BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Busy Tim <p> Inicijativa Kulturnjaci 2016 još je jednom zatražila sastanak s premijerom kako bi argumentirala potrebu za smjenom ministra kulture.</p> <div> Inicijativa <strong>Kulturnjaci 2016</strong> zatražila je još jednom od premijera <strong>Tihomira Oreškovića </strong>da ih primi na sastanak u povodu Apela za smjenu ministra kulture.<br /> <br /> Podsjetimo, ova inicijativa kulturnih djelatnika još je u veljači zatražila sastanak s premijerom kako bi mu predala Apel s 4700 potpisa za smjenu&nbsp;ministra kulture <strong>Zlatka Hasanbegovića</strong>. Premijer još nije odgovorio.<br /> &nbsp;</div> <div> "Inicijativa Kulturnjaci 2016 uputila Vam je molbu da nas primite prije više od tri mjeseca, na koju Vi niste odgovorili čak niti odbijenicom. Vaša su vrata za neke građane i građanke ove zemlje, čini se, zatvorena", ističu u pismu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ocjenjuju "nedopustivim da se apel koji je do danas potpisalo 4700 kulturnih djelatnika i djelatnica te građana i građanki, i koji su podržali europski i svjetski intelektualci i umjetnici, na ovakav način ignorira".</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kulturnjaci se žele sastati s Oreškovićem kako bi mu uručili prikupljene potpise i izložili svoje argumente zašto Hasanbegović ne bi smio biti ministar kulture Republike Hrvatske.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Svakodnevno svjedočimo napadima na hrvatske umjetnike koji proizlaze iz politike i retorike ministra kulture Hasanbegovića, članova Vlade RH i dijela desno orijentiranih medija i pojedinaca. Poruke mržnje i netolerancije, prozivke i uvrede, napadi na pravo javnog izražavanja i drugačijeg mišljenja legitimiraju ovakve postupke i stvaraju atmosferu netrpeljivosti i mržnje prema umjetnicima i kulturnim djelatnicima", navodi se.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Smatraju kako se Orešković, predsjednica <strong>Grabar-Kitarović </strong>i Hasanbegović "tek formalno i bez jasnih stavova ograđuju od profašističkih i nacionalističkih strujanja koja su započela s formiranjem Vlade, ne propuštajući priliku uvijek i ponovo otvoreno relativizirati i iskazivati svoje revizionističke stavove".</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kulturnjaci drže da ministar Hasanbegovića, "od dolaska na čelo Ministarstva kulture, kontinuirano ruši ugled hrvatske kulture i sustavno uskraćuje podršku projektima, mrežama, organizacijama i ustanovama koje svojim radom kritiziraju politički ekstremizam."<br /> <br /> Od premijera zasad ni traga ni glasa.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Fri, 06 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/busy-tim http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/busy-tim Prevođenje s Vlatkom Valentić <p> Translab u svibnju održava redovitu radionicu književnog prevođenja s francuskog jezika. Rok za prijavu: 12.5.2016.</p> <div> <strong>Translab </strong>– laboratorij za književno prevođenje s francuskog na hrvatski jezik – poziva vas na svoju radionicu u svibnju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Translab je namijenjen svim profesionalcima koji djeluju u području književnog prevođenja. Uvjet za sudjelovanje postojanje je prevoditeljskog projekta na kojemu prevoditeljica ili prevoditelj rade ili bi htjeli raditi (ugovor s izdavačem nije nužan), a broj sudionika ograničen je na najviše deset. Sudjelovanje na radionici je besplatno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na prve četiri ovogodišnje radionice radili smo s <strong>Darkom Macanom</strong>, <strong>Vandom Mikšić</strong>, <strong>Matom Marasom </strong>i <strong>Mijom Pervan</strong>. Nastavljamo se jednom mjesečno okupljati u Medijateci Francuskog instituta kako bismo zajedno proveli radni dan. Taj se radni dan sastoji od dva bloka po tri radna sata u kojima prevoditeljice i prevoditelji s mentorom tragaju za rješenjima problema s kojima se susreću tijekom rada na tekstu koji trenutačno prevode, raspravljaju o nesigurnostima i izazovima koje nosi prevodilački rad te stječu nova znanja od svojih iskusnijih kolegica i kolega.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na sljedećoj radionici, koja će se održati 23. svibnja 2016. godine s početkom u 11 sati, mentorica će nam biti <strong>Vlatka Valentić</strong>, s kojom smo se već imali prilike družiti na dvjema prošlogodišnjim radionicama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vlatka Valentić, istaknuta prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika, iza sebe ima četrdesetak objavljenih književnih prijevoda, a prevela je i na desetke igranih i dokumentarnih filmova i serija. Redovito drži radionice iz književnog prevođenja u organizaciji Društva hrvatskih književnih prevodilaca, te surađuje s dopunskim studijem književnog prevođenja koji u Sarajevu organizira Francuski kulturni centar André Malraux.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S francuskog je prevodila <strong>Balzaca</strong>, <strong>Pennaca</strong>, <strong>Tourniera</strong>, <strong>Duras</strong>, <strong>Millet</strong>, <strong>Nothomb</strong>, <strong>Échenoza</strong>, <strong>Houellebecqa</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za prijevod romana <strong><em>Vila Karabinka</em></strong> Daniela Pennaca 2002. godine dobiva godišnju nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca</div> <div> &nbsp;</div> <div> Projekt Translab pokrenut je u suradnji s Društvom hrvatskih književnih prevodilaca i Francuskim institutom u Zagrebu radi razmjene znanja, upoznavanja i poticanja suradnje s kolegama, izlaska iz uobičajene osame i povećavanja vidljivosti prevoditeljskog posla. Od siječnja 2015. godine održano je deset radionica u Medijateci Francuskog instituta, na kojima su nam mentori bili istaknute kolegice i kolege kao što su Marinko Koščec, Vanda Mikšić, Vlatka Valentić, Évaine Le Calvé Ivičević, Giga Gračan i Ingrid Šafranek, a od 2016. projekt se širi i na radionice prevođenja s njemačkog i talijanskog jezika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Molimo vas da svoju prijavu (s kratkim životopisom i naslovom djela koje prevodite ili biste na radionici htjeli prevoditi) pošaljete najkasnije do 12. svibnja 2016., elektroničkom poštom na adresu: translab.zg@gmail.com.</div> Fri, 06 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/prevodjenje-s-vlatkom-valentic http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/prevodjenje-s-vlatkom-valentic 'U književnosti me ne zanimaju lake stvari' <p> Razgovarali smo s dramskim piscem i književnikom&nbsp;Slobodanom Šnajderom u povodu novog romana 'Doba mjedi' (TIM press, 2016.)</p> <p> <em>Razgovarali smo s dramskim piscem i književnikom <strong>Slobodanom Šnajderom </strong>u povodu objave novog romana <strong><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/doba-mjedi" target="_blank">Doba mjedi</a> </strong>(TIM press, 2016.)</em><br /> <br /> <strong>***<br /> <br /> Posljednjih godina vaši komadi netragom su nestali sa zagrebačkih kazališnih dasaka. S druge strane, vaše drame se normalno izvode u drugim evropskim zemljama. Što mislite o stanju hrvatskog kazališta danas, ili, bolje rečeno, institucionalnog&nbsp;kazališta?</strong><br /> <br /> Uopće ne bi bilo pretjerano reći da je stanje u kazalištu porazno. Dovoljno je pogledati kako danas izgleda HNK i sve je jasno. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu je sada na svom povijesnom minimumu, i to u svakom mogućem smislu. Čak je i ova pobuna protiv 'teatra riječi' koju vidimo kod <strong>Frljića </strong>zapravo pomalo zastarjela, jer je u pitanju koncept koji smo imali već '70-ih godina, zapravo još u ranoj fazi <em>Prologa</em>. Tada su mnogi od nas smatrali da je logocentričnost teatra naprosto pogrešna, i da upravo tijelo može govoriti istinu, a to je ono što teatar treba biti. &nbsp;<br /> <br /> <strong>Vaša drama <em>Hrvatski Faust </em>imala je više od stotinu izvedbi u SAD-u i Njemačkoj. Danas, međutim, vaših tekstova ovdje više nema. Kako se osjeća dramski pisac kojem se ne izvode tekstovi? To mi se čini kao bacanje papirnatih aviona s planinskog vrha…</strong><br /> <br /> I sami možete pretpostaviti kako je to. Imam osjećaj da je većina pisaca, čak i onih srednje generacije, uspješnije od mene. Dovoljno je reći da me u Zagrebu, dakle u mom rodnom gradu, ne igraju više od deset godina. Recimo, a to ima veze i sa situacijom u HNK-u koju smo spomenuli, nedavno sam pročitao na engleskom dramu <strong>Tene Štivičić </strong>koja je na repertoaru HNK u Zagrebu. Po završetku čitanja samo mi je jedna rečenica pala na pamet. Riječi <strong>Petera Brooka</strong>: <em>Bolno je teško napisati dramu.</em><br /> <br /> <strong>Neizvođenje vaših drama nema veze s produkcijom novih dramskih tekstova. Naime, posljednja predstava prema vašem tekstu koju sam imao prilike gledati bila je <em>Kamov-Smrtopis</em>&nbsp;u ZKM-u prije više od deset godina. S obzirom na činjenicu da je <em>Smrtopis </em>nastao prije gotovo četrdeset godina, zanimljivo je da je aktualnost tog teksta bila neupitna i početkom novog stoljeća. Kako danas gledate na to djelo?</strong><br /> <br /> <em>Kamov </em>je u ZKM-u zadnji put izveden 2003., a napisao sam ga kad mi je bilo trideset godina, nedugo nakon povratka iz vojske. Mislim da je to bila 1978. godina. Već i tada sam bio stariji od <strong>Janka Polića Kamova </strong>kada je umro. Teško mi je opisati što točno osjećam kad je u pitanju taj tekst. Možda bi najbolji opis <em>Kamova </em>bio ono što bi Francuzi nazvali <em>la trouvaille</em>, 'sretno iznašašće'. Predstava je imala četrdeset i devet izvedbi. Onu pedesetu nažalost nije doživjela.<br /> <br /> <strong>Kamov se u ovom kontekstu ukazuje i kao dobar simbol kada je riječ o interesu za djelo nekog autora, samo suprotnog vektora - od anonimnosti do gotovo općeg mjesta, ako i pedeset godina nakon smrti…</strong><br /> <br /> Upravo se na primjeru Kamova može najbolje vidjeti kako valovi potpunog dezinteresmana budu odmijenjeni provalom velikog interesa. To 'sretno iznašašće' je zapravo bilo otkriće cjelokupnog uredništva <em>Prologa</em>. Taj <em>Prolog</em>, prije svega <em>Prolog 32,&nbsp;</em>donosi potpuno novi pristup Kamovu, i to na svim razinama. Nama je jako imponirao <strong>Bruno Popović</strong>.<br /> <br /> <strong>Odakle takve amplitude kada je riječ o Kamovu?</strong><br /> <br /> Činjenica je da usprkos novom otkrivanju Kamova, on nikada, a svakako kada govorimo o '70-im godinama, nije bio u kanonu. Razlog prije svega leži u činjenici da je Kamov bio ispred svoga vremena. A ako pogledamo što danas živimo, to svakako vrijedi i sada.<br /> <br /> Vjerojatno nije nezanemariv ni utjecaj <strong>Krleže </strong>kada je riječ o statusu Kamova. Nije u pitanju bio neki svjesni plan ili program, no tu je ipak postojao kompleks 'kraja vremena', svakako kada je riječ o književnosti.&nbsp;Krleža je prilično negativno reagirao na Kamova, a tome sam svjedočio na vlastitoj koži, kada sam ga podsjetio da je jednu svoju novelu posvetio Kamovu. On se uopće nije sjećao da je svoj tekst posvetio riječima "Kamovu, koji je pao na barikadama". Naravno, Kamov nije doslovno pao na barikadama, iako je bio dio anarhističke komune u Barceloni. No, za smrt nisu odgovorne barikade, već glad.<br /> <br /> <strong>Već od samog početka, od Čerinine knjige o Kamovu, činilo se da ga oblikuju poput plastelina, kako je kome odgovaralo – od krajnjeg zanemarivanja do kreiranja mita…</strong><br /> <br /> O Čerininoj knjizi ne treba govoriti u smislu nekog ozbiljnog teksta, jer je u pitanju obična hagiografija. No, usprkos svim pretjerivanjima, zaista je činjenica da je Kamov preskočio svoje vrijeme. Kamov je preskočio vlastitu sjenu. Ne znam nijedan sličan primjer u književnosti.<br /> <br /> <strong>Nakon <em>Kamova </em>u ZKM-u je igralo i <em>Peto evanđelje</em>, prema dnevniku <em>Konclogor na Savi</em>, no predstava je bila vrlo kratkog vijeka. Koji je razlog tome?</strong><br /> <br /> Predstava je vrlo brzo otišla u rezalište. Osobno, mislim da je šteta da je tako. To se događalo 2004. godine. Otada, osim dvije lutkarske predstave, ništa. To je za pisca koji i dalje piše i radi poput presude. Na vlastitoj koži doživio sam <em>damnatio memoriae</em>. No, ako hrvatski teatar može bez mene, mogu i ja bez hrvatskog teatra. Uostalom, što mi drugo preostaje?<br /> <br /> <strong>Preostaje vam da pišete romane.</strong><br /> <br /> Ne, ja bih ionako pisao romane. Uostalom ja sam i počeo kao prozni pisac.<br /> <br /> <strong>No, čini mi se da interes za <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-155-slobodan-snajder" target="_blank"><em>Morendo </em></a>također bio nezasluženo slab. Zašto? Osobno, rekao bih da je stvar literarnog odgoja današnje publike, koju zbog inzistiranja na grozomornoj stvarnosnoj dijeti odbija svaka ekskurzija u ne-stvarnosno, pa i najmanja doza eksperimentalnog. Kad je riječ o <em>Morendu</em>, smatram da je do kraha u tom smislu došlo već u prvom dijelu romana, svojevrsnom romanu unutar romana, i spajanju starogrčkog elementa sa suvremenošću. Današnja publika ne želi muku u čitanju. &nbsp;</strong><br /> <br /> Pa i ja sam se mučio kad sam pisao taj roman. No, vidim da ste pročitali <em>Morendo</em>. Dakle, sada vas je već negdje petero. Zaista, činjenica je da se ljudi danas neće pomučiti kada je u pitanju književnost. Sve je tako brzo i lako, tekstovi i informacije tako brzo dostupne – upalimo kompjuter, imamo Wikipediju i pristup svemu. Zapravo, smatram da je to pogubno za književnost, činjenica je da je Internet nanio dosta štete u tom pogledu. A danas se piše toliko romana, što je paradoks s obzirom na broj čitatelja, da jedan <em>Morendo </em>svakako ne paše u tu sliku.<br /> <br /> <strong>Ne mislite li da bi barem književna kritika tu trebala imati određenu ulogu? <em>Morendo</em> je, međutim, šaptom pao (premda je Booksa objavila <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-155-slobodan-snajder" target="_blank">kritiku romana</a>).</strong><br /> <br /> Roman je dobio jednu i pol recenziju. Mislim da je to što se dogodilo s <em>Morendom </em>nepravedno. No to ništa neće promijeniti. Pa ipak sam optimist i smatram da će taj roman opstati i da će u budućnosti biti čitan.<br /> <br /> Zanimljivo je da se nitko od radikalnijih mlađih kritičara nije pozabavio tim romanom, čak ni u formalnom smislu. Nisu ih zanimala neka posve nova rješenja. Nikoga nije zanimao sukob antičke civilizacije i kršćanstva, odnosno, što je još važnije, sudar elita i naroda. Taj roman u romanu, tih nekoliko dana u Ateni, ipak ne bi trebalo biti presudno, iako je dobro znati nešto o grčkoj starini, jer nakon tog dijela roman ulazi u ono što čak možemo nazvati realizmom.<br /> <br /> Stvar je možda u tome što su literatura i kritika danas organizirane kao omladinske bande, svatko gura svoje, i nema nimalo spremnosti da se izađe iz tih okvira. Valjda zato što svi misle da će od toga imati nekakve koristi. No to je pogrešno. Nikome zapravo neće pomoći blagonaklona kritika prijatelja s faksa ili iz ulice. U pitanju je iluzija.<br /> <br /> <strong>U <em>Morendu </em>postoji taj ogroman temporalni ambis. S druge strane, i u posljednjem romanu, <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/doba-mjedi" target="_blank"><em>Doba mjedi</em></a>, također ste primijenili veliki vremenski zahvat, iako u posve drukčijem kontekstu. Kako je došlo do nastanka ovog romana, na kojem ste godinama radili?</strong><br /> <br /> Roman sam pisao tri godine, no zapravo je nastajao deset godina, od smrti mojih roditelja. Tada sam počeo intuitivno raditi na izvorima, za što je važna i obiteljska korespondencija koju sam naslijedio. Bilo je teško raditi na ovoj knjizi, no mene ne zanimaju lake stvari u književnosti. Tu je važan i taj ogroman skok u vremenu, dakle od 18. stoljeća do '90-ih godina.<br /> <br /> <strong>Je li Günter Grass poslužio kao nekakav uzor u tom smislu?</strong><br /> <br /> Zanimljivo je, niste prvi koji spominjete <strong><em>Ljuštenje luka</em></strong>, no, iskreno rečeno, ja taj roman uopće nisam čitao, tako da zaista Grass nema veze s time.<br /> <br /> <strong>Bili ste urednik časopisa&nbsp;<em>Prolog</em>. Koliko su se stvari otad promijenile? Je li gesta posve nestala iz književnosti?</strong><br /> <br /> Bio sam treći urednik <em>Prologa</em>. To je bio moj formativni period. No isto tako treba reći da je kontekst bio potpuno drukčiji. Dovoljno je reći da nismo smjeli potpisati tekst, neku vrstu manifesta, naslov kojega je bio <em>Zašto istup? </em><br /> <br /> Društvena gesta svakako nije nestala, no taj teatralni, ili teatralični status <em>Prologa </em>danas ne vidimo.</p> Fri, 06 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/u-knjizevnosti-me-ne-zanimaju-lake-stvari http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/u-knjizevnosti-me-ne-zanimaju-lake-stvari Magda Dulčić Todorovski (1965 - 2016) <p> Preminula je ilustratorica i animatorica koju se smatra začetnicom ženskog stripa u Hrvatskoj.</p> <div> U 51. godini života preminula je animatorica i ilustratorica <strong>Magda Dulčić Todorovski</strong>.<br /> <br /> Bavila se ilustriranjem knjiga, udžbenika te knjiga za djecu i slikovnica za mnoge manje i veće izdavačke kuće u Hrvatskoj. Stripove i ilustracije objavljivala je u <em>Patku</em>, reviji otvorenoj autorima nekonvencionalnijeg izričaja, zatim u <em>Poletu</em>, <em>Večernjem listu</em>, <em>Studentskom listu</em>, <em>Comiconu </em>i <em>Arkzinu</em>, kao i u časopisima za djecu <em>Oblutak </em>i <em>Prvi izbor</em>. Sudjelovala je na svim važnijim izložbama stripa u Hrvatskoj te na brojnim samostalnim izložbama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Animirane filmove radila je za Luna film i Zagreb film, a osim kao animator, na nekim je projektima radila i režiju. Na Festivalu animiranih filmova u Zagrebu 1987. godine kao glavni crtač u filmu <em>Leptiri</em> osvojila je nagradu za crtež, a za film <em>Mladić s ružama</em> na festivalu u Kairu nagrađena je Zlatnom ružom Kaira.&nbsp;<br /> <br /> <div> Magda Dulčić Todorovski je sa svojim suprugom, strip autorom i piscem <strong>Zvonkom Todorovskim</strong>&nbsp;djelovala u multimedijalnoj strip grupi <strong>Divlje oko&nbsp;</strong>koja je&nbsp;nastojala propitivati strip ne kao masovni medij, nego kao sredstvo izravne, neposredne komunikacije umjetnika s publikom. Stoga su mnogi stripovi rađeni unutar Divljeg oka svjesno namijenjeni gledanju u galeriji.<br /> <br /> Njezin mentor, strip crtač i animator <strong>Krešimir Zimonić </strong>opisivao je njezine rane radove kao ženski tok svijesti, potpuno netipične za tadašnju strip produkciju i lišene zahtjeva tržišta. Stripom <strong><em>Grad žena</em></strong> Dulčić Todorovski je dala snažan doprinos ženskom stripu, pa ju je Zimonić označio kao začetnicu ženskog stripa.</div> </div> <p> ***<br /> <br /> izvor: tportal</p> Thu, 05 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/magda-dulcic-todorovski-1965-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/magda-dulcic-todorovski-1965-2016 Zeleni Zagreb Book Festival <p> Na drugom izdanju ZBF-a, koji se održava od 19. do 26. svibnja, gostuju renomirani irski, švedski i hrvatski autori.</p> <div> U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt predstavljeno je drugo izdanje <strong>Zagreb Book Festivala</strong> koji će se održati od 16. do 22. svibnja u Zagrebu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program su predstavili <strong>Petra Ljevak</strong>, direktorica Festivala, <strong>Ivana Bodrožić</strong>, koordinatorica programa, <strong>Ilona Posokhova</strong>, koordinatorica programa za djecu, <strong>Kristijan Vujičić</strong>, urednik i voditelj festivalskih tribina, te <strong>Goran Gavranović</strong>, glavni urednik <em>24 sata </em>i predstavnik Styrije – medijskog pokrovitelja Festivala.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Petra Ljevak predstavila je Irsku kao ovogodišnju zemlju partnera, te je najavila četiri programske cjeline – predstavljanje irskih autora, promocije novoizišlih knjiga domaćih autora, poseban programa za djecu te glazbeni dio Festivala. Ove godine na ZBF-u bit će prikazani i filmovi tematikom vezani uz zemlju partnera (u Muzeju za umjetnost i obrt, Muzičkoj akademiji te u kinu Tuškanac). Suradnja je proširena i na Hrvatsko narodno kazalište u čijem će se bistrou održavati jutarnji program pod nazivom <em>Irish coffee</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Koordinatorica programa Ivana Bodrožić najavila je dolazak renomiranih imena suvremene irske književnosti (<strong>Sebastian Barry</strong>, <strong>Eoin Colfer</strong>, <strong>David Park</strong>, <strong>John Connolly</strong>) te promocije najiščekivanijih romana domaćih autora (<strong>Daša Drndić</strong>, <strong>Olja Savičević Ivančević</strong>, <strong>Ivica Đikić</strong>, <strong>Edo Popović</strong>, <strong>Gordan Nuhanović </strong>i mnogi drugi).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dio programa odnosit će i na prošlogodišnju zemlju partnera Švedsku pod nazivom <em>Tribute to Sweden </em>unutar kojeg će nastupiti <strong>Carl-Johan Vallgren </strong>te <strong>Jujja Wieslander</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U dječjem programu nastupit će omiljeni lektirni autori <strong>Ivana Guljašević</strong>, <strong>Svebor Vidmar</strong>, <strong>Igor Knižek </strong>te svjetski poznata švedska spisateljica za djecu Jujja Wieslander. Također, povezujući dječji program sa zemljom partnerom Irskom najmlađa publika uživat će u storytelling predstavi <em>Priče sa smaragdnog otoka</em> u izvedbi <strong>Vilinputa</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Teme književnih tribina koje je predstavio urednik i voditelj Kristijan Vujičić birane su prema sociološkoj problematici koja je specifična za oba društva, irsko i hrvatsko; <em>Keltski tigar – globalizacija, kultura i ljudska prava</em>, <em>Snažno katoličko naslijeđe u kulturi i filmu</em>, <em>Stota obljetnica Uskrsnog ustanka 1916. - 2016.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> U sedam dana očekuje nas više od 40 događanja, dječji program, promocije domaćih i stranih autora, filmske projekcije, koncert, tribine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cijeli program možete pronaći na <a href="http://www.zgbookfest.hr" target="_blank">web stranici festivala</a>.&nbsp;</div> Thu, 05 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zeleni-zagreb-book-festival http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/zeleni-zagreb-book-festival Festival bez granica <p> Službeno je najavljen Festival europske kratke priče koji se održava od 29. svibnja do 3. lipnja pod motom 'No Trespassing'.</p> <div> Ovogodišnji 15. <strong>Festival europske kratke priče </strong>na press konferenciji u kafiću Teatra &amp;td predstavili su <strong>Roman Simić</strong>, direktor festivala, <strong>Vedrana Bibić</strong>, producentica, <strong>Stjepan Balent</strong>, predsjednik žirija natječaja za kratku priču, te gostujući pisci <strong>Josip Novakovich&nbsp;</strong>i <strong>Ružica Aščić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Festival će se održati od 29. svibnja do 3. lipnja u Zagrebu, Osijeku (gradu partneru), te Samoboru i Velikoj Gorici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pressicu je otvorila <strong>Ružica Aščić</strong>, Booksina mikropričašica, koja je pročitala ulomak iz nove priče, a na kraju pressice čitao je njen kolega Josip Novakovich.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Simić je opisao zanimljivi tematski okvir Festivala vezan uz granice: "U društvu se prelaze nacionalne granice, rodne granice, etičke razlike, političke granice, a sve to tiče se nas koji se bavimo pisanjem. Festival smo stoga odlučili posvetiti ljudima i granicama. Kratku priču također određuje granica: morate znati kad stati, a ako izađete van granica, ulazite u roman ili pjesmu. Službeno ime festivala je <strong><em>No Trespassing</em></strong>, što aludira na kaznu koja slijedi nakon prelaska granice. Odlučili smo istražiti tu tenziju približavanja granici i polju zabranjenog."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Festivalu će se granicama baviti čak 28 gostujućih autora s 4 kontinenta. Iz velike skupine izdvaja se irački autor <strong>Hassan Blahim</strong>, po The Guardianu "najveći živući pisac arapske proze". Blahim piše o kaosu, užasu i poeziji današnjeg Iraka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi dobro nam znani gost je <strong>Frode Grytten</strong>, najprevođeniji norveški autor na hrvatskom jeziku. Grytten je slavu u Hrvatskoj (i drugdje) stekao knjigom priča <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/pjesma-kosnice" target="_blank"><strong><em>Pjesma košnice</em></strong></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U oko nam upada i <strong>László Jakob Orsós</strong>, direktor festivala <em>World Voices </em>i javnih programa američkog PEN-a.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Portugala stiže <strong>Afonso Cruz</strong>, književnik, ilustrator, animator i glazbenik. Za djelo <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zivot-imitira-kokoschku" target="_blank"><strong><em>Kokoschkina lutka</em></strong></a>&nbsp;dobio je <em>Nagradu EU za književnost</em>. Hrvatska publika upoznat će i škotsku književnicu i novinarku <strong>Kerry Hudson</strong>, te jednog od najboljih mladih romanopisaca španjolskog govornog područja, argentinskog pisca <strong>Andrésa Neumana</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Regionalni gosti su Slovenac <strong>Drago Jančar</strong>, mlada makedonska autorica <strong>Rumena Bužarovska</strong>, autori iz BiH <strong>Faruk Šehić </strong>i <strong>Asja Bakić</strong>, te hrvatski pisci Josip Novakovich, <strong>Ivana Šojat-Kuči</strong>, <strong>Jasna Jasna Žmak</strong>, <strong>Zoran Ferić</strong>, <strong>Zoran Malkoč</strong>, Ružica Aščić i brojni drugi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Vedrana Bibić uputila je na suradnju Bookse i FEKP-a koji su dio svjetske platforme <em>Literature Across Frontiers</em>. Ove su godine u sklopu platforme <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/novi-glasovi-europe" target="_blank">predstavljeni novi glasovi Europe</a> (<strong><em>New Voices of Europe</em></strong>), među kojima su i hrvatski pisac <strong>Zoran Pilić </strong>te Rumena Bužarovska. Booksa i FEKP će surađivati u predstavljanju ovih zanimljivih novih glasova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stjepan Balent predstavio je <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/price-o-granicama" target="_blank">tradicionalni natječaj za najbolju kratku priču</a> te podcrtao rok za prijavu: 9. svibnja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zagrijavanje za Festival, tzv. <em>Knjiga za van 2.0</em>, održat će se 14. svibnja na Marulićevom trgu od 15 do 18 sati. Za sudjelovanje su nužni dekica i knjiga.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sam Festival otvara se 29. svibnja u Laubi. Cijeli program može se pronaći na <a href="http://europeanshortstory.org/index.php/hr/" target="_blank">web stranicama Festivala</a>.</div> Wed, 04 May 2016 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-bez-granica http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/festival-bez-granica Slobodna žena <p> Najpoznatija meksička književnica Elena Poniatowska u romanu 'Ja, Jesusa' piše o životu legendarne indijanske revolucionarke.</p> <div> U posljednje vrijeme (ili me samo osjećaj vara pa to traje već neko vrijeme), društvo u kojem živimo pretvorilo se u društvo spektakla. Naravno, 'društvo spektakla' traje puno dulje i širi se na razna područja. No u trenutku kad naslovnica svake knjige obuhvaća i opise poput 'Najbolji roman iz 2015. godine', 'Ovo morate pročitati', 'Ova knjiga promijenit će vam život' (i ne, u njoj nećete naći desetke tisuća eura), čini se kako se ostvarila i ona internetska izreka: <em>Zar vam ništa nije sveto?&nbsp;</em>No, mnoge knjige izbjegnu dežurnim <em>indeksatorima</em> i prođu gotovo nevidljivo u bespućima književne scene. Srećom, tu i tamo zapnu za oko, a srce uvijek poskoči na oznaku 'debitantski'.<br /> <br /> U ovom slučaju, čini se pomalo začudnim govoriti o debitantskom romanu <strong>Elene Poniatowske</strong>, jedne od najpoznatijih živućih&nbsp;meksičkih književnica, budući da se radi o romanu iz 1969. godine, no s obzirom na stanje u izdavaštvu i prevoditeljstvu, odmak od gotovo 50 godina čini se minornim. Pogotovo kad se čita fascinantna priča o meksičkoj revolucionarki koja je svojim životom pokazala kako opstaju samo najsnažnije, odnosno, one spremne na neprestanu borbu protiv svega: društva, okoline, sustava, muškaraca, nepravde.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ja-jesusa" target="_blank"><strong><em>Ja, Jesusa</em></strong></a> roman je o životu <strong>Jesuse Palancares</strong>, meksičke Indijanke koja je odrastala okružena nasiljem, batinama i vječnom borbom za puko preživljavanje. Kako je rano ostala bez majke, primorana je živjeti s njezinim zamjenama koje je otac neprestano dovodio u dom, a koje su se prema Jesusi uglavnom ponašale prilično nasilno. S petnaest godina, udala se za vojnika Pedra koji je prema njoj nastavio upravo takvo ponašanje sve do trenutka njezine izravne prijetnje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ubrzo se priključila meksičkoj revoluciji gdje je stekla ugled pravedne i snažne (iako neobrazovane) žene. Radeći svakakve poslove, nije joj bilo strano ni posezanje za alkoholom ni druženje s ljudima svakakvih profila i namjera, no u svim su se njezinim postupcima uvijek isticale želja za poštenjem i emocijama lišeno samaritanstvo. Jesusa nikad nije imala vlastite djece, no tuđoj je nerijetko predstavljala upravo majčinsku figuru. Iako hladnokrvnih i odrješitih postupaka te bez želje za bliskošću i boravkom na jednom mjestu, Jesusa je bila omiljena gdje god ju je životni put odnio.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jesusa se, nakon pogibije prvog supruga, odlučila na život bez partnera. Sloboda joj je bila jedna od najvažnijih stavki u životu te se zbog nje odrekla i svih mogućih blagodati koje bi joj brak u to doba donio. Zbog svojeg slobodnog duha i načina života, njezina su financijska postignuća varirala od blagostanja, u trenutku kad je vodila restoran i frizerski salon, pa do ruba bankrota kada je živjela od tuđe pomoći koju nikad sama nije tražila ili molila.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prije pedeset godina, ova je knjiga zasigurno izazvala buru različitih osjećaja te odjeknula u javnosti zbog svoje teme i životne priče naslovne junakinje. Vjerojatno se takav način života činio zbilja nevjerojatnim, a zasigurno su i moralni dušebrižnici imali koju izgovoriti na ovu temu. No i gotovo pedeset godina nakon objavljivanja romana, moguća se bura oko žene koja sve može i čini sama, te je u svim aspektima svog života potpuno slobodna, nažalost ne čini toliko nemogućom. I u 21. stoljeću, šesnaest godina nakon godine koje su se bojale naše prabake, bake i majke, žene koje se svojevoljno odluče za Jesusin način života i dalje bivaju okarakterizirane svakojakim pogrdnim imenima, unatoč svakodnevnoj borbi određenog dijela društva protiv stereotipa, generalizacije, kategorizacije i brojanja krvnih zrnaca, čak i po spolu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jesusa je živjela početkom 20. stoljeća i takav joj se način života činio posve običnim, samorazumljivim i prirodnim. I danas nam se to čini takvim, no čest je osjećaj da smo u manjini pa borba nikad ne prestaje.&nbsp;</div> Wed, 04 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/slobodna-zena http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/slobodna-zena Borba medija <p> Na Dan slobode medija niz akcija ukazao je koliko se aktualna vlast trudi suzbiti neovisnost novinarstva.&nbsp;</p> <p> Na dan 3.5., međunarodni Dan slobode medija, opet se u fokusu našao odnos sadašnje vlade prema medijima.&nbsp;<br /> <br /> <a href="http://www.hnd.hr" target="_blank">Hrvatsko novinarsko društvo</a> ujutro je, prije <a href="http://www.hnd.hr/hnd-elizabeta-gojan-novinarka-godine-feda-klaric-dobitnik-nagrade-za-zivotno-djelo" target="_blank">dodjele svojih godišnjih nagrada</a>, organiziralo prosvjednu šetnju od Novinarskog doma do Ministarstva kulture. <strong>Saša Leković</strong>, predsjednik HND-a, optužio je aktualnu vlast da "čini sve da bi onemogućila slobodu medija i neovisnost novinarstva."<br /> <br /> Popodne je HND u suradnji s veleposlanstvom SAD-a održao konferenciju o slobodi medija. Sudjelovala je i predsjednica <strong>Kolinda Grabar Kitarović</strong> koja je od publike dobila salvu zvižduka.&nbsp;<br /> <br /> Indirektno povezano s tim događanjima, istog je dana&nbsp;<a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/laku-noc-i-sretno" target="_blank">HRT raskinuo suradnju s <strong>Hajrudinom Hromadžićem </strong>i <strong>Katarinom Luketić</strong></a>, voditeljima emisije <em>Okrugli stol </em>koja se emitirala na Trećem programu Hrvatskog radija, nakon što je Hromadžić u eteru optužio nadređene za pokušaj cenzure.<br /> <br /> Uz smjene na HRT-u i ukidanje javnih subvencija neprofitnim medijima, valja se prisjetiti i da su se predsjednica i ministar kulture <strong>Zlatko Hasanbegović </strong>'iskazali' relativizacijom fizičkog nasilja i prijetnji novinarima pod egidom 'odgovornosti za javno napisanu i izgovorenu riječ'. Na tu ih odgovornost sada pozivaju mediji.&nbsp;</p> Wed, 04 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/borba-medija http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/borba-medija O pamćenju <p> 'Kakvi sad crvi – pita se mladi oponent starog pisca - kako je od Spinozine nemoći došao do moćnog crva?'</p> <div> Pisac je star, toliko je star da se više ne seća kada je poslednji put pisao o tome. Međutim, sudeći po glasnim uzdasima čitalaca i njihovim nestrpljivim odmahivanjima, to je bilo mnogo davnije nego što on zamišlja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ali, piscu je svejedno. Tačnije rečeno, nije mu svejedno, već ga čudi kako to da starost gotovo više nema nikakvu težinu u komunikaciji, i kako to da mu je uskraćena donedavno uobičajena uloga onoga ko, da tako kaže, predsedava razgovorom na osnovu svojih godina i svoga iskustva. Ne, sada to mesto pripada onome ko uz sebe ima najbrži i najpouzdaniji izvor informacija: izvor toliko velikog kapaciteta da to prevazilazi najobimniji ili najčitaniji um neke stare osobe. I još nešto: taj izvor omogućava vlasniku da se neprestano uključuje u razgovor iako ne zna ništa o temi razgovora, iako ne poseduje znanje već samo zbir informacija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ali, sada tako stoje stvari: informacije su važnije od znanja, a po svemu sudeći takva tendencija nastaviće i dalje da dobija prednost. I dok stari pisac pokušava sa naporom da se seti jednog citata iz <strong>Spinozinog </strong>opusa – siguran je da počinje rečima "Moći ne postojati jeste...", ali nije siguran koja reč potom sledi – njegov mladi sabesednik na ekranu svoje (anđeoske ili đavolske?) naprave već ima ceo citat uz propratnu bibliografiiju i čita ga (pomalo nadmenim glasom, misli pisac): "Moći ne postojati jeste nemoć, a, naprotiv, moći postojati jeste moć."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, pomišlja pisac, to je taj citat i odjednom se jasno priseća trenutka kada je naišao na njega u Spinozinim tekstovima koje je počeo da čita pod uticajem kratkih priča <strong>Isaaca Bashevisa Singera</strong>; zatim, priseća se dalje pisac, pada mu na pamet činjenica da je tu Spinozinu misao, ili bar njen prvi deo, uneo u jednu svoju sasvim kratku priču, mada ne može da se seti njenog naslova, a sasvim je siguran, takođe, da je upisao taj citat u svoju knjižicu omiljenih citata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stari pisac se odjednom osetio sasvim mlad. Jedva čeka da avion sleti i da što brže dođe kući, da uzleti uz kućne stepenice i nađe se pred svojom bibliotekom. Zna da nije baš tačna njegova pomisao o 'uzletu' uz stepenice i da će to pre biti nalik na puzanje puža, ali mašta čini svašta i uz mali napor svaki puž, posebno puž golać, može da razvije veliku brzinu i da prenese svog jahača gde god on zaželi. Baš kao oni moćni crvi na peščanoj planeti <strong>Franka Herberta</strong>...</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kakvi sad crvi – pita se mladi oponent starog pisca - kako je od Spinozine nemoći došao do moćnog crva i kako ga je dozvao bez lupkanja po peščanom tlu?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sada se stari pisac nadmeno smeška. Nadmudrio je elektronsku memoriju jednostavnim asocijativnim skokom koji su uobičajeni u klasičnoj ljudskoj memoriji. <a href="http://www.google.com" target="_blank">Google</a> se ne bi nikada sam od sebe setio da zada komandu traganja za nečim što (bar na izgled) nije uopšte povezano sa prethodnom komandom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stari pisac se oseća zadovoljan kao ludita pred razbijenim razbojem. Nikada, međutim, ne bi on remetio napredak tehnologije, nikada ne bi lomio mašine. Ništa neće pomoći zabijanje klipova u zupčanike lanca koji pokreće svet. On dobro zna da jedini način da utvrdimo smisao našeg sveta, pa samim tim i smisao postojanja ljudskog roda, jeste da dozvolimo dalji razvitak tehnologije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> A za to vreme, stari pisac može malo da dremne...</div> Tue, 03 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/o-pamcenju http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/o-pamcenju #hanyolo <p> U Rijeci se 8. svibnja održava veliki susret ljubitelja knjiga, stripova i filmova 'Star Wars'.</p> <div> U Rijeci, u prostoru ex-Bernardija (Ivana Grohovca 1), u nedjelju 8. svibnja od 13 sati, održava se <strong><em>#hanyolo Rijeka</em></strong>, susret ljubitelja <strong><em>Star Warsa&nbsp;</em></strong>i onih koji će to tek postati.</div> <div> <br /> #hanyolo nudi debatu debatnog kluba <a href="http://dom-mladih.hr/" target="_blank">Doma mladih</a> na tezu 'Jedi order kao moralna vodilja je opravdan' te&nbsp;predavanja na teme 'Etika i racionalnost u SW', 'Predstavljanje Expanded Universea', 'Arhetipska simbolika vizualnih motiva Star Wars filmova'...<br /> <br /> Očekuju nas i 'Radionica 3D printanja za Ewokse' <a href="http://gkr.hr/Lab" target="_blank">GKR Laba Gradske knjižnice Rijeka</a> za djecu od 10 do 14 godina, strip radionica <strong>Dore Vukičević </strong>za djecu i odrasle, LEGO izložba <strong>Luke Likera</strong>, igraonica s konzolama od InGames GameLand Shopa, <em>tabletop </em>igraonice u suradnji s <a href="http://www.cartamagica.hr/" target="_blank">Cartom Magicom</a> i <a href="http://czechgames.com/" target="_blank">Czech Games Edition</a>, <em>Sabacc </em>– poznata igra na kojoj je Han Solo dobio Millennium Falcona, <em>Jeopardy! KVIZ </em>za ekipe do četiri člana s bogatim nagradama koje su omogućili <a href="https://www.facebook.com/InGames-GameLand-Shop-338561923530/?fref=ts" target="_blank">InGames GameLand Shop</a> i <a href="https://www.facebook.com/bee8bit/" target="_blank">Beet8Bit</a>, razni Star Wars izlagači te mnogi drugi sadržaji.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Ulaz je potpuno slobodan za sve uzraste, od fanova za fanove, u povodu <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Star_Wars_Day" target="_blank">May the Fourth</a>. Ne budite solo, dođite na #hanyolo!</div> <div> <br /> Više o programu možete saznati na <a href="https://www.facebook.com/hanyolorijeka/" target="_blank">Facebook stranici</a>. Prijave za kviz i radionice su također mogući na <a href="https://www.facebook.com/hanyolorijeka/" target="_blank">stranici događanja</a>.<br /> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/hanyolo_strip_zpszstqouih.jpg~original" style="width: 600px; height: 314px;" /></div> Tue, 03 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/hanyolo http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/hanyolo Rasknjižje 2.5. - 8.5.2016. <p> Ovaj tjedan Booksa vas uči o putovanjima te vodi u Francusku, Brazil i Patagoniju. Naravno uz dobre preporuke knjiga!!</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/seiobo-je-bila-tamo-dolje" target="_blank">Seiobo je bila tamo dolje</a>,&nbsp;László Krasznahorkai (OceanMore)<br /> <em>Seiobo je bila tamo dolje </em>knjiga je 17 međusobno povezanih priča, 17 poglavlja usložnjenih po Fibonaccijevu nizu, strukturno nalik progresiji spirale. U svakome pojedinom poglavlju, čija se radnja odvija na najrazličitijim mjestima, u različitu vremenu : od Venecije i Atene do Kyota, od pretpovijesti do danas, istražujući istočnjačku estetiku (japansko no kazalište, šinto rituale), bizantsko slikarstvo ikona, djela talijanske renesanse, baroknu glazbu, arhitektonska čuda Alhambre.&nbsp;</p> <p> 2.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/radikalna-mjesecina" target="_blank">Radikalna mjesečina</a>, Milko Valent (OceanMore)<br /> <em>Radikalna mjesecina</em> autorski je izbor kraćih proza<strong> Milka Valenta</strong> koje su nastajale u posljednjih tridesetak godina. Ujedinjuje ih jedinstven autorski glas koji progovara o egzistencijalnim užasima našeg svijeta, dok su provodni motivi ove zbirke ljudski odnosi i seksualnost.</p> <p> 3.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/komunist-monte-cristo" target="_blank">Komunist Monte Cristo</a>,&nbsp;Noémi Szécsi (Naklada Ljevak)<br /> Junak romana mladić je Sanyi koji početkom 20. stoljeća dolazi u kontakt s komunističkim pokretom i tek pri kraju života shvaća u što se zapravo upleo. Tijekom desetljeća nosi ga val raznoraznih političkih promjena, sudionik je tragičnih i tragikomičnih događaja, a uza sve to kao proleter i komunist prinuđen je živjeti inkognito, s lažnim identitetom u reakcionarnoj sredini srednje klase.</p> <p> 4.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ubojstvo-sultana" target="_blank">Ubojstvo sultana,</a>&nbsp;Ahmet Ümit (Naklada Ljevak)<br /> Priča se odvija u Istanbulu, a započinje kad profesor povijesti Muštak Serhazin primi telefonski poziv od Nuzhet, žene koja ga je dvadeset godina ranije napustila i otišla živjeti u Chicago. Kad ga ona nakon dva desetljeća nejavljanja ležerno pozove na večeru, kao da su stvari među njima posve normalne, Muštak doživi snažan emocionalni stres. Muštak pati od rijetkog poremećaja, gubitka kratkotrajnog pamćenja – kad iskusi snažno uzbuđenje događa mu se da na nekoliko sati izgubi pojam o vlastitom identitetu i o onome što je radio ili gdje je bio.&nbsp;</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/katekizam-zastite-spomenika-1461602904" target="_blank">Katekizam zaštite spomenika</a>, Max Dvořák (Jesenski i Turk)<br /> Katekizam zaštite spomenika objavljen je 1916. u Beču kao konzervatorski priručnik namijenjen širokome krugu čitatelja Austrougarske Monarhije. Tekst sintetizira višedesetljetna iskustva austrijskih konzervatora okupljenih u Središnjem povjerenstvu za zaštitu spomenika, a promiče i tada avangardne koncepte srednjoeuropskih stručnjaka vezane uz njegu spomenika, čuvanje starosnih vrijednosti, valoriziranje pluralizma povijesnih slojeva i raznolikost ambijenata.</p> <p> 2.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/motel-trogir" target="_blank">Motel Trogir</a>, Saša Šimpraga, Nataša Bodrožić (UPI2m)<br /> <em>Motel Trogir</em>, projekt i građanska kampanja za (re)evaluaciju i zaštitu moderne arhitekture sredine 20. stoljeća, posebno usmjeren na zaštitu jadranskih motela arhitekta Ivana Vitića, ušao je u svoju četvrtu godinu djelovanja. Dosadašnja iskustva i dosege kampanje prikupili smo i opisali u knjizi naziva ‘MOTEL TROGIR: nije uvijek budućnost ono što dolazi’.</p> <p> <strong>Događanja:&nbsp;</strong></p> <p> Majski program u Booksi započinjemo predavanjem <a href="http://booksa.hr/program/od-korica-do-korica-jerko-bakotin-o-putovanju-pisanju-i-politici" target="_blank">Jerka Bakotina o putovanju, pisanju i politici</a>&nbsp;u utorak 3. svibnja u 19 sati, srijeda 4. svibnja je prva srijeda u mjesecu, što znači da se u Booksi u 18 sati održava <a href="http://booksa.hr/program/francuska-srijeda-1461670072" target="_blank">Francuska srijeda</a>, u četvrtak 5. svibanja se selimo u Brazil te u 18 sati predstavljamo njegovu <a href="http://booksa.hr/program/brazilactica-ch-falante">povijest i poeziju</a> i za kraj tjedan u petak 6. svibnja u 19 sati predstavljamo putopis o <a href="http://booksa.hr/program/putopis-patagonija">Patagoniji.</a></p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></p> Mon, 02 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-25-852016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-25-852016 Putovanja Nesvrstanog <p> Jerko Bakotin u putopisno-reportažnoj knjizi 'Bratstva i ubojstva, gajđin' odbacuje famu o objektivnom novinarstvu i nudi osobna viđenja.</p> <div> Prvi susret s nedavno objavljenom knjigom <strong>Jerka Bakotina</strong>, afirmiranog i nagrađivanog novinskog autora i publicista, ostavlja dojam začudnosti. Iza naslova <a href="http://www.booksa.hr/knjige/ostalo/bratstva-i-ubojstva-gajdjin" target="_blank"><strong><em>Bratstva i ubojstva, gajđin</em></strong></a>, koji nije popraćen nikakvim podnaslovom ili žanrovskim određenjem, nalazi se pet podjednako intrigantno naslovljenih tekstova (<em>Figure na horizontu</em>, <em>Mrtve razglednice</em>, <em>Razaranje herojâ</em>, <em>Tora! Tora! Tora! </em>i <em>Tuga za Kosovo</em>), za svakim od kojih slijedi niz fotografija u <em>landscape </em>formatu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već nas i 'prelijetanje' knjige suočava s bujicom toponima, imena i nesvakidašnjih dijaloga; nižu se motivi kretanja, putovanja i istraživanja, dok fotografije sadrže raznovrsne i većem dijelu domaćeg čitateljstva bez sumnje egzotične motive. Već iz tako površnog uvida moguće je zaključiti da je Bakotin objavio knjigu reportažno-putopisne proze. Ova je činjenica ekscentrična iz barem dva razloga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najprije, dok je kultura reportaže i putopisa u Hrvatskoj i Jugoslaviji prosperirala 1970-ih i '80-ih, u političkom i društvenom kontekstu u kojem živimo baš i ne postoje uvjeti za njezin razvoj. Spomenuti žanrovi podjednako su nalazili zaleđe u postojanoj logističkoj infrastrukturi jugoslavenskog novinarstva (uključujući i široku dopisničku mrežu) kao i u antikolonijalnim idejama i idealu prijateljstva među narodima svijeta, institucionaliziranima kroz politiku Nesvrstanih. U državicama u kojima danas živimo, srednjestrujaški mediji svjetonazorski su provincijalizirani, a politički pretvoreni u ispostave kapitala; tekstovi o slabo poznatim predjelima i narodima mogu im biti zanimljivi samo kao izvor kratkotrajne senzacije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugi razlog zašto Bakotinova knjiga djeluje ekscentrično proizlazi iz skepse karakteristične za doba Facebooka, Google Eartha i pametnih telefona. Je li moguće, pitamo se, da još postoji toliko čuda diljem svijeta koja ne možemo doživjeti u nekoliko klikova?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bakotin, inače Splićanin nastanjen u Berlinu, po vokaciji sociolog i književni komparatist, u ovoj knjizi piše o putovanjima u Saharu, Mongoliju i Japan (<em>gajđin </em>na japanskom označava društvenog autsajdera i pojedinca 'različitog' u najširem smislu pojma), te u pojas Gaze i na Kosovo. Autori fotografija, pored Bakotina, još su i njegovi suputnici <strong>Damir Žižić </strong>i <strong>Hrvoje Krešić</strong>. Premda različita putovanja po svoj prilici korespondiraju s različitim fazama autorova života, njegova vizura je uglavnom konzistentno antikolonijalistička i antiimperijalistička – mogli bismo je nazvati perspektivom Nesvrstanih, uz klasične konotacije ove odrednice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za tekstovima i fotografijama slijedi Bakotinov <em>Postscriptum</em>, koji prije nego kao puki dodatak, figurira kao ravnopravan, šesti tekst u knjizi. U njemu Bakotin autopoetički razmatra značaj i značenje reportažno-putopisne proze u globalnim i lokalnim okvirima. On među ostalim podsjeća i na danas zaboravljeno, politički lijevo naslijeđe samog žanra reportaže: socijalistički orijentirani autori poput <strong>Jacka Londona </strong>smatrali su da reportažna izravnost i 'intervencionizam' priskrbljuju spasonosnu protutežu fantazmama o 'objektivnosti' i 'neutralnosti' na kojima se temelje institucije buržujskog novinarstva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Premda uljudno izražava rezerve po pitanju emancipatornih dometa vlastitog pisanja, Bakotin se s navedenim pozicijama snažno identificira. On eksplicitno odbacuje famu o 'istraživačkom' i 'profesionalnom' novinarstvu koju nam već duže od dva desetljeća serviraju postjugoslavenski mediji, te umjesto tlapnji o strogo stručnoj novinarskoj praksi neukaljanoj ideologijom, čitatelju/ici posve transparentno nudi svoje političke stavove i osobno obojana tumačenja društvenih, kulturnih i političkih fenomena.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bakotin se, recimo, snažno identificira sa socijalističkom Jugoslavijom. Bolje rečeno, budući da, baš poput autora ovoga teksta, pripada generacijama koje su Jugoslaviju upoznale kao nešto uvijek-već bivše ili uvijek-već nestajuće, on Jugoslaviju retroaktivno pronalazi i otkriva, ponekad i posve neočekivano. To otkriće Jugoslavije najrječitije je i najeksplicitnije dočarano u saharskom i u kosovskome tekstu. U prvom slučaju Bakotin (uzmimo da 'ja' iz ovih tekstova korespondira s autorom) među stanovnicima masovno nepriznate <a href="https://sh.wikipedia.org/wiki/Zapadna_Sahara" target="_blank">Demokratske Arapske Republike Sahare</a> proživljava kulturni šok: ne samo da dvojica njegovih domaćina, školovani u Beogradu i Zadru, govore našim jezikom, raspituju se pjeva li još <strong>Lepa Brena</strong>, i evociraju sjećanja na utakmice Partizana i cigarete Drina, nego označitelj 'Jugoslavija' uživa i poseban status.<br /> <br /> U tim dalekim i negostoljubivim krajevima, u kojima se već preko četrdeset godina vodi rat u ime nezavisnosti, dekolonizacije i nacionalnog oslobođenja, 'Jugoslavija' živi u kolektivnom sjećanju kao sinonim za mogućnost alternative, nepristajanja na diktat velikih sila; činjenica da više ne postoji nikakva, a kamoli socijalistička država koja bi nosila to ime, sekundarna je u odnosu na simboličko naslijeđe pojma.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugo iskustvo, ono s Kosova, po tonu i formi je dijametralno suprotno, no ne manje intenzivno. U Kosovu Bakotin otkriva konglomerat poznatog, gotovo intimno bliskog s jedne, te 'divljeg', grotesknog i začudnog s druge strane. U tom kontradiktornom prostoru on pronalazi podjednako ambivalentan komadić izgubljene domovine – periferan po položaju, ali od ključnog značaja za čerečenje i konačno iščeznuće te iste domovine. I poslije svega, međutim, Jugoslavija je na Kosovu snažno prisutna kao referenca i orijentir na objema etničkim stranama razdvojenim segregacijskim linijama. &nbsp; &nbsp;</div> <div> <br /> <a href="https://www.flickr.com/photos/marcofieber/11454911754/" target="_blank"><img alt="" src="https://c2.staticflickr.com/4/3687/11454911754_5f9bd6fcf3_b.jpg" style="width: 600px; height: 398px;" /></a><br /> &nbsp;</div> <div> Bakotin je sve vrijeme posvećen promišljanju strukturnih nejednakosti u svijetu kojim se kreće, s polazištima eksplicitno utemeljenima u osobnom iskustvu i osobnoj poziciji. Svjestan je perifernog i provincijalnog položaja sredine iz koje dolazi, ali mu je itekako jasno da kao bijelac, Europljanin i državljanin Hrvatske u globalnim okvirima uživa niz strukturnih povlastica. Međutim, on ne prakticira lažnu zadršku kad je posrijedi odnos spram opskurnih pojava i praksi s kojima se susreće u 'drugim', ne-europskim i ne-bijelim kulturama. Primjerice, neće obuzdavati zgražanje i nevjericu kad piše o kultu Drugoga svjetskog rata i nacističke prošlosti u Japanu – kultu koji se, kako zaključuje, ne može niti nazvati revizionističkim, jer odgovara verziji povijesti koja tamo još od kraja rata uživa službeni status.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bakotin nerijetko piše u afektu, ne nastojeći da vlastitu kritiku 'disciplinira' u skladu s multikulturnim uzusima pristojnosti spram Drugoga. Rezultat povremeno balansira na granici dobrog ukusa, kao kad emfatično karikira <em>broken English</em> kojim jedan Kinez, naturalizirani Šveđanin, u mongolskom hostelu prosipa (auto)rasističke tirade spram Azijata. Pa ipak, premda bih u nekom drugom kontekstu u takvim trenucima prepoznao iskre rasizma, znajući da je autorov gnjev antikolonijalno i egalitarno motiviran, mogu ga prihvatiti i odobriti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Bakotinove rehabilitacije reportaže-kao-pristranog-novinarstva, vidimo kako su u diskusiji o 'političnosti' pisanja pitanja 'forme' neodvojiva od pitanja 'sadržaja'. Naime, u suvremenoj književnoj kritici na našem jeziku nerijetko se o političkim implikacijama, naboju i učincima tekstova raspravlja samo na razini njihova manifestnog sadržaja. Rašireno je shvaćanje da se politika nekog teksta ili autora ogleda u onome <em>što </em>govori, dok bi pitanje <em>kako </em>to govori bilo prvenstveno 'tehničke', a manje političke naravi. Međutim, kad Bakotin revitalizira formalne obrasce, postupke i stilske registre reportažne proze, ta njegova gesta najizravnije intervenira u 'novinarsku' vizuru kakvu serviraju srednjestrujaški mediji.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Konzekventno iskoračenje iz ideologema 'objektivnosti' i 'faktičnosti' u tom je smislu 'sadržajno' koliko i 'formalno' obilježeno. Različite dileme koje Bakotin što implicitno, što eksplicitno aktualizira – recimo, razapetost između imperativa gomilanja činjenica i potrage za estetskim efektom – podjednako su sadržajna koliko i stilska pitanja. &nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zanimljivo je da se na pojedinim mjestima, umjesto izravne intervencije u vlastiti tekst, Bakotin odlučio na naknadni samokritički komentar. U tekstu o Japanu, a u povodu susreta sa životnim stilom tamošnje hipsterske kreativne klase, on će u fusnoti komentirati kako "autora s vremenske distance zapanjuje njegova tadašnja ideološka naivnost". Dakle, ne samo da Bakotin vlastite pozicije problematizira iz teksta u tekst, nego to čini i u pratećem paratekstualnom okviru, a pogotovo u <em>Postscriptumu</em>.<br /> <br /> Istina, dobro bi došlo i distanciranje od mačističke perspektive i objektivizacije žena koje povremeno mute inače vrlo pronicljivi putopisno-reporterski pogled. <em>Macho </em>gard u ovim tekstovima ponekad doista strši, izaziva nelagodu, te bi bilo lijepo da ga je Bakotin okvalificirao kao 'nezreo' na isti način na koji je to učinio s nekim drugim svojim reakcijama i stavovima. Nadajmo se da će nas izražen(iji) ironijsko-kritički otklon spram maskulinog doživljaja svijeta dočekati u nekom novom izdanju, ili još bolje nastavku <em>Bratstava i ubojstava</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za one među nama koji ne dijelimo njezin avanturistički duh, ova knjiga impresionira već entuzijazmom s kojim autor-protagonist prevaljuje tisuće kilometara, prolazi sve moguće klimatske konfiguracije i vremenske zone, polazi za nepoznatim ljudima, tone u san i budi se pod otvorenim nebom, dolazi opasno blizu sumnjivim likovima i, ako ćemo mu vjerovati na riječ, pri svemu tome iznimno rijetko paničari. Pribrojimo li tome literarne kvalitete i društveno-kulturni značaj Bakotinovih tekstova, možemo zaključiti da njihova pojava predstavlja važan kulturni, medijski, pa i književni događaj. Čitanje ove knjige ostavlja nas u uvjerenju da, parafraziramo li <em>Hamleta</em>, na nebu i na zemlji još uvijek ima više stvari nego što se to podrazumijeva u našem rezigniranom cinizmu.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Tekst je objavljen u sklopu projekta "Uvjeti suvremenog književnog polja" koji je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).</em></div> Mon, 02 May 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/putovanja-nesvrstanog http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/putovanja-nesvrstanog Uvod u problematiku romana <p> Najnovije Booksino Vijeće literarnih eksperata pokušava proniknuti u tajnu romanopisanja</p> <p> Kao što se <a href="http://prvi.src.ba/Media/prvi.tv/2016/03/28/ST_655x391/klepetan-i-malena.jpg" target="_blank"><strong>Klepetan</strong> svakog proljeća vraća <strong>Malenoj</strong></a>, tako se i generacije Booksinih literarnih znanstvenika iznova vraćaju problematici romana. Što je to roman? Kako i pod kojim uvjetima nastaje? Je li ova popularna forma dobila ime po glavnom gradu Italije, po navijačkoj skupini nogometnog kluba AS Roma ili možda po nekom gospodinu <strong>Romanu</strong>? Ili su svi oni dobili ime po vrsti književnog djela tj. romanu? Tko sve danas piše romane i zašto radije ne bi pisali kratke priče?<br /> <br /> Cijelo mnoštvo pitanja, a pravih je odgovora malo! Početkom 2015. Nadstojnik <strong>Lućano</strong> rasformirao je čuveni <em>Booksin ekspertni tim</em> (BETI) i hitno sazvao <em>Vijeće knjiških eksperata</em> koji su djelovali pod imenom TULJANI. Vodili smo ih kao vanjske suradnike i njihove usluge uredno plaćali prek ugovora. Tijekom zime i proljeća prošle godine Vijeće objavljuje niz kontroverznih radova pod zajedničkim naslovom – <strong><em>Ma budi pisac i ti</em></strong> koje smo promptno objavili na istom ovom mjestu (<a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ma-budi-pisac-i-ti-prvi-dio" target="_blank">prvi dio</a>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ma-budi-pisac-i-ti-drugi-dio" target="_blank">drugi dio</a>, <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ma-budi-pisac-i-ti-treci-dio" target="_blank">treći dio</a>).<br /> <br /> U navedenim radovima Vijeće se tek ovlaš bavi problematikom romana. <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ma-budi-pisac-i-ti-treci-dio" target="_blank">Ovdje</a> lijepo možemo vidjeti kako gospoda razlikuju tri najvažnije i najpopularnije vrste romana danas: <strong>KRIMINALISTIČKI ROMAN</strong>, <strong>LJUBAVNI ROMAN</strong> i <strong>ZOMBI APOKALIPSA ROMAN</strong>. Usput daju i naputke kako pristupiti pisanju istih ohrabrujući faktički svakog (polu)pismenog nevježu da se bez krzmanja uhvati u koštac s najzahtjevnijom književnom formom svih vremena.<br /> <br /> <strong>Ana</strong> iz <em>officea </em>istog trena uputila je pritužnicu na adrese: Nadstojnika Lućana, samog Vijeća, Hrvatskog društva časnih romanopisaca, uredništva književnog časopisa <em>Sunovrat jednoroga</em>, te Ministarstva kulture. U pritužnici rad Vijeća ocjenjuje se skandaloznim, petparačkim pokušajem da se plemenitoj vještini pisanja strgne kruna nedodirljivosti.<br /> <br /> Nadstojnik Lućano uviđa svoju pogrešku, ali je zbog stalnih političkih razmirica unutar kombinata ne želi javno priznati. Tek koncem siječnja o.g. rasformirao je Vijeće i odmah osnovao <em>Vijeće Bistrih Vitezova</em>, dodijelio im značajna sredstva i naložio neka se hitno bace na posao. Pošto nije precizirao što točno želi, članovi novoosnovanog Vijeća u početku se bave studijom zvanom <strong><em>Problematika soneta ili Do izvora tri katrena i dvije terce</em></strong>.<br /> <br /> Nakon tri mjeseca Nadstojnik Lućano traži izvješće o prvih sto dana rada <em>Vijeća Bistrih Vitezova</em>. Iz priloženog izvješća jasno mu je da su ovi zabrazdili u nekaj posve nepopularno, te ih usmjerava k rasvjetljavanju problematike romana. Vitezovi traže dodatna sredstva, neograničen pristup Booksinoj centralnoj biblioteci i dva-tri živa romanopisca na kojima bi mogli provesti niz pokusa. Njihovim nerazumnim zahtjevima biva udovoljeno i naš najnoviji tim literarnih <em>strokovnjaka</em> tijekom travnja započinje s poslom. Ovdje ćemo sad podastrijeti neka njihova uvodna, još nedovoljno izbrušena, opažanja:<br /> <br /> <strong>UVOD U PROBLEMATIKU ROMANA</strong><br /> <br /> Što je to roman? Kao i kod spravljanja bakalara na crveno – od sto ljudi dobit ćete sto različitih recepata. Po tome, roman bi mogao biti mnogo toga – faktički svakaj! Odlučili smo vratiti se duboko u prošlost. U 12. stoljeću, po <strong><em>Književnom leksikonu</em></strong>, romanom se naziva djelo pisano na pučkom jeziku – <em>lingua romana</em>. Dočim je učeni jezik – <em>lingua latina</em>. &nbsp;<br /> <br /> Znači li to da romanopiscem može postat svak? Ne želeći brzati sa zaključcima, odlučili smo provjeriti. Uhvatili su nam tri manje poznata hrvatska romanopisca, pa smo ih stavili svakog u svoju sobicu i prorešetali pitanjima. Samo jedan od ispitanika pohađao je radionicu kreativnog pisanja. Druga dvojica nisu. I ne samo da nisu, nego su tijekom ispitivanja o radionicama izgovorili neke vrlo ružne riječi koje ovdje ne kanimo ponavljati. Nadalje, utvrđeno je kako dolaze iz različitih društvenih stališa.<br /> <br /> <strong>Ispitanik A</strong> odrastao je u siromašnoj ribarskoj obitelji. Najmlađi je od dvanaestoro djece, kržljave je građe i boležljiv, pa ne može i ne želi raditi fizičke poslove kao što je lov na srdele i slično. Šalju ga na školovanje u Zagreb gdje upisuje Pravni fakultet, ali jednog dana zabasao je u sumnjivu špelunku (nije Booksa) gdje skupljahu se mužikaši, literati, stripadžije, pripadnici raznih nevladinih udruga, izdavači i sličan svijet. Tu se odaje alkoholu, a ubrzo i pisanju.<br /> <br /> <strong>Ispitanik B</strong> sin je jedinac poznate flautistice i filmskog producenta. Od druge godine života pohađa sate klavira, u sedmoj se okreće udaraljkama, a u adolescentskoj dobi naglo ostavlja sve priključivši se ekstremnom krilu jedne navijačke skupine. U prvom ozbiljnijem okršaju zadobije snažan udarac u glavu, gubi svijest i nakon što dođe sebi, nije više isti čovjek. U prvoj knjižari zadnju paru iz džepa daje na guščje pero, mastilo i bunt papira standardnog A4 formata.<br /> <br /> <strong>Ispitanik C</strong> dolazi iz obitelji prosvjetnih radnika. U dječačkoj dobi ni po čemu se ne razlikuje od svojih vršnjaka: dane provodi igrajući lovice, hvatajući žabe i čineći razne druge uobičajene huncutarije. S navršenih petnaest počinje nositi <a href="http://www.oglasi.rs/images/oglas/201110/343045/1.jpg" target="_blank">crne rolke</a>, odlazi na treninge umjetničkog klizanja snivajući da će jednog dana osvojiti olimpijsku medalju. Majka ga podržava, no otac nije sretan – odgovara ga od tog neobičnog sporta, a kad ne ide milom, ukida mu džeparac. Dječak se osvećuje na najgori mogući način – upisuje radionicu kreativnog pisanja! Gospodin otac, profesor književnosti, očajan je. Još i danas proklinje dan kad je ustao protiv slićuhanja.<br /> <br /> Iz razgovora s trojicom romanopisaca čini nam se ovako: romandžija se ne rađa, romandžijom se postaje spletom okolnosti.<br /> <br /> Detaljnim uvidom u njihova djela jasno je kao dan: roman je vrlo jednostavna i nezahtjevna književna forma. Ne moraš nikaj – a možeš svakaj! Ono što ih privlači romanu neograničen je prostor i činjenica da sve mogu nagurati <em>tranu</em> (šatrovači izraz za - unutra). Za daljnje analize potrebno je pribaviti nam dva-tri pjesnika i tucet kratkopričaša.<br /> <br /> F.B., 29. travnja 2015., Zagreb</p> Fri, 29 Apr 2016 01:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/uvod-u-problematiku-romana http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/uvod-u-problematiku-romana Piščev dnevnik: Lovas, Kingwell, Quaghebeur <p> U Booksinom programu 'Piščev dnevnik' David Albahari će od 10. do 13. svibnja ugostiti troje književnika i teoretičara.</p> <div> <em><strong>Piščev dnevnik </strong></em>ciklus je književnih razgovora koje u klubu Booksa vodi <strong>David Albahari </strong>s književnicima, teoretičarima i umjetnicima važnima za njegov rad.<br /> <br /> Od 10. do 13. svibnja u trećem izdanju ovog ciklusa gostovat će mađarsko-srpska književnica <strong>Ildiko Lovas</strong>, kanadski filozof <strong>Mark Kingwell </strong>te belgijski pjesnik <strong>Marc Quaghebeur</strong>. Kroz razgovore i predavanja Albaharijevi će se gosti dotaknuti tema književnih, političkih i tehnoloških identiteta suvremenog čovjeka, a u pauzama između identiteta bavit će se pop kulturom, jezicima, migracijama, egzilima, različitim kontinentima pa i James Bondom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na prvom razgovoru u utorak, 10.5. u 19 sati David Albahari razgovarat će s <strong>Ildiko Lovas</strong>, nagrađivanom književnicom, prevoditeljicom, kritičarkom i urednicom iz Srbije koja piše na mađarskom jeziku. Objavila je više proznih naslova, zbirki priča i romana, od kojih su kod nas najpoznatiji <strong><em>Izlaz na Jadran – James Bond u Bačkoj </em></strong>(2005) i <strong><em>Španska nevesta </em></strong>(2007). Djela su joj prevedena na srpski, hrvatski, slovenski, njemački, talijanski i bugarski jezik.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dan poslije, u srijedu 11.5. u 19 sati, gost <em>Piščevog dnevnika </em>bit će <strong>Mark Kingwell</strong>, poznati kanadski filozof, kritičar, profesor na Sveučilištu u Torontu i autor šesnaest knjiga. Kingwell se obraća širokoj publici - od čitatelja akademskih časopisa do čitatelja dnevnih novina, popularnih magazina i televizijskih gledatelja što ga je učinilo jednim od najpopularnijih kanadskih komentatora cijelog niza različitih društvenih fenomena. Stalna tema Kingwellovih knjiga je aktivna građanska i politička participacija, a bavio se i društvenom pravdom (<strong><em>A Civil Tongue</em></strong>, 1995), srećom (<strong><em>Better Living: In Pursuit of Happiness from Plato to Prozac</em></strong>, 1998), popularnom kulturom (<strong><em>Marginalia</em></strong>, 1999) te potencijalom globalnog građanstva i gradom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kingwell će u petak, 13.5. u 19 sati u Multimedijalnom institutu održati predavanje naziva <em>Happiness, Upgrade Anxiety, and the Post-Human Condition</em>. Kingwell ovdje preispituje četiri tradicionalne ideje ljudskog ispunjenja i što se s njima događa u suvremenim uvjetima tehnološkog razvoja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> David Albahari, Ildiko Lovas i <strong>Marc Quaghebeur</strong>, belgijski pjesnik, romanopisac, esejist i književni kritičar, razgovarat će u četvrtak, 12.5. također u 19 sati. Marc Quaghebeur se bavi temama centralnoafričke i belgijske književnosti na francuskom jeziku, te povijesti i identiteta u frankofonoj književnosti. Quaghebeur je direktor Arhiva i muzeja književnosti u Briselu, jedinstvene ustanove posvećene prikupljanju, čuvanju i istraživanju belgijske kulturne baštine.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Voditelj programa <strong>David Albahari </strong>je srpski književnik i prevoditelj židovskog porijekla koji živi u Kanadi i Srbiji. David je autor deset knjiga priča, dvanaest romana i tri knjige eseja za koje je dobio prestižne nagrade. Prevodio je suvremene američke i kanadske književnike i dramatičare poput Margaret Atwood, Thomasa Pynchona i Sama Sheparda. Djela su mu prevedena na brojne jezike - albanski, bugarski, danski, engleski, esperanto, francuski, grčki, hebrejski, mađarski, njemački, poljski, slovački, španjolski i talijanski što ga čini najprevođenijim suvremenim srpskim piscem.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program Piščev dnevnik provodi se u sklopu suradničkog projekta <strong><em>Prošireni estetički odgoj </em></strong>(<em>Aesthetic Education Expanded</em>) kojeg vodi <a href="http://www.mi2.hr/en/">Multimedijalni institut</a> iz Zagreba, a partneri su <a href="http://berlinergazette.de/">Berliner Gazette</a>, <a href="http://www.kontrapunkt-mk.org/">Kontrapunkt </a>iz Skopja, <a href="http://kuda.org/">kuda.org</a> iz Novog Sada i <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/o-udruzi-kulturtreger">Kulturtreger </a>iz Zagreba. Cjelokupan projekt financira se podrškom programa Kreativna Europa Europske unije, kao i podrškom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Ureda za udruge Vlade RH i Grada Zagreba.<br /> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Clipboard4_zps1imdreg8.jpg~original" style="width: 600px; height: 374px;" /><br /> M. Kingwell i I. Lovas (Foto: Vanier College)</div> Fri, 29 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/piscev-dnevnik-lovas-kingwell-quaghebeur http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/piscev-dnevnik-lovas-kingwell-quaghebeur Gašenje tiskanog 'Zareza' <p> Ministarstvo kulture prestaje financirati rad 18 godina starog dvotjednika za kulturu i društvena zbivanja.&nbsp;</p> <div> Časopis za kulturu i društvena zbivanja <a href="http://zarez.hr/" target="_blank"><strong><em>Zarez</em></strong></a>, odlukom Ministarstva kulture o uskrati sredstava tome dvotjedniku u 2016. godini, nakon više od 400 tiskanih izdanja objavljenih manje-više u kontinuitetu tijekom gotovo 18 godina postojanja, odsad će postojati samo u elektroničkome izdanju, objavljeno je u četvrtak u Zagrebu na konferenciji za novinare.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Time je nepovratno izgubljen prostor u kojemu se kulturi pristupa na kritički način, u kojemu se pristupa kulturi koja je suvremena, koja se ne temelji isključivo na baštini", ocijenila je glavna urednica toga lista <strong>Marija Ćaćić </strong>na konferenciji za medije u Novinarskom domu. "Tu prazninu ništa neće moći popuniti", smatra Ćaćić, koja je naglasila da se časopis već neko vrijeme pripremao na nastavak djelovanja isključivo na webu, gdje će od sada biti jedino dostupan.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ministarstvo kulture u srijedu je na svojim internetskim stranicama <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bog-i-bastina" target="_blank">objavilo rezultate "Javnog poziva za dodjelu potpora za programe časopisa i periodičkih elektroničkih publikacija"</a>, kojim je za tekuću godinu odobrilo nešto više od 4,9 milijuna kuna za financiranje ukupno 106 programa u podprogramskoj djelatnosti časopisa. Među 45 odbijenih projekata, međutim, odbijen je i projekt Druge strane d.o.o. za izdavanje kulturnog dvotjetnika <em>Zarez</em>, kojemu je prošle godine bilo odobreno 550 tisuća kuna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ministarstvo je svoju odluku obrazložilo tvrdnjom kako Zarez nije ispunio svoje obveze prema tome ministarstvu iz 2014. i 2015. - za 2014. nije na vrijeme dostavio privremeno izvješće, da bi nakon požurnice dostavio nepotpuno izvješće o utrošenim sredstvima, dok izvješćem za 2015. nisu opravdana isplaćena sredstva, pa je zatražena dopuna i povrat isplaćenih sredstava u državni proračun ukoliko to ne učini u zadanom roku. O svemu je uredništvo saznalo indirektno, putem medija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ćaćić je navela podatak da je Zarez prošle godine, unatoč velikim poteškoćama, uspio izdati 18 svezaka, koji u prosjeku imaju 50 stranica, na kojima je samo u 2015. objavljeno oko 720 tekstova, te istaknula kako je uredništvo već uložilo žalbu Ministarstvu kulture u kojoj traži "i obrazloženje odluke i promišljanje transparentnosti odlučivanja o javnim potporama, ne samo u kulturi".</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zamjenica glavne urednice <strong>Nataša Govedić </strong>istaknula je kako je riječ o jedinom tiskanom časopisu za kulturu u Hrvatskoj koji gradi analitičku platformu za njegovanje kulture dijaloga, koji od svojeg nastanka 1999. programatski podržava sve civilne udruge i gradi žarišta javnog, kritičkog mišljenja o socijalnim, političkim i kulturnim problemima današnjice.<br /> <br /> "Zarez objavljuje poeziju, prozu, kolumne, kritičke prikaze, političke analize, prijevodnu literaturu, satiričke sadržaje, intervjue, putopise, umjetničke manifeste i autorski sučeljene stavove. Sustavno surađuje s brojnim filozofskim, sociološkim, kulturološkim, antropološkim, komparatističkim i filološkim katedrama u zemlji i inozemstvu", kazala je Govedić, ocijenivši kako je Zarez "sinonim za otvorena vrata svakoj tolerantnoj javnoj argumentaciji".</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, taj se medij ipak ne gasi u potpunosti, već prenosi svoje djelovanje na web stranicu koja je pogodna i za obljavljivanje tekstova i za njihovo čitanje, istaknuo je izvršni urednik <strong>Luka Ostojić</strong>. Upozorio je kako ni takav oblik objavljivanja nije besplatan, pa će Zarez da bi se dugoročno zadržao, morati ponovno naći neke javne izvore financiranja, te izrazio optimizam za budućnost Zareza jer "već postoji uhodana redakcija i dobra volja za nastavkom rada".<br /> <br /> Naglasio je također kako je <em>Zarez </em>posljednjih desetak godina bez obzira na političku orijentaciju aktualnih vlada dobivao otprilike istu razinu sredstava koliko i časopis <em>Vijenac</em>, a ovo je prva godina da se to nije dogodilo.&nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Thu, 28 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/gasenje-tiskanog-zareza http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/gasenje-tiskanog-zareza Najbolji prevoditelji 2015. godine <p> Nagradu za životno djelo dobila je Nedjeljka Paravić, a godišnju nagradu Stjepan Pavić.</p> <div> Dodijeljena je nagrada <strong>Iso Velikanović </strong>za najbolje književne prevoditelje u 2015. godini.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagradu za životno djelo dobila je <strong>Nedeljka Paravić</strong>, a godišnju nagradu dobio je <strong>Stjepan Pavić </strong>za prijevod <a href="http://www.hrt.hr/310324/magazin/predstavljen-hrvatski-prijevod-zlatne-legende-jedne-od-najcitanijih-srednjovjekovnih-knjiga" target="_blank"><strong><em>Zlatne legende</em></strong></a> <strong>Jacobusa de Voraginea</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U obrazloženju predsjednika Odbora <strong>Mate Marasa </strong>za dodjelu nagrade za životno djelo stoji kako <a href="http://www.dhkp.hr/drustvo/clan/263" target="_blank">bibliografski opus Nedeljke Paravić</a> zadivljuje opsežnošću i važnošću prevedenih naslova, među kojima nalazimo mnoga klasična beletristička djela na njemačkome i engleskome jeziku. "Prijevodi Nedeljke Paravić izvanredan su primjer umijeća stilskoga stapanja i poistovjećivanja s izvornikom. No u slučaju njezinih prijevoda nije riječ samo o umijeću nego i o umjetnosti prevođenja'', naveo je Maras u obrazloženju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Petra Mrduljaš Doležal</strong>, predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca i autorica obrazloženja za dodjelu godišnje nagrade, navela je pak kako se Stjepan Pavić odvažio na velik pothvat, na prijevod opsežnoga djela s latinskoga.<br /> <br /> "Kada je posrijedi djelo našega suvremenika, neupitna je važnost poznavanja kulture i konteksta izvornika, a taj zadatak postaje gotovo herkulovski kada se prevodi autora od kojega nas dijeli gotovo osam stoljeća. Za prijevod ovakvoga djela nije se moguće pripremiti u nekoliko mjeseci ili godina, nego ono traži prevoditelja koji je takva znanja stjecao cijeloga života te ih primijenio u radu na ovakvome tekstu, koji je bez dvojbe krunski dragulj Pavićeva opusa", istaknula je Mrduljaš Doležal.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada je ustanovljena 2005. godine kao priznanje Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela. O dodjeli nagrada odlučuje posebni Odbor, u kojemu su Mate Maras, <strong>Ana Prpić</strong>, <strong>Sead Muhamedagić</strong>, <strong>Marko Kovačić</strong>, Petra Mrduljaš Doležal, <strong>Lovro Škopljanac </strong>i <strong>Karmela Cindrić</strong>.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=14523" target="_blank">Ministarstvo kulture</a></div> Wed, 27 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolji-prevoditelji-2015-godine http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/najbolji-prevoditelji-2015-godine Školski pisci <p> Objavljeni su dobitnici nagrade 'Ja sam pisac' za učenike I. gimnazije i II. ekonomske škole iz Zagreba.&nbsp;</p> <div> U povodu manifestacije <strong>Noć knjige 2016.</strong>, kojom se obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, nakladnička kuća <strong>Znanje</strong> organizirala je nagradni natječaj za učenike <strong><em>Ja sam pisac</em></strong> u svrhu promicanja ljubavi prema knjizi, čitanju i književnom stvaralaštvu s ciljem populariziranja knjige među mladim naraštajima. Na nagradnom natječaju&nbsp;sudjelovali su učenici I. gimnazije i II. ekonomske škole iz Zagreba.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na događanju <strong><em>Znanje u Prvoj gimnaziji</em></strong> dodijeljene su nagrade:</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Prvoj gimnaziji prvu nagradu osvojila je <strong>Nensi Krupec </strong>za priču <em>Hvatač snova</em>.<br /> &nbsp;</div> <div> Drugo mjesto dijele <strong>Karla Perica </strong>za priču <em>Plava bilježnica</em> i <strong>Petra Terzić </strong>za priču <em>Ples na rubu vremena</em>. Treću nagradu dobio je <strong>Dražen Bičanić</strong> za priču <em>Nije bila neka šansa</em>.&nbsp;</div> <div> <br /> Prvu nagradu iz Druge ekonomske škole osvojio je <strong>Patrik Herek </strong>s duhovitom pričom <em>Krave</em>.<br /> <br /> &nbsp;</div> Tue, 26 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/skolski-pisci http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/skolski-pisci Mirupafshim - zbogom <p> 'Htjela sam zakoračiti u majestetični mramorni foaje hotela Dajti koji pamti priče o ljubavi, okupaciji, bolestima i siromaštvu.'</p> <div> Nisam završila sa svojim 'crticama iz Albanije', i neću. Gotovo svaka osoba, bila ona mlada ili starija, koju sam u Tirani upoznala, s kojom sam razgovarala, koju sam slušala – i promatrala (kako uz-diše, kako hoda, kako se smije), gotovo svaki moj tiranski sugovornik nosio je vlastitu i kolektivnu albansku priču. I bilo bi bezobrazno, premda posve u duhu globalne sveobuhvatne površnosti, samo okrznuti se, tek tako očešati se o decenijske mučnine, katkada doslovno krvave, katkada neshvatljivo apsurdne, djelomice okončane tek prije dvadesetak godina, čiji je pečat duboko utisnut u cjelokupno tkivo Shqipërije. Osim toga, o Albaniji ja tako malo znam, a ono što znam također je površno, pa se pitam imam li uopće pravo o toj zemlji pisati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slučajno ili ne, dok sam pisala <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-sonnenschein" target="_blank"><strong><em>Sonnenschein</em></strong></a>, priča me odvela u Tiranu, u Valonu i u Sarande, u zemlju u kojoj dotada nisam bila. Poslije, u <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-175-dasa-drndic" target="_blank"><strong><em>Belladonni</em></strong></a>, protagonist Andreas Ban, također možda slučajno, možda ne, u Albaniji otkriva neke obiteljske poveznice, a ja koračam za njim. Da sam neki američki pisac, poput onog <strong>Franzena</strong>, možda sam mogla u Albaniji provesti nekoliko mjeseci, možda i godinu dana, putovati, istraživati, napraviti više verzija neke buduće knjige koja bi vrvjela od vjerodostojnosti i slikovitih detalja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovako, ne maknuvši se iz svoje riječke sobe, ostale su mi mašta (nepouzdana kategorija), geografske karte, mape gradova, nešto tuđih tekstova i nekoliko krnjih ispovijesti. Kad je sva ta spisateljska kalvarija okončana, kad su te moje knjige objavljene, pružila mi se prilika za jednomjesečni 'izlet' u vrijeme prošlo i u vrijeme sadašnje zemlje koja se uvukla u moj stvarnosni prostor kao i u živote mojih likova.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iz Tirane mogla sam pisati o još uvijek postojećim bunkerima ili o 'Piramidi' usred grada, najskupljem 'kulturnom projektu' do temelja osiromašene zemlje (rad diktatorove kćeri i njenog supruga), koji je trebao biti neka vrsta memorijalnog muzeja, odnosno mauzolej <strong>Envera Hoxhe</strong>, ali padom njegovog režima propadaju i objekt i zamisao, a Hoxha iz Piramide biva iskopan te smješten na neko regularno, civilno pokapalište.<br /> <br /> Mogla sam pisati o popularnim kafićima Radio i Hemingway, pri čemu je prvi 'fora' za šminkersku mladež, a drugi, smješten na minijaturnom trgu u prizemlju ruševne jednokatnice pred kojom se, svejedno da li ironijski ili nostalgično, nalazi 'parking za bicikle' – okupljalište one 'off' omladine koja u njemu prati promocije domaćih i stranih knjiga i dotiče se. Doduše, iz kafića Hemingway nosim priču o baki njegovog vlasnika, o Dubrovkinji koja nikada nije naučila albanski, a u Tiraniji je ispustila svoju zarobljenu gosparsku dušu, no to je biser za neku drugu priču.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mogla sam pisati o Bloku, o toj enklavi u srcu Tirane, nekada policijski i vojno čuvanom gradu unutar grada s otmjenim rezidencijalnim vilama za Hoxhu i njegovu vrhušku, a danas mondenim kvartom duž čije se ulice protežu restorani, ljetne bašte, trgovine sa skupom, 'markiranom' inozemnom robom, moderne samoposluge i donekle oslobođena raja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ali, došla sam u Albaniju da bih se uvjerila do koje mjere moje literarne 'izmišljotine' izmiču stvarnosti i da bih uživo razgovarala s 'junacima' mojih priča. Htjela sam vidjeti hotel Dajti, do početka Drugoga svjetskog rata najluksuzniji hotel na Balkanu. Htjela sam zakoračiti u njegov majestetični mramorni foaje, možda i u neku od njegovih 98 soba koje pamte snove i košmare, ljubavi i izdaje, pohotu, laži, gozbe i uhićenja, priče o okupaciji, o bolestima i o siromaštvu. Htjela sam vidjeti kako je 'moj' Dajti iz 1941. živio poslije, u vremenu Envera Hoxhe, kad su u njemu boravili jedino stranci i Hoxhina politička elita, i kako živi danas.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dajti je projektiralo nekoliko arhitekata među kojima je najpoznatiji Firentinac <strong>Gherardo Bosio</strong>. U vrijeme <strong>Mussolinijeve </strong>okupacije Albanije od 1939. do 1943., Bosio središtu Tirane – tada zaostaloj turskoj kasabi, daje monumentalni svjetski štih. Njegovi urbanistički planovi ugrađeni su u temelje moderne Tirane. Bosio projektira Sveučilište, Umjetničku akademiju, Arheološki institut, Stadion, Bulevar Dëshmorët e Kombit (Bulevar mučenika nacije), tada Viale Savoia, Nacionalni muzej, administrativne zgrade u kojima se, renovirane, nalaze institucije vlasti, projektira parkove i mostove. Onda, ne dovršivši svoju viziju, već 1941. u svojoj 38. u Firenci umire od raka. Rat se zahuktava, sredstva za ostvarivanje jednog urbanog sna preusmjeravaju se za nabavku oružja i jačanje vojnih formacija, pa tako sobe hotela Dajti, umjesto da, poput onog mramornog prizemlja oduzimaju dah, postaju tijesne, skromno namještene spavaonice.&nbsp;</div> <div> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Dasa 2 Tirana Sveuiliscaronni trg Tirana arh. Gherardo Bosio_zpsi8a3yyib.jpg~original" style="width: 600px; height: 405px;" /><br /> Sveučilišni trg Tirana, arh. G. Bosio<br /> <br /> <br /> Naletjela sam na kadaver.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Godine 1990. Dajti se zatvara i umire tiho i dugo. Ne postaje reprezentativni spomenik kulturne baštine, kako to nova vlast 2002. zamišlja, jer do tada je već obogaljen, opustošen i pokraden. Nijedan ga investitor ne želi kupiti. Godine 2010. Vlada prodaje Dajti Albanskoj središnjoj banci za 30 milijuna eura, a Albanska središnja banka još uvijek razmišlja kako ga i u koju svrhu – oživjeti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Godina je 1943. Florian Tedeschi u Valoni sjeda u automobil, smješta se do nekog talijanskog generala koji također bježi i prije svoje obitelji stiže u tek otvoren hotel Dajti. Naručuje tanke kobasice, </em>un rocchio di salsiccia<em>, miješanu salatu od svakojakog povrća i sladoled od kupina i vanilije, </em>pravi talijanski, nema boljeg<em>, namigne konobaru. Predvečer šeće avenijom koja se zove Viale Savoia, </em>krasna avenija<em>, kaže, i ostaje bez daha dok promatra otmjene vile zaklonjene mediteranskim raslinjem.<br /> <br /> Piše se novo staro poglavlje političkih spletki, naručenih umorstava, tajnih službi, nestalih ljudi, nestalih obitelji, nikada razmršenih priča čiji se truli konci poput istrošene ulične metle vuku zemljom i samo razmazuju govna. Enver Hoxha sve više se fotografira pokazujući svoja dva zlatna zuba. Ada i djeca naprasno zaboravljaju svoj iskrivljeni albanski i samo ponavljaju falminderit shumë, falminderit shumë, nakon čega naglo ušute. Obitelj Tedeschi nekoliko noći provodi na slamaricama u foajeu hotela Dajti dok im oko glava stupaju ulaštene talijanske čizme.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Početkom rujna, Italija u Albaniji više nije nikakav faktor. (...) Nema dovoljno hrane, kruh, kava i šećer kupuju se za bonove, Albanci sve manje govore talijanski a sve više albanski, neki čak i njemački. (…) Njemačke trupe napadaju, njemačke bombe razaraju, nacisti prebrojavaju, katalogiziraju, pročišćavaju stanovništvo, filtriraju ga, na trgovima svakodnevno osvane poneki čovjek koji visi i njiše se u ritmu palminih lepeza. (…)</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Talijanske trupe u Albaniji sad su u velikoj nemilosti. Neki vojnici se predaju, neki bježe, mnogi ginu. (…) Obitelj Tedeschi ponovno se seli, ovaj put u središte Tirane, priprema se na odlazak koji se zove repatrijacija. Rujan je 1943. Život curi. Paula i Oreste odlaze u napuštenu palaču fašističkog ministarstva u susjedstvu (</em>danas obnovljena zgrada Vlade pored koje, dok sam u Tirani, svakodnevno prolazim<em>), gdje po širokim mramornim podovima voze koturaljke i vrište. Za Paulu i Orestea život je uzbudljiv. Nacisti sve češće provode racije i pretražuju stanove. Nacisti idu od vrata do vrata, lupaju i viču. Ada odlazi kupiti kukuruzni kruh pomiješan s pljevom i na trgu (</em>preko kojeg, dok sam u Tirani, svakodnevno hodam<em>) vidi više od stotinu uredno poslaganih trupala u civilu i u partizanskim uniformama. Prolaznici ne gledaju, samo hitro prolaze gumenim koracima, muškarci leže kao da spavaju, kao da su umorni od rata, kao da su debla za nekakvu gradnju, nema mirisa, nema muha. Trgovine su otvorene, zastave vijore, prozorski su kapci sklopljeni.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako, dok šećem Tiranom, dok gledam i s ljudima razgovaram, ne znam više u kojem sam vremenu. Preda me iskače prošlost – uniforme, pejzaži, govor, parole, glad, strah, zatvori i u njima izmrcvareni nedužni umjetnici, političari i 'obični' građani – u zagrljaju sadašnjosti, pa se pitam nije li vrijeme zapravo nekakva golema kugla, zatvoreno tijelo bez prolaza, bez izlaza, u čijem se središtu kao pajaci vrtoglavo okrećemo. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sjedim s <strong>Fatosom Lubonjom </strong>na terasi Friend's Book Housea i listam američko izdanje njegove knjige <strong><em>The Second Sentence </em></strong>pisane u zatvoru i dok mi on prepričava njen sadržaj, ono što se doista dogodilo, dok mi priča kako ga premještaju iz zatvora u zatvor, iz Burrela u Spaç, iz Spaça u Qafë Bar, želudac mi se grči. Slušam kako mi Fatos govori da još uvijek svake godine (znači već 26) odlazi u onaj jezivi danas devastirani Spaç i tamo skuplja <em>ostatke jednog vremena</em>, kopa po razrovanom terenu tražeći otpatke, restlove, škart prošlosti koja za njega to nije (zahrđale dijelove rudarskog alata, iskrivljene čavle, komadiće bodljikave žice), i pretvara ih u artefakte – u instalacije za svoje izložbe.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zašto svake godine odlaziš u Spaç? Pitam ga iako odgovor znam.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> (Upoznala sam ženu koja je, govoreći o svojoj petnaestogodišnjoj internaciji u zatvoru Burrel rekla: Tek kada bi pao mrak, iz rudnika smo se vraćale <em>kući</em>.)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako je, i u tu toplu novembarsku večer, u umivenoj Tirani, 2015. još jednom ušetala 'prošlost', prošlost Fatosa Lubonje nadvijena nad onom 'fiktivnom', knjiškom: &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em><strong>Dora </strong>i <strong>Massimo</strong> 1947. po direktivi Centralnog komiteta KP Albanije bivaju preseljeni u Burrel, gradić od petnaestak tisuća stanovnika na sjeveru zemlje, gdje i umiru – Massimo 1982., Dora tri godine poslije. Za njihovu novu djecu, Giuseppea (1942.) preimenovanog u Zefi i Rosu – Rozu (1945.), stvarnost uronjena u trpljenje kotrlja se teško i sporo.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Burrel, rodno mjesto Skënderbeua i Ahmeta Zogua, Albanci još zovu i Zemljom kraljeva. U vrijeme komunizma Burrel je rudarsko mjesto prekriveno nevidljivim česticama otrovnog kroma koji steže pluća, pa se u njemu diše dodatno otežano. U Burrelu inženjer Massimo Ketz nadgleda rudnik tako što u njemu kopa. U vrijeme Envera Hoxhe Burrel je najpoznatiji po okrutnom zatvoru za kriminalce i političke izdajnike. U tom zatvoru Massimo Ketz boravi u više navrata zbog širenja "antikomunističke propagande i agitacije" među rudarima. Sigurimi kontrolira njegov život. Svuda, u svim životnim nišama plaze metastaze Sigurimija. U vrijeme Uskrsa tajni agenti noću prekopavaju kante za smeće tražeći obojene ljuske jaja, u vrijeme Božića razbijene ukrasne kugle i ukrasni papir iako ni ukrasnih kugli ni ukrasnog papira na tržištu nema, traže osušene grančice bora i onda hapse.&nbsp;</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>U zatvoru Massimo Ketz upoznaje Fatosa Lubonju, osuđenog na 25 godina robije od kojih 17 provodi u Burrelu (</em>danas saznajem – i u Spaçu i u Qafë-Bariju<em>) i čiji roman (</em>danas saznajem, naslovljen "Druga presuda"<em>) ispisan na cigaret-papiru ne stiže pročitati; upoznaje <strong>Pjetëra Arbnorija</strong>, osuđenog na 28 godina (</em>danas saznajem – nedavno umro u Italiji<em>), čuje strašne priče, gleda pretučena tijela, bezube čeljusti. Gadna vremena, vremena razularenog uma, beskonačna vladavina uroborosa.</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Vremena prošla, zar doista vremena prošla?<br /> <br /> <img alt="" src="http://i1289.photobucket.com/albums/b513/SuddenSid/Dasa 3 bunker - instalacija dascarona_zpsfmskrbjg.jpg~original" style="width: 600px; height: 450px;" /><br /> Bunker u Tirani</div> Tue, 26 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/mirupafshim-zbogom http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/mirupafshim-zbogom Vječno protiv fašizma <p> Akcija čitanja 'In memoriam Umberto Ecce homo' održana je u 25 gradova na 40 lokacija.</p> <div> U ovogodišnjoj <strong>Noći knjige</strong>, u petak 22. travnja,&nbsp;<strong>Kulturnjaci 2016 </strong>izveli su akciju čitanja <em>In memoriam Umberto Ecce homo</em> u 25 gradova, na 40 lokacija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od 19 do 20 sati na javnim mjestima diljem Hrvatske čitali smo ulomke iz <strong>Ecova</strong> <strong><em>Eseja o vječnom fašizmu</em></strong> koji rezonira s nekim pojavama našeg političkog trenutka u kojem nositelji vlasti amnestiranjem simboličkog nasilja otvaraju prostor netoleranciji, mržnji i fizičkom nasilju. Ne pristajemo na relativizaciju ustaškog režima i rasnih zločina motiviranih paradigmom nacionalne homogenosti, na njihovo puzajuće uvođenje u škole i normalizaciju u svakodnevici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Esej je čitan na sljedećim lokacijama:</div> <div> – Daruvar , Trg kralja Tomislava 17</div> <div> – Sisak , Šetnica Slave Štrigla / Rimska ulica</div> <div> – Pula, Portarata / Trg Portarata</div> <div> – Pula , Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli / Herkulov prolaz 1</div> <div> – Mali Lošinj, Sjecište Trg Republike Hrvatske i Zagrebačke ulice</div> <div> – Novigrad, Gradski trg / Veliki trg</div> <div> – Opatija, Park ispred galerije Šporer / Šetalište Franza Josefa</div> <div> – Bol, Ispred knjižnice / Porat bolskih pomoraca bb</div> <div> – Velika Gorica, Galženica / Trg Stjepana Radića</div> <div> – Pazin, Trg slobode</div> <div> – Split, Peristil, Poljana kraljice Jelene</div> <div> – Split, Pjaca, Narodni trg</div> <div> – Labin, KuC Lamparna, Rudarska 1</div> <div> – Dubrovnik, Lazareti, Frana Supila 8</div> <div> – Čazma, Gradska knjižnica Slavka Kolara – park ispred knjižnice / Ulica Alojza Vulinca 3</div> <div> – Varaždin, Trg Miljenka Stančića</div> <div> – Varaždin, Korzo / Trg kralja Tomislava</div> <div> – Poreč, Trg slobode, čitanje na hrvatskom i talijanskom jeziku</div> <div> – Osijek, Sakuntala park / između kina Europa i Uranija</div> <div> – Koprivnica: Gradski trg / Zrinski trg</div> <div> – Virovitica: Gradski trg / Trg Franje Tuđmana</div> <div> – Rovinj: Gradski trg / Trg Maršala Tita</div> <div> – Rijeka: Ispred Malog salona / Korzo 24</div> <div> – Rijeka: Titov trg / Titov trg</div> <div> – Rijeka: Jadranski trg / Jadranski trg</div> <div> – Nova Gradiška: Gradski trg / Trg kralja Tomislava bb</div> <div> – Karlovac, Promenada / Šetalište dr. Franje Tuđmana 4</div> <div> – Zadar, Forum / Zeleni trg bb</div> <div> – Samobor, Trg Matice hrvatske 3</div> <div> – Stari Grad, Trg Tvrdalj</div> <div> – Zagreb, Trg Bana Jelačića 5,</div> <div> – Zagreb, Cvjetni trg / Trg Petra Preradovića 1</div> <div> – Zagreb, Klub Booksa / Martićeva 14d</div> <div> – Zagreb, Glavni kolodvor</div> <div> – Zagreb, okretište Črnomerec</div> <div> – Zagreb, plato Mamutice</div> <div> – Zagreb, Trg žrtava fašizma</div> <div> – Zagreb, Studentsi centar / Savska 25</div> <div> – Zagreb, Trešnjevački plac</div> <div> – Zagreb, Savski nasip / kraj Močvare</div> Tue, 26 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/vjecno-protiv-fasizma http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/vjecno-protiv-fasizma Bog i baština <p> Objavljeni su rezultati natječaja Ministarstva kulture za potporu izdavanju časopisa.</p> <p> <strong>Ministarstvo kulture </strong>objavilo je odobrene i odbijene projekte za potporu izdavanju časopisa.<br /> <br /> Kako <a href="http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/426007/Hasanbegovic-Zarezu-ne-da-ni-lipe-Svetoj-Ceciliji-50-tisuca-kuna.html" target="_blank">navodi tportal</a>, najveći ovogodišnji gubitnik je kulturni tiskani dvotjednik <a href="http://www.zarez.hr" target="_blank"><strong><em>Zarez </em></strong></a>koji ove godine nije dobio potporu. Prošle je godine <em>Zarez </em>na istom natječaju dobio 550.000 kuna.<br /> <br /> Uz <em>Zarez</em>, potpora je odbijena i drugim jakim kulturnim medijima kao što su <a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank"><strong><em>Kulturpunkt</em></strong></a>, <a href="http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/426007/Hasanbegovic-Zarezu-ne-da-ni-lipe-Svetoj-Ceciliji-50-tisuca-kuna.html" target="_blank"><strong><em>H-alter</em></strong></a> i <a href="http://www.lupiga.com" target="_blank"><strong><em>Lupiga</em></strong></a>, te portalu <a href="http://www.muf.com.hr" target="_blank"><strong><em>Muf</em></strong></a> za feminističko čitanje popularne kulture. Svima je njima ovom odlukom preživljavanje dovedeno u pitanje.<br /> <br /> Što se dobitnika tiče, čak petina dodijeljenog iznosa odlazi desnim kulturnim tiskovinama <strong><em>Vijenac</em></strong> i <strong><em>Hrvatsko slovo.&nbsp;</em></strong><em>Vijenac </em>je dobio 600.000 kuna (50.000 više nego lani), a <em>Hrvatsko slovo </em>400.000 kuna (150.000 više nego lani).&nbsp;<br /> <br /> Povećana je i potpora časopisima za religiju i povijesnu baštinu.<br /> <br /> Što se književnih i teorijskih medija tiče, valja primijetiti rezanje ukupnog budžeta <strong>Hrvatskom društvu pisaca </strong>(s 415.000 na 270.000 kuna) te časopisu <strong><em>Up&amp;Underground </em></strong>(sa 110.000 na 30.000 kuna).<br /> <br /> U odnosu na lani, među novim književnim imenima izdvajaju se <strong><em>Komikaze </em></strong>(20.000 kuna), <strong><em>Književnost uživo </em></strong>(10.000 kuna) i portal <strong><em>Najbolje knjige </em></strong>(10.000 kuna).<br /> <br /> Rezultate možete pronaći na stranicama Ministarstva: <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%202016/%C4%8Casopisi%20i%20elektroni%C4%8Dke%20publikacije%202016%20-%20odobreno.pdf" target="_blank">'Odobreni projekti'</a> i <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Odbijeni%20programi%202016/%C4%8Casopisi%20i%20elektroni%C4%8Dke%20publikacije%202016%20-%20odbijeno.pdf" target="_blank">'Odbijeni projekti'</a>.</p> Tue, 26 Apr 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bog-i-bastina http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/bog-i-bastina