BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ 'Višnja Machiedo' za Moranu Čale <p> Povjesničarka književnosti dobila je nagradu za najbolje esejističko djelo za knjigu 'O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković'.</p> <div> Povjesničarka književnosti, talijanistica i prevoditeljica <strong>Morana Čale </strong>dobitnica je <strong>Nagrade Višnja Machiedo Hrvatskog P.E.N. centra </strong>za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u 2016. godini, za knjigu <a href="http://www.disput.hr/katalog-knjiga/cetvrti-zid/o-dusi-i-tijelu-teksta/" target="_blank"><strong><em>O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković</em></strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odluku o nagradi tajnim je glasovanjem donio prosudbeni žiri u sastavu <strong>Mladen Machiedo</strong>, <strong>Tonko Maroević</strong>, <strong>Sibila Petlevski</strong>, <strong>Tomica Bajsić </strong>i <strong>Nadežda Čačinovič</strong>. Nagradu je na svečanom proglašenju u ponedjeljak u sjedištu Hrvatskog P.E.N.-a u Vili Arko u Zagrebu obrazložio član žirija, akademik Tonko Maroević. Istaknuo je kako je ove godine na natječaj prijavljen rekordan broj naslova pa je prosudbeni žiri imao težak posao.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "S dobrim razlozima i relevantnom većinom glasova odlučili smo se da nagradu dodijelimo Morani Čale, za knjigu u kojoj smo našli najviše kreativne i interpretativne slobode u svježem čitateljskom odnosu s nekoliko kanonskih tekstova i figura moderne hrvatske književnosti, u svojevrsnom hermeneutičkom 'zagrljaju' s amblematskom trijadom domaće romaneskne produkcije", kazao je Maroević.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čale je zahvalila žiriju na nagradi, što je imao sluha za njezine tekstove i što im je pridao veliku dozu razumijevanja, te ih vrednovao "možda i više nego što zaslužuju".</div> <div> &nbsp;</div> <div> Morana Čale (1959.) je izvanredna profesorica talijanske književnosti na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Dosad je objavila pedesetak književno-kritičkih i književno-teorijskih članaka i studija u Hrvatskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj i Austriji, te četiri autorske knjige, <em>Demiurg nad tuđim djelom: Intertekstualnost u romanima Umberta Eca </em>(1993.), <em>Volja za riječ: Eseji o djelu Ranka Marinkovića </em>(2001.), <em>Sam svoj dvojnik: Eseji o hrvatskome književnom modernizmu</em> (2004.) i spomenutu, nagrađenu knjigu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga <em>O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković </em>bavi se djelima ovih autora, kao i dosezima razmjene između književnosti, znanosti o književnosti i psihoanalize. Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika <strong>Disput</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu Višnja Machiedo su 2013. godine utemeljili Mladen Machiedo, Sibila Petlevski, Nadežda Čačinovič i Hrvatski centar P.E.N. kao nagradu za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u produkciji hrvatskih nakladnika i objavljeno u godini koja je prethodila. Ime je dobila po preminuloj prevoditeljici, esejistici, antologičarki i kritičarki koja je svojim prevoditeljskim i esejističkim radovima obogatila hrvatski jezik i književnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Proglašenje se tradicionalno održava na dan rođenja <strong>Višnje Machiedo</strong>,<strong> </strong>27. ožujka. Nagrađena autorica dobit će novčani iznos u visini 10.000 kuna.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mladen Machiedo se na dodjeli osvrnuo i na činjenicu da se ove godine prilikom proglašenja, kao što je tradicionalno, nije mogao predstaviti još jedan vrijedan prijevod Višnje Machiedo, drame <em>Madame de Sade </em><strong>Yukia Mishime</strong>, čemu je razlog izostanak potpore Ministarstva kulture.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Booksa Booksa Tue, 28 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/visnja-machiedo-za-moranu-cale http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/visnja-machiedo-za-moranu-cale Dosada književne korektnosti <p> Recentni pobjednički romani nagrade VBZ / Tisak Media nisu potpuno loši, ali se zadržavaju na razini odmjerenog i nazovi-duhovitog.</p> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Lada Vukić</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/specijalna-potreba" target="_blank"><em>Specijalna potreba</em></a> (VBZ, 2016.)</div> <div> <br /> <strong>Ivica Ivanišević</strong>: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjiga-zalbe" target="_blank"><em>Knjiga žalbe</em></a> (VBZ, 2016.)</div> <div> <br /> ***<br /> &nbsp;</div> <div> Lingvist i književni teoretičar <strong>Roman Jakobson </strong>dao je vrlo efektnu definiciju književnosti: "organizirani čin nasilja nad običnim govorom." Čin književnosti je nasilan zato što izvrće načine na koje mislimo. Svaki je pojedinac iz nekog društva uronjen u kulturu u kojoj biva podmetnut različitim diskurzivnim praksama. Uloga je književnosti da te ustaljene načine mišljenja izvrće, da pruža mogućnost radikalno drugačijeg mišljenja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Budući da je njena priroda radikalna, književnost ne bi smjela moći biti korektna, a upravo mi taj atribut pada na pamet kada govorim o dvjema knjigama, dobitnicama nagrade <strong>VBZ / Tisak Media </strong>za najbolji roman 2016. godine. To su romani Lade Vukić, <em>Specijalna potreba </em>te Ivice Ivaniševića, <em>Knjiga žalbe</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radi se, ustvari, o dva književna ostvarenja koja su na prvu ruku prilično dopadljiva. <em>Specijalna potreba </em>prvi je roman spomenute autorice koja je prije pisala priče i bajke za djecu. Roman je to o dječaku Emilu, desetogodišnjem pripovjedaču koji boluje od poremaćaja u komunikaciji zvanog selektivni mutizam. Osim toga, dječak teško hoda (ima posebno izrađene ortopedske cipele), a i percepcija svijeta i uočavanje uzročno-posljedičnih veza su mu otežani. S druge strane, Emil je jako osjetljiv dječak koji se svijetu predaje intuitivno, a izdvaja se i po nevjerojatnoj sposobnosti sluha (čuje, primjerice, kucanje srca fetusa u ljudskoj utrobi). Živi sa samohranom majkom koja je i ekonomski deprivirana te jedva krpaju kraj s krajem, a ni tzv. institucije i okolina im baš ne ide na ruku: obrazovni sustav nema razumijevanja za klince s posebnim potrebama, socijalna radnica puše za vratom, šef gnjavi i seksualno napastuje, susjeda zabada nos...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Specifičnost je ovog romana što je ispripovijedan iz perspektive djeteta koje ima poremećaje u razvoju, i to je to napravljeno prilično uvjerljivo. Tako pripovijedanje često prerasta u odlomke struje svijesti s čestim analeptičnim momentima (<em>flashbackovima</em>) koji u obliku relativno kohezivnih i zaokruženih ekskursa čine dobar dio pripovjednog materijala. Emilov unutarnji monolog prati posebnu asocijativnu logiku koja se podjetinjuje nizanjem kratkih rečenica ili nezavisnih surečenica: "Smirio sam se jer je apoteka dućan drugačiji od onog s hranom. Sve miriše. Sve je čisto. Nije zagušljivo." Kao što je vidljivo iz citiranog odlomka, mali pripovjedač ističe mnoge svoje osjete te, na razini utvrđivanja istine o svijetu, uglavnom naglašava ono što je očito.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Spomenutom odnosu s majkom poklonjeno je najviše prostora te je on odista autentičan i uvjerljiv. Međutim, baš svi ostali likovi su tipski i slabi, a pripovjedaču ili pomažu ili ga uvaljuju u nevolje. Iako uvjerljiv, govor selektivnog mutizma zagušuje sve ostale postupke u djelu, tako da osim njega ovaj roman ne nudi skoro ništa. Na razini priče motivacija je upitna u nekoliko navrata, što je najbolje vidljivo na primjeru lika dilera, koji je naprasno uveden i izveden iz priče. Na stilsko-simboličkoj razini posebno je diskutabilan kraj romana i slika ptice u krletci koja samo treba raširiti vrata i poletjeti, što je preočita i prebanalna aluzija. Sve u svemu, dojma sam da je ovaj roman svojim potencijalom pripovjedačeva glasa mogao i trebao mnogo više od pristajanja na plošne likove, nedorađenu priču i patetičnu metaforiku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi je laureat roman pod naslovom <em>Knjiga Žalbe</em>. Radi se o primjeru rezidencijalne književnosti (takozvana "štiftungsliteratura", u okviru kojeg ga <a href="http://www.bilten.org/?p=16565" target="_blank">je pročitao <strong>Boris Postnikov</strong></a>). Osim njega, o romanu <a href="http://www.portalnovosti.com/knjizevna-kritika-zalba-ziriju" target="_blank">je pisao i <strong>Dinko Kreho</strong></a>, koji je potpuno u pravu kada kaže da roman (barem na razini priče) djeluje puno bolje kada ga se prepričava: četvoro pisaca našlo se u književnoj rezidenciji pored nekog rumunjskog seoceta. Oni su redom: Petar Grah, pisac western romana iz Hrvatske; Aimée Kuusisto, spisateljica horor-krimića iz Finske; Vasilij Pankratov, pisac neorealističnih romana o Sovjetskom savezu; Zdena Zahradníková, metafizička pjesnikinja iz Češke. Roman je kompozicijski uobličen u niz dnevničkih zapisa svih sudionika rezidencije (od 5. do 29. travnja), a pripovjedač na kraju prilaže i 'press-cliping' o književnim djelima nastalim na rezidenciji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podnaslovljen kovanicom 'Eroteska', <em>Knjiga žalbe </em>prati odnose likova i njihova posrtanja, dvojbe, seksualne fantazije i kontakte itd. Kao što je spomenuto, kad ovako prepričamo radnju&nbsp;<em>Knjiga žalbe </em>djeluje kao simpatično i zabavno štivo. Međutim, roman u svojoj cjelini pruža jako malo. Kao prvo, sav se 'šarm' kompiliranja različitih pripovjednih glasova gubi u krajnjoj nedorađenosti. Svi oni imaju eventualno dvije i pol osobine (Hrvat je zbunjen i 'duhovit', Finkinja introvertirana i zavodljiva, Rus anakron i bahat, Čehinja pijana i sjetna) pa se slažem s Krehom kad kaže da oni nisu čak ni karikature.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao drugo, Ivanišević cijelim romanom inzistira na pokušajima humora čija se blaziranost očituje kako na razini leksika (npr. "friga mu se"), tako na razini sadržaja. Tu je katkad (auto)ironičan ("Književni klasik sjeo je uz beznadno škrabalo, to jest mene..."), a katkad pritajeno ili malo manje pritajeno mizogin ("Da, sada mogu s punim pouzdanjem reći: njezina ljupka središnjica nije ni pirsana ni hortikulturno zapuštena. Uredno je oštucana..."), ali u svakom slučaju neduhovit. Nešto su uspjelije dramaturški momenti koji vode komediji situacije ili zabune, ali i oni kao da su pisani za kakav <em>sitcom</em>. Sve u svemu, roman sa četiri pripovjedna glasa i potentnim dramaturškim postavom mogao je i morao više od pristajanja na nekoliko loših fora koje izbacuju likovi-skice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Možemo zaključiti da su laureati&nbsp;imali potencijala biti punokrvni književni tekstovi. Oni nisu potpuno loši (pogotovo <em>Specijalna potreba</em>), a njihovi autori nisu književno nepismeni. Međutim, oni svojom formom i strukturom – nedorađenim likovima, banalnom radnjom, dosadnim humorom i diskurzivnom patetikom –&nbsp;reproduciraju <em>mainstream </em>dosadu specifičnu za srednjoklasnu definiciju 'lijepog' u književnosti. Drugim riječima, ovi romani povlađuju čitateljskom sloju koji će se zadovoljiti ako pročita nešto što je odmjereno i nazovi-duhovito.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da je, recimo, glas pripovjedača s mutizmom završio u stenjanju ili mucanju, da je humor Ivaniševićevog pripovjedača izašao iz neinventivno-mizoginog i prešao u punokrvni humor u kojem se slabi smije jačem, mogli bismo govoriti o pravim književnim tekstovima, onima koji izmiču diskurzivnoj logici u koju nas uranja 'kulturna logika kasnog kapitalizma'. Ovako, kako bi rekao <strong>Dean Duda</strong>: "Kakva srednja klasa, takvi romani."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Što se tiče ovih tekstova kao društvenih fenomena, sama činjenica da su odabrani za dobitnike <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/natjecaj-vbz-tisak-media-2016" target="_blank">VBZ / Tisak Media nagrade</a>&nbsp;(za najbolji neobjavljeni roman, vrijedne 100.000 kuna) predstavlja problem. Žirirali su <strong>Zoran Ferić </strong>(predsjednik žirija), <strong>Strahimir Primorac</strong>, <strong>Jagna Pogačnik </strong>i <strong>Milo Stojić</strong>, što su imena koja bi svojim renomeom morala jamčiti bolji odabir. S druge strane, moguće je da na natječaj zaista nisu pristigli tekstovi uzbudljiviji od nagrađenih.<br /> <br /> Bilo kako bilo, možda je radikalna književnost prevelik zahtjev za izdanja na čijim se posljednjim stranama nalazi reklama za <em>Janu</em>, vodu s porukom <strong>Paula Coelha</strong>.</div> Ivan Tomašić Mon, 27 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/dosada-knjizevne-korektnosti http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/dosada-knjizevne-korektnosti Kome smetaju poezija i Goran? <p> Programski odbor Goranovog proljeća reagirao je na izjavu Ministarstva kulture o smanjenju sredstava za najpoznatiju pjesničku manifestaciju.</p> <div> <strong>Goranovo proljeće</strong>, najpoznatija hrvatska pjesnička manifestacija, ove&nbsp;je godine zbog smanjenih sredstava održano u znatno skromnijem formatu nego inače. Nakon kraja manifestacije u medijima je došlo do kritike odluke o smanjenju sredstava, potom je reagiralo prvo <strong>Ministarstvo kulture</strong>, a zatim i <strong>programski odbor Goranovog proljeća</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Krenimo kronološkim redom. O smanjenju javne potpore prvo je izvijestio <strong>Denis Derk </strong>za <em>Večernji list </em>u tekstu <a href="http://www.vecernji.hr/knjige/lukovdol-bez-pjesnika-na-svjetski-dan-poezije-1157044" target="_blank">'Lukovdol bez pjesnika na Svjetski dan poezije'</a>. Iz teksta saznajemo da je potpora Ministarstva kulture prvobitno smanjena s lanjskih 150.000 na 50.000 kuna, da bi se potom naknadno povećala na 80.000 kuna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Derkov novinski tekst&nbsp;<a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=18443" target="_blank">javno je reagiralo Ministarstvo kulture </a>koje je u neobičnom formatu vlastitog priopćenja pokušalo opravdati odluku o smanjenju sredstava. Priopćenje između ostalog navodi: "Ministarstvo svake godine dogovara s organizatorima unaprjeđenja kako bi se format redizajnirao, medijska prisutnost i kvaliteta manifestacije poboljšali, a faktor utjecaja na kulturnu participaciju povećao, ali do sada Goranovo proljeće, nažalost, još uvijek nije uspjelo postići odjek u javnosti i kvalitetu manifestacije kakvu bi hrvatsko pjesništvo i ova vrhunska nagrada zaslužili."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na proglas Ministarstva sada je otvorenim pismom reagirao i programski odbor Goranovog proljeća čije priopćenje prenosimo u cjelosti:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Goranovo proljeće najdugovječnija je i najznačajnija pjesnička manifestacija u Republici Hrvatskoj, u sklopu koje se dodjeljuju najprestižnije pjesničke nagrade – <strong>Goranov vijenac </strong>za pjesnički opus te <strong>Goran za mlade pjesnike</strong>, nagrada za najbolji rukopis pjesnikinja i pjesnika do 30 godina, koja rezultira objavljivanjem pjesničke zbirke.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Goranovo proljeće četverodnevna je manifestacija koja se već nekoliko desetljeća odvija diljem Hrvatske, povezujući Zagreb, Lukovdol, rodno mjesto <strong>Ivana Gorana Kovačića</strong>, kao i druge gradove. Unazad nekoliko godina manifestacija se snažno internacionalizirala, uključila u svoj redovni program zavidan broj inozemnih pjesnika (od Slovenije i Mađarske preko Francuske i Njemačke do Indije, SAD-a i Novog Zelanda) te postala sudionikom utjecajne europske platforme za promicanje pjesništva <a href="http://www.versopolis.com/" target="_blank"><strong>Versopolis</strong></a>, u sklopu koje ugošćuje europske pjesnike te isto tako omogućuje hrvatskim pjesnicima da se svake godine predstave na manifestacijama u 13 europskih zemalja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svake godine Goranovo proljeće ugošćuje između 15 i 20 inozemnih te petnaestak domaćih pjesnika, tiska opsežan festivalski katalog u kojem donosi pjesme laureata i prevedenih autora, knjiški prvijenac laureata Gorana za mlade pjesnike, kao i trojezične zbirke pjesama gostujućih autora u sklopu Versopolisa, u nakladi od po 1.000 primjeraka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Goranovo proljeće zasnovano je na isključivo volonterskom radu i entuzijazmu programskih odbora u Zagrebu i Lukovdolu, kao i na radu čitave mreže stručnjaka iz područja književnosti i filologije – književnih kritičara i znanstvenika koji čine stručne žirije te prevoditelja bez kojih ovakve manifestacije ne bi ni postojale. To su činjenice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također je činjenica da je Ministarstvo kulture ove godine radikalno smanjilo sredstva manifestacije čak za dvije trećine – s ranijih 150.000 na 50.000. Ova vijest poslala je poruku koja je značila samo jedno – ukidanje manifestacije u dosadašnjem značaju i obujmu. Ministarstvo je na traženje Odbora u zadnji čas povisilo sredstva za 30.000, što je značilo izvedivu, ali bitno reduciranu manifestaciju: nagrada Goranov vijenac upola je smanjena (nekada je iznosila 20.000 kn), nije bilo novca za tradicionalan odlazak u Lukovdol, kao ni za tiskanje festivalskog kataloga i ostalih materijala, radilo se volonterski i u segmentima koji su ranije novčano vrednovani (žiri za Vijenac, fotografija, tehnika), a tiskanje nagrađenog rukopisa ostaje upitno. Internacionalnom dijelu programa dana je prednost s obzirom na to da su putni aranžmani i prijevodi već mjesecima prije bili dogovoreni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odgovor Ministarstva kulture (iznesen na službenim stranicama) na kritiku koju je predsjednik Goranovog Ivica Prtenjača uputio u intervjuu objavljenom u Večernjem listu vrvi cinizmom, neistinama i ispraznim birokratskim floskulama. Cinizam se ogleda u konstatacijama kojima Ministarstvo nominalno priznaje značaj i važnost Goranovog proljeća, 'iskreno' čestita ovogodišnjim laureatkinjama (ne navodeći im međutim imena!), ali zapravo smatra da festival ima znatno manji javni doseg i vrijednost, koji su razmjerni dobivenoj potpori.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Argumenata za izrečene tvrdnje međutim nema – osim onoga da je potpora uravnotežena s cjelokupnim, sramotno malim budžetom koji je izdvojen za sve književne manifestacije. No i taj, također, treba uzeti s rezervom, budući da su dotacije dijela manifestacija ostale iste, a nekima su sredstva čak povećana. Tvrdnja da 'Ministarstvo svake godine dogovara s organizatorima unaprjeđenja kako bi se format redizajnirao, medijska prisutnost i kvaliteta manifestacije poboljšali' u slučaju Goranovog je najobičnija laž, jer takvih dogovora nije bilo, a ideja da se smanjenjem potpore želi utjecati na redizajn i poboljšanje besmislena je sama po sebi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naprotiv, pokušaji komunikacije s ministarstvom – uvijek na inicijativu Odbora – pokazali su se uglavnom jednosmjernim i posve neproduktivnim. Tu je također i preporuka da se Goranovo proljeće, koje je tradicionalno dio <strong>SKUD-a Ivan Goran Kovačić</strong>, treba osloniti na druge izvore financiranja – što ukazuje na potpuno nerazumijevanje okvira u kojima ova manifestacija funkcionira, kao i na težnju ministarstva da se odgovornost za javno dobro, kulturno nasljeđe, ali i budućnost hrvatske poezije, jednostavno prebaci na tržišne mehanizme.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Floskulom o 'faktoru utjecaja' te tvrdnjom o izostanku 'racionalnog i profesionalnog pristupa' u organizaciji festivala Ministarstvo želi svojim riječima dati ozbiljnost i utemeljenost, a ustvari izriče šuplje fraze bez obrazloženja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ostaju neodgovorena pitanja – kome treba Goranovo proljeće? Kome treba poezija? Smetaju li kome ime i biografija velikog Ivana Gorana Kovačića? Je li problem u neovisnim, rotirajućim žirijima kojima se ne da manipulirati? Koji je to 'faktor utjecaja' koji opravdava interes Ministarstva za neki pjesnički festival, kako se to mjeri? Jesu li to minute u <em>Dnevniku</em>, broj posjetitelja, tržišni prestiž, lajkovi na <em>Facebooku </em>ili nešto drugo? Postoji li, na kraju, u Hrvatskoj bar približno utjecajna i 'profesionalnija' pjesnička manifestacija?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove godine Goranovo proljeće održano je po 54. put. Manifestacija iza sebe ima ogroman simbolički kapital, kako na domaćem tako i međunarodnom planu, ali trenutni vlastodršci očito ne misle da je on vrijedan primjerene javne potpore. Isto se obezvrjeđivanje, čini se, odnosi i na cjelokupno hrvatsko pjesništvo i njegovo bogato nasljeđe. Goranovo je opstalo do danas. A dat ćemo sve od sebe, posve volonterski i s pjesništvom kao jedinim interesom, da opstane i dalje, kako izgleda – unatoč kulturnoj politici, a ne zahvaljujući njoj. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Programski odbor Goranovog proljeća</div> <div> <br /> <strong>Ana Brnardić</strong></div> <div> <strong>Miroslav Kirin</strong></div> <div> <strong>Branislav Oblučar</strong></div> <div> <strong>Marko Pogačar</strong><br /> <br /> "</div> Booksa Booksa Mon, 27 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kome-smetaju-poezija-i-goran http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kome-smetaju-poezija-i-goran Design District Zagreb 2017 <p> Drugo izdanje kulturnog festivala u Martićevoj ulici održat će se od 13. do 18. lipnja.&nbsp;</p> <div> Festival <strong>Design District Zagreb</strong>, koji je prvi put organiziran u lipnju 2016., ove će se godine održati od 13. do 18. lipnja i ponuditi dva dana sadržaja više.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Design District Zagreb nastao je s idejom umrežavanja svih sudionika kreativne i kulturne scene smještene u zagrebačkoj Martićevoj ulici i njezinoj neposrednoj okolici, kao i poduzetničkih i poslovnih inicijativa koje se također razvijaju u tom dijelu grada. Privremenom preobrazbom kvarta u zonu kulturnih, umjetničkih i dizajnerskih sadržaja, projekt je ukazao na potrebu oživljavanja neiskorištene kvartovske infrastrukture te poželjan smjer razvoja urbanih sredina. Design District Zagreb je u rujnu prošle godine osvojio <em>Veliku nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva </em>za projekt koji je najsnažnije obilježio hrvatsku dizajnersku scenu i njezin širi kontekst u protekle dvije godine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvi festival okupio je 220 raznih sudionika (dizajnera, arhitekata, umjetnika, aktivista, kustosa, komunikacijskih stručnjaka, glazbenika, pisaca, poduzetnika i dr.) s čak 115 realiziranih projekata, a inicijativi su se vlastitim sadržajima pridružila i 84 lokalna partnera. Ususret festivalu i tijekom četiri dana njegovog trajanja aktivirano je 78 mikrolokacija koje je obišlo oko 30 tisuća posjetitelja. Bogat program uključivao je izložbe u eksterijeru i interijeru, instalacije i intervencije u javnom prostoru, stručna vodstva arhitektonskim znamenitostima kvarta, vrijedne i poticajne natječaje, radionice, rasprave i okrugle stolove, sajam knjiga i literarne te glazbene večeri. Navedeni te mnogi dodatni sadržaji bit će u lipnju ponovno otvoreni za svu zainteresiranu publiku, a očekuje se još raznovrsniji program namijenjen svim dobnim skupinama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovogodišnje izdanje Festivala uvodi novu programsku cjelinu – <strong><em>Zeleni program</em></strong>. Iako je i prvo izdanje festivala uključivalo nekoliko radionica i projekata koji su se bavili ekologijom i održivim razvojem u kontekstu dizajna, arhitekture i urbanog aktivizma, organizacijski tim ove je godine odlučio sve 'zelene' sadržaje ujediniti u zaseban segment i ponuditi potencijalnim sudionicima mogućnost da prijave vlastite prijedloge i projekte koji bi mogli doprinijeti kvalitetnom, obazrivom i funkcionalnom korištenju resursa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz otvorene pozive svim zainteresiranim dizajnerima, arhitektima, likovnim umjetnicima i drugim stvaraocima za sudjelovanje u Zelenom programu te programu općenito, na <a href="http://www.designdistrict.hr " target="_blank">službenoj web stranici projekta</a> objavljeni su i poziv za radionice tijekom festivala te poziv za program <strong><em>Mali pomaci </em></strong>koji je osmišljen radi prikupljanja kvalitetnih rješenja dizajna objekata namijenjenih ‘zoni Martićeva’, kao i inteligentnih koncepata s mogućnošću poboljšanja života i navika stanovnika četvrti. Pozivi su otvoreni za fizičke i pravne osobe: slobodne autore/ice i autorske grupe, umjetničke organizacije, udruge ili tvrtke. Prijave su besplatne i za sudjelovanje se ne plaća kotizacija. Predstavnici organizacijskog tima Festivala birat će radove i projekte za izlaganje u tri kruga žiriranja zaključno s 30. travnja 2017. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba te uz podršku Grada Zagreba, Zaklade Adris i Ministarstva kulture, program festivala ostvarit će se u suradnji s brojnim partnerima te protagonistima kulturnih i poduzetničkih aktivnosti u kvartu, ali i svim odabranim sudionicima u programu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Više informacija može se dobiti putem <a href="http://www.designdistrict.hr " target="_blank">službene web stranice</a>.</div> Booksa Booksa Mon, 27 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/design-district-zagreb-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/design-district-zagreb-2017 Krešimir Biuk u Booksi <p> Ovaj tjedan očekuje vas niz događanja u Booksi i van nje, te nova izdanja Bekima Sejranovića, Kristiana Novaka...</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:&nbsp;</p> <p> 1. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/dnevnik-jednog-nomada" target="_blank">Dnevnik jednog nomada</a></em>, Bekim Sejranović (V.B.Z)<br /> <em>Devnik jednog nomada</em> istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti.</p> <p> 2. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/crna-mati-zemla-1490016342" target="_blank">Črna mati zemla</a></em>, Kristian Novak (Oeanmore)<br /> 'Kak god da se zeme, ovu knigu nebude zela črna mati zemla. Vrnula nam je veru da se vsi moremo razmeti, od severa do juga. Vrgnuti v stran se kaj ni vredno spomena dumati kak nam je svima v nevoli jednak: če smo z sela, budu nas v kalup deli ili z nas vraga sterali; če smo z grada, budemo se vtoplili bezimeni ili došli na svoju cenu.'</p> <p> 3. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/price-iz-davnine-1490011439" target="_blank">Priče iz davnine</a></em>, Ivana Brlić-Mažuranić (V.B.Z)<br /> Prvo je <em>Šegrtom Hlapićem </em>osvojila domovinu, a onda <em>Pričama iz davnine </em>i svijet. U tome su joj pomagali i slikari, jer je Ivani bilo silno važno da joj likovi dobiju prepoznatljiv izgled. Nema iole važnije slikarice ili slikara koji se nije okušao u ilustracijama ovih dviju slavnih knjiga. No, sve do danas nije se znalo da je među prvima bio i šesnaestogodišnji Krsto Hegedušić.&nbsp;<br /> <br /> 4. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/minus-sapiens" target="_blank">Minus sapiens</a></em>, Zoran Roško (Oceanmore)<br /> Što se događa kada si istovremeno i mrtav i živ, ili si jednostavno otputovao u 16. stoljeće da bi pratio Michela de Montaignea na njegovu putovanju Europom? Što točno napraviti kada se probudiš među ljudima životinjskih lica, ili upoznaš Kinskog, čiji djed ne zna kako umrijeti, a prati te opojan dah predivnih sablasti?&nbsp;</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1. <em><a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/imaginarna-majka-rod-i-nacionalizam-u-kulturi-20-stoljeca" target="_blank">Imaginarna majka: rod i nacionalizam u kulturi 20. stoljeća</a></em>, Ksenija Vidmar Horvat<br /> <em>Imaginarna majka </em>je kolektivna biografska studija majke u zapadnoj kulturi 20. stoljeća. Biografija je usredotočena na mitološko društveno utemeljenje žene u ulozi majke s jedne, i etnografsko svjedočenje žena o majčinstvu s druge strane.&nbsp;</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Ovaj tjedan program u Booksi počinjemo u utorak 28.3. u 19sati sa <strong><a href="http://booksa.hr/program/strip-tease-matka-vladanovica-kresimir-biuk" target="_blank">Strip-teaseom Matka Vladanovića</a></strong>, na kojoj gostuje hrvatski stripaš&nbsp;<strong>Krešimir Biuk. </strong>U četvrtak 30. ožujka najprije u 18 sati navratite na Booksa Book Club na kojoj čitamo&nbsp;<a href="http://booksa.hr/program/booksa-book-club-iznenada-netko-pokuca-etgara-kereta" target="_blank"><em>Iznenada netko pokuca </em><strong>Etgara Kereta</strong></a>, dok u 20:30 svratite na Škrabicu na kojoj gostuju <a href="http://booksa.hr/program/skrabica-ivan-skrabe-i-zvonimir-varga" target="_blank"><strong>Ivan Škrabe </strong>i <strong>Zvonimir Varga</strong></a>.&nbsp;</p> <p> <em>Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></em></p> Booksa Booksa Sun, 26 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kresimir-biuk-u-booksi http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kresimir-biuk-u-booksi Sto godina podsljemenskog Pana <p> Dok je ratničko srce Evrope u krvotok rovova upumpavalo milijune litara svježeg ljepljivog crvenila, u Zagrebu se igrao Pan.</p> <p> Uskoro će se navršiti okrugla obljetnica jednog od najzanimljivijih događaja u povijesti hrvatske, a nije pretjerano reći ni južnoslavenske književnosti u njezinom totalitetu. Mnogo je prošlo od rečenog prijelomnog događaja, odnosno otkad se pjesničkom i protopjesničkom scenom Zagrebačke županije, pa i samog Grada Zagreba, poput šumskog požara koji se širi brže od širenja svemira - dakako ako fenomen širenja svemira promatramo u prigodnom omjeru – proširila priča koju su neki odbacili kao puku koještariju, "talambasanje u vakuumu" (<strong>Adalbert Rendić</strong>,<strong>&nbsp;</strong>1918.), "neizbrisivu ljagu koja pokazuje štetnost esteticističke nadmenosti u našim prilikama" (<strong>Priklopil</strong>, 1918.) &nbsp;i "podlu i za naš grad pogubnu nepodopštinu, nedostojnu čak i ponajboljih učenika<strong> Leopolda von Andriana zu Werburga</strong>" (<strong>biskup Antun Mahnić</strong>, 1917.), dok su drugi odlučili sagraditi čitave poetike na samoj pretpostavci da je u ovome svijetu, kakav god on zapravo jest, ovakva priča ne samo zamisliva, već da se može pokazati istinitom.<br /> <br /> ***</p> <p> <br /> No prije negoli se vratimo toj fascinantnoj storijeli ("najzanimljivijoj temi s onu stranu <strong>Grillparzera</strong>" <strong>-</strong>&nbsp;<strong>Josip Sever</strong>, 1979.), odnosno "kozmičkoj komediji kakvu ni sam <strong>Klopstock</strong> u Riječ ne bi umio uobličiti" (<strong>Marcel Baader</strong>, 2007.), smatram da je ipak potrebno upustiti se u veliku digresiju i kazati riječ dvije o jednoj drugoj, dakako manje zanimljivoj temi, doduše također obljetničarskog karaktera. Naime, narednih tjedana obilježava se još jedan važan datum hrvatske književnosti.<br /> <br /> Pogodili ste, riječ je o stotom rođendanu objavljivanja znamenite <strong>Krležine </strong>poeme<strong><em> Pan</em></strong>.<br /> <br /> Krleža <em>Simfonija </em>je rani Krleža. On je još uvijek socijalist u obrisima i prijelaz s <strong>Nietzschea</strong>&nbsp;- kojeg je mladi Krleža čitao posvećeno i nekritički kao što je rani Nietzsche kao posvećenik čitao<strong> Schopenhauera&nbsp;</strong>- do <strong>Lenjina </strong>još nije dovršen. Taj Krleža je prilično samosvjesan gospodin pisac koji ne voli <strong>Dostojevskog</strong> jer ga apsolutno cijene i dive mu se ljudi koje on jednako tako apsolutno prezire. Rani Krleža je izvanredno zanimljiv intelektualac, nešto manje zanimljiv pjesnik, a posebno je osjetljiv na dijalektički materijalizam koji ga mori u snovima i koji će ga, paradoksalno, u jednom trenutku petrificirati i opustošiti njegove beskrajne mogućnosti kao pisca i mislioca.<br /> <br /> Što pritom mislim: uzmimo <strong>Picassa</strong>. Prije stotinu godina Picasso je već barem deset godina najvažniji umjetnik novog stoljeća, velik kao<strong> Einstein </strong>i <strong>Freud</strong>. Krleža poznaje djelo Španjolca, međutim ne vidi Picassov nevjerojatan doseg, iz današnje perspektive jednostavan no tako revolucionaran skok kada je riječ o pitanju reprezentacije u likovnosti.<br /> <br /> <em><strong>Gospođice iz Avignona</strong></em>, kako ih je <strong>André Salmon </strong>krivo nazvao, i više od 800 pripremnih crteža, etida i ulja kojima je postupno rješavao probleme potrebne za završnu verziju ovog veličanstvenog projekta, Krležu 1916. i '17. uopće ne diraju. Genijalan i slikarski strahovito moćan Picassov put do spoznaje da je mimetički prikaz zapravo spoj elemenata koji nisu nužno intrinzično povezani Krleži, koji se tih godina uhvatio i likovne kritike, malo je važan, gotovo uzgredna činjenica. Umjesto toga, on se divi Picassovim ranim radovima, sjajnim no ipak mnogo manje značajnim prikazima prosjaka i marginalaca, odaje priznanje Španjolčevoj sućuti i zanatskoj vještini. Zapravo ostaje na površini stvari. Površina je ono što zanima mladog pisca, titranje mjesečine na valovima.<br /> <br /> Krleža zapravo do kraja života ostaje uvijek pomalo utopljen u dekadentni impresionizam koji je htio prevaliti, pa će se sve do kraja diviti čak i stihovima jednog <strong>Šenoe</strong>: "nad Lagunom titra mjesečina". No upravo tada, prije stotinu godina književnik se odlučuje na taj konačni voljnji skok prema angažiranoj umjetnosti, no čini to na način da je usprkos višestrukim pokušajima zauvijek ostao kano kakav Han Solo zarobljen u patosu kamena dijalektike koji ne želi i ne može razbiti. To je trenutak kada Krleža prestaje biti rani Krleža i postaje Krleža, onaj koji će biti narednih 60 godina. Krležina taština, pamet i eidetsko pamćenje od pisca su stvorili briljantnog skribomana s nikad prežaljenom užarenom asimptotom odnosa njegovog stvarnog djela, koliko god zanimljivo ono bilo, prema onome što je njegovo djelo moglo i moralo biti. &nbsp;<br /> <br /> Taj i takav Krleža vrlo brzo postaje trn u oku katoličke kritike, posebice nakon objavljivanja <em>Pana</em>. Iako se ne smatram velikim znalcem kad je riječ o Krleži, niti sam posebno dobar poznavatelj Krležina opusa iz perioda od 1914. do 1917. godine, moram priznati da sam oduvijek s posebnim užitkom proučavao onaj aspekt 'kompleksa Krleža' koji možemo nazvati "Krleža i katolički kritičari" a koji i dalje ostaje zatrpan negdje duboko ispod debelog sloja ideoloških naslaga, (povremeni takozvani znanstveni radovi, magisteriji i doktorati s Bogoslovnog fakulteta nimalo ne pomažu, upravo suprotno). Izuzetno mi je bila zanimljiva takozvana katolička kritika, kaptolska književna bulumenta koja je nakon svake objavljene Krležine knjige naoštravala pera, e da bi općinstvu ukazala ne samo na pogubnost "štetnih socijalističkih nazora" mladog pisca, "komunističkih zabluda ovog, mora se priznati, darovitog pera" već i kako bi, prigodice, upozorili pisca da pripazi i malo se obuzda jer će inače, ne bez razloga, "dobiti po prstima".<br /> <br /> Svako objavljivanje novog Krleže u periodu od 1917. sve do kraja '30-ih pratio je isti igrokaz. Krležina knjiga bila je poput krpelja kojeg valja zgnječiti. Uostalom, ovdje nije riječ o metafori - Krležu su na Kaptolu zvali Krpelj (dakako, to nije toliko sadržavalo element vrijeđanja koliko je u pitanju nomenklaturni entitet ludičkog tipa, etimološko tepanje sazdano na temeljima poznavanja praslavenskog – uostalom 'krlež' na makedonskom znači krpelj). Svaka sljedeća Krležina knjiga bila je nešto poput od marksista u svijet lansiranog indoktrinacijskog agensa.<br /> <br /> Zapravo, ostanimo na retorici životinjskog svijeta, Krležina djela bila su poput morskih pasa koji potmulo vrebaju nesretnike u praznom duhovnom moru ponad kojeg se uzdiže spasonosni otok Kaptol, zbog čega bi odmah nakon izlaska knjige s hridi pored svjetionika Katedrale po zadatku u hladno sekularno plavetnilo uskočili ešaloni kritičara <em>Novina</em>, <em>Hrvatske straže</em>, <em>Hrvatske prosvjete </em>i ostalih narodnih novina, da bi se pretvorili u nešto poput katoličkih blagoglagoljivih priljepuša što plivaju u sjeni goleme tuste ateističke tjelesine i pobrojavaju joj etičke manjkavosti, a gdjekad i one estetske naravi.<br /> <br /> No, moj subjektivni dojam je da su u tom periodu dva djela posebno iritirala katoličke kritičare, mnogo više od bilo kojeg romana ili svjesno tendencioznog i ideološki obojenog teksta. Riječ je upravo o <em>Panu </em>iz 1917. godine te <em><strong>Baladama Petrice Kerempuha</strong></em>. Balade su kasnih '30-ih katoličkoj kritici bile primjer odnarođenog zla, za hrvatski puk pogubne dijalektičke bombe, pa recimo doktor<strong> Ljubomir Maraković </strong>optužuje pisca za "sramotan uzmak i narodno izdajstvo", štoviše za poguban pesimizam prvog reda gdje pisac sućut prema bližnjemu "u doba koje je i tako tužno i oskudno srcem, maskira bešćutnom psovkom i kletvom, ciničnom porugom i crnim pesimizmom koji, kao i uvijek kod njega, ne propušta ni jedne svijetle zrake nade, pouzdanja i uspona.” Naprosto, Kaptolu se nije svidjelo da umjesto svojih <em>Michelangela </em>i <em>Kolumba </em>Krleža piše nekakve <em>Balade </em>o zagorskim kmetovima: ušao je u njihov bogomdani prostor.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Dvadeset godina ranije, dok se u rovovima umlaćuju milijuni, podno Sljemena se raduje Pan. (Doduše, treba reći da Pan nije nastao u Zagrebu već su <em>Simfonije </em>napisane većim dijelom u ožujku i aprilu u Požegi). Dok se već stari i nekada davno nasmiješeni <strong>Mélièsov</strong> Mjesec čudi perpendikularnom treperavom zemaljskom spektaklu - predivnom kontrastu beskrajnog plavetnila Zemlje i sasvim modernih svijetlih traka koje stvara kolanje prekrasnog crvenila po našoj luni dotad neviđenim, tek nastalim krvotokom starog kontinenta – na brežuljcima Medvednice događa se izboj vitalističke radosti i opijenosti.<br /> <br /> U ovom podosta zakašnjelom provincijskom <em>fin de siècle </em>pseudo-malarmeovskom spjevu naš zloćko Pan doziva jadne izmučene vjernike da izađu iz crkve i prepuste se igri i užitku, da se uhvate u kolo života. On traži vjernike da odbace molitvenike, "mrtvu i tmurnu knjigu", da mu se prepuste da ih zavrti fino i tek malko obijesno. Pisac je ovdje poput voditelja <strong><em>Kola sreće</em></strong>, a Pan svojom fantastičnom razbarušenošću otvara novi prostor mogućnosti gdje vjernici postaju poput divne ruke Natjecatelja koja zavrti kolo sreće koje se nikada neće prestati okretati.<br /> <br /> Kaptol, doduše, nije zapljeskao da pruži podršku kao naša šarmantna domaćica XY te je brzo reagirao, međutim ipak ne toliko strogo i uvjereno kao što će to biti desetljeće ili dva kasnije, kada će detektirati jezovitu krležolatriju u našoj književnosti. Po zadatku je djelovalo tek nekoliko pera, među kojima je, zanimljivo, bio i mladi<strong> Antun Branko Šimić</strong>, izvanredno talentirani tinejdžer: opleo je po Krležinom spjevu kao besmislenom vatrometu boja i praznoj esteticističkoj retorici. Dijelom je imao pravo.<br /> <br /> Šimićeva kritika svakako ne spada među bolje tekstove borbenog mladog pjesnika. U pitanju je tašt, nadmen, drčan i na trenutke gotovo programatski tekst nevelike vrijednosti, što ne znači da ponešto od onoga porazbacanog po papiru nije imalo stanovitu kritičku težinu. Ono što je, međutim, interesantno je reakcija napadnutog pisca. Krleža je bio jedan od onih pisaca što se hrane kritikama i napadima na vlastitu ličnost, no s vremenom će postati marksistički paun abnormalne taštine koji će perverzno uživati u napadima na sebe što je razvidno iz brojnih solilokvija tipa "oduvijek su me nazivali…", i nije mogao odoljeti a da ih katkad ne ugradi u svoje tekstove.<br /> <br /> No Krleža iz 1917. još uvijek je mladić koji uzdiše nad treperavom muzikom 'Gospodina Osminke'&nbsp;<strong>Debussyja</strong>, a uz kičmu mu se penju delektabilni podražaji izazvani cezurama titranja verlenovske mjesečine. Taj Krleža je još uvijek bio sposoban oprostiti i 'podučiti', pa je uzeo pod svoje mladog Šimića istrgnuvši ga iz kaptolskih kandži te ga spustio u svijet iz tupavih visina kaptolske izmaglice. Štoviše, Krležina supruga<strong> Bela</strong>, s kojom se pisac 'zbližio' te iste 1917. godine, sa svojom će prijateljicom <strong>Tatjanom Marinić</strong> pod rukom uskoro ići vrebati mladog lirika izražajnih očiju u Gradsku kavanu (što će se pokazati uspješnim, jer kao što znamo, Tatjani su <em><strong>Preobraženja</strong></em> posvećena).<br /> <br /> Štoviše, Šimić je narednih godina postao kućni prijatelj Krleže, te ih je znao posjećivati i kada su boravili izvan Zagreba, a jednom je proveo kod njih dvadesetak dana (kasnije će se opet natezati putem novina, i to zbog Stanislava Šimića i njegove suradnje s listovima koji su nemilice napadali Krležu).<br /> <br /> Kada govorimo o katoličkoj kritici koja je napadala spjev <em>Pan </em>bitno je napomenuti da postoji i niz tekstova koje možemo nazvati svojevrsnim ideološkim antipodom te vrste kritike, no koja nastaje znatno <em>post quem</em>, s naglaskom dakako na period nakon 1945. godine. Kao primjer takvog teksta možemo navesti onaj <strong>Šime Vučetića </strong>(1960.) gdje autor piše i sljedeće retke:<br /> <br /> "Krleža je ateistički, točnije rečeno, ljudski osjetio zemaljsku, narodnu crtu u toj crkvenoj igri, i u Panu tu crtu, tu misao pjesnički raspjevao kao pobjednu, ateističku, pogansku ideju, pobjedu nad bogom i svim njegovim čarolijama i kulisama, virtuoznim običajima…"<br /> <br /> Ovaj tendenciozni tekst, sasvim bezvrijedan ako govorimo o samom <em>Panu</em>, a značajan isključivo u okviru historijskog proučavanja djelovanja književne historiografije u zadanoj ideološkoj matrici, jednako kao i katolička kritika između dva rata svjedoči o niskoj razini književne kritike kao i povijesti književnosti kada govorimo o hrvatskoj književnosti 20. stoljeća. On ukazuje i na devastaciju prouzrokovanu nekom vrstom monokromatskog čitanja književnog teksta. Posebno taj monokromatski element upada u oči kada je primarni tekst vitalistički spjev poput <em>Pana</em>, koji sam sebe nastoji organizirati kako bi se čitao u povišenom, kaleidoskopskom stanju svijesti. Pseudo-dijalektičko čitanje <em>Pana </em>jednako je pogubno i jednodimenzionalno kao i ono gdje se pisca prikazuje kao drsko piskaralo s paklenskim planom odnarođenja narodnih masa.<br /> <br /> No što je Pan danas ikome? Nikome ništa. Ne posve bez razloga. Katkad su ionako zanimljivije podzemne vode koje krenu izbijati po objavljivanju nekih tekstova.<br /> <br /> Ispostavit će se, Kaptol se bezrazložno brinuo. Samo su trebali biti malo strpljiviji i pričekati restauraciju: i doista, prošlo je mnogo manje od stotinu godina da sve dođe u red.<br /> <br /> Pana već dugo nitko nije vidio iako neki tvrde da je odavno sišao s brežuljaka, da je otputovao u srce Sahare po tajnom zadatku. Doduše, drugi kažu da se preobratio te je navodno viđen kako prerušen stoji na Britanskom trgu u Zagrebu i rukuje se sa svećenikom koji je poškropio novu, lijepu fontanu.<br /> <br /> Pan, kažu, voli azur i cijeni vodu.</p> Neven Svilar Fri, 24 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/sto-godina-podsljemenskog-pana http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/sto-godina-podsljemenskog-pana 'Neminovno propadanje pisanjem postaje zabavno' <p> U Booksinom programu 'Književni budoar' gostovao je Marinko Koščec u povodu izlaska novog romana 'U potrazi za početkom kruga'.</p> <div> <em><strong>Marinko Koščec</strong>, književnik i docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, objavio je sedmi roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/vjecni-put-prema-dnu" target="_blank"><strong>U potrazi za početkom kruga</strong></a> (Sandorf, 2016.) Krajem veljače gostovao je u Booksinom programu <strong>Književni budoar</strong>, u sklopu tribine <strong>Krnja književnost</strong> koju vodi <strong>Tomislav Augustinčić</strong>.&nbsp;</em></div> <div> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kako je nastajao vaš novi roman <em>U potrazi za početkom kruga</em>?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Velik sam trud uložio da knjiga teče i da izaziva ugodu, uz sve ono drugo što vjerojatno izaziva, s obzirom da su motivi prilično deprimirajući. Neka vrsta izazova je bila upravo tema, koja je sama po sebi upravo intenzivno anti-spektakularna; daleko je od svake snage po sebi. To je seciranje jedne prilično otužne svakodnevice, jednog manje-više običnog para koji unatoč međusobnoj netrpeljivosti ostaje zajedno; riječ je o rasapu jedne intimne priče koja je, dakle, manje-više komorna. Zbivanja su na nekoj mikro razini, mali su pomaci u faktografskom stanju. Izazov je bio od toga stvoriti nešto iskričavo i dinamično.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Estetika propadanja mi odgovara i mislim da je jedan od razloga zašto je lijepo pisati – jer propadanje, ionako neminovno, kroz pisanje može postati zabavno i utješno. Tu je trebalo ipak puno, puno promišljanja i osmišljavanja što želim govoriti. Za priču sam imao dosta vlastitog materijala, samo sam je proširio. Imao sam otprilike ideju – želim govoriti o hrani kao jednoj bitnoj odrednici ovog vremena, i dalje su nastajala značenja i s time je postalo malo kompleksnije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Unatoč komornosti romana, recepcija se ulovila za naznake da <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/vjecni-put-prema-dnu" target="_blank">roman nije ograničen na seciranje svakodnevice jednog para</a>, već kolektivne bolesti, zapravo prelazi na razinu kritike šireg društva. Kako si tome pristupao, toj široj razini – jesi li je pisao svjesno ili je ona proizašla sama tijekom pisanja?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Mene uopće nije zanimalo osobno iskustvo, da u njemu kopam svoje zlato i da kažem sebi apsolutnu istinu o vlastitom doživljaju, nego da iz njega izvučem, ako se dogodi ta neka sretna alkemija, poveznicu na kolektivno, na trenutak, na podneblje, na generacijske sindrome, na stanje svijesti i duha, na jedan određeni mentalitet na nekom ovakvom ili ovom sličnom podneblju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izvući ono što obilježava ljude slične meni ili takve kakve susrećem iz dana u dan. Izvući i o čemu slušam: probleme – a problemi su ove generacije i ovog vremena. Dakle, poveznicu na kolektivno preko onog što jesam sâm doživio, ali daleko šire od toga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Zašto i kako si odabrao to činiti upravo kroz hranu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedna je od bazičnih vrijednosti, koje su uvijek tu, one nas čekaju. Na hranu se uvijek moguće osloniti, ona nas nikad neće iznevjeriti, to je neprestana potraga. Možemo si koliko god hoćemo reći, <em>sad sam raskalašeno živio</em>, <em>možda sam se previše dao u trošak</em>, <em>ubio sam se od hrane</em>, <em>odsad ću drugačije </em>– međutim, doći će opet, glad će se vratiti. Hrana je, osim toga, toliko toga da ju je nemoguće samo tako zaobići, ona nas neprestano zove.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga je stvar to što hrana postaje u medijima, taj <em>food porn </em>ili pomodnost TV emisija o hrani, te sve što hrana nosi sa sobom u vidu poremećaja hranjenja i opsesija, bijega od hrane i zabrana samima sebi. Hrana je tako krupan sadržaj u životu da nas sve na nju upućuje. Ona je tu zapravo jedan proizvoljan motiv. U romanu je postala temeljni motiv, ali kao takav da bude neka vrsta odskočne daske, okidač koji pokreće mehanizam raspaljivanja strasti, čitanja svijeta, tumačenja. Kroz hranu, moj protagonist zanima se za svijet, u njemu tjelesno sudjeluje svim osjetilima i upija svijet.&nbsp;</div> <div> <br /> On je depresivni hedonist. S jedne strane uživa u svakodnevici najviše kroz hranu, ona je put za njegove užitke. Njegova ga depresija ili melankolija ne sprječavaju da ima svakodnevne užitke i da prolazi kroz sitne epifanije. To je njegova poveznica za kontakt sa svijetom i za bivanje živim. S druge strane, ti sitni užici ga ne sprečavaju u tome da bude depresivan, ne ukidaju tu njegovu drugu stranu. To jedno drugo ne pobija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Isto tako, hrana je potpuno izniman motiv jer posjeduje tu metaforičku dubinu, podatnost i neiscrpiv potencijal za metaforiziranje odnosa sa svijetom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Tekst pritom naginje prema dekadenciji i ironično je intoniran. Kako pristupaš ironiji i kako je pisati? Gdje vidiš poziciju ironije u tekstu i suvremenom društvu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nisam nikada pokušavao nekoga podučiti kako biti ironičan. To je kao biti duhovit; prestaje biti smiješno kad objasnite kako funkcionira vic. Otkrivanje tajne u tom je smislu nemoguće.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U pitanju je sklonost prema traženju jednog ukošenog, iščašenog pogleda na stvari, gdje se na pomalo apsurdan način određene nepravilnosti izvlače do krajnjih konzekvenci. Mislim da je ironija stanje svijesti, kontinuirani proces. Pritom treba reći da ironija postavlja stvari u određenu ravnotežu, i ono pozitivno i ono negativno. Ironijom ništa ne pobijate, ironijom stvar ne ukidate, nego je dovodite u protutežu sa sasvim izvrnutim pogledom na stvar, koja se želi predstaviti u afirmativnom stanju. Štogod se afirmativno izreče, može se izvrnuti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odavno znamo da je stvarnost koju promatramo kroz medije već previše romaneskna. Kad bi se ispisivala u književnosti, morala bi se na neki način čak i spuštati da bismo bili vjerodostojni. Ako promatramo ovaj svijet, hrvatsku stvarnost, onda koji put izgleda previše ironično sama po sebi, možda bi čak trebalo ublažiti stanje da bi čovjek mogao preživjeti. Sve to ponekad izgleda previše ironično.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Razgovor vodio i tekst uredio <strong>Tomislav Augustinčić</strong>.</em></div> Tomislav Augustinčić Thu, 23 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/neminovno-propadanje-pisanjem-postaje-zabavno http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/neminovno-propadanje-pisanjem-postaje-zabavno New Voices from Europe 2017. <p> Među deset najboljih europskih pisaca u usponu nalaze se i književnica Asja Bakić te Booksina gošća Nathalie Ronvaux.</p> <div> Međunarodni žiri sastavljen od predstavnika prestižnih književnih festivala i institucija odabrao je deset najzanimljivijih europskih pisaca i spisateljica u usponu, s ciljem promocije njihovog rada u idućih godinu dana. Imena deset <strong><em>Novih glasova Europe </em></strong>(<em>New Voices from Europe</em>) objavljena su na ovogodišnjem Londonskom sajmu knjiga u sklopu projekta <strong><em>Literary Europe Live</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Riječima voditeljice projekta <strong>Alexandre Büchler</strong>: "Naših prvih deset <em>Novih glasova Europe </em>odabrali smo u travnju prošle godine. Otad su imali priliku predstaviti svoj rad na raznim književnim festivalima diljem Europe i van nje, njihova su djela prevedena na više jezika, a neki od njih osigurali su ugovore za prijevode svojih knjiga. Sigurno je kako su ove spisateljice i pisci postali poznatiji na međunarodnoj književnoj sceni i od ovih su susreta imali kreativne i profesionalne koristi. Radujemo se radu s našim novo odabranim piscima i spisateljicama te predstavljanju njihovog rada široj publici."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prošle godine <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/novi-glasovi-europe" target="_blank">među deset <em>Novih glasova Europe </em></a>našli su se hrvatski pisac&nbsp;<strong>Zoran Pilić </strong>i makedonska književnica <strong>Rumena Bužarovska</strong>, a ove godine u izbor je ušla <strong>Asja Bakić</strong>, pjesnikinja, prozaistica, prevoditeljica i urednica feminističkog portala <a href="http://muf.com.hr/" target="_blank"><em>Muf</em></a>, koja je porijeklom iz BiH, a već godinama živi i radi u Zagrebu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ostali <em>Novi glasovi Europe 2017. </em>su rumunjski pjesnik i prevoditelj <strong>Andrei Dósa</strong>, latvijski pisac, prevoditelj i kritičar <strong>Arvis Viguls</strong>, poljska pjesnikinja i filmska redateljica <strong>Bronka Nowicka</strong>, flamanska pjesnikinja <strong>Charlotte Van den Broeck</strong>, velški pisac <strong>Llŷr Gwyn Lewis</strong>, španjolski pisac i novinar <strong>Manuel Astur</strong>, luksemburška pjesnikinja <strong>Nathalie Ronvaux</strong>, francuska prozaistica i novinarka <strong>Sophie Divry </strong>te islandska vizualna umjetnica i književnica <strong>Steinunn G. Helgadóttir</strong>.</div> <div> <br /> Nakon predstavljanja na Londonskom sajmu knjiga, prvi nastup deset <em>Novih glasova Europe </em>bit će na književnom festivalu <strong>Kosmopolis </strong>koji se od 22. do 26.3. održava u Barceloni. U sklopu festivalskog programa spisateljice i pisci održat će javna čitanja, susrest će se s lokalnim izdavačima, agentima i organizatorima književnih događanja te će dobiti profesionalne savjete kako da razviju međunarodnu književnu karijeru.<br /> <br /> Projekt <em>Literary Europe Live </em>vodi udruga <strong>Literature Across Frontiers</strong>. Više o <em>Novim glasovima Europe </em>može se pronaći na <a href="http://www.lit-across-frontiers.org/activities-and-projects/project/new-voices-from-europe/" target="_blank">njihovoj web stranici</a>.</div> Booksa Booksa Tue, 21 Mar 2017 01:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/new-voices-from-europe-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/new-voices-from-europe-2017 Radijacija prostora i teksta <p> 'Černobilska molitva' Svetlane Aleksijevič nadilazi povijesni događaj da bi progovorila o neobičnom životu sovjetskih ljudi.</p> <p> <strong>Svetlana Aleksijevič </strong>je geografsko više nego književno otkriće. Njezini romani su kontinenti, opsegom i originalnošću, ali i odbljesci <em>kontinenta</em>, kako ga autorica naziva, čiji je raspad 1991. izmijenio kartu Europe. SSSR danas ima prizvuk drevne kulture i zato su Aleksijevičkine knjige važne – <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/rabljeno-doba-kraj-crvenog-covjeka" target="_blank"><strong><em>Rabljeno doba: kraj crvenog čovjeka</em></strong></a>, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/cernobilska-molitva-kronika-buducnosti" target="_blank"><strong><em>Černobilska molitva (kronika budućnosti)</em></strong></a>, a vjerujem i druge koje još nismo dočekali u hrvatskom prijevodu.<br /> <br /> Aleksijevič rekonstruira povijest SSSR-a, <a href="http://www.alexievich.info/indexEN.html" target="_blank">istovremeno gledajući onkraj nje, u život čovjeka</a>: "Kako se čovjek ponaša i reagira. Koliko je u njemu biološkog čovjeka, koliko čovjeka njegovog vremena, koliko čovjeka." <em>Černobilska molitva</em>, na tom tragu, nadilazi Černobil kao povijesni događaj. Knjiga je to o stradanju, žrtvi i pronalasku novog kopna. Svetlana Aleksijevič je geografsko otkriće.<br /> <br /> Na sadržajnom planu, priča se nakon glavnog zapleta – eksplozije reaktora u černobilskoj nuklearnoj elektrani 26. travnja 1986. – razvila u brojnim i međusobno nevidljivim pravcima.&nbsp;</p> <div> Najteže su pogođene Ukrajina (grad simbol, Pripjat), Bjelorusija i dijelovi Rusije. Njihovi stanovnici su trajno stigmatizirani Černobilom. U svojoj najpoznatijoj knjizi <a href="http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&amp;id_knjiga=36755" target="_blank"><strong><em>Stigma: zabeleške o ophođenju sa narušenim identitetom</em></strong></a>, sociolog <strong>Erving Goffman </strong>stigmu definira preko tri razreda: prva je tjelesna stigma u koju ulaze deformiteti tijela; druga slabost karaktera, dominantne ili neprirodne strasti, a treća plemenska, nacionalna i vjerska stigma koja se prenosi s koljena na koljeno i zahvaća sve članove porodice (str.16). Černobilskim svjedocima mogu se pripisati prva i treća, koje su i usko povezane. Tjelesne deformacije, onkološka oboljenja i neuropsihički poremećaji sedimentiraju u nacionalnu stigmu. U drugim slučajevima, oni nisu ni potrebni. Dovoljno je reći, označiti se jezikom: černobilac/ka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Kada smo na jednoj stanici iskočili iz vagona i otrčali do zalogajnice, nikoga više nisu puštali unutra: 'Ovdje černobilska djeca jedu sladoled.' Konobarica je razgovarala s nekim na telefon, rekla je: 'Kad oni odu, oprat ćemo podove s klorom, a čaše ćemo dezinficirati.' Sve smo čuli... </em>(Aleksijevič, str. 256).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neka svjedočanstva je teško čitati, poput onog o djevojčici rođenoj s višestrukom patologijom: aplazijom anusa, vagine, bubrega (str. 91). Rođeni na granici ljudske i neke nepoznate rase, černobilci su dobili svoj folklor i granice. Katja P. govori o fenomenu černobilskih hibakuša – žrtava eksplozije koje su, kao i hirošimske žrtve, osuđene na brakove među sobom. Černobilci ne mogu gofmanovski <em>proći </em>kao normalni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon eksplozije, piše Aleksijevič, Bjelorusija je postala laboratorij Europe, a Bjelorusi egzotična vrsta. <em>Zapisuj podatke, eksperimentiraj</em> (str. 126). Odgovor na pitanje 'zašto' (zapisivati, eksperimentirati) opet je moguće naći u Goffmana - zato jer je "uloga normalnih i uloga stigmatizovanih deo istog kompleksa, isečena iz istog standardnog materijala" (str. 143). Ili, jednostavnije, jer stigma u budućnosti može postati i tuđa, a ne samo černobilska stvarnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sintaksa teksta odražava černobilsku stigmu zagradama i prazninama:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Pokraj groba puzim na koljenima... Uvijek na koljenima... (Nepovezano.) Ubila sam je... Ja... ona... spasila... Moja me djevojčica spasila, ona je primila sav radioaktivni udar na sebe, bila je svojevrsni prijamnik tog udara. Tako malena. Mrvica. (Gubeći dah) </em>(str. 20).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Znajući da je Aleksijevič diktafonom zabilježila, selektirala, a zatim minimalno uredila prikupljena svjedočanstva, jasno je da je takav stil otisak živog glasa. Otud <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/svetlana-aleksijevic-dobila-nobela" target="_blank">komentar Nobelove komisije o polifoniji glasova</a>, ali i sumnje u Aleksijevičkin autorski kredibilitet. Ipak, njezin tekst je neosporno književni tekst, što zbog paratekstualnih elemenata – naslova koji emitira žalobno raspoloženje, prikaza sadržaja koji imitira prikaz sadržaja romana, podnaslova poglavlja koji evociraju književni diskurs (<em>Monolog o starim proročanstvima</em>, <em>Dječji zbor</em>, <em>Umjesto epiloga </em>itd.), što zbog autoričine autolegitimacije u poglavlju <em>Intervju autorice sa samom sobom o propuštenoj povijesti i o tome zašto Černobil stavlja pod sumnju našu sliku svijeta</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ostatak teksta je, s druge strane, kompilacija černobilskih svjedočanstava, s minimalnim opaskama autorice. Kombinacija književnosti i novinarstva kao žanrovski novum da se prepoznati i u drugom dijelu naslova. Dok 'kronike' upućuju na novinarski rod, 'kronike budućnosti' sugeriraju potpuno nemoguću, fikcijsku formu.</div> <div> <br /> <img alt="" src="https://cdn.pixabay.com/photo/2015/11/24/16/07/pripyat-1060276_960_720.jpg" style="width: 600px; height: 400px;" /><br /> &nbsp;</div> <div> Fikcija je u <em>Molitvi </em>naglašena i motivom mita. Marija Fedotovna Veličko, koju Aleksijevič predstavlja kao pjevačicu i pripovjedačicu bajki, u svom svjedočanstvu spominje <em>rusalke</em>, vodene vile iz slavenske mitologije. Za razliku od njih koje su prema predaji umirale mlade i zatim prelazile u mitski lik, černobilke su uglavnom nadživjele svoje muškarce. Ako su oni bili akteri, žene su bile promatračice - njegovateljice, kuharice, rodilje. Govoreći o sovjetskom heroizmu, vojnici uglavnom izostavljaju ženski rod (na nekoliko mjesta spominju žene koje su prale njihovu ozračenu odjeću). No ženska žrtva bila je i fizička i duhovna, kako će se pokazati u dvama najsnažnijim i najglasnijim poglavljima, <em>Usamljeni ljudski glas </em>(jedan i dva).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ljudmila i Valentina, ujedno naratorice i protagonistice, daju naturalističke opise svojih muževa prije smrti. <em>Izbijale su mu opekline... Sluznica mu se ljuštila nalikujući bijelim kožicama... Uklonili su mu limfne čvorove, a kad ih nema poremeti se cirkulacija krvi, a nos se nekako pomaknuo, povećao se tri puta...</em> (str. 11, 267). One su se iz domaćica prekvalificirale u liječnice i medicinske sestre. Nosile su noćne posude, davale injekcije morfija, hranile na špricu. Iako su iznijele jednako zahtjevne zadatke kao i njihovi muževi likvidatori, Ljudmila i Valentina svoja svjedočanstva toniraju intimno, gotovo nježno:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ljudmila: <em>Cijela ulica, tako je i zovu - černobilska. Cijeli svoj život ovi su ljudi radili u elektrani... Često umiru. Umiru u trenu... Oni umiru, a nitko ih zapravo nije ni pitao što su proživjeli... Što su vidjeli... O smrti ljudi ne žele slušati. Ali ja sam vam pričala o ljubavi... Kako sam voljela... </em>(str. 22)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Valentina: <em>Što me spasilo? Vratilo u život?... Moj sin... Dočekuje me: 'A gdje je tata Miša? Kad će doći?' Tko će me još to pitati? On ga čeka.</em> (str. 273)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Muški diskurs primjetno je drugačiji – oštar, patriotski i na trenutke bezuman. U poglavlju <em>Vojnički zbor </em>sedamnaest vojnika (milicajaca, pilota, dozimetričara) daje svoje iskaze o Černobilu na međusobno sličan način. Svaki od njih podvlači svoju odgovornost prema državi, karakteru i rodu. <em>Domovini treba služiti!... Htio sam ispitati svoj karakter... U meni se javila želja za muškom pustolovinom.&nbsp;</em>(str. 78, 71, 76)<br /> <br /> Ideja junačkog zanosa muškarcima je usađivana od školskih klupa, pa se vojnička uloga (Sovjetsko-afganistanski rat, Černobil) činila logičnom. Državne institucije uspješno su regulirale binarnost muškost-ženskost. Onaj tko je odbio biti muškarcem doveden je pred vojni sud, a tamo izgledi nisu bili sjajni. Sergej Vasiljevič Sobolev, član Republikanske udruge 'Štit Černobila' prisjeća se reakcije svog oca kad je htio upisati civilno sveučilište: <em>'Ja sam profesionalni vojnik, a ti ćeš nositi sako? Domovinu treba braniti!' </em>(str.162) Sovjetska muškost uvijek je implicirala spremnost na smrt.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uslijed neposredne blizine smrti, černobilci su naučili s njom komunicirati, vidjeti je (<em>Ona je uvijek u bijelom, sva je u bijelom, s kosom</em>, str. 157). Promijenili su obitavalište koje više nije materija, nego eter, riječ, san. Otamo je lako komunicirati s fotografijom, s mrtvima. Udovica jednog likvidatora svjedoči kako se svake noći sastaje s njim i njihovom mrtvom kćeri. Povratnica Zinaida na groblju razgovara s kćeri i ocem (str. 42). Černobilci žive i s ove i s one strane, po potrebi. Njihov kontakt s onostranim učinio ih je praljudima, vračevima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Černobilska metafizičnost rezultirala je i književnim formama – mitom, vicem i bajkom. Metaforičnim formama, od prve do zadnje. Formama ispražnjenima od černobilskog života svugdje, osim u Černobilu i okolici. Tko još ne zna za memove černobilskih životinja-nakaza ili za černobilske crnohumorne viceve?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prošle godine Černobil je obilježio trideset godina od katastrofe, a na reaktor je stavljen novi pokrivač zbog čijeg <a href="http://www.telegraph.co.uk/news/2016/11/15/new-chernobyl-shelter-is-largest-man-made-structure-ever-made/" target="_blank">romantičnog opisa</a> ("viši od njujorškog Kipa slobode, teži od Eiffelovog tornja u Parizu") umalo zaboravismo što čuva. Vegetacija se čisti, životinje su ponovno nastanile zonu. Čiste se i rane, vidaju i zacjeljuju iako ih je neobično važno uvijek držati otvorenima. <em>Černobilska molitva </em>u tom pogledu napravila je izniman posao.<br /> <br /> <em>***<br /> <br /> Tekst je nastao u sklopu Booksine novinarske prakse.</em></div> Lucija Butković Tue, 21 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/radijacija-prostora-i-teksta http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/radijacija-prostora-i-teksta Spasimo Knjigozemsku <p> Upućujemo na peticiju za spas Knjigozemske, zadarskog prostora za nezavisnu kulturu.</p> <div> &nbsp;</div> <div> Prostor <strong>Knjigozemska </strong>u Zadru od 2009. godine okuplja razne udruge i inicijative koje čine dio nezavisne kulturne scene Zadra. Udruga <strong>Z.V.U.K. </strong>bila je formalni nositelj prava korištenja prostora, a brigu o prostoru i nastavku aktivnosti od siječnja 2016. g. preuzeli su Udruga za kulturu i umjetnost <strong>Punktum</strong>, Udruga <strong>Zapis</strong>, Klub studenata/ica sociologije <strong>Antifjaka </strong>kao udruga građana, te mnogi drugi umjetnici pojedinci.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nekretnina se posljednjih 15 mjeseci uredno koristi, sukladno namjeni za koju je prostor dodijeljen. Pokriveni su zatečeni dugovi (režije) kako bi se nesmetano nastavio život i društveni program prostora. Također, uz pomoć i suradnju stanara zgrade saniran je propali krov jedne od prostorija zbog čega prostor određeno vrijeme nije bio u funkciji. Na inicijativu korisnika, ulaz u prostor prilagođen je osobama s invaliditetom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz redovne aktivnosti udruga i pojedinaca/pojedinki korisnika realizirana su mnoga predavanja, izložbe, akustični koncerti, predstave, predstavljanja knjiga, pjesničke večeri, radionice za djecu i odrasle, edukativni kvizovi, gledanje filmova, redovni sastanci i planiranje provedbe budućih aktivnosti. Intenzivan rad i program prostora Knjigozemske rezultirao je i sve većim interesom javnosti te je napokon počeo živjeti kao pravi kulturni klub koji okuplja sve dobne skupine. Kao takav, prostor odgovara kulturnim potrebama grada Zadra koje su utvrđene istraživanjem u Strategiji razvoja kulture u Zadarskoj županiji (2013.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, formalna promjena vodstva kluba Knjigozemska nije izvršena na vrijeme jer je Odluka o dodjeli gradskih prostora na korištenje udrugama od strane Grada Zadra zaprimljena tri mjeseca nakon isteka roka prijave. Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovnom prepoznao je takvu situaciju kao pravno nerješiv problem te traže da korisnici napuste prostor zajedno sa svim inventarom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poznavajući koliko je truda potrebno da se jedno mjesto kao što je Knjigozemska afirmira, otvorena je <a href="https://www.peticija24.com/peticija_podrke_knjigozemskoj" target="_blank">peticija za podršku inicijativi okupljenoj u Knjigozemskoj</a> te apelira na Grad Zadar i Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom da sa sadašnjim korisnicima prostora sklope novi ugovor o daljnjem korištenju prostora. <a href="https://www.peticija24.com/peticija_podrke_knjigozemskoj" target="_blank">Vašim potpisom peticije</a> podržavate inicijativu i opstanak Knjigozemske.</div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Mon, 20 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/spasimo-knjigozemsku http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/spasimo-knjigozemsku Rasknjižje 20.3.-26.3.2017 <p> Na prvi dan proljeća u Booksi, u utorak, gostuje nam&nbsp;kritičarski kvartet: Arsenić, Ćirić, Kreho i Postnikov.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/soba-pod-dvorcem" target="_blank">Soba pod dvorcem</a>, Robert Simonišek (Meandar Media)<br /> "... prvi roman koji tematizira vruća pobunjenička događanja na ulicama slovenskih gradova u jesen 2012. te zimi i u proljeće 2013... Događanje romana pokreće lik Peter Mrak, u većem dijelu romana imenovan samo inicijalima P. M., koji posjeduje danas neuobičajenu osobinu, svojevrsni hir: sklonost samopromišljanju i samoanalizi. (Goran Potočnik Černe)</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/bespomocnost" target="_blank">Bespomoćnost</a>, Ines Pedrosa (OceanMore)<br /> "Novi roman<strong> </strong>Inês Pedrose govori o zemlji iscrpljenoj krizom i strategijama preživljavanja. Odnosi s djecom, sjećanja na prijašnji život, potraga za mjestom pripadnosti, to su neke referentne točke ovoga snažnog i aktualnog romana." (<em>Ler</em>)</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/modro" target="_blank">Modro</a>, Rosa&nbsp;Regàs (Disput)<br /> Roman <em>Modro</em> složena je ljubavna priča o intenzivnom odnosu punom strasti i previranja između udane novinarke Andree iz ugledne barcelonske sredine i mnogo mlađeg muškarca Martína Uresa iz provincije.<br /> <br /> Publicistika:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/robna-proizvodnja-i-udruzeni-rad-u-marxovoj-kritici-politicke-ekonomije" target="_blank">Robna proizvodnja i udruženi rad u Marxovoj kritici političke ekonomije</a>, Dag Strpić (Disput)<br /> Impresivna disertacija politologa Daga Strpića o Marxu (dovršena i obranjena u proljeće 1991.) iznimno je upečatljivo teorijsko finale cijele jedne epohe razvoja našeg društva općenito i hrvatske politologije posebice. Ta velika studija ne može se svesti na sintezu prethodnih, ma koliko značajnih, interpretacija Marxove Kritike.&nbsp;</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/jezicna-republika" target="_blank"> Jezična republika</a>, Ivo Žanić (Jesenski i Turk)<br /> Sociolingvist<strong> </strong>Ivo Žanić otvara niz važnih pitanja sadašnjosti i budućnosti hrvatskog jezika u širokoj vizuri koja zahvaća i migracije prema Zagrebu i obalnim gradovima, socijalnu psihologiju, odnose ruralno/urbano, centar/periferija, sjever/jug…&nbsp;</p> <p> Događanja:</p> <p> U utorak 21. ožujka u 19 sati u Booksi se održava tribina <a href="http://booksa.hr/program/razgovori-preko-plota-knjizevna-kritika-u-regiji" target="_blank">Razgovori preko plota - književna kritika u regiji</a>&nbsp;u kojoj sudjeluju kritičari <strong>Saša Ćirić</strong>, <strong>Vladimir Arsenić</strong>, <strong>Dinko Kreho</strong> i <strong>Boris Postnikov&nbsp;</strong>te moderatorica <strong>Antonija Letinić</strong>. Povod razgovoru je Ćirićeva zbirka kritika <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/ne-uzimaj-me-u-usta" target="_blank"><em>Ne uzimaj me u usta</em></a>.</p> <p> U četvrtak 23. ožujka navratite do Bookse na <a href="http://booksa.hr/program/brodo-tribina-pazi-kako-pricas-promjenu" target="_blank">BRODO tribinu: Pazi kako pričaš promjenu</a>!<br /> <br /> <em>Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></em></p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Mon, 20 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-203-2632017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-203-2632017 Vruća premisa, mlaka izvedba <p> Roman 'Hladna fronta' neće poljuljati status Pavla Pavličića kao 'najčitanijeg hrvatskog pisca', ali ni ublažiti opadanje interesa za njegova djela.</p> <div> U književnom polju Hrvatske <strong>Pavao Pavličić </strong>zauzima poprilično jedinstvenu, pa i paradoksalnu poziciju. Autor sad već stotinjak beletrističkih naslova, uz niz obimnih književnoznanstvenih i književnopovijesnih studija, akademik koji ujedno kotira kao 'najčitaniji hrvatski pisac' i kanoniziran je kao nacionalni klasik – Pavličić, međutim, kao da uporno ostaje nepročitan. Štoviše, kako njegova bibliografija raste – posljednjih je godina na ritmu od otprilike dva naslova godišnje – čini se da zanimanje za njegove nove knjige opada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad je 2014. uvedena naknada autorima za posudbe iz narodnih knjižnica, Pavličić se po ukupnom broju posudbi pokazao kao najčitaniji hrvatski autor, no dostupne top-liste knjižara i knjižarskih lanaca, kao i evidencija najposuđivanijih naslova u zagrebačkim, splitskim i riječkim knjižnicama, ne pokazuju da se njegova pojedinačna djela nalaze među najčitanijim knjigama iz Hrvatske. Sigurno je pak to da se u književnokritičkim rubrikama Pavličićeva djela u proteklih deset i više godina pojavljuju iznimno rijetko, a tzv. stručna javnost o njegovom radu govori uglavnom 'komemorativnim', retrospektivnim tonom, ostajući pri njegovom opusu iz '80-ih i '90-ih godina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Potonji bi se trend mogao objasniti činjenicom koju je i sam Pavličić u više navrata isticao: u provincijalnim kulturnim sredinama, poput onih postjugoslavenskih, na visokoproduktivne autore i dalje se gleda kao na manje vrijedne, budući da još uvijek dominiraju opskurantističke predodžbe o pisanju i književnoj inspiraciji. Mogli bismo postaviti i hipotezu da lijevi i liberalni dijelovi javnosti zaziru od Pavličićevih knjiga zbog njegovih osobnih desničarskih stavova – forsiranjem kojih je, nažalost, u više navrata i oštetio svoju prozu – dok konzervativni <em>establishment </em>drži do njega kao do ideološki važne figure, ali nema sluha niti strpljenja za njegovu inventivnost, žanrovske eksperimente i egzibicije, kao ni za spomenutu produktivnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bilo bi zanimljivo skupno razmotriti nekoliko recentnijih Pavličićevih beletrističkih knjiga i pokušati skicirati sliku novijeg razdoblja njegova stvaralaštva u usporedbi s prethodnima. Nažalost, materijalni uvjeti u kojima književna kritika danas i ovdje nastaje znantno otežavaju proizvodnju opsežnijih skupnih prikaza, te takav poduhvat ostaje za neku drugu priliku. Ovaj tekst ograničit će se na, u trenutku njegova nastanka, najrecentniji Pavličićev prozni naslov – roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/hladna-fronta" target="_blank"><strong><em>Hladna fronta</em></strong></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Hladnu frontu </em>mogli bismo svrstati u niz Pavličićevih djela kojima bi, s obzirom na uvrnute idejne premise na kojima počivaju, možda najbolje pristajala odrednica <em>weird fiction</em>. Tu djelomice mislim i na klasični <strong><em>Večernji akt </em></strong>iz 1979. (mladi strip crtač otkriva da posjeduje nadnaravne plagijatorske moći), ali pogotovo na naslove poput <strong><em>Etera </em></strong>iz 1983. (negdje u baranjskoj pustopoljini krije se radio stanica koja emitira vijesti koje se inače ne puštaju u javnost – inače moguća inspiracija za daleko poznatiju 'baranjsku trilogiju' <strong>Luke Bekavca</strong>!) ili <strong><em>Nepovrata </em></strong>iz 1999. (trojica fizičara u razdoblju pred Drugi svjetski rat uspjeli su sintetizirati duh vremena).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Smjela bizarnost osnovne premise <em>Hladne fronte</em> ne zaostaje za onima pobrojanih prethodnika: riječ je o zamisli da postoje meteoropati koji na vlastitom tijelu mogu proreći ne samo klimatske, nego i društvene promjene. Protagonist <em>Hladne fronte </em>neimenovani je muškarac, filolog zrele dobi, koji preko svog posinka Natka (sina rano preminulog najboljeg prijatelja iz mladosti) i Natkove djevojke Živane-Žive dolazi u dodir s ekscentričnom, gotovo sektaškom subkulturom meteoropata u Zagrebu. Potaknut Natkovom uznemirenošću, Živinim misterioznim nestanacima i nenadanim ponovnim ukazanjima, ali i vlastitim intelektualnim zanimanjem za zagrebačku meteropatsku familiju Kišpatić, koja je kroz 20. stoljeće navodno proricala društvene i političke prevrate, filolog se ubrzo upliće u aferu u kojoj svoje prste imaju i vlada, i vojni krugovi, ali i neke tajanstvene, neimenovane instance.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Premisa <em>Hladne fronte </em>zabavna je i intrigantna, a Pavličić je kroz ovu pripovijest uspješno istražuje i razvija. Naime, zamisao da meteoropatija može obuhvaćati i svojevrsnu doslovnu 'socio-patiju' pri čitanju romana ukazuje nam se u različitim svjetlima: ona bi mogla zrcaliti konzervativni svjetonazor prema kojem su društveni procesi analogni prirodnima, no isto tako može i podrazumijevati inverziju uobičajene paradigme prema kojoj čovjek pokorava prirodu, pa i, u krajnjoj liniji, upućivati na drastično propitivanje dihotomije između ljudskog i prirodnog svijeta na kojoj počiva naša civilizacija. Premisa o 'socio-patiji' u romanu ne gubi na višeznačnosti, a pogotovo ne prerasta u plošnu alegoriju, kao što se to događa u nekim manje uspjelim Pavličićevim romanima. Uspješna literarizacija premise ogleda se, među ostalim, i u poticajnoj ambivalentnosti koju proizvodi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gledajući, međutim, cjelinu romana, ipak ne možemo govoriti o posebno uspješnoj izvedbi. <em>Hladna fronta </em>svakako sadrži nekoliko uzbuđenja, dobro realiziranih scena i atmosferičnih trenutaka, no sveukupno se ne ispostavlja kao napeto i atmosferično štivo kakvo očigledno pretendira biti. Stil izlaganja (prvoosobnog) pripovjedača spor je, gotovo indolentan, ma u kakvu nas pripovjednu situaciju uvodio; štoviše, on kao da konstantno izlaže uvod u neku dramatičnu storiju, a nikad ne prebacuje u višu pripovjednu brzinu, nego ostaje na monotonom raspredanju. Posljedično, tekst nerijetko djeluje razvučeno, pa i razvodnjeno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bitan problem predstavlja i neujednačen ritam radnje (iznenađujuće za Pavličića): tempo događanja u romanu na momente je gotovo puzajući, a drugdje uzme maha u toj mjeri da pripovijest djeluje zbrženo, čak i kao da je pisana preko volje. Tako, naprimjer, epizoda s ekskurzijom filologa i njegovog društvanca u Liku teče gotovo uspavljujućim ritmom, dok poluapokaliptično finale romana, događajno daleko nabijenije i dramaturški značajnije, mine u blic-roku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Napokon, cjelokupna dramaturška konstrukcija romana pomalo je isforsirana i prenategnuta. Tu prvenstveno imam na umu način na koji se ispostavi da su sve važne epizode i odnosi u protagonistovom-pripovjedačevom životu – od životne ljubavi, preko životnog prijateljstva, do profesionalnih interesa – zapravo povezane s događanjima u meteoropatskom podzemlju. (Slično vrijedi i za simboliku <strong><em>Živane</em></strong>, ranog i slabo poznatog djela <strong>Vladimira Nazora</strong>, koje se umjesto kao diskretna referenca i tematsko-motivski izvor u tekstu pojavljuje u prvom planu – seminarski rad o <em>Živani </em>motiv je prve Natkove posjete protagonistu i prilika da ga upozna sa Živom).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da bi se od dobro zamišljene, ali osrednje realizirane pripovijesti s maštovitom premisom <em>Hladna fronta </em>pretvorila u "priču koja se ne pušta iz ruku", kakvom je <em>blurb </em>određuje, trebalo bi rada na svim nabrojanim aspektima. Tu je u velikoj mjeri mogla pomoći urednička ruka, no čini se da se uredništvo <strong>Mozaik knjige</strong>, inače stalnoga Pavličićevog izdavača, nije pretjerano uplitalo u tekst. Nadajmo se da to nije indikativno i za niz njegovih knjiga koje je ista kuća objavila proteklih godina. Jer, ukoliko ni Pavličićevi urednici pomno ne iščitaju njegove knjige prije nego što ih upakiraju za javnost kao nove hitove 'najčitanijega hrvatskog pisca', što onda možemo očekivati od ostatka javnosti, ako ne da uvijek iznova sterilno 'komemorira' živućeg klasika?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A upravo bi nam onih nekoliko briljantnih Pavličićevih knjiga od prije tri ili četiri decenije moglo pribaviti opravdanje i motivaciju da se entuzijastično upustimo u istraživanje njegove produkcije ovdje i sad – ma što tamo možda zatekli.</div> Dinko Kreho Mon, 20 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/vruca-premisa-mlaka-izvedba http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/vruca-premisa-mlaka-izvedba Mila Gera <p> Na mjesto svoje specijalne savjetnice Nadstojnik Lućano postavio je gospođicu pred čijim šarmom i cvijeće vene zbog osjećaja manje vrijednosti.</p> <p> <strong>Ana</strong> iz officea stala je ispred Pradinog dućana i gledala nove, super šik proljetne kostimiće. Osobito joj se svidio jedan boje pistacija. Onda je skužila cijenu i sviđanju je naglo došao kraj. Za takvo perje morala bi dignuti dugogodišnji kredit koji u jednom trenutku više ne bi mogla otplaćivati, pa bi joj banka uzela stan koji je lakomisleno stavila pod hipoteku i onda bi u svom Pradinom kostimiću ostatak života provela u parku. Bila bi prisiljena loviti vjeverice, te ih peći na ražnju – zbog čega bi je gradski oci promptno najurili iz parka. Naime, zabranjeno je ložiti vatricu na zelenim površinama.</p> <p> I gdje bi onda živjela? U <em>Muzeju nezavisne kulture</em>? Nadstojnik <strong>Lućano</strong> nikad joj to ne bi dozvolio. U krajnjoj liniji – on je kriv što si ne može obnoviti garderobu.</p> <p> "Jesen ti bingulicu i životu", opsovala je čekajući tramvaj.</p> <p> Da stvar bude gora, tog dana morala je ostati dva sata duže u kombinatu. Predsjedavala je book clubom <em>Kneginja Ščerbacka</em>&nbsp;i bez nje kao moderatorice rasprava o <strong>Flaubertovom</strong> romanu <em><strong>Bouvard i Pecuchet</strong></em> ne bi mogla ni započeti.</p> <p> Iznenada ju prođe nekakva čudnovata jeza. Bio je to pouzdan predznak da će joj uskoro netko stati na žulj. Pitanje je samo – tko?</p> <p align="center"> ***</p> <p> Za to vrijeme u literarnoj ubožnici Booksa…</p> <p> Nadstojnik Lućano vrpoljio se u svom nadstojničkom stolcu. Sučelice njemu sjedila je gospođica <strong>Mila Gera</strong>. Držala se vrlo ozbiljno i uglađeno držeći crnu, lakiranu torbicu u krilu.</p> <p> "Mmda, potom sam dvije godine provela na Sorboni. Studirala sam grnčarstvo starih Etruščana i povijest indijskih glazbala, no znate kako to već ide… razuzdane čajanke i brojne šašave romanse odvele su me u slijepu ulicu. Selim potom u Italiju, neko vrijeme vodila sam jednu galeriju u Catanzaru…"</p> <p> Nadstojnik je slušao s pola uha. Ubojiti šarm gospođice Gere djelovao je na njega gotovo pogubno. Istog trenutka kad se nenajavljena pojavila u njegovom uredu osjetio je stanovit nemir. Poželio je skočiti i kupiti joj buket cvijeća, ali kvragu – postoji li cvijeće koje u njezinoj blizini ne bi napoprijeko uvenulo od srama i osjećaja manje vrijednosti? Otvorio je bocu najskupljeg pjenušca kojeg je čuvao samo za vrlo važne prigode i stao razmetljivo točiti u čaše od fino brušenog kristala. Svako malo nazdravljao je kao da je Nova godina.</p> <p> "… i tako, sad sam ovdje i skrušeno se nadam možebitnom namještenju, predosjećam kako svojim iskustvom i znanjima mogu doprinijeti daljnjem razvoju ove kuće. Moram reći, čula sam za vas – kažu: naočit intelektualac, strog, no mudar i dalekovidan, je li istina da ste odbili kandidirati se za gradonačelnika, iako vas građani i uglednici nagovarahu?"</p> <p> Nadstojnik Lućano otpio je gutljaj mjehurićaste ambrozije: "Kašlj… kako molim, da, hm, istina je – otklonio sam te ponude. Što je dobro, što je super, jer da nisam – ne bih vas možda ni upoznao… heh…"</p> <p> Gospođica Gera izvadila je kićenu japansku lepezu i njome kao stidljivo zaklonila lice: "Ma što to govorite, hihihi, znači li to da se smijem nadati kakovom namještenju, uvaženi Nadstojniče?"</p> <p> "Istomštogođ… bože Isuse, pa naravno, to, vidite, uopće… svakako možete, dapače, inzistiram! Nazdravimo!"</p> <p> Nadstojnik Lućano osjetio je kako mu uši oblijeva crvenilo.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Ana iz officea sjedila je za računalom i pisala brojne narudžbe za uredski materijal. Usput je grickala čipse i pijuckala čaj.</p> <p> "Ma koga ja to vidim", začula je, "je li moguće, Anči, ljubavi, jesi li to uistinu ti, otkad se samo nismo vidjeli, mon Dieu, mon Dieu, mon Dieu…"</p> <p> Svijet je zastao na tren, pa se iz uobičajene prešaltao u najsporiju brzinu. Ana je imala osjećaj kako se sve odigrava u <em>superslowmotionu</em>. Taj glas, taj iritantni glas, taj iritantni, izvještačeni, zvonki glas!</p> <p> Okrenula se i da, bila je to ona – njezina smrtna neprijateljica Mila Gera! Dok je ta prefriganjača sitnim koracima skakutala prema njoj, Ana se prisjeti dana kad su se prvi put srele. Bilo je to u vrtiću i kikačica Anči je cendrala, a Mila Gera? Ta nije ni suzu pustila, već je zavodila reda i automatski počela cijeli vrtić, tete i svu drugu djecu, prilagođavati sebi. Zbog ovog uznemirujućeg sjećanja koje je godinama uspješno potiskivala, važna informacija o tome kako je komadić čipsa otišao u krivu uličicu nije se na vrijeme probila do Aninog centra za uzbunjivanje, pa se zamalo ugušila od kašlja.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Tri dana prošla su kao u košmaru. Stajala je ispred kombinata i živčano pušila cigaretu za cigaretom. Nije hebeno mogla vjerovati što se događa. Mila Gera dobila je posao uvažene savjetnice Nadstojnika Lućana. Taj zvihranec, ali i svi drugi dečki, pa i cure, skakutali su oko nje kao posluga. Natjecali su se tko će joj prije ugoditi.</p> <p> Na dan prije održanom sastanku Mila Gera predložila je osnivanje novog book cluba.</p> <p> "Sorry, draga, ali ja već vodim dva book cluba. Treći nam fakat nije nužan", opalila je Ana silovit bekend.</p> <p> Mila Gera uzvratila je strašnim forhendom: "To je istina, ljubavi, no saslušaj me, prosim, do kraja. Ovaj book club bit će nekaj jedinstveno, neviđeno u svijetu book clubova. Nisi nikad pomislila, Anči – hej, nije li pomalo pozerski raspravljati o knjigama koje smo svi ionako pročitali? Stoga predlažem book club na kojemu bi dali šansu ljudima koji ne čitaju, koji u žrvnju svakodnevice naprosto nemaju vremena na hitanje. Anini book clubovi održavaju se jednom na mjesec, a ovaj novi mogao bi ići na tjednoj bazi. No, dobro, možda je ovo presmiona ideja…"</p> <p> Mila Gera s lažnom skrušenošću sjela je i čekala.</p> <p> "Pa to je uistinu sjajno!", kliknuo je kano soko <strong>Ivan T-bone</strong>.</p> <p> "Štosno!", pridružio se <strong>André</strong>.</p> <p> "Megaideja!", vrisnuo je Nadstojnik, "Čuj, pa kaj ne bi ti, Mila Gero, mogla odmah i preuzeti predsjedavanje novim book clubom?"</p> <p> "Da, da", javio se i <strong>Damjan</strong>, "neka se klub zove <em>'BC Mila Gera'</em> – po izumiteljici!"</p> <p> "Mislite? Ma ne znam, a da? Oh, pa dobro, nema mi druge nego prihvatiti se posla kad ste već tako složni…"</p> <p> "Nismo složni! Prosim riječ – kako ćete, za ime Kristuša, raspravljati o knjigama koje niste pročitali, to je potpuna besmislica!"</p> <p> "Anči, ljubavi najdraža, ti samo neometano i dalje predsjedavaj ovim svojim, hm, elitističkim book clubovima, a ja ću voditi svoj. Na pitanje – kako, odgovaram – lako! Hihihihi… za prvo djelo predložit ću <em><strong>U potrazi za izgubljenim vremenom</strong></em> od onog <strong>Sartrea</strong>, to nitko nikad nije pročitao…"</p> <p> "<strong>Proust</strong>!", prosiktala je Ana na rubu živčanog sloma.</p> <p> "Prosim lijepo?"</p> <p> "Proust je autor, ne Sartre. <strong>Marcel Proust</strong>!"</p> <p> "Marcel, ok, whatever… enivej, svojevremeno mi je hofirao jedan naočit Marcel. Bilo je to…"</p> <p align="center"> ***</p> <p> S galerije <em>Muzeja nezavisne kulture</em> Ana je kriomice promatrala prvo izdanje Mila Gerinog maloumnog book cluba. I eno ih, raspravljaju sve u šesnaest, bez srama i stida! Bez grižnje savjesti i nelagode! Bez mozga i pameti! Prevarantica je okupila 36 članova – što je otprilike 6 puta više nego je pristojno. RTL i HRT poslali su izvjestitelje skup s kamerama, radit će specijalne priloge. Dobrodošli u vrli novi svijet kojim će vladati Mile Gere!</p> <p> E, pa to ćemo još vidjeti, to bumo još vidjeli…</p> <p> ***</p> <p> F.B., 17. ožujka 2017., Zagreb</p> F. B. Fri, 17 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/mila-gera http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/mila-gera Novi europski kanon? <p> Što je 'Nagrada EU za književnost', kako se dodjeljuje i koja je njena uloga u stvaranju zajedničke europske kulture?</p> <div> <strong>Europska unija </strong>ima 24 službena jezika. Unatoč raznolikosti jezika, pa i kultura, viziju koju ima Europska komisija jest <em>Europe of the Regions</em> - Europu razmjerno homogene regionalne socio-ekonomske strukture i zajedničkog sustava vrijednosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kultura jest ključni moment za stvaranje sustava vrijednosti kojeg 'ekonomski razvitak' potrebuje. Kako bi stvorila novog 'europskog građanina' opremljenog tim setom vrijednosti, EU je pokrenula kulturni program koji promovira područja kulture koja izviru iz zajedničke kulturne baštine svih Europljana. Konkretnije, to znači poticanje transnacionalne mobilnosti kulturnih radnika, umjetničkih djela i drugih proizvoda kulture te promoviranje međukulturnog dijaloga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kulturni program među ostalim pokriva i projekte književnog prevođenja kako bi se potaknulo cirkuliranje književnih djela s ciljem širenja znanja o književnoj produkciji i baštini zemalja članica. Tako se i od 2009. <a href="http://www.euprizeliterature.eu/" target="_blank"><strong>Nagradom Europske unije za književnost </strong></a>nagrađuju suvremeni europski autori i podržavaju izdavači koji su voljni prevesti i izdati njihovo djelo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svake godine bivaju nagrađena djela autora iz trećine zemalja od njih 37 koliko ih sudjeluje u programu <em>Kreativna Europa</em>. Konzorcij kojeg je nominirala Europska komisija (i koji se sastoji od predstavnika Europskog saveza knjižara, Europskog vijeća književnika i Europskog saveza nakladnika), ima odgovornost odrediti nacionalne žirije koji samostalno odabiru djela za nagradu. Uvjeti za dodjelu nagrade su da je autor građanin jedne od zemalja koje su te godine odabrane, da je objavio dva do četiri književna djela, te da je sámo djelo objavljeno na izvornom jeziku prije maksimalno pet godina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odabrani autor se nagrađuje s 5.000 eura, te mogućnošću da mu djelo bude prevedeno na druge europske jezike, ovisno o interesima izdavača. Pored same nagrade, izabrano djelo dobiva veću vidljivost na velikim europskim sajmovima knjiga. Također, u sklopu programa književnog prevođenja inicijative <em>Kreativna Europa</em>, posebno se potiču prijevodi djela nagrađenih ovom nagradom (kao i prijevodi djela manjih jezika na engleski, njemački, francuski i španjolski). Izdavači koji se odluče prevesti i objaviti neko od nagrađenih djela dobivaju subvenciju do 50% ukupnog troška objavljivanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Do sada su iz Hrvatske nagrađene autorice <strong>Mila Pavićević </strong>za knjigu <strong><em>Djevojčica od leda i druge bajke </em></strong>(2009.), <strong>Lada Žigo </strong>za roman <strong><em>Rulet </em></strong>(2012.) i <strong>Luka Bekavac </strong>za roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-213-luka-bekavac" target="_blank"><strong><em>Viljevo</em></strong></a> (2015.) Nakon dodjele nagrade, za roman <em>Viljevo </em>stvorio se interes u više zemalja. Zasad se radi na prijevodu u njih sedam (na španjolski, talijanski, ukrajinski, mađarski, bugarski, makedonski i albanski).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od izdavača se nagradi najviše posvetila <strong>Naklada Ljevak</strong>. Cijela je jedna biblioteka (<em>Cicero</em>) posvećena izdavanju nagrađenih knjiga, a ideja je da se, u skladu s vrijednostima Nagrade, promovira kvalitetnu europsku književnost prijevodima djela s većih i manjih europskih jezika (islandski, mađarski, danski, norveški, rumunjski, makedonski, albanski itd.) Neka od istaknutih imena su autori poput <strong>Afonsa Cruza</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/granica-izmedju-zemlje-i-podzemlja-nekad-nestaje" target="_blank"><strong>Ófeigura Sigurðssona</strong></a>, <strong>Bena Blushija</strong>, <strong>Lidije Dimkovske</strong>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/za-kratku-pricu-vazan-je-mit" target="_blank"><strong>Cristiana Crusata</strong></a>, <strong>Tomaša Zmeškala</strong> i drugih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pored toga, Naklada već petu godinu organizira i manifestaciju <strong><em>Europea u Dvorištu </em></strong>koja će se 2017. protezati kroz cijelu godinu. <strong>Kristijan Vujičić</strong>, urednik Naklade Ljevak, naglašava kako je cilj manifestacije "da u Zagreb dovedemo autore knjiga (dobitnike nagrade) kako bi domaća publika u razgovoru s njima mogla uživati u europskoj književnosti, otvorenoj raspravi i prihvaćanju (kulture) Drugoga i drugačijega."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada u početku u Hrvatskoj nije bila odviše vidljiva. Jedan od razloga je vjerojatno i činjenica što se u prva dva kruga nacionalni žiri sastojao isključivo od članova <strong>Društva hrvatskih književnika </strong>koje nije, kao što znamo, jedina strukovna književna organizacija u Hrvatskoj. Od anonimnog izvora doznajemo kako je "Društvo hrvatskih književnika u potpunosti rukovodilo izborom nagrađenih autor(ic)a i cijelim ostatkom procesa; sve se događalo iza zatvorenih vrata i za nagrađene knjige jedva se čulo (...)”</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao što stoji na službenoj stranici nagrade, "svaka zemlja uspostavlja žiri koji odražava nacionalne posebnosti knjižne industrije." Uz određena formalna ograničenja, poput raspona mogućeg broja članica i članova žirija, organizacije odgovorne za nagradu dozvoljavaju visoku razinu autonomije svakoj članici. Ipak, nije jasno kako se nacionalni žiri formira i kako to da je u Hrvatskoj u početku DHK imao monopol nad odlučivanjem.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nismo uspjeli saznati tko je inicirao promjenu, ali je 2015. došlo do pregovora te je postignut dogovor o zajedničkom žiriranju Društva hrvatskih književnika, te <strong>Hrvatskog društva pisaca </strong>i <strong>Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske</strong>. Tako su te godine članovi žirija bili <strong>Ružica Cindori </strong>iz DHK-a, <strong>Boris Postnikov </strong>i <strong>Nikola Petković </strong>iz HDP-a, Lada Žigo kao prethodna dobitnica, te <strong>Neven Antičević </strong>iz ZNKH-a kao predsjednik žirija. Procesom je nastavio koordinirati DHK, ali je sada više ljudi različitih umjetničkih, svjetonazorskih i institucionalnih afilijacija moglo donijeti sa sobom veći izbor predloženih i žiriranih djela, iz čega je proizašla i veća medijska prisutnost nagrade.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Boris Postnikov objasnio nam je proces odabira djela: "Nakon što smo primjenom prilično detaljnih formalnih kriterija koje postavljaju europski organizatori, koji zapravo pokušavaju kvantificirati kategoriju <em>emerging author</em> ('autor u usponu', op.ur.) podacima poput broja objavljenih knjiga u zadanom prošlom razdoblju, ustanovili koje autorice i autori uopće dolaze u obzir za dobivanje nagrade, mi u žiriju nismo formalizirali nikakve dodatne kriterije. Do odluke smo došli kroz raspravu o knjigama i, u završnom koraku, <em>ad hoc </em>uspostavljenim internim sistemom bodovanja oko kojeg smo se prethodno svi složili. Dosta slično radu žirija drugih književnih nagrada, koliko znam.”</div> <div> &nbsp;</div> <div> Unatoč pogodnostima koje autori i izdavači imaju priliku ostvariti ovom nagradom, ima nekoliko problema koji priječe put ostvarivanju cilja kulturnog programa EU.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvo, kao što je rečeno, nije u potpunosti jasno kako se formiraju nacionalni žiriji. Moguće je pretpostaviti da se odgovorne organizacije obraćaju Ministarstvu kulture koji ih upućuje na strukovna udruženja književnika i izdavača. Ako takvih udruženja ima više, može se, primjerice, dogoditi da Ministarstvo odabere udruženje koje bi ideološki bilo bliže trenutnoj vladi. Primjerice, u Hrvatskoj 2009., kad je na vlasti bio HDZ, relativno je izvjesno bilo da će izbor biti DHK. Naravno, to samo po sebi nije problem kad je riječ o koordiniranju procesa, ali je problem ukoliko data organizacija u sam žiri ne uključi i druge relevantne organizacije i pojedince.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Proces odlučivanja je time manje demokratski jer unutar jednog udruženja može postojati nekakva hijerarhija, pa time onaj tko je autoritet može nametnuti svoju volju ostalim članovima. Također, kao što je spomenuto, sam izbor djela koji dolaze u obzir je suženiji i u konačnici možda nije toliko reprezentativan. Tako postoji rizik da se u konačnici odaberu manje kvalitetna djela, za koja neće postojati dovoljno interesa za prevođenje. Ili, još gore, ta će djela unutar kompletnog programa prevođenja <em>Kreativne Europe </em>imati prednost pred kvalitetnijim djelima samo zato što su dobila ovu nagradu. Ako cjelokupni proces nije dovoljno transparentan, postavlja se i pitanje kakva su odista djela koja se prevode na hrvatski, a kakva djela propuštamo.</div> <div> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/EUPLBooks_zpsa9je0y0y.jpg~original" style="width: 600px; height: 400px;" /><br /> &nbsp;</div> <div> Tu dolazimo do drugog problema. Iako je misija nagrade poticati međukulturni dijalog i upoznavanje književne baštine europskih zemalja, na kraju taj cilj ipak ovisi o tržištu. Postoje slučajevi nagrađenih djela koja nisu prevedena niti na jedan jezik. Također, može se dogoditi da za određena djela postoji interes samo u njihovim regijama, a da se, s druge strane, djela velikih jezika i književnih tradicija mahom svugdje prevode. To naravno i ne mora biti slučaj. Kako saznajemo, autor rekorder u broju prijevoda, njih čak 50, dolazi s Malte. S druge strane, kao što je naglašeno, ako nagrađena djela dobivaju prednost pri subvencioniranju, onda je njima lakše probiti se na tržište iako su možda manje kvalitetna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svakom slučaju, nije dobro za kulturu da ovisi o tržištu. To u najmanju ruku dovodi u pitanje iskrenost želje da se odista upoznaju razne književne tradicije. Te tradicije donose sa sobom i različite vrijednosti, od kojih se možda neke i ne uklapaju u dizajn novog europskog građanina. Pa zašto bi neki belgijski izdavač (usput rečeno, dvije od tri organizacije odgovorne za nagradu imaju sjedište u Belgiji) riskirao s knjigom koja vjerojatno kod prosječnog belgijskog čitatelja 'neće proći'? Knjiga nam se tako potvrđuje kao roba kao i svaka druga, a ne kao nekakva 'baština'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, s obzirom na navedenu misiju kulturnog programa Europske unije, možda fond djela koji se stvara Nagradom nije tek nakupina robe. Unija zasigurno drži do stvaranja svojevrsnog novog zajedničkog književnog kanona. Na prvom natječaju u okviru projekata književnih prijevoda izdvojeno je 3,6 milijuna eura. U Hrvatskoj se na natječaju Ministarstva kulture za sufinanciranje hrvatskih institucija koje sudjeluju u programima Europske unije <em>Kultura </em>i <em>Kreativna Europa </em>u 2016. godini odobrilo sveukupno 254.000 kn za prijevod pedesetak knjiga šest izdavačkim kućama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako nije isključivo vezana uz Nagradu EU za književnost, zbog svoje je simptomatičnosti jako zanimljiva agenda <strong>VBZ</strong>-ovog projekta <em>Europom u 30 knjiga</em> koja je na natječaju dobila daleko najviše novca – 130.000 kuna: "Europska unija zasnovana je na ideji zajedničkog, europskog kulturnog identiteta koji se temelji na jedinstvenoj europskoj povijesti i iskustvu. Cilj izgradnje takvog koncepta identiteta jest podizanje svijesti o činjenici da smo svi jednaki kao građani jedne transnacionalne tvorevine u kojoj se možemo slobodno kretati, surađivati kao profesionalci i dijeliti svoje životne priče koje su nas oblikovale kao pojedince. U tom je smislu upravo književnost, kao umjetnost pričanja priča, savršen medij za jačanje svijesti o našem europskom podrijetlu i identitetu."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Možda bismo tu mogli primijeniti tezu <strong>Rastka Močnika </strong>o školskoj lektiri koja je, unatoč tome što je kao i svaka umjetnička vrsta razvojem tržišnih odnosa postala robom, ipak u isto vrijeme i institucija. Estetska priroda lektire dopušta joj uživanje tobožnje autonomije, pa je moguće, i u trenutku kad su sve političke opcije zakazale, uhvatiti se za nju kao neku neupitnu vrijednost. Tako je za Močnika lektira glavno oruđe kulturne hegemonije bez koje država, koja po svojoj logici teži 'kulturnoj unifikaciji' (a čemu u našem slučaju očito teži i EU), ne može preživjeti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga, iako je Nagrada dobra prilika da se stvori jedan veliki fond novih knjiga – bilo time što se knjige prevode ili time što je piscima novčanom nagradom omogućeno vrijeme za rad na novim djelima – treba biti na oprezu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sufinanciranjem izdavaštva i promocijom autora potiču se prijevodi čije bi izdavanje inače možda bilo financijski rizično, ali i dalje, kao što smo vidjeli, previše toga ovisi o tržištu. S druge strane, na lokalnoj se razini ne inzistira dovoljno na transparentnosti oko donošenja odluke, unatoč tome što ona govori o tome iza kakvih smo (umjetničkih) vrijednosti, kao društva, spremni stati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oba problema dovode u sumnju vjerodostojnost ideje Nagrade EU o književnosti kao sredstvu dubljeg povezivanja i stvaranja svijesti o pretpostavljenom zajedničkom europskom identitetu, te upućuju na ispravnost teze o ovakvim kulturnim politikama kao sredstvu društvene hegemonije.</div> Lina Gonan Thu, 16 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/novi-europski-kanon http://www.booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/novi-europski-kanon Radionica filmske kritike <p> Kinoklub Zagreb organizira besplatnu radionicu pod vodstvom Višnje Vukašinović. Rok za prijavu: 27.3.2017.</p> <div> <a href="http://kkz.hr/" target="_blank"><strong>Kinoklub Zagreb </strong></a>četvrtu godinu za redom organizira besplatnu radionicu filmske kritike i analize.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj dvomjesečne radionice je osposobiti polaznike za pisanje kraćih filmskih kritika i ponuditi im korisne alate za filmsku analizu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Polaznici će tradicionalno činiti žiri kritike na Gledalištu Kinokluba Zagreb, a radovi nastali na radionici bit će objavljeni na stranicama Kinokluba Zagreb.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijave za radionicu otvorene su do ponedjeljka, <strong>27. ožujka 2017. </strong>Prijave se šalju putem elektroničke pošte na adresu visnja.pentic@gmail.com.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za prijavu valja poslati tekst o nekom od filmova s recentnog kinorepertoara. Tekst mora imati približno 2000 znakova uključujući razmake (tolerira se plus/minus 300 znakova) te će se na osnovu poslanih radova vršiti selekcija odnosno odabrati šest polaznika radionice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radionica će se odvijati jednom tjedno u travnju i svibnju 2017. u večernjim satima u prostorijama Kinokluba Zagreb, Trg žrtava fašizma 14. Radionica je besplatna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rad će se paralelno odvijati na dva plana – pisanje vlastitih tekstova te analiza filmskih kritika profesionalaca. Polaznici će biti dužni za vrijeme trajanja radionice usavršiti tekst s kojim su primljeni te napisati još jedan tekst iste dužine te jedan duži tekst.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Voditeljica radionice je <strong>Višnja Vukašinović </strong>(<strong>Pentić</strong>), uz pomoć asistenta <strong>Darija Devića</strong>.</div> Booksa Booksa Wed, 15 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radionica-filmske-kritike http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radionica-filmske-kritike Radovi za časopis k. <p> Novi broj studentskog časopisa za književnu i kulturalnu teoriju posvećen je temi djevojačkih studija. Rok za prijavu: 18.6.2017.</p> <div> Uredništvo <strong><em>Časopisa za književnu i kulturalnu teoriju k.</em></strong> raspisuje natječaj za slanje radova za 14. broj. Ovogodišnji broj posvećen je <strong>temi djevojačkih studija</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pozivaju se studenti/ce komparativne književnosti i srodnih humanističkih i društvenih znanosti na slanje autorskih radova koji se bave pojmom djevojaka i djevojaštva u književnosti i kulturi, djevojačkom kulturom i kulturnom-društvenom reprezentacijom djevojaka, kulturno-društvenim praksama djevojaka i izvedbama djevojaštva itd. Budući da je riječ o temi koja zasad nije pretjerano zastupljena u lokalnom akademskom kontekstu, potiču se radovi koji smještanju problematiku djevojaka i djevojaštva u lokalni ili regionalni kontekst.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radovi se primaju do <strong>18. lipnja 2017. </strong>na e-­mail uredništva: k.casopis@gmail.com</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Upute autori(ca)ma:</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Radovi mogu biti pisani samostalno ili u koautorstvu. Ne moraju biti napisani u sklopu kolegija, ali prihvaćaju se i seminarski radovi.</li> <li> Prihvaćaju se isključivo radovi koji nisu prethodno objavljivani.</li> <li> Prihvaćaju se radovi veličine do jednog autorskog arka (16 kartica teksta, odnosno 28.800 znakova, uključujući razmake).</li> <li> Radovi se predaju u .doc ili .docx formatu na e-mail uredništva.</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tehničke upute i upute za navođenje literature nalaze se u <a href="https://drive.google.com/file/d/0B5pYCKQoOBCHVDU5by1OYVFpblU/view" target="_blank">detaljnom pozivu za slanje radova</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U slučaju nedoumica i problema u vezi prijave radova, autori(ce) se mogu obratiti na e-mail adresu k.casopis@gmail.com.</div> Booksa Booksa Wed, 15 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radovi-za-casopis-k http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radovi-za-casopis-k Obiteljske tajne kultnog filmaša <p> Roman 'Noćni film' talentirane mlade Marishe Pessl preporučujemo poklonicima krimića, horora i trilera.</p> <div> <strong><em>Noćni film </em></strong>drugi je roman mlade američke autorice <strong>Marishe Pessl</strong>. Njezin prvijenac, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/uvod-u-fiziku-katastrofe" target="_blank"><strong><em>Uvod u fiziku katastrofe</em></strong></a> iz 2006., privukao je nemalu pozornost, a samoj autorici priskrbio etiketu literarnog wunderkinda.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sedam godina krčkao se Pessličin drugi roman i kad se napokon 2013. pojavio u izlozima virtualnih i stvarnih knjižara, bilo je dovoljno na stražnjim koricama pročitati usporedbe s <strong>Kingom</strong>, <strong>Flynn </strong>i <strong>Larssonom</strong>, plus ono neizostavno 'Bestseller New York Timesa' na naslovnici i shvatiti kako ovdje imamo posla s hit-autoricom. Cijela stvar tako je pripremljena, zapakirana i predstavljena, pa kako se kaže – ako liči na patku, ako se glasa kao patka, onda posve sigurno i jest patka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Noćni film </em>spoj je horora i detektivskog romana, a može se bez problema svrstati i u ono što danas zovemo 'psihološki triler'. Ili čak – 'postmodernistički triler', kako se i navodi na klapni hrvatskog izdanja.<br /> <br /> Kad smo već kod toga, na klapni hrvatskog izdanja stoji točno ovako: "<em>Noćni film </em>postmodernistički je triler digitalnog doba koji je 2013. osvojio nagradu <em>Shirley Jackson</em>." Na stranicama <em>The Shirley Jackson Awards </em>kao pobjednik u kategoriji najboljeg romana naveden je <strong>Robert Jackson Bennett </strong>s romanom <em>American Elsewhere</em>. <em>Noćni film </em>Marishe Pessl uvršten je među finaliste. Ne znamo radi li se o pogrešci u prijevodu ili čemu već, ali u ovom trumpovskom svijetu alternativnih činjenica zbog ovakve jedne sitnice nikoga ne bi smjela zaboljeti glava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postmodernistički, psihološki triler <em>Noćni film </em>započinje viješću o smrti 24-godišnje Ashley Cordove, pijanistice kojoj je od ranog djetinjstva proricana sjajna budućnost i kćerke kultnog, misterioznog, Oscarom nagrađenog redatelja Stanislasa Cordove koji se već godinama ne pojavljuje u javnosti. Sve upućuje na samoubojstvo, naime Ashley je, čini se, duže vrijeme bolovala od depresije. No je li tomu baš tako?&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nekad ugledan, a danas prezren novinar Scott McGrath nije uvjeren i žarko želi istražiti slučaj. Motiva mu ne nedostaje – pet godina ranije zahvaljujući Stanislasu Cordovi njegov privatni i poslovni život pretvoren je u ruševine. Istina je ipak, doznajemo ubrzo, da je McGrath zahvaljujući vlastitoj gluposti dospio u probleme s glasovitim filmašem. Povjerovao je riječima jednog anonimnog izvora i poslije u eteru, bez ikakvih daljnjih provjera (!?) faktički pozvao na ubojstvo Cordove – te zvijeri koju je hladno stavio uz bok Charlesu Mansonu. Uslijedila je tužba i naš junak preko noći ostaje bez pozamašne svote novaca, te bez žene i kćerkice koje ga napuštaju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga se McGrath baca na istraživanje Ashleyine smrti uvjeren da će razotkriti pravu istinu i napokon se osvetiti Cordovi, te vratiti izgubljeni ugled. U početnoj fazi istrage upoznao je dvoje mladih ljudi: Hoppera koji je poznavao Ashley, možda i bolje nego želi priznati, i 19-godišnju Noru, djevojku odraslu u staračkom domu koja sanja o glumačkoj karijeri. Njih dvoje žele mu se pridružiti u istrazi i Scott nakon malo nećkanja – pristaje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Trojka čudnovatih istražitelja pokušava rekonstruirati posljednje dane života Cordovine genijalne, talentirane, ali očigledno i problematične kćeri. Razotkrivajući dio po dio njezine priče svakako se moraju baviti i cijelom obitelji Cordova, a posebice ocem – čovjekom koji je posljednji intervju dao 1977. i poslije toga se dragovoljno zatvorio na The Peak, svoj veliki posjed okružen močvarama i šumetinama. Tamo je živio, dovodio glumce i snimao svoje mračne filmove koji su svi odreda stekli kultni status i mogu se vidjeti samo na tajnim privatnim projekcijama ili pronaći po opskurnim, gotovo nepristupačnim zakucima Interneta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lik Stanislasa Cordove podsjetit će vas na mnoge stvarne filmaše – <strong>Kubricka </strong>primjerice, <strong>Ferraru</strong>, <strong>Argenta</strong>, <strong>Lyncha </strong>– na detalje iz njihovih privatnih života ili scene i atmosferu iz filmova. Ipak, Cordova je mnogostruko tajanstveniji, luđi, zajebaniji, a takvi su mu i fanovi – 'cordoviti'.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uglavnom, istraga vrlo brzo tone u pomrčinu gdje više niste sigurni gdje prestaje stvarnost, a započinju crna magija, mračnjački obredi i slične gadarije. Svi tragovi vode na – The Peak.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na 600 stranica Marisha Pessl u nekoliko navrata pokazuje dio svog spisateljskog talenta. U dionicama kao što je primjerice ona na The Peaku, njezina mašta nadrasta autore s kojima je uspoređuju. No ima i nelogičnosti i pitanja na koja čitatelj neće dobiti odgovore. Sve je to dopušteno, legitimno i nije nužno sve nacrtati i poslužiti tom nesretnom štiocu na srebrnom pladnju, ali unutar žanrova u koje <em>Noćni film </em>spada – priča na ovaj ili onaj način mora biti zaokružena. I Stephen King i Larsson u svojoj čuvenoj trilogiji otvorit će mali milijun zagonetnih detalja, pravih i pogrešnih tragova, ali na koncu će sve završiti i razjasniti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No dobro, u mogućoj filmskoj verziji <em>Noćnog filma </em>sve će se to izravnati i popeglati. Štivo preporučamo manje zahtjevnim poklonicima navedenih žanrova. Oni tvrdokorniji mogli bi, bojimo se, imati manje strpljenja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za kraj – knjiga je bogato opremljena mnoštvom <em>screenshotova </em>online novinskih članaka, fotografijama, kopijama policijskih izvješća i drugim sličnim dodacima što ocjenjujemo dražesnim odmakom od uobičajenog.</div> F. B. Wed, 15 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/obiteljske-tajne-kultnog-filmasa http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/obiteljske-tajne-kultnog-filmasa Man Booker International - polufinalisti <p> Među 13 nominiranih romana nalaze se i djela Ismaila Kadarea, Amosa Oza i Davida Grossmana.</p> <div> Objavljen je popis 13 polufinalista prestižne međunarodne nagrade <em><strong>Man Booker International</strong></em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada se dodjeljuje za roman preveden na engleski jezik i objavljen u 2016. Novčanu nagradu od 50.000 funti ravnomjerno dijele autor/ica i prevoditelj/ica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najpoznatija i najiskusnija imena na popisu su albanski pisac <strong>Ismail Kadare </strong>(ujedno i prvi dobitnik ove nagrade 2005. godine) i izraelski pisac <strong>Amos Oz </strong>(za roman <strong><em>Juda</em></strong>, <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/juda" target="_blank">objavljen i u Hrvatskoj u izdanju <strong>Frakture</strong></a>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na popisu je i izraelski pisac <strong>David Grossman </strong>koji je <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/video/video-david-grossman-u-booksi" target="_blank">lani gostovao u Booksi</a> i predstavio roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/do-kraja-zemlje" target="_blank"><strong><em>Do kraja zemlje</em></strong></a> (Fraktura, 2016.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Veći broj pisaca objavljen je i u Hrvatskoj, a izdvajaju se belgijski pisac <strong>Stefan Hertmans </strong>(lanjski gost <strong>Festivala europske kratke priče</strong> kojeg smo tada <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/pravi-trenutak-za-pisanje-cekao-sam-30-godina" target="_blank">intervjuirali</a>), francuski pisac <strong>Mathias Énard </strong>(koji je pozornost hrvatske publike privukao romanom <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zona" target="_blank"><strong><em>Zona</em></strong></a>), njemački pisac Clemens Meyer (čija su djela <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/noc-svjetla-price" target="_blank"><strong><em>Noć, svjetla</em></strong></a> i <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/u-kamenu" target="_blank"><strong><em>U kamenu</em></strong></a> objavljena u nakladi <strong>OceanMora</strong>) i argentinska autorica <strong>Samanta Schweblin </strong>(lanjska gošća FEKP-a).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Puni popis:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Mathias Énard (Fra): <em>Compass </em>(prev. <strong>Charlote Mandell</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Wioletta Greg </strong>(Polj): <em>Swallowing Mercury </em>(prev. <strong>Eliza Marciniak</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> David Grossman (Izr): <em>A Horse Walks Into a Bar </em>(prev. <strong>Jessica Cohen</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> Stefan Hertmans (Bel): <em>War and Turpentine </em>(prev. <strong>David McKay</strong>; na hrv. <em>Slikar i rat</em>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Roy Jacobsen </strong>(Nor): <em>The Unseen </em>(prev. <strong>Don Bartlett</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> Ismail Kadare (Alb): <em>The Traitor's Niche </em>(prev. <strong>John Hodgson</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Jón Kalman Stefánsson </strong>(Isl): <em>Fish Have No Feet </em>(prev. <strong>Philip Roughton</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Yan Lianke </strong>(Kin): <em>The Explosion Chronicles </em>(prev. <strong>Carlos Rojas</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Alain Mabanckou </strong>(Fra): <em>Black Moses </em>(prev. <strong>Helen Stevenson</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> Clemens Meyer (Nje): <em>Bricks and Mortar </em>(prev. <strong>Katy Derbyshire</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Dorthe Nors </strong>(Dan): <em>Mirror, Shoulder, Signal </em>(prev. <strong>Misha Hoekstra</strong>)<br /> &nbsp;</li> <li> Amos Oz (Izr): <em>Judas&nbsp;</em>(prev. <strong>Nicholas de Lange</strong>;<strong>&nbsp;</strong>na hrv. <em>Juda</em>)<br /> &nbsp;</li> <li> <strong>Samanta Schweblin </strong>(Arg): <em>Fever Dream </em>(prev. <strong>Megan McDowell</strong>)</li> </ul> <p> &nbsp;</p> <p> Šest finalista bit će objavljeno 20. travnja, a konačni pobjednik/ca 14. lipnja.</p> Booksa Booksa Wed, 15 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/man-booker-international-polufinalisti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/man-booker-international-polufinalisti 'Drtikolova osobnost je presnažna za klasični roman' <p> Razgovarali smo s Janom Němecom, autorom biografije 'Povijest svjetlosti' o izuzetnom češkom avangardistu Františeku Drtikolu.</p> <p> <em>Razgovarali smo s češkim piscem <strong>Janom N</strong></em>ě<em><strong>mecom</strong>,<strong>&nbsp;</strong>gostom na <strong>Europei u Dvorištu</strong></em>,<em>&nbsp;u povodu hrvatskog izdanja romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/povijest-svjetlosti" target="_blank"><strong>Povijest svjetlosti</strong></a>, faux-biografije izuzetnog češkog avangardnog fotografa&nbsp;<strong>Františeka Drtikola</strong>.</em><br /> <br /> <strong>***</strong><br /> <br /> <strong>Nedavno je u sklopu Europee u Dvorištu <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/granica-izmedju-zemlje-i-podzemlja-nekad-nestaje" target="_blank">gostovao Ófeigur Sigurðsson</a>, autor zaista izvrsnog romana <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/pripovijest-o-jnu" target="_blank"><em>Pripovijest o Jónu</em></a>, 'romansirane biografije' o pastoru Jónu Steimgrimssonu. Kao i vi za <em>Povijest svjetlosti</em>, i on je dobio <em>Nagradu EU za književnost</em>. No ono što povezuje ova dva romana jest eksperimentiranje u okviru zadanog okvira biografije, i to kroz&nbsp;</strong><strong>krajnje slobodno&nbsp;</strong><strong>osvjetljavanje biografskih nepoznanica. Drugim riječima, u pitanju je pristup koji bismo moglo nazvati <em>fictive faction</em>. Mislite li da takav pristup može biti problematičan? Može li doći do frikcije između <em>factiona </em>i <em>fictiona</em>, zbog čega možemo govoriti o podžanru zvanom <em>fraction</em>?</strong></p> <p> <br /> Sjajno. Ali ne možemo. Kad je riječ o nagradama, <em>Nagrada EU </em>zvuči lijepo, no u biti je riječ o tipičnoj evropskoj demokratskoj nagradi koja ide u ruke većem broju autora. To ne umanjuje njezinu vrijednost, svakako pomaže promociji autora i kulturnom povezivanju, a i olakšava posao izdavačima koji žele objavljivati kvalitetne naslove na manjim jezicima. Pisci se ionako ne trebaju zamarati nagradama, ima ih toliko da morate, ako se bavite pisanjem i niste potpuni mediokritet, prije ili poslije nabasati na jednu. &nbsp;<br /> <br /> Nisam čitao roman koji ste spomenuli, no što se mog romana tiče, zapravo je riječ o klasičnom tekstu tog tipa. Ja sam <strong>Drtikola </strong>ipak vidio kao Drtikola, i zato nisam nazvao protagonista drugim imenom. Iako bi me to u jednu ruku oslobodilo, tekst bi izgubio veći dio smisla. Pisanje je uključivalo sve ono što čine autori biografija: bezbroj sati u arhivima i čitanja dnevnika, biografskih natuknica, memoara i raznorazne literature. Na koncu, iako to jest roman, još uvijek je u pitanju biografija, makar s velikim uplivom fikcije. No ona je ionako neminovno prisutna u biografskom tekstu. Drugim riječima, ono što ovaj tekst razlikuje od 'klasične biografije' jest to što on odbacuje himbu biografskog.<br /> <br /> <strong>Rekao bih također da je velika razlika i u stupnju simboličnog. Primjerice, početak je smješten u Drtikolovom rodnom&nbsp;Příbramu, u potpunu tminu rudnika. Roman, osim što napreduje u temporalnom horizontalnom, napreduje i u vertikalnom smislu. On grabi k svjetlosti, otvara se uvis i završava na vrhu zgrade. Ona je simbol kao što je to u prošlosti bila planina, otvaranje duhovnom elementu. Koliko je taj danteovski tuljac važan u strukturi samog teksta?</strong><br /> <br /> Drago mi je što ste to spomenuli, jer <strong>Dante </strong>svakako nije nevažan. A djelovanje svjetlosti, simbolička snaga koju ste uočili je stvarna. Naravno, nikada nije dobro biti previše tendenciozan u tom smislu, no kod Drtikola je taj aspekt toliko važan da bi pisanje njegove biografije koja bi isključivala element duhovnog razvoja, budizma i istočnjačke filozofije bilo posve besmisleno. Dobili bismo nezadovoljavajuću ljušturu, privid privida. Dakle, činjenica je da svjetlost zaista igra veliku, presudnu ulogu na svim razinama.<br /> <br /> <strong>Svjetlost je ključna u oba romana koje sam spomenuo, posebno u <em>Povijesti svjetlosti</em>. U tom smislu možemo govoriti o obasjavanju mogućnosti klasične linearne naracije. Pripovijedanje je poput lanterne koja na trenutak osvjetljava kmicu u kojoj leži zapuštena lenta vremena jednog života, trak svjetlosti u mraku apsurda kronologije.</strong><br /> <br /> Možemo govoriti o klasičnoj naraciji, gotovo strogoj u svojoj zastarjelosti. No istovremeno kao čitatelj i pisac volim&nbsp;formalni eksperiment, volim unijeti malo pomutnje, ne kako bih zaprepastio ili pokazao vještinu, već kako bih učinio pomak nužan za otvaranje mogućnosti bilo kakve spoznaje. To činim uvijek, a to sam pokušao i u ovom romanu.<br /> <br /> <strong>Drugo lice jednine svakako jest mehanizam koji izbacuje čitatelja iz tračnica, katkad čak stvarajući nelagodu zbog postojanja vječne tko-kome nedoumice. Iako u američkoj, francuskoj i latinoameričkoj književnoj tradiciji taj postupak nije nepoznanica, on uvijek sadrži element mistifikacije. Jeste li htjeli zakrabuljiti naraciju du-formom?</strong><br /> <br /> Na neki način, da. Taj postupak naravno nije ništa novo, no ipak je još uvijek dovoljna rijetkost da izazove čitav niz nedoumica kod čitatelja. Naravno, pitanje pripovjedača, adresata i njihovog odnosa je ključno, kao i izazov i želja za razrješavanjem tog problema. Iako, koliko god postupak već bio poznat, mislim da nije toliko čest u dužim pripovjednim formama. Zanima me je li i u Hrvatskoj taj postupak nešto normalno? &nbsp;<br /> <br /> <strong>Bilo bi pretjerano reći da je du-forma postala pomodnim postupkom ili manirom. S druge strane, u Hrvatskoj je u zadnjih par godina objavljeno nekoliko pripovjednih tekstova u toj formi, čak i romana. No činjenica jest da je u pitanju postupak koji češće nalazimo u kratkim pričama. U SAD-u je početkom stoljeća to pomalo postalo trendom, no shvatljivo je i zašto. Nameće li taj postupak potpuno drukčija rješenja u pripovjednoj maniri?</strong><br /> <br /> Da budem potpuno iskren, počeo sam pisati ovaj roman u klasičnoj maniri trećeg lica. No nisam bio zadovoljan u potpunosti pa sam prešao na drugo lice. Time sam odmah zašao u novo polje i možemo govoriti o poigravanju s čitateljem. Jer netko razgovara s Drtikolom, netko mu se obraća, a čitatelj nema pojma tko. Naravno, uvijek postoji i dimenzija čitanja gdje se taj netko obraća direktno tebi kao čitatelju. Psihološki je to nemoguće odbaciti bez obzira što 'znate' da ste tek sekundarni adresat. Ta dvojnost je ključna.<br /> <br /> <strong>Treba reći da vi ipak razrješavate zavrzlamu i ne ostavljate previše dileme na kraju knjige. Koliko je to važno u kontekstu snage cjelokupnog teksta?</strong><br /> <br /> Zaista, taj aspekt možemo nazvati presudnim. Dakle, nedoumica je mogla ostati otvorenom, kao što je najčešće i slučaj u toj igri s čitateljem. Međutim, ovdje se na kraju romana događa nešto drugo. To možemo nazvati i poantom, međutim ne želim ipak ovdje otkriti o čemu je riječ kako ne bih uništio čitanje romana.<br /> <br /> <strong>Poigravanje i eksperimentiranje s formom <em>bildungsromana </em>mi se također ne čini slučajnim, svakako s obzirom na temu vaše knjige.</strong><br /> <br /> Ima nešto u tome. Uostalom, imajući u vidu vrijeme i prostor, tako nešto se čini prirodnim razvojem događaja, zar ne? Iako sam započeo ovaj tekst kao klasičan roman o jednoj povijesnoj ličnosti, on je krenuo u posve drugom smjeru: Drtikolova osobnost jednostavno je presnažna da ne bi svojom gravitacijskom snagom izmijenila parametre samog pripovijedanja. Tako je i sam Drtikol djelovao na evoluciju ovog teksta.</p> Neven Svilar Tue, 14 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/drtikolova-osobnost-je-presnazna-za-klasicni-roman http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/drtikolova-osobnost-je-presnazna-za-klasicni-roman Mrčenje hartije <p> Miljenko Jergović se u romanu 'Wilimowski' vraća svojim starim temama i pripovjednim modelima koji zahtijevaju ozbiljnije promišljanje.</p> <div> Čuvena <strong>Kišova </strong>izjavu u razgovoru s <strong>Borom Krivokapićem </strong>o mrčenju hartije, odnosno o stalnoj zapitanosti pisca vredi li to što radi, ključna je za autorsku odgovornost, za ono što bismo u svakodnevnom govoru nazvali pružanjem maksimuma. Na isto pitanje svrhe jednako pravo imaju i čitaoci, samo što je njihova mogućnost izbora neuporedivo veća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naprosto, &nbsp;svaku knjigu koja vam je dosadna, koja vas ni na jedan način ne pomera, slobodni ste prosto da odbacite, ostavite na nahtkasni, poklonite nepoznatima jer moguće je da vama neomiljeno štivo negde ipak ima publiku. Varijable književnih ukusa beskrajne su. Čak i ako ste neko ko to radi profesionalno. Da rezimiram, svaki puta kad osetite da je autor/ka mrčio/la hartiju, moja topla preporuka je da se manete ćorava posla i da pređete na novu knjigu. Nije da ih nedostaje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Utisak koji stičem čitajući <strong>Jergovićevu </strong>produkciju u poslednje vreme (nakon <strong><em>Oca&nbsp;</em></strong>iz 2010., na primer) jeste upravo opisano nasilje nad belom prazninom hartije/ekrana, odnosno popunjavanje i ispisivanje tekstova koji teško da imaju ikakvog smisla. Oni recikliraju sami sebe, postaju sebi svrha. Što je najgore, čitajući ih, vi shvatate da imate posla s nekim ko zaista ume da piše, ko nije lišen talenta, ali kao da već dugo to radi bez suštinske zapitanosti da li je to potrebno. Drugim rečima, kao da ispisuje i niže ponekad veoma kvalitetne rečenice bez želje da one organizuju značenje nakon što sklopite korice knjige.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poslednji roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/wilimowski" target="_blank"><strong><em>Wilimowski</em></strong></a> koji je najpre čitan na Radio Beogradu, a zatim objavljen na poljskom, očigledno nije nov rukopis, ali to ne treba da nas se, kao čitalaca, tiče. Autor odgovoran prema sebi baviće se tekstom pripremajući ga za objavljivanje, bez obzira da li je napisan pre deset godina ili juče, neće dozvoliti nikakvu frivolnost jer ona svedoči o parafraziranom nasilju nad hartijom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A <em>Wilimowski </em>je upravo to. Čisto dokazivanje sopstvene moći da se tekst koji niti gradi, niti poseduje nikakav kontekst, spakuje u knjigu. Pretpostavljam da je ova knjiga objavljena iz čistog straha da ne prođe godina dana a da autor nema knjigu u knjižari jer, pobogu, to njegovi čitaoci očekuju. Ovaj 'tržišni' model koji neprekidno autore i autorke tera na produkciju, odnosno na štancovanje tekstova, doveo je do gotovo radikalnog opadanja kvaliteta, odnosno do neverovatne količine materijala koji liči jedan na drugi, čak i kada je prividno drugačiji. Problem inflacije tekstova zahteva ozbiljno promišljanje, ali važno je reći da krivica odista nije samo na strani pisaca i spisateljica, nego u velikoj meri i na onima koji od njihovog rada žive – agentima, izdavačima, štamparima, distributerima, knjižarima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Wilimowski </em>može da se čita i kao duža novela jer mu je zahvat nekarakteristično skroman za autora. On opisuje sedmodnevno letovanje neobične poljske porodice u Mirilama Frankopanskim, iznad Crikvenice, u vreme održavanja Svetskog prvenstva u fudbalu 1938. Centralni događaj predstavlja slušanje radio prenosa legendarne utakmice Brazil-Poljska koja se završila u produžecima rezultatom 6:5, na kojoj je <strong>Ernest Wilimowski</strong>, po kojem je roman dobio ime, postigao četiri gola. Oko ovog zbivanja, koje bi moglo da stane u kratku priču, gradi se fabula koja se širi sinhronijski i dijahronijski poput kamena bačenog u mirnu vodu, ali, kao što je već rečeno, ne uspeva da postigne preko potrebnu kontekstualizaciju. Nekoliko je razloga za to, a najvažnijim se čini odabrana perspektiva iz koje je ispripovedan narativ.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Preuzimajući manovski model pripovedanja, kao i perspektivu sveznajućeg i svemogućeg pripovedača, Jergović pokušava da postigne da njegov siže postane paradigmatski. Ostaje nejasno ipak za šta – za čitavu istoriju dvadesetog stoleća, obeleženu omrazom prema Drugom i Drugačijem, ili za nekakvu, treba li naglasiti, preveliku temu. Naime, ovakav način pripovedanja implicira da postoji znanje koje pretenduje na totalitet. Drugim rečima, da su stvari upravo onakve kako su predstavljene i ne mogu budu drugačije.<br /> <br /> Istorijski gledano, neke su stvari tačne, potkrepljene izvorima, mada ima i potpunih proizvoljnosti. Lako je proverljivo da je Wilimowski odista postigao četiri gola, da je imao problem sa identitetom, da je kao stanovnik Donje Šlezije bio rascepljen između svog poljstva i nemstva, kao i da ga je bilo strah da se vrati u Poljsku nakon Drugog svetskog rata, iako nije poznato da je učinio ikakvo zlo. Međutim, to nije dovoljno da bi se tekst izdigao iznad istorije i postao literatura, prema onom modelu koji je definisao još <strong>Aristotel </strong>u <em>Poetici</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, povezivanje sudbine fudbalera sa okolnostima letovanja penzionisanog profesora Tomasza Mieroszewkog, njegovog sina Davida koji boluje od tuberkuloze kostiju i njihovih zaposlenika Pana Henryka i dadilje Ruže, ne odvaja narativ od banalnosti istoriografije, posebno jer postaju deo totalizujućeg pripovedanja koje pledira na jedinovažeću istinitost, što je veoma problematičan koncept.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kada je <strong>Thomas Mann</strong> (koji je neposredni ili, preko <strong>Andrića </strong>koji se u romanu pominje, posredni uzor za <em>Wilimowskog</em>) pisao svoje romane, on se uveliko služio ironijom. I u <strong><em>Čarobnom bregu </em></strong>čiji se motivi mogu naći u Jergovićevom romanu, ali i u svim drugim romanima, Mann je neštedimice ironizovao kako svoje junake, tako i samo pripovedanje, i tako je relativizovao totalizujući efekat koji je sveznajući i svemogući pripovedač mogao da ima. Kod Jergovića, nažalost, ironije nema ni u primisli, odnosno ukoliko je nameravana, ostala je nevidljiva. Konačno, teško bi mogao da je postigne kad je jedan od glavnih likova bolesno dete, a to nije stvar koju je na bilo koji način moguće ironijski prikazati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još neki činioci onemogućavaju ironijske postupke. Narativ se dešava pred početak Drugog svetskog rata. Davidova majka i Tomaszova pokojna supruga je Jevrejka, vlasnica hotela na Primorju je Katarina, Nemica, u reprezentaciji Poljske igraju i fudbaleri koji su poreklom Nemci, imamo, dakle, dovoljno elemenata za gotovo tipičnu srednjoevropsku tragediju. Čista slučajnost?! U tome i leži jedan od glavnih problema. Bez obzira što svemogući pripovedač može tako da organizuje narativ na način da se u njemu nađu elementi koji su mu potrebni, kod Jergovića je ova tendencioznost malo je reći preterana jer pokušava da čitaocima nametne temu koja ne sledi iz same radnje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upečatljivije bi bilo da se insistiralo na drugoj problematici, odnosno da je razrađen odnos između meštana i došljaka, straha neprosvećenih stanovnika Mirila od Karađoza (Davida kojeg ne vide dobro pa ga zamišljaju kao đavola), ili da je precizirano ono to se dogodilo između Tomasza i Katarine u šetnji do venecijanske tvrđave, ili da se proširio nagovešten odnos između Davida i Ruže, dadilje. Sve ove teme su pokrenute, dotaknute u narativu, ali su na izvestan način nasilno zatvorene jer se narativ završio u onom trenutku kada je Tomasz odlučio da se vrate za Krakov.<br /> <br /> Ako je sižeu tu kraj, to ne znači da se i roman završava. On na svom kraju, u vidu apendiksa, donosi ratnu i postratnu biografiju Ernesta Wilimowskog koja bi trebala da rekontekstualizuje narativ uz pomoć efekta kraja, ali uzalud. To izostaje jer ne postoji način da se poveže herojski čin Wilimowskog s fudbalske utakmice, s onim što mu se dešavalo nakon rata, a nikako s onim što je tematizovano u sižeu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije moguće saznati na koji je način ova knjiga primljena u Poljskoj. Možda je ona mogla da postigne nešto više jer se bavi, uslovno rečeno, tamošnjim temama. S druge strane, nisam siguran kakva je njena recepcija u Hrvatskoj, odnosno u postjugoslovenskom prostoru u kojem je Jergović prominentna figura. Prosto rečeno, ova knjiga je u opusu ovog pisca krajnje nepotrebna, u istoj onoj meri u kojoj i njegov opus u poslednjih nekoliko knjiga prosto tapka u mestu. Ne samo da ne nudi novi pogled na teme koje je već uveliko obradio u prethodnim knjigama, već se vraća pripovednim modelima koji zahtevaju ozbiljnije promišljanje, odnosno ironijski odmak.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jergović u <em>Wilimowskom</em>, ali i u prethodnim romanima ne nastupa kao pripovedač, nego kao propovednik, posednik istine, neko kome se ima bezrezervno verovati jer su njegovi sudovi uvek ispravni. Književnost je ovakav koncept 'bezgrešnosti' napustila negde početkom dvadesetog veka, a nakon Drugog svetskog rata je počela da sumnja u sopstvenu prirodu. Jergović kao da to previđa i/ili ne razume, a <em>Wilimowski </em>jasno svedoči o tome.&nbsp;</div> Vladimir Arsenić Mon, 13 Mar 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/mrcenje-hartije http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/mrcenje-hartije