BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ O vrućini <p> 'Ponovo se potvrđuje da se pakao ne može zamrznuti, odnosno, da je led češće privid nego što je to vatra.'</p> <div> Nema šta, trebalo bi da pišem o vrućini. Svako ko vodi dnevnik morao je ovih dana bar jednom da pomene užasne vrućine, bez obzira na to da li je u pitanju dnevnik spisatelja, računovođe ili apotekara.<br /> <br /> U međuvremenu, frizeri su očajni. Naime, u vazduhu koji je čas ispunjen vlagom a čas je sasvim bez nje, frizure na glavama njihovih mušterija se raspadaju, gube na volumenu ili se jednostavno okreću naopačke. Teško je biti frizer ovih dana, premda nije lako ni grobarima, vozačima gradskog prevoza i đubretarima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, trebalo bi da pišem o vrućini, možda o flimu <strong><em>U vrelini noći</em></strong> ili o pozorišnom komadu <strong>Tennesseeja Williamsa</strong>&nbsp;<strong><em>Mačka na usijanom limenom krovu</em></strong> ili da poslušam 'vrele obrade bluza' u izvođenju grupe <strong>Canned Heat</strong>?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne, ništa od svega toga neće se pojaviti na ovim stranicama! Vrućina je ipak jača i ne dozvoljava mi da se usredsredim ni na jednu od tih tema. Taman kada smislim neku rečenicu, ona počne da treperi pred mojim očima kao jara iznad asfalta i umesto celih rečenica meni ostaju samo krhotine, verbalne naprsline i rastući rub tišine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Počinjem sa novom taktikom. Mislim samo na Deda Mraza. Zamišljam njegovo prebivalište na Severnom polu, onaj veliki hangar koji se tokom godina puni igračkama. Nekada su one uglavnom bile rukotvorine vrednih patuljaka, ali sada su to sve češće elektronske igrice i aplikacije za mobilne telefone. Novi naraštaji dece ne obraćaju više pažnju na igračke od drveta, slikovnice od debelog kartona i plastične kocke za slaganje.<br /> <br /> Osećam kako me iznutra puni vrelina gneva zbog 'izgubljenih generacija' koje će svet videti kao niz elektronskih programa a ne kao zbir knjiga na policama biblioteke. Prestajem da mislim na Deda Mraza – zaludan je to trud. Umesto toga, razmišljam o savetu jedne prijateljice koja mi preporučuje da gledam ruske filmove koji se odigravaju u Sibiru.<br /> <br /> Sibir! Od same pomisli na tu reč ledi mi se krv u žilama. Imam osećaj da ću se i sam prevoriti u jednu od miliona jadnih duša koje i dalje teturaju tim prostranstvima. Umesto snega i leda, osećam vrelinu njihovog gneva. Izgleda da je svaka moja potraga za zahlađenjem unapred osuđena na neuspeh, kao da u osnovi svakog leda prebiva neka privremeno ugasla vatra koja samo čeka priliku da se ponovo razbukta?<br /> <br /> Drugim rečima, ponovo se potvrđuje da se pakao ne može zamrznuti, odnosno, da je led češće privid nego što je to vatra. Ili tako možda samo meni izgleda dok 'u znoju lica svog' ispisujem ovaj tekst?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I eto, pokušavajući da pobegnem od vrućine, 'sve bežeći od početka', stigao sam do samog kraja. I jesam li nešto naučio? Jesam.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao prvo, u ovoj vrućini ne predstavlja nikakvu utehu ako vam stigne poruka od prijatelja koji živi u Dubaiu i teši vas tamošnjom temperaturom od 45 stepeni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao drugo, kada pišete u ovakvim vremenskim uslovima, počnite tako što ćete pripremiti šolju toplog čaja a ne čašu ledenog čaja ili hladne limunade. Toplota se toplotom pobeđuje; led je, kao što malopre rekoh, uglavnom privid.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao treće, verujte mi na reč, ne treba verovati nikome ko vam stalno govori da treba da verujete u njega.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A pakao se, ionako, neće nikada zalediti. Vatra je ipak jača.<br /> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/jurvetson/5292362054" target="_blank">Steve Jurvetson</a></div> Tue, 28 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/o-vrucini http://www.booksa.hr/kolumne/o-vrucini Kuran iz prve ruke? <p> Najstariji fragmenti Kurana pronađeni su u Birminghamu.</p> <div> Fragmenti <strong><em>Kurana</em></strong>, stari najmanje 1370 godina, pronađeni su na Sveučilištu u Birminghamu. Starost rukopisa procijenjena je radiokarbonskim datiranjem. Testovi su pokazali da su fragmenti napisani na kozjoj ili ovčjoj koži, i da spadaju među najstarije postojeće tekstove <em>Kurana</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rukopis je neprimijećen stajao na polici fakultetske knjižnice skoro 100 godina. Riječima profesora <strong>Davida Thomasa</strong> iz Birminghama, "osoba koja je napisala rukopis možda je poznavala proroka <strong>Muhameda</strong>. Vjerojatno ga je vidjela ili čula kako propovijeda."<br /> <br /> Je li riječ o svjedočanstvu Muhamedovih riječi iz prve ruke? I kako je taj rukopis 'zalutao' sve do engleskog gradića? Mnoga pitanja ostaju otvorena.<br /> <br /> info: <a href="http://www.e-novine.com/kultura/kultura-vesti/123558-Najstariji-fragmenti-Kurana-pronaeni-Birmingemu.html" target="_blank">E-novine</a><br /> foto: <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Quran-Page-0015.jpg" target="_blank">Wikimedia</a></div> Mon, 27 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kuran-iz-prve-ruke http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kuran-iz-prve-ruke Štetnost knjige na plaži <p> U velikom srpanjskom istraživanju razotkrivamo koje sve opasnosti vrebaju od knjige na plaži!</p> <p> U teškim vremenima ne ide se na godišnji. <strong>Mika</strong> je to godinama govorila, ali zov mora uvijek bi nekako nadjačao glas razuma. <strong>Vanja</strong> je bila i ostala najveća pobornica stavljanja ključa u bravu i kolektivnog odlaska na ljetne ferije. Ove godine <strong>Luka</strong> je iskoristio svoje nadstojničke ovlasti, te izdao <em>befel</em> da će kombinat raditi, pa makar sjekire padale s neba. Onda je došla ta afrička fronta.</p> <p> Proći će, govorio je Luka, ne može do vijeka trajati. Dani su prolazili, ali vrućine nisu slabile. Dapače! Bivalo je sve gore i gore. U srijedu, 15. srpnja, Nadstojnik je okupio ljudstvo i rekao: "No dobro, ovo je katastrofa kakvu ne pamte ni najstariji žitelji Zagreba, idemo na kolektivni godišnji i to od 20. do 27. srpnja."</p> <p> "Pfh…", frknula je Vanja, "pa toliko mi samo treba da se spakiram i dođem nadomak Karlovca."</p> <p> Drugi su srčano stali na njenu stranu tražeći da se ljetna <em>kolektivka</em> produži do 21. rujna.</p> <p> "Može", rekao je Luka, "ali preko mene mrtva."</p> <p> Našli smo se negdje na pola puta – kombinat će ostati zakračunat do 18. kolovoza. Nitko nije bio baš sretan, ali bože moj, to je cijena demokracije. Da nam ipak malo zagorča život prije odlaska na <em>moreno</em>, Luka je izdao službeni nalog da se napravi temeljito istraživanje na temu – <em>Štetnost knjige na plaži</em>.</p> <p> Prionuli smo poslu i evo rezultata našeg velikog ljetnog istraživanja:</p> <p align="center"> ***</p> <p> Nebrojeno puta isticali smo prednosti i mane čitanja. Ovaj put skoncentrirali smo se na ružan običaj čitanja knjiga na plaži. U davna vremena turistička ponuda na Jadranu bijaše vrlo siromašna. Osim mora i uglavnom šljunčanih plaža nismo imali puno toga za ponuditi. Danas je ipak puno bolje. Šljunak je samljeven u pijesak, pa sad imamo svu silu pješčanih plaža, more je još uvijek tu – prije sezone doda se malo modre galice da se pojača plavetnilo. Jer, eto, turisti vjeruju da je more plavo. Od čega bi bilo plavo!? Prirodna boja mora je više onako sivkasto-zelenkasta, ali dobro, hoćeš plavetnilo – evo ti ga na, pa uživaj.<br /> <br /> Nadalje, danas duž obale imamo svu silu restorana, picerija, ćevabdžinica i slično. Dodali smo i štandove sa raznoraznim suvenirima kao što su, na primjer: drvene čaplje, manje i veće, pepeljare, razglednice, privjesci za ključeve i ukrasni drveni tanjuri za na zid. Danas, kao što vidimo, sadržaja ne nedostaje. Turisti mogu pronaći tušta i tma zabave. Ne moraju više vući knjige na plažu i čitati. Na žalost, neki to i dalje čine kao da smo u pedesetim godinama prošlog stoljeća.</p> <p> Za takve imamo najnovije vijesti: čitanje knjiga na plaži je <em>passé</em>! Evo, ako treba nacrtat ćemo:</p> <p> <em><strong>Prvo</strong></em> – zašto bi uopće bilo što čitali na plaži? Na moru ste, prijane! Ljudi oko vas igraju picigin, brćkaju se u vodi, grade kule od pijeska, frigaju se na suncu hvatajući primjerenu <em>bauštelka</em> nijansu, loptaju se, gledaju cure, hrane galebove, igraju se lovice u plićaku, vade ježince, morske zvijezde i razna druga bića iz mora, rade <em>selfije</em>, voze se na pedalinama. To je ono što činite kad ste na plaži.</p> <p> <em><strong>Drugo</strong></em> – knjiga na plaži je opasnost. Posebice tvrdoukoričena knjiga! Bosonoga dječica trčkaraju naokolo. Želite li da se spotaknu o vašeg <strong>Koščeca</strong> i ozlijede prstiće? Ne želite? Onda nemojte nositi knjige na plažu!</p> <p> <em><strong>Treće</strong></em> – što uopće želite dokazati? Mislite li da ste kul s tom knjigom? Upravo suprotno – djelujete pomalo zaostalo. U vremenu lijepih, tankih Kindleova i drugih fensi readera vi ste uprtili tu tešku, nezgrapnu knjižurinu. Ma hajte, molim vas.</p> <p> <em><strong>Četvrto</strong></em> – činite štetu i samim knjigama. Opskrbili ste se štivom u knjižnici i umjesto da pazite na knjige – vučete ih na plažu. I što se događa? Gladni ste od kupanja i sunca, izvadite pečenu kokoš i paradajz iz borše, otrgnete batak i njupate. Poslije ćete istim tim, masnim rukama dohvatiti <strong>Bekavca</strong> ili <strong>Ušumovića</strong> i uništiti vrijednu knjigu. Kad dođete u Zagreb vratit ćete je tako masnu i krcatu pijeskom u knjižnicu, pa neka ju poslije knjižničarka čisti!?</p> <p> <em><strong>Peto</strong></em> – knjige uspavljuju. Pročitali ste jednu stranicu i zaspali s knjigom raskriljenom preko lica. I dok ostatak vaše tjelesine poprima zlaćanu boju što se događa s vašim licem? Ostat će bijelo kao sir, eto što se događa! Po povratku u Zagreb kolege, prijatelji i rodbina ismijavat će vas i sprdati se s vama. Vidi budale s bijelim licem, dobacivat će vam iza leđa. I točno tako ćete se i osjećati. Kao budala.</p> <p> <em><strong>Šesto</strong></em> – čitanje knjiga na plaži može dovesti do dehidracije. Lakomisleno ste dovukli svoju knjigu na plažu. Želite pročitati novog <strong>Perišića</strong>, pa da bog kaže. I čitate vi, ali ne razumijevate, nekako vam štivo ne dospijeva u glavu. Da ste malo proguglali lako bi doznali da čitanje po visokim temperaturama ne vodi nikamo. Pošto ne znate da je tomu tako, vi i dalje ustrajavate, brstite štivo ulažući dodatne napore, a organizam se opire, pojačano se znojite i u jednom trenutku – paf! Izgubit ćete svijest. Obeznanjeni ležite na plaži, tvrdoukoričeni Perišić ispao vam je iz ruke i probušio luftmadrac. Em ste dehidrirali, em postali predmet sprdnje svih prisutnih!</p> <p> Naveli smo tek šest primjera. Ima toga još, ali pametnom će i ovo biti dosta. Čitanje knjiga na plaži je teški <em>out</em>, a uz to je i višestruko štetno. Ako već ne znate što bi, oponašajte druge, od toliko sadržaja na našem lijepom Jadranu, pa naći će se valjda nešto i za vas, dragoviću.</p> <p> F.B., 24. srpnja 2015., Zagreb<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/keepitsurreal/" target="_blank">Kyle Pearce</a></p> Fri, 24 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/stetnost-knjige-na-plazi http://www.booksa.hr/kolumne/stetnost-knjige-na-plazi E.L. Doctorow (1931-2015) <p> Jedan od najvećih suvremenih američkih romanopisaca umro je u 85. godini, a pisao je do kraja života.</p> <div> Umro je <strong>Edgar Lawrence Doctorow</strong>. Pisac kojeg je američka kritika redovno svrstavala u sam vrh američke proze druge polovice 20. stoljeća u nas nije nikada postao ni približno tako poznato i cijenjeno ime, pa tako vijest o smrti ovog autora nigdje nije ni spomenuta.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Za Doctorowa nitko zapravo ovdje i ne zna. Čudno je da uopće postoji upis na <em>Wikipediji</em>, koliko god da je štur i nepismen. Tamo stoji sljedeće:</div> <div> <br /> "Edgar Lawrence Doctorow (New York, 6.1. 1931.-) je američki pisac, poznat po nekoliko hvaljenih romana u kojima je kombinirao historijsku prozu i kritiku suvremenog društva. Iako je godinama prije toga pisao, slavu je stekao tek s objavljivanjem romana <strong><em>The Book of Daniel </em></strong>godine 1971. Godine 1975. je objavio historijski roman <strong><em>Ragtime</em></strong>, koji je ne samo hvaljen od kritike, nego i postao bestseler. Na temelju tog romana je godine 1981. snimljen igrani film, a 1998. postavljen i brodvjeski mjuzikl."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije lako odgovoriti na pitanje zašto su neki pisci u nekoj zemlji i na nekom jeziku popularni i omiljeni, dok drugi, često mnogo veći i zanimljiviji autori, uopće ne postoje u kolektivnoj svijesti. Tako ćemo, recimo, na policama knjižara i antikvarijata moći birati između hrpetine knjiga <strong>Philipa Rotha</strong>, dok ćemo od drugog poznatog njujorškog pisca te generacije, E. L. Doctorowa, uz malo sreće pronaći tek prijevod romana<em><strong> <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/grad-bozji" target="_blank">Grad božji</a></strong></em>&nbsp;(VBZ, 2007).<br /> <br /> Riječ je o romanu iz 2000. godine, kojeg bi bilo pretenciozno i odviše pompozno strpati u onu pretjerano često korištenu kategoriju 'Himna New Yorka', tu ladicu gdje se gura i do zraka pokušava doći tako velik broj romana. Svejedno, ovaj je tekst u potpunosti uronjen u New York, kojeg možemo osjetiti u svakoj riječi i rečenici.<br /> <br /> Zanimljivo je da uopće nije nužno da radnja romana bude smještena isključivo na neko mjesto koje onda proglasimo 'protagonistom' romana. Jer dok su brojni romani Doctorowa smješteni u New York, oni su katkad mnogo manje njujorški od <em><strong>Herzoga</strong></em>, neurastenične romaneskne mrcine <strong>Saula Bellowa</strong> u kojoj New York prodire iz svih tekstualnih pukotina trabunjanja junaka, svejedno nalazio se on u Martha's Vineyardu, Chicagu ili vremeplovom memorije odletio u djetinjstvo u Montrealu. Saula Bellowa ne spominjemo ovdje uzalud. Naime, Bellow je bio neka vrsta književnog heroja Doctorowu, o čemu je Edgar Lawrence često govorio.<br /> &nbsp;</div> <div> Od ove trojice poznatih američkih pisaca židovskog porijekla Doctorow je najmanje ušao u našu književnost, i čini se da je čak poznatiji po filmovima koji su nastali ekranizacijama njegovih romana, od&nbsp;<strong><em>Welcome to Hard Times </em></strong>iz 1967. s <strong>Henryjem Fondom</strong>, preko <em><strong>Daniela </strong></em>iz 1983. (režirao <strong>Sidney Lumet </strong>prema romanu <em><strong>The Book of Daniel</strong></em>), pa do istoimenog filma nastalog prema odličnom romanu<em><strong> Billy Bathgate</strong></em> iz 1991. godine, za kojeg je Doctorow godinu ranije dobio brojne nagrade, među kojima i <em>PEN/Faulkner</em>.<br /> <br /> <em>Billy Bathgate </em>s <strong>Dustinom Hoffmanom</strong> i <strong>Nicole Kidman</strong> režirao je <strong>Robert Benton</strong>, a scenarij je napisao <strong>Tom Stoppard</strong>. No bez sumnje najpoznatija filmska ekranizacija Docotorowa je <em><strong>Ragtime</strong></em> u režiji <strong>Miloša Formana</strong>, snimljen prema istoimenom romanu smještenom u New York početka stoljeća. <em>Ragtime</em>, inače prilično vjeran književnom predlošku, bio je nominiran za osam Oscara, no zanimljiv je i zbog činjenice da je u pitanju posljednja filmska uloga<strong> Jamesa Cagneya</strong>.<br /> <br /> Također, <em>Ragtime </em>je bio i filmski debi kolege E.L. Doctorowa, 57-godišnjeg <strong>Normana Mailera</strong> koji je igrao arhitekta <strong>Stanforda Whitea</strong>. Mailerov se lik, međutim, nije dugo zadržao u filmu s obzirom da arhitekta Whitea ubija ljubomorni muž, a cijela afera postaje jedna od najpoznatijih događaja u njujorškom visokom društvu 1906. godine.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> E. L. Docotrow je posljednji veliki književni uspjeh doživio 2006. godine, kada je objavio<em><strong>&nbsp;March</strong></em>, još jedan u nizu romana iz žanra 'historical fiction', također nagrađen <em>PEN/Faulknerom</em>. Nakon toga, 2009. godine objavio je roman <strong><em>Homer &amp; Langley</em></strong>, neku vrstu romansirane biografije znamenitih njujorških <em>hoardera</em>, <strong>braće Collyer</strong>.<br /> <br /> Godine 1947. obojica braće pronađeni su mrtvi u svom stanu na Petoj aveniji, u kojem je tom prilikom otkriveno nevjerojatnih 140 tona sakupljenih predmeta. Doctorow je pisao do pred sam kraj, a 2013. godine dobio je nagradu <em>Medal for Distinguished Contributors to American Letters</em>. Na svečanosti dodjele nagrade Doctorow je dao savjet mladim piscima:</div> <div> <br /> "Najbolje što možete činiti kao pisac jest čitati, zato što će vam to pomoći da shvatite vlastito mjesto odnosno položaj u odnosu na druge pisce. Kad sam bio mladi pisac, pročitao sam knjigu <em><strong>The Adventures of Augie March </strong></em>i to mi je bilo pravo otkrivenje. Sloboda u toj knjizi mi je otvorila um."&nbsp;</div> <div> <br /> Neven Svilar<br /> foto: Prizor iz predstave <em>Ragtime</em> (<a href="https://www.flickr.com/photos/portlandcenterstage/4627795284/" target="_blank">Portland Center Stage</a>)</div> Thu, 23 Jul 2015 10:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/el-doctorow-1931-2015 http://www.booksa.hr/kolumne/el-doctorow-1931-2015 Čitateljev pištolj <p> Gvatemalski pisac Eduardo Halfon imao je tu nesreću osobno primiti književnu kritiku - od čitatelja nacista.</p> <p> Odnos između pisca i čitatelja, nasreću ili nažalost, uglavnom je posredan. No, nekad taj odnos može biti krajnje neposredan, čak i opasan, kao u primjeru gvatemalskog pisca&nbsp;<strong>Eduarda Halfona.</strong><br /> <br /> Halfon je pozornost gvatemalske javnosti privukao već prvim romanom, a posebno je inspirirao jednog čitatelja koji je, potresen 'krivim' tvrdnjama iz romana, odlučio osobno objasniti autoru kako stoje stvari. Nakon nekoliko sumnjivih događaja koje je sam Halfon otpisao kao vlastitu paranoju, shvatio je da je u nevolji kad mu je putem telefona anonimna osoba poručila "da bi trebao paziti što piše". Naposljetku je uslijedio i susret:<br /> <br /> "Došao mi je pred vrata. Poznavao sam ga, ali samo površno, i nisam ga godinama vidio. I nikad nije bio kod mene. Nasmijao mi se, rukovali smo se, čak je i rekao da mu je žao što me ometa. Ušao je bez pitanja i odmah, čim je sjeo na kauč, izvadio veliki crni pištolj i glasno ga položio na stol. Ostao sam bez riječi. (...) Nakon kratkog razgovora o zajedničkim poznanicima, zašutio je na nekoliko sekundi, koje su mi bile duge kao minute, i onda je počeo pričati o <strong>Hitleru</strong>. (...)<br /> <br /> Nisam mogao skrenuti pogled s pištolja, iako sam se trudio biti diskretan. On je i dalje pričao o Hitleru - meni, koji sam Židov. Rekao je da je Hitler heroj i jedan od najvećih ljudi u povijesti, da mu se divi jer se uvijek znao riješiti svojih neprijatelja, i da bismo svi trebali učiti od Hitlera. Onda me pitao jesam li razumio. Promucao sam da jesam, a on je uzeo pištolj sa stola, ustao i tiho izašao iz moje kuće."<br /> <br /> Cijelu Halfonovu priču možete pročitati na portalu <a href="http://electricliterature.com/better-not-go-saying-too-much-eduardo-halfon-on-literature-paranoia-and-leaving-guatemala/#.Vaa-w3YJOzw.twitter" target="_blank"><strong><em>Electric Lit</em></strong></a>.<br /> <br /> foto: E. Halfon (<a href="http://electricliterature.com/better-not-go-saying-too-much-eduardo-halfon-on-literature-paranoia-and-leaving-guatemala/#.Vaa-w3YJOzw.twitter" target="_blank">PNCA</a>)</p> Thu, 23 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/citateljev-pistolj http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/citateljev-pistolj Veliki povratak Harper Lee <p> Roman 'Go Set a Watchman' odmah je postao bestseler u Britaniji i SAD-u.</p> <p> Jedno od najvećih književnih iznenađenja u posljednjih nekoliko godina bila je vijest da će 89-godišnja američka autorica <strong>Harper Lee </strong>objaviti novi roman.<br /> <br /> Lee je svjetsku slavu stekla svojim debitantskim romanom <strong><em>Ubiti pticu rugalicu </em></strong>objavljenim 1960. Na žalost oduševljene publike i kritike, Lee nije objavila nijednu drugu knjigu - sve do 2015.<br /> <br /> Roman <strong><em>Go Set a Watchman </em></strong>napisan je 1950-ih, a nije poznato zašto ga je Lee odlučila objaviti tek sada. Bilo kako bilo, publika je nestrpljivo dočekala drugo djelo popularne autorice.&nbsp;<em>Go Set a Watchman j</em>e u samo pet dana prodan u 168.455 primjeraka u UK-u, te u 1,1 milijun primjeraka u SAD-u i Kanadi.&nbsp;<br /> <br /> Kritika je ipak nešto manje oduševljena. <em>Guardianova </em>kritičarka <strong>Sarah Churchwell </strong><a href="http://www.theguardian.com/books/2015/jul/17/go-set-a-watchman-harper-lee-review-novel" target="_blank">u svom tekstu</a>&nbsp;tvrdi da "<em>Watchman </em>nije ni približno dobar roman kao&nbsp;<em>Ptica rugalica</em>, ali mogao bi biti jednako značajan jer nam pomaže da u vlastitoj povijesti potražimo lekcije o sadašnjosti."<br /> <br /> info: <a href="http://www.theguardian.com/books/2015/jul/21/go-set-a-watchman-knocks-el-jamess-grey-from-top-of-uk-book-charts" target="_blank">The Guardian</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/45909111@N00/19844891342/" target="_blank">Gwydion M. Williams</a></p> Wed, 22 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/veliki-povratak-harper-lee http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/veliki-povratak-harper-lee Glavosjek ili bačva kestena? <p> Zbornik tekstova 'Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku' valja preporučiti svima koji žive u današnjoj Hrvatskoj.</p> <div> Grupa autora: <a href="http://kulturaietika.com/predstavljena-publikacija-suzbijanje-korupcije-u-hrvatskoj-u-srednjem-vijeku/" target="_blank"><em>Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku</em></a>&nbsp;(Kultura i etika, Zagreb, 2014.; Uredio <strong>Zorislav Antun Petrović</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga je ovo koja nam pokazuje koliko je bogata antikorupcijska tradicija u nas. Zlurado bismo mogli primijetiti kako to znači da korupcija također ima dugu i duboku tradiciju. Ipak, tako starom protukorupcijskom legislativom unutar pripadajućeg nam civilizacijskog kruga i okruženja zapravo se ne mogu baš svi pohvaliti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tim prije imamo razloga za ponos uzmemo li u obzir tezu, koju neki analitičari i teoretičari sasvim ozbiljno argumentiraju, da je mito u našim krajevima dio folklora i sustava pučke međusolidarnosti, a to bi, pojednostavljeno i otprilike, značilo postaviti ovih nekoliko pitanja: je li mito ako po dobroj staroj djedovskoj navadi seoskom liječniku ili učitelju odnesemo 'demejanu domaćeg'? Ili je to tek znak pažnje, budući da je malo vjerojatno da će bitno utjecati na rezultate pretraga ili uspjeh 'malog' u školi?<br /> <br /> Je li korupcija ako prometnom policajcu signaliziramo želju 'da bismo se mogli nekako dogovoriti' nakon što nas je ulovio u prekršaju, odnosno kad nas vodoinstalater srdačno podsjeti kako je bez računa jeftinije &nbsp;- radi li se zaista o korupciji, ili je tek u pitanju solidarnost slabo plaćenih državljana umreženih u 'običajnu korupciju' izbjegavanja pritiska preskupog i odveć rigidnog državnog aparata koji služi kao servis uhljebima?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako god na njih odgovorili, većina će se složiti da je najbolje uređen život u zemljama s najmanje korupcije, tako da borba protiv iste na svim razinama u konačnici nikad nije beskorisna. Također je važno istaknuti i jedan drugi aspekt problema: korupcija danas nije isto što i korupcija u minulim stoljećima. Ako danas afektira životni standard, nekoć je mogla ugroziti život čitave zajednice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To znači da će, ako gradonačelnik i kum kumova na čelu nekog našeg grada dodijeli svom dragom rođaku uređenje kakvog parka ili rive ili šetnjice ili javnog zahoda, njegov rođo lijepo zaraditi na račun svih nas i posljedica je da ćemo svi morati više raditi zbog njega, i pritom se osjećati kao magarci. A riva, parkić ili šetnjica će se raspasti prije roka i tražiti popravak zbog primijenjene uštede na materijalu i radnim satima prilikom izvedbe radova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U srednjovjekovnom gradu to nije moglo ići baš tako (jednostavno). Ako bi velmoža na 'natječaju' za popravak zidina ili ratnog broda favorizirao 'rođu', e da bi ovaj ponešto zaradio na uštedi materijala i slabom radu, vrlo bi se lako moglo dogoditi da zbog toga neprijatelj prije i lakše potopi brod, razvali zidine, provali gradska vrata, opljačka i pobije stanovnike, dakle, uništi čitavu zajednicu. U takvim okolnostima favoriziranje je doslovno moglo stajati glave. Pa se takav ozbiljan prekršaj - glavom i plaćao.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Ta potreba je vrlo često bila pitanje opstanka zajednice, ne samo životnog standarda i stoga su protukorupcijske odredbe bile vrlo dosljedno primjenjivane i potvrđene u praksi. Upravo je to velika vrijednost svih ovih dokumenata i šteta je da se na ovo blago zaboravilo u naše doba, kad je suzbijanje korupcije postalo, i to s pravom, jedan od prioriteta modernog društva", u predgovoru knjige navodi urednik i dugogodišnji antikorupcijski aktivist <strong>Zorislav Antun Petrović</strong>, te nastavlja:<br /> <br /> "Treba se nadati da će neka od rješenja ponuđena u ovoj brošuri naći mjesta i u modernoj javnoj upravi jer usprkos značajnim promjenama u pravu i upravljanju zajedničkim resursima tijekom stoljeća proteklih od usvajanja ovih dokumenata, ljudska narav se nije previše promijenila."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga <strong><em>Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku </em></strong>bila je 'popratni materijal' šire akcije udruge <strong>Kultura i etika </strong>koja je obuhvaćala čitav niz predavanja i predstavljanja diljem Hrvatske. Knjiga obiluje primjerima suzbijanja koruptivne prakse bjelodanih iz srednjovjekovnih regula i statuta. Zbornik je Petrović uredio, on joj je i idejni začetnik, a realizirala ju je grupa znanstvenika: <strong>Tomislav Galović </strong>(Filozofski fakultet u Zagrebu), <strong>Zrinka Nikolić Jakus </strong>(FFZG), <strong>Ozren Kosanović </strong>(FFRI), <strong>Marta Dragičević Prtenjača </strong>(Pravni fakultet u Zagrebu), <strong>Zdenka Janeković Römer </strong>(Zavod za povijesne znanosti HAZU), <strong>Željko Radić </strong>(Pravni fakultet u Splitu).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Riječ je, dakle, o zborniku znanstvenih tekstova koji na široko prihvatljiv način obrađuju i obuhvaćaju srednjovjekovno zakonodavstvo i problem reguliranja korupcije od najpoznatijeg <em>Vinodolskog zakona </em>i najstarijeg <em>Korčulanskog statuta </em>preko kvarnerskih, poput <em>Kastavskog zakona </em>i <em>Statuta grada Rijeke</em>, do <em>Splitskog, Zadarskog </em>i <em>Dubrovačkog statuta </em>- ukupno dvanaest tekstova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pojmovi kojima smo danas bombardirani, kao što su 'sukob interesa', 'javno dobro', 'izborna pravila', 'javne financije', 'zajednički resursi' uvelike su prisutni u srednjovjekovnim zakonima i statutima. Neka su zakonska rješenja, dakako, drastična za današnje vrijeme, ali kako kaže Petrović, neka su bila iznimno inovativna i dokaz su inteligencije i moći rasuđivanja tadašnjih zakonodavaca daleko iznad naših očekivanja, odnosno zamisli koju općenito imamo o srednjovjekovnom društvu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rješenja kojima se ograničavala vlast pojedincu pokrivala su nevjerojatno širok raspon mjera (i potrebne domišljatosti), od toga da se obnašatelj vlasti smjenjuje svakog mjeseca, kao u Dubrovniku, do toga da mora biti stranac, kao u Splitu (s tim da se u to vrijeme drugačije gledalo na pojam 'stranca', pa je, primjerice, u Splitu stranac bio i netko iz Trogira). U nekim su gradovima izborni sistemi bili toliko složeni da je bilo kakvo rodbinsko, klanovsko, pa čak i političko nepotističko interesno povezivanje u svrhu zloupotrebe vlasti i/ili položaja bilo potpuno onemogućeno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sustav nagrada i kazni za dužnosnike obuhvaćao je širok i šarolik raspon raznih mjera. Od uobičajenog izgona ili surove dekapitacije za teške prekršaje koji bi doveli u pitanje čisti opstanak zajednice, što je ekvivalent veleizdaji u modernije doba, do bizarnih (za naše suvremene pojmove) odredbi zapljene imovine i rušenja nekretnina do temelja, e kako bi se tako težak prijestupnik ne samo uklonio kao izdajnik i prijetnja, nego i izbrisao iz pamćenja zajednice, dakle iz egzistencije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrade pak nisu nužno bile novčane, iako su svi i svagda ponajviše voljeli slatki zveket zlatnika, već su mogle biti i u obliku raznih materijalnih darova, usluga ili pogodnosti, ovisno od kraja do kraja i od grada do grada (pa vjerojatno i od sezone do sezone). Primjerice, "Zakon grada Kastva predviđao je da se poštenom sucu i satniku omogućava pravo prvokupa kod mesara te da od opata dobiju oko 40 litara kestena, s time da mu zauzvrat moraju pružiti potporu protiv svih koji čine štetu u kestenovoj šumi".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Možemo pretpostaviti da bi 40 litara (a jednako i libara) predstavljalo jednu srednje veliku bačvu punu kestena. Bilo bi zanimljivo istražiti kolika bi toj vrućoj robi danas bila vrijednost na ulici, najesen, kod nekog trešnjevačkog kestenjara.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kome preporučiti ovu knjigu? U društvu u kojem su korupcija i nepotizam vertikalno i horizontalno toliko živi da je najprirodnija stvar čuti izjave nevjerojatne uljuđenom uhu, u rasponu od 'daj zaposli dečka u trafici, to mi je kumov mali' do 'vidi što se može s tim natječajem za transportere, ipak sam ja Predsjednik države / Ministar obrane / neki drugi dužnosnik', u takvom se društvu knjiga koja podiže svijest o štetnosti korupcije može i mora preporučiti - baš svakome. Ne zato da bismo malo proširili opće obrazovanje, nego zato da bismo dobili istinsku pouku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jer, ako više ne postoji neposredna opasnost s one strane gradskih zidina, korupcija nam prijeti drugom vrstom uništenja, a to je spora i mučna ekonomska smrt, siromaštvo, neznanje i dužničko ropstvo. Srednji vijek je, ne zaboravimo, dokinuo ropstvo, i na tome su aktivno radili naši stari, tvorci ovih zakonika i statuta.</div> <div> <br /> Nenad Perković<br /> foto: <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Witch_trials_in_the_early_modern_period#/media/File:TheWitch-no2.jpg" target="_blank">Joseph E. Baker</a></div> Wed, 22 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/glavosjek-ili-bacva-kestena http://www.booksa.hr/kolumne/glavosjek-ili-bacva-kestena Pregledne i besplatne <p> Redizajn web stranice 'Besplatne elektroničke knjige' urodio je značajnim rastom čitanosti.</p> <div> Stranica <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/" target="_blank"><strong><em>Besplatne elektroničke knjige </em></strong></a>uvijek nam je bila draga, a pogotovo od početka travnja kad se pojavila u novom ljepšem i preglednijem dizajnu. Slično misle i čitatelji, barem budući po podatku da je broj čitanih knjiga u lipnju 68% veći nego u mjesecu prije redizajna.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Osim novog izgleda, na stranici smo tijekom 2015. dobili priliku naići na nove knjige u 'ženskom pjesničkom bloku' - <strong><em>Kvadratura duge </em></strong>(<strong>D. Jagić</strong>), <strong><em>Južne životinje</em></strong> (<strong>I. Matijašević</strong>), <strong><em>Pleši, Modesty, pleši </em></strong>(<strong>D. Žilić</strong>) - i 'muškom pjesičkom bloku' - <strong><em>Trickster</em></strong> (<strong>B. Maleš</strong>), <strong><em>Predmeti</em></strong> (<strong>M. Pogačar</strong>) i <strong><em>Golmanu, lovcu i šumaru</em></strong> (<strong>T. Vuković</strong>).<br /> &nbsp;</div> <div> Tijekom rujna očekuje nas 'ženski prozni blok': dvije <strong>Marineline </strong>zbirke priča, <strong><em>Lift bez kabine</em></strong>&nbsp;i <strong><em>Pušite li?</em></strong>, te zbirka priča <strong>Olje Savičević Ivančević,&nbsp;<em>Nasmijati psa.</em></strong>&nbsp;<br /> <br /> U listopadu će biti objavljen i 'muški prozni blok': romani <strong><em>Ljeto u gradu</em></strong> <strong>Zorana Lazića</strong>, <strong><em>Posljednji dani panka</em></strong>&nbsp;<strong>Gordana Nuhanovića </strong>i <strong><em>Ljubav je sve</em></strong> <strong>Krešimira Pintarića</strong>.<br /> <br /> izvor: DPKM<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/brewbooks/417180885" target="_blank">brewbooks</a></div> Tue, 21 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/pregledne-i-besplatne http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/pregledne-i-besplatne Ljetna škola pisanja <p> CeKaPe će održati 5. ljetnu školu pisanja na brdu Platak od 22. do 29. kolovoza.</p> <div> <strong>Centar za kreativno pisanje </strong>iz Zagreba poziva na <strong><em>5. Ljetnu školu pisanja</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već četiri godine, od 2011. u zadnjem tjednu kolovoza, CeKaPe odlazi u šume Gorskog kotara i sedam dana s polaznicima piše, čita, hvali, kritizira i stvara tekstove. Ovogodišnja ljetna škola pisanja održat će se od 22. do 29. kolovoza 2015. na Platku, brdu iznad Rijeke, u Malom domu Sušak.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Splita dolaze dva pisca i voditelja radionica kreativnog pisanja u Splitu i Zagrebu: <strong>Renato Baretić </strong>vodit će radionicu proznog pisanja, a <strong>Nebojša Lujanović </strong>radionicu kratke priče.<br /> <br /> Sudjeluju i stalni CeKaPe-ovi voditelji: <strong>Tomislav Kuzmanović </strong>na radionici književnog prevođenja, <strong>Sanja Kovačević </strong>na radionici pisanja&nbsp;scenarija, <strong>Aleksandra Starčević </strong>podučit će&nbsp;kako postaviti i pisati kvalitetne tekstove za blog, a prvi puta u ljetnoj školi radionicu dramskih tekstova vode <strong>Ivana Sajko </strong>i <strong>Dubravko Mihanović</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U večernjim satima gostovat će brojni pisci:&nbsp;<strong>Zoran Ferić</strong>, <strong>Davor Mandić</strong>, <strong>Zoran Žmirić </strong>i drugi.<br /> &nbsp;</div> <div> Cijena od 2500 kuna uključuje kotizaciju i puni pansion. Prijaviti se možete na web stranici <a href="http://www.cekape.com" target="_blank">cekape.com</a>, mailom ili telefonom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve dodatne informacije moguće je dobiti telefonom (01 / 2431 - 071) ili mailom (cekapecentar@gmail.com).</div> <div> &nbsp;</div> <div> izvor: CeKaPe<br /> foto: Gorski Kotar (<a href="https://www.flickr.com/photos/25275646@N05/7495547388/" target="_blank">Lovro Rumiha</a>)</div> Tue, 21 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/ljetna-skola-pisanja-1437493007 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/ljetna-skola-pisanja-1437493007 Najbolji soneti <p> Na natječaju Petrarca Festa sudjelovalo je preko 70 autora, a najbolji sonet napisao je mladi pjesnik Goran Čolakhodžić.</p> <div> Na ovogodišnji natječaj <em><strong>Petrarca Festa</strong> </em>preko 70 autora prijavilo je svoje sonete. O najboljima je odlučivao tročlani žiri (<strong>Ana Brnardić</strong>, <strong>Tanja Žarić </strong>i <strong>Magdalena Došen</strong>), a nagrade su dodijeljene na <strong>Petrarcin </strong>rođendan, 20. srpnja.&nbsp;<br /> <br /> Prvo mjesto pripalo je <strong>Goranu Čolakhodžiću</strong> (<em>Fuga</em>), drugo <strong>Fikretu Cacanu </strong>(<em>Draga u Imotskom</em>), a treće su podijelili <strong>Milko Valent </strong>(<em>Rock'n'roll</em>) i <strong>Krešimir Butković</strong> (<em>Nagnuće</em>). Pohvala za izuzetno uspješno sudjelovanje dodijeljena je <strong>Denisu Peričiću </strong>za sonet <em>Miroslav Krleža u postelji bolničkoj (na Vaništinom crtežu)</em>.<br /> <br /> info: Petrarca Fest<br /> foto: Viterbo (<a href="https://www.flickr.com/photos/bass_nroll/6095669389/" target="_blank">bass_nroll</a>)</div> Tue, 21 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolji-soneti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolji-soneti Rasknjižje, 20. - 26.7.2015. <p> U posljednjem Rasknjižju prije ljetne pauze predstavljamo vam povelik izbor novih kvalitetnih naslova i želimo vam ugodno ljeto.</p> <p> Noviteti:</p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjiga-o-zavicajima" target="_blank"><em>Knjiga o zavičajima</em></a>, Nikola Bertolino (Sandorf)<br /> Na tragu Erica Hobsbawma, koji kroz svoju autobiografsku knjigu <em>Zanimljiva vremena: život kroz dvadeseto stoljeće </em>opisuje ostvarenje kletve 'Dabogda živio u zanimljivim vremenima!' u zapadnom svijetu, Nikola Bertolino u svojoj knjizi o zavičajima opisuje tu istu kletvu ostvarenu na prostoru kojeg danas nazivamo 'regija'.<br /> <br /> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ruski-hljepcic-i-druga-kulinarska-putovanja" target="_blank"><em>Ruski hljepčić i druga kulinarska putovanja</em></a>, Aleksandar Genis (Naklada Ljevak)<br /> Hrana je za Genisa duhovno iskustvo, način spoznaje novoga. U vremenu u kojemu je hrana spektakl, a kuhari dio celebrity kulture, rijetki uspijevaju razumjeti da je hrana moćno spoznajno oružje. Genis ne želi s nama podijeliti tajnu što jesti nego kako to činiti. I kako o hrani promišljati.<br /> <br /> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nebo-u-kupinama" target="_blank"><em>Nebo u kupinama</em></a>, Nataša Kramberger (Naklada Ljevak)<br /> Roman je sastavljen od tri dijela i neobičnoga 'uvoda' u kojem se pojavljuju svi važniji likovi i različite pripovjedne niti. Upravo se u međusobnom prožimanju živopisnih likova, njihovih obiteljskih priča i mnogostrukih pripovjednih rukavaca združuju različiti prostori događanja, ali i različita vremena.<br /> <br /> 4.<em> <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/kepler" target="_blank">Kepler</a></em>, John Banville (Naklada Ljevak)<br /> Roman prikazuje Keplera kao brižna sina, ljubomorna oca i preobražava ga u pronalazača temeljnih zakona o kretanju planeta – zakona koji se bez sumnje mogu svrstati među najblistavije domete ljudske misli.</p> <p> 5. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/vjecni-sin" target="_blank"><em>Vječni sin</em></a>, Cristóvão Tezza (Naklada Ljevak)<br /> U ovom višestruko nagrađivanom autobiografskom romanu autor uvodi čitatelja u svijest mladog oca čiji je sin Felipe rođen s Downovim sindromom. Od prvobitnog šoka nakon postavljene dijagnoze preko ulaska u svijet bolnica i terapija, Tezza isprepleće priču o životu svog sina s pričom o tome kako je ona iz temelja izmijenila njegov vlastiti život.</p> <p> Poezija:<br /> 1.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/smrt-ima-kosu-od-morske-trave" target="_blank"><em>Smrt ima kosu od morske trave,</em></a> Igor Isakovski (Meandarmedia)<br /> Igorova poezija je rezultat dvojnog, suprotstavljenog impulsa: druželjubiva je, naseljena sjećanjima na sitnice, riječi i glasove, ali je istodobno i usamljenička, sposobna hrabro se očistiti od uspomena, i umjesto buke motora koji poziva na putovanje, odabrati tišinu.</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/moji-pronalasci" target="_blank"><em>Moji pronalasci</em></a>, Nikola Tesla (Znanje)<br /> 'Tesla je bez ikakve sumnje bio poseban genij, kakve danas zapravo i nismo spremni više priznavati. Dobro je poznavao postojeće znanstvene teorije svojeg doba, ali nije dopustio da ga one zaustave ili ograniče. Umjesto toga formalne je temelje širio u transcedentni prostor u kojem nije bilo granica između znanosti, umjetnosti i duhovnosti. Upravo su tako radili svi pravi geniji.' (Andrej Detela)<br /> <br /> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/metapjesnik" target="_blank"><em>Metapjesnik</em></a>, Lucia Leman (Meandarmedia)<br /> Knjiga sadrži prvi hrvatski prijevod Shelleyeva književno-teorijskog teksta <em>A Defence of Poetry </em>(1821.) koji, osim što se odlikuje vrsnoćom književnoga prijevoda s engleskoga na hrvatski jezik, upućuje i na uzajamnu referencijalnost romantizma i postmodernizma na temelju paralela između antologije i hiperteksta, kao i na temelju pristupa književnom kanonu i intertekstualnosti.</p> <p> Ostalo:<br /> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/sve-tajne-harmonicnog-vodjenja" target="_blank"><em> Sve tajne harmoničnog vođenja</em></a>, Velimir Srića (Algoritam)<br /> Ova knjiga ima skromni zadatak pokušati biti obris spasonosnog jedra na horizontu. Zato se bavi upravljanjem promjena i vođenjem čiji je cilj stvarati sklad, u vlastitoj glavi, u svojem timu, u svojoj organizaciji, na tržištu, u parlamentu i političkoj stranci, u državi, na kontinentu i na cijelom svijetu.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje" target="_blank">ovdje</a>.</p> Mon, 20 Jul 2015 11:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje-20-2672015 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje-20-2672015 Nešto ipak treba učiniti <p> Zbirka priča 'Nema se što učiniti' Korane Serdarević tehnički je dobra, ali nedostaje joj crta ludila, iskoraka iz opće prihvaćenog.</p> <div> Korana Serdarević: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nema-se-sto-uciniti" target="_blank"><em>Nema se što učiniti</em></a> (Fraktura, Zaprešić, 2015.)<br /> <br /> Uvek je pitanje kako pisati o knjigama kojima nije moguće ništa zameriti, ali vas ostavljaju ravnodušnim. Pritom osećate da to nije stvar senzibiliteta, već nečeg suštinskog. Naprosto, nešto je pogrešno u njima, samo je teško doći do neuralgične tačke, do mesta razdora ne kojem se tekst odvaja od književnog i postaje nešto sasvim drugo ne menjajući svoju fenomenologiju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najčešće ova nepremostiva pukotina, rascep između potencijala i ostvarenog, svoje ishodište ima u motivaciji. Ona je u književnosti dvoslojna: spoljašnja se odnosi na autora i sve(t) oko njega, odnosno na pitanje zbog čega sam se uopšte odlučio/la da napišem dati tekst, i unutrašnja koja se odnosi na uzročno-posledične i hronološke veze, te psihologiju likova <em>en general</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ključna stvar je, međutim, shvatiti da u ovom pojmu motivacije postoji međuzavisnost, odnosno dinamika između spoljašnje i unutrašnje, iako se na prvi pogled može učiniti da su one nezavisne. Svojedobno su novokritičari govorili o 'intencijalnoj zabludi' (<em>intentional fallacy</em>), odnosno o jazu koji postoji između onoga što je autorova namera i onoga što se nalazi u tekstu. Međutim, motivacija je neuporedivo širi pojam od namere i u sebi sadrži čitav niz činilaca od kojih zavisi i na koje, istovremeno, utiče.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedno od novih imena u hrvatskoj književnosti svakako je i <strong>Korana Serdarević </strong>koja je, osvojivši <strong>Večernjakovu </strong>nagradu za priču, podigla očekivanja za svoju prvu zbirku <strong><em>Nema se što učiniti</em></strong>. I zaista, moglo bi se reći da se radi o solidnoj knjizi. U njoj nema ničeg spornog, nema joj se šta zameriti, međutim to je upravo i njena najveća mana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ispisane kao besprekorne etide, stilske vežbe, pod dobrim uticajima takozvane stvarnosne proze koja dominira žanrom poslednjih petnaestak godina, priče Korane Serdarević me najčešće ostavljaju ravnodušnim. To je zbog toga što relativno precizno demontiraju zatečeno stanje, najčešće iz takozvanog intimnog miljea, ali u njima nema zanosa koji bi me nagnao da im se vraćam.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na primer, pripovetke iz zbirke <a href="http://booksa.hr/kolumne/otpor-pritajenom-nasilju" target="_blank"><strong><em>100% pamuk </em></strong></a><strong>Ivane Simić Bodrožić </strong>bave se sličnom tematikom, ali odlaze korak dalje, imaju hrabrosti da pređu granicu zadatog okvira i upletu se u ono što se dešava izvan teksta, bilo to (est)etički ispravno ili ne. Kod Korane Serdarević nema tog čikanja čitalaca, tog <em>overlappinga</em>, nema, rekao bih, ni hrabrosti da se iskorači u nepoznato, i to je ono što njenu zbirku čini ako ne tehnički slabijom, onda svakako manje zanimljivom. Kao da se autorka zaustavlja tamo gde bi priča trebalo da se otvori u nešto nekontrolisano i snažno, da se prekida u trenucima kada se podsvest tek razigrava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Treba da napomenem da ovo nije ništa neobično, velika je većina pripovedača upravo zainteresovana samo za neku vrstu tehničkog savršenstva, za izvedbu, za doteranost rečenice, ali im nedostaje ona crta ludila, zaumnosti, ako hoćete, iskorak iz opšteprihvaćenog u jezičkom, estetičkom, konačno i moralnom smislu. Ako nastavim sa frojdijanskom metaforom, onda se može reći da postoji neka instanca koja funkcioniše kao super-ego, autocenzorska poteba za sviđanjem, za prihvatanjem, a to s književnošću, nažalost ili na sreću, veze nema.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da ne bude da je ovo neutemeljeno lupetanje koje može da se odnosi na bilo koji savremeni pripovedni tekst, pokušaću da u analizi pokažem da je ova igra između spoljašnje i unutrašnje motivacije koje se međusobno sputavaju zaista kriva za zauzimanje rezervnih položaja, za unižavanje i slabljenje potencijalno kvalitetnog teksta.<br /> <br /> Već sam naslov zbirke kao da simboliše suzdržanost koja odlikuje tekstove u zbirci, njihovu pomirenost sa svetom, sa onim što je datost i kao takvo nepromenljivo. Ako prihvatimo tezu iz naslova i dovedemo je do krajnje konsekvence, onda zaista nema previše smisla čitati, a još manje pisati. Jer mi delamo u svetu ponešeni nadom da će se nešto promeniti, da će Antonija (iz naslovne priče) moći da reaguje na batine koje dobija od muža, odnosno da će njen prijatelj postupiti drugačije od načina na koji postupa.<br /> <br /> Čini mi se da bi ta priča imala veću težinu i da bi dobila ozbiljniju notu da je on to i pokušao, bez obzira na jalovost takvog stremljenja. Međutim, upravo je njegova reakcija ono što nedostaje priči. Kao da je odjednom nestalo motivacije i tekst deluje krajnje artificijelno, proizvoljno. Istina je da se većina nas najčešće odlučuje da ne reaguje na nasilje zbog straha, ali se makar kolebamo. U liku prijatelja ta se&nbsp;unutrašnja borba ne vidi: on stvari prihvata onakvim kakve jesu, i to smeta.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ovo je dobar primer kako se unutrašnja motivacija preklapa sa onom primarnom, spoljašnjom. Autorska potreba da se napiše naizgled jednostavna mimetička priča koja stvarnost pokušava da preslika u tekst, jednaka je odusustvu motivacijskog sklopa kod pripovedača da reaguje u trenutku kada vidi da se njegovoj prijateljici i devojci prema kojoj je očigledno imao neke emocije, događaju užasne stvari. Ako je ova priča napisana da bi se prikazalo stanje stvari, onda ona ne uspeva u tome jer je njena unutrašnja motivacija, preciznije psihološki portret pripovedača nedovršen.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I obrnuto, nije najjasnija spoljašnja motivacija za pisanje ovakve priče, ako se u tekstu neće oslikati ono što bih nazvao 'revolucionarnim potencijalom', odnosno mogućnost promene koja, bez obzira na činjenično stanje, odnosno neuspeh reakcije, mora da postoji. Jer Antonija se pripovedaču poverava u nadi da će on reagovati, ali on ostaje nem i paralisan, kao stena, a nije nam najjasnije zbog čega. Borba za takvu odluku je teška, najčešće je protivna logici i etici, ali postoji. Kod pripovedača ona izostaje i to je ono što priču čini neuverljivom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Može se učiniti da je ovo normativan poetički stav, ali iako su priče načelno dobre, ne dotiču me previše i ta činjenica je vredna istraživanja. Drugi primer je poslednja priča <em>Proći će,&nbsp;</em>zasnovana na paralelizmu između sudbina majke i ćerke. Obe su doživele neželjenu trudnoću i sve nedaće koje potom mogu da zadese ženu, ali to je sve. Ni pokušaja da se to stanje istorijski, sociološki, psihološki nijansira.<br /> <br /> Jasno je da je u pitanju kratka pripovedna forma koja ne otvara previše mogućnosti i da nije u pitanju studija o samohranim roditeljima, ali nije dovoljno ubaciti jednu srećnu majku sa detetom u invalidskim kolicima (što je posebno problematično poređenje, ako bih baš cepidlačio) kao referentnu tačku koja treba da ukaže na to da postoji sreća, bez obzira na trenutni osećaj jada i tuge kod protagonistkinje nakon reakcije dečka kad mu je saopštila da je trudna. Zaista nedostaje makar nijansa više, mogućnost drugačijeg razvoja života, koji autorka pokušava da oponaša kroz tekst kad nudi različite mogućnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dvadeset četiri priče u zbirci tematski su ujedinjene stavom posmatranja i nemešanja u svet. One među njima koje su bolje, na primer <em>Franka </em>ili <em>Vrag zna</em>, reflektuju vrstu iskoraka izvan klasičnog podražavalačkog modela, odnosno izneveravaju ga delimično. Radi se o naratološkoj igri između znanja i saopštavanja koju autorka kroz svoje pripovedače vešto koristi da bi nam nagovestila da se glavni junaci nalaze u posebnim stanjima duha. Ove priče, tako, graniče sa fantastikom, makar na način na koji je shvata <strong>Cvetan Todorov </strong>u svom klasičnom eseju, iako se, zahvaljujući efektu kraja, naše razumevanje teksta u potpunosti menja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U priči <em>Vrag zna </em>tekst je moguće interpretirati u mimetičkom duhu, ali tek nakon što dođemo do završetka priče, a u priči <em>Franka </em>završetak pojačava utisak fantastike jer u velikoj meri podseća na <strong><em>Okretaj zavrtnja </em>Henrija Džejmsa</strong>. Ovde se Korana Serdarević pokazuje kao neko ko ume da manipuliše očekivanjima čitalaca, i to je za svaku pohvalu. Pritom, pokazuje i umeće da iskoči iz opšteprihvaćenog modela i da se okuša u nečem što je drugačije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Očigledno je na slabiji utisak zbirke uticala i činjenica da je mnogo ovakvih tekstova pa dolazi do zasićenja tematikom. Svakodnevica u Hrvatskoj (ili ma gde drugde na prostorima koji se nekada zvahu SFRJ) u velikoj je meri ista. Borba sa tim i takvim demonima prestaje da bude tema kojoj bi čitaoci želeli da se vrate jer je dosadna i predvidljiva. Možda bi bilo važnije da se uhvatimo sa uzrocima, da zavirimo malo u <em>Stvarno </em>koje se iza njih krije, da vidimo kako funkcionišu snovi izneverenih pojedinaca i zajednica, zbog čega nekome uopšte može da padne na pamet da papigi odseče kljun ili da prebija ženu iz dana u dan, sve pred decom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Meni se čini da je Korana Serdarević pristala na kompromis koji je toliko uobičajen ovih dana u postjugoslovenskoj književnosti da je odneo pobedu. Ponoviću, dakle, da u ovo doba u kojem je književnost izgubila dobar deo simboličke moći koju je imala do devedesetih, a bogami i nešto kasnije, praviti kompromis bilo kakve vrste biva pogubno za tekst. Šteta je što je on učinjen jer se radi o darovitoj autorki ispisane ruke koja će, nadam se, u narednoj knjizi pokazati da sme da se uhvati u koštac sa ozbiljnijim, književno zahtevnijim pristupom temama koje je zanimaju.</div> <div> <br /> Vladimir Arsenić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/bastique/3024273198" target="_blank">George Segal: <em>The Holocaust</em></a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Vladimir Arsenić&nbsp;</strong>(Beograd, 1972), magistrirao komparativnu književnost na Telavivskom univerzitetu. Redovni je kritičar internet portala&nbsp;<em>www.e-novine.com</em>. Piše povremeno za&nbsp;<em>Think tank, Beton, Quorum, www.pescanik.net</em>. Prevodi sa engleskog i hebrejskog. Sa prijateljima uređuje književni časopis&nbsp;<em>Ulaznica&nbsp;</em>koji izlazi u Zrenjaninu. Ponosni je muž, otac i antifašista.</div> Mon, 20 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/nesto-ipak-treba-uciniti http://www.booksa.hr/kolumne/nesto-ipak-treba-uciniti S Houllebecqom u Omišu <p> Omiš je poznat po svojoj bogatoj gusarskoj prošlosti. Tamo je čuveni francuski literat sklopio pakt s Booksom na kotačima.</p> <p> Na posljednjoj sjednici prije ljetne stanke u kombinatu je uz dva glasa ZA i jedan PROTIV izglasano da se Plutonu vrati status planeta. Ganuti najnovijim fotografijama dalekog nebeskog tjelašca ukrašenog velikim srcem – <strong>Luka</strong> i <strong>Martina</strong> stali su uz Pluton, a samo je <strong>Vanja</strong> bezdušno poduprla ranije stajalište grupice zvjezdoznanaca po kojemu Pluton nije planet. Nego je, po njima, tek nakupina bezvrijedna stijenja i otrovnog leda&nbsp; - običan patuljasti klošar na kojega ne treba obraćati pozornost.</p> <p> Pod točkom 'razno' raspravljalo se o Booksi na kotačima. Projekt je ocijenjen vrlo uspješnim. <strong>Ana</strong> i <strong>Duksi</strong> uprihodile su u mjesec dana duplo više nego matica Booksa. Problem je što se njih dvije ponašaju kao odmetnute skitnice. Ne odgovaraju na pozive, a posljednji put na radaru su viđene negdje u bespućima Like. Poslije toga gubi im se svaki trag.</p> <p> Uistinu, gdje li su? Nema nam druge nego škicnuti u dnevničke zapise kapetanice Ane.</p> <p> ***</p> <p> <strong>Iz <em>Dnevnika</em> kapetanice Ane</strong>:</p> <p> Kao stara purgerica osjećam ljutu žaoku u srcu. Tko zna je li Zagreb izdržao saharske vrućine. Potraje li ovo još koji dan, otopit će mi se rodna gruda kao snjegović na južini. Druga žaoka još je i ljuća: Dinamo na svom Maksimiru nije mogao pobijediti ni Hajduka, a bogami ni amatersku družinu iz Luksemburga. Da stvar bude još i gora, već danima klamzamo po Dalmaciji – postojbini Hajduka. Nema zidića na kojem ne piše 'Torcida', 'Hajduk živi vječno' i slično.</p> <p> Nadomak smo Omiša. Gradić je to izrastao na samom ušću rijeke Cetine. U njem živi blizu 15,000 stanovnika. Bave se turizmom, ribolovom i već po tradiciji – gusarenjem. U davna vremena hudi omiški gusari napadali su dubrovačke i venecijanske galije krcate zlatom, svilom i kadifom. Uzbudljiv je gusarski život. <strong>Dr. Draguljče</strong> i ja slažemo se da bi bilo lijepo prodati Booksu na kotačima, pa kupiti kakvu polovnu gusarsku brodicu. Napadale bi stranjske fensi-jahte, te ih pljačkale do gole kože. Da mi tu, primjerice, dopluta jahta <strong>Brucea Willisa</strong> ili <strong>Gorana Višnjića</strong>, naplatila bi im plovarinu i to masno – 500 eurića po glavi!</p> <p> U Omišu su rođene mnoge poznate osobe. Na primjer – igrač Hajduka <strong>Anđelko Marušić</strong> zvani <strong>Ferata</strong>, pjesnik <strong>Josip Pupačić</strong>, operna pjevačica <strong>Gertruda Munitić</strong> i gro drugih selebritija.</p> <p> Sparkala sam na Trgu Kralja Tomislava, pa smo se odmah prijavili u gradskoj upravi. Gradski oci izdali su nam dozvole za obavljanje svih djelatnosti kojima se Booksa inače bavi. Otvorismo butigu. Došle su dvije postarije gospođe hipijevke i kupile <a href="http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-17606" target="_blank"><em><strong>Zemlju otaca</strong></em></a> od <strong>Nine Bunjevac</strong>, <strong>Stanka Andrića</strong>, <strong>Gromaču</strong> i dvije knjige priča <strong>Zrinke Pavlić</strong>. Onda su naručile kavu i sokiće od bazge. Ponudile su nas kolačima od kojih smo se u roku deset minuta počele osjećati vrlo neobično.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Sunce polako tone. Sjedimo na klupici i nekaj brijemo u sebi.</p> <p> <strong>Dr. Draguljče</strong>: "Elementarnih mi čestica, gle, <strong>Houellebecq!</strong>"</p> <p> <strong>Mišel</strong> je češkao bradu i razgledao izložene knjige.</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Hmmm… bonžur…"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Bonžur, gospodine Houellebecq, to ste vi, kaj ne?"</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Hmmm… nee, daaa, ali pustimo sad to. Imate li možda knjigu… <em><strong>Veliki Tin</strong></em> autora <strong>Mirka Žeželja</strong>, hmmm… daaa…"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Kako ne, izvolite, možda još nekaj?"</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Ermhhh… a <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje-vucine-nasljednik" target="_blank"><em><strong>Vučine</strong></em></a> od <strong>Sonje Gašperov</strong>… rekoše mi – to je superküüül, taj svijet <em>Vučina</em> dramatičan je, kao da su ljudi, a nisu… hmmm… da, definitivno sam sklon kupiti sve albume <em>Vučina</em>, pitanje je samo – imate li ih na lageru…?"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Imamo dva albuma, ali to vam ne bi mogli dati ispod 100 eura komad."</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Hmmm… novac uistinu nije problem… pa to su, hmmm… tek vješto dizajnirani papirići… dolaze i odlaze kao jata ptičica… daaa…"</p> <p> <strong>Ja</strong>: "Onda dobro, jedino vam baš ne mogu dati račun, hoće li to biti problem?"</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Hmmm… račun, ne, kaj će mi račun… to je samo još malo papirića… zaključimo ovu transakciju opušteno, mediteranski…"</p> <p> <strong>Dr. Draguljče</strong>: "Mišel, jeste za kolač i sokić od bazge?"</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Mh… kouulač plus sokić od bauuuzge… nego šta nego jesam, amo s tim… a onda idemo iznajmiti gusarske pedaline, pa ćemo napast nekoga, ha?"</p> <p> Pojeli smo još svi po jedan hipi-kolač i trgnuli svako po sokić. Osjećaj neobičnosti vratio se kao uskršnji zeko. Pitam se što li to stavljaju u kolače?</p> <p align="center"> ***</p> <p> Na horizontu ukazala se golema fensi-jahta. Mišel, dr. Draguljče i ja krenusmo gusarskim pedalinama prema toj grdosiji.</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Hmmm… obrstit ćemo ove džabalebaroše totalka, puni su ko… puni su ko brod… sve ćemo im uzeti… hmmm, daaa… i zadnji euro…"</p> <p> <strong>Dr. Draguljče</strong>: "Možemo to poslije razdijeliti siromašnim hrvatskim piscima!"</p> <p> <strong>Houellebecq</strong>: "Hmmm… ne pretjerujmo, što bi rekao moj frend <strong>Frédéric Beigbeder</strong> – novac kvari ljude, a zamisli što bi onda tek učinio piscima… kad smo već krenuli putem bezakonja, najbolje će biti da plijen zadržimo za sebe… hmmm… juriš!</p> <p> F.B., 17. srpnja 2015., Omiš<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/dotstreats/" target="_blank">Dots Treats Coupcakes</a></p> Fri, 17 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/s-houllebecqom-u-omisu http://www.booksa.hr/kolumne/s-houllebecqom-u-omisu 'The game is rigged' <p> Skandal u Americi pokazuje da lažiranje i manipuliranje podacima o prodaji knjiga nije samo hrvatski specijalitet.</p> <div> Kada je riječ o prodaji knjiga, namještanja i lažiranja statistika čine&nbsp;recept za kojim su posezali i naši stari, a i u naše vrijeme je rado korišten.<br /> <br /> Treba reći da on nije prirođen isključivo mediteranskoj kuhinji, iako savršeno paše upravo našem podneblju. I zato nije nimalo čudno da je u Hrvatskoj ovaj specijalitet tako dobro znan. No ono što pomalo čudi jest činjenica da je riječ o cikličnom procesu, gdje se svakih nekoliko godina uz zgražanje i sveopće osude otkriva da se podaci o tome koliko je knjiga prodano u našim knjižarama - lažiraju.<br /> <br /> To nam jasno ukazuje na činjenicu da je jedan od najvažnijih sastojaka ove priče ljudski zaborav. Drugi sastojak koji dopušta ovu vječnu igru otkrivanja je povjerenje. Ljudi imaju povjerenja u nešto što se može nazvati zdravorazumskim; na primjer, ako je već provaljeno da se u emisiji <strong><em>Pola ure kulture</em> </strong>iz tjedna u tjedan prikazuju namješteni podaci, gdje su neki izdavači povlašteni nauštrb drugih, nakon skandala će se ljudi uozbiljiti i početi pošteno odrađivati svoj posao.<br /> <br /> Dakako, takvo rezoniranje ispostavit će se kao potpuno pogrešno, uostalom kao i sve što podrazumijeva pridjev 'zdravorazumski'. I zato je moguće da se cijela priča vječno ponavlja, i da izdavači nakon početnog oklijevanja i opreznog slanja točnih podataka o prodaji, ubrzo ponovo počinju baratati s lažnim, napuhanim brojevima. Naravno, tome najviše ide u prilog to što su izdavači ujedno i vlasnici knjižara, zbog čega bi bilo veoma naivno očekivati iskrenost i poštenje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbog svega toga imamo situaciju da svako malo neki istraživački novinar, bilo po nalogu urednika ili zbog vlastite slutnje, odluči malo dublje zagrebati po raznoraznim top listama i popisima najprodavanijih knjiga, samo kako bi na sveopće čuđenje i zgražanje otkrio da je u pitanju namještena igra, i da se podacima o prodaji manipulira kako je kome u interesu. Sve ovisi o kojoj je izdavačkoj kući riječ, odnosno koji su mediji u pitanju – novine ili TV. &nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Da citiramo D'Angela Barksdalea iz <strong>Simonove </strong>serije <strong><em>The Wire</em>:&nbsp;</strong><em>The players might change, but the game goes on. And the game is rigged.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> A publika, koja je dotad kao ozbiljno prihvaćala te top liste i vjerovala onome što piše, nakon što se objavi istraživanje koje pokazuje skandalozno lažiranje podataka o prodaji odnosno zapanjujući nivo manipuliranja tim podacima, dakle ta publika koja je sve to već odavno iskusila osjeća se opet prevarenom i izigranom.<br /> <br /> Ili, da citiramo Bodiea iz iste serije:&nbsp;<em>This game is rigged, man. We like the little bitches on a chessboard.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ta apsurdna igra ponekad je znala biti i zabavna, posebno kada su izdavači / knjižari bili u top formi i novinama slali megalomanske podatke o tjednoj prodaji. Tako je ispadalo, prema top listama prodanih knjiga u <strong>Vjesniku</strong>, da se tjedno proda po sedamsto - osamsto primjeraka nekih knjiga, što je znalo trajati mjesecima. No sada vidimo da se isto može dogoditi i američkim medijima. Ali ne i <strong><em>The New York Timesu</em></strong>.&nbsp;</div> <div> <br /> Teksaški senator <strong>Ted Cruz</strong>, ambiciozni mladi republikanski jastreb, objavio je nedavno knjigu s tipičnim blesavim neocon nazivom - <strong><em>A Time for Truth: Reigniting the Promise of America</em></strong>. Podaci o prodaji ovog djelca, knjige memoara kakvu mora napisati i objaviti svaki američki konzervativac koji imalo drži do sebe, toliko su napuhani da je svakome bilo jasno da nešto nije u redu. <em>A Time for Truth: Reigniting the Promise of America</em>, američka inačica <strong><em>Velikih ideja i malih naroda</em></strong>, odjednom se našla na vrhu većine američkih top lista prodavanosti. &nbsp;</div> <div> <br /> No, za razliku od <em>Pola ure kulture</em>, Vjesnika i ostalih hrvatskih medija koji su bez previše pitanja objavljivali namještene podatke, <em>NY Times </em>je ipak odlučio reagirati. Vodstvo novina je odlučilo kako neće uvrstiti ovaj naslov na svoju utjecajnu top listu, i to zbog nečega što se naziva 'strategic bulk purchases'<em>. </em><br /> <br /> Naime, upravo tom metodom, strateškom kupnjom većeg broja primjeraka knjige u ključnom trenutku, izdavači ovog naslova uspjeli su manipulirati statistikama, i većina američkih top lista je ovu knjigu bez pitanja uvrstilo na popise najprodavanijih. No, <em>NY Times </em>je prozreo igru.<br /> <br /> Portparol <em>NY Timesa </em>je izjavio: "Naš sistem kreiran je tako da detektira anomalije u prodaji knjiga, odnosno prepoznaje uzorke koji ukazuju da je u pitanju manipuliranje prodajom. Bavimo se ovim poslom dugo vremena i znamo kako se rade određene stvari, i držimo se određenih standarda. Cilj je dati našim čitateljima najtočniju procjenu koje su knjige najpopularnije u određenom vremenskom periodu."<br /> &nbsp;</div> <div> Izdavači knjige, dakako, u javnosti niječu bilo kakve nemoralne radnje i ograđuju se od mogućih nepravilnosti. Na koncu, barem su pokušali, i skoro je uspjelo.<br /> <br /> Ili, kako kaže Marla Daniels u <em>The Wire</em>:<em>&nbsp;The game is rigged, but you cannot lose if you don’t play.</em><br /> <br /> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Shell_game#/media/File:Conjurer_Bosch.jpg" target="_blank">Hieronymus Bosch</a></div> Thu, 16 Jul 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/the-game-is-rigged-1437060776 http://www.booksa.hr/kolumne/the-game-is-rigged-1437060776 Mala zemlja za veliku knjigu <p> U 4. kolu biblioteke 'The Best of Croatian Literature' izlaze knjige Slavenke Drakulić, Zorana Ferića i Romana Simića Bodrožića.&nbsp;</p> <div> Strani turisti uživaju u hrvatskoj arhitekturi, prirodi, hrani... Pa se izdavač <strong>VBZ </strong>mudro dosjetio da bi se turistima sigurno mogla svidjeti i hrvatska književnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga je ovaj marljivi izdavač objavio već 3 kola biblioteke <strong><em>The Best of Croatian Literature&nbsp;</em></strong>u kojoj izlaze&nbsp;engleski i njemački prijevodi popularnih i kvalitetnih hrvatskih naslova.&nbsp;<br /> <br /> Pred zenit turističke sezone, saznajemo da nam dolazi i 4. kolo iste biblioteke. U knjižarama diljem Hrvatske sada će se naći knjige:<br /> <br /> - <strong><em>They Would Never Hurt a Fly </em></strong>(<a href="http://booksa.hr/dossier/slavenka-drakulic" target="_blank"><strong>Slavenka Drakulić</strong></a>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/oni-ne-bi-ni-mrava-zgazili" target="_blank"><em>Oni ne bi ni mrava zgazili</em></a>)&nbsp;<br /> <br /> - <strong><em>Die Kinder von Patras </em></strong>(<a href="http://booksa.hr/dossier/zoran-feric" target="_blank"><strong>Zoran Ferić</strong></a>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/djeca-patrasa" target="_blank"><em>Djeca Patrasa</em></a>)<br /> &nbsp;</div> <div> - <strong><em>A Frame for the Family Lion </em></strong>(<strong>Roman Simić Bodrožić</strong>, <em>Okvir za obiteljskog lava</em>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prevoditelji izdanja su <strong>Klaus Dietrich Olaf </strong>i <strong>Tomislav Kuzmanović</strong>.&nbsp;<br /> <br /> info: VBZ<br /> foto: <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Lion#/media/File:Lion_waiting_in_Namibia.jpg" target="_blank">Kevin Pluck</a></div> Thu, 16 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/mala-zemlja-za-veliku-knjigu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/mala-zemlja-za-veliku-knjigu Brod kulture pali motore <p> MasterCardov 'Brod knjižara - Brod kulture' plovit će od 25.7. do 7.8., a na brodu će biti i Dubravko Torjanac, pobjednik natječaja za kratku priču.</p> <p> Ruzinavi <strong><em>MasterCard Brod knjižara – Brod kulture </em></strong>i<em>&nbsp;</em>ove će godine zaploviti Jadranom, od 25. srpnja do 7. kolovoza, i pristati u 14 mjesta na otocima i obali.<br /> <br /> Ovogodišnja je zemlja partner Republika Mađarska, a uz mađarske pisce priobalnim će se čitateljima predstaviti <strong>Maja Hrgović</strong>, <strong>Olja Savičević Ivančević</strong>, <strong>Lana Derkač</strong>, <strong>Davor Šalat </strong>i <strong>Cody McClain Brown</strong>.<br /> <br /> Objavljeni su i rezultati 'Brodskog' regionalnog natječaja za najbolju kratku priču. Od 320 priča koje su stigle na sadržaj, najboljom je proglašena priča <em>Male smrti </em>koju je napisao <strong>Dubravko Torjanac</strong>.<br /> <br /> Pobjednička priča bit će objavljena u knjizi <strong><em>20 + 1 najbolja priča za ljeto 2015.</em></strong> – uz još dvadeset priča koje su ušle u najuži izbor.&nbsp;</p> <div> info i foto: Brod knjižara</div> Thu, 16 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/brod-kulture-pali-motore http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/brod-kulture-pali-motore Jedina prava heroina realizma? <p> 'Esther Waters' je najznačajniji roman 'irskog Zole' Georgea Moorea u kojem nailazimo na zanimljiv otklon od realističkih konvencija.</p> <div> George Moore: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/esther-waters" target="_blank"><em>Esther Waters </em></a>(Disput / Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2015.; S engleskog preveo <strong>Damjan Lalović</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mlada i lijepa Esther Waters prisiljena je prihvatiti posao sluškinje na imanju u Woodviewu. Usprkos teškom radu, život joj se tamo svidi, iako ne sudjeluje u glavnoj zanimaciji slugu i gospodara: klađenju na konjske utrke. Zaljubljuje se u naočitog lakaja Williama, koji joj obeća brak, ali je napusti i oženi se bogatom nasljednicom.<br /> <br /> Esther otkriva da je trudna, napušta Woodview i vraća se u London, gdje se nakon rođenja sina Jacka nađe u potpunoj bijedi. Iako se većina žena u takvoj situaciji odriče djeteta, Esther se odlučuje svim silama boriti za sina te radi teške poslove doslovno čitav dan da bi ga prehranila…</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako vam ovo zvuči kao početak 'standardnog' realističkog romana, samo ste djelomično u pravu. <strong><em>Esther Waters</em></strong>, naime, najznačajnije je djelo <strong>Georgea Moorea</strong>, irskog naturalističkog pisca kojeg zovu i 'irskim Zolom'. Iako je <strong>Zola </strong>doista imao iznimno velik utjecaj na Moorea, <em>Esther Waters </em>pokazuje znatna odstupanja kako od Zolinog eksperimentalnog romana, tako i od engleskog realističkog romana, pa je prvi prijevod tog djela na hrvatski – koji je izašao u jednoj od naših najzanimljivijih biblioteka <strong><em>Na tragu klasika</em></strong> – doista književni događaj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvi dio fabule čini se kao dobro poznata priča o 'posrnulim ženama', kakvih je mnogo napisano za vrijeme druge polovice 19. stoljeća; spomenimo samo <strong><em>Tessu iz porodice D'Urberville </em>Thomasa Hardyja </strong>i <strong><em>Gospođu Bovary </em>Gustavea Flauberta</strong>. No, već usporedba s Tessom i Emmom ukazuje na različitu sudbinu – što znači i različiti književni 'tretman' – Esther Waters.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako i ona, baš kao i Tessa i Emma, podliježe iskušenju i dopušta da je zavede slatkorječivi William – te svoj grijeh mora na neki način i okajati, već je njezina odluka da zadrži dijete i sama ga othrani bitno razdvaja od drugih (anti)junakinja devetnaestostoljetnih romana: žrtva koju je spremna podnijeti da othrani sina čini od nje pravu heroinu. To ipak ne znači da je Esther jednodimenzionalni lik, već je autor samo upravlja u nekom pozitivnom smjeru, koji je neobičan za priče o 'posrnulim ženama' u 19. stoljeću. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako Esther dolazi iz siromašne porodice te se teško probija kroz život, na nju nije primjenljivo naturalističko učenje o društvu koje doslovno slama pojedinca. Djelo detaljno opisuje kako je teško radila po čitave dane te jedva da je spavala – što je nama danas ipak teško zamislivo – ali na kraju ona pobjeđuje: uspijeva u svojoj životnoj misiji da podigne sina. Tako je ovo jedan od rijetkih realističkih romana sa sretnim završetkom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman odlikuje i donekle neobična tehnika pripovijedanja. Iako <em>Esther Waters </em>pripovijeda sveznajući pripovjedač u trećem licu, kako to u romanima realizma i naturalizma biva, taj pripovjedač povremeno pokazuje određenu pristranost: čini se kako na neki način suosjeća s Esther. Ta se pristranost uglavnom očituje u detaljnim opisima njenih psiholoških stanja, ali i u prisutnosti Estherina glasa u pripovjedačevu glasu; on, naime, svojoj junakinji dopušta da sama govori pa tako stvara uvjerljiv i plastičan lik s kojim i suvremeni čitatelj suosjeća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upravo odmak od realističke / naturalističke doktrine čini <em>Esther Waters </em>iznimno zanimljivim i danas te nam pokazuje kako i u tradiciji postoje mnoga važna djela koja vrijedi prevesti i pročitati. Drugi element koji izravno povezuje svijet tog romana s našim suvremenim je kockanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobar dio djela bavi se utjecajem klađenja na ljudski život, a posebno na Esther i Williama, njena zavodnika, kasnije i supruga. U 19. stoljeću klađenje na konje bio je jedini način na koji je netko mogao steći velik novac bez rada i preko noći. Ako se, međutim, sjetimo redova pred uplatnim kućicama za loto u nas, čini se da se stvari u društvu i nisu tako drastično promijenile kako bismo voljeli misliti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Loto i sportske kladionice danas su, doduše, legalni, ali je želja koja nas potiče da ispunimo 'barem jedan listić' ista ona koja je tjerala likove <em>Esther Waters </em>da na konja za koji su sigurni da pobjeđuje stave sve što posjeduju. Stoga nam je neobični realistički roman Georgea Moorea suvremen i na način na koji ne bismo baš željeli.</div> <div> <br /> Vesna Solar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/w4nd3rl0st/5943349086/" target="_blank">Jason Mrachina</a></div> Wed, 15 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/jedina-prava-heroina-realizma http://www.booksa.hr/kolumne/jedina-prava-heroina-realizma Šta to tamo gori? <p> 'Svi moji dnevnički zapisi se odlikuju krajnjom iskrenošću i verodostojnošću. Ne razumem, priznajem, zašto je tako?'</p> <div> Ponovo me proganja pitanje o čemu treba pisac da piše u svom dnevniku: o tome kako je došao do ideje za neku svoju priču, pesmu ili roman; o tome kako je i gde provodio vreme dok ih je pisao; o ljudima, prijateljima i neprijateljima, sa kojima se družio, voleo i mrzeo; o stvarima koje nikome nije rekao već ih jedino prošaputao dnevniku na uvo; o planovima, nacrtima i nadahnućima koje nikada nije stigao da uradi; o domovini koju je voleo; o narodu kojeg se stideo; o zaboravljenim strastima; o porazima, duhovnim i telesnim; o impotenciji, telesnoj i duhovnoj; o tajnim i javnim strastima; o porocima; o tišini u koju sve uvire i iz koje sve izvire; o dilemi da li te zapise treba sačuvati ili, pak, sprečiti da ugledaju svetlost dana?</div> <div> &nbsp;</div> <div> O svim tim stvarima govorim i ja u svojim dnevnicima. Iako ih više ne pišem, intenzivno sam radio na njima tokom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka. Ima u njima, kao što sam nabrojao u gornjem pasusu, 'svega i svačega', ali bez obzira na teme ili događaje kojima su posvećeni, svi zapisi se odlikuju krajnjom iskrenošću i verodostojnošću.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne razumem, priznajem, zašto je tako? Da li je to znak da nisam – bar tokom tih decenija – imao prave i pouzdane prijatelje kojima sam mogao da se ispovedam? I ako je to tačno – pa čak i ako nije – zašto sam se odlučio da to radim u obliku dnevnika: pisane forme koja je zapravo ekivalent onoj rupi u zemlji u koju jadan mladi berberin pokušava da sakrije tajnu da car Trojan ima kozje uši?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako i jadan pisac pokušava da sakrije tajne u svom dnevniku, ne shvatajući da što ih više zatrpava one sve brže izlaze na površinu. Čak i ako mu pođe za rukom da nešto uspešno zakukulji i zamumulji, ništa mu ne garantuje da neki uporni književni tragač neće ipak otkriti pravu istinu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom slučaju, ukoliko tako razmišlja, piscu koji je ipak vodio dnevnike tokom svoje spisateljske karijere, preostaje samo jedan izbor – da u potpunosti uništi sve zapise. Samo tako pisac može da bude siguran da književna i druge javnosti neće moći da čeprkaju po fragmentima njegovog privatnog žiivota, pogotovo po onima o kojima nije nikada ranije pisao ili govorio.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, desilo se nešto zanimljivo kada sam o toj mojoj nameri razgovarao sa kolegama, poznanicima i čitaocima. Naime, svi su smatrali da bi to bi pogrešan čin i da jednostavno rečeno nemam prava to da uradim! Kako to misle da 'nemam prava', pitao sam ih, pa zar ti tekstovi nisu moji? Zar ne pripadaju samo meni? Zar ja, kao njihov tvorac, nemam prava da uradim sa njima šta god želim?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ispostavilo se, prema njima, da nemam. Ne odričući moje pravo da radim sa dnevnicima šta god želim, pozivali su se na neko više moralno pravo, koje me je obavezivalo da sve što napišem automatski prelazi u posed svetske književnosti i svetskog duha uopšte.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zaćutao sam, premda nisam siguran da su me ubedili. Pre će biti da su me bar za sada ubedili klimatski uslovi. Kome je stalo do vatre kada je napolju preko trideset stepeni? Ali kada dođe zima i zubi počnu da cvokoću, svako će se obradovati vatri i niko neće brinuti o tome šta doista gori.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/juliastarkey/2378137614/in/photolist-4C9zsE-prAKCF-7Za4Bb-omsNiG-oTDFmt-846GAH-owEBt3-c6j2ky-oTEK7S-5zD2JV-qhTy6k-qzeKXL-qz8NmV-463KKN-6TtjJH-w2cYqQ-vKm2QT-w3f51g-4NrLqN-uBFuG-pCiWHC-qhTvqv-7Fc2M2-pCiVuA-pCxo26-7sgdBN-2V7Z1t-6Udv1V-2wuBW8-vJtLs-9VxnA-6pZ92w-58wbTu-cmwrK5-94c2xi-bBEkVz-5cxvwU-79mk43-7YLTay-ewQiib-ewM5NH-ewM5Fg-ewQi8o-ewQirJ-ewM5wn-ewQhY1-ewQhPN-ewM7VD-ewQiGQ-kqNfKB" target="_blank">jooleah_stahkey</a></div> Tue, 14 Jul 2015 20:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/sta-to-tamo-gori http://www.booksa.hr/kolumne/sta-to-tamo-gori Rasknjižje,13. - 19.7.2015. <p> Ovotjedno predodmorno rasknjižje vam osim izvrsne proze donosi i bogat izbor poezije i publicistike.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1.<em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/masalai" target="_blank"> Masalai</a></em>, Ognjen Spahić (Fraktura)<br /> Ovo je djelo o pisanju i piscu koji to zapravo i nije, roman koji bolno pokazuje svu nemogućnost suvremenog čovjeka zatočenog u tranzicijskoj močvari da se odmakne od stanja svijesti kolektiva, kojega duhovi proganjaju gdje god da se nađe i koji je jednako ranjiv, naivan i opterećen strahovima kao i plemenski čovjek u džungli.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/djecak-iz-sjene" target="_blank"><em>Dječak iz sjene</em></a>, Carl-Johan Vallgren (Fraktura)<br /> Mračan literarni noir- triler o neizvjesnoj potrazi za dječakom koji je tajanstveno nestao iz pera jednog od najboljih suvremenih švedskih pisaca.&nbsp; Ovo je prvi roman iz serije s Dannyjem Katzom kao glavnim likom. Pun zapleta i preokreta te napet do samoga kraja, poziva na putovanje u svijet u kojem ni smrt nije kraj.</p> <p> 3. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/marsovac" target="_blank">Marsovac</a></em>, Andy Weir (Šahinpašić)<br /> Nevjerojatno duhovita i fantastična priča autora IT stručnjaka i zaljubljenika u astronomiju. Mark Watney, astronaut iz misije ARES, sticajem nesretnih okolnosti ostao je na Marsu, a posada njegovog broda uvjerena je da je Mark skončao na Crvenoj planeti. Ali Watney je odlučio da se ne preda...</p> <p> 4. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/direktiva-1436473477" target="_blank">Direktiva</a></em>, Matthew Quirk (Lumen)<br /> Mike Ford jednom je nogom u svijetu financija, a drugom u svijetu sitnih prevara. Mislio je da je kriminalnu prošlost ostavio iza sebe, no otkriva da je u krivu. Neposredno prije vjenčanja, od nepoznatih zločinaca počnu stizati prijetnje njegovim najbližima. Da bi ih spasio, mora pristati počiniti najdrskiju, najopasniju pljačku svih vremena, i ukrasti – komad papira.</p> <p> 5. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/djevojke-iz-san-frediana" target="_blank"><em>Djevojke iz San Frediana</em></a>, Vasco Pratolini (Mozaik knjiga)<br /> Jedna stara poslovica kaže da ne postoji ništa gore od bijesa prevarene žene. A što se dogodi kad jedan muškarac vara čak pet žena? Iako napisan 1948. godine, ovo djelo smatra se jednim od najznačajnijih romana suvremene talijanske književnosti.</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/srebrenicki-inferno-pismo-danteu-aligieriju-iz-bosne" target="_blank"><em>Srebrenički inferno: Pismo Danteu Aligieriju iz Bosne</em></a>, Džemaludin Latić (Školska knjiga)<br /> Ova poema objavljena je prvi put 2001. godine u Sarajevu, a ovo je njezino prvo hrvatsko izdanje, izdano u okviru obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Kako u pogovoru piše Luko Paljetak, <em>Srebrenički inferno </em>jedinstveno je djelo i po tragičnom povodu koji ga je iznjedrio i po načinu na koji je napisano, usredotočeno na sudbinu Neznane Bošnjanke i nekolicinu drugih likova iza kojih stoje stvarne osobe.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/grcke-tragedije-1436768743" target="_blank"><em>Grčke tragedije</em></a>, Sofoklo i Euripid (Mozaik knjiga)<br /> Knjiga sadrži dvije Sofoklove drame – 'Kralj Edip' i 'Antigona', te dvije Euripidove drame – 'Bakhe' i 'Medeja'.<br /> Sofoklo je bio atenske publike i u dramskim natjecanjima osvojio je velik broj prvih nagrada. U antici je bilo poznato više od 130 njegovih tragedija i satirskih igara. Euripid za života nije bio osobito omiljen, na dramskim natjecanjima pobijedio samo četiri puta, od toga jednom posmrtno. Zasluženo priznanje dobio je tek nakon smrti. Suvremene vijesti o njemu oskudne su, često nepouzdane.</p> <p> Publicistika<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/snovi-pod-trecim-reichom" target="_blank"><em>Snovi pod Trećim Reichom</em></a>, Charlotte Beradt (Disput)<br /> Ova zbirka snova pruža nešto što ne nudi nijedna druga vrsta povijesnih izvora - zaprepašćujuću promjenu perspektive koja proširuje vidokrug i otvara slojeve do kojih ne dosežu čak ni dnevničke zabilješke.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/globalni-minotaur-1436767268" target="_blank"><em>Globalni Minotaur</em></a>, Yanis Varoufakis (Profil)<br /> Minotaur je teško ranjen, ali još nije uginuo, pa i dalje guši cijeli svjetski ekonomski sustav. Autor objašnjava zbog čega je 2008. godine izbila sadašnja kriza, zašto je mediteranske zemlje najteže podnose te kako se iz nje jednostavno može izaći. On tvrdi da to financijsko čudovište treba uništiti.</p> <p> 3. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/dodir-teksta" target="_blank">Dodir teksta</a></em>, Helena Sablić Tomić (Meandarmedia)<br /> 'Ne lobirajući ni za koga, ne podliježući aktualnim trendovima, ali bivajući u suglasju s modernitetom, prepoznajući uvijek najbolje u sveukupnoj hrvatskoj književnoj produkciji, kritičarka Helena Sablić Tomić, uz ugledna i provjerena imena, afirmirala je i mnoge nove, mlade pisce koji su ubrzo našli svoje mjesto u probranome književnom krugu. ' -&nbsp;Branka Džebić<br /> <br /> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje" target="_blank">ovdje</a>.</p> Mon, 13 Jul 2015 01:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje13-1972015 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje13-1972015 Državne subvencije za pisce <p> Ministarstvo kulture objavilo je poziv za poticanje književnog stvaralaštva. Rok za prijavu: 11.9.2015.</p> <p> <strong>Ministarstvo kulture </strong>objavilo je <strong><em>Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnoga stvaralaštva u 2016. godini.</em></strong><br /> <br /> Ministarstvo kulture dodjeljivat će potpore autorima za:</p> <div> &nbsp; &nbsp;• književno-umjetnički rad</div> <div> &nbsp; &nbsp;• prijevode na hrvatski jezik djela koja predstavljaju opća kulturna dostignuća</div> <div> &nbsp; &nbsp;• književnopovijesni rad na pripremi sabranih, odabranih i kritičkih izdanja djela hrvatskih autora.</div> <div> <br /> Potpora se neće dodjeljivati autorima za publicistička i stručna djela te za pripremu znanstvenih radova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pravo podnošenja ponuda na Javni poziv imaju fizičke osobe, državljani Republike Hrvatske.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dodjeljivat će se sljedeće potpore:</div> <div> &nbsp; &nbsp;• godišnje potpore u pojedinačnom iznosu od 84.000,00 kn</div> <div> &nbsp; &nbsp;• polugodišnje potpore u pojedinačnom iznosu od 42.000,00 kn</div> <div> &nbsp; &nbsp;• tromjesečne potpore u iznosu od 21.000,00 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Potpore će se isplaćivati autorima u mjesečnim obrocima od 7.000,00 kn.<br /> <br /> Ako su autori prethodno koristili ovu potporu, nemaju se pravo prijaviti na <em>Javni poziv za poticanje književnoga stvaralaštva</em> prije nego što bude objavljena knjiga za koju su zadnji put koristili ovu potporu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz prijavnicu, kratki životopis i bibliografiju, autori su dužni dostaviti detaljan opis projekta – sinopsis, ogledni arak te prijedlog plana realizacije.<br /> <br /> Potrebno je dostaviti dvije recenzije prijavljenoga autorskog projekta. Recenzenti moraju biti relevantni stručnjaci za navedena područja i to književni kritičar ili teoretičar te urednik ili izdavač.</div> <div> <br /> Životopis, bibliografija, plan realizacije, sinopsis i ogledni arak dostavljaju se isključivo u elektroničkom obliku na adresu: knjizevno.stvaralastvo@min-kulture.hr&nbsp;</div> <div> <br /> Prijavnica i recenzije moraju biti ispisane i potpisane.</div> <div> <br /> Autori koji se ponovno prijavljuju moraju uz svoju prijavu dostaviti primjerak objavljene knjige za koju su zadnji put koristili potporu za poticanje književnog stvaralaštva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve u roku pristigle ponude s potpunom dokumentacijom razmotrit će posebno formirano povjerenstvo te uputiti prijedlog ministru kulture koji će donijeti odluku o dodjeli potpora autorima.</div> <div> <br /> S korisnikom potpore za poticanje književnoga stvaralaštva sklopit će se ugovor kojim će se urediti prava i obveze autora i Ministarstva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ponude sa svom traženom dokumentacijom mogu se poslati poštom ili osobno predati u Ministarstvu kulture, 10000 Zagreb, Runjaninova 2.</div> <div> <br /> Prijavnice se mogu naći na <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=12518" target="_blank">web adresi Ministarstva</a>.</div> <div> <br /> Nepotpune prijave neće biti razmatrane.</div> <div> <br /> Sva pitanja vezana uz ovaj Poziv mogu se postaviti elektroničkim putem, slanjem upita na sljedeću adresu: knjizevno.stvaralastvo@min-kulture.hr ili na telefonske brojeve 01 4866 406/01 4866 466 /01 4866 486.</div> <div> <br /> Priložena dokumentacija neće se vraćati podnositeljima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ponude na ovaj javni poziv mogu se podnositi od dana objave do 11. rujna 2015. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> info: Ministarstvo kulture<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/kalleboo/2735516334" target="_blank">Karl Baron</a></div> Mon, 13 Jul 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/drzavne-subvencije-za-pisce http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/drzavne-subvencije-za-pisce