magazin, te izdavačke kuće Čarobna knjiga i Plato.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na konkurs je pristiglo 50 autorskih radova od 26 učesnika, a žiri je proglasio tri najbolja rada.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvu nagradu za fotografiju inspiriranu romanom <strong><em>Nevidljivi čovek </em>H.G. Wellsa&nbsp;</strong>osvojila je <strong>Milana Videnov&nbsp;</strong>(foto ispod naslova vijesti).<br /> <br /> Druga nagrada pripala je <strong>Mariji Tubić Božić </strong>za fotografiju inspiriranu romanom <strong><em>Solaris</em></strong> <strong>Stanislava Lema</strong>:&nbsp;<br /> <br /> <img src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Marija Tubic Bozic - Solaris - Stanislav Lem_zpsjjnkpxtp.jpg" style="height: 247px; width: 370px;" /><br /> <br /> <br /> Treća nagrada pripala je <strong>Edvardu Molnaru </strong>čije je djelo inspirirano knjigom <strong><em>Alisa u zemlji čuda </em>Lewisa Carrolla</strong>:<br /> <br /> <img src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Edvard Molnar - Alisa u zemlji cuda - Luis Kerol_zps1uodzkr5.jpg" style="height: 247px; width: 370px;" /></div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tokom festivala Art-Anima, koji se održava od 2. do 4. lipnja u beogradskoj knjižari Plato (Knez Mihailova 48, Beograd), održat će se i izložba deset najuspešnijih radova.<br /> <br /> izvor i foto: Art-Anima</div> Thu, 21 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tko-je-slikao-nevidljivog-covjeka http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tko-je-slikao-nevidljivog-covjeka Junakinje u proturječnom položaju <p> Na Zagreb Book Festivalu održana je tribina na temu 'Marija Jurić Zagorka&nbsp;– vrednovanje žena u kriminalističkom žanru'.</p> <div> <strong>Marija Jurić Zagorka </strong>otvorila je 19.5. prvu od četiri tribine na debitantskom <a href="http://zgbookfest.hr" target="_blank"><strong><em>Zagreb Book Festivalu</em></strong></a>. Tribina posvećena književnicama i protagonistkinjama kriminalističkog žanra, uz gošće <strong>Mašu Grdešić</strong>, <strong>Maju Hrgović </strong>i <strong>Mimu Simić </strong>te moderatora <strong>Kristijana Vujičića</strong>, vratila nas je u vrijeme početaka ženskih borbi za jednaka prava i ponovno oživjela opus ove hrabre i nadarene književnice i prve hrvatske novinarke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gošća Maša Grdešić docentica je na Odsjeku za komparativnu književnost FFZG-a te je članica Programskog odbora znanstvenog skupa <em>Zagorka – život, djelo, naslijeđe</em>. Jučer je predstavila život i rad književnice bazirajući se na književni aspekt njene karijere.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zagorka je u relativno kratkom vremenu postala izuzetno čitana autorica koja je u popularnu književnost uspjela ubaciti društvene probleme. U njezinim romanima, kaže Maša, često se nalazi politički aspekt te je rodna problematika jako zanimljiva. Bitno je spomenuti da je autorica prvog hrvatskog krimića - <strong><em>Kneginja iz Petrinjske ulice</em></strong>.<br /> <br /> Kod kriminalističkog žanra jedno od bitnih obilježja je autoreferencijalnost – što znači da se u krimiću referira na neki drugi krimić ili općenito na taj žanr, što je prisutno u navedenom romanu, objašnjava Maša. Još jedan primjer te pojave je zbirka priča <strong><em>Pustolovine Glorije Scott </em></strong>gošće <strong>Mime Simić</strong>. Mima je autorica ponešto drugačijeg žanra &nbsp;- u svojim tinejdžerskim danima pisala je ciklus priča o Gloriji Scott, parodirajući kriminalistički žanr, kako kaže, do apsurda. Gloria Scott ženska je karikatura Sherlocka Holmesa čije pothvate bilježi ženski Watson, Mary Lambert.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mima je serijal pisala za vrijeme rata kao razonodu za sebe i druge, a zašto je odabrala takvu tematiku objašnjava čitateljskim refleksom, zbog literature koju je tada konzumirala. Razlog njenog procvjetalog stvaralaštva, kako kaže, može biti i činjenica da se rodila niti mjesec dana kasnije nakon što je <strong>Agatha Christie </strong>umrla.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Maja Hrgović, s druge strane, dijeli profesionalnu sudbinu sa Zagorkom. Ona je također književnica i novinarka (autorica knjige <strong><em>Žena, majka, glupača </em></strong>i dobitnica nagrade za novinarsku izvrsnost), stoga može govoriti o teškoj borbi žena za jednako prihvaćanje. Na pitanje koje su razlike u položaju žena na uglednim položajima prije sto godina i danas, rekla je da, iako su se stvari puno promijenile, paralela postoji.<br /> <br /> Međutim, iako se broj žena u pojedinim poslovima povećao, to nije nužno dobra stvar: "Sto godina kasnije, došle smo mi, žene koje zapravo barem brojčano dominiraju u novinarstvu, što zapravo nije tako egzotično, zato što onim zanimanjima u kojima žene počnu brojčano dominirati automatski opada socijalni prestiž i financijska moć."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uočava li pozitivan pomak u prikazu žena, kao što je nadilaženje seksizma? U knjizi <em>Žena, majka, glupača</em>, Maja se bavi položajem žena u suvremenom hrvatskom društvu i sveprisutnim kategoriziranjima žena. Rekla je kako su žene u filmu i knjigama, pa tako i u krimićima, svrstane u kategorije i zbog toga nije bilo prilike za ženske protagoniste u prošlosti, te nadodala kako je svaki otklon od toga dobrodošao.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S tim možemo usporediti kako Zagorka prikazuje svoje protagonistkinje. Radi se o ženama koje, objašnjava Maša, imaju proturječan položaj. Istovremeno su snažne i sposobne dok moraju koristiti tradicionalno ženske alate da bi postigle što žele. Prisutna je dvostrukost povijesne i ljubavne tematike zato što je Zagorka nastojala emancipirati svoje ženske likove, no nije ih uspjela staviti u povijesnu pozadinu, jer žena na značajnoj povijesnoj sceni – nije bilo. Iz tog razloga u povijest prepleće ljubavnu priču koja pomaže ženama da barem fiktivno budu bitan dio društva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jučerašnji okrugli stol bavio se vrlo aktualnom temom kojoj svakako treba posvetiti vrijeme. Marija Jurić Zagorka utabala je put prema ravnopravnom položaju žena, što je prisutnima jasno objasnila Maša Grdešić zagrebavši ispod korica njezinih romana, a taj put slijede Mima i Maja aktivnim suprostavljanjem normama koje i dalje vladaju u Hrvatskoj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umjesto da žene prihvate položaj koji im je nametnut, na tribini je poslana vrlo pozitivna poruka o ženskoj emancipaciji. Koliko je ta poruka potrebna društvu, svjedoči činjenica da nije bilo nijednog muškarca u publici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Valentina Botica<br /> foto: <a href="https://www.facebook.com/ZagrebBookFestival?fref=ts" target="_blank">Facebook</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.</em><br /> &nbsp;</div> Thu, 21 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/junakinje-u-proturjecnom-polozaju http://www.booksa.hr/kolumne/junakinje-u-proturjecnom-polozaju Man Booker za Krasznahorkaija <p> Mađarski pisac i Booksin dragi gost dobio je prestižnu britansku nagradu za životno djelo.</p> <p> Dobitnik nagrade za životno djelo <strong>The&nbsp;Man Booker International Prize</strong> je mađarski pisac <a href="http://booksa.hr/dossier/lszl-krasznahorkai" target="_blank"><strong>László Krasznahorkai</strong></a>.<br /> <br /> Man Booker je nagrada koja se dodjeljuje svake dvije godine. U konkurenciju ulaze svi književnici čije je djelo dostupno na engleskom jeziku. Prijašnji dobitnici nagrade su&nbsp;<strong>Ismail Kadaré</strong>, <strong>Chinua Achebe</strong>, <strong>Alice Munro</strong>, <strong>Philip Roth </strong>i <strong>Lydia Davis</strong>.<br /> <br /> Velikim piscima pridružio se i Krasznahorkai. Rođen 1954., pripada jakom valu suvremene mađarske umjetnosti. Van književnosti poznat je po suradnji s redateljem <strong>Belom Tarrom</strong>,<strong>&nbsp;</strong>a među pratiteljima književnosti po svojim nekonvencionalnim djelima i beskrajno dugoj, hipnotičkoj rečenici.&nbsp;Krasznahorkai je u listopadu 2014.&nbsp;gostovao u Zagrebu u organizaciji izdavača <strong>OceanMore </strong>i <strong>Multimedijalnog Instituta</strong>, te <strong>Bookse </strong>i portala <strong>Kulturpunkt</strong>. S prevoditeljicom <strong>Viktorijom Šantić </strong>u ZKM-u i Booksi predstavio je hrvatske prijevode svojih djela.&nbsp;<br /> <br /> Predsjednica Bookerovog žirija <strong>Marina Warner </strong>izjavila je:<br /> <br /> "Krasznahorkai je vizionarski pisac iznimne snage i raspona koji zahvaća teksturu trenutne egzistencije kroz strašne, čudne, užasno duhovite i često nepodnošljivo prekrasne prizore. Autoru, koji piše na mađarskom jeziku, fantastično su pomogli prevoditelji <strong>George Szirtes </strong>i <strong>Ottilie Mulzet </strong>koji su preveli djela na engleski."<br /> <br /> Krasznahorkai će, osim vječne slave, dobiti i novčanu nagradu u iznosu od 60.000 funti. Prevoditelji će dobiti svaki po 7.500 funti.&nbsp;<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.themanbookerprize.com/news/winner-2015-man-booker-international-prize" target="_blank">The Man Booker Prizes</a><br /> foto: Krasznahorkai u Booksi (uz moderatoricu M. Buljević i prevoditeljicu V. Šantić)</p> Wed, 20 May 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/man-booker-za-krasznahorkaija http://www.booksa.hr/vijesti/sve/man-booker-za-krasznahorkaija Nagrada 'Edo Budiša' <p> U konkurenciji nagrade za mlade kratkopričaše nalazi se devet zbirki.&nbsp;</p> <div> Godišnja književna nagrada Istarske županije <strong><em>Edo Budiša</em></strong> dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika <strong>Eda Budišu </strong>(1958-1984.), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjedačkim formama.<br /> <br /> Nagrada se dodjeljuje jednom godišnje autoru/autorici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u 2014. godini objavljena zbirka kratkih priča na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). Prijašnji dobitnici su <strong>Srđan Srdić</strong>, <strong>Marko Pogačar </strong>i <strong>Bojan Krivokapić</strong>.<br /> &nbsp;</div> <div> Ove je godine na natječaj pristiglo čak devet zbirki kratkih priča, što je najveći broj do sada. O nagradi odlučuje žiri u sastavu: <strong>Vanesa Begić</strong>, <strong>Neven Ušumović</strong>, <strong>Boris Koroman</strong> i <strong>Ivan Sršen.</strong>&nbsp;U konkurenciji su:<br /> &nbsp;</div> <div> <a href="http://srpski.anglozine.com/tvitervju-dragan-babic-o-pisanju-citanju-u-140-karaktera/" target="_blank"><strong><em>Tviter priče</em></strong></a> (<strong>Dragan Babić</strong>, 1987.)<br /> <br /> <strong><em><a href="http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/knjiga_danas/sam_svoj_majstor.54.html?news_id=286485" target="_blank">Sam svoj jatak</a> </em></strong>(<strong>Branko Ćurčić</strong>, 1980.)<br /> <br /> <strong><em><a href="http://booksa.hr/kolumne/divan-dan-za-iluziju" target="_blank">Divan dan za Drinkopoly </a></em></strong>(<strong>Marko Gregur</strong>, 1982.)<br /> <br /> <a href="http://cekape.com/vesna-lemaic-popularne-price/" target="_blank"><strong><em>Popularne priče </em></strong></a>(<strong>Vesna Lemaić</strong>, 1981.)<br /> <br /> <strong><em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nebo-u-kaljuzi" target="_blank">Nebo u kaljuži </a></em></strong>(<strong>Sven Popović</strong>, 1989.)<br /> <br /> <a href="http://booksa.hr/kolumne/otpor-pritajenom-nasilju" target="_blank"><strong><em>100% pamuk&nbsp;</em></strong></a>(<strong>Ivana Simić Bodrožić</strong>, 1982.)<br /> <br /> <a href="http://cekape.com/proizvod/andrija/" target="_blank"><strong><em>Život svijeta koji će doći</em></strong></a> (<strong>Andrija Škare</strong>, 1981.)<br /> <br /> <strong><em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/100-drustveni-uzgoj" target="_blank">100% društveni uzgoj </a></em></strong>(<strong>Iva Tkalec</strong>, 1984.)<br /> <br /> <a href="http://cekape.com/proizvod/jelena-zlatar-odjavna-karta/" target="_blank"><strong><em>Odjavna karta </em></strong></a>(<strong>Jelena Zlatar</strong>, 1982.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbog natprosječne književne kvalitete većine pristiglih zbirki, žiri se odlučio glasovati u dva kruga. Početkom lipnja saznat ćemo koje knjige ulaze u finale ovog sve respektabilnijeg natječaja.<br /> <br /> info i foto: Kuća za pisce</div> Wed, 20 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nagrada-edo-budisa http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nagrada-edo-budisa Putešestvije nesretnog atentatora <p> 'Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa' urnebesno je duhovita priča u kojoj Soares vješto isprepliće povijesne likove s najluđom zamislivom fikcijom.</p> <div> Jô Soares: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/covjek-koji-je-ubio-getlija-vargasa" target="_blank"><em>Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa</em></a> (Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.; S portugalskog prevela <strong>Nina Lanović</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prije nego što je <strong>Naklada Ljevak </strong>objavila ovaj roman izvorno iz 1998., <strong>Jô Soares </strong>(1938.- ) nije kod nas u Hrvatskoj spadao u red poznatijih inozemnih autora. Riječ je o brazilskom piscu, komičaru, televizijskom voditelju, pa još i glazbeniku, slikaru i kazališnom producentu. Školovao se u Švicarskoj i Sjedinjenim Državama nakon čega se vraća u domovinu gdje počinje pisati za kazalište i televiziju. Od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća radio je u nekoliko TV emisija, a od 2000. sve do danas domaćin je kasnonoćnog talk-showa <em>Programa do Jô</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U spisateljskim vodama uspješno pliva od sredine devedesetih. Debitirao je romanom <strong><em>O Xangô de Baker Street </em></strong>(1995.), a uslijedili su <em>Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa </em>(1998.), te <strong><em>Assassinatos na Academia Brasileira de Letras </em></strong>(2005.) i <strong><em>As Esganadas</em></strong> (2011.).</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa</em>, danas već roman kultnog statusa, Soaresa u prvom redu razotkriva kao autora sklonog crnom, pomalo bizarnom humoru što nas je, ovakve kakvi jesmo, odmah pridobilo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Komedija je, netko pametno reče, smrtno ozbiljan posao. Bilo da je riječ o stand-up nastupima, filmu, televiziji ili književnosti, komedija nije za svakoga. Ili je uspjela ili je promašena. Promašena komedija izaziva osjećaj nelagode kod čitatelja (gledatelja, slušatelja), baš kao da vam je autor rođeni brat ili žena, pa vam taj isforsirani humor još teže pada na želudac.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge pak strane – kad je stvar uspjela, preporučit će te je svima, objaviti status na Facebooku, prepričavati sadržaj i sve to opet kao da ste s autorom u vrlo bliskoj rodbinskoj vezi. Zašto se tako ponašamo kad je riječ o humoru, znanost još nije otkrila, ali da ima veze s psihom – to je sigurno. Svjesno ili nesvjesno svi mi osjećamo da nas humor održava na površini, pa ga valjda zato i doživljavamo osobno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Soaresov <em>Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa </em>iznimno je pametna, duhovita i pomaknuta, da ne kažemo – 'opičena' knjiga. Dimitri B. Korozec, od majke brazilske cirkuske artistice i oca bosanskog Srbina, linoresca i gorljivog anarhista, rođen je 1897. u Banja Luci. Obitelj 1912. seli u Sarajevo gdje se mladi Dimitri s oduševljenjem pridružuje tajnom terorističkom udruženju <em>Crna ruka</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad smo već kod ruku, spomenimo i to da se naš junak rodio s po šest prstiju na svakoj ruci zbog čega bijaše nespretan i stvari su mu često ispadale iz ruku. No kad mu nisu ispadale, znao je biti i vrlo spretan, naročito s oružjem.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 28. lipnja 1914. jedan je od onih datuma koje ne pamtimo samo na ovim prostorima, taj dan ostat će zapisan u povijesnim librima kao dan kad je atentatom na <strong>Franju Ferdinanda </strong>i ženu mu <strong>Sofiju</strong>, u Sarajevu, započeo Prvi svjetski rat. Također svi znamo i ime atentatora – bio je to <strong>Gavrilo Princip</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono, međutim, što ne znamo, ali zato zna Soares, jest to da je Gavrilo bio tri godine stariji kolega našeg Dimitrija. I jedan i drugi našli su se tog dana na sarajevskim ulicama po istom poslu. I da je bilo samo malo više sreće i manje baksuzluka, u povijesnim školskim udžbenicima pisalo bi lijepo da je Franju i Sofiju ubio Dimitri B. Korozec, a ne Gavrilo Princip.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U odlučujućem trenutku naš junak je od prevelikog uzbuđenja u okvir za zaštitu okidača umjesto jednog gurnuo oba svoja kažiprsta i, avaj, prsti ostadoše tako zaglavljeni, a mrski Franjo i žena mu Sofija odoše na nišan drugom atentatoru. Ne vjerujući svojim očima kakva ga nesreća snađe, mladi Dimitri bježi za Beograd. Tako je započelo jedno od najnevjerojatnijih putovanja u povijesti dvadesetog stoljeća.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sudbina će se pobrinuti da se na Dimitrijevom putu nađu brojne svjetski poznate ličnosti. <strong>Mata Hari </strong>i <strong>Al Capone </strong>samo su dvoje od mnogih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa </em>urnebesno je duhovita priča u kojoj Soares vješto isprepliće povijesne događaje i likove s najluđom fikcijom koju možete zamisliti. Pripovjedni ton najčešće je smrtno ozbiljan, podastrte su tu i mnoge povijesne fotografije i dokumenti, što cijelu ovu paralelnu terorističku povijest dvadesetog stoljeća čini još luđom i duhovitijom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije ovo knjiga napisana u jednom dahu, bilo je tu posla i posla, ali ono što je sigurno – Soares je uživao u svakom trenutku. Prateći putešestvije našeg Dimitrija koji će, poput Zeliga <strong>Woodyja Allena</strong>, iskrsnuti na, ako ne baš na svim, a ono barem na mnoštvu događaja koji su obilježili burno prošlo stoljeće, uživat ćete i zabaviti se baš kao što je Jô Soares uživao stvarajući <em>Čovjeka koji je ubio Getúlija Vargasa</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad već nemamo koji viška, onda tek dva palca gore!&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> F.B.<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/kapkap/14502433886/" target="_blank">Paul Stein</a></div> Wed, 20 May 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/putesestvije-nesretnog-atentatora http://www.booksa.hr/kolumne/putesestvije-nesretnog-atentatora