BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Besplatni naslovi iz Rijeke <p> 'Besplatne elektroničke knjige' objavile su prvo kolo nove biblioteke 'elektroRI'.</p> <p> <strong>Društvo za promicanje književnosti na novim medijima </strong>[DPKM] objavilo je u okviru projekta <a href="http://elektronickeknjige.com"><strong>Besplatne elektroničke knjige</strong></a>&nbsp;prvo kolo nove biblioteke <strong><em>elektroRI</em></strong>.<br /> <br /> U okviru biblioteke <strong><em>elektroRI&nbsp;</em></strong>objavljuju se pjesnički i prozni naslovi suvremenih riječkih autorica i autora, kako onih afirmiranih i nagrađivanih na regionalnoj i nacionalnoj razini, tako i onih mlađih i neafirmiranih.<br /> <br /> U prvom kolu objavljene su dvije pjesničke zbirke,&nbsp;<a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/mostovi"><strong><em>Mostovi</em></strong></a>&nbsp;<strong>Davora Mandića</strong>&nbsp;i <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/canto-azzurro"><strong><em>Canto azzurro</em></strong></a>&nbsp;<strong>Kristine Posilović</strong>, tri zbirke priča, <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/kauboj-u-crvenom-golfu"><strong><em>Kauboj u crvenom golfu</em></strong></a>&nbsp;<strong>Željke Horvat Čeč</strong>, <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/odstranjivac-ljubavi"><strong><em>Odstranjivač ljubavi</em></strong></a>&nbsp;<strong>Vlade Simcicha Vave</strong>&nbsp;i <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/abeceda-nestajanja"><strong><em>Abeceda nestajanja</em></strong></a>&nbsp;<strong>Roberta Vrbnjaka</strong>, te roman <a href="http://elektronickeknjige.com/novi-naslovi/vrazji-prolaz"><strong><em>Vražji prolaz</em></strong></a>&nbsp;<strong>Milana Zagorca</strong>.<br /> <br /> Novi su naslovi dostupni u&nbsp;četiri najraširenija formata za e-knjige&nbsp;(HTML, ePub, PDF i MOBI).</p> Booksa Booksa Fri, 17 Aug 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/besplatni-naslovi-iz-rijeke http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/besplatni-naslovi-iz-rijeke Lomeći valove <p> Plandujući na Booksinom otočiću usred Jadrana, Nadstojnika Luciana dohvatila je preuranjena kriza srednjih godina.</p> <p> Čudesna mediteranska klima imala je blagotvoran utjecaj na <strong>Nadstojnika Luciana</strong>. Dobar dio godišnjeg odmora proveo je na otočiću Bićerin – zaštićenom dobru u vlasništvu KK Booksa. Turistički živalj, takozvani furešti, nisu niti znali za postojanje ovog omalenog bisera što već tisućljećima lješkari sred Jadranskog mora. Prije masu stoljeća na tom istom mjestu odmarao je car <strong>August</strong>, a u svojoj prvoj godini nadstojnikovanja kupio ga je, u ime Bookse, upravo Nadstojnik Luciano.</p> <p> Velikodostojnikova zaručnica – kontesa <strong>Yvette Petrova</strong> – u početku se durila želeći da dio ljetovanja ipak provedu na nekoj atraktivnijoj lokaciji, ali Nadstojnik Luciano nije htio ni čuti. Mondena ljetovališta udarahu mu na živce, a tu – na Bićerinu – mogao se neometan od gomile maksimalno opustiti i napuniti baterije uoči još jedne uzbuđenjima bremenite klupske sezone.</p> <p> Rano ujutro nataknuo bi slamnati šešir na glavu, uzeo svoj nadstojnički štap i krenuo u šetnju. Koračajući uz more naćulio bi ušesa osluškujući šum valova.</p> <p> "Dobro jutro, Luciane", zašušorilo bi more.</p> <p> "Mh", zagunđao bi Nadstojnik, "dobro jutro."</p> <p> Nije bio naviknut divaniti s prirodom, ali more što već milijunima ljeta oplakivaše plaže skrivenog jadranskog otočića, očigledno bijaše brbljavo. Nadstojnik bi se uskoro prepustio mislima koje rubno bijahu filozofske, te zadirahu u samu srž svrhovitosti, ne samo njegova, već bilo čijeg postojanja. Po najskrovitijim Lucianovim uvjerenjima, primjerice, čovjek bi morao živjeti barem šest ili osam stoljeća i to što tomu nije tako činilo mu se silno nepravednim. Kad bi znao da će poživjeti i vladati još 500 godina, mogao bi se opustiti i zasigurno bi onda iza njega ostalo vrijedno nasljeđe. Iste takve misli, nema sumnje, opsjedahu i samog velikog Augusta, pa i druge velikodostojnike. Ali da sam vinska mušica ili vilin konjic – to bi tek bilo supernepravedno!</p> <p> Jednog jutra Nadstojniku baš nekako ne bi sve po volji, pa u srdžbi raspali štapom po tom moru sinjem.</p> <p> "Ouch… zašto me tučeš, gospodaru?" zacvili Jadransko more.</p> <p> "Ajde, molim te, što kukumavčiš – valjaš se tu već tisućama godina, a ja sam, evo, već napola starac. Vrijeme prolazi sve brže, ali tebe to ne brine. Eh, da mi je tvoja dugovječnost…"</p> <p> "Govorahu to i drugi prije tebe, gospodaru, i reći ću ti isto što i Augustu i drugima prije i poslije njega – ako želiš nešto napraviti od života, onda će to doći samo po sebi, vremena je dovoljno."</p> <p> "Nije dovoljno!"</p> <p> "Dovoljno je!"</p> <p> Riječ po riječ zavadiše se, more se zapjeni i prijeteći podiže valove: "Hajde, dođi ako si frajer!"</p> <p> "Evo me!" poskoči Nadstojnik, pa stisnutih pesti jurnu prvom valu u susret.</p> <p> Kontesa Yvette Petrova lješkarila je na balkonu uz kavicu i u čudu promatrala što se to dolje događa. Uzela je mobač i stala fotografirati koškanje titana (dio fotografija moguće je vidjeti na njezinoj Facebook stranici).</p> <p> Prvi pjenušasti val obori Nadstojnika s nogu, ali ovaj onako sjedeći ispali silovit kroše i val se rasu oko njega. More srdito podiže još veći val. Booksin velikodostojnik baci se na njega poput smiona braniča <strong>Dejana Lovrena</strong>. Peti val na koncu odbaci Nadstojnika na plažu i ovaj pokunjeno sjede ispod palme. Domalo i more se primiri.</p> <p> "Vidiš, gospodaru Luciano", zašušori more pomirljivo, "tako ti je to i u životu."</p> <p> "Što to?"</p> <p> "Moraš naprosto pametno birati bitke u koje ulaziš ili sam zapodijevaš. By the way – sretan ti rođendan!"</p> <p> Nadstojnik Luciano na godišnjem odmoru nije pazio na datume i vlastiti rođendan zateče ga nepripremljena.</p> <p> "Eh, hvala, što – zar mi je rođendan!? No krasno, još jedna godina sjela mi je na pleća i sad sam još stariji…"</p> <p> Iznad melankolična Nadstojnika podrugljivo graktahu galebovi. Uzeo je štap i nevoljko u pijesku narisao <strong>Krležin</strong> portret.</p> <p> "Krasan crtež", začu Booksin premijer iza sebe.</p> <p> Bila je to kontesa Yvette Petrova.</p> <p> "Pa sretan ti rođendan, evo ti prigodan poklon."</p> <p> Nadstojnik podera ukrasni papir – bio je to <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/august"><em><strong>August</strong></em></a>, <strong>Williamsov</strong> roman iz 1972. Luciano je osjećao stanovitu bliskost s drevnim kolegom. Imaju masu dodirnih točaka njih dvojica. I August u svoje vrijeme i Luciano danas bili su usamljeni na tronu. Protiv Augusta su danonoćno spletkarili, baš kao što i <strong>Anči</strong> spletkari protiv njega – jedino, eto, August je na brizi imao cijelo to golemo carstvo, a Luciano tek literarnu ubožnicu u Martićevoj. No, pošteno govoreći, teško je bilo Augustu, ali nije ni njemu lako.</p> <p> "Znaš, odmah na početku sezone dolazi nam <strong>David Mitchell</strong> u goste – ona <strong>Lukrecija</strong> puknut će od zavisti."</p> <p> "No, pa to je uistinu štosno."</p> <p> "Istina, ali malo sam već umoran od života, znaš…"</p> <p> "Nije to ništa", sokolila je Yvett zaručnika, "čini se da te uhvatila kriza srednjih godina."</p> <p> "Kriza srednjih godina?" frknuo je Nadstojnik, "To ti je čista izmišljotina, sasvim je neinteligentno spominjati takvo što. Ovo je stvarnost, a ne nečiji roman, ljubice."</p> <p> Svejedno, kontesa Yvette bila je u pravu – kad osjetiš kako vrijeme ubrzava i kad skužiš da na Svjetskom prvenstvu igrače tvojih godina zovu iskusnima – to ti je znak da starost kuca na vrata, a s njom i kriza srednjih godina. Lucianova kriza uranila je, doduše, cijelo desetljeće, ali opće je poznato kako Nadstojnici imaju na brizi puno više toga nego li obični pučani i stoga brže stare.</p> <p> I postaju mudriji.</p> <p> ***</p> <p> F.B., 17. kolovoza 2018., Zagreb</p> F. B. Fri, 17 Aug 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/lomeci-valove http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/lomeci-valove Preminula Jasna Vuljević <p> Nakon kratke i teške bolesti prerano nas je napustila prva voditeljica Booksinog Book Cluba.</p> <div> Nakon kratke i teške bolesti prerano nas je napustila <strong>Jasna Vuljević</strong>, jedna od prvih članica <strong>Bookse </strong>i prva voditeljica <a href="http://klub.booksa.hr/dogadjanja/booksa-book-club"><strong>Booksinog Book Cluba</strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bila je profesorica hrvatskog i ukrajinskog jezika, članica i tajnica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske i NLP trenerica. U Booksu je došla s <strong>Vesnom Mimicom </strong>čim smo otvorili vrata i godinama je bila svaki dan s nama. Uvijek nasmijana, blaga i radoznala.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jasna je 2005. godine počela voditi Book Club za tinejdžere s kojima je svake subote tijekom tri godine razgovarala o svim onim knjigama koje nisu čitali u školi, upoznavala ih sa suvremenim hrvatskim književnicama i književnicima te odlazila na kave i druženja. Ona je s klincima jednog mirnog subotnjeg popodneva nasmiješena dočekala policajca koji je na dojavu susjeda došao provjeriti dila li se u Booksi droga i uz isprike otišao kad je shvatio da učenici razgovaraju o knjizi <strong><em>Mi djeca s kolodvora ZOO</em></strong>, a ne raspačavaju <em>crack</em>. Ona ih je upoznala s <strong>Julijanom Matanović </strong>i <strong>Mimom Simić</strong>.&nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Redovito je surađivala na programu <em>5 O'Clock Tea Music </em>s harfisticom <strong>Doris Karamatić </strong>i učenicima Glazbene škole Pavla Markovca te je povremeno vodila književne programe. Na portalu su ostali zabilježeni razgovori <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/razgovor-sa-slavenkom-drakulic">sa <strong>Slavenkom Drakulić </strong></a>i <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/razgovor-s-dasom-drndic">nedavno preminulom <strong>Dašom Drndić</strong></a>.&nbsp; &nbsp;<br /> <br /> Od 2009. svoju je karijeru usmjerila prema drugim interesima, prije svega plesu i pomaganju drugima da pronađu svoj glas kroz <em>Bodysense </em>program. No u Booksi je ostala prije svega vjerna čitateljica i dobra prijateljica. Počivala u miru.</div> Booksa Booksa Thu, 16 Aug 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/preminula-jasna-vuljevic http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/preminula-jasna-vuljevic V.S. Naipaul (1932 - 2018) <p> U 85. godini života preminuo je velikan postkolonijalne književnosti.&nbsp;</p> <div> Englesko-karipski pisac <strong>V.S. Naipaul</strong>, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2001. godine, preminuo je 11. kolovoza 2018. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pravim imenom <strong>Vidiadhar Surajprasad</strong>, Naipaul je indijskog porijekla, a rođen je na Trinidadu. Indija je bila njegova trajna inspiracija, baš kao i Engleska, u kojoj je živio od 1950. godine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slavu je stekao romanom <em><strong>Kuća za g. Biswasa&nbsp;</strong></em>(1961.), dok mu je vjerojatno najpoznatije djelo roman <em><strong>U slobodnoj državi</strong></em> (1971.). Osim proze, pisao je putopise (uglavnom o Indiji), eseje i druge nepripovjedne žanrove.&nbsp; U svojim je djelima davao pesimistično viđenje 'nedovršenih društava' postkolonijalnih zemalja, a odbor za Nobelovu nagradu istaknuo je kako je Naipaul „ostvario ujedinjenu perspektivu narativnog i pomnog istraživanja u radu koji nas potiče da vidimo prisutnost zatomljenih povijesti." Nažalost, osim neporecivim literarnim talentom i žustrim političkim stavovima, Naipaul se znao istaknuti i po negativnom i regresivnom - tako je, <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zene-imaju-suzen-pogled-na-svijet">podsjetimo</a>, u jednom intervjuu izjavio kako "zbog svoje sentimentalnosti žene imaju sužen pogled na svijet."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posljednji se put u fokusu svjetske kulturne javnosti našao kada je roman&nbsp;<em>U slobodnoj državi</em> <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zlatni-booker-najbolje-od-najboljeg">ušao u uži izbor za najboljeg dobitnika Bookera svih vremena</a> (titulu je na kraju <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/booker-svih-bookera">odnio Michael Ondaatje</a>). U hrvatskim knjižnicama, osim spomenutih romana, u prijevodu možete čitati i knjige <em><strong>Gerilci</strong></em>, <em><strong>Mistični maser</strong></em>, <strong><em>Pola života</em></strong>, <em><strong>Zagonetni dolazak: roman u pet poglavlja</strong></em> te <em><strong>Ulica Migel</strong></em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> info: <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/u-85-godini-preminuo-britanski-knjizevnik-i-nobelovac-v-s-naipaul-20180812">tportal.hr</a></div> Booksa Booksa Tue, 14 Aug 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/vs-naipaul-1932-2018 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/vs-naipaul-1932-2018 Ambiciozno o Puli, stereotipno o ženama <p> Roman 'Stogodišnje djetinjstvo' Amira Alagića dobar je znak kako se razvijaju žanrovske matrice regionalne književnosti.</p> <div> Drugi roman <strong>Amira Alagića</strong> <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/stogodisnje-djetinjstvo"><strong><em>Stogodišnje djetinjstvo</em></strong></a> prikazuje život stanovnika i stanovnica Pule tokom posljednjih stotinjak godina. Nakon iznenadne i pomalo sumnjive smrti Gite Strahinje, njen sin Vladimir i njegov najbolji prijatelj Slavko kreću u detektivsku potragu kako bi do kraja objasnili njenu čudnovatu smrt. Trag koji prate jesu Gitin zlatni nakit i ukrasi poput pozlaćenog globusa, razasuti po neočekivanim mjestima po gradu.<br /> <br /> Taj nakit i grad Pula povezuju mnogobrojne likove i razgranate tokove priča. Alagićeva autorska ambicija se najbolje ogleda u tome što se trudi da svaka od tih priča, nevezano za njen obim, bude uvjerljiva i da se njima otvore različiti aspekti ljudskih iskustava određeni klasnom pozicijom likova, njihovom porodičnom istorijom i njihovom etničkom i generacijskom (ne)pripadnošću.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj roman se može čitati na barem tri nivoa. Jedan tok tiče se prikaza istorije proteklih stotinu godina, i to kroz sudbinu grada Pule i njegovih stanovnika i stanovnica različitih klasa i nacionalnosti. Identitet Pule i onih koji žive u njoj ima samo jednu konstantu – ironično, to je diskontinuitet. Zbog toga Pula postaje simbol za cijelu jugoslovensku regiju, ali i šire, za globalno iskustvo turbulentnog 20. vijeka.<br /> <br /> Ujedno, ovako postavljen narativ u direktnoj je vezi i s andrićevskom tradicijom, koju u savremenoj književnosti nastavljaju i autori poput <strong>Miljenka Jergovića</strong>. Ono što je sličnost sa Jergovićevim romanom <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/u-potrazi-za-autenticnim-sarajevom"><strong><em>Sarajevo, plan grada</em></strong></a> jeste što se koristi tehnika opisivanja ulica i ključnih mjesta u gradu i na taj način se stvara svojevrsna literarna mapa grada.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mada pripadaju istoj tradiciji, to ne znači da su u pitanju istovjetni načini oblikovanja grada. Naprotiv, baš kada se upoređuju romani sa sličnim konceptom, tada male razlike i nijanse postaju očiglednije. Ono što je u Alagićevom pisanju dosta dobro jeste to što Pula ne postaje stereotipna, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/u-potrazi-za-autenticnim-sarajevom">kako se to često dešava sa Sarajevom u Jergovićevim romanima</a>. I najvećim dijelom to je rezultat dobrog, balansiranog odnosa između pojedinačnih iskustava likova i upisivanja tih iskustava u grad, tako da i on poprima drugačije karakteristike kada se mijenjaju perspektive onih koji u gradu žive ili kroz njega prolaze. Pula se u tekstu formira iz uvijek određenog ugla nekog lika i iz određenog istorijskog konteksta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi nivo čitanja ovog romana tiče se njegove žanrovske raznolikosti. Osim kao roman grada i kao porodična istorija, ovaj je tekst takođe napisan u matrici trilera, koja se iznevjerava. Prisutni su i elementi modernističkog pisanja (u <strong>Desničinom </strong>stilu), kroz Slavkovo i Vladimirovo sjećanje na djetinjstvo, i kroz podvojenost Slavkovog lika, koji je kao mlad izgubio brata blizanca. Postmodernistički elementi najočigledniji su u liku novinara crne hronike koji nosi isto ime kao pisac romana i koji eksplicitno razotkriva fikcionalnost narativa i samih likova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još jedna važna matrica u romanu jeste ona migrantskog putovanja, jedna od temeljnih književnih matrica još od <strong><em>Odiseje</em></strong>. Kroz lik Gitinog poznog ljubavnika, emigranta Varahasija Afanasijeviča Troščinskog, koji je nakon revolucije iz SSSR-a došao u Kraljevinu Jugoslaviju, potom i sam bio učesnik jugoslovenske socijalističke revolucije, a zatim otišao iz SFRJ i na kraju života se ponovo vratio u Pulu, otvara se najaktuelnija tema savremenog svijeta, iskustvo migracija. Nije, međutim, u ovom segmentu teksta Alagićev prikaz istorije 20. vijeka uvjerljiv, jer boluje od opštemjestarenja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Varahasije je i grof i siromah, i učestvuje u NOB-u i smeta mu poratno iznevjeravanje ideala revolucije, u tom jednom liku skupile su se sve već mnogo puta viđene sudbine dvadesetovjekovnih disidenata raznih vrsta. Ujedno, ta priča je mogla biti ili tema nekog zasebnog romana, ili je trebalo izabrati samo neki njen segment i bolje ga razviti. Ali čak i kada bi bila priča, Varahasije je samo simbol jednog vijeka, on je zamišljen tako da bude 'model' lutanja čovjeka 20. vijeka, zbog čega podsjeća više na neku plošnu figuru nego na uvjerljiv lik. Zato i ta priča ostaje kao propuštena prilika da se kroz nju na pronicljiviji, ideološki ne toliko nemušt način poentira i na širem prostoru od regionalnog pokaže teza o nestalnosti identiteta i o granicama kao konstruktima koji služe kao opravdanje za narušavanje osnovnih ljudskih prava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove različite matrice dijelom su povezane sa razvojem samog grada, od modernizma preko postmodernizma do savremenosti, a posebno triler zaplet doprinosi čitljivosti i zanimljivosti priče. S druge strane, ovom se matricom omogućava uključivanje različitih podzapleta, priča u priči, te građenje napetosti kroz prolongiranje krajnjeg razrešenja. Na kraju, otkriva se kako fokus nije na tome ko je krivac, ako ga uopšte ima, već kako se nosimo sa životnim iskustvima poput gubitka voljenih osoba, bilo da smo ili da su one stare ili mlade. Triler matrica stoga je samo povod za ključnu temu knjige, koja je iskustvo smrti, <em>sa ove strane</em>, onih koji su ostali; ali i <em>ka onoj drugoj strani</em>, kroz više opisa odlazaka u smrt. Jedan je umiranje Slavkovog brata blizanca, kao djeteta koje gotovo nikada nije bilo od ovoga svijeta, kroz njegov povratak u utrobu zemlje. Svjetlo krijesnice Slavkovog brata povlači dublje u mrak pećine, čime se simbolički spajaju svjetlost i mrak, kao i dvije polovine svijeta kroz blizanačku dvojnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gitina smrt, kojom roman počinje, u neočekivanom obrtu se pokazuje kao mirna smrt žene koja je srećno živjela do posljednjeg dana života. Gita je nakon smrti supruga sa kojim je provela cijeli život u ljubavi pronašla još jednu veliku ljubav. Ovaj prikaz života starijih osoba koji nije 'defektan' niti aseksualan, niti sveden samo na tuđe potrebe, kako se to u našim ejdžističkim društvima doživljava, jedan je od najboljih aspekata romana.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zato dodatno čudi od autora koji je sposoban za tu vrstu senzitivisanosti pomalo anahron i mizogin prikaz većine likova žena u romanu. To je i treći nivo na kojem se ovaj tekst može i treba čitati. Osim Gite, u romanu je prisutno nekoliko tipskih prikaza žena i gotovo svaki je problematičan. Jedan je lik časovničareve sestre, koja pati od bolesti zavisnosti, narkomanije, i uz to je žrtva rodno zasnovanog nasilja od strane svog životnog partnera. Ona je doslovno svedena na žrtvu koja uništava mir svoje primarne porodice, roditelja i brata, i predstavljena je kao "duh koji hoda".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim nje, koja je poluživa, te Gitinog leša, u romanu se pojavljuje i lik prve ljubavi Gitinog poznog ljubavnika. Ona umire mlada i doslovno predstavlja lik mrtve drage, poput danteovske Beatriče i petrarkističke Laure, za kojom muškarac pati i koja je nedostižni, upravo mrtvi ideal. Lik Romkinje vračare i njenih dvaju slugu koji imaju psa sa anđeoskim krilima, pomoću kojih se uspostavlja veza sa onostranošću i dušama mrtvih, toliko je tipski da je gotovo stereotip stereotipa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U vezi sa tim razasutim ženskim leševima po knjizi jeste i autorov često pretenciozan stil, koji se uglavnom zasniva na upotrebi proširenih poređenja i metafora, koji ponekada uspije, ali često je i neuspješan. Ta nedovoljna stilska sređenost teksta i prenaglašavanje mogu biti razumljivi jer je riječ o autoru koji se razvija, i dijelom se može čitati i kao osobenost njegovog autorskog glasa. Ali u opisima žena ovaj se način pokazuje kao izuzetno problematičan.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi ovi nedostaci najočitiji su u liku Silvane Grubić, koju upoznajemo kao leš, bijele puti a vatrenocrvene kose. Nimalo suptilno, crvena kosa signalizira kako su ovom liku namijenjene uloga ljubavnice gospodina Želimira Pavlovića i karakteristike erotičnosti, histeričnosti i patetike. Već je taj stereotip dovoljno problematičan da se moglo pretpostaviti kako od takve postavke ništa dobro ne može dalje da se razvije. Naime:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Nalik zašarenjenoj pogrebnoj povorci okupljenoj oko rake, dječaci su nijemo promatrali djevojku pred sobom. Njezina je dugačka crvena kosa vijorila poput morske trave, uvijajući se u ritmu valova. <em>Vatra crvenila vlasi bolno je pristajala uz bljedilo djevojčina lica i ogoljena vrata. Oko tijela je treperila lagana večernja haljina, otkrivajući jednu dojku, dok joj se donji dio zadigao do bedara.</em> Dario, najstariji među dječacima, uslijed šoka, zagledao se upravo u tu dojku, <em>oblu i bijelu poput goleme kugle sladoleda od vanilije na koju je netko stavio kupinu </em>[...] Dugo ju je gledao, u jednom trenutku čak i pružio ruku <em>kao da želi skinuti kupinu s kugle sladoleda</em>, no nije ju uspijevao doseći." (str. 164-166; kurziv N.B.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Skrnavljenje Silvaninog tijela se nastavlja, jer i najmlađi brat povlači i odlama njenu ušnu resicu sa jednom minđušom. Ovakav opis bi bio pogodan samo za satiru, <a href="https://www.theguardian.com/commentisfree/2018/apr/06/cleavage-male-authors-women-writer">kakvu su početkom godine napravile angloameričke književnice na Twitteru</a>, karikirajući mizogine opise žena iz pera muških kolega. Posebno se ističe fascinacija pisaca ženskim dojkama, za šta osim navedene scene u Alagićevom romanu ima još primjera. Ali ovo je svakako najupečatljiviji antiprimjer, jer odlično pokazuje kako ne treba pisati o ženskom tijelu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dodatno je degutantno Silvanino dvostruko viktimiziranje, jer je njeno tijelo seksualizovano i prikazano kao "muška poslastica" ne samo dok je živa, već i kada je mrtva. Nije, stoga, problem u grotesknom povezivanju smrti i sladoleda, jer je leš posmatran iz dječje perspektive, problem je što je to vezano za prikaz ženskih grudi i za erotizaciju ženskog lika, kao i za muško predatorsko ponašanje od ranog tinejdžerskog doba, koje se u tekstu ne problematizuje na jasan i nedvosmislen način.<br /> <br /> Konačno, ona ne samo da je tipska ostavljena žena, već je zaplet u njenoj priči na nivou zapleta iz televizijskih sapunica. Ona se, naime, ubila kako bi napakostila ljubavniku koji želi da je ostavi, a za sobom je ostavila minđušu kako bi on bio optužen za njeno ubistvo. Ovo je možda jedan od najlošijih zapleta i najproblematičnijih likova žena u savremenoj književnosti, koja ionako već dovoljno obiluje mizoginijom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <em>Stogodišnje djetinjstvo </em>dobar je pokazatelj toga u kom pravcu se razvijaju neke od najzastupljenijih matrica savremene regionalne književnosti, poput romana o gradu, narativa o porodičnoj istoriji, narativa koji tematizuju migracije i nestabilne identitete, i sl. U najboljim segmentima ovog ambicioznog romana, Alagić je uspio da uklopi više romanesknih matrica, te da ih samopouzdano iskoristi kako bi izgradio priču o međuljudskim odnosima kroz različite generacije.<br /> <br /> S druge strane, dominantno 'muška' tradicija kojoj ovo pisanje pripada očituje se kao patrijarhalna i višestruko mizogina. Zbog toga je moguće da način karakterizacije većine ženskih likova, kao i opisi njihovih živih i mrtvih tijela, budu neprihvatljivo anahroni, na momente čak degutantni i ograničeni rodnim stereotipima. Na tim, najslabijim mjestima, pomalo barokni autorski stil gubi svoju dopadljivost i razigranost, te se razotkriva kao nedovoljno promišljen i pretenciozan.</div> Nađa Bobičić Tue, 14 Aug 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/kritike/ambiciozno-o-puli-stereotipno-o-zenama http://booksa.hr/kolumne/kritike/ambiciozno-o-puli-stereotipno-o-zenama Nedjeljko Fabrio (1937 - 2018) <p> Hrvatski književnik i akademik preminuo je 4. kolovoza u Rijeci.</p> <div> Hrvatski književnik i akademik <strong>Nedjeljko Fabrio </strong>preminuo je u subotu ujutro u Rijeci u 81. godini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nedjeljko Fabrio diplomirao je jugoslavistiku i talijanski jezik i književnost. Radio je u riječkim kulturnim ustanovama, a od početka 1970-ih radi i djeluje u Zagrebu na HRT-u i Akademiji dramske umjetnosti. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1989. do 1995., redoviti član HAZU od 1997. Dobitnik je Nagrade 'Vladimir Nazor' za životno djelo 2007.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najprije se javio kao pjesnik i novelist, zatim kao dramatičar, a sredinom 1980-ih i kao romanopisac. Njegova književna djela obilježena su postmodernističkim tendencijama, posebno u poznatim povijesnim romanima <strong><em>Vježbanje života </em></strong>(1985.) i <strong><em>Berenikina kosa </em></strong>(1989.) u kojima se prepoznaju sastavnice povijesnog i obiteljskoga romana te romana o sazrijevanju. Iz velikog opusa izdvajaju se također romani <strong><em>Smrt Vronskog </em></strong>(1994.) i <strong><em>Triemeron </em></strong>(2002.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Adaptirao je niz proznih djela za kazalište i televiziju, priredio antologiju talijanske pripovijetke <strong><em>Posljednji dio puta </em></strong>(1984.), prevodio djela <strong>Goldonija</strong>, <strong>Pirandella</strong>,&nbsp;<strong>Moravije</strong>, <strong>Slatapera </strong>i drugih talijanskih pisaca, a objavio je i nekoliko knjiga ogleda i kritika o književnim, općekulturnim, kazališnim i glazbenim temama.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvori: tportal, Enciklopedija.hr</div> Booksa Booksa Sat, 04 Aug 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nedjeljko-fabrio-1937-2018 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nedjeljko-fabrio-1937-2018 Sramotna kritika <div> Izbio je skandal zbog seksističke književne kritike romana 'Eksperiment Irene Tot' objavljene u časopisu 'Republika'.</div> <div> Na hrvatskoj književnoj sceni buknuo je skandal zbog seksističke književne kritike romana <strong><em>Eksperiment Irene Tot</em></strong>.<strong>&nbsp;</strong>Spornu kritiku napisao je <strong>Ivica Matičević </strong>i objavio u časopisu <strong><em>Republika</em></strong>.<br /> <br /> Matičevićeva kritika počinje riječima: "Od svih napornih pojava zadnjih desetak godina u javnome i medijski napučenome prostoru, najnapornije su žene i njihova prava. (I nogomet, ali o tome drugi put.)" Dalje slijedi: "I ne bi tu bilo ništa sporno, da car nije natjeran do duvara ili drukčije: krasni spol se pretvorio u karikaturu i paradoks svojih najiskrenijih želja, htijenja i stremljenja. Poznate kao vrle majke, pače samohrane, nježne roditeljice i uzorita bića nazbilj, one su se sve skupa, uz časne izuzetke, nekom čudnom igrom sudbine – ah, Božemipomozi, kao da su igračke vjetrova – pretvorile u protagonistice neviđena terora i gnjavaže."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na kritiku su reagirale autorica romana <strong>Korana Serdarević&nbsp;</strong>i izdavač romana <strong>Fraktura</strong>, a uslijedili su tekstovi <a href="https://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/item/12807-tko-se-boji-irene-tot"><strong>Antonele Marušić </strong>za <em>Vox Feminae </em></a>i <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/veliki-skandal-na-knjizevnoj-sceni-zbog-teksta-o-napornim-zenama-autorica-zgrozena-ponizena-i-ljuta-20180726"><strong>Katarine Luketić </strong>za <em>tportal</em></a>. Marušić navodi da su "jed i uvrede koje Matičević sipa u svom kritičarskom pamfletu rezultat straha od gubitka moći koju desetljećima akumuliraju on i njegovi kolege u nacionalnim kulturnim institucijama."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Luketić dodaje da Matičević "u svom vitlanju protiv ženskih književnih falangi nije usamljen. Njegov su tekst odobrili neki urednici i tiskan je u okrilju najstarijeg književničkog društva, u tobože prestižnom časopisu bogato dotiranom od države. Nije on usamljen ni u hrvatskoj znanosti o književnosti i akademskoj kritici u kojima postoji mračnjačka tradicija sličnih isključivih i rigidnih prosudbi."</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Hrvatsko društvo pisaca </strong>i <strong>PEN </strong><a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/dogadanje/reakcija-hdp-a-i-pen-a-o-knjizevnoj-kritici-1454">također su se oglasili priopćenjem</a>, mada bez navođenja povoda.&nbsp;<br /> <br /> <em>Eksperiment Irene Tot </em>ušao je u uži izbor <em>tportalovog </em>natječaja za roman godine. U kritici romana <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/eksperiment-irene-tot">Booksina kritičarka <strong>Nađa Bobičić </strong>napisala je</a> da je "autorka pokazala potencijal da napiše dužu priču i formalno je uobliči u konzistentan roman, čak i da postavi neka važna pitanja o ženskom iskustvu sazrijevanja."<br /> <br /> Matičevićevu književnu kritiku smatramo sramotnom.</div> Booksa Booksa Fri, 27 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/sramotna-kritika http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/sramotna-kritika Tiho ljeto, bučna jesen <p> Booksin portal je na godišnjem odmoru od 23.7. do 14.8. Na plaži ćemo čitati Davida Mitchella...</p> <p> Temeljito istraživanje <strong>Booksinog ekspertnog tima </strong>(BETi) dovelo nas je do novih i neočekivanih zaključaka o čitateljima i autorima našeg portala.&nbsp;<br /> <br /> Prvi zaključak podebljeg istraživačkog izvještaja može se sažeti u jednu rečenicu: Booksini čitatelji tijekom ljeta u mnogo manjem intenzitetu čitaju naš portal. Je li to zbog toga što odlaze na more? Ili zato što je prevruće da bi čitali portale? To su pitanja za&nbsp;– neka buduća istraživanja!<br /> <br /> Drugi zaključak istog izvještaja iznosi stav da su Booksini autori i urednici ljudska bića, a da takvim bićima u vrijeme ljetnih vrućina treba omogućiti godišnji odmor.<br /> <br /> Pa hajde, neka im bude! Booksin portal prestaje s produkcijom novih tekstova od 23.7. do 14.8. Ako se dogodi nešto izvanredno, potrudit ćemo se o tome ipak izvijestiti. Toplo se nadamo da se to neće dogoditi - jer izvanredna vijest usred ljeta obično bude smrt nekog pisca.&nbsp;<br /> <br /> Kao i lani, na našem&nbsp;<a href="https://www.facebook.com/portalbooksa/" target="_blank">Facebook profilu</a>&nbsp;pokrećemo 'ljetnu šemu' u kojoj ćemo svakodnevno reprizirati naše stare, drage tekstove.<br /> <br /> Veselimo se odmoru, ali već smo sad uzbuđeni zbog programa koji spremamo ove jeseni. U drugoj polovici rujna Booksa će ugostiti velikog engleskog pisca <strong>Davida Mitchella</strong>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/svijet-na-rubu-kaosa">"pripovjedača velemajstorske kategorije"</a> koji se proslavio romanom <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/atlas-oblaka"><strong><em>Atlas oblaka</em></strong></a>. U listopadu ćemo u suradnji s <strong>Multimedijalnim institutom </strong>ugostiti <strong>Franca Morettija</strong>, najoriginalnijeg suvremenog književnog teoretičara, čiji smo rad predstavili u knjizi <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/gradjanin-izmedju-povijesti-i-knjizevnosti"><strong><em>Građanin&nbsp;– između povijesti i književnosti</em></strong></a>.<br /> <br /> Portal će popratiti ova gostovanja, kao i <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-svjetske-knjizevnosti-2018">Festival svjetske književnosti</a> koji se održava početkom devetog mjeseca, a već u kolovozu slijede naše redovne <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike">književne kritike</a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku">Pisma Pukovniku</a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije">svilarije <strong>Nevena Svilara</strong></a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar">urednički komentari</a>...<br /> <br /> Ugodno ljeto!</p> Luka Ostojić Mon, 23 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/tiho-ljeto-bucna-jesen http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/tiho-ljeto-bucna-jesen Postmundijalska depresija <p> Kada 2022., za vrijeme Mundijala u Qataru, vanzemaljci krenu u invaziju - nitko neće ni skužiti. Osim jedne osobe ispred Bookse...</p> <p> Jednog dana možda će, baš kao u brojnim SF romanima i filmovima, doći vanzemaljci i pokoriti nas. Ili će to barem pokušati. Ako se to uistinu dogodi – invazija će se odigrati u vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu. Pođite od sebe – da ste vanzemaljski general i odlučite zauzeti ovaj otužni planet, što biste učinili?</p> <p> Prvo biste jedno vrijeme, otprilike 26 godina, potajice promatrali ponašanje i navike Zemljana. Vaši promatrači, izvidnici, lako bi uočili devijaciju koja se od 1930. (uz malu pauzu za Svjetski rat) ponavlja svake četiri godine i traje otprilike trideset dana. Taj poremećaj zove se <strong>Svjetsko prvenstvo u nogometu </strong>– već ti sama riječ kaže da se ovdje radi o događaju planetarnih razmjera. Promatrači će vas izvijestiti kako su ti Zemljani ludi za nadmetanjima i u biti to rade svaki dan. Imaju Zimske olimpijske igre, pa onda Ljetne olimpijske igre, pa svjetska, kontinentalna, državna, županijska, gradska, školska, rekreativna prvenstva u cijelom nizu šašavih sportova. I čine to stoljećima, nema dana kad se negdje u nečemu ne nadmeću, ali Svjetsko prvenstvo u nogometu posve sigurno je najbolje vrijeme za invaziju. Zbog nečega, nogomet Zemljane toliko okupira da u vrijeme odigravanja završnog planetarnog turnira ne misle i ne haju za bilo što drugo.</p> <p> Pažnja im popušta do te mjere da im u tih tridesetak dana možete učiniti što god vam padne na pamet. Njihovi političari, posebice oni iz zemalja sudionica završnog turnira, izvijestit će vas izvidnici, vješto koriste opčinjenost nogometom i donose nepopularne zakone baš u vrijeme Mundijala. Naprosto nitko ne obraća pažnju – Zemljani samo gledaju nogomet na tv-ekranima i poslije u birtijama pričaju o svakoj utakmici. Zanimljivo je što čak i oni koji inače ne prate nogomet – u vrijeme Svjetskog prvenstva oblače dresove svojih reprezentacija, oslikavaju lica u ratničke boje i srčano s drugima navijaju.</p> <p> Nevjerojatno!</p> <p> Da, ali to još nije sve. Čak i kada prvenstvo završi, dio zemalja, onih najbolje plasiranih, danima – katkad i tjednima priređuju raskošne dočeke svojim reprezentativcima. Prvo u najvećem gradu, a onda i u mnogim drugim, manjim gradovima i naseljima. Na taj način dobijemo još deset-petnaest dodatnih dana za invaziju planeta. Što je ukupno četrdeset-pedeset dana tijekom kojih većina Zemljana živi s glavom u balunu.</p> <p> Pa dobro, majku mu, pitate svoje izvidnike, zar se baš svi tako ponašaju!?</p> <p> Gospodine, skoro svi, znatna većina, samo jedan mali dio s gnušanjem gleda na sve to.</p> <p> Pa što oni čine za to vrijeme?</p> <p> Ha, slušajte, uglavnom po twitterima i fejsbucima sprdaju nadmoćnu većinu Zemljana obuzetih Svjetskim prvenstvom. Te ovakvi ste, te onakvi ste, te kako se možete tako iracionalno ponašati i slično.</p> <p> Actually, i njima je pažnja na neki način vezana uz fenomen zaluđenosti nogometom?</p> <p> Heh, pa… da, kad tako postavite stvari – ispada kako nema stvora na Kugli Zemaljskoj koji živi normalno dok traje Svjetsko prvenstvo. Normalan život nije moguć u tom razdoblju. Poslije dočeka igrača rade se iscrpne analize i nastupa takozvana <em>postmundijalska depresija</em>. Zemljani shvaćaju da se opet moraju vratiti u stvaran život i to im teško pada, pa pošto je ljeto – odlaze na godišnje odmore i tek negdje s prvim kišama stanje se na planetu vraća u normalu.</p> <p> Unbefuckinlievable! Ta onda nam se samo valja spustiti onamo 2022. i rutinski preuzeti kontrolu nad svim. I sve to bez ispaljenog metka i nepotrebnih žrtava. Pa to će biti najlakše izvedena invazija ever!</p> <p align="center"> ***</p> <p> Voljeli bismo na ovom mjestu reći – u Booksi nismo opsjednuti Svjetskim prvenstvom, ali tomu nije tako. Od samog <strong>Nadstojnika Luciana</strong>, pa preko <strong>dr. Sloneka</strong> i drugih nižerangiranih službenika, svi su pošašavjeli za <strong>Vidom</strong>, <strong>Mandžom</strong>, <strong>Lukom</strong>, <strong>Perišićem</strong>, <strong>Vrsaljkom</strong> i zdušno trideset dana pratili rusku nogoloptačku bajku.</p> <p> Ok, ne svi. Jedna osobica, nazovimo je <strong>Anči</strong>, nije posrnula. Sjedila je sama u Booksi i čitala poeziju <strong>Nade Topić</strong>. I ne samo to – u osvit jedne od povijesnih utakmica reprezentacije Hrvatske objavila je na klupskim Facebook stranicama otprilike ovako:</p> <p> "Ne radimo skraćeno danas. Draga nacijo, oprosti nam."</p> <p> Ta trijezna knjiška červekica mogla bi biti jedina Zemljanka koja će 2022., dok svi ostali budu pratili Mundijal u Qataru, dočekati moguću invaziju aliena. Sjedit će na klupici ispred Bookse i poput <strong>Sigourney Weaver</strong> skresati u brk tuđinskom okupatorskom biću:</p> <p> "Kavicu s mlijekom, bitch?"</p> <p> ***</p> <p> F.B., 20. srpnja 2018., Zagreb</p> F. B. Fri, 20 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/postmundijalska-depresija http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/postmundijalska-depresija BAME likovi u knjigama za djecu <p> Centar za pismenost u britanskom osnovnoškolskom obrazovanju proveo je zanimljivo istraživanje.</p> <div> Istraživanje <em>Odrazi stvarnosti</em>&nbsp;(<em>Reflecting Realities</em>) engleskog <strong>Centra za pismenost u osnovnoškolskom obrazovanju</strong> (<em>Centre for Literacy in Primary Education</em>), koje se bavilo etničkim reprezentacijama u knjigama za djecu objavljenima 2017. u Ujedinjenom Kraljevstu, otkrilo je prilično zabrinjavajuće brojke. U Ujedinjenom je Kraljevstvu prošle godine objavljeno 9.115 knjiga za djecu, od kojih samo 391 knjiga ima BAME likove.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>BAME </strong>je skupna oznaka za ne-bijele stanovnike Ujedinjenog Kraljevstva (<em>black, Asian and minority ethnic</em>), a BAME likova u navedenoj produkciji ima tek 4 %. Od toga su oni tek u 1 % slučajeva glavni likovi. Ovi podaci dodatno dobijaju na težini kad se uzme u obzir da je skoro trećina djece (32,1%) u školama UK-a etnički manjinskog podrijetla.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Centra kažu da će pomoći izdavačima u istraživanju i izdavanju priča u kojima su ne-bijeli likovi glavni, a potrudit će se da se ne prikazuju isključivo u ključu klasne i rasne borbe, patnje i vlastite drugosti.&nbsp;</div> <div> <br /> info:&nbsp;<a href="https://www.theguardian.com/books/2018/jul/17/only-1-of-uk-childrens-books-feature-main-characters-of-colour">theguardian.com</a></div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Wed, 18 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bame-likovi-u-knjigama-za-djecu http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bame-likovi-u-knjigama-za-djecu Figurice iz visokog društva <p> Mimo zamjerki, Booksa Book Club preporučuje 'Zeca jantarnih očiju' Edmunda de Waala svima koje zanima europska kulturna povijest.</p> <div> <em>Ne znam vise je li to knjiga o mojoj obitelji, o uspomenama, o meni samom ili je još uvijek knjiga o japanskim stvarčicama.</em> (str. 354.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Edmund de Waal </strong>poznati je lončar i povjesničar umjetnosti, a knjigom <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zec-jantarnih-ociju" target="_blank"><strong><em>Zec jantarnih očiju</em></strong></a> okušao se i kao pisac. Djelo je kombinacija dnevnika i obiteljske kronike u kojemu autor ispisuje bogatu povijest svoje obitelji od sredine 19. stoljeća sve do danas.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslijedivši od prastrica 264 japanske <em>netsuke </em>figurice, autor polazi u potragu za postajama putovanja koje su ih dovele do njega: Pariz, Beč, Tokio, London, Odessa, otkrivajući sudbine brojnih svojih predaka. Priča započinje njegovim putem u Pariz, grad prvog vlasnika figurica, <strong>Charlesa Ephrussija</strong>, a potom seli u Beč. Događanja u Beču obuhvaćaju razdoblje od početka 20. stoljeća do 1938. i dolaska nacista na vlast. Četvrti dio pokriva događaje u Tokiu od završetka rata do 2001. godine. Putovanje i priča se potom nastavljaju u Odessi, odakle obitelj Ephrussi porijeklom dolazi, a autorovo putovanje završava u njegovom domu u Londonu, gdje su i figurice konačno pronašle dom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga je najavljena kao krajnje dirljiva i napeta biografska i detektivska priča, no je li doista tako? Ako pitate <a href="http://klub.booksa.hr/dogadjanja/booksa-book-club" target="_blank">Booksin čitateljski klub</a> – nije, a članovi koji su imali velika očekivanja ostali su razočarani.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako nam je naslov ovog djela zvučao poetično, ono to nije. Stil koji, jasno, uvelike proizlazi iz žanra, za neke od članova čitateljskog kluba bio je nepodnošljiv: dugi i pretjerano detaljni opisi, konstantna potreba oslanjanja i isticanja konkretnih izvora, mnoštvo povijesnih činjenica, lokaliteta i osoba u kombinaciji s manjkom dijaloga i emocija neke su naveli da roman prestanu čitati već prije prve trećine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stoga je jasno kako se većina naših čitatelja zapitala zašto je ovo objavljeno kao beletristika, a ne publicistika. Autor, ukratko rečeno, piše povijest svoje obitelji, istodobno donoseći kulturnu sliku Europe 19. i 20. stoljeća, pa tako piše o bogatom pariškom kulturnom društvu na prijelazu stoljeća, razvoju antisemitizma u Parizu, <strong>Dreyfusovoj </strong>aferi, poznatim impresionistima i njihovim slikama, gradnji <em>Ringstraße </em>u Beču, bujanju i konačnoj pobjedi nacizma u Austriji, svemu što je došlo s njim i poslije njega itd. Treba istaknuti da autor ima smisla za pripovijedanje, duh vremena izvrsno je dočarao, strpljivo i detaljno nam opisuje svoje obiteljsko stablo, bogate pariške i bečke palače, eksterijere i interijere, običaje i navike, sklonost trošenju i slobodnom ponašanju, no emocije gotovo u potpunosti izostaju, osim u nekim iznimkama uglavnom kratkih autorovih komentara i potrebe da obiteljsku sudbinu i nanesenu im nepravdu do kraja rasvijetli.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dotaknuli smo se i <em>netsuke </em>figurica, koje su autoru neizmjerno važne i u priči im se neprestano vraća, no zaključili smo da u knjizi nisu dovoljno razjašnjeni njihova namjena ni izgled. Osim toga, iako su za priču nesumnjivo važne, figurice nipošto nisu ključne, priča bi mogla prirodno teći i bez njih pa se njihovo neprestano spominjanje čini pomalo suvišno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najzanimljiviji i definitivno najpotresniji dio jest onaj vezan za uspon i prevlast nacizma u Austriji. Autor nam ovdje prikazuje drugu, rjeđe poznatu stranu o tretmanu bogatih Židova, njihovoj pljački i konačnom bijegu od nacističkog režima. Odnosno, prikazuje holokaust bez logora, bez likova sitnog, jadnog svijeta, već isključivo <a href="https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/edmund-de-waal-figure-obitelji/">kroz pljačku i poniženje te preraspodjelu bogatstva</a>. Nacisti su obitelji Ephrussi, kao i drugim bogatim židovskim obiteljima, u manje od mjesec dana nakon dolaska na vlast prisilno uzeli sve što su imali, ostavivši im tek dvije sobe u njihovoj nekadašnjoj palači. Pošto je život u Beču postao iznimno opasan, obitelj bježi u Turnbridge Wells.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako je njihova sudbina neupitno tragična, događaji obitelji Ephrussi neke od članova čitateljskog kluba ostavili su ravnodušnijima no što bi se to moglo pretpostaviti. Naime, nakon gotovo 200 stranica opisivanja bogaćenja, trošenja i neizmjernog luksuza koji se doimaju kao da su sami sebi svrha i, po nekima, razvratnog ponašanja, sudbina obitelji tijekom Drugog svjetskog rata, opisana na svega tridesetak strana, u nekima jednostavno nije izazvala suosjećanje.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Dojam površnosti i nemogućnost poistovjećenja s likovima protežu se kroz cijelu knjigu. Naime, autor se, kako je već iz ovog kratkog izvještaja vidljivo, silno trudi dočarati nam raskoš svoga obiteljskog stabla. Neprestano spominje mnoštvo imena svojih dalekih predaka, njihove veze s poznatim umjetnicima i književnicima: u nekoliko navrata ističe kako su bili uzori za <strong>Proustovog </strong>Swanna, a jedan od njih čak se pojavljuje i na poznatoj <strong>Renoirovoj </strong>slici <em>Doručak na brodici</em>. Detaljno opisuje palače, njihov inventar, investicije, poslove i općenito materijalno bogatstvo, a obiteljskim odnosima koji su, složili smo se, mmnogo zanimljiviji, dano je premalo prostora. Zbog svega navedenoga nekim čitateljima činilo se da je i sam autor pretjerano fokusiran na materijalno i da se silno trudi impresionirati bogatstvom i visokim društvenim statusom svojih predaka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Taj dojam vrijedi potkrijepiti sljedećim citatom: "Emmy, djeca i mali Rudolf nisu baš doslovno oskudijevali. Nisu morali ništa prodavati kako bi kupili hranu i benzin. Ali ono što su posjedovali protezalo se na sadržaj te ogromne kuće." (str. 223.) Nakon toga slijedi golem odlomak nabrajanja njihova imetka: <em>netsuke </em>figurice, slike starih majstora, francusko pokućstvo, porculan, srebrnina, zlatnina, automobil... Dakle, u uvjetima u kojima drugi ljudi gube dostojanstvo i živote, a hrane gotovo da i nema (svega se toga autor dotiče u djelu), gubitak (dijela) materijalnog bogatstva i ne čini se toliko tragičnim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Likovi su, složili smo se, mahom plošni, površni, posvećeni luksuzu i društvenom usponu, s izuzecima autorove bake <strong>Elisabeth </strong>koja je doktorirala (a zanimljivo je prikazan i njen odnos s <strong>Rilkeom</strong>) te njezina brata, autorova praujaka <strong>Iggija</strong>, koji, premda od majke naslijedivši ljubav prema modi, postaje vojnik i naposljetku bankar u Japanu, kao i njegovi preci. Dakle, njihove su priče nešto detaljnije ispričane, vjerojatno zbog činjenice da su jedini koje je autor osobno poznavao. U oko nam je upao i tretman sluškinje <strong>Anne</strong>, vjerojatno najvažnije u cijeloj priči o <em>netsuke </em>figricama, koja ih je sakrila i čuvala od nacista (svih 264!), a nitko u obitelji nije joj znao ni prezime.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druženje smo završili zaključkom da bismo knjigu preporučili svakome tko voli europsku povijest, umjetnost, opise arhitekture te želi steći općenit dojam o životu bogatih stanovnika Pariza i Beča krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, koji su prevlašću nacizma izgubili baš sve osim jedni druge.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Booksa Book Club na odmoru je do 20. rujna, kad ćemo razgovarati o knjizi <strong><a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/atlas-oblaka" target="_blank"><em>Atlas oblaka </em></a>Davida Mitchella</strong>. Veselimo se ljetu, čitanju i idućem druženju!</div> Ivana Dražić Wed, 18 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/figurice-iz-visokog-drustva http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/figurice-iz-visokog-drustva Poetski pretraživač <p> U žanrovski raznolikoj knjizi 'Veće od kuće' Dorta Jagić ponovno napušta unutarnje, samačke predjele i okreće se vanjskome svijetu.</p> <div> Najnovije, hibridno djelo <strong>Dorte Jagić </strong>pod nazivom <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/vece-od-kuce" target="_blank"><strong><em>Veće od kuće</em></strong></a> (2018.) svojim konceptom višestruko priziva <strong>Žmegačevu </strong>metaforu postmodernističkoga književnog fenomena – spoj muzeja i labirinta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, knjiga započinje lirskim esejom s temom muzeja (<em>Muzeji cimetne boje</em>) koji odražava želju za čuvanjem te katalogizacijom raznoraznih sitnica i neobičnih stvari, nešto poput kolekcionarskoga <em>Wunderkammera </em>('sobe čudesa'). Također, čitava se knjiga može sagledati kao svojevrstan postmodernistički muzej sasvim osobnih blaga koji sačinjavaju različita imena, raznoliki prostori, gradovi, umjetnička djela te naizgled obične stvari ili situacije. Putujući nepreglednim stazama, čitatelj može pomisliti da se nalazi u kakvome labirintu, iako se zbog zajedničkoga, toploga glasa ovih autobiografskih tekstova nikada ne osjeća izgubljenim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbog toga knjigu <em>Veće od kuće </em>ne bih u potpunosti prispodobila s labirintom, no mogu je lako zamisliti kao mrežu, jedan (književni) pretraživač Dorte Jagić u čiji okvir možemo unijeti pojedini pojam, nakon čega će nam se u tren oka izlistati slijed neobičnih asocijacija, impresija, doživljaja, sjećanja, citata ili faktografskih činjenica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, ova višestruko nagrađivana te od kritike i publike priznata književnica u svojoj novoj knjizi donosi žanrovski koktel eseja, putopisa, poezije u prozi, priče i dnevnika, a spomenutu slobodu asocijacija, katalogizacije, nabrajanja i impresija opravdava upravo odabrana gipka forma. Riječ je o tekstovima koji su, kako saznajemo u zahvali na kraju knjige, nastajali duži niz godina i već prethodno objavljivani u književnim časopisima te čitani na <em>Trećem programu Hrvatskoga radija</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pojedini tekstovi tako podsjećaju na feljtone, poput onih <strong>Pavla Pavličića </strong>u <em>Vijencu</em>, pojedini su pak srodniji poetskim putopisima <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/krah-jezika-na-kraju-zemlje" target="_blank"><strong>Maje Klarić</strong></a> ili <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/dok-ti-oci-ne-dogore" target="_blank"><strong>Dinka Telećana</strong></a>. Putuje se u njima stvarnim, bliskim i dalekim prostorima, kao i recima mnogih književnih djela, od međunarodne klinike za liječenje lajmske bolesti do dobro poznate sparine i neuroze svjetine na Črnomercu, od književnih pohvala Genovi do polemične knjige <strong><em>Pod muškim kišobranom</em> Vesne Parun</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, u razvoju opusa Dorte Jagić možemo prvo, nakon <strong><em>Kvadrature duge </em></strong>(2007.), uočiti lagani odmak od guste metaforičnosti i automatizma ka pročišćavanju poetskoga inventara, a zatim sve veću okrenutost vanjskome svijetu, povijesnim i kulturnim pojavama te napuštanje unutarnjih, samačkih predjela, što najviše dolazi do izražaja u <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/radoznala-eva-i-njene-kceri" target="_blank"><strong><em>Malome rječniku biblijskih žena</em></strong></a> (2014.) i <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/portreti-zena-i-rastanaka" target="_blank"><strong><em>Kafkinu nožu</em></strong></a> (2015.) Spomenuti zaokret, koji vrhunac doživljava upravo u ovoj knjizi, autorica jasno potvrđuje i objašnjava <a href="https://arteist.hr/dorta-jagic-bavljenje-samackim-svijetom-uvijek-zavrsi-u-siromastvu-krajolika-negativnoj-nirvani-i-praznini/" target="_blank">u razgovoru za portal <em>arteist</em></a>: "(...) kao da se dogodio kopernikanski obrat u mom malom svijetu, od narcističkog poniranja u sebe i svoja stanja prema van, prema stvarima-po-sebi, prema fenomenologiji svega što me okružuje. To je na mene djelovalo emancipirajuće i oslobađajuće, proširila sam se i postalo mi je strašno uzbudljivo istraživati svijet oko sebe (...) "</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, može se zaključiti kako su se stihovani portreti-pjesme, pjesme-eseji, pjesme-putopisi o aktivistkinjama i neobičnim ženama <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/portreti-zena-i-rastanaka" target="_blank">iz prethodne knjige, <em>Kafkina noža</em></a>, proširili i rastegnuli do ovih vrlo osobnih lirskih eseja/putopisa, gdje je naglasak ponovo na pomnome istraživanju i lirskome (pre)oblikovanju svijeta. Jednako tako, proširio se i motivski inventar, pa su tako glavni likovi ove slikovite proze muzeji, hoteli, fontane, kišobrani, kava, gradovi poput Splita, Londona ili Genove, vlakovi, meduze, voda, umjetnici, privlačni modeli i mnogi drugi... Sve što zaokupi pažnju promatračice predmet je za izgradnju tekstualne mreže, a mnogi tekstovi nose deskripcijski naslov s prijedlogom 'o', aludirajući na montaigneovsko asocijativno promišljanje bez konkretne nakane ili zaključka (<em>O nepcu</em>, <em>O kući ili Podstanari</em>, <em>O čekanju </em>itd).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šarolika okna Dortine mreže naginju tako pojedinim žanrovskim kategorijama: mogu biti autobiografska, putopisna, poetska, esejistička. Kako je strukturiran svijet ovih tekstova, može se lako uočiti na primjeru teksta <em>O kavi</em>. Naime, autobiografskim motivima otvara se priča o kavi pronoseći tankoćutan, prepoznatljiv glas ("Kao i mnoge žene, kavu me naučila piti baka. Bijela lica, u vječitoj crnini za mužem, a britka i vedra baka Ana inicirala me u pripovijedanje uz kavu još za ljetnog ferija nakon šestog razreda.") Esejistički segmenti, dobro utemeljeni na prethodnom istraživanju, mnoštvu detalja i citata, informiraju nas o povijesti kave ("Njezina službeno poznata povijest počinje u devetom stoljeću na tlu današnje Etiopije. Grm kave je otkrio, naravno, nepismeni pastir.") Lirski prozori u svijet oni su pak u kojima se ponajbolje očituje i prepoznaje autorski glas, dajući ovoj prozi osobnost, atmosferičnost i slikovitost ("Ta crna kava teče kao crna žuč, rastaljeni ahat. Iz nje sja malo crno sunce, čije nam zrake mirišu, a baklje nas razbuđuju. U nju utječe žuta rijeka naše pospanosti i postaje crni, bistar uspon u dan.")</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, spomenuta se žanrovska obilježja i stilemi uvijek isprepliću, pri čemu u prvome planu ostaju refleksija te lirska introspekcija. Najbolji su tekstovi upravo oni koji su najbliži poetskoj priči, jer u njima do punoga izražaja dolazi autentičan pjesnički glas i rijetko viđena ljepota ekspresivnosti. Takvi su, primjerice, <em>Zagrebačke gorkičarnice</em>, <em>O zakrivačima ljepote </em>ili <em>O Čarobnom brijegu </em>koji, na moje oduševljenje, čuvaju onu začudnu metaforičnost i atmosferičnost kojom se Dorta javila u zbirci lirskih priča <a href="http://elektronickeknjige.com/biblioteke/online/kicma/" target="_blank"><strong><em>Kičma</em></strong></a> (2009.), unijevši potpuno svježe žensko pismo u naše polje književnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Može to lijepo dočarati dio iz lirskoga eseja <em>O zakrivačima ljepote</em>, gdje se spominje i sam naslov knjige: "I tko zna koliko je za javnost obezličenih Nefertiti zbijeno pod zastorom jedne mikrogeografske točke. Kuće. A one su nešto Veće od kuće. (...) Žive kao neki naopaki vodencvjetovi koji – nakon što su jedan vjenčani dan opojno letjeli s prozračnim, prožiljenim krilcima u zraku svijeta – zađu ispod. Te se žene uranjaju pod strop dnevne sobe, kao pod vodu ili zemlju."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također, posebna je vrijednost ove knjige i u putopisnim okusima i mirisima koje donose sjajni tekstovi poput <em>Njemačkom neoromantičnom cestom, u noć</em>, <em>Pohvala Sjeveru</em>, <em>Pohvala lučkoj krčmi ili Bar du vieux de Port</em>. Naime, (post)moderni <em>flâneur </em>ove knjige zaobilazi pomodarsku, često i plitku kulturu putovanja, ne zadovoljavajući se ispraznim 'prikupljanjem kvačica' i blijedim uspomenama ("Netko veli obavezno posjeti sve znamenitosti. Zašto? Sve te crkve, tvrđave, vile. I ta Kolumbova kuća. Mora se vidjeti, da, znamenitost je to; pa ipak, to je samo obična vila, nema u njoj tako nepokretnoj ništa od avanture. Veće je ime od kuće.") Dortina pripovjedačica istražuje i gradi vlastiti poetski itinerar, osluškujući pritom tihe, tajne veze između prostora, vremena i ljudi ("Pogledu ostaje samo nužno; fine zgrade, stabla, ljudi. A i ljudi svojim vitkim stasom i providnom kožom nalik su tom mjesecu studenome. Gotovo bijela kosa nalik je siječanjskome suncu. (...) Poput svoga Sjevera, Šveđani su uglavnom bijeli, s malim mrljama fine tame. Zapravo, nalik su notnome papiru.")</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku, ima u ovoj knjizi i dijelova gdje autorica upada u zamke nabrajanja te prekomjernog nizanja asocijacija i citata, kao u tekstovima <em>Muzeji cimetne boje </em>ili <em>Pohvala hotelima (vodeno zrcalo i soba poezije 800.003)</em>. Tako se u pojedinim esejima ostvaruje dojam da bi tekst trebalo prorijediti, odnosno da bi trebalo odškrinuti prozor tom natrpanom, bogatom <em>Wunderkammeru </em>koji na trenutke preplavljuje. Naime, ovi tekstovi ipak najbolje funkcioniraju zasebno (kako su prvobitno i zamišljeni) te su, posebice zbog zgusnutosti informacija, asocijacija, ali i lirskih i filozofskih kontemplacija, idealni za čitanje u manjim dozama. Međutim, budući da ih povezuje užitak u putovanju emotivnim, duhovnim i stvarnim krajolicima, njihova tematsko-motivska objedinjenost opravdava cjelinu knjige.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako autorici oprostimo spomenuti nusprodukt ljubavi prema katalogizaciji, <em>Veće od kuće </em>ostaje poticajno i nagrađujuće štivo u kojem će znati uživati svaki ljubitelj rafiniranoga teksta – što kroz impresivne lirske pasaže, što kroz jedinstvene uvide u nerijetko previđene, nedovoljno promišljene fenomene naše svakodnevice.&nbsp;</div> Kristina Špiranec Tue, 17 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/kritike/poetski-pretrazivac http://booksa.hr/kolumne/kritike/poetski-pretrazivac Kandidati za alternativnog Nobela <p> Na popisu Nove akademije dominiraju autori iz Europe i SAD-a.</p> <div> Kao što znate,&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/ni-med-cvetjem-ni-pravice">ove godine neće se dodijeliti Nobelova nagrada za književnost</a>, ali će se zato dodijeliti <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-protiv-nobela">alternativna nagrada</a>. Švedski umjetnici, novinari i kulturni djelatnici osnovali su neprofitnu organizaciju, Novu akademiju, koja će dodijeliti nagradu u terminu koji je bio rezerviran za Nobela. Povod je ovoj nagradi, kako se navodi na stranicama organizacije, uvjerenje da je danas, kad sve ljudske vrijednosti dolaze u pitanje, "književnost važna sila protiv kulture šutnje i opresije."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U četvrtak, 12. srpnja, objavljen je <a href="https://www.dennyaakademien.com/nominated-authors">popis kandidata</a> za nagradu Nove akademije. Kandidate su odabrale švedske knjižnice, a na popisu su se, među ostalima, našli <strong>Paul Auster</strong>, <strong>Don DeLillo</strong>, <strong>Elena Ferrante</strong>, <strong>Neil Gaiman</strong>, <strong>Cormac McCharty</strong>,<strong> Haruki Murakami</strong>, <strong>J.K. Rowling</strong> i <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/booker-ide-olgi-tokarczuk">posljednja Bookerovka <strong>Olga Tokarczuk</strong></a>. Već je po ovom uzorku lako zaključiti kako listom dominiraju Amerikanci – 13 od 46 autora i autorica su iz Sjedinjenih Država, dok je Šveđana tek nešto manje – 12. Još je 13 predstavnika ostalih europskih zemalja (Velika Britanija, Švicarska, Poljska, Island, Italija, Finska), a 3 imena dolaze iz Kanade. Jednostavnim računom dolazimo do cifre od 5 predstavnika koja pripadaju 'ostatku svijeta', od čega su dvojica svjetski popularni pisci <strong>Amos Oz</strong> i <strong>Haruki Murakami</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok se Nobel dodjeljivao po principu "najboljeg djela u idealnom smjeru", ideja Nove akademije je nagraditi najbolju "priču o ljudima u svijetu". Prema nominiranima možemo zaključiti kako se najbolje priče o ljudima u svijetu pišu na takozvanom razvijenom Zapadu. Tako se nagrada, koja je zamišljena kao protuteža konzervativnom i inkriminiranom Nobelu, a koja potiče inkluzivnost i participativnost, kompromitirala zapadnocentričnom selekcijom koja je dobar dio svjetske književne produkcije naprosto isključila iz odabira.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podsjetimo, o nagradi će, osim stručnog, odlučivati i publika. <a href="https://www.dennyaakademien.com/voting-process">Glasati se može do 14. kolovoza</a>. Publika će odabrati tri finalista, dok će četvrtog finalista predložiti knjižnice. Stručni žiri će potom odlučiti o pobjedniku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Info: <a href="https://www.theguardian.com/books/booksblog/2018/jul/12/the-alternative-nobel-vote-now-for-a-surprising-new-literature-prize">theguardian.com</a></div> Booksa Booksa Mon, 16 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kandidati-za-alternativnog-nobela http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kandidati-za-alternativnog-nobela Profesionalno dokoličarenje <p> U državi koja se svom težinom oslonila na turizam, novi oblici rada sve više nalikuju radu pisaca.</p> <div> Naš oštroumni arhivar <strong>Fabio Büchersteiger </strong>već je prije osmine finala svjetskog prvenstva <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ljetne-preporuke-za-one-koji-ne-idu-na-more">lucidno primijetio</a> kako su nogometne avanture u drugi plan gurnule ne samo političke, nego i meteorološke uvjete života. U ovih mjesec dana ljeto kao da nije počelo – ili možda jest, ali nismo primijetili.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sad je svjetsko prvenstvo (ne)sretno završilo i ne treba nam diploma norveškog hidrometeorološkog zavoda da bismo prognozirali da će se za par dana stanje vratiti u normalu, a temperatura – ili barem subjektivni doživljaj iste – naglo povećati. A kako temperature rastu i dostižu kritičnu točku, tako ljudi ostaju bez kapaciteta za daljnji rad, čime nastaju dijelovi dana (<em>la&nbsp;siesta</em>) ili godine (<em>ferragosto</em>) kada, takav je konsenzus, ljudi ne mogu više raditi. Pa mogu slobodno ići na more, u planine, na druge kontinente ili u vlastiti krevet.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, pozovimo se opet na Fabia, naše <em>oko sokolovo</em>, koji je u istom tekstu upozorio da je taj navedeni <em>deal </em>prestao vrijediti jer mnogi ljudi više nemaju novca provesti odmor na obali ili putovanju. Stoga je Fabio sastavio <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ljetne-preporuke-za-one-koji-ne-idu-na-more">poduži popis ljetnih čitateljskih preporuka</a> u <a href="http://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ljetne-preporuke-za-one-koji-ne-idu-na-more-2">dva dijela</a> za sve one koji su primorani ostati doma pa imaju 'priliku' čitati knjige. Naravno, njegove preporuke vrijede i za plažu, ali ako želite proći sve naslove koje preporučuje, onda upozoravamo da će voziček biti nužan dio morske opreme.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok kontinentalci ne mogu priuštiti odlazak na more, ljudi koji žive na obali imaju more pred nosom, ali ne odmaraju se jer rade. Takva je realnost države koja se svom težinom oslonila na turizam: posao više ne ovisi o radnim uvjetima, nego o početku i završetku sezone. Rad se stoga odvija po najvećim vrućinama, a odmor je rezerviran eventualno za gluho doba godine, u vrijeme koje skoro ništa ne ispunjava jer je kulturna ponuda u manjim gradovima (uključujući književnu distribuciju) ponajprije namijenjena stranim gostima, ne lokalnim stanovnicima. (Odnosom turizma i rada <a href="https://www.portalnovosti.com/katerina-duda-dugorocne-posljedice-turizma-tek-cemo-osjetiti">podrobnije se bavi umjetnica <strong>Katerina Duda</strong></a>.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukratko, uvjeti i oblici rada su se promijenili, a o njemu i dalje razmišljamo u starim kategorijama. Nove forme rada ipak se odvijaju i manifestiraju drugačije nego industrijski rad te izmiču kvantitativnom određenju odrađenih sati, proizvedenog sadržaja i dana godišnjeg odmora. Time sve više počinju nalikovati radu u kulturi. Već sam pisao o <a href="http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/radnicka-prava">fleksibilnom radu književnih kritičara</a>, a ovdje vrijedi spomenuti i pisce čiji se radni proces, često i njegovi ishodi, ne mogu jasno odrediti. Zbog toga mnogi smatraju da je pisanje prije hvatanje zjaka nego pravi rad. Basne o mravu i cvrčku, kao i snishodljivo sprdanje umjetnika, praktički su dio narodnog folklora. Međutim, u državi u kojoj sve više ljudi cvrči baš zato što rade kao mravi, možda je došlo vrijeme da se pomnije pozabavimo takvim oblicima rada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom smislu odnos putovanja i književnosti čini se kao dobar primjer. Putovanje je vrlo uobičajen način provođenja godišnjeg odmora i odmaka od (radne) svakodnevice, a istovremeno je, <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-196-dean-duda">kako piše <strong>Dean Duda </strong>u <strong><em>Kulturi putovanja</em></strong></a>, čvrsto vezano uz kulturu pisanja i književnost uopće. Iako su se načini putovanja i oblici putnih zapisa stubokom mijenjali, ipak je motiv putovanja stalno prisutan u književnosti, naprosto jer putovanje tu ne služi samo za bilježenje detalja i anegdota, nego je povod za otvaranje raznih tema kojima se književnici bave. Stoga putovanje, čak i ako je zamišljeno kao dokolica, lako može postati bitan dio književnog rada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Primjer radno-dokoličarskog putovanja nova je knjiga <strong>Dorte Jagić <em>Veće od kuće </em></strong>(kritika <strong>Kristine Špiranec </strong>izlazi sutra na portalu). Dobar dio knjige čine putopisni zapisi čija pripovjedačica, kaže Špiranec, "zaobilazi pomodarsku, često i plitku kulturu putovanja, ne zadovoljavajući se ispraznim 'prikupljanjem kvačica' i blijedim uspomenama i (...) istražuje i gradi vlastiti poetski itinerar, osluškujući pritom tihe, tajne veze između prostora, vremena i ljudi."<br /> <br /> S jedne strane, posve je očito što je Jagić <em>radila </em>– putovala je, svoja iskustva sročila u tekst i objavila kao knjigu. No granice između književnog rada i pukog dokoličarenja nisu jasne. U kojem trenutku njezino putovanje prestaje biti 'laički' doživljaj putovanja, a postaje profesionalno pjesničko viđenje? Gdje je granica između poslovnog puta i bezinteresnog, 'beskorisnog' putovanja? Što čini njezin <em>vlastiti pjesnički itinerar</em>&nbsp;književnim tekstom, a ne tek privatnim zapisom? Na ta pitanja ne mogu se pružiti načelni odgovori, nego konkretni dijelovi njezine knjige – jedine opipljive manifestacije tog književnog rada. A opet, moglo se lako dogoditi da skupljeni materijal ne dobije formu knjige ili teksta, da trud ostane nevidljiv i neupotrebljiv. Književni rad, srećom i nažalost, opire se svakoj projekciji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan od modela koji uvažava tu činjenicu je književna rezidencija, prilika da autori otputuju van svoje životne sredine i provedu neko vrijeme u stranom mjestu, udalje se od svakodnevnih briga, osobnih i radnih odnosa, od svih obaveza. Organizatori rezidencija ne nude takve uvjete iz altruizma, nego jer dobro znaju da su pisci dok putuju, čak i bez obaveza, zapravo uvijek u radnom pogonu.<br /> <br /> O proturječjima književne rezidencije i 'štiftungsliterature' naširoko su pisali <a href="http://www.bilten.org/?p=16565"><strong>Boris Postnikov </strong></a>i <a href="https://www.danas.rs/nedelja/zagrebi-i/"><strong>Vladimir Arsenić</strong></a>. Ovom prilikom, ljetnim preporukama u prilog, navedimo dobro poznati roman <strong><em>Komo </em>Srđana Valjarevića</strong>, šarmantnu priču o mladom beogradskom piscu koji odlazi u talijansku rezidenciju odlučan da tamo ne radi ništa. U tome uspijeva – tijekom mjesec dana protagonist ne piše i ne čita, s kolegama piscima i akademicima druži se minimalno, a vrijeme provodi uglavnom s konobarima iz rezidencije ili obližnjeg sela, uz uvijek prisutni alkohol. Iako smo dojma da je proveo krasnih mjesec dana, ne možemo reći da je protagonist došao do velikih spoznaja o sebi, svom životu ili književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naizgled, roman govori o kvaziumjetniku koji koristi model rezidencije da bi krao bogu dane, fino jeo, mnogo pio i spavao u luksuznoj vili za malu ili nikakvu kompenzaciju. S druge strane, sam roman njegov je napisani iskaz iz prvog lica, dakle ishod književnog rada. Da ne ulazimo u nepotrebnu raspravu je li glavni lik romana zapravo autor, primijetimo samo prividno proturječje između nerada protagonista i rada pisca koji je ovu fabulu uobličio u nekonvencionalnu, živu i slojevitu proznu formu. Kažem 'prividno' jer je to posve neobavezno iskustvo rezidencije postalo građa romana, čime se nametnulo kao nužan dio spisateljskog procesa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dokolica je piscu plodno tlo koja može mahom završiti kao građa za književni tekst, dok pomno isplanirano radno vrijeme lako može završiti u ćor-sokaku. Književni rad stoga se ne može standardizirati pomoću satnice, planiranih ishoda, konkretnog radnog vremena itd. To može zvučati romantično, ali vjerujem da nije nimalo lako biti u situaciji u kojoj svaki čas može postati otponac za pisanje teksta ili, još gore, u stanju u kojem takav poticaj nikako da dođe. Pisanje istovremeno traži stalnu spremnost i opuštenost, a najčešće ne pruža adekvatnu kompenzaciju u vidu velikog broja čitatelja, pozitivnih reakcija ili prihoda. Stoga ne vidim kako se time može baviti itko tko to ne osjeća kao svoj poziv.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Problem je, međutim, što i ostali suvremeni oblici rada sve više nalikuju pisanju, u smislu da je sve teže rad odvojiti od nerada. Koriste li suvremeni menadžeri društvenih mreža Facebook privatno ili profesionalno? Zabavljaju li se turistički animatori jer im je užitak raditi ili jer je osjećaj ushita obavezan? Jesu li vozači Ubera radnici ili hobisti? Sviraju li ulični glazbenici iz duše ili za džep? Nema jednoznačnog odgovora. Sve je više poslova koji se mjere neizvjesnim ishodima zbog čega je prekovremeni rad postao dio uobičajenog radnog vremena. Ono preostalo slobodno vrijeme pritom sve češće postaje vezano uz posao, a dotadašnju funkciju dokolice ne preuzima ništa drugo. Drugim riječima, sve više ljudi po načinu rada i niskoj kompenzaciji za rad počinju nalikovati piscima. A nije da se bave svojim životnim pozivom.</div> Luka Ostojić Mon, 16 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/profesionalno-dokolicarenje http://booksa.hr/kolumne/urednicki-komentar/profesionalno-dokolicarenje Pronađen dio Odiseje! <p> Tim gčkih i njemačkih arheologa došao je do zanimljivog otkrića.&nbsp;</p> <div> Tim grčkih i njemačkih arheologa je, ako je vjerovati riječima grčkog Ministarstva kulture, pronašao dosad neotkriveni dio&nbsp;<strong>Homerove <em>Odiseje</em></strong>!&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Arheolozi tvrde da se radi o 13 stihova iz 14. pjevanja u kojem Odisej razgovara s Eumejem. Pločica koju su arheolozi pronašli na iskapanju na Peloponezu i dalje čeka dataciju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pretpostavlja se da bi ova pločica mogla biti najstariji trag <em>Odiseje </em>dosad. Pronađena je blizu Zeusova hrama, na mjestu održavanja Olimpijskih igara. Zasad je nekoliko fragmenata <em>Odiseje </em>pronađeno u Egiptu, još krajem 19. stoljeća.</div> <div> &nbsp;</div> <div> izvor: <a href="https://www.theguardian.com/books/2018/jul/10/earliest-extract-of-homers-epic-poem-odyssey-unearthed#img-1">theguardian.com</a></div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Fri, 13 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pronadjen-dio-odiseje http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pronadjen-dio-odiseje Nagrada 'Janko Polić Kamov' <p> Hrvatsko društvo pisaca otvorilo je natječaj za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku. Rok za prijavu: 26.7.2018.</p> <div> <strong>Hrvatsko društvo pisaca </strong>otvorilo je natječaj za <strong>Nagradu Janko Polić Kamov </strong>za najbolje književno djelo (proza, poezija, drama) napisano na hrvatskom jeziku. Kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost, međutim nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu. Natječaj je otvoren do <strong>26.7.2018.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove godine u izbor za Nagradu Kamov ulaze djela objavljena u periodu od 1.7.2017. do 30.6.2018. godine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjige (4 primjerka) šalju se na adresu Hrvatskog društva pisaca (Basaričekova 24, 10 000 Zagreb), uz napomenu "Za Nagradu Kamov” naznačenu na pošiljci, a rok za slanje je 26.07.2018. (u slučaju dostave na adresu - od 9 do 14 sati).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada Kamov sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i statue. Žiri će objaviti listu finalista u listopadu, a dobitnik/ca nagrade biti će proglašen/a 17.11.2018. godine – na Kamovljev rođendan.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Janko Polić Kamov jedan je od najznačajnijih hrvatskih autora i istinski začetnik hrvatske i europske književne avangarde. Njegovo je književno djelo izraslo iz političkog aktivizma, osporavanja postojećih struktura te književno-teorijskog antiesteticizma i nihilizma. Kamov je neosporivo bio inovator svog vremena. No, granice koje je Kamovljeva književnost rušila nekada, danas su drugačijeg tipa i kvalitete; neke možda više ne postoje, a neke nove postale su izazovi. Književna nagrada Janko Polić Kamov ističe simboličku vrijednost književnog stvaralaštva koje nije samo ogledalo duha vremena, već i njegov sustvaratelj i korak prema budućnosti.<br /> <br /> Pravilnik Nagrade Kamov nalazi se na <a href="http://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/projekt/pravilnik-nagrade-janko-polic-kamov-9">stranici HDP-a</a>.</div> Booksa Booksa Fri, 13 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-janko-polic-kamov http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-janko-polic-kamov Ceremonijalna književnost <p> Gramatološka iterologija teorija je budućnosti. Imperativ će s početka rečenice krenuti prema njezinom kraju.</p> <p> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/m-1vRCzZYGY" width="600"></iframe></p> <p> &nbsp;</p> <p> <span style="text-align: -webkit-center;">Zdravo, to sam ja, <strong>Neven Svilar</strong>. Htio sam samo pribilježiti to jest na papir utisnuti tragove onoga što sada osjećam, no jednako tako i s vama, mojim dragim, dragim prijateljima podijeliti radost, jer je u pitanju radost od one vrste koja žudi da bude podijeljena uokolo, što ne znači da će je onaj što je dijeli i razdjeljuje, ja, uokolo imati manje, da će radost biti manja, otprilike kao u obradovanja srednjeg intenziteta, što isto ne bi bilo loše, ali ovo je još bolje. Sad se zacijelo pitate, što to on želi podijeliti s nama, reći ću vam što to ja želim podijeliti s vama.&nbsp;</span><br /> <br /> <strong>1. O nekim rimskim običajima</strong><br /> <br /> U antičkom Rimu postojao je običaj prema kojem su se ugledni i moćni ljudi uvijek na javnom mjestu pojavljivali sa svitom robova, a broj robova u njihovoj pratnji ukazivao je na njihov društveni ugled. U jednom trenutku, posebice u periodu između careva <strong>Augusta </strong>i <strong>Tiberija</strong>, broj robova u srednjoj Italiji i Laziju se toliko povećao zbog ekspanzije carstva da su bogati i moćni ljudi imali na tisuće robova. Stoga bi u šetnjama gradom, prije svega na forumu nastajale goleme gužve jer su se uglednici pojavljivali s desecima robova iza sebe, u redu jedan po jedan. Pticama koje su patrolirale imperijalnim nebom iznad foruma sve je nalikovalo na skup neobičnih orijaških zmija, ili bolje reći stonoga, posebno ako bi robovi mlatarali svojim robovskim ručicama.<br /> <br /> Ako bi se igrom sudbine, ili sudbinom samom, dogodilo da svi članci ove stonoge krenu lelujati rukama senzualno, lijevo, desno, lagano lijevo, desno, lijevo, lagano desno, lijevo desno, lijevo desno, lijevo, desno, a atmosfera je toga dana bila atmosfera samo toga dana&nbsp;–&nbsp;<em>atmosfera tajne</em>&nbsp;– kao djelovanje tajanstvenog parfema na slici <em><strong>Turska kupelj</strong></em> starog <strong>Ingresa</strong>, parfema ozbiljnog, e bio bi to prizor za anale, orijentalna ekstaza za anale.<br /> <br /> Bolje reći ovako, kad se jednom prilikom, igrom sudbine, ili sudbinom samom, dogodilo da svi članci ove stonoge krenu lelujati rukama senzualno, lijevo, desno, lagano lijevo, desno, lijevo, lagano desno, lijevo desno, lijevo desno, lijevo, desno, a atmosfera je toga dana bila atmosfera samo toga dana, kao djelovanje tajanstvenog parfema na slici <strong><em>Crvljiva konzerva&nbsp;</em></strong>starog Ingresa, ozbiljnog djelovanja, e bio bi to prizor za anale, orijentalna ekstaza za anale. A ptice su javile da je upravo tako bilo, i to više njih, ptičjih svjedoka. Doduše, ne postoje fotografije ni filmovi. Jer ih nije bilo, pa tako znamo da ih neće biti.<br /> <br /> <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/The_Turkish_Bath#/media/File:Le_Bain_Turc,_by_Jean_Auguste_Dominique_Ingres,_from_C2RMF_retouched.jpg"><img alt="" src="https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c9/Le_Bain_Turc%2C_by_Jean_Auguste_Dominique_Ingres%2C_from_C2RMF_retouched.jpg/800px-Le_Bain_Turc%2C_by_Jean_Auguste_Dominique_Ingres%2C_from_C2RMF_retouched.jpg" style="width: 600px; height: 598px;" /></a><br /> <br /> <strong>2. O nekim običajima u Rimu</strong><br /> <br /> <strong>Seneka </strong>nam u svojim znamenitim<strong><em> Epistolama </em></strong>donosi priču o bogatom Rimljaninu, <strong>Kalvizije Sabin</strong> uglednikovo je ime, koji je bio toliko slavičan i tašt da nije mogao podnijeti da netko u njegovu društvu zna nešto bolje od njega. Iako u drugim pitanjima poznati stipsa, Kalvizije se isprsio iznad svake mjere ne bi li u gradu stekao ugled ne samo svojim bogatstvom, već i iznimnim znanjem i govorničkom vještinom. Odriješio je kesu i dovabio najveće znalce svijeta kako bi u susretu sa svojim drugovima, sve samom rimskom elitom, uvijek ispao najpametniji. I to bez da uopće progovori. Desetak do petnaest učenjaka, od kojih je svaki bio izniman autoritet u svome području, hodalo je u njegovoj pratnji. Stupali su jedan iza drugog, uvijek u strogom redu iza svog gospodara, pa bi neki neupućeni prolaznik koji je hodao ususret Kalviziju pomislio da prema njemu stupa tek jedan patricij, a ne cijela četa znalaca.<br /> <br /> Kalvizije bi u šetnji gradom često započinjao učene razgovore sa svojim drugovima, ali i ljudima koje jedva da je poznavao, i to o raznim pitanjima, ne bi li uvijek ispao pametan. Nakon što bi Kalvizije pokrenuo raspravu o ovom ili onom sadržaju, njegov sugovornik, dakako s vlastitom četom robova iza sebe, najednom bi svjedočio fascinantnom prizoru. Kalvizije koji stoji njemu nasuprot u trenutku kao da se udvostruči, iskoči iz samoga sebe i stane verglati poput najučenijeg Grka. Znalac bi napravio jedan korak nalijevo i udario govoriti, dok bi svi drugi učenjaci ostali mirno stajati u vrsti. Ako bi sugovornik u neprilici, da ne bi ispao glup, pogledom dao do znanja svome grčkom robu da uđe u raspravu s Kalvizijem, najednom bi istupio njegov kućni učitelj i krenuo iznositi kontraargumente, pa se znalo događati da dva patricija tako bez da progovore satima raspravljaju o Narcisu, ili hramovima u Pergamu, ili povijesti Punskih ratova, dok ih drugi rimski doličnici promatraju puni zavisti i udivljenja.<br /> <br /> <strong>3. poglavlje</strong><br /> <br /> Moramo se posvetiti temi zanemarenoj, no od velike važnosti.<br /> <br /> Tvrdim da smatram da pisce koji se služe imperativima u tekstovima koji nisu pjesnički ili politički manifesti, ili manifestno politički, treba zaobilaziti. A najbolje je zaobići ih čitanjem njihovih tekstova. Naravno da to nije istina, to da ih nije najbolje zaobilaziti sudaranjem s njima. Zadržavam pravo da sam u vezi toga u krivu.&nbsp;<br /> <br /> Ipak, osjećam da odnedavna sanjam novi tip imperativnog pisca, radikalno dosadnog, samim time i predivnog, poput mene nekadašnjeg, onog kratkotrajno lijepog, kada sam nakratko dobio dar lijepih očiju (prisjetite se srpanjskog teksta pod nazivom <strong><em>Neven Svilar, lijepih očiju</em></strong>). Drugim riječima, sanjam onog pisca koji će donijeti novi poredak riječi u rečenici. Poredak koji će šamarati funkcije i gorjeti u objektivnom paklu. Bit će jedan gospodar, s jednom funkcijom, funkcijom gospodara. Sve ostale riječi i njihove funkcije bit će robovi toga gospodara.<br /> <br /> Umjesto implicitne muževnosti i odrješitosti, novi poredak donijet će imperativnu muževnost i odrješitost. Nagađam da će se to dogoditi onako kako se mora dogoditi.<br /> <br /> Verbalna imperijalna nesavršenost započinjanja imperativom bit će dokinuta polaskom istog na horizontalno putovanje. Gramatološka iterologija teorija je budućnosti. Imperativ će s početka rečenice krenuti prema njezinom kraju, hodajući po ostalim riječima kao što neki filmski tajni agent trči po krovovima vagona, gonjen determinizmom scenarija.<br /> <br /> Mi ne možemo sudjelovati u tome, možemo međutim komentirati tišinom, kao što su japanski seljaci tišinom artikulirali veličanstveno slavlje poraza, ceremonijalna putovanja japanskih velmoža i njihovih samuraja u središte carstva, gdje će njihovi bližnji ući u novu, višu fazu postojanja. Talačka egzegeza. Mi ćemo biti tek teorosi sanjane teorije, jer nismo dosegli razinu prema kojoj bismo mogli postati dijelom te buduće procesije.<br /> <br /> Artificijelno slavlje gubljenja smisla, programatska ornamentalizacija. Ne, ne ne ne. Slijedom negacije: Književnost je nadmoćan iskaz beskorisnosti, trijumfalan poraz. Odredište putovanja imperativa jest kraj rečenice, bolje rečeno počasno mjesto prije samoga kraja. To je mjesto točka u koju su poput kotla izliveni sva mudrost i jednako moćan zaborav; znamo jer upravo zamišljeno gledamo taj kotao, što s visine od 500 metara izgleda kao točka na papiru… a zatim točka. Imperativ nakon imperativa.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Mi nismo sigurni u ishod svega toga, nismo svjesni što nas sve čeka. Ako nas išta čeka.<br /> <br /> Srećom pa ne znamo tko smo to mi… &nbsp; &nbsp; &nbsp;Nažalost znamo tko niste vi…</p> <p> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Uskočimo u bjelinu.<br /> <br /> &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ***<br /> <br /> Zna li netko, što se dogodilo s nama?</p> <p> <iframe allow="autoplay; encrypted-media" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/m-1vRCzZYGY" width="600"></iframe></p> <p> &nbsp;</p> Neven Svilar Fri, 13 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/ceremonijalna-knjizevnost http://booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/ceremonijalna-knjizevnost Natječaj za najbolju pjesmu <p> Osmi natječaj solinske knjižnice za pjesnike i pjesnikinje. Rok za prijavu: 15.10.2018.</p> <div> Poznato je da postoje brojni natječaji za najbolju priču, roman ili zbirku poeziju, no evo jednog natječaja na kojem se nagrađuje najbolja – pjesma. <strong>Natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu 2018. godine</strong>&nbsp;u povodu <em>Mjeseca hrvatske knjige </em>organizira Gradska knjižnica Solin.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj natječaj solinska knjižnica raspisuje već osmi put, a prijaviti se mogu svi stariji od 15 godina. Pjesme se šalju pod zaporkom, a moguće je poslati najviše tri pjesme. Prva nagrada iznosi 1.000 kuna, a rok za prijavu je <strong>15.10.2018.</strong> Sve uvjete natječaja možete pronaći na <a href="http://www.knjiznicasolin.hr/index.php/novosti-off/1351-viii-natjecaj-za-najbolju-neobjavljenu-pjesmu-2018">stranici knjižnice</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> O najboljoj će pjesmi odlučivati povjerenstvo u sastavu <strong>Karmen Borković</strong>, <strong>Slavica Čilaš</strong> i <strong>Zdravko Milišić</strong>, a laureat ili laureatkinja će biti proglašeni 15. studenog.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Info: <a href="https://mvinfo.hr/clanak/natjecaj-za-najbolju-neobjavljenu-pjesmu-2018">mvinfo.hr</a></div> <div> &nbsp;</div> Booksa Booksa Thu, 12 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-najbolju-pjesmu http://booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-najbolju-pjesmu 'Fašizam obezvređuje jezik' <p> Aleksandar Hemon je na sarajevskom Bookstanu govorio o književnosti, sjećanju, Donaldu Trumpu i svom novom romanu 'Nije ovo tvoje'.</p> <div> U Sarajevu je od 4. do 7. srpnja održan treći međunarodni književni festival&nbsp;<a href="https://www.bookstan.ba"><strong>Bookstan</strong></a>. U organizaciji izdavačke kuće <strong>Buybook</strong>, festival je okupio brojne bosanskohercegovačke, regionalne i svjetske književnike i književnice, ali i kritičare, urednike i kulturtregere. Najzvučnije svjetsko ime definitivno je&nbsp;<strong>David Mitchell</strong>, autor popularnog&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/atlas-oblaka"><strong><em>Atlasa oblaka</em></strong></a>, a izdvojili bismo još i&nbsp;<strong>Dubravku Ugrešić</strong>,&nbsp;<strong>Miljenka Jergovića</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Aleksandra Hemona</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj potonji, iako u Hrvatskoj nije poznat poput Ugrešić ili Jergovića, jedan je od najcjenjenijih suvremenih pisaca našeg prostora. Od 1992. godine živi u Chicagu, a književnu je karijeru počeo 1995. Na koricama Hemonove knjige <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/covjek-bez-proslosti"><strong><em>Čovjek bez prošlosti</em></strong></a> (Civitas, Sarajevo 2005) stoji: "Moja odgovornost nije odgovornost nacionalnog književnika, nego odgovornost javne ličnosti koja učestvuje u demokratskoj, nehijerarhijskoj razmjeni mišljenja i informacija. Prostor te razmjene je globalan i uključuje kako bosansku tako i američku javnost. Kao profesionalni pisac mogu biti most između različitih kultura, dok bih kao nacionalni književnik bio samo taraba." Osim spomenutog djela, istaknuli bismo i njegov roman&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/projekat-lazarus-mu"><em><strong>Projekat Lazarus</strong></em></a>&nbsp;(VBZ, 2009.) o kojem je kritiku za Booksu <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-38-aleksandar-hemon">pisao</a>&nbsp;<strong>Boris Postnikov.</strong>&nbsp;Na sarajevskom festivalu Hemon je predstavljao svoj novi roman,&nbsp;<strong><em>Nije ovo tvoje&nbsp;</em></strong>(Buybook, 2018.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim kao gost festivala, Hemon je u Sarajevu održao predavanje u sklopu radionice za mlade kritičare/ke. Na mene je od svih predavača, ali i gostiju festivala, baš Hemon ostavio najbolji dojam. Širok dijapazon tema, od teorije književnosti do rada s književnim agentima, obradio je vješto kombinirajući apstraktne izvode s konkretnim primjerima, dok je na predstavljanju romana lucidno i emotivno govorio o odnosu književnosti, sjećanja i jezika. Činjenica da ga nemamo prilike slušati svakog dana samo je dodatan razlog da mu posvetimo ovaj tekst.<br /> <br /> <strong>Književnost – jezik za svaku poziciju</strong><br /> <br /> Na radionici za kritičare/ke Hemon je govorio o književnosti kao društvenoj činjenici i praktičnim stvarima vezanima uz polje. Tako je, govoreći o odnosu ideologije i književnosti, rekao kako umjetnost ima neutralnu vrijednost. Ako je njena vrijednost primarno ideološka, onda to nije umjetnost, nego propaganda, ali je naglasio i kako politika književnosti ovisi od političke strukture.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Primjerice, u SAD-u se izda 10.000 knjiga godišnje i na tom tržištu ne postoji cenzura. Tržište odlučuje o tome koja će knjiga uspjeti, ali samo tržište nije neutralno, ono ima ideološki aspekt. Postoje suvremene knjige koje se bave mitovima o Americi, ali ima i onih koje te mitove dovode u pitanje. Često takvu književnost pišu migranti koji na mitove u Americi gledaju iz barem dvije perspektive i koji prema njima imaju drugi odnos. Jedna od takvih knjiga je&nbsp;<strong><em>Symphatizer&nbsp;</em></strong>vijetnamsko-američkog autora&nbsp;<strong>Vieta Thanha Nguyena</strong>."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, Hemon naglašava kako se zaokret od dominantih pripovjednih modela (kad je u pitanja tzv. migrantska književnost) ne vidi samo u tematskom ili ideološkom odmaku na razini priče, nego i u formi. "Dualitet migrantske pozicije omogućava formalni progres, naprosto zato što se mora naći jezik za tu poziciju."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Govora je bilo i o 'materijalnim' aspektima književnosti – školama kreativnog pisanja i književnim agentima. Škole svoje polaznike podučavaju standardiziranim metodologijama pisanja, a Hemon smatra da se vode kompromisima i često zadovoljavaju lokalne estetike kraja u kojem se održavaju. Tako se, tvrdi sarajevsko-čikaški pripovjedač, često mogu prepoznati pisma pojedine škole, a za primjer je naveo školu kreativnog pisanja iz Iowa Cityja koja korijene vuče iz '50-ih, a čija je pripovjedna maksima <em>show, don't tell</em>. Što se agenata tiče, u SAD-u oni odrađuju važan posao posrednika između autora i izdavača. Naveo je primjer&nbsp;<em>New York Timesa</em>&nbsp;koji uopće ne prihvaća tekstove samih autora, već jedino njihovih agenata. Napomenuo je kako u Europi to nije slučaj, ali da neke zemlje, poput Francuske, počinju prepoznavati ulogu književnih agenata u polju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Intima sjećanja kao mogući otpor</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Na programskom je dijelu festivala Hemon, u razgovoru s <strong>Johnom Freemanom</strong>, poznatim američkim kritičarem, govorio o svom novom romanu <em>Nije ovo tvoje</em>. Radi se o pripovijesti sklopljenoj od sjećanja iz djetinjstva u Sarajevu i pripovjedačeve rane mladosti. Hemon je rekao kako je ono svojevrsna reakcija na mrak koji je Ameriku zahvatio dolaskom&nbsp;<strong>Donalda Trumpa</strong>&nbsp;na vlast. "To je crni oblak koji briše ljudske kontakte, ne postoje diskursi otpora i opresije, a svaki život postaje manje važan." I zbog toga je, tvrdi pripovjedač, povratak vlastitim sjećanjima ključan i on zapravo funkcionira kao točka otpora, baš zato što ne legitimira dominantni poredak u izravnom sukobu s njim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> O fašizmu je dodao kako se, među ostalim, prepoznaje po dva fenomena. Prvi je taj što prvo ugnjetava najslabije, a drugi je znak obezvređivanje jezika. Drugačije rečeno, svi počinju pričati gluposti, isto kao što se događalo i kod nas devedesetih godina. U novom valu fašizma kao najvažniju vidi ulogu žena, koje u fašističkom sustavu služe da rađaju ratnike, zbog čega su njihova tijela pod kontrolom. Stoga su upravo žene glavni izvor otpora fašizmu, a kao važan je istaknuo marš žena u SAD-u.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao što vidimo, Hemon se u svojim sarajevskim divanima dotakao svih važnih tema vezanih za književnost i njenu ulogu u ideološkom kaosu u koji nas guraju trenutne diskurzivne konstelacije. Govorio je odmjereno i pametno, toplo, ali bez patetike u koju često ogreze lijevi diskurs u javnom prostoru. Divan pisac i vrhunski intelektualac, Hemon je jedan od pisaca s kojima želimo nastaviti razgovor. A jedini način na koji možemo ući u komunikaciju s piscem jest čitanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, čitajmo Hemona.&nbsp;</div> Ivan Tomašić Wed, 11 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/aleksandar-hemon-bookstan http://booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/aleksandar-hemon-bookstan Ljubav u deliričnom društvu <p> Iako roman 'Bunilo' Laure Restrepo ne govori o Pablu Escobaru, čelni čovjek medellinskog kartela tekstom se provlači poput zloduha.</p> <div> Južnoameričke reprezentacije ispale su sa Svjetskog prvenstva, ali zato se u Booksi ovog ljeta bavimo južnoameričkom literaturom. Tako je to u životu – negdje izgubiš, drugdje dobiješ.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/bunilo" target="_blank"><strong><em>Bunilo </em></strong></a>kolumbijske književnice, novinarke i političke aktivistice <strong>Laure Restrepo </strong>(1950.) nije priča o vladavini <strong>Pabla Escobara </strong>i pogubnom utjecaju koji je čelni čovjek medellinskog kartela imao u svakom segmentu društva, ali se on poput zloduha provlači kroz cijeli roman.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radnja ovog nagrađivanog romana smještena je u sredinu 1980-ih, a upravo je to razdoblje u kojemu je Escobar bio na vrhuncu. Pipci nevjerojatno moćnog narko-kartela iz Escobarovog rodnog Medellina držali su u smrtonosnom zagrljaju dijelove policije, vojske, politike, sporta. Od sredine sedamdesetih sve do Escobarovog kraja 1993. valjda ni sunce nije moglo izlaziti i zalaziti bez odobrenja ovog samozvanog Robina Hooda. One koji su odbili biti na njegovom platnom spisku čekalo je olovo (<em>Plata o Plomo</em>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kolumbija je tih godina bila u svojevrsnom stanju bunila – kriminalna organizacija teška 30 milijardi dolara kreirala je paralelnu stvarnost i trovala društvo na način koji je teško shvatiti. Roman <em>Bunilo </em>dijelom je refleksija prilika koje su tada vladale u Kolumbiji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U osnovi je riječ o ljubavnoj priči između Agustine Londoño, odrasle u jednoj od najbogatijih obitelji u Bogoti, i Aguilara – nekadašnjeg profesora književnosti, kasnije dostavljača hrane za pse. Tek što se vratio s četverodnevnog puta, Aguilar primi telefonski poziv – neka što prije dođe u taj i taj hotel, te se pobrine za Agustinu koja se nalazi u lošem psihičkom stanju. Aguilar uistinu pronalazi Agustinu u sobi naznačenog hotela. Od tog trenutka on očajnički pokušava doznati što se zapravo dogodilo. Put do istine mukotrpan je i grana se u cijeli niz pripovijesti sežući daleko u prošlost Agustinine obitelji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Povijest svake obitelji bremenita je tajnama, zamršenim odnosima, ljubavlju i nasiljem, opsjednutostima i ludilom. Ono što vidimo na prvi pogled samo je uljepšana slika. Iza prividnog sklada i obilja obitelji Londoño krije se mnoštvo nikad ispričanih ili posve prešućenih pripovijesti, a južnoameričke obiteljske priče, barem one literarne, još su mnogostruko zamršenije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U srcu svakog velikog bogatstva, kažu, leži nešto mračno i ako dovoljno dugo kopaš vjerojatno ćeš u jednom trenutku zaći u taj mrak. Stariji Agustinin brat, kao i mnogi drugi pripadnici bogataških obitelji u to vrijeme, povezan je s Escobarom i poslovima svemoćnog medellinskog kartela. Mlađi je još tužnija priča – dijete koje je njezin otac premlaćivao vjerujući kako će na taj način učiniti od njega muškarca, a ona, Agustina, obredno bi ga poslije svakog premlaćivanja liječila svojim moćima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedna vrsta bunila, delirija nije samo zahvatila Agustinu i njezinu obitelj – bunilo se poput zaraze proširilo cijelom Bogotom, na koncu i cijelom zemljom. Danas znamo kako je sve to završilo – nasiljem, baš kako je i počelo. Tijekom osamdesetih autorica romana Laura Restrepo na vlastitoj je koži iskusila ponešto od tog ludila. U to vrijeme imala je važnu ulogu u pregovorima s gerilcima i na koncu morala napustiti zemlju na pet godina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tijekom tog razdoblja pisala je kolumne za meksičke i španjolske novine, a 1989. objavila i svoj prvi roman <strong><em>Otok strasti</em></strong>. <em>Bunilo </em>je završila 2004. i za njega, među ostalim, dobila uglednu nagradu <strong>Alfaguara</strong>. Posljednjih godina nemamo baš najbolji pregled zbivanja u južnoameričkoj književnosti, no ako je suditi po <em>Bunilu </em>– tamo je uvijek živo i ne bi bilo loše češće navratiti na taj književni karneval i prevesti ponešto.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U nakladničkoj kući <strong>Iris Illyrica </strong>ozbiljno se namjeravaju baviti baš latinoameričkim autorima i osim ovog romana poslali su nam još i <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/knjiga-zagrljaja"><strong><em>Knjigu zagrljaja </em></strong></a>urugvajskog književnika <strong>Eduarda Galeana </strong>(1940. - 2015.) o kojoj će uskoro biti riječi na ovom istom mjestu.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Objavu ovog teksta sufinancirao je izdavač Iris Illyrica.</em></div> F. B. Wed, 11 Jul 2018 00:00:00 +0000 http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/laura-restrepo-bunilo http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/laura-restrepo-bunilo