BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Legenda o Erzsébet Virág <p> O legendarnoj prodavačici knjiga, vrstama ljudi koji ulaze u knjižare i načinima na koje im možete prodati knjigu - ili više njih.</p> <p> Nećete možda vjerovati, ali i ovdje u Hrvatskoj pratimo bejzbol! Jasno, malobrojni smo, no to me donekle i čudi, jer na ovim prostorima ljubimo sve igre s loptom, a i s palicama se snalazimo više nego dobro. Raduje me da moji Giantsi dobro guraju protiv Nationalsa. Dok vašingtončani ispaljuju homerunove, <strong>Sandoval</strong>, <strong>Pence</strong> i društvo proustovskom strpljivošću osvajaju bazu za bazom. I pobjeđuju!</p> <p> <strong>Dunja Draguljče</strong> <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/medju-radoznalim-arhivarima" target="_blank">otputovala je na nekakav arhivarski kongres u Italiju</a>. I dok neki od nas, poput hrčaka ili puhova, godinama prikupljaju građu i arhivare u nezdravoj kmici podruma, fragilna dredoklašica hajca po svjetskim kongresima. Ni med cvetjem ni pravice!</p> <p> U davna vremena, na mjestu gdje sad imamo taj <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/donesiteposaljite-materijale-u-czdnk" target="_blank"><strong>Centar za dokumentiranje nezavisne kulture</strong></a>, stajale su knjige. Na priliku – poezija! Držali smo najveći izbor poezije u gradu. U to doba, brijem da se Draguljče još igrala u pijesku, u kombinatu smo prodavali knjige. O da, imali smo blagajnu, razne popuste i izlog nakićen svakovrsnim literarnim slasticama.</p> <p> Prodati knjigu prava je umjetnost. Nisu to piroške ili bureci, ako razumijete što hoću reći, pa da se prodaju sami od sebe. Zanat ispekoh kod naše čuvene Mađarice <strong>Erzsébet Virág</strong>. Vještije prodavačice knjiga u životu ne vidjeh.</p> <p> "Kao prvo", učila me Erži, "moraš razlikovati vrste ljudi koji uopće ulaze u knjižaru."</p> <p> I danas, da me netko probudi u tri ujutro, znao bih pobrojati svih 65 vrsta. Evo samo nekoliko, čisto da dobijete uvid:</p> <p> <em><strong>Niškorisni pipači</strong></em> – to su vam, dakle, osobe koje ulaze u knjižare, premeću po knjigama, vade ih s polica, prelistavaju, ali odmah vidiš da niš neće kupiti.</p> <p> <em><strong>Kolebljivi plahi sveznadari</strong></em> – vrlo zanimljiva skupina, kuže se u književnost, nekaj bi kupili, ali moraju promisliti i zato ih morate pustiti nek tumaraju, a nipošto ih plašiti upadicama 'mogu pomoć' i slično. Najbolje je praviti se da neš radite i uopće ih niti ne gledati, jer su plaha srca i svaki čas mogu pobjeći.</p> <p> <em><strong>Žmukleri</strong></em> – oprez, s ovih ne skidajte oči, dolaze s namjerom da vam popale knjigu, ponekad operiraju u parovima, jedan vam odvlači pažnju raspitujući se detaljno o djelima <strong>Hermana Hessea</strong>, a drugi za to vrijeme brsti po policama kao kozlić!</p> <p> <em><strong>Darivatelji</strong></em> – jedna od Eržinih omiljenih vrsta, ne znaju kaj bi voljenoj osobi ili nekom drugom kupili za rođendan (Božić, Valentinovo…) i hopla – evo ih k vama. Ako im pristupite znalački, možete im prodati svakaj.</p> <p> <em><strong>Knjigohlepci smarači</strong></em> – ovisnici o literaturi s kojima morate pričati o književnosti, dok pričate budite stalno u pokretu i usput im dodajete knjigu za knjigom – hmmm, da vidimo, <em>Atlas oblaka</em> si svakako morate priuštiti, oh, da, novog <strong>Eugenidesa</strong> imamo, no sam si pogledajte, nemate novog <strong>Mićanovića</strong>, aha, imamo i <strong>Simića</strong> na popustu, <strong>Koščec</strong> je moj osobni favorit, niste čitali Koščeca, to morate – ako im dodate 5 knjiga kupit će jednu, zato im dodajte 16, pa će kupiti barem tri!</p> <p> <em><strong>Knjigohlepci mučaljivi</strong></em> – s njima niš ne morate, samo ih pustite, najzahvalnija vrsta ever, kupit će ono što žele i još barem dvije knjige povrh toga, stoga im dajte prostora i čkomite.</p> <p> <em><strong>Ž.P.Ž.ovci</strong></em> – osobe koje obožavaju knjige o životu poslije života, NLO-ima i slično, lukav(a) prodavač(ica) može čuda učiniti shvati li na vrijeme kakvog svata ima u knjižari.</p> <p> Kažem vam, Erži je bila <strong>Obi-Wan Kenobi</strong> knjižarskog zanata. Istinski Jedi Master! I danas kruže legende o njezinoj nesvakidašnjoj vještini. <strong>Vanja</strong> je na svoje oči vidjela kad je čovjeku koji je tražio <strong>Balzacov</strong> <em>Ljiljan u dolu</em> prodala 14 drugih knjiga, ali ne i Balzaca kojeg nismo imali. Cijela operacija trajala je 45 minuta (Vanja veli da je štopala vrijeme). Danas to zovemo 'Eržikin apsurdni gambit'.</p> <p> Poslije se Erži udala za jednog našeg pisca. Ponekad, vrlo rijetko, navrati s njim i klinkom na kavu. Žurim pogledati snimku sinoćnje, ufam odlučujuće, utakmice Giantsa i Nationalsa, živjeli, Pukovniče!</p> <p> F.B., 17. Listopada 2014., Zagreb</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/randar/" target="_blank">Tom Simpson</a></p> Fri, 17 Oct 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/legenda-o-erzsbet-virg http://www.booksa.hr/kolumne/legenda-o-erzsbet-virg Festival 'Pazi, knjiga!' <p> Festival počinje okruglim stolom o odnosu književnosti za djecu i književnosti za odrasle.</p> <div> U ponedjeljak u Hrvatskom centru za dječju knjigu u Zagrebu počinje ovogodišnji <strong>Festival knjige i književnosti PAZI, KNJIGA!&nbsp;</strong>Organizator festivala je <strong>Klub prvih pisaca&nbsp;</strong>(Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade).<br /> <br /> Festival započinje okruglim stolom pod nazivom '<em>Veliki i mali</em>' na kojem će se, iz različitih kutova (spisateljskog, ilustratorskog, knjižničarskog, nakladničkog, profesorskog, čitateljskog) pokušati sagledati odnos književnosti za djecu i književnosti za odrasle. Slijedi izložba ilustracija <strong>Boba Živkovića </strong>u Galeriji Vladimira Nazora, u okviru programa <em>Beograd u gostima</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U iduća dva tjedna, od 20. do 30. listopada, na tridesetak književnih događanja, izložbi, radionica, književnih sureta, te audio i video predstavljanja književnih djela, zagrebačkoj će publici (te onoj u Bjelovaru, Sisku, Krapini i Ivanić Gradu) biti predstavljeno više od trideset hrvatskih i inozemnih umjetnika i njihovih recentnih djela.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Više o festivalskim zbivanjima PAZI, KNJIGA! možete pronaći na Facebook stranici <a href="https://www.facebook.com/KnjigaUCentru?fref=ts" target="_blank"><em>Knjiga u centru</em></a>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/sizumaru/13981257592/in/photolist-nchT6v-9qASCC-FchzB-6GAXX6-9fU3uv-6L3WVV-7ysSqb-arAuRD-6KiZhk-9Gwxvw-5zLkW1-nitAMo-72wKhh-8yAoLV-6Ko8zu-69gkW-oy8c1-65pkbY-9ZLBU3-9JaJmJ-9AE1wL-oZPW9Z-822Pds-c8848C-nwXFFc-95Ceyh-pxdDea-a72v9C-7c5xGV-9kB4vu-6rYpj6-aSUCwD-cvytVq-8FQBHF-6SKuqF-68xcbv-8yAoMp-e5GobJ-DMjiT-8yksB8-6xVpLY-eowcsm-6tuyfB-5ew5Ru-a64qEP-5mV5cr-Kwfzo-noE5at-4nHnr4-9SoCTu" target="_blank">Yellow</a></div> Fri, 17 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/festival-pazi-knjiga http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/festival-pazi-knjiga Mjesec hrvatske knjige 2014. <p> Knjižnice Grada Zagreba i Gradska knjižnica iz Splita zajedno organiziraju niz aktivnosti u sklopu 'Mjeseca hrvatske knjige'.</p> <p> U organizaciji <strong>Knjižnica Grada Zagreba</strong>,<strong><em>&nbsp;</em></strong>započeo je <em><strong>Mjesec hrvatske knjige&nbsp;</strong></em>koji traje od 15. listopada do 15. studenog i obuhvaća niz aktivnosti po cijeloj državi. Suorganizator je <strong>Gradska knjižnica Marka Marulića</strong> iz Splita, a pokrovitelj je Split (u kojem se i održalo svečano otvorenje).&nbsp;<br /> <br /> Ovogodišnja manifestacija tematski je posvećena ljubavi. Tako nas očekuju rezultati natječaja za kratku priču na temu <em>N</em><em>eispričane ljubavi</em>, nacionalni kviz za poticanje čitanja&nbsp;<em>Ljubav za početnike</em>, a izdvajamo i akcije&nbsp;<em>Čitajmo naglas</em>, zatim&nbsp;<em>Dan hrvatskih knjižnica&nbsp;</em>11.11., međunarodni znanstveni skup&nbsp;<em>Franjo Marković</em>&nbsp;koji se održava 13. i 14.11. te naposljetku zagrebački&nbsp;<em>Interliber&nbsp;</em>od 11. do 16. studenog.<br /> <br /> Niz drugih aktivnosti u sklopu&nbsp;<em>Mjeseca&nbsp;</em>možete pronaći na <a href="http://www.kgz.hr/default.aspx?id=12040" target="_blank">stranici KGZ-a</a>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/nzrico/14884555692/in/photolist-oQnpMc-ovnWWw-oWSWXK-oRqe1Z-oFieQy-p8RoAx-pir6YK-phYwKn-p8GtbH-oSrMyX-oGUsLP-oEDJta-oSZCMg-oUPMVe-oFvnYy-oEWGZs-oKJPFe-p8To2E-oNgQth-oESzLp" target="_blank">Henrico Prins</a></p> Fri, 17 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/mjesec-hrvatske-knjige-2014 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/mjesec-hrvatske-knjige-2014 Tiskov i V.B.Z.-ov širi izbor <p> Izabrano je 12 naslova koji konkuriraju za nagradu za najbolji neobjavljeni roman.</p> <p> Nagrada <strong>V.B.Z.</strong>-a i <strong>Tisak Medije&nbsp;</strong>dodjeljuje se najboljem neobjavljenom romanu, a pobjednik dobiva novčanu nagradu od 100.000 kuna. Stoga ne čudi ovogodišnji rekordni broj pristiglih prijava - čak 137 rukopisa!<br /> <br /> Žiri (u sastavu <strong>Zoran Ferić</strong>, <strong>Julijana Matanović</strong>, <strong>Mile Stojić</strong>, <strong>Jagna Pogačnik</strong> i <strong>Drago Glamuzina</strong>) je marljivo prionuo poslu, pročitao rukopise i objavio 12 kandidata za nagradu. Autori su i dalje šifrirani pa navodimo samo naslove romana:<br /> <br /> - <strong><em>Slana zemlja</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Czarna Madonna</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Konjske tišine</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Kćeri vjetra</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Noćni leptiri</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Impresum</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Crni kaput</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Brdo</em></strong><br /> - <strong><em>Kratki roman o runjenju kukuruza</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Rat za peti okus</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Sjever je mjesto tame</em></strong>&nbsp;<br /> - <strong><em>Putovanja desnom hemisferom</em></strong><br /> <br /> Idući tjedan saznat ćemo uži popis od 6 imena, a pobjednika natječaja saznat ćemo na <strong>Interliberu&nbsp;</strong>koji će se održati od 11. do 16. studenog na zagrebačkom Velesajmu.<br /> <br /> info: tportal<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/sidewalk_flying/5124506505/in/photolist-8NQrfr-ccHmto-9y7xBY-6SF9YP-6QTkKo-dCoThW-9y7xLf-9gKbhQ-cMXmyh-dHFC8J-6CHX8-6vC8J9-4Gzc5x-8FHgCC-9iaGjZ-9irZ5C-bufwDW-bVm6w2-9y7xQ5-9y7xju-9u41ym-6X2Rcv-cJmBgN-dN4vSz-6R8MM3-cqnSHh-9gCTmX-7ULuqD-dAaErz-imStQg-6QbW11-5Sfgni-bV6ZLo-75aKXh-bBp553-6P2GXk-86MJau-7uetzP-6X6RQ5-ahphh8-7ashpr-i2iZVY-drvfi7-fB96RU-9BzMea-dUfHgB-6SKcDC-dcQh3Z-idvMbj-89wgUj" target="_blank">Seth Sawyers</a></p> Fri, 17 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tiskov-i-vbz-ov-siri-izbor http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/tiskov-i-vbz-ov-siri-izbor Otvaranje kulturnih granica <p> U sklopu Revije malih književnosti razgovarali smo s mladim albanskim piscima, Sabinom Veizaj i Eljanom Taninijem.</p> <div> <a href="http://booksa.hr/vijesti/sve/revija-malih-knjizevnosti-albanija" target="_blank">Jubilarno deseto izdanje <strong>Revije malih književnosti</strong></a> pokušalo je približiti afirmirane albanske pisce zagrebačkoj publici. O situaciji u albanskoj književnosti razgovarali smo s mladim piscima, <strong>Sabinom Veizaj </strong>i <strong>Eljanom Taninijem</strong>.<br /> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>S obzirom da je ovdašnja čitateljska publika slabo upoznata sa suvremenom albanskom književnošću, izuzev ponekog pisca starije generacije, možete li nam reći kako izgleda trenutačno biti književnikom u Albaniji.&nbsp;</strong></div> <div> <br /> <strong>Tanini: &nbsp;</strong>U Albaniji postoji scena mladih pisaca. Imamo svoj časopis koji se zove <em>Poeteka</em>, u kojem se posljednjih deset godina objavljuju pisci ne samo iz Albanije, već i Hrvatske, BiH, Srbije, zapravo čitavog Balkana. Postoji kontakt između mladih albanskih autora i autora s prostora bivše Jugoslavije. Ja sam, primjerice, ovoga ljeta sudjelovao na festivalu kratke priče u Kikindi gdje sam upoznao neke sjajne balkanske pisce, pa i iz Hrvatske, poput <strong>Roberta Perišića</strong>.<br /> <br /> No mlađim autorima nije lako objaviti knjigu.&nbsp;Moja prva knjiga <strong><em>Tržnica Ničega</em></strong>&nbsp;napisana je prije pet godina. Nakon te proze, nakon kratkih priča, počeo sam pisati i poeziju. Na proljeće ću, nadam se, objaviti zbirku pjesama pod nazivom <strong><em>Bez točke </em></strong>(<em>Pa pik</em>). Zbirka je gotova, no pitanje objavljivanja je drugi par rukava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koliko se poezija objavljuje u Albaniji?</strong></div> <div> <br /> <strong>Veizaj</strong>: Izdavačke kuće općenito imaju veliki problem s poezijom, a da ne govorimo o situaciji kada su u pitanju mlađi i ne toliko etablirani pjesnici. Kada im pošaljete zbirku pjesama, često će vam vratiti neotvoren&nbsp;rukopis. Doduše, čini mi se da se takva situacija i ne razlikuje previše od onih u drugim zemaljama, posebice kada je riječ o poeziji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>To navodi na zaključak da se poezija vrlo slabo čita. S druge strane, izdavačke kuće više nisu jedini most između pjesnika i čitatelja. Postoji li publika koja čita poeziju, izvan same zajednice pjesnika, kritičara i ljudi s književne scene?</strong></div> <div> <br /> <strong>Tanini:&nbsp;</strong>Fenomen koji se može primijetiti danas, posebice među autorima mlađe generacije, jest želja da se bude piscem samo zato da bi se bilo upravo to - pisac. Biti piscem u tom smislu postaje nešto poput fasade.&nbsp;Mladim autorima je posebno važno naći svoj glas, svoje riječi. Nužno je ne biti samo intelektualac koji želi pisati knjige. Kada pišete poeziju, vi morate pisati pjesmu, osjećati kao da nemate izbora. Baš zbog tog lažnog produciranja je i problem publike sve veći. Zbog pisaca koji nisu pisci, i čitatelji prestaju biti čitatelji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Veizaj:</strong> Ovdje je važan i fenomen virtualnoga. Naime, zbog odbijanja izdavača, pisci, posebno pjesnici, objavljuju mnogo na Internetu, na društvenim mrežama i blogovima. To je zapravo i logično, svakako s ekonomskog aspekta, jer je čitateljima sigurno lakše, brže i jeftinije doći do pjesme i pročitati je na Internetu nego kupiti knjigu. No i to je zapravo više-manje globalni fenomen. Postoje razni forumi, kao i Facebook grupe i slično, gdje mlađi albanski pisci objavljuju svoje tekstove. To je u biti zajednica pisaca koji su i čitatelji. Pisci također međusobno komentiraju svoje tekstove.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Na Kadareu uglavnom staje znanje ovdašnjih čitatelja o albanskoj književnosti. Koliko mlađi naraštaj uopće ima veze s generacijama pisaca koji su pisali prije svršetka blokovske podjele u Europi? Je li došlo do velikog reza u književnosti ili postoji nekakav kontinuitet?&nbsp;</strong><br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Tanini:</strong> Priča je u tom smislu zapravo slična s obje strane. Ja osobno od hrvatskih pisaca znam samo <strong>Ivu Andrića</strong>. Primjerice, Kadare je meni zanimljiv, no samo s povijesnog aspekta. On nije pisac kojeg mogu osjećati kao sebi bliskog. No, to je posve individualno pitanje, kao i problem stila, ukusa i onoga što želite od književnosti. Ja želim biti razumljiv autor, što ne znači da želim pisati banalne i jednostavne pjesmice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Veizaj:</strong> Starija književnost ima veze s nama, mlađim piscima, samo utoliko što smo svi odrasli uz tu književnost. Svakako je došlo do velike promjene u albanskoj književnosti s velikim društvenim promjenama, no rekla bih da je u pitanju organska promjena, a ne drastičan rez. Dakle, većina mladih pisaca ipak nosi u sebi tradiciju albanske književnosti, iako pišemo potpuno drukčije. To mora biti tako naprosto zbog činjenice da su problemi s kojima se mi danas suočavamo potpuno drukčiji od onoga s čime su se oni morali nositi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Tanini:</strong> Mlađim autorima je izuzetno važno kako pišu njihovi kolege, što oni rade i kako pišu, bez obzira koliko se međusobno razlikovali. No jednako tako je nama jako važno što se zbiva i u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i susjednim zemljama. To nam je možda i važnije od starije albanske književnosti. Zato su manifestacije poput <em>Revije malih književnosti</em> izuzetno značajne, jer dolazi do književne razmjene kakve prije nije bilo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Govoriti o nekim imenima koji su utjecali na čitav književni naraštaj možda nije uputno, no čini se da je talijanska književnost veoma važna albanskim piscima. Sabina, koji su pjesnici posebno utjecali na vas kao autoricu?</strong><br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Veizaj: </strong>Pišem slobodnim stihom kao i većina mlađih pjesnika, i to nešto se uglavnom može nazvati misaonom poezijom. Strana književnost je izuzetno važna, no nije u pitanju fenomen 'utjecanja' jer, kada mnogo čitate, pa tako i inozemnu književnost, ona postaje vaša književnost, dijelom vašeg identiteta.<br /> <br /> No činjenica je da je talijanska književnost, posebice poezija, izvršila velik utjecaj na mene kao pjesnikinju, i tu možemo govoriti o cijelom nizu autora.<strong> Alda Merini</strong> je pjesnikinja čiji mi je opus izuzetno važan. Značajna mi je i poezija nekih bliskoistočnih pjesnika, poput&nbsp;<strong>Adonisa</strong>, ili velikog<strong> Nizara Qabbanija</strong>, sjajnog pjesnika iz Damaska koji je živio i umro u Londonu, gdje je imao izdavačku kuću.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Eljane, vi živite i radite u Tirani. Iz pogleda izvana čini se da je Albanija jako centralizirana i to ne samo kada je riječ o književnosti. Je li to zaista slučaj?</strong><br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Tanini:​</strong>&nbsp;To je zaista dobro pitanje, odnosno važno pitanje, o kojem malo tko zaista razmišlja. Tirana je centar Abanije posljednjih stotinjak godina. Nekada je Albanija bila potpuno okrenuta moru, no sada se to promijenilo. Kada sam objavio <em>Tržnicu ničega </em>prije nekoliko godina, ljudi iz nekih albanskih gradova, recimo Elbasana i Korče, koji su južno od Tirane, odnosno iz Škodre, grada koji se nalazi na sjeveru, pisali su mi ne bi li došli do moje knjige, jer drukčije do nje nisu mogli doći.<br /> <br /> Često knjige mlađih pisaca uopće ne šalju u knjižnice u drugim albanskim gradovima. Kada je riječ o prevođenju, u Albaniji se dosta prevodi zadnjih godina, no onaj rez koji ste spomenuli je i ovdje jako prisutan. Nedostaje nam jako puno toga iz perioda prije 1991. godine, i to ne samo kada je riječ o književnosti, već kulturi općenito: bilo da je u pitanju filozifija, ekonomija, povijest itd. To se ukazuje kao velik problem i u tom smislu se Albanija dosta razlikuje od Kosova, jer se u Albaniji nije puno toga dopuštalo i nije se moglo doći do mnogo stvari. No, situacija se ipak polako mijenja.<br /> <br /> Razgovarao Neven Svilar.</div> Fri, 17 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/otvaranje-kulturnih-granica http://www.booksa.hr/kolumne/otvaranje-kulturnih-granica László Krasznahorkai u Zagrebu <p> Mađarski pisac gostuje 27.10. u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 28.10. u književnom klubu Booksa.</p> <div> Proteklu je književnu godinu, prema brojnim osvrtima i reakcijama, obilježilo prvo objavljivanje knjiga na hrvatskom <strong>Lászla Krasznahorkaija</strong>. Izdavači romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/rat-i-rat" target="_blank"><strong><em>Rat i rat</em></strong></a> (<strong><a href="http://www.oceanmore.hr" target="_blank">Naklada OceanMore</a></strong>) i kratke priče <a href="http://booksa.hr/kolumne/knjizica-s-demonskom-nakanom" target="_blank"><strong><em>Posljednji vuk</em></strong></a> (<strong><a href="http://www.mi2.hr" target="_blank">Multimedijalni institut</a></strong>) tim povodom, ali i kao najavu skorih novih izdanja, u suradnji sa književnim klubom <a href="http://www.booksa.hr"><strong>Booksa</strong></a>, portalom <a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank"><strong>Kulturpunkt</strong></a> i <a href="http://www.zekaem.hr" target="_blank"><strong>Zagrebačkim kazalištem mladih</strong></a>, krajem listopada u Zagrebu organiziraju gostovanje tog važnog mađarskog pisca. Oba objavljena Krasznahorkaijeva djela prevela je <strong>Viktorija Šantić</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U ponedjeljak 27. listopada u 19:00h u Zagrebačkom kazalištu mladih (Teslina 7) održava se književna večer sa Lászlóm Krasznahorkaijem, gdje će autor čitati iz svojih djela, a uz moderaciju <strong>Zorana Roška </strong>i <strong>Petra Milata </strong>predviđen je i kraći susret s autorom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Idući dan - <a href="http://www.booksa.hr/program/booksa/knjizevna-vecer-s-lszlm-krasznahorkaijem"><strong>utorak 28. listopada, također u 19:00 sati</strong></a> - u Booksi će László Krasznahorkai o svojem pisanju, u nešto opuštenijoj i intimnoj atmosferi, razgovarati sa <strong>Miljenkom Buljević</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ulaz na događanja je slobodan.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> László Krasznahorkai (1954.) postaje međunarodno zapažen sredinom 1990-ih kada filmovi redatelja <strong>Bele Tarra</strong>, a prema predlošcima Krasznahorkaija, pažnju kulturne javnosti skreću na posve nove i drukčije autorske poetike koje ne podilaze očekivanjima, bilo na filmu ili u književnosti. Plod njihove suradnje su filmska remek-djela: <strong><em>Sotonski tango</em></strong>, <strong><em>Werckmeisterove harmonije</em></strong> i <strong><em>Torinski konj</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još iz vremena početne recepcije Tarrovih filmova vuku se laskave ocjene korifeja suvremene literature <strong>Susan Sontag </strong>i <strong>W.G. Sebalda </strong>koji su Krasznahorkaija stavili uz bok književnih velikana kao što su <strong>Gogolj </strong>i <strong>Melville</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, barem na engleskom govornom području i kod nas u Hrvatskoj, prijevodi Krasznahorkaija su čekali nešto duže pa se objavljivanje njegovih knjiga doživljava kao kulturni događaj prvog ranga. Samo da spomenemo da su dvije godine zaredom (2013. i 2014.) američka izdanja Krasznahorkaija nagrađena kao najbolji i najznačajniji prijevodi književnosti na engleski jezik. Slično je i sa drugim sredinama i jezicima, a to važi i za Hrvatsku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pored nedvojbenog umjetničkog majstorstva, Krasznahorkai je također lucidni i bespoštedni kroničar društvenih gibanja u vlastitoj zemlji, te se već sada može ubrojiti u dugi niz velikih neprilagođenih istočnoeuropskih književnika.&nbsp;</div> <div> <br /> ***</div> <div> <br /> <div> Iz recenzija:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "jedan od najvećih arhitekata i graditelja naracije našega doba”&nbsp;</div> <div> (Miljenko Jergović)</div> <div> &nbsp;</div> <div> "piše o očaju, apokalipsi, ništavilu, rečenica mu traje po 30 stranica, po standardnim tržišnim pravilima bio bi potpuni debakl, ali njega kupuju i čitaju sve više”</div> <div> (Robert Perišić)</div> <div> <br /> "László Krasznahorkai pripada u red rijetkih pisaca koji manje ili više radikalno šire okvir književnoga djela."<br /> (Željko Kipke, <a href="http://www.matica.hr/vijenac/528/Sve%20ima%20jednaku%20te%C5%BEinu/" target="_blank">Vijenac</a>)</div> <br /> M. Jergović: <a href="http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/laszlo-krasznahorkai-jezik-samoce/" target="_blank"><em>Jezik samoće</em></a><br /> M. Jergović: <a href="http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/laszlo-krasznahorkai-preparirani-kit/" target="_blank"><em>Preparirani kit</em></a><br /> D. Jurak: '<em><a href="http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=7517" target="_blank">Posljednji vuk</a>'</em><br /> D. Jurak: '<em><a href="http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=7878" target="_blank">Rat i rat'</a></em><br /> N. Vulić: <a href="http://booksa.hr/kolumne/knjizica-s-demonskom-nakanom" target="_blank"><em>Knjižica s demonskom nakanom</em></a></div> <div> <br /> ***<br /> <br /> <a href="http://www.krasznahorkai.hu/" target="_blank">László Krasznahorkai - službena stranica</a>&nbsp;<br /> <br /> Gostovanje Lászla Krasznahorkaija podržali su&nbsp;Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb, Hrvatski audiovizualni centar, Program Kultura Europske komisije.<br /> <br /> Foto: <a href="http://hartwigklappert.com/"><strong>© Hartwig Klappert</strong></a></div> Thu, 16 Oct 2014 06:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/lszl-krasznahorkai-u-zagrebu http://www.booksa.hr/vijesti/sve/lszl-krasznahorkai-u-zagrebu Prijatelji po Salingeru <p> Bend American Football je u pjesmi 'Letters and Packages' glazbenim sredstvima rekreirao duh Salingerove priče o Esmé.</p> <div> Obožavam <strong>Salingera</strong>. Toliko mi je drag taj pisac da ne mogu shvatiti one koji ga ne vole.<br /> <br /> To je slično kao s glazbom, s bendovima. Kao mladac sam se čudio kada bih saznao da netko ne voli <strong>Nirvanu </strong>i <strong>Smashing Pumpkins</strong>, nešto kasnije mi nije bilo jasno kako je moguće po čitav dan ne slušati <strong>The Cure </strong>ili <strong>Violent Femmes</strong>, a danas sam potpuno frapiran ako netko ne primjećuje vrijednost <strong>Belle&amp;Sebastian </strong>ili <strong>The Mountain Goats</strong>. Ne mora znati za njih, naravno, ali ako već zna za njih onda ih mora voljeti. Mora. To su filtri na kojima pomalo djetinjasto temeljim određene zaključke, to su točke prepoznavanja.<br /> &nbsp;</div> <div> Dovoljno sam odrastao da znam da mi netko može biti najbolji prijatelj čak i ako ne voli isti bend ili ako se ne oduševljava istim piscem, ali to je zapravo tužno – tako se odreći vlastitih infantilnih uvjerenja o onome što je važno. S druge je strane potpuno jasno da ih se nikada ne možeš riješiti do kraja - možda mi netko tko ne voli Salingera može biti najbolji prijatelj, ali nikada nećemo biti onoliko bliski kao da ga voli.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Lovac u žitu</em></strong> mi uopće nije drag, smatram da se iz njega, uz puno blagonaklonosti, tek može naslutiti ono što Salingera čini stvarno velikim piscem, ali zato <strong><em>Devet priča</em></strong> bez imalo oklijevanja proglašavam najboljom zbirkom priča koju sam ikada pročitao. U njima je sve: nježnost i duhovitost, inteligencija i osjećajnost, radnja i stanje, uzbuđenje i rezignacija, &nbsp;likovi i ambijenti. Sve je tu na neki način bliže pravom životu nego književnosti, dovedeno je do savršenstva spisateljskom vještinom koja je zapanjujuća, ali ne i razmetljiva. Te su priče uzor kako bi se trebalo pisati kada bi se moglo tako pisati.<br /> &nbsp;</div> <div> Od devet priča teško je izdvojiti najbolju ili najvažniju, a najpopularnija je ona s banana-ribama. No američki bend <strong>American Football</strong>, emo/post-rock heroji iz devedesetih, odabrali su u pjesmu pretočiti divnu '<em>Za Esmé – s ljubavlju i mučninom</em>'.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> U priči američki vojnik upoznaje trinaestogodišnju Esmé. Razgovaraju uz čaj, ona mu govori o svojim pokojnim roditeljima i zadivljuje ga podjednako svojim izgledom, onime što priča i načinom na koji priča. Iako oboje uživaju u susretu, on se neće ponoviti jer vojnik već idućeg dana mora napustiti grad i promijeniti bazu, ali Esmé ga moli da joj ostavi svoju adresu da se mogu dopisivati.<br /> <br /> Koju godinu kasnije, kompletno rastrojen ratom i dobrano <em>okrnjenih fizičkih i duhovnih snaga,&nbsp;</em>vojnik sjedi za svojim stolom pred gomilom neotvorene pošte. Ne može ništa čitati, bratovo pismo podere i baci, a roman kojim se pokušava razonoditi uopće ne doživljava, nego svaku rečenicu čita po nekoliko puta bez da je shvati.<br /> &nbsp;</div> <div> U takvom mu stanju pod ruku padne paketić koji mu je poslala Esmé. Paketić koji će mu pomoći da prebrodi teškoće i vrati se u život.&nbsp;<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="//www.youtube.com/embed/wxHbH-Ds0jY" width="370"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> U tri i pol minute pjesme '<em>Letters and Packages</em>' nema mnogo teksta, ali je potpuno jasno na što se on odnosi. Čak i da nema sugestivnog naslova, iz nekoliko bi škrtih crtica bilo moguće zaključiti da se radi baš o posveti Salingeru.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Maybe everything is tragic and temporary.&nbsp;</em></div> <div> <em>Remember Esmé at age thirteen.&nbsp;</em></div> <div> <em>Already blase and broken hearted, so elegant, so considerate.&nbsp;</em></div> <div> <em>If only she were older.</em><br /> &nbsp;</div> <div> Uz prepoznatljivo ime, tu su i specifična dob i elegancija, obzirnost pa i blaziranost. No, ono na čemu ova pjesma inzistira, a u priči je provučeno tek kao podtekst, jest ta privlačnost koju je vojnik osjetio prema Esmé, a koja je vidljiva iz posljednjeg citiranog stiha.<br /> &nbsp;</div> <div> Zaista, između vojnika i trinaestogodišnje djevojčice pisac je stvorio tenziju, čak i blagi seksualni naboj vidljiv u sitnim detaljima ("U stvari, prebacila je nogu ispred noge i, gledajući u pod, poravnala vrhove cipela. Bio je to lijep pokret jer je nosila bijele kratke čarape, a imala je vrlo lijepe noge."), ali to u priči nije ključno, to predstavlja tek pozadinu susreta dvoje likova koji su zadivljeni jedno drugim.<br /> &nbsp;</div> <div> Moguće je da je taj aspekt njihovog kratkotrajnog poznanstva u pjesmi izvučen u prvi plan zato što bi, da je Esmé bila starija, vojnik njome bio ne samo površno fasciniran, već bi se u nju zaljubio istinski i zapravo, a onda bi možda i dezertirao ili barem ne bi prošao sve ono što je morao proći, sve ono zbog čega mu se ruke tresu, lice grči, a misli bježe.</div> <div> <br /> Pjesma završava opravdavajućim stihom, rezigniranim i, kako bi Salinger rekao, blaziranim.</div> <div> <br /> <em>As a result of my history I'm afraid I'll let you down. If only we were older.</em><br /> &nbsp;</div> <div> Iz njega pršti razočaranje, ali ono s kojim je čovjek već pomiren, a to je najgora vrsta razočaranja. Upravo onakvo kakvo u priči, unatoč životnoj energiji, osjeća Esmé, i upravo ono kakvo nakon rata osjeća vojnik.<br /> &nbsp;</div> <div> Iako se ne radi o besprijekornoj skladbi ili pop remek-djelu, ja volim ovu pjesmu. American Football mi nikada nisu nešto pretjerano značili u glazbenom smislu, ali sama činjenica da su Salingerovi obožavatelji čini mi ih bliskima - gotovo smo postali prijatelji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Volim njihovu pjesmu '<em>Letters and Packages'</em>&nbsp;jer me podsjeća na najbolju zbirku priča koju sam ikada čitao, volim je jer uspijeva rekreirati njezin duh i atmosferu, i glazbenim sredstvima potaknuti one misli i osjećaje koje je Salinger budio književnim. Volim je jer ju je očito napravio netko tko voli ovu zbirku priča i zato se čudim svima koji je možda ne vole.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Andrija Škare<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/83839873@N00/6218264111" target="_blank">TM Weddle</a></div> Thu, 16 Oct 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/prijatelji-po-salingeru http://www.booksa.hr/kolumne/prijatelji-po-salingeru Najbolji filmovi o piscima <p> Na vrh liste najboljih filmova o literatima naši stručnjaci stavili su 'Sideways' A. Paynea i 'Deconstructing Harry' W. Allena.</p> <p> Filmaši vole raditi filmove o piscima. Stvarnim ili izmišljenim. <strong>Elisabeth Donnelly</strong> s Flavorwirea iskopala ih je točno pedeset, ali Booksin ekspertni tim (BETI) iznenadjen je &amp; uvredjen!</p> <p> Tri puta su prošli popis ne vjerujući da je Elisabeth izostavila film <em><strong>Stranputice (Sideways)</strong></em> u kojemu <strong>Paul Giamatti</strong> glumi <strong>Milesa</strong>, namćorastog literata i zaljubljenika u vrsna vina!</p> <p> Stoga vas upućujemo na cijeli Elisabethinu listu dostupnu <a href="http://flavorwire.com/481487/50-best-films-about-writers-ranked/view-all" target="_blank">na stranicama Flavorwirea</a>, ali i dodajemo top 5 filmova o piscima po izboru naših strokovnjaka iz BETI-ja:</p> <p> <a href="http://www.imdb.com/title/tt0375063/?ref_=nv_sr_6" target="_blank"><em><strong>Sideways</strong></em></a> (<strong>Alexandre Payne</strong>, 2004)</p> <p> <a href="http://www.imdb.com/title/tt0118954/?ref_=nv_sr_3" target="_blank"><em><strong>Deconstructing Harry</strong></em></a> (<strong>Woody Allen</strong>, 1997)</p> <p> <a href="http://www.imdb.com/title/tt0101410/?ref_=nv_sr_2" target="_blank"><em><strong>Barton Fink</strong></em></a> (<strong>Joel &amp; Ethan Coen</strong>, 1991)</p> <p> <a href="http://www.imdb.com/title/tt0081505/?ref_=nv_sr_1" target="_blank"><em><strong>The Shining</strong></em></a> (<strong>Stanley Kubrick</strong>, 1980)</p> <p> <a href="http://www.imdb.com/title/tt0120669/?ref_=nv_sr_1" target="_blank"><em><strong>Fear and Loathing in Las Vegas</strong></em></a> (<strong>Terry Gilliam</strong>, 1998)</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/pinkcowphotography/8428163371" target="_blank">Craig Duffy</a></p> Thu, 16 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolji-filmovi-o-piscima http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/najbolji-filmovi-o-piscima Od starog Rima do Antarktika <div> 'Zdravica za Avu Gardner' Roberta Gravesa daje šarmantan presjek gotovo zaboravljenog žanra novinske priče.</div> <div> Robert Graves: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zdravica-za-avu-gardner" target="_blank"><em>Zdravica za Avu Gardner&nbsp;</em></a>(Sandorf, Zagreb, 2014.; S engleskog preveo <strong>Saša Drach</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za razliku od njegovih poznatijih vršnjaka <strong>Remarquea </strong>i <strong>Hemingwaya</strong>, ime <strong>Roberta Gravesa </strong>jedno je od onih na koje se baš često ne nailazi u književnom svijetu u posljednje vrijeme.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No nakladnička kuća <strong>Sandorf </strong>odlučila je, barem u Hrvatskoj, promijeniti situaciju i ponovno aktualizirati lik i djelo ovog pjesnika Prvog svjetskog rata i autora povijesnih romana među kojima je najpoznatiji i ekranizirani <strong><em>Ja, Klaudije</em></strong>. U prilično zahtjevnom pothvatu izdavanja Gravesovih odabranih djela, poput <strong><em>Zbogom svemu tome</em></strong>, <strong><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/homerova-kci" target="_blank"><em>Homerova kći</em></a></strong>, <em><strong><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/kralj-isus" target="_blank">Kralj Isus</a></strong></em> i <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/nagrada-award-le-prix" target="_blank">za prijevod nagrađene zbirke pjesama</a>, našla se i zbirka priča <strong><em>Zdravica za Avu Gardner</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Priče iz ove zbirke Graves je&nbsp;objavljivao na obje strane Atlantika u raznim američkim i britanskim novinama kao što su <em>New Yorker</em>, <em>Punch</em>, <em>Saturday Evening Post</em>, pa čak i <em>Playboy </em>i <em>Sports Illustrated</em>, a karakterizira ih izrazita anegdotalnost u kojima glavnu ulogu često imaju upravo lik samog pisca i novinarski stil pisanja. Podijeljene su pak u tri ciklusa koji prate Gravesov životni i stvaralački put: '<em>Engleske priče'</em>, '<em>Rimske priče</em>' i '<em>Priče s Mallorce</em>'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> '<em>Engleske priče'</em> su tematski najšarolikije od svih, a otvara ih sjajni '<em>Urlik</em>' koji sadrži nadnaravne elemente horora kojem je Graves očito bio suptilno naklonjen. Bizarnosti se nastavljaju u pričama '<em>Stari Papa Johnson</em>' o kraljevskom službeniku na antartičkom Osamljenom otoku, '<em>Pokoju vječnom</em>' čiji su protagonisti opsesiju proizvodnjom komposta doveli do moralno upitnih granica te '<em>Dogovoru za Svijećnicu</em>' koji je Gravesu na vrata doveo pripadnike britanskog kulta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tu su i dvije priče o Prvom svjetskom ratu, vjerojatno ne slučajno odabrane za kraj ciklusa: '<em>Božićno primirje</em>' i '<em>Pobijedio si, Houdini!</em>' Relativno duge u usporedbi s ostalima, Gravesov su osvrt na ratne dane, začudno lišene nasilja i grafičkih opisa stradanja. Upravo suprotno, tema primirja na frontu i putešestvija sitnog prevaranta koji je s Gravesom bio u rovovima obojane su ugodom i nostalgijom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> '<em>Rimske priče'&nbsp;</em>su najkraći ciklus i posve su lišene autobiografskog elementa. One su svojevrstan paunov rep ove zbirke koji služi kako bi se prikazao i taj dio Gravesova stvaralaštva - bogat klasičnim obrazovanjem, ali pripovjedački vrlo domišljat. Stoga ne čudi što su priče o rimskoj svakodnevnici, ispunjenoj odlascima u terme, arenu i na gozbe, najvrckavije i potencijalno najdopadljivije široj čitateljskoj publici.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U '<em>Pričama s Mallorce'&nbsp;</em>Graves sve otvorenije zakreće u autobiografsko pripovijedanje, pa se zato i sve češće spominje njegova obitelj što značajno mijenja atmosferu priča iako se u samom piščevom stilu nije zapravo promijenilo ništa. Zapleti su zgodni i ponekad trivijalni, najčešće se događaju susjedima i prijateljima oko obitelji Graves, a nekoliko priča odaje dojam prepričavanja anegdote koju je autor načuo na ulici ili u prolazu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj specifični oblik novinske priče vrijeme svakako nije mazilo, no takva situacija zapravo ide u korist piscima poput Roberta Gravesa čije priče sada možemo prepoznati kao autentične izraze ondašnjeg društva i kulture čitanja, umjesto kao staromodne i dosadne. Kratke, jezgrovite i začudne, one su poput dobro poznatog mirisa kojeg pamtimo iz djetinjstva, iako ga ne možemo uvijek točno identificirati. U njima ima topline i šarma, ali i neupitne kvalitete zbog koje se Gravesovo pisanje aktualizira veoma lako i ostaje uvijek jednako zanimljivim i svježim.<br /> <br /> Katarina Brbora<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/streetmatt/15083719955/in/photolist-oYU1ra-5Q7QJu-gP6rV-bpHah9-mPijM7-fXQs-93gkur-z33RE-7JekfC-7kyGkX-bDgAt5-byQink-cGhGgs-4Yo8Nq-yAUrQ-a8kScq-dTBeT-5wVnkk-75CxuB-6gF2D-4xsAnM-3akUfr-5hwyqN-finWfz-2tmqvf-----------83V8Le-51PNFd-54Q2ek-5gtLHZ-Jwzz1-9hwYuV-4PS7Po-4FRyvX-3UTSg-7VoRQg-7Vs8K7-7VoPJ2-7VsaFj-7VseyS-7VoDHz" target="_blank">Matthew G</a></div> Wed, 15 Oct 2014 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/od-starog-rima-do-antarktika http://www.booksa.hr/kolumne/od-starog-rima-do-antarktika Flanaganu Man Booker <p> Richard Flanagan posvetio je roman 'The Narrow Road to the Deep North' nedavno preminulom ocu.</p> <p> Dobitnik Man Bookera, jedne od najuglednijih nagrada u svijetu književnosti, je Australac <strong>Richard Flanagan</strong> (1961).</p> <p> Flanagan je nagrađen za svoj šesti roman, <em><strong>The Narrow Road to the Deep North</strong></em>, priču koja se bavi jednom od mračnijih epizoda u japanskoj povijesti – gradnjom zloglasne Pruge smrti Tajland-Burma.</p> <p> Autor je roman posvetio ocu koji je kao zatvorenik boravio u radnom logoru na Pruzi smrti. Ovogodišnja konkurencija za Bookera bila je vrlo jaka budući da su za nagradu po prvi put konkurirali i američki pisci. Flanaganu su društvo u finalu pravili: <strong>Joshua Ferris</strong>, <strong>Karen Joy Flower</strong>, <strong>Howard Jacobson</strong>, <strong>Neel Mukherjee</strong> i <strong>Ali Smith</strong>.</p> <p> Čestitke!</p> <p> izvor: <a href="http://www.hrt.hr/" target="_blank">HRT</a></p> <p> foto: Richard Flanagan (<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/File:Richard_Flanagan_Mosman_Library.jpg" target="_blank">Mosman Library</a>)</p> Wed, 15 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/flanaganu-man-booker http://www.booksa.hr/vijesti/sve/flanaganu-man-booker Među radoznalim arhivarima <p> Dunja Kučinac i Tamara Štefanac predstavit će 'Centar za dokumentiranje nezavisne kulture' na konferenciji CIRN-a u Pratu.</p> <p> Godišnja konferencija Istraživačke mreže informatike zajednice (<strong>CIRN</strong>) održava se od 13. do 15. listopada u talijanskom gradu Prato. Konferencija razmatra računarstvo zajednice kao važno sredstvo za spajanje društva i tehnologije, a ne za nadzor i kontrolu. Pritom važnu ulogu igraju arhivi zajednice (<em>community archives</em>).<br /> <br /> U Italiji će 'naše' boje braniti <strong>Dunja Kučinac </strong>(Kulturtreger) i <strong>Tamara Štefanac </strong>(Hrvatski željeznički muzej) koje će predstaviti Kurzivov i Kulturtregerov projekt <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/donesiteposaljite-materijale-u-czdnk" target="_blank"><em><strong>Centar za dokumentiranje nezavisne kulture</strong></em></a>. Njihovo predavanje pod naslovom '<em>Prikupljanje alternativnih sjećanja</em>' objasnit će nastanak <em>Centra </em>kao arhiva zajednice, odnos s institucionalnim arhivima i organizacijama civilnog društva te održivost arhiva.<br /> <br /> Dunji i Tamari želimo svu sreću u susretu s radoznalim Talijanima i međunarodnim arhivarima, a čitatelje pozivamo da razgledaju&nbsp;<em>Centar </em>koji se nalazi, dakako - u književnom klubu Booksa.<br /> <br /> izvor: <a href="http://kulturpunkt.hr/content/prikupljanje-alternativnih-sjecanja" target="_blank">Kulturpunkt</a><br /> foto: Prato (<a href="https://www.flickr.com/photos/marcomagrini/295838570" target="_blank">Marco Magrini</a>)</p> Wed, 15 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/medju-radoznalim-arhivarima http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/medju-radoznalim-arhivarima Zbornik 'Preobražaji' <p> Udruženje Oksimoron objavilo je zbornik u povodu 99 godina od izlaska Kafkine čuvene pripovijetke.</p> <p> Udruženje <a href="http://www.oksimoron2012.blogspot.com/">Oksimoron</a> objavilo zbornik <em>Preobražaji</em>. Plod je to natječaja raspisanog u povodu 99 godina od izlaska <strong>Kafkinog</strong> <em>Preobražaja</em>.</p> <p> Ne 100, već 99 godina, i to nam se sviđa! I Kafki bi se svidjelo.</p> <p> Smisao natječaja, kako se navodi, nije bio u tome da autori šalju kafkijanske priče i eseje, već da temu preobražaja sagledaju iz svog osobnog kuta. Elem, u zborniku su priče i eseji autora iz cijele regije. Bez krzmanja ćemo sad i ovdje objaviti imena svih autora, jer nam se čini da to zaslužuju.</p> <p> Autori i radovi zastupljeni u zborniku: <strong>Jovanka Živanović</strong> (<em>Metanoja jedne ćurke</em>), <strong>Ljiljana Đokić </strong>(<em>Biografija preobražaja</em>), <strong>Tanja Milutinović</strong> (<em>Buđenje</em>), <strong>Aleksandar Petrović</strong> (<em>Preobražaj</em>), <strong>Nevenka Pupek </strong>(<em>Plavi ekran</em>), <strong>Tanja Đurđević</strong> (<em>Ženevska konvencija</em>), <strong>Ružica Gašperov</strong> (<em>Ja sam Irena</em>), <strong>Svetlana Živanović </strong>(<em>Senke</em>), <strong>Katarina Fiamengo</strong> (<em>Kad ima mačke</em>), <strong>Dušan Pirković</strong> (<em>Opstanak</em>), <strong>Vojislav Bubanja</strong> (<em>Neboder</em>), <strong>Maša Pevac</strong> (Pukotine), <strong>Marija Pavlović</strong> (<em>Romance Sonámbulo</em>), <strong>Spasa Vidljinović</strong> (<em>Preobražaj</em>), <strong>Miloš Jaraković</strong> <em>(Novo doba</em>), <strong>Stevan Šarčević</strong> (<em>Viva la revolución</em>), <strong>Lazar Vulić</strong> (<em>Potraga za poljupcem</em>), <strong>Danijel Jović</strong> (<em>Genesis</em>) i <strong>Zoran Doderović</strong> (<em>Duplikat</em>).</p> <p> Urednik zbornika je Dejan Simonović.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/longest_q_skeleton/" target="_blank">Joe Rice</a></p> Tue, 14 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/zbornik-preobrazaji http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/zbornik-preobrazaji Pisac u Veneciji <p> Albahari je stigao u povodu 500. godišnjice venecijanskog Geta. Tamo se suočio sa silama vjetra, vode i zemlje (odnosno, trave).</p> <div> <em>U Veneciji sam! U Veneciji sam! </em>Došao sam nekim drugim povodom koji nema ni najmanju vezu sa svetom književnosti. Reč je o nabavci što kvalitetnijeg semena za travu u dvorištu i ispred kuće. Dojadila mi je ona trava koja raste u čvorovima, ostavljajući praznine između njih. Neko mi je onda preporučio da to seme potražim u Italiji. Seo sam u automobil i krenuo prema Trstu, ali kada sam mu se približio, odlučio sam da produžim u Veneciju, ali sada ću ovde stati jer tekst počinje ozbiljno da liči na neku moju priču. Nikako ne uspevam da prestanem da fikcionalizujem svoj život tako da ću početi priču na sasvim drugi način, onako kako su se stvari doista odigrale.<br /> &nbsp;</div> <div> U Veneciju sam došao da bih učestvovao u jednom zanimljivom<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span> projektu. Naime, Venecija se sprema da 2016. godine proslavi 500. godišnjicu od osnivanja venecijanskog Geta. Geto je formiran na zahtev tadašnje jevrejske zajednice koja je tražila bar neku meru zaštite od povremenih napada na njene članove. Jevreji su morali da prihvate ograničenja, ali su zato dobili mogućnost odbrane od brojnih neprijatelja. Geto je tokom narednih vekova igrao razne uloge: bio je bezbedan kutak, bez straha od antisemitskih izgreda; mesto bogate razmene kulturnih vrednosti, kako između raznih jevrejskih zajednica tako i između jevrejske zajednice i okolnih kultura; sirotinjska, zapuštena četvrt i, na kraju, u današnje doba, jedna od turističkih atrakcija u gradu u kojem svaki kamičak predstavlja atrakciju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve to sam čuo od Šaula Basija, profesora komparativne književnosti na ovdašnjem univerzitetu, koji zagovara obnovu venecijanskog Geta koji bi, po njemu, mogao da se preuredi kao svojevrsni kulturni centar. Šaul Basi je zamislio program za dovođenje pisaca iz celog sveta koji bi ostali neki kraći period, a potom da, po povratku kući, napišu tekst koji je inspirisan posetom jevrejskom Getu. Nije važno da li je u pitanju pesma ili priča ili esej, smatra Šaul Basi, najvažnije je da ta dela pokažu da je duh Geta i dalje živ, te da potvrde da bi njegova obnova dala podsticaj ne samo jevrejskoj kulturi, već i kulturama zemalja u bližem i daljem okruženju...<br /> &nbsp;</div> <div> <em>Šta sanjam?</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> A šta drugo mogu da sanjam u Veneciji osim vode, mnogo vode?</div> <div> <br /> <em>Šta pišem i šta čitam?</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Zapisujem neke nepovezane rečenice. Zapisujem ih na uskim listićima, izvađenim iz neke stare beležnice. Uvijam ih u rolnice, kao Jevreji svoje molbe Gospodu. Jevreji te poruke guraju u pukotine između kamenova Zida plača, a ja svoje ostavljam gde stignem. Neko će ih možda jednom pročitati.<br /> &nbsp;</div> <div> A ja čitam jednu istoriju venecijanskog Geta, ne bih li tako ubrzao pojavljivanje one rečenice bez koje ne može ništa da počne.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Šta gledam i šta slušam?</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Gledam i slušam svoje prvo venecijansko nevreme. Lepo je, uzbudljivo. Sve vreme sam očekivao da će nas odneti vetar, ali ništa od toga. Ni vetrovi nisu ono što su nekada bili, a bogami, ni ja nisam ono što sam nekada bio. Svakom svoje, zar ne?</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/acediscovery/3582131417" target="_blank">Adrian Murphy</a></div> Tue, 14 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisac-u-veneciji http://www.booksa.hr/kolumne/pisac-u-veneciji Zen na kraju tranzicije <p> Avdićev roman 'Ne želim da pobijedim.' nastavlja se na etičke teme koje je započeo Danilo Kiš, a koje su i dalje aktualne u bivšoj Jugoslaviji.</p> <div> Damir Avdić: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ne-zelim-da-pobijedim" target="_blank"><em>Ne želim da pobijedim.</em></a> (Algoritam, Zagreb, 2014.)<br /> <br /> <br /> Poznata je maksima legendarnog Broja Jedan iz tajne grupe TNT koja kaže: <em>Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti. </em>Međutim, šta se dešava kada ne želimo da pobedimo, odnosno zbog čega je verovatno važnije od svega upravo to ne-htenje pobede?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tuzlanski umetnik nastanjen u Sloveniji, <strong>Damir Avdić</strong>, objavio je svoj četvrti roman naslovljen <strong><em>Ne želim da pobijedim. </em></strong>(tačka je integralni deo naslova) i u njemu nudi veoma uverljiv odgovor, i književno i na svaki drugi način, zbog čega je važno ne ne-biti-luzer nego ne-biti-pobednik. Time želi da naglasi razliku između odbijanja mogućnosti da uživaš u pobedi i stanja poraženosti, jer radi se o dve potpuno različite stvari, te se tako nastavlja na onu etičku tradiciju koju je u ovdašnjim književnostima (tada je to bila jedinstvena jugoslovenska literatura, a on njen poslednji pisac) postavio <strong>Danilo Kiš </strong>citatom iz <em>Talmuda </em>koji kaže da je bolje biti među progonjenima nego među progoniteljima. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što odmah upada u oči čitaocu koji otvori knjigu jeste odsustvo poštovanja pravopisnih i gramatičkih pravila. Avdić u ovom romanu stvara idiosinkretički jezik, rekao bih, iz dva razloga. Jedan je što mu je neophodno da tekst smesti unutar jedne svesti, odnosno da ga locira njenim tokom i na taj način, ponovivši modernistički eksperiment, jasno stavi do znanja da mu je on i formalno i sadržajno bitan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nema postmodernističkog relativizma, nema poigravanja sa stvarnošću (stvarnostima?) ona je tu, ali je duboko i istinski lična i samo kao takva može da se posreduje. Ako se to poklopi sa nekim, tim bolje, međutim to nije važno. Sve njene manifestacije u ovom romanu pripadaju samo onom u čijoj se glavi odvijaju i prestavljaju samo i isključivo njega, te je tako moguće objasniti gomilu nedoslednosti, nelogičnosti i kontradikcija, ali i onoga što bismo nazvali 'politički nekorektnim' rečnikom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi razlog zbog kojeg Avdić napušta standardizovani, takozvani književni jezik jeste što je on kao medijum nosilac smisla, i to upravo onog koji se već u naslovu odbacuje. Naime, jezik koji funkcioniše unutar društvenog sistema (treba li reći kapitalističkog) deli ljude na pobednike ili poražene. Ne postoji to treće stanje, ili nadstanje neprihvatanja igre u kojoj postoje samo dve mogućnosti. Zbog toga je neophodno sa takvim sistemom raskrstiti, i to je jedan vid revolucionarnog ponašnja, odbijanja da se pristane na uslove koji su nam nametnuti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kroz svoj roman Avdić ih demaskira, raskrinkava, ogoljuje i konačno odbacuje. Zbog toga i tačka u naslovu. Ona se obično ne nalazi tu, naslov je nešto što nema kraj, iza čega ne sledi nikakva cezura, što traje od trenutka kada je tekst pušten u svet do kraja veka i nosi sa sobom naslage istorijski učitanih značenja. Pomislite samo na, na primer, Stendalov roman <em>Crveno i crno. </em>Mi tačno znamo šta to znači, ali i šta je značilo i šta će značiti. Njegova 'bestačknost' istovremeno je i osuda na usud beskonačnosti. Avdićeva odluka da tačka ostane unutar naslova još jedan je simbol pobune protiv ustaljenih normi, ali i prihvatanja konačnosti. Iza tačke je beskraj, međutim ono što se nalazi pre nje pripada samo onom koji izjavnu rečenicu potpisuje, u ovom slučaju to je Damir Avdić.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako se naizgled čini da je Avdićev potez u suštini ponavljanje upravo one slobode koja bi trebalo da je inherentna umetnosti (ovo povezivanje slobode i umetnosti je romatičarska tradicija koju mi prihvatamo zdravo za gotovo), čini mi se da on čini mnogo više od toga. Bez obzira na uzuse objavljivanja teksta u poznatim, često tržišno određenim okvirima, &nbsp;on sa tom i takvom umetnošću i književnošću raskida.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo je očito i na tematskoj ravni romana. Narativ se bavi ili, možda bi bilo bolje reći, narativ se piše iz pozicije subjekta koji se seća i pokušava sebi da objasni upravo promenu u <em>Weltanschauungu </em>koja se dešava tu neposredno u vrlo opipljivom aoristu, bliskom svršenom prošlom vremenu. Na neki način radi se (auto)biografskom preispitivanju do kojeg dolazi jer se posednik svesti čiji tok pratimo nalazi na prekretnici, rađa mu se drugi sin i on se odjednom oseća moćnim, srećnim i pokušava da nađe odgovor na to zbog čega je tako. Šta ga, uprakos svim nedaćama koje je prošao, sada čini zadovoljnim.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Povest počinje sećanjem na dečaštvo, na rane tinejdžerske godine, i druženje sa ljudima koji su uticali na njega, a završava se epifanijskim trenutkom sagledavanja sopstvene pozicije u svetu u kom istovremeno dolazi do potpunog osvešćivanja ideje zabeležene u naslovu. Drugim rečima, čovek može postati potpuno srećan samo onda kad napusti želju za pobeđivanjem i kad transcendira tu dihotomiju pobednika i poraženih, odnosno progonitelja i progonjenih. Samo kada se lišim želje da bilo koga i bilo šta pobedim postajem slobodan. Zbog toga je Avdićev roman nastavak i/ili nadogradnja onog etičkog obrta koji je Kiš u <strong><em>Peščaniku </em></strong>započeo. On je, ako je tako moguće reći, <em>Peščanik </em>za dvadeset prvo stoleće.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Avdićevom tekstu postoje mesta koja nagoveštavaju početke ove promene, a data su kroz dijalog prijatelja. Tehnika koja se koristi najviše podseća na <strong>Ljosino </strong>remek-delo <strong><em>Razgovor u Katedrali</em></strong>, samo što je okvir drugačiji: ratna i tranziciona Bosna, i sve njene nedaće i kontroverze. Upravo to čini ovaj roman politički i ideološki aktuelnim i zanimljivim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za razliku od, na primer, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritika-156-damir-avdic" target="_blank"><strong><em>Tiketa za revoluciju </em></strong></a>u kojem je stanje detektovano i dovedeno do paroksizma, ovde ga se subjekt/svest/narator konačno oslobađa. Ono za njega postaje nevažno. To ne znači da ga je razumeo, već samo da ga je nadrastao te ukoliko je prethodni Avdićev roman pokušao gotovo sociološki da objasni ono što se u Bosni (a primenljivo je na čitavu bivšu Jugoslaviju, s izuzetkom možda Slovenije) dešava, onda ovaj kao da svedoči o duhovnom nadrastanju te situacije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo se vidi i kroz potpuniju dekonstrukciju jezičkog izraza koji je u ovom romanu na pojedinim mestima veoma blizak poetskom. Metonimijski način izlaganja na pojedinim mestima potpuno je prekinut i zamenjen metaforičkim, da ostanem kod <strong>Jakobsonove </strong>dihotomije. Istovremeno, na planu značenja kao da je konačno došlo do razumevanja, do one dubinske fenomenološke spoznaje pravog stanja stvari i sada ga je moguće nadrasti: konačno je moguće biti srećan u vezi sa tim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na neki način, Avdić je dosegao zen, prepoznavši vrednost puta u odnosu na sam cilj, ali i više od toga – i to je ključno – cilj je prepoznat kao lažan, idolatrijski i suštinski ne-ljudski, a ja bih dodao i, iako nisam siguran da bi se autor sa tim složio, kapitalistički.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što roman čini dodatno ubedljivim jesu autorefleksija i autoironija kojom se Avdić brani od igranja na granici između sentimentalnog kiča i kvalitetne književnosti. Tome svedoče, na primer, scene u bolnici pred operaciju bruha ili scene u sarajevskoj kafani kada sreće svog prvog bubnjara. Avdić je, kao pisac, veoma dobro svestan zamke u koju može da upadne jer njegov roman u svakom trenutku može da zaliči na neki alternativni <em>self-help </em>priručnik.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Opšte je mesto da je neuporedivo lakše pripovedati o teskobi i mraku, nego o sreći i zadovoljstvu, ali on vrlo umešno odrađuje dramaturšku liniju priče ne dajući ni u jednom trenutku prevagu osećaju blaženosti spoznaje i odluke da se odupre svetu ovakvom kakav jeste, nad onim da je put do nje posut kontradikcijama, nesigurnostima i nelogičnostima, te iznad svega sopstvenim slabostima i konformizmom, oličenom u prihvatanju uslova koje vam društvo neprekidno diktira. Zbog toga možda toliko priče o propuštenoj ljubavi i o prijateljima kao tačkama sa kojih je već bilo moguće doseći tu ideju, spoznati da je sve osim tih emocija lažno. Istovremeno oni predstavljaju teme za autorefleksiju i ostavljaju mogućnost podsmevanja samom sebi i sopstvenoj naivnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Avdićev roman predstavlja vrhunsku, iako atipičnu književnost, upravo stoga što je sasvim ličan. Naše čitanje pokušava da ga univerzalizuje i da mu dodeli poruke koje mu možda i nisu namenjene, ali to je proces koji je neraskidivo vezan sa postvarivanjem književnog, ali i svakog drugog umetničkog dela. Ovim se pisac kao istorijski pojedinac oslobađa svake odgovornosti od onoga što fikcionalni tekst može da učini u stvarnosti, ali snosi posledice svojih est-etičkih izbora. Avdićevi su slični mojima pa je moje oduševljenje ovim romanom tim veće.&nbsp;<br /> <br /> Vladimir Arsenić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/familymwr/4976962485" target="_blank">U.S. Army</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Vladimir Arsenić </strong>(Beograd, 1972), magistrirao komparativnu književnost na Telavivskom univerzitetu. Redovni je kritičar internet portala <em>www.e-novine.com</em>. Piše povremeno za <em>Think tank, Beton, Quorum, www.pescanik.net</em>. Prevodi sa engleskog i hebrejskog. Sa prijateljima uređuje književni časopis <em>Ulaznica </em>koji izlazi u Zrenjaninu. Ponosni je muž, otac i antifašista.</div> Mon, 13 Oct 2014 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zen-na-kraju-tranzicije http://www.booksa.hr/kolumne/zen-na-kraju-tranzicije Nagrada Kamov <p> HDP nagrađuje najbolje književno djelo objavljeno od početka rujna 2013. do kraja kolovoza 2014. Rok za prijavu: 10.10.2014.</p> <div> <strong>Hrvatsko društvo pisaca </strong>ustanovilo je <em><strong>Nagradu Janko Polić Kamov </strong></em>za najbolje književno djelo (proza, poezija, drama) napisano na hrvatskom jeziku i objavljeno u periodu od 1.9.2013. do 31.8.2014. godine. Kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost, međutim nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izdavačima je upućen poziv za slanje djela – kandidata za nagradu (rok za slanje je do 10.10.2014.).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada Kamov sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i statue. Žiri (<strong>Kristina Posilović</strong>, <strong>Gordan Nuhanović </strong>i <strong>Andrea Pisac</strong>) objavit će listu finalista u studenome, a dobitnik/ca nagrade biti će proglašen/a u prosincu 2014. godine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Janko Polić Kamov jedan je od najznačajnijih hrvatskih autora i istinski začetnik hrvatske i europske književne avangarde. Njegovo je književno djelo izraslo iz političkog aktivizma, osporavanja postojećih struktura te književno-teorijskog antiesteticizma i nihilizma. Kamov je neosporivo bio inovator svog vremena.<br /> <br /> No, granice koje je Kamovljeva književnost rušila nekada, danas su drugačijeg tipa i kvalitete; neke možda više ne postoje, a neke nove postale su izazovi. Književna nagrada Janko Polić Kamov ističe simboličku vrijednost književnog stvaralaštva koje nije samo ogledalo duha vremena, već i njegov sustvaratelj i korak prema budućnosti.&nbsp;</div> <div> <br /> info: HDP<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/endogamia/4067992882/in/photolist-5h4Ewj-2qFxiJ-7EKsn-bVYGju-Rk7xV-Mow7a-A1tUp-4Nafd5-ddfcA8-4TnHpL-xoXup-KD8cu-dSu94H-7ctwyj-9dD3PA-6cqae2-5zYXVi-5YhCfU-jVkir7-TqUQK" target="_blank">Feans</a></div> Mon, 13 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/nagrada-kamov http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/nagrada-kamov Razgovor s Markom Thompsonom <p> "Danilo Kiš bio je kozmopolit u svakom pogledu, od tema do stila, a radikalno odvojen od tradicija baze u kojoj je živio."</p> <p> Dvadesetogodišnje istraživanje <strong>Marka Thompsona</strong> o <strong>Danilu Kišu</strong> rezultiralo je hvaljenom biografijom <em><strong>Potvrda o rođenju – Priča o Danilu Kišu</strong></em>.</p> <p> <strong>Ines Sabalić</strong> razgovarala je s Thompsonom o jednom od najznačajnijih književnika bivše nam države. Na pitanje čiji je Kiš pisac danas kad više nema Jugoslavije, Thompson kaže:</p> <p> "Koliko mi je poznato, nigdje se nije proklamirao bilo kao srpski, bilo kao židovski, bilo vojvođanski ili crnogorski pisac, iako su njegovi radovi uključeni u antologije tih književnosti. Mislim da bi se on bunio da bude ekskluzivno srpski ili židovski zato jer bi to za njega značilo da je njegovo pisanje, njegova književnost srpska ili židovska. To bi njemu bilo apsurdno, nezamislivo. Ali, nije se bunio da je pridonio srpskoj literaturi niti da je u njoj bilo i židovskog.</p> <p> Teško je dokazati da je srpski pisac ako se gleda žanrovski ili prema tome koliko je na njega utjecala nacionalna književnost. Glavni utjecaji su drugdje, to su <strong>Bruno Schulz</strong>, <strong>Jorge Luis Borges</strong>, <strong>Isak Babelj</strong>, razni mađarski i ruski pjesnici i – <strong>Miroslav Krleža</strong>. Volio je i neke srpske pisce, recimo <strong>Crnjanskog</strong> i <strong>Vinavera</strong>. Danas ga se naziva srpskim piscem jer jugoslavenstvo znači sve manje i manje. Bilo bi bespredmetno zauzdati Kiša mrtvim identitetom, kad je njegova literatura itekako živa."</p> <p> Razgovor s jednim od najboljih poznavatelja lika i djela Danila Kiša, Markom Thompsonom, u cijelosti je dostupan <a href="http://www.autograf.hr/mark-tompson-najveci-grijeh-danila-kisa/" target="_blank">na stranicama autografa</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/fotos_dos_ornelas/" target="_blank">Rui Ornelas</a></p> Mon, 13 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/razgovor-s-markom-thompsonom http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/razgovor-s-markom-thompsonom Rasknjižje, 13. – 19.10.2014. <p> ‘Rasknjižje’ vam donosi nove naslove koji ateriraše u knjižare u ovo vakuum doba između Dana nezavisnosti i Interlibera.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/aida"><em>Aida</em></a>, Sami Michael (Fraktura)<br /> Ostarjeli Zaki Dali želi biti posljednji Židov u Bagdadu u eri Sadama Huseina i zbog toga je spreman na svakojake kompromise. Nazar al-Sayed, nesmiljeni došljak iz pustinje i šef tajne službe Mukhabarata, njegov je najbolji prijatelj, no Zaki unatoč tome ostaje lojalan i svojoj susjedi, mladenačkoj ljubavi Samiji. Jednog jutra, nakon cjelonoćne terevenke s Nazarom i mladim studenticama, Zaki na svojem pragu pronalazi polumrtvu mladu ženu, koju uz pomoć svog rođaka, prevrtljivog veterinara Jalila, uspije vratiti u život.</p> <p> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/alikvot"><em>Alikvot</em></a>, Jasna Horvat (Algoritam)<br /> Prošlost oživljena u romanu relevantna je za sadašnjost. Prošlost je to koja, zbrojena i pomnožena, sa sadašnjošću tvori cjelinu na način kao što alikvot zajedno s brojem kojega je alikvot tvori cjelinu, neodvojiv od njega u tom specifičnom odnosu povezanosti, a opet svoj, samostalan u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti. U njihovu se prepletu uz već spomenute likove smještaju i brojni drugi, koji čitatelja uvode u avanturu, bilo da je riječ o naizgled sasvim običnoj Ružici koja je sve samo ne obična, bilo o matematičkim mudracima kao što su Pitagora, Eratosten ili Ulam.</p> <p> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/modri-cvijetak"><em>Modri cvijetak</em></a>, Raymond Queneau (Disput)<br /> Roman se sastoji od dvadeset i jednog poglavlja u kojima se izmjenjuju epizode iz života dvojice likova koji se pojavljuju jedan drugom u snu ‒ vojvoda od Augea i Cidrolin ‒ s tom razlikom da se vremenski Cidrolinov život neprekinuto odvija tijekom 1964, dakle u vrijeme pisanja romana, a vojvodin se proteže u pet različitih povijesnih razdoblja, od XIII. stoljeća do Cidrolinove sadašnjosti. Vremenski skok ostvaruje se nakon svaka četiri poglavlja, dok se naposljetku u sedamnaestom poglavlju obojica ne susretnu u istom vremenu i na istome mjestu.</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/sve-o-glazbi"><em>Sve o glazbi</em></a>, David Byrne (Planetopija)<br /> Ovim djelom David Byrne slavi temu kojoj je posvetio svoj život – glazbu. U njemu ovaj uvijek zanimljiv i inovativan umjetnik govori o načinu na koji glazbu oblikuju vrijeme i mjesto, te kako je tehnologija za snimanje glazbe zauvijek promijenila odnos prema sviranju, izvođenju i slušanju glazbe. Kao povjesničar i antropolog, sociolog i zabavljač, u potrazi je za modelima/obrascima pokazuje nam kako su oni utjecali na njegov rad tijekom godina provedenih sa skupinom Talking Heads te tijekom suradnji s njegovim mnogim poznatim i manje poznatim suradnicima.</p> <p> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/knjiga-mojih-zivota-1412960520"><em>Knjiga mojih života</em></a>, Aleksandar Hemon (V.B.Z.)<br /> Ovdje ipak nije riječ o pukoj memoarskoj prozi. <em>Knjiga mojih života</em>, autorova prva ne-fikcijska knjiga, prkosi konvencijama i očekivanjima. Ona je efektna ljubavna pjesma barem dvama različitim gradovima: potresna oda korijenima i obiteljskim vezama; srčana posveta novom svijetu koji je prihvatio kao svoj i njime posvuda rasutim, manje ili više izblijedjelim tragovima prošlog. Poklonicima Hemonove fikcije <em>Knjiga mojih života</em> naprosto je nezaobilazno štivo; onima koji ga još ne poznaju ona je savršen uvod u jednog od velikih pisaca današnjice.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong></p> <p> U srijedu i četvrtak dođite u Booksu na desetu, jubilarnu <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/revija-malih-knjizevnosti-albanija"><strong>Reviju malih književnosti </strong></a>na kojoj ćemo vam predstaviti šestoro autora mlađe generacije iz Albanije.</p> <p> Ostala književna događanja potražite <a href="http://www.booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Sun, 12 Oct 2014 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-13-19102014 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-13-19102014 Jelly Monster <p> U svakom normalnom literatu čuči čudovište ljubomore koje hlepi za nagradom ili priznanjem.</p> <p> Iz stroja izbačeni prijatelju,</p> <p> Ne žalostite se! Navukli ste hunjavicu, pa što, neš ti boljetice. Dok ste vi klamzali po debelom moru, <strong>Patrick Modiano</strong> dobil je Nobelovu nagradu za književnost, a to je, vidite, neizlječivo.</p> <p> Goncourta čovjek nekak i predura, ali s Nobelom kad te zaskoče – nemaš više kamo. Sjećate li se možda glumca po imenu <strong>Cuba Gooding Jr.</strong>? Ne baš, e pa nije nikakvo čudo. Otkad je 1997. nagrađen Oscarom, karijera mu se strmoglavila kao orao kliktaš kad se s kilometra visine obruši na kakva prerijskog zekana.</p> <p> Nema ti nikaj gorje neg veliko priznanje kad te zadesi. Osobito u književnim vodama. Pisci su najveći jalnuši u povijesti Svemira. I drugi umjetnici također, ali kod literata vam to baš hudo zgledi. Od jala im zna past šećer, izbiju im plikovi po koži, zuji u ušima, onemoćaju načisto.</p> <p> Čast izuzecima! Ima ih koji dobro podnesu uspjehe kolega, nikaj ne velim.</p> <p> Prije koju godinicu <strong>dr. Ostojić</strong> i dvojica uglednih austrijskih teoretičara književnosti izveli su niz pokusa na piscima. Kad je došla sezona književnih nagrada odvedoše tu probranu grupicu književnika u Booksin podrum. Oduzeli im mobitele, iskopčali internet, ukratko – izoliralo ih od vanjskog svijeta, tako da ovi nisu znali kaj se gore događa.</p> <p> Trećeg dana izdvojiše jednog pisca, nazovimo ga <strong>Tristan</strong>, prikopčaše ga na dijagnostičke instrumente i ovako mu rekoše:</p> <p> "Eh, Tristane, imamo super-duper vijest! Tvoj dobar jaran <strong>Lovro</strong>, dobil je <strong>Žumberačko pero</strong> za najbolji roman, nije li to cool?"</p> <p> "Grmpfh… koji Lovro?", zajapureno će Tristan.</p> <p> "Tvoj kompa – <strong>Lovro Ranogajec</strong>, nagradiše ga i eno, već mu se javil jedan ajnc A izdavač iz Londona, poručuju da žele pod hitno prevesti <em><strong>Krik s ljuljačke</strong></em>, a raspituju se i za njegova ranija djela."</p> <p> "Ma što to govorite?"</p> <p> "Uistinu, nije šala. Lijepo je krenulo prijana Lovru, kaj ne?</p> <p> "Nagradilo ga za <em>Krik s ljuljačke</em>!?"</p> <p> "Jednoglasna odluka žirija", sadistički će dr. Ostojić.</p> <p> "Pas mater…"</p> <p> "Što to veliš?"</p> <p> "Ma niš, nekaj me vu želucu frče…"</p> <p> "Želiš li, Tristane, da ti pročitam obrazloženje žirija?"</p> <p> "Nemojte!", kriknu unezvijereni Tristan, "Ma što to… skidajte me s ovog za ime Kristuša, đubradi… moram van, zraka, zraka mi fali…"</p> <p> Da ne duljim, uvaženi tim književnih teoretičara suočio se s groznim Tristanovim nalazima. Zamijećen je drastičan pad eritrocita, gušobolja, osip u predjelu vrata, tahikardija, znojenje, gastritis i grčenje mišića. Ispitanik je posrćući izjurio van, spotaknuo se i udario čelom u čeličnu policu s knjigama. Prevezen je na hitnu u Draškovićevoj gdje su mu zašili posjekotinu. Usput mu je priopćeno da Ranogajec nije dobio <em>Žumberačko pero</em>.</p> <p> "Nije… meh, do đavola, baš mi je žao", nevješto je hinio tugu.</p> <p> "Znaš, Tristane", dometnu dr. Ostojić, "<em>Žumberačko pero</em> niti ne postoji, a ti bi to bar trebao znati, bogamu."</p> <p> "Jasno, ne postoji, gdje mi je pamet. Svejedno, žal mi je mog frenda Lovre."</p> <p> "Ne mora ti bit, na putu ovamo javiše mi da je dobil nagradu Jutarnjeg lista, eto!"</p> <p> "Gmlj&amp;$#%&amp;)()*WŽgnjčku!!!"</p> <p> &nbsp;</p> <p> Kao što vidite, Pukovniče, neće Patricku Modianu bit bajno s Nobelom. U svakom ili skoro svakom književniku (pa tako onda i u svakom Patrickovom književnom kompiću), čuči čudovište ljubomore – Jelly Monster.</p> <p> Srdačan pozdrav,<br /> F.B., 10. listopada 2014., Zagreb</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/johnnyvulkan/2667478455/in/photolist-s7aej-8ujE3H-5cokkp-aJ9wEM-4yh9AG-bqZLPf-akMihL-h9BxWn-5ZuSPH-3dBw2v-dv3nTu-54HwpR-kW371c-o7yPSJ-98nL4G-4Xab8-bVwNn7-8LKuZi-5sxDPf-b59BKD-dYjXqS-8q5f4G-5CkUe9-bkyZx9-7fAGii-dRorrH-7EY2kp-7P47AA-6dauTN-c5hVWJ-cUPwmm-8EUGQ-bYptZ1-63PiGQ-g6vKCX-6xGJ5F-4aDw7-6icwJX-8d4mhe-8kvqNd-8x58vs-6nv9FE-8JpmNw-9gRpYh-bCYQSz-eerC1x-6dbPQU-dT5VtN-b59ByB-cbnyXo" target="_blank">Johnny Vulkan</a></p> Fri, 10 Oct 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/jelly-monster http://www.booksa.hr/kolumne/jelly-monster Patrick Modiano dobio Nobela <p> Relativno nepoznat francuski autor je novi laureat najcjenjenije i najkontroverznije svjetske književne nagrade.</p> <p> Unatoč nagađanjima da će Nobelovu nagradu za književnost ove godine dobiti afrički pisac ili možda vječni favorit na kladionicama <strong>Haruki Murakami</strong>,&nbsp;ove nas je godine Švedska akademija ponovo iznenadila, i to objavom da nagrada odlazi francuskom piscu <strong>Patricku Modianu</strong>.<br /> <br /> Akademija je pohvalila Modiana "zbog umjetnosti pamćenja koje evocira neuhvatljive ljudske sudbine". Modiano je 15. francuski pisac koji je dobio Nobela. Komentatori ga uspoređuju s poznatim sunarodnjakom <strong>Marcelom Proustom</strong>,<strong>&nbsp;</strong>ali proći će neko vrijeme prije nego što saznamo jesu li usporedbe i nagrada opravdani - naime, Modiano još nije naročito poznat ni objavljivan izvan granica svoje domovine.&nbsp;<br /> <br /> Modiano je rođen 1945. u Parizu, ali materinji jezik mu je flamanski. Piše romane, knjige za djecu i filmske scenarije, premda tvrdi da je cijeli život pisao "jedan isti roman". Njegovo najpoznatije djelo je&nbsp;<strong><em>Rue des boutiques obscures&nbsp;</em></strong>za koje je 1978. osvojio Goncourtovu nagradu.<br /> <br /> Izdavači užurbano pripremaju neplanirane prijevode novog francuskog nobelovca, kladionice trljaju ruke zbog ogromne zarade, <strong>Philip Roth </strong>se&nbsp;ponovno žali jer nije dobio nagradu, a članovi Akademije već se spremaju za dugotrajan proces odabira sljedećeg dobitnika Nobela. Nagrada će Modianu biti službeno uručena 10. prosinca u Stockholmu, na godišnjicu smrti <strong>Alfreda Nobela</strong>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/tereneta/88098709" target="_blank">Tim Ereneta</a></p> Fri, 10 Oct 2014 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/patrick-modiano-dobio-nobela http://www.booksa.hr/vijesti/sve/patrick-modiano-dobio-nobela U samovaru zapadne kritike <p> Čim se na Zapadu pojavi kvalitetan pisac iz Rusije, kritičari će mu prišiti titulu 'novog Dostojevskog' i pitati ga što misli o Putinu.</p> <div> Nedavno gostovanje velikog ruskog pisca <strong>Mihaela Šiškina,</strong> čiji je sjajan roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/pismovnik" target="_blank"><em><strong>Pismovnik </strong></em></a>objavljen u Hrvatskoj, poslužilo je i kao <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/svoj-jezik-i-volim-i-mrzim" target="_blank">poticaj na razgovor i razmišljanje</a> ne samo o stanju ruske književnosti danas, već i o odnosu prema ruskoj kulturnoj tradiciji.<br /> <br /> Ostavimo li konstantne političke napetosti i trzavice između Rusije i Zapada na trenutak po strani, činjenica je da usprkos zatopljenju odnosa nakon pada Berlinskoga zida postoji elementarno nerazumijevanje ruskih društvenopolitičkih i općenito kulturnih prilika. Zanimljivo je da nije u pitanju samo fundamentalno neshvaćanje nekakve 'esencije' ruskoga – pritom nikako ne želimo ovdje govoriti o temperamentu, ili, sačuvaj bože, romantičarskim tlapnjama o širokoj ruskoj duši i slično –&nbsp;već da je taj ignorantski odnos poprimio vrlo neugodan kolonijalni zadah kojeg sve češće možemo uočiti kao sasvim eksplicitan fenomen, svakako kada je u pitanju ruska kultura.</div> <div> <br /> Da je to zaista činjenica, a ne tek neodređeni 'osjećaj', pokazuje događaj otprije pet godina, prilikom obilježavanja dvjestotog rođendana <strong>Nikolaja Vasiljeviča Gogolja</strong>. Tada je došlo do svojevrsnog avangardnog sukoba, kulturnog rata između Rusije i Ukrajine, koji je nažalost bio vrlo precizan barometar razine nacionalističke histerije.<br /> <br /> Pitanje za milijun dolara, ili rubalja, bilo je "<em>je li Gogolj ruski ili ukrajinski pisac?"</em>&nbsp;Sve se zbivalo usred prepucavanja oko nafte i plina s Ukrajinom odnosno Zapadnom Europom, da bi sve to na koncu kulminiralo nedavnim brutalnim političkim obračunima i krvavim sukobom. Zanimljivo je da su se u taj sukob oko Gogolja, naizgled potpuno bespotrebno, tada uključili i europski mediji i neki zapadni 'intelektualci s agendom', koji su stali na stranu Ukrajine i njezinog prava na Gogolja. Sve je to zaključeno apsurdnom dvostrukom proslavom velike obljetnice, jednom ruskom i drugom ukrajinskom. Rusi su obilježili obljetnicu otvaranjem Gogoljeva muzeja i izvedbom <strong><em>Tarasa Buljbe</em></strong> na državnoj televiziji, a Ukrajinci su organizirali veliki festival u Gogoljevom rodnom mjestu.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> I primjer Mihaila Šiškina je više nego poučan kada govorimo o bujanju kolonijalnog mentaliteta. Ovaj zaista važan književnik, koji već dvadesetak godina živi na Zapadu, u Njemačkoj i Švicarskoj, na Zapadu je još uvijek doživljavan kao&nbsp;<em>novelty act</em>, ili kao kakav podsjetnik na dobra stara vremena 19. stoljeća. Na koricama Šiškinovih prijevoda na jezike Zapada tako možemo čitati sjajne komentare i usporedbe prema kojima se čitatelj suočava s "<em>novim <strong>Tolstojem</strong>"</em>, "<em>autorom koji snagom riječi podsjeća na Gogolja</em>", ili, u najboljem slučaju "<em>novim <strong>Nabokovom</strong></em>".<br /> <br /> Ovo se na prvi pogled može učiniti tek bedastoćom, besmislicama koje zapravo nemaju nekakvo dublje značenje. No, kada u <em>New York Timesu</em> pročitate strašnu rečenicu "<em>Šiškin nam dokazuje da slavna ruska književnost ipak nije umrla s <strong>Dostojevskim</strong></em>", postaje očigledno da je u pitanju sasvim jasan kompleks, i da je taj nadmoćno-ignorantski stav zapadnih kritičara prema ruskoj književnosti i kulturi sasvim određen. Uostalom, zaista bi bilo zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo nekom kritičaru da suvremenog francuskog pisca nazove "novim Stendhalom", a engleskog "novim Dickensom". To je prije svega nemoguće.</div> <div> <br /> Ovdje zaista jest u pitanju kolonijalni stav, i to ne samo u tragovima. Grupne likovne izložbe suvremenih ruskih umjetnika na Zapadu, najčešće grozni amalgami pop arta i socrealizma s jeftinim ironijskim odmakom, što se u zadnjih 25 godina ciklički ponavljaju kad ruska suvremena umjetnost kratkotrajno uđe u trend i postane zanimljiva zapadnim kustosima, ne samo što ne poništavaju taj nadmoćni kolonijalni gard, već ga samo dodatno potvrđuju.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> I upravo zbog takvog odnosa i takvog mentaliteta Šiškin je primoran gdje god dođe odgovarati prije svega na pitanja o sukobu Rusije i Ukrajine, o <strong>Vladimiru Putinu</strong>, dok se njegovo remek-djelo <em>Pismovnik</em> ukazuje tek kao dobar povod za razgovor o političkim temama.<br /> <br /> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/andreymindryukov/5265051079" target="_blank">Andrey Mindryukov</a></div> Thu, 09 Oct 2014 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/u-samovaru-zapadne-kritike http://www.booksa.hr/kolumne/u-samovaru-zapadne-kritike