BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Who's the Boss? <p> Autobiografija Brucea Springsteena 'Born to Run' bit će objavljena u rujnu ove godine.&nbsp;</p> <div> Popularni američki pjevač <strong>Bruce Springsteen</strong>, poznat diljem zemaljske kugle kao <strong>The Boss</strong>, napisao je autobiografiju i objavit će je 27. rujna ove godine, par dana nakon svog 67. rođendana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Springsteen je u velikoj tajnosti radio na knjizi sedam godina. Naslov autobiografije je, očekivano - <strong><em>Born to Run</em></strong>. Izdavač je <strong>Simon &amp; Schuster</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga prati Springsteenovo odrastanje u Freeholdu i uspon prema karijeri jednog od najomiljenijih suvremenih glazbenika. Sam pjevač opisuje je kao "priču o poeziji, opasnosti i mraku".&nbsp;</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.theguardian.com/books/2016/feb/11/bruce-springsteen-autobiography-born-to-run-coming-in-september" target="_blank">The Guardian</a></div> Fri, 12 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/whos-the-boss http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/whos-the-boss Veliki bijeli kamion <p> U kakvoj su vezi Melvilleov 'Moby Dick' i zvučna kulisa filma 'Mad Max: Fury Road'?</p> <div> Nije vijest da veliki filmski autori uzimaju ideje iz književnosti, ali način korištenja književnih motiva za stvaranje specijalnih efekata u filmu <strong><em>Mad Max: Fury Road </em></strong>ipak se rijetko viđa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, <strong>Mark Mangini</strong>, dizajner zvuka u spomenutom filmu, otkrio je da se zvučna kulisa distopijskog filmskog svijeta temelji na <strong>Melvilleovom </strong>romanu <strong><em>Moby Dick</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Zamislio sam Maxov i Furiosin kamion kao alegoriju Mobyja Dicka, pri čemu bi negativac Immortan Joe bio kapetan Ahab", objasnio je Mangini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da bi dočarao tu neobičnu vezu, Mangini je vezao dokumentarne snimke glasanja kitova sa zvukovima kamiona kako bi stvorio "ogromnu, bučnu, hropćuću zvijer".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U sceni smrti jednog od likova Mangini je koristio isključivo dokumentarne zvukove kitova i medvjeda. "Htjeli smo reći publici - ovo je smrt. Ovako zvuči smrt velikog bijelog kita", zaključio je Mangini.<br /> <br /> ***<br /> <br /> info: <a href="https://www.inverse.com/article/11054-how-moby-dick-inspired-the-sound-design-of-mad-max-fury-road?utm_source=twitter.com&amp;utm_medium=on_site&amp;utm_campaign=desktop" target="_blank">INverse</a></div> Thu, 11 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/veliki-bijeli-kamion http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/veliki-bijeli-kamion Strip radionica Davora Šunka <p> Pozivaju se školarci u starosti od 9 do 15 godina na radionicu pisanja i crtanja stripa. Rok za prijavu: 18.2.2016.</p> <div> <strong>Udruga Nova stranica Zagreb </strong>poziva na upise školarce u starosti od 9 do 15 godina na radionicu stripa <strong><em>Oblak</em></strong> pod vodstvom <strong>Davora Šunka </strong>u prostoru Centra za kulturu Trešnjevka. &nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> U sklopu radionice polaznici uče osnove stripa, povijest stripa, arhitekturu i kompoziciju, naraciju i scenarij, crtanje, grafizam stripa, njegovu poetiku te sve što čini strip.</div> <div> <br /> Radionica je podijeljene u tri stupnja, a svaki stupanj obuhvaća 10 sati:</div> <div> <br /> 1. pregled povijesti stripa, osnove stripa, osnove crtanja</div> <div> 2. dramatizacija, scenarij za strip, razrada strip junaka, grafička naracija, strip crtež</div> <div> 3. poetika stripa, komunikacija stripa, analiza stripa, vlastiti rukopis</div> <div> <br /> Kroz prvi stupanj polaznici uče poetiku stripa neophodnu za razumijevanje stripa kao komunikacijskog sredstva. Osmišljavanje priče, njena razrada i strip dramatizacija važan je početak prije samog crtanja. Razrada likova dramaturški i likovno povezana je sa zadanom pričom, temom i motivom.</div> <div> <br /> Cijena prvog stupnja : 300 kn</div> <div> Termin: subotom od 11 do 13,30 h</div> <div> Trajanje : 10 sati</div> <div> Početak: 20.2.2016.</div> <div> <br /> Za dodatne informacije i predbilježbe obratiti se na mail adresu novastranica1@gmail.com.</div> <div> <br /> Voditelj Davor Šunk završio je Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Stripove je počeo crtati u ranom djetinjstvu i crta ih do sada. Objavljuje stripove, ilustracije i pjesme u dječjim časopisima (<em>Smib, Prvi izbor, Radost, Junior film</em>). Drži predavanja iz crtanja i vizualnih komunikacija u privatnoj školi Zagrebački centar za poduku i gost je predavač iz područja vizualnih komunikacija i fotografije na Fakultetu političkih znanosti. Dugi niz godina vodi strip radionice za djecu i odrasle (kulturni klub O’grada, Šibenski festival djeteta, festival Sedam dana stvaranja, Gradske knjižnice i čitaonice,…). 2014. godine osvojio je nagradu <em>Kiklop </em>za knjigu <strong><em>Palac Sim i palac Tam </em></strong>(ilustracije i dizajn).</div> Thu, 11 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/strip-radionica-davora-sunka http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/strip-radionica-davora-sunka Preživjeti na Marsu <p> Red znanosti, red preživljavanja i red britkog humora čine 'Marsovca' Andyja Weira iznimno zabavnim i napetim romanom.</p> <div> Unatoč ogromnom pritisku, od onog najbenignijeg (i najkomičnijeg) kako su ljudi žarko željeli znati po kojemu je stvarnom junaku snimljen film do onog poprilično snažnog i uvjerljivog kako je Akademija ovo filmsko djelo nagradila oscarovskom nominacijom u onoj najprestižnijoj kategoriji (za najbolji film), uspjela sam učiniti ono što se tada činilo nemogućim: prvo pročitati knjigu, a onda tražiti greške u filmu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon pročitane knjige i pogledanog filma, u potpunosti se predajem generalizaciji, potvrđujem kako je to pravi redoslijed i kako je knjiga (i ovaj put) nadmašila film. A film je zaista dobar.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> IT stručnjak i zaljubljenik u astronomiju <strong>Andy Weir </strong>svojom je&nbsp;debitantskom knjigom za sve svoje (eventualne) buduće knjige podigao ljestvicu na poprilično visoku razinu. Nakon niza odbijenica koje su redom pristizale iz brojnih izdavačkih kuća, Weir je knjigu odlučio objaviti u elektroničkoj verziji na <strong>Amazonu</strong>, po poprilično smiješnoj cijeni. Ostalo, već sad, pripada povijesti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radnja knjige je krajnje jednostavna: kako potpuno sam preživjeti na Marsu, odnosno, vratiti se na Zemlju. Ukoliko ste Mark Watney, botaničar i mehaničar, a ujedno i protagonist ovog romana, izvući će vas kvalitetan humor na vlastiti račun i dugogodišnja obuka za upravo ovakve nepredviđene situacije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga se sastoji od Watneyjevih dnevničkih zapisa u kojima neprestano bilježi sve svoje misli, opravdane strahove, ali i krajnje domišljate i temeljite upute za preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Pomoću svojih znanja i sposobnosti, Watney uspijeva ostvariti komunikaciju sa Zemljom te pomoću njihovih brzih i stručnih reakcija, početno očajanje prerasta u onaj čvrsti, iskonski nagon – za preživljavanjem.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Weir u cjelokupnu priču umeće i dramatičnu utrku s vremenom koja i samo čitanje čini filmičnim poput kakvog mudrog akcijskog trilera. A sveprisutni filmski plakati nemaštovitijim čitateljima olakšavaju i zamišljanje glavnog junaka (<strong>Matt Damon</strong> je neizbježan!)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ispočetka, laiku za prirodne znanosti poput mene nije bilo nimalo lako pratiti i shvaćati komplicirane fizičke, kemijske i matematičke izračune, no s vremenom ta 'stručna' područja postaju potpuno normalnim sastavnim dijelom knjige te, unatoč ukorijenjenom otporu prema tome, prestaje i preskakanje istih. Red znanosti, red preživljavanja i red britkog humora čine ovu knjigu iznimno zabavnom, čitkom i napetom – knjigom koja se do kraja čitanja teško ispušta iz ruku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Opisi 'crvenog' planeta vrlo su slikoviti, precizni i znanstveno obojani, baš kao i opisi Watneyjevih načina preživljavanja koji iz uspješnih prelaze u neuspješne i obrnuto. Mars je hladan, nepoznat i fascinantan planet, a Weirovo pisanje čini ga i opipljivim i životnijim. Simpatičan astronaut koji je nenamjernom greškom svojih suputnika ostao ostavljen na planetu te ga potom 'kolonizirao' jedan je od glavnih aduta ovog Weirovog romana. Watney je lik koji će ismijavati glazbenu kolekciju svoje zapovjednice, suprotstavljati se svim glavnim facama iz NASA-e, oglušivati na naređenja svojih nadređenih, racionalno razmatrati koji ga oblici smrti čekaju te istodobno poduzimati apsolutno sve samo da bi preživio.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Weirov roman nije djelo kojemu će se kritičari diviti zbog umjetnosti pisane riječi, no publika će ga obožavati, čak i oni koji izbjegavaju znanstveno-fantastične romane.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na kraju valja opovrgnuti i jednu generalizaciju: <em>geekovi</em> znaju napisati kvalitetno štivo, a s punom potporom možemo izreći jedan vapaj: pošaljite Weira u svemir, nek' čovjek vidi o čemu je odlično pisao!&nbsp;</div> Wed, 10 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/prezivjeti-na-marsu http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/prezivjeti-na-marsu Konferencija u Beogradu <p> Pozivaju se studenti koji bi sudjelovali na beogradskoj konferenciji 'Književnost i umetnost u Jugoslaviji'. Rok za prijavu: 21.2.2016.</p> <div> Klub studenata opšte književnosti i teorije književnosti (<strong>Klub 128</strong>) i <strong>Klub studenata istorije umetnosti </strong>iz Beograda organiziraju regionalnu studentsku konferenciju na temu <strong><em>Književnost i umetnost u Jugoslaviji: (dis)kontinuiteti (1918 - 1992)</em></strong>.<br /> <br /> Konferencija će se održati od 22. do 24.4. u Beogradu, a organizatori pozivaju studente da se prijave za sudjelovanje. Rok za prijavu za boravak / učešće na konferenciji (slanjem prijavnice) je 21. veljače 2016. godine, a zainteresirani izlagači sažetke svojih radova (oko 300 riječi) trebaju poslati do 6. ožujka 2016. godine.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Detaljne informacije o konferenciji mogu se pronaći na <a href="https://diskontinuiteti.wordpress.com/2016/01/06/poziv-na-regionalnu-studentsku-konferenciju-knjizevnost-i-umetnost-u-jugoslaviji-diskontinuiteti-1918-1992/" target="_blank">web stranici konferencije</a>.&nbsp;</div> Wed, 10 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/konferencija-u-beogradu http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/konferencija-u-beogradu Pisci protiv ministra <p> Hrvatski P.E.N. centar i Hrvatsko društvo pisaca prikupili su 450 potpisa kulturnih djelatnika protiv aktualnog ministra kulture.&nbsp;</p> <div> <strong>Hrvatski P.E.N. centar</strong>&nbsp;i <strong>Hrvatsko društvo pisaca </strong>predali su prosvjedno pismo Predsjedniku Vlade, g. <strong>Tihomiru Oreškoviću</strong>. Pismo navodi:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Hrvatski P.E.N. centar i Hrvatsko društvo pisaca prikupili su 450 potpisa uglednih umjetnika i kulturnih djelatnika koji prosvjeduju protiv izbora g. <strong>Zlatka Hasanbegovića </strong>za ministra kulture.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Budući da g. Zlatko Hasanbegović nema iskustva u upravljanju kulturnim institucijama te kulturu, kao što je razvidno iz brojnih njegovih izjava, ne poima kao autonomni i kreativni prostor, smatramo da je jedini povod za njegov izbor na tu funkciju da svoj mandat posveti ideološkim zaoštravanjima i daljnjoj nepotrebnoj polarizaciji našeg društva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U prilogu Vam dostavljamo imena onih koji su se pridružili našem pozivu da se razmisli o kvalificiranosti g. Zlatka Hasanbegovića za obavljanje odgovorne dužnosti koja mu je povjerena."<br /> <br /> Popis svih potpisnika može se pronaći na <a href="http://www.pen.hr/" target="_blank">web stranici P.E.N.-a</a>.</div> Wed, 10 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisci-protiv-ministra http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisci-protiv-ministra Adios, Cowboy <p> Američki izdavač McSweeney's objavit će engleski prijevod popularnog romana Olje Savičević Ivančević.</p> <div> Roman <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-94-olja-savicevic-ivancevic" target="_blank"><strong><em>Adio kauboju</em></strong></a> <strong>Olje Savičević Ivančević</strong>, dosad objavljen na nekoliko svjetskih jezika, ovoga će tjedna dobiti i svoje američko izdanje u nakladi izdavačke kuće <strong>McSweeney's </strong>iz San Francisca.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako se ističe u priopćenju književne agencije <strong>Sandorf</strong>, ovaj je roman dosad objavljen ili trenutno u pripremi za objavu u Njemačkoj, Španjolskoj, Srbiji, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj i Nizozemskoj, a njegov najnoviji engleski prijevod za američko čitateljstvo naslovljen <strong><em>Adios, Cowboy</em></strong> potpisuje iskusna prevoditeljica <strong>Celia Hawkesworth</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakladnik američkog izdanja je izdavačka kuća McSweeney's iz San Francisca koja je dosad objavila niz mladih i perspektivnih imena američke i svjetske književne scene, ali i knjige literarnih veličina poput <strong>Davida Fostera Wallacea</strong>, <strong>Nicka Hornbyja </strong>ili <strong>Joyce Carol Oates</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Pored odličnih prikaza koje je Savičević Ivančević dobila za britansko izdanje romana u utjecajnim novinama poput <em>Irish Timesa </em>ili <em>Guardiana</em>, američka kritika knjigu je također dočekala izrazito pozitivno, opisavši ga kao 'roman koji isprepleće prošlost i sadašnjost tako da na površinu izbija porazna zbilja prepuna aveti, samosažaljenja i dirljive introspekcije'", ističe se u priopćenju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Adio kauboju</em> je 2011. dobio nagradu <a href="http://www.tportal.hr" target="_blank"><strong>tportala </strong></a>za najbolji domaći roman, a po njemu je 2012. redatelj <strong>Ivica Buljan </strong>za Splitsko ljeto režirao istoimenu kazališnu predstavu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Američkim će čitateljima svoj nagrađivani romaneskni prvijenac predstaviti u jesen 2016. u sklopu mini-turneje Sjedinjenim Državama uz još nekoliko McSweeney'sovih autora.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Tue, 09 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/adios-cowboy http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/adios-cowboy 'Pisca ne formiraju nagrade, već rad' <p> Razgovarali smo sa srpskim romanopiscem Draganom Velikićem, dvostrukim dobitnikom NIN-ove nagrade.</p> <p> <strong>Kažete da je za pisca važno da se ne mjeri s drugim piscima, već isključivo sa samim sobom i svojim radom. U idealnom slučaju, autor bi trebao moći objektivno promatrati vlastito djelo, kao da je nepristran kritičar. Dakako, neki su tekstovi autoru ipak važniji od drugih, neovisno o literarnoj kvaliteti. No, u nekim djelima, a ona su najrjeđa, dolazi do poklapanja u tom smislu. Biste li rekli da se upravo to dogodilo u slučaju <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/islednik" target="_blank"><em>Islednika</em></a>?</strong><br /> <br /> Ono što sam znao kada sam završio rad na<strong> <em>Isledniku</em></strong> jeste da će taj moj roman imati veoma široku čitalačku publiku, no stvarnost je prevazišla sva moja očekivanja. Već se nekoliko sedmica <em>Islednik</em> dnevno proda u Laguninim knjižarama i na kioscima u proseku između 250 i 300 primeraka. Peto izdanje publikovano je u tiražu od trideset hiljada. Znači, dospeo je u ruke i onih čitalaca koji do sada nisu bili moja publika. Verovatno je <em>Islednik</em> roman koji je čitaocima blizak.<br /> <br /> <strong>Vaši romani se mogu čitati kao ispovijesti. Smeta li vas vječito inzistiranje na 'autobiografskim' elementima u čitanju romana? Odakle uopće ta želja čitatelja za 'stvarnim' u fikciji?</strong><br /> <br /> Mislim da je to pitanje uverljivosti koje doživljeno u životu nosi. Čitaoci vole da se identifikuju i zato im je važno da je ono što čitaju, po <strong>Aristotelu</strong> – i stvarno i moguće. Ipak, ubedljivost je kategorija koju postižu samo literarno vredna dela. U <em>Isledniku</em> sam se poslužio autobiografskim postupkom, međutim to nisu memoari, već roman. Dakle, preuzeo sam neke situacije i događaje iz vlastitog života, ali način na koji sam ih doveo u vezu je fikcija. Mislim da ne treba da objašnjavam da književno delo ne nastaje tako što se samo ispovedamo.<br /> <br /> <strong>Na jednom mjestu u knjizi roman je uspoređen s Michelangelovim pogledom na skulpturu, koja uvijek već postoji u komadu mramora i samo je valja 'osloboditi'. Što je to u oceanu teksta što treba osloboditi i privremeno odstraniti da dođe do oblikovanja svijeta romana?</strong><br /> <br /> Kada počinjem da pišem roman, nikada nemam unapred priču, jasan plan. Po tome sam više pesnik neko prozaista. Polazim od nekoliko opsesivnih prizora. Kod mene priča dolazi sama od sebe. Najvažnije je da imamo šta da kažemo. Ne postoji recept, svaki roman pisao sam nekim drugim postupkom, ne zato što sam unapred tako odlučio, već zato što me ne zanima da štancujem knjige, makar one bile uspešne i čitane.<br /> <br /> <strong>Jednom ste ovo djelo nazvali svojim <em>Lovcem u žitu</em>. Koliko vam <em>Islednik </em>znači u kontekstu vašeg cjelokupnog opusa?</strong><br /> <br /> <em>Islednik</em> jeste moj <strong><em>Lovac u žitu</em></strong>. Ne znam koliko puta sam pročitao taj <strong>Selindžerov</strong> roman. I uvek sam imao osećaj da čitam knjigu o vlastitoj porodici. U <em>Isledniku</em> sam dosegnuo onu jednostavnost do koje se dolazi višedecenijskim radom na sebi.<br /> <br /> Da nije bilo prethodnog romana <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-bonavia-1358332194" target="_blank"><strong><em>Bonavia</em></strong></a>, ne bi bilo ni <em>Islednika</em>. On je rođen u poslednjem poglavlju <em>Bonavije</em>. Zaronio sam u vlastiti život kao neko drugi. I zato onaj moto <strong>Borislava Pekića</strong> na početku knjige: "Čovek se posle ispovesti ne oseća ništa čistijim nego što je bio pre nje. Naprotiv. Oseća se kao kanta za đubre. Pošto je izbacio iz sebe sve svoje bolje verzije, ostao je s najgorom, onom koja se nikad nikom ne ispoveda." Krenuo sam od te verzije koja se nikad nikom ne ispoveda.<br /> <br /> <strong>NIN-ova nagrada svakako je jedinstvena, zbog duge tradicije i velikih književnika koji su bili laureatima u posljednjih šezdesetak godina. Činjenica da ste dobili NIN-ovu nagradu drugi put svakako je kuriozitet u kontekstu naše, ili 'naših' kultura. Koliko vam ta nagrada znači i koliko bi nagrade piscima uopće trebale značiti?</strong><br /> <br /> Nagrade su dobrodošle jer skreću pažnju na nagrađenu knjigu. Dogodilo se da je <em>Islednik</em> pre Ninove nagrade pokupio još tri nagrade, međutim, nisam ja nikakav pretplatnik na nagrade. Naprotiv! Od 1988. godine, kada je objavljen moj prvi roman <strong><em>Via Pula</em></strong>&nbsp;za koji sam dobio Nagradu Miloš Crnjanski, pa do <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/ruski-prozor" target="_blank"><em><strong>Ruskog prozora</strong></em></a>&nbsp;objavljenog 2007. godine, koji je ovenčan Ninovom nagradom, prošlo je dvadeset godina. U tom periodu objavio sam šest romana i četiri knjige eseja, i nijedna moja knjiga nije nagrađena, iako su te knjige prevedene na petnaest jezika.<br /> <br /> Vidite, u Srbiji je tokom te dve decenije, kada sam se formirao kao pisac, dodeljeno oko 5000 književnih nagrada i sve su me zaobišle. To su činjenice. Naravno da je razlog bio politički, jer se nisam libio da govorim o onome što se tada u Srbiji dešavalo. Dakle, da sumiram, nagrade mene nisu formirale. Ja sam radio na sebi ne obazirući se na sve te nagrade koje su dodeljivane mnogim danas zaboravljenim piscima i knjigama.<br /> <br /> <strong>Neki smatraju, vjerojatno ne bez razloga, da je NIN-ova nagrada tokom godina postala nagrada za cjelokupni opus, a ne za konkretno književno djelo. U tom smislu ovogodišnja nagrada svakako je zanimljiva te gotovo da ima manifestni karakter kao odbacivanje tog načela (postali ste tek četvrti višestruki laureat, nakon Oskara Daviča, Dobrice Ćosića i Živojina Pavlovića). Što mislite o ovoj nagradi i njezinoj vrijednosti danas?&nbsp;</strong><br /> <br /> Ninova nagrada jeste fenomen. I pored politizacije tokom devedesetih godina prošlog veka, ona je ne samo opstala, već se pozicionirala kao neosporna kulturološka vrednost. Jeste, dešavalo se da je nekad pisci dobiju za minuli rad, kao što se dva ili tri puta dogodilo da se ne dodeli za najbolji roman u tekućoj godini zato što ju je taj pisac već ranije dobio. Zato i jeste ovogodišnja odluka žirija revolucionarna. Ono što je meni drago jeste činjenica da još niko nije osporio odluku Ninovog žirija. Verujem da će njena vrednost samo da raste u budućim godinama.</p> Tue, 09 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/pisca-ne-formiraju-nagrade-vec-rad http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/pisca-ne-formiraju-nagrade-vec-rad Rasknjižje 8. – 14.2.2016. <p> Nova proza ovog tjedna prilično je tmurna, a poezija i publicistika političkim i društvenim analizama marljivo slijede isti smjer.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong><br /> <br /> Proza:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/posljednja-noc-u-tremore-beachu" target="_blank"><em>Posljednja noć u Tremore Beachu</em></a>, Mikel Santiago (Znanje)<br /> Nakon traumatičnog razvoda uspješni glazbenik Peter Harper zapada u ozbiljnu emotivnu i kreativnu krizu te mir i inspiraciju odluči potražiti u zabačenom mjestu na obali Irske, plaži Tremore Beach. Izolirana kuća na plaži kao da je stvorena za njega. Jedini su mu susjedi neobični američki bračni par Kogan, s kojima se brzo sprijatelji, a upoznaje i novu zanimljivu djevojku, Judie, došljakinju poput njega... Roman je prozvan malim remek-djelom žanra koji je ustanovio Stephen King, premda bi se prije mogao okarakterizirati kao vrsni psihološki triler na tragu romana Patricije Highsmith ili Hitchcockovih filmova.<br /> <br /> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/zapis-o-pronicljivosti" target="_blank"><em>Zapis o pronicljivosti</em></a>, Jose Saramago (Laguna, Beograd)<br /> 'U osnovi romana je sarkastična Saramagova parabola o pravilima igre zapadne demokratije: neopredeljeni birači, kako ove tvrdoglavce nazivaju, sasvim su mirni, čak poslušni građani kakve vlast samo poželeti može. Ali njihovo odbijanje da se pretvaraju kako im izborni proces daje neki izbor vredan glasanja, sa stanovišta vlasti, duboko je subverzivan – to je neoprostiv greh i nedopustiv propust.' - Terens Raferti, The New York Times<br /> <br /> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/apsolutno-siguran" target="_blank"><em>Apsolutno siguran</em></a>, Robert Roklicer (Naklada Đuretić i Studio Moderna)<br /> Možemo reći da i u novoj zbirci Roklicerovih tekstova prevladava njegov već dobropoznati lirski (anti)junak. To je čovjek srednjih godina koji stvarnost vidi kao mračnu, život sveden na vodoravnu dimenziju, postojanje kao gotovo posve besmisleno pomicanje u vremenu bez ikakvih uporišta u tradicionalnim nadosobnim instancama kao što su brak, obitelj, domovina, Bog. Njegov odnos prema drugim ljudima uglavnom se svodi na svojevrsnu solidarnost s 'braćom' po piću i društvenom gubitništvu, otresitost i omrazu prema muškarcima koji su funkcionalizirani u kapitalizmu (konobari, poreznici, policajci, političari), kao i površne seksualne i osjećajne veze s mnogim ženama te iznimno mučne financijske i psihološke situacije s bivšim suprugama.<br /> <br /> 4.<a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/potemkinovo-selo-antologija-krace-ruske-proze-postperestrojke" target="_blank"><em> Potemkinovo selo : antologija kraće ruske proze (post)perestrojke</em></a>, Dmitrij Prigov (Frakura)<br /> Kad su se 1991. srušile monumental­­ne Po­temkinove kulise SSSR-a, razotkrio se iluzijski karakter (sovjetske) pro­šlosti, ali i jednako nepouzdan ka­rakter no­vonastale (postsovjetske) zbilje. Ruska tran­zicijska stvarnost tih je godina nalikovala na kakav hibrid Disneylanda i Coppolina <em>Kuma</em>; bio je to potrošački park za odrasle, s divljim kapitalistima, krvavim mafijaških obra­­čunima i daškom 'specifične ruske duše'. Upravo je iluzijskom karakteru tog raz­dob­lja posvećena antologija u kojoj su našlo desetero najistaknutijih pred­stavnika su­­vremene ruske književne scene.<br /> <br /> 5. <em><a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/krv-na-snijegu" target="_blank">Krv na snijegu</a></em>, Jo Nesbø (Fokus komunikacije)<br /> Božićno je vrijeme u Oslu, krajem sedamdesetih. Olav Johansen je 'čistač', plaćeni ubojica sa stalnim angažmanom kod jednog od najmoćnijih šefova kriminalnog podzemlja grada. Nakon još jednog uspješno obavljenog zadatka, Olav se javlja šefu ne bi li preuzeo novi posao, međutim, zadatak koji mu ovaj dodijeli — odmah mu je jasno — može mu osigurati moć, ali se jednako tako može prometnuti i u njegovu najveću pogrešku. Od lovca, Olav vrlo lako može i sam postati lovina. Šef, naime, ovaj put poželi likvidaciju — svoje žene, a maske padaju, jedna za drugom...<br /> <br /> Poezija:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/poezija/everest" target="_blank"><em>Everest</em></a>, Drago Glamuzina (Fraktura)<br /> Važno je napomenuti kako se knjiga <em>Everest</em> iz pjesme u pjesmu dodatno konotativno usložnjava i raste u svojoj polisemantičnosti. Ogoljujući sebe, ali i sve drugo uokolo, Glamuzinino pjesničko pismo jedno je od onih koje se doista eksplicitno usuđuje pitati ono od čega netragom bježe svi pjesnički i ini mediokriteti u Hrvatskoj i svakoj drugoj književnosti, ali i životu samom.</p> <p> Publicistika:<br /> 1.&nbsp;<a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/drzavljanin-gradjanin-stranac-neprijatelj-jedna-povijest-jugoslavije-i-postjugoslavenskih-drzava" target="_blank"><em>Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj : Jedna povijest Jugoslavije i postjugoslavenskih država</em></a>, Igor Štiks (Fraktura)<br /> Štiks iz pojma državljanina i građanina razvija i dokazuje tezu o mijenama političkih sistema i zajednica te koliko su i kako utjecali na poziciju i život pojedinca. Odgovara na pitanja što uopće znači biti državljanin, biti uključen ili pak isključen, kako se osjećati u poziciji građanina i što se događa kada se ona mijenja u onu stranca ili pak neprijatelja. Knjiga Državljanin, građanin, stranac, nepri­jatelj povijesna je, kulturološka i sociološka, ali prije svega politička studija koja pokazuje koliko su krhki identiteti, kako se lako stvaraju i grade novi te koliko je pitanje državljanstva i građanstva važno i danas.<br /> <br /> 2. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/romi-u-srbiji-izmedju-nakovnja-siromastva-i-cekica-diskriminacije" target="_blank"><em>Romi u Srbiji : između nakovnja siromaštva i čekića diskriminacije</em></a>, Božidar Jakšić (Most Art)<br /> 'S Romima i ne samo Romima sam kao dečak delio i logorašku i izbegličku sudbinu. Taj davni biografski podatak obeležio je moja istraživanja uslova života Roma u Srbiji. Osnovu mog istraživačkog pristupa činio je stav da nema slobodnog društva bez slobode pojedinca, a da se ljudska i manjinska prava, građanske slobode pripadnika nacionalnih manjina mogu temeljno analizirati istraživanjem uslova života egzistencijalno najugroženijih – Roma.'<br /> <br /> 3. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/o-autoritarnoj-savesti-od-milosevica-do-djindjica-i-nazad-lektire-i-marginalije-1994-2006" target="_blank"><em>O autoritarnoj savesti (od Miloševića do Đinđića i nazad), lektire i marginalije 1994 - 2006.</em></a>, Zlatko Pavković (Most art)<br /> Srpsko društvo u državi pod rukovodstvom Slobodana Miloševića bilo je u pećini na čijim je zidovima kreirana stvarnost. Za dvanaest godina tokom kojih su – u televizijskom političkom magazinu nezavisne produkcijske kuće VIN, 'Video nedeljnik' (emitovanom uglav­nom na Studiju B i B92) – objavljivani, jedan deo ovih kratkih tekstova, fusnota, napisan je pod Miloševićevom, a drugi pod tranzicionom vlašću. Raniji ukazuju na kriminogeni karakter prvog režima; kasniji – najpre blagonakloni u nadi da će se nova vlast uhvatiti u koštac sa autoritarnim nasleđem – postaju, kako vreme odmiče, sve oštriji u osudi novog talasa korupcije, bezidejnosti i kohabitacionizma sa starim režimom.<br /> <br /> 4. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/radikalna-misao-fenomenologija-politickog-radikalizma" target="_blank"><em>Radikalna misao : Fenomenologija političkog radikalizma</em></a>,&nbsp; Jure Vujić (Alfa)<br /> Analizirajući semantičke razlike između fenomena političkoga ekstremizma i radikalizma, autor proučava epistemologiju političkoga radikalizma i fenomen političkoga nasilja, pružajući višeslojni pregled ideoloških matrica suvremene radikalne desnice i ljevice. Koliko radikalnu desnicu, toliko i radikalnu ljevicu obilježuje odbacivanje postojećega poretka − pluralizma i demokracije − odnosno negiranje svih ostalih političkih pokreta, ideologija i stranaka uključujući i one koji pripadaju tzv. umjerenoj ljevici ili desnici. Autor je priložio razne političke simbole i propagandni materijal sa svrhom da što bolje prikaže političku ikonografiju radikalne ljevice i desnice.<br /> <br /> 5. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/o-sestrama-siromasnima-i-bolesnima-slike-socijalne-i-zdravstvene-povijesti-medjuratnog-zagreba" target="_blank"><em>O sestrama, siromašnima i bolesnima : Slike socijalne i zdravstvene povijesti međuratnog Zagreba</em></a>, Željko Dugac (Srednja Europa)<br /> U knjizi su opisani počeci socijalne politike u međuratnoj Hrvatskoj i Jugoslaviji te društvene prilike u kojima se ona oblikovala. Autor ukazuje na složenost djelovanja 'sestara pomoćnica', kako su se isprva zvale medicinske sestre, koje je objedinjavalo medicinski i socijalni rad. Budući da se rad sestara prilagođavao potrebama društva, značajan dio knjige posvećen je analizi strukture korisnika njihove pomoći.<br /> <br /> 6. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/evropa-sedamdeset-godina-nakon-drugog-svetskog-rata" target="_blank"><em>Evropa – sedamdeset godina nakon Drugog svetskog rata</em></a>, ur. Alida Bremer i Saša Ilić (Most Art)<br /> Za ovo izdanje <em>Beton Internationala</em>, poziv je upućen autorkama i autorima iz različitih delova našeg kontinenta s molbom da napišu kako vide poslednjih sedamdeset godina, kao i sadašnjost Evrope. Pitanje upućeno Istoku odnosilo na pojam 'antifašizma' i njegovo današnje značenje. Pitanje upućeno Zapadu odnosilo se na viziju Evrope s one strane birokratije.<br /> <br /> Ostalo:<br /> 1. <a href="http://www.booksa.hr/knjige/ostalo/dnevnik-iz-guantanama-1454890927" target="_blank"><em>Dnevnik iz Guantanama</em></a>, Mohamedou Ould Slahi (Profil)<br /> Potresno svjedočanstvo čovjeka koji je već 13 godina zatvoren u američkom logoru Guantanamo na Kubi zajedno s drugim muslimanima osumnjičenim za terorizam i suradnju s Al-Qa'idom iako nikakva optužnica protiv njega nije podignuta. Mohamedou Ould Slahi u svojem dnevniku opisuje život u tom logoru, svakodnevni režim, kako izgledaju ispitivanja, detaljno opisuje svoj slučaj, što mu se ondje događalo, kako je bio podvrgnut fizičkom i psihičkom pritisku te mučenju.<br /> &nbsp;</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Više informacija o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank">ovdje</a>.<br /> &nbsp;</p> Mon, 08 Feb 2016 01:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-8-1422016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-8-1422016 Posljednji broj Europskog glasnika? <p> Novi broj 'Europskog glasnika' na više od 1000 stranica donosi tekstove o orijentalizmu, disidentskoj misli, političkoj budućnosti Europe...</p> <div> Jubilarni 20. broj časopisa <strong><em>Europski glasnik</em></strong> predstavljen je u subotu navečer u Muzeju Mimari gdje je glavni urednik <strong>Dražen Katunarić</strong>, u nazočnosti brojne publike koja je došla pozdraviti taj događaj, najavio kako bi, zbog nedostatka novca, to mogao biti i zadnji broj toga časopisa, pokrenutoga u Parizu. Nakladnik <em>Europskog glasnika</em> je <strong>Hrvatsko društvo pisaca</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na više od 1000 stranica časopis donosi dvije glavne teme - 'Disidentsku misao'&nbsp;te 'Orijentalizam', s ciljem da tekstovi popune rupu neznanja glede odnosa Islama i Europe. U broju se nalaze još tri velika temata: 'Pustinja', 'Čas poezije' i 'Politička budućnost Europe: prepiska Alexandera Kojevea i Carla Schmitta'.<br /> <br /> Uvod u predstvaljanje bilo je iscrpno predavanje francuskoga pisca i filozofa <strong>Pascala Brucknera </strong>koji je govorio o Europi, islamu i islamizmu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sadržaj dvadesetog (i, nadamo se, ne posljednjeg) Europskog glasnika možete pregledati na <a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/dogadanje/europski-glasnik-br.-20-2015-1114" target="_blank">web stranici HDP-a</a>.<br /> <br /> ***<br /> <br /> izvor: Hina</div> Mon, 08 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/posljednji-broj-europskog-glasnika http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/posljednji-broj-europskog-glasnika Umijeće gubljenja i obećanje pronalaska <p> Lejla Kalamujić je iz posve drugačije pozicije napisala intimnu, a generacijski relevantnu proznu zbirku 'Zovite me Esteban'.</p> <div> Sarajevska <strong>Dobra knjiga </strong>proteklih je godina kvantitativno najproduktivnija bosanskohercegovačka izdavačka kuća, ali i ona čija izdanja formatom, rodovskom / žanrovskom pripadnošću te, dakako, kvalitetom najviše variraju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U osnovi, radi se o privatnoj štampariji koja proizvodnju knjiga financira iz najraznovrsnijih izvora – od državnih, tj. entitetskih natječaja za potporu autorima, do autorova vlastitog džepa – dok je postava uposlenih u njenom proizvodnom pogonu krajnje fleksibilna. Za veliki broj autor/ic/a procedura objavljivanja knjige svodi se na princip 'sam(a) svoj majstor': valja samostalno pribaviti sredstva (iz državnih dotacija, ušteđevine, nasljedstva...), a onda i po mogućnosti angažirati lektora, urednika, i ostatak logističkog tima (u Dobroj knjizi postoje ljudi nominalno zaposleni na ovim pozicijama, ali njihov je angažman, po svemu sudeći, uvjetan i nestalan). Osim po masovnom <em>autsorsanju </em>različitih dimenzija proizvodnje knjige, ova kuća izdvaja se i po slobodnom shvaćanju tiražnih brojki: primjerci mnogih naslova doštampavaju se 'po potrebi', što znači da se ponekad tek fiktivno nalaze na policama knjižara.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Samim krajem prošle kalendarske godine, najvećim dijelom u <em>do it yourself </em>aranžmanu, u nakladi Dobre knjige pojavila se prozna zbirka <strong><em>Zovite me Esteban</em></strong> Lejle Kalamujić – autorice čiji je prvijenac <strong><em>Anatomija osmijeha</em></strong> 2008. nagrađen na svojedobno relevantnom natječaju kuće <strong>Zoro</strong> (u međuvremenu su i natječaj i Zoro kolabirali). Tekstovi koji čine ovu knjigu dobrim dijelom spadaju u narativnu prozu, no narativna dimenzija ponekad i posve izostaje, a niz zapisa i vinjeta baš i nisu 'priče' u užem smislu riječi. Ipak, opravdanje da o tekstovima iz <em>Estebana </em>skupno govorimo kao o pričama pruža nam jedinstveno pripovjedno očište u koje su oni usidreni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Protagonistica i pripovjedačica, čije nam ime 'Lejla' daje signal za čitanje (i) u autobiografskom ključu, obraća nam se iz različitih životnih stadija i faza: od Sarajeva 1980-ih, preko rata i opsade grada (prilikom koje će se zateći i s jedne i s druge strane bojišnice), izbjeglištva, poraća do relativno recentne prošlosti. Ove etape nisu posložene kronološkim ili 'logičnim' redoslijedom; kronotopi koji ih čine sve se vrijeme rotiraju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Premda je to autorici slaba utjeha, moram primijetiti da tematika i atmosfera ove knjige suštinski korespondiraju s izdavačkim politikama i logističkim uvjetima u kojima se pojavila. <em>Zovite me Esteban </em>zbirka je koja opetovano tematizira nestalnost, nesigurnost, <em>prekarnost </em>u najširem smislu pojma. Pripovjedački glas dolazi iz višestruko marginalne pozicije: on pripada kako djetetu iz nacionalno mješovitog i izrazito jugoslavenski orijentiranog obiteljskog miljea, tako i ženi, ali i, kako nam je snažno sugerirano, ne-heteroseksualnoj osobi. Pripovjedačicu sve vrijeme proganja osjećaj iskonskog gubitka, fragmentacije svijeta, ali i kontinuiranog gubljenja u svijetu i društvu u sadašnjosti. Stihovi <strong>Elisabeth Bishop </strong>iz pjesme <strong><em>Umijeće gubljenja</em></strong>, koji se (u prijevodu <strong>Asje Bakić</strong>) pojavljuju u priči <em>Molba Elisabeth</em>, mogli bi funkcionirati kao moto knjige: "Umijeće gubljenja nije teško naučiti;/ toliko se stvari, čini se,/ odluči izgubiti da njihov nestanak ne bi trebao mučiti". Hospitalizirana na psihijatriji, protagonistica se obraća pokojnoj engleskoj pjesnikinji: "[D]raga moja Eli, molim te da mi kažeš samo jedno: da li sam savladala umijeće gubljenja?" &nbsp; &nbsp; &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> 'Gubitak' ili 'gubljenje' o kojem je riječ u ovim je pričama barem trojako prisutno. Junakinja je u ranoj mladosti ostala bez majke; u nedostatku 'pravog' sjećanja, sa sobom nosi pripovijest (re)konstruiranu iz obiteljskog predanja. Priča, ili čak legenda o majci, čini jednu od okvirnih pripovijesti u knjizi i izvorište nekoliko lajtmotiva. Zatim, tu je gubitak zavičaja, socijalističke Jugoslavije progutane ratom – eto drugog traumatičnog reza u Lejlinom životu. Napokon, vitalno mjesto u <em>Estebanu </em>zauzima iskustvo gubljenja <em>zajednice</em>, u smislu ne samo fragmentacije neposrednog okruženja, nego i rasapa društva uopće. Jedan takav izgubljeni kolektivitet čini sarajevski mikrokozmos osamdesetih godina: za pripovjedačicu je to i prostor djetinjstva i slobode, kao i poslovična 'Jugoslavija u malom', s pripadajućim društvenim, etnokonfesionalnim i političkim pluralnostima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Reminiscencije na ono nekadašnje Sarajevo oblikovane su bez patetike, moraliziranja i općih mjesta, što je rijetkost s obzirom na mitologiju nakupljenu oko ovog grada. "U jednoj kući, na dva mjesta, na dva različita dijela grada, jeli smo nanine pite i bakine sarme, dedo i deda pili su pivo i rakiju. Za podstanare smo imali Boga i Tita. [...] Podstanari bi se pojavili tu i tamo. Prvi u naninim i dedinim molitvama, drugi u bakinim i dedinim partizanskim pjesmama", čitamo u priči <em>Četiri godišnja doba</em>. U priči <em>Das ist Valter </em>glavnu ulogu pak igra kasarna povrh Sarajeva, na lokaciji s koje u filmu <strong>Hajrudina Krvavca </strong>nacistički oficir zagledan u grad izgovara kultnu naslovnu repliku. Junakinje i junaci priče lokalna su djeca koja se – uključno s pripovjedačicom – natječu u insceniranju scena iz <em>Valtera</em>, nerijetko i pred vojničkim auditorijem (s vojnicima si povremeno uzajamno priređuju i kojekakve <em>prankove</em>). Rat će se u njihove živote ušunjati gotovo neprimjetno ("Niko nije primijetio odlazak vojske, osim dva paradna tenka na kraju, kad je rat već počeo"), poklopivši se na neki izopačen način s odrastanjem i 'raspuštanjem' društvanca; kasarna je ostala prazna i u doslovnom i u simboličkom smislu. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najveći adut Kalamujić svakako je jednostavnost, čak i svojevrsna ležernost pisanja. Ona se očituje kako u jezičnoj ekonomiji, tako i u lakoći evociranja prostorno-vremenskih koordinata. Kad se ove dvije dimenzije poklope, rezultat je vrlo upečatljiva proza – što među ostalim ilustriraju i spomenute priče <em>Četiri godišnja doba</em> i <em>Das ist Valter</em>. Spomenimo i sjajnu <em>Bijelu pustinju</em>, u kojoj se u lirskom ključu evocira dječiji posjet pekarskom pogonu smještenom u vojvođanskoj ravnici, te minijature <em>Zašto umiru vrapci </em>i <em>Mliječni put</em>, u kojima dolazi do izražaja još jedna autoričina preokupacija: pitanje živih bića koja nisu ljudi i našeg doživljaja njihovih života.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane spektra nalazi se priča <em>Dobri, loši i Kafka</em>, u kojoj autorica poseže za novim registrima i izražajnim sredstvima: <strong>Franz Kafka </strong>jednog ratnog dana osvane na junakinjinim vratima. Ovaj pokušaj da o užasima ratne svakodnevnice progovori u primjerenom kafkijanskom ključu svjedoči o autoričinoj hrabrosti da iskorači iz poetičkih okvira unutar kojih se osjeća 'kod kuće', ali na koncu ostaje ispod razine na koju nas autorica navikava. Da <em>Kafka </em>strši iz cjeline zbirke, kako poetički tako i kvalitativno, tim više pada u oči što je smješten u samu njenu sredinu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Zovem se Esteban </em>knjiga je u kojoj se, na autobiografskom fonu, osobna intima, doživljaji i traume isprepliću s društvenim i generacijskim kretanjima i sentimentima. Nije na odmet primijetiti da je takva proza obično pisana iz muške heteroseksualne perspektive, u kojoj se osobno iskustvo lako i brzo uzima kao reprezentativno za ono kolektivno i masovno. Lejla Kalamujić pokazala je da je intimnu, a 'generacijski' relevantnu knjigu moguće uspješno (na)pisati iz posve drugačije pozicije – one žene i ne-heteroseksualne osobe. <em>Esteban </em>je otud i doprinos elementarnoj borbi za vidljivost marginaliziranih u našem patrijarhalno i heteronormativno ustrojenom književnom polju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku, koliko god mračna i melankolična, ova knjiga nije i depresivna. Iz pojedinih priča čak izbija nenadana, gotovo i začudna vedrina. Protagonistica je pronalazi u neočekivanim sitnim zadovoljstvima, poput noćnog razgovora sa starijim neznancem u vagon-restoranu prilikom prvog poslijeratnog putovanja vlakom za Srbiju. Nadalje, naznačen je i izbaviteljski potencijal ljubavi – konkretno, lezbijske/kvir ljubavi, koja se otima imperativima sredine i ograničenjima trenutka. Značajno mjesto tako zauzima završna priča, <em>Povratak među zvijezde</em>, u kojoj protagonistica po prvi put s partnericom odlazi na majčin grob, prisjećajući se pritom ranijih posjeta groblju. Upravo na tom mjestu i u tom trenutku veza između dviju žena neočekivano se i snažno potvrđuje.<br /> <br /> Mali ritual posjeta groblju kao da je rezultirao nadom u novu društvenost i nove oblike življenja zajednice. "Krećem prema njoj. Vrijeme je da se ide. Vrijeme je", riječi su kojima završava <em>Povratak među zvijezde</em>, i s njim ova poticajna knjiga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> Mon, 08 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-gubljenja-i-obecanje-pronalaska http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-gubljenja-i-obecanje-pronalaska Bolni rezovi <p> Lijepo je biti Nadstojnik književnog kombinata u doba obilja. Kad si siromašan – to je već druga pjesma.</p> <p> "Saurona mi!", Nadstojnik <strong>Luka</strong> u nevjerici je premetao po računima, "What a fresh hell is this?"</p> <p> Nekoliko puta za redom provjeravao je računicu, ali brojke bijahu neumoljive. Povukao se u svoj ured, zakračunao vrata, pa si natočio dva deci Richebourga da smiri živce što titrahu mu poput listića šimšira na travanjskom povjetarcu.</p> <p> Nevoljnik se još nije našao u ovakvom škripcu. Što mi je činiti? – ponavljao je u sebi.</p> <p> "Kakve te to brige more, zemljače?"</p> <p> Lućano se munjevito okrenu – iznad glomazne kopirke lelujao je duh njegove mentorice i jedne od utemeljiteljica kombinata.</p> <p> "<strong>Mika</strong>!? Hvala nebesima! U velikoj sam gabuli, no, pogledaj samo – kad poplaćamo režije ostaje nam jedva 6 kuna na računu."</p> <p> Mika uze listati papire: "Hm… puta ovo, minus ono… bogami točno si izračunao."</p> <p> "I? što predlažeš? Imaš li kakvog asa u rukavu."</p> <p> Nekoliko trenutaka Mika je samo šutke lelujala iznad kopirke, pa se na koncu oglasi: "Prvo, moraš se pribrati. Skuži li radništvo unezvijerenost na licu rukovodećeg – ode sve u <em>helać</em> prije vremena."</p> <p> "Što je to <em>helać</em>?"</p> <p> "Ništa dobro. Znači, moraš bit kul, a onda sazovi sastanak i najavi bolne rezove."</p> <p> "Bolne rezove?"</p> <p> "Ne ponavljaj za mnom ko papagaj. Najavi bolne rezove, druge ti nema, pobratime, a sad idem… ćaoooo…"</p> <p> Nadstojnik Luka imao je još mnoštvo pitanja, ali od lelujavog lika ostao je samo oblak fine prašine sličan šećeru u prahu kojega prvi uredski propuh raznese u nikaj. Iznova prepušten sam sebi Lućano si dotoči još vina.<br /> <br /> <br /> * * *<br /> <br /> <br /> I baš kao u inat nedaćama – usred kalendarske zime najednom je u metropolu banulo proljeće. Živa u termometru poskočila je do drskih 25 iznad ništice, a djelatnici kombinata razmiljeli su se naokolo poput zaigranih zrikavaca.</p> <p> <strong>Martina</strong> i <strong>Draguljče</strong> hopsale su po parku berući visibabe, šafrane, kukurijek i ostalo raznobojno cvijeće. <strong>Ana</strong>, <strong>Nađa</strong>, <strong>Mateja</strong> i <strong>André</strong> u kratkim su rukavima igrali školice na pločniku. Studentice kroatistike okupirale su klupice i čavrljale ispijajući kave i makjata.</p> <p> Samo je nadstojnik ostao unutra i namrštena lica promatrao mlađariju kako gušta u varljivu siječanjskom izdanju proljeća. Jadni moji djelatnici, gruntao je brižno u sebi, navući će si hunjavicu ovako. Plus nemaju blagog pojma o financijskoj propasti što se poput sante leda zarila u ovaj naš Titanik od kombinata. Od čega ćemo živjeti sad kad smo siromašni? Od svježeg zraka možda?</p> <p> "Od zraka se nemre živjeti!", vrisnu, pa raspali pesnicom posred pulta srušivši mnoge flajere.</p> <p> Najlakše je reći – iskuliraj i najavi bolne rezove. Kako nek im najavim takvo što, kako? I gdje nek režem? Lijepo je biti Nadstojnik u doba obilja. Kad si siromašan – to je već druga pjesma. Onomu koji najavi bolne rezove i slične svinjarije, ne piše se dobro. Već na sljedećim izborima vratit će mi se nepopularni potezi kao bumerang u lice – pljas!</p> <p> Izvana se čulo živahno: "E-ma-esa-sa-pi-pi-du-ga-ča-ra-pa."</p> <p> Rukovodeći kadar Lućano još jednom tugaljivo pogleda mladež. Boli njih briga, država propada, a oni igraju gumi-gumi. Po tko zna koji put prisjetio se mudrih riječi svoje mentorice Mike: "Neznanje je blagoslov."<br /> <br /> <br /> * * *<br /> <br /> <br /> Pripadnici radničke klase meškoljili su se iščekujući početak sastanka.</p> <p> Nadstojnik Lućano nakašljao se, otpio gutljaj vina i baš kad je namjeravao započeti, uhvati ga vrlo težak napadaj panike. Umjesto riječi koje je kanio izreći, nadođoše mu neke druge riječi:</p> <p> "Kašlj, kašlj… khm… kao prvo i osnovno – kraj je siječnja i što vi činite? Skačete po vani u kratkim rukavima. To vam, ako bolje razmislite, nije pametno – Bobičićka, ne klafraj tamo – što sam ono pričao… da, zima je i morate se paziti, u zraku kruže virusi i sve ostalo. Isprehlađivat ćete se i gdje smo onda? Toliko po tom pitanju. Nadalje, huda su vremena, pa ćemo se i mi morati prilagoditi. Što se tiče krize, Booksa još dobro stoji, ali do kad će – ne znamo. Stoga idemo u nekakvu, recimo, reorganizaciju to jest – prema stabilizaciji troškova i tako dalje…"</p> <p> "Prosim riječ", ubaci se sindikalna povjerenica Ana, "a zakaj bi išli vu stabilizaciju ak fajn duramo?"</p> <p> "Za vježbu, želimo biti spremni u slučaju da nas zahvati kriza, besparica i slične nedaće."</p> <p> "Prosim opet riječ – ima li kakvih pokazatelja da bi nas kriza uskoro mogla zahvatiti?"</p> <p> "Oduzimam ti riječ do kraja sastanka. Prekidaš mi tijek misli, ali odgovorit ću na ovo provokativno pitanje: Booksa je tisuću svjetlosnih godina daleko od bilo kakve krize. U štednju idemo zato jer se želimo pokazati kao odgovoran kolektiv pred društvenom zajednicom čiji smo neodvojiv dio. Ili kako bi naš narod rekao – bolje spriječiti nego liječiti."</p> <p> Lućano nije mogao vjerovati kako spretno iznaša krive informacije, pa žurno nastavi:</p> <p> "André, primjerice, od sutra neće paziti na sve klupice, nego samo na ove dvije, a na trećoj – kak bu, bu. Obzirom na smanjen obim poslova – reže mu se plaća za 33 posto. Također, Dunja od sutra ne mora obnašati dužnost kustosice. Materijale može i dalje skupljati, a ljudi mogu i bez pomoći kustosice roštati po stvarima. Plaća joj se reže za 45 posto. Ana bi mogla od, recimo, prvi veljače do sredine ožujka na godišnji, neplaćeni, jasno. I tako redom, do kraja dana dobili bute sve crno na bijelo. Hoću li i svoju nadstojničku plaću rezati? Dakako, svuš-svuš, bez milosti! Svi zajedno ćemo trpjeti i tako je, mislim, najpoštenije."</p> <p> "Pa ovo su bolni rezovi!", oglasila se Nađa.</p> <p> "Nisu, odakle ti takve besmislice, prosim? Oduzimam ti riječ plus 40 posto od plaće, tako da ubuduće ne širiš paniku i sve ostalo. Također i svim drugim začitavačima 40 posto - svuš! Bolni rezovi? Tststs, kako vas nije sram takvo što… Eh, da, morat ćemo ukinuti sindikat. Mišljenja sam da je sindikašenje u jednom ovakvom kolektivu potpuno besmisleno, pa ćemo ga lijepo ukinuti. Gdje nema problema – ne treba ih ni prizivati. Shvatite ovo kao paket preventivnih mjera u inače dobrostojećem kombinatu. A sad se lijepo vratite svojim zadaćama, ne, hvala lijepo, bez pitanja, prosim, nemam ni ja vremena na hitanje."</p> <p> Nešto kasnije, u miru svog ureda i uz čašicu Richebourga, Nadstojnik Lućano odsutno je pjevušio: "Kad ti dođem nesrećo…tntntn… mmm… sam pod bijelom zastavom… tntntn… od kaputa postavom…mmm… garavom…"<br /> <br /> F.B., 5. veljače 2016., Zagreb</p> <p> &nbsp;</p> Fri, 05 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/bolni-rezovi http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/bolni-rezovi Riječke stipendije <p> Grad Rijeka raspisuje poziv za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva. Rok za prijavu: 3.3.2016.</p> <div> U skladu s usvojenom Strategijom kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013. – 2020. od 17. travnja 2013. godine, Grad Rijeka raspisuje <strong><em>Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva</em></strong>. Rok za podnošenje prijava je najkasnije 30 dana od dana objave na web stranici Grada Rijeke (2. veljače)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijava se može podnijeti za dodjelu:</div> <div> a) tromjesečne potpore za poticanje književnog stvaralaštva u iznosu od 15.000,00 kuna bruto<br /> b) polugodišnje potpore za poticanje književnog stvaralaštva u iznosu od 30.000,00 kuna bruto.</div> <div> <br /> Potpora će se dodijeljivati za književno-umjetnički rad.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Potpora će se isplatiti u mjesečnim obrocima od po 5.000,00 kuna bruto, a po dostavi mjesečnog izvještaja o radu. Obrazac izvještaja o radu nalazi se <a href="http://www.rijeka.hr/ObrazacIzvjestajaI" target="_blank">ovdje</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukoliko korisnik potpore ne dostavi mjesečno izvješće o svom radu, isplata obroka će se obustaviti dok korisnik potpore ne dostavi zadovoljavajuće mjesečno izvješće o radu. Procjenu mjesečnog izvješća o radu vrši Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo Grada Rijeke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon isteka potpore, korisnik potpore dužan je dostaviti:</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. završno izvješće</div> <div> 2. rukopis napisan tijekom trajanja potpore.<br /> <br /> Rukopis će u elektroničkom formatu biti dostupan čitateljima u <a href="http://gkr.hr/Magazin/Novosti/Poticanje-knjizevnog-stvaralastva-radovi-prvih-stipendista-zapocinju-zivot-s-citateljima" target="_blank">web magazinu Gradske knjižnice Rijeka</a> što će omogućiti korisniku potpore – autoru rukopisa dobivanje povratne informacije od čitatelja, povezivanje s čitateljima, moguće unaprijeđenje rukopisa, kao i stvaranje čitateljske baze za distribuciju djela kada rukopis bude objavljen.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Grad Rijeka neće sufinancirati objavljivanje rukopisa za koje se odobri potpora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pravo podnošenja prijave na ovaj javni poziv imaju fizičke osobe koje djeluju na riječkoj književnoj sceni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo Grada Rijeke ocjenjuje dostavljenu prijavu na Javni poziv u skladu sa sljedećim kriterijima i pripadajućim bodovima:</div> <div> &nbsp;</div> <div> a) Kvaliteta oglednog rukopisa<span class="Apple-tab-span" style="white-space: pre;"> </span>-&nbsp;40 bodova</div> <div> b) Koncept djela<span class="Apple-tab-span" style="white-space: pre;"> </span>-&nbsp;20 bodova</div> <div> c) Profesionalne reference autorice / autora<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span>-&nbsp;20 bodova</div> <div> d) Značaj programa za grad Rijeku - 15 bodova</div> <div> e) Potpisan ugovor s nakladnikom<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span>-&nbsp;5 bodova</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podnositelj prijava dužan je dostaviti ispunjeni e-obrazac i arak oglednog rukopisa (minimalno 10 kartica teksta u elektroničkom obliku).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neće se razmatrati prijava podnositelja:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - za koju nije dostavljen ispunjeni e-obrazac i obvezni prilog: ogledni arak rukopisa u elektroničkom obliku</div> <div> - koji je već za tekuću godinu dobio potporu za književno stvaralaštvo od Ministarstva kulture RH</div> <div> - koji ne djeluje na riječkoj književnoj sceni,<br /> - koja se odnosi na publicistička, stručna i znanstvena djela.</div> <div> <br /> Podnositelj prijave prijavu podnosi isključivo u elektroničkom obliku na sljedeći način:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - prijavu podnosi putem <a href="http://www2.rijeka.hr/RimisForms/default.aspx?formid=302&amp;form=kultura/E-prijavnica-Nakladnicka_i_knjiznicna_djelatnost_poticanje_knjzevnog_stvaralastva.pdf" target="_blank">e-obrasca dostupnog na web stranici Grada Rijeke</a></div> <div> - obvezni prilog (ogledni rukopis) prilaže se u elektroničkom obliku.</div> <div> <br /> Rok za podnošenje prijava je najkasnije 30 dana od dana objave na web stranici Grada Rijeke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve dodatne informacije o Javnom pozivu, podnositelj prijave može saznati upitom na e-mail: alen.kapidzic@rijeka.hr ili pozivom na telefonski broj 051 / 209 235 od ponedjeljka do petka u vremenu od 8:00 do 16:00 sati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nepotpune prijave, prijave koje ne udovoljavaju propisanim uvjetima kao i prijave pristigle izvan roka neće se uzeti u razmatranje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> izvor: <a href="http://www.rijeka.hr/JavniPozivZaDodjeluPotporaZaPoticanje" target="_blank">Rijeka.hr</a></div> Fri, 05 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/rijecke-stipendije http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/rijecke-stipendije Kulturnjaci protiv ministra <p> Djelatnici u kulturi predali su Vladi javni apel za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji je potpisalo 1300 ljudi.</p> <div> Ispred Banskih dvora okupilo se oko 30 djelatnika u kulturi i pročitalo javni apel Vladi za smjenu ministra kulture <strong>Zlatka Hasanbegovića</strong>, koji je dosad potpisalo oko 1300 ljudi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kulturnjaci smatraju da je njihov resor ugrožen i ponižen odlukom da se Ministarstvo kulture prepusti Hasanbegoviću kojega smatraju znanstvenikom "potpune nekompetentnosti u upravljanju sustavom kulturnih institucija i svih segmenata kulture i proizvodnje."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Navode da apel njihove inicijative nazvane <em>kulturnjaci2016 </em>nije usmjeren protiv osobnog prava na mišljenje i političkog stava pojedinca, nego poziv da se digne glas protiv politike relativizacije i dvosmislenosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Među potpisnicima apela, koji u <a href="http://www.kulturnjaci2016.org/" target="_blank">cijelosti možete pročitati ovdje</a>, brojna su ugledna imena kulturne scene poput <strong>Zorana Ferića</strong>, <strong>Ivane Sajko</strong>, <strong>Gorana&nbsp;</strong><strong>Sergeja Pristaša</strong>, <strong>Urše Raukar</strong> i <strong>Tihomira Milovca</strong> te mnogih drugih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***<br /> <br /> info: <a href="http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/414892/Kulturnjaci-s-Markova-trga-uputili-apel-Vladi-za-smjenu-Hasanbegovica.html" target="_blank">tportal</a></div> Thu, 04 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kulturnjaci-protiv-ministra http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/kulturnjaci-protiv-ministra Dabogda imao pa nemao <p> Veliki festival stripa u&nbsp;Angoulêmeu se drugi put ove godine našao u središtu skandala.</p> <div> Veliki europski festival stripa u <strong>Angoulêmeu </strong>već se ove godine našao <a href="http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/seksizam-u-stripu" target="_blank">u središtu skandala</a> nakon što među objavljenim nominacijama za životno djelo nije bilo nijedne autorice. Brojni čitatelji i autori su prosvjedovali ili otkazali svoj dolazak, a organizatori festivala dosjetili su se bizarnom načinu kako da oraspolože svoju publiku. No, njihova neslana šala samo je dodatno naljutila autore koji su ipak došli na festival.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, voditelj svečane ceremonije <strong>Richard Gaitet</strong> pročitao je popis dobitnika nagrada, da bi neposredno nakon objave otkrio da se 'samo šali'. Zatim je pročitao popis pravih dobitnika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Lažni dobitnici, koji nisu znali da je riječ o šali, ocijenili su vic organizatora kao okrutno poniženje. "Kad su objavili da je <strong><em>Saga </em></strong>dobila nagradu za najbolju seriju stripova, skakali smo od sreće", rekao je <strong>Pol Scorttecia</strong>, direktor izdavačke kuće Urban Comics. "Odmah smo javili našim autorima i podijelili vijest na Twitteru. Kad su autori čuli da je riječ o šali, nisu to dobro podnijeli."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Direktor festivala <strong>Franck Bondoux </strong>najavio je da će poslati ispriku svim autorima koji su se uvrijedili, mada je dodao i da šala nije dobro prihvaćena zbog "diktature tweetova". Voditelj ceremonije i autor sporne šale Richard Gaitet ispričao se i priznao da je pogriješio.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tko je na kraju doista dobio nagrade? Teško je reći.<br /> <br /> ***<br /> <br /> info: <a href="http://www.theguardian.com/books/2016/feb/02/french-comics-festival-under-fire-fake-award-winners-angouleme" target="_blank">The Guardian</a></div> Thu, 04 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dabogda-imao-pa-nemao http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dabogda-imao-pa-nemao Maraton za Debeljaka <p> Ljubljanski pjesnički maraton održat će se 8. veljače i bit će posvećen tragično preminulom slovenskom autoru.</p> <div> Ljubljanski pjesnički maraton, zakazan za Dan kulture 8. veljače, ove će godine biti posvećen <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ales-debeljak-1961-2016" target="_blank">tragično preminulom autoru <strong>Alešu Debeljaku</strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slovenski pisac i filozof Aleš Debeljak (1961 - 2016) stradao je u prometnoj nesreći 28. siječnja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim Debeljakove poezije, na maratonu će se čitati djela <strong>Ferija Lainščka</strong>, <strong>Andreja Medveda</strong>, <strong>Vinka Möderndorferja</strong>, <strong>Barbare Pogačnik</strong>, <strong>Andreja Rozmana</strong>, <strong>Jureta Vuga</strong>, <strong>Cirila Zlobca</strong>, <strong>Boštjana Gorenca</strong>, <strong>Uroša Zupana </strong>i drugih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Maraton počinje u 13 sati, a održat će se u ljubljanskoj knjižari Konzorcij.</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> info: <a href="http://www.rtvslo.si/kultura/knjige/na-kulturni-praznik-pesniski-maraton-v-spomin-na-alesa-debeljaka/385014" target="_blank">RTV Slo</a></div> Thu, 04 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/maraton-za-debeljaka http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/maraton-za-debeljaka 'Tekst mora imati zvuk' <p> U prvom ovosezonskom Književnom budoaru razgovarali smo s riječkom spisateljicom i spoken word performericom Teom Tulić.</p> <div> <em>Ovogodišnju sezonu Booksinog <strong>Književnog budoara </strong>otvorila je gošća tribine 'Književnost, između', riječka spisateljica i spoken word performerica <strong>Tea Tulić</strong>. Razgovor je vodila i u tekst prenijela <strong>Dunja Kučinac</strong>.&nbsp;</em></div> <div> <br /> ***<br /> &nbsp;</div> <div> <strong>S Enverom Krivcem i riječkim bendom Japanski premijeri napravila si <em>spoken word </em>album <a href="https://teatulic.bandcamp.com/releases" target="_blank"><em>Albumče</em></a>. O kakvoj se formi radi? I koliko se <em>Albumče </em>razlikuje od aktualne spoken word forme u svijetu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Spoken word </em>je prastara forma usmene predaje i govorenja pred ljudima, a moderna <em>spoken word </em>ili slam poezija u SAD-u doživljava svoj procvat 1960-ih s pojavom beat generacije, oslanjajući se na tradiciju bluesa. Naći ćete bezbroj iznimno vještih <em>spoken word </em>izvođača i izvođačica na internetu koji su vrlo popularni i praćeni. Obično koriste rimovane stihove, s jako puno igre riječima, i uglavnom ih karakterizira jasan stav prema nekomu ili nečemu. U <em>Albumčetu </em>nema rime, a ima nešto malo igre riječima. Očituje se i specifičan stav prvog lica, ali mrvu suptilnije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U Booksi je prije oko dvije godine <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/pjesnik-i-lutalica" target="_blank">gostovao Neil McCarthy</a>, pjesnik i <em>spoken word </em>performer. Tada nam je rekao da mu glazba služi da bi poeziju učinio pristupačnijom, jer simpatična indie ili folk muzika privuče dio publike. No, čini se da glazba na <em>Albumčetu </em>ima sasvim drugu ulogu.&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako su <em>spoken word </em>nastupi praćeni muzikom, najčešće je riječ samo o zadavanju ritma i poticajne glazbene podloge. <em>Albumče </em>je ipak drugačije. Malo smo pogriješili kada smo u najavi rekli da su Enver Krivac i Japanski premijeri napravili glazbenu kulisu za album. Ako to i jest bila prva ideja, u samom procesu smo htjeli učiniti ta dva elementa ravnopravnima jer nam je svima glazba iznimno važna. Nije tek element zabave. Zapravo nismo znali kako to sve skupa drugačije nazvati nego <em>spoken word</em>. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Albumče </em>je nastalo tijekom tvog rezidencijalnog boravka u Beogradu u listopadu 2012. godine, a u koautorstvu s riječkim muzičarima. Kako se desila ta 'lokalna' suradnja upravo u trenutku tvoje autorske i kreativne izmještenosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Albumče </em>se kao ideja formiralo prije nego sam otišla u Beograd, na prijedlog Envera Krivca. On i njegov matični bend Japanski premijeri inače rade eksperimentalnu glazbu za kazališne predstave i dokumentarce. Mi se svi dosta družimo i kreativno surađujemo, povezani smo pa ne znam kako zapravo 'pobjeći' od toga u trenutku navedene izmještenosti. Upravo nam je moja izmještenost bila okidač za ovakvu suradnju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Beogradu sam svakodnevno pješačila i pisala, a navečer bih sjela u stan, čitala na diktafon i slala Enveru na slušanje. Za to je vrijeme on u Rijeci slagao muziku. To je bila naša prirodna komunikacija, a kad sam se vratila u Rijeku, zajedno smo radili na albumu. Nisam se nikad ozbiljno bavila glazbom, ali Enver je htio da i ja imam utjecaj na glazbene aranžmane. On me nagovorio da <em>Dah </em>vokaliziram i da praktički pjevam i sviram usnu harmoniku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>S obzirom da je riječ o izvedbenoj formi i uglavnom egzistencijalnim, naglašeno ekspresivnim ili političkim temama, često je u <em>spoken wordu </em>ključan moment dramatičnosti, katarzičnosti i naravno, kolektivne recepcije. S druge strane, čini se da <em>Albumče </em>zadržava popriličnu razinu intimnosti.</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Albumče </em>i jest upravo takav, intiman album. Obraća se slušatelju jedan na jedan, izražajnim prvim licem jednine. Kad smo ga planirali, mislili smo – OK, napravit ćemo album, dići ćemo ga na <a href="https://teatulic.bandcamp.com/releases" target="_blank">Bandcamp</a>, ljudi će ga moći skinuti i slušati, i to je to. Enver Krivac i Japanski premijeri su muzičari iz sjene i nisu im bili interesantni nastupi uživo, ali ljudi su počeli tražiti da nastupimo uživo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nastup smo uvježbavali dva-tri mjeseca. Na kraju je na taj koncert u Rijeci došla nova publika koju nisam prije viđala. To je, za mene, bio ključan trenutak u kojem sam osjetila kako se intimna energija albuma širi na veći, meni pomalo nepoznat, fizički, mentalno i emocionalno vrlo prisutan auditorij. I kako umjetnost uvijek širi prostor komunikacije, teži prenositi iskustvo iz pojedinačnog u kolektivno. To je baš za nas bio katarzičan i dramatičan trenutak, dali smo nešto i primili nešto.&nbsp;</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/pW3oIZadx00" width="600"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Koji su ti <em>spoken word </em>autori važni? Spominjala si SAD, a ima li scene kod nas?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Gil Scott Heron </strong>jedan je od mojih omiljenih kantautora i jedan od prvih <em>spoken word</em> autora u Americi. Sigurno ga znate po stvari <strong><em>The Revolution will not be Televised</em></strong>. Od umjetnika u smislu kompleksnijeg pristupa glazbi i tekstu ipak mi je najzanimljivija <strong>Laurie Anderson</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kod nas su <em>spoken word </em>albumi relativno nepoznata stvar i <em>Albumče </em>je, čini mi se, prošlo ispod radara. Ljudi imaju problema sa stvarima koje ne znaju gdje točno smjestiti. Ima nešto <em>slam poetry </em>događanja, ali to se događa na mjestima na kojima nisu toliko promovirana. Beogradsko <strong>Pesničenje </strong>je u tom smislu dosta jako, a pada mi na pamet i <strong>Pričigin </strong>u Splitu koji je zapravo autorsko pripovijedanje uživo, bez glazbe, ali s notom improvizacije. Nekoliko slovenskih pjesnika, koje poznajem, prakticira nastupati čitanjem poezije uz glazbenu podlogu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Tvoj roman <a href="http://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Tea-Tulic-Kosa-posvuda" target="_blank"><em>Kosa posvuda</em></a>, nagrađen 2011. godine <em>Prozakom</em>, tematski se vrti oko obiteljske priče i borbe s bolešću, ali umjesto da bude napisan kao realistička obiteljska saga, iznimno je poetiziran i fragmentiran. Razmišljaš li uopće o tome da se okušaš izvan kratke forme?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ponekad mi bude žao što se baš i ne znam raspisati. Sve što pišem teži tome da bude sažeto, koncentrirano. Možda je to odraz toga što sam malo više pjesnička, nego prozna duša. S druge strane, volim pripovijedati pa se to spaja jedno s drugim. Istovremeno bježim od toga da pišem pjesme u stupcima, u klasičnoj vizualnoj formi. Čak i kad pišem nešto što bi mogla biti pjesma, to se uvijek vizualno rasteže vodoravno. Ide k tome da se nivelira, izjednači. Ali moja kratka fragmentarna forma svojim nakupljanjem ide i ka široj, većoj slici, odnosno tekstualnoj cjelini.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Ima li slušanje glazbe stimulativnu ulogu za tvoje pisanje?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sam moj tekst mora imati nekakav ritam i melodiju, zvuk. Mi ljudi smo stvoreni od vibracije i pulsa. Naš krvotok je ritam. Normalno mi je da, ako se bavim pisanjem, moram osjetiti glazbu u riječi i rečenici. Onima kojima glazba ne smeta dok stvaraju, preporučam <strong><em>Piano works</em></strong> <strong>Phillipa Glassa</strong>, <strong>Johna Abercrombieja</strong>, a i <strong>Aphex Twin </strong>ima divne ambijentalne muzike. To trenutno slušam. Poticajno je, pomaže. Ritam i atmosferu glazbe nerijetko prenašam u ono što radim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Što trenutno pišeš?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Rad na novoj knjizi odužio se na skoro pet godina, već me ljudi pitaju lažem li da pišem. Trebalo mi je neko vrijeme da se odmaknem od prve knjige i nađem novi glas, tek sam zapravo prošle godine počela ozbiljno raditi na drugoj. Radni naslov je <strong><em>Maksimum jata</em></strong>. Pretpostavljam da će je netko, po objavljivanju, nazvati poetskim romanom. Za mene je to sve tekst. Važan aspekt te knjige bavi se životinjskim u nama koje se naravno uvijek masovno ispoljava kad imamo velika društvena previranja, koja trenutno i živimo. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Osim što pišeš, dugo si vodila i udrugu Katapult, koja je u Rijeci okupljala nezavisnu književnu scenu. Kakvo je stanje s riječkom gradskom kulturnom politikom prema književnosti? I ima li ta scena publiku?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Grad je godinama donekle podupirao nezavisnu scenu, iako je i tu bilo puno nezadovoljstava. Ali, u zadnjih nekoliko godina budžet za kulturu, a osobito za književnost, rapidno se smanjuje i isplate sredstava znaju se čekati po godinu-dvije. U tim uvjetima je skoro nemoguće dovesti, recimo, strane goste.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovo je četvrta godina da postoji <strong>Ri Lit</strong>, koji bih ja nazvala čvrstom platformom za okupljanje mlađih književnih imena u Rijeci, a sve se primarno vrti oko riječke 'Noći velikog čitanja', na kojoj se predstavlja niz autora i autorica, živa književnost. Na te večeri dolazi dvjesto do tristo ljudi, dakle, publika itekako postoji i participira.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedno kratko vrijeme Grad je financijski podupirao Ri Lit, ali ove smo godine radili s nula kuna. No, baš kad izostane potpora, imaš još i veću potrebu nastaviti raditi uz određeni bunt. Samo, pitanje je do kad tako možeš i koliko možeš, s obzirom da svi moramo plaćati račune i od nečeg živjeti. Ne stvarati profit, već živjeti i nastaviti davati svojoj okolini. Lokalne i državne strukture trebaju kulturu i umjetnost prepoznavati kao temelj društva, a ne ukrasni dodatak civilizaciji, kao pogon našeg ljudskog razvitka, a ne unazađivanja.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/QnJFhuOWgXg" width="600"></iframe></div> Thu, 04 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/tekst-mora-imati-zvuk http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/tekst-mora-imati-zvuk Kako objaviti prvu knjigu? <p> Proces objave knjige nije uhodan ni formaliziran, ali mladi autori ipak ističu neka stalna mjesta koja pomažu u radu na tekstu i dolasku do izdavača.</p> <div> Zna se reći da u Hrvatskoj više ljudi piše nego što ih čita i iako je ta paradoksalna rečenica pomalo zastrašujuća, u njoj ipak ima nešto istine, kako to već i biva s paradoksalnim i zastrašujućim stvarima u lijepoj našoj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radionice kreativnog pisanja najčešće nemaju problema s brojem polaznika, na književne natječaje pristižu stotine radova i svi vi koji ovo čitate, po čistom zakonu velikih brojeva i nemilosrdnosti statistike, sigurno poznajete nekoga tko piše prozu ili poeziju ako već sami ne pripadate tom krugu nesretnika.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na jedan od najpoznatijih i najpopularnijih književnih natječaja, onaj nakladničke kuće <strong>VBZ </strong>za najbolji neobjavljeni roman 2014. godine, pristiglo je 137 romana. Iako se na taj konkretan natječaj, zbog izdašne novčane nagrade, prijavljuju i afirmirani i neafirmirani autori, svejedno se ta brojka čini pozamašnom, jer ona znači da uz sve romane domaćih autora koji se objave u godini dana postoji još barem toliko ili više onih koji čuče u ladicama, odnosno, da budemo sasvim suvremeni, u računalima pisaca aspiranata. Ne možemo znati koliko je neobjavljenih zbirki kratkih priča jer ne postoji neki natječaj koji bi nam u tom smislu mogao biti putokazom, ali recimo još da je prošle godine prijavljenih za nagradu <em>Goran za mlade pjesnike </em>bilo 71. Također velika brojka.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nisu svi autori neobjavljenih romana slali svoje rukopise na spomenuti natječaj, niti su svi mladi pjesnici prošle godine konkurirali za <em>Gorana</em>, neki zato što nisu željeli ili za natječaj nisu znali, a drugi zato što ne zadovoljavaju propozicije ili jednostavno više nisu mladi, ali mislim da se slobodno može procijeniti da u svakom trenutku u našoj malenoj zemlji postoji barem 300 ili 400 naslova čiji autori smatraju da im je djelo dovoljno kvalitetno da se objavi. Procjena ove brojke napravljena je na temelju pristiglih rukopisa na dva najveća natječaja, no ona je ustvari vrlo oprezna i ne bi bilo iznenađujuće da je ustvari možda i dvostruko ili trostruko veća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Želja da se napisani tekstovi otisnu i 'pospreme' za vječnost između korica posve je prirodna i vrlo često može biti poprilično motivirajuća, no isto se tako mladi autori nerijetko znaju zateći pred golemim i, može se činiti, nesavladivim zidom kada razmišljaju o tome koje bi korake valjalo poduzeti da dođu do tog cilja. U Hrvatskoj se godišnje objavi oko 6.500 novih naslova (s tim da u tu brojku ne ulazi samo proza i poezija, već i publicistika, priručnici i slično), ali ne postoji neki uvriježeni put ili formalna procedura koju bi valjalo slijediti, nema standardnog načina koji bi (mladom) autoru mogao jamčiti da će plod njegovog truda i muke biti pročitan i vrednovan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iskustva autora koji su u posljednjih pet godina objavili knjigu u Hrvatskoj dosta su raznolika i ustvari su slična u svojoj različitosti. Dojam je da su za objavljivanje ključne tri stvari koje se možda podrazumijevaju, ali nije ih zgorega još jednom istaknuti – kvaliteta rukopisa, ambicija i sreća, tj. sklop pozitivnih okolnosti. Eh, da, bez sreće ništa, ali važno je znati da se i sreću može isprovocirati pa ako je rukopis kvalitetan, a ambicija snažna i motivacija za njegovo objavljivanje postojana, onda raste i vjerojatnost da će se sve za autora posložiti na najbolji način i da će njegova knjiga prijeći taj križni put od misaone imenice do konkretnog predmeta koji se može držati u rukama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na spomen nekog uobičajenog puta za objavljivanje knjige svi pisci samo odmahuju rukom jer riječ 'uobičajen' podrazumijeva neku vrstu uhodanosti, lakoće i događaja koji se odvijaju po inerciji, a objavljivanje knjige, posebno prvijenca, najčešće ne samo da ne ide glatko, već i zahtijeva strašno mnogo energije, truda i volje. Cijeli proces uglavnom počinje javljanjem nekoj nakladničkoj kući, onoj za koju autor procijeni da bi mogla biti zainteresirana za njegov rukopis. Taj prvi korak obično obeshrabri zato što ne drže svi nakladnici do dobrog običaja odgovaranja na mejlove, no ponekad se upornost isplati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Marko Dejanović</strong>, dobitnik nagrade <em>Janko Polić Kamov </em>za roman <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/karte-molim" target="_blank"><strong><em>Karte, molim!</em></strong></a>, svoju je prvu knjigu, zbirku priča <a href="http://www.cekic.co/knjige/belzebubov-notes" target="_blank"><strong><em>Belzebubov notes</em></strong></a>, objavio – u Srbiji. "Prvo sam slao izdavačima u Hrvatskoj pa ih se niz nije uopće javio. Onda sam iskoristio novinarske vještine i dobio nekoliko telefonskih brojeva pa sam gnjavio ljude pozivima i upitima. Sigurno im to nije bilo drago. I ne bih to nikome preporučio jer nitko ne voli da ga maltretiraš, ali si ja nisam mogao pomoći - htio sam odgovor pod svaku cijenu. Onda sam s jednim izdavačem u Hrvatskoj praktički postigao dogovor da će mi izdati knjigu, ali od toga nije bilo ništa. Onda sam se odlučio javiti izdavaču u Bosni i Hercegovini, izdavaču za kojeg sam mislio da bi mu moj stil mogao odgovarati. I on je bio spreman objaviti mi knjigu, ako je uspije financirati. Nije uspio, tako da je i to propalo. I onda su se javili iz <strong>Čekića</strong> (srpska nakladnička kuća, op.a.) i rekli da bi mi htjeli objaviti knjigu."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naš poznati pjesnik, esejist i prozaik <strong>Marko Pogačar </strong>ističe kvalitetu rukopisa kao najvažniju odliku koja bi mogla dovesti do objavljivanja. Ima samo jedan savjet za autore koji još čekaju svoju prvu knjigu: "Da prije nego traže izdavače napišu dobru knjigu, vrijednu objavljivanja. Ako je suditi po uvjetima kakvi su vladali donedavno, takve knjige nisu ostajale neobjavljene, barem iz razloga vezanih uz izdavače/urednike. Ili ja ne znam za primjere."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> S tom se procjenom baš i ne slaže <strong>Krešimir Pintarić </strong>koji je svoj prvijenac objavio sada već davne 1997. i koji kaže: "Ni onda nije bilo lako, a dobra financijska konstrukcija je uvijek bila važnija od dobrog rukopisa."</div> <div> &nbsp;</div> <div> I zaista, ako ste mislili da se u priči o objavljivanju knjiga može zaobići financijski aspekt, onda ste ili nepopravljivo romantični ili samo strašno naivni što se, u okolnostima u kojima živimo, često može svesti na isto. Čak i kada nakladnik pokaže interes za određeni naslov, to ne znači da će odmah upogoniti svu mašineriju ne bi li ga pod hitno tiskao i plasirao na police sve manjeg broja preostalih knjižara. Iznimno su rijetki nakladnici koji su spremni izdvojiti vlastita sredstva i financirati knjigu nepoznatog autora u cijelosti, najčešće se (veći) dio sredstava pokušava namaknuti putem natječaja Ministarstva kulture. Uz Ministarstvo, traži se potpora grada, privatnih sponzora, različitih zaklada pa čak i europskih fondova, ali svi su ti natječaji manje-više čista lutrija iako i na njima neki nakladnici prolaze bolje od drugih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za mlade i neafirmirane autore ustvari postoji samo jedan put koji će ih poštedjeti dobrog dijela (iako ne svih!) komplikacija vezanih uz ukoričavanje njihove prve knjige, a on se zove – natječaj. U Hrvatskoj postoji čitav niz književnih natječaja, za prozu, poeziju i eseje, postoje oni tematski kao i oni sa slobodnom temom, neke organiziraju nakladničke kuće, druge gradske knjižnice, ali rade ih i lokalni ogranci Matice hrvatske, književni portali, privatne inicijative, studentske udruge, novine i časopisi i izbor je, kada se čovjek malo udubi u to, gotovo beskrajan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najbolje od svega je što postoji nekolicina njih koji pobjedniku garantiraju objavljivanje knjige, a to su razvikani VBZ-ov natječaj za najbolji neobjavljeni roman, potom natječaji <em>Prozak </em>(za prozu) i <em>Na vrh jezika </em>(za poeziju) na koje se mogu javiti samo autori do 35 godina starosti, natječaj za nagradu <em>Goran za mlade pjesnike </em>te malo manje poznati natječaj Matice hrvatske ogranka Osijek i natječaj <em>Drago Gervais </em>koji organizira Grad Rijeka. U svakom slučaju, mladi autor godišnje ima prigodu okušati snage na najmanje šest natječaja koji će mu, u slučaju da je rukopis zaista kvalitetan i u slučaju da žiri to prepozna, u konačnici i donijeti ispunjenje sna o objavljenoj knjizi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, uz ove natječaje, postoje i oni u kojima se zahtijeva samo jedna kratka priča ili nekoliko pjesama i, iako oni neće rezultirati objavljivanjem knjige, svejedno su jako dobar poligon za odmjeravanje snaga sa suvremenicima i za stjecanje kakvog-takvog renomea. Za tu svrhu također mogu odlično poslužiti i književni časopisi kojih je, doduše, daleko manje nego što ih je nekada bilo i više nemaju toliki utjecaj, ali i dalje postoje i imaju svoju publiku. Ime se u književnom svijetu, baš kao i na svim ostalim područjima, stvara postupno i zato je važno pokušati objavljivati što više u periodici kako bi čitatelji, među kojima itekako ima i urednika u izdavačkim kućama, zamijetili vaše ime i počeli pozorno pratiti ono što pišete.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesnik i prozaik <strong>Marko Gregur </strong>vjeruje da bi upravo preko časopisa trebao započeti put svakog pisca početnika. "Meni je objavljivanje u časopisima bilo najvažnije. Nekakav normalan prvi korak. Proba ili test. Jer čemu objavljivati knjigu, ako ti radovi nisu dobri za časopise? Svako prihvaćanje u časopisu ili pobjeda na natječaju nekakva su potvrda da bi mogao biti na pravom putu. Također tu dobiješ i neke povratne informacije, savjet što promijeniti. Po meni se ključ razvoja nalazi upravo u časopisima."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na sličnom je tragu i mladi pisac <strong>Sven Popović </strong>čiji je prvijenac <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/hipsterska-lutanja" target="_blank"><strong><em>Nebo u kaljuži</em></strong></a> dobio mahom pozitivne kritike. Na pitanje je li mu objavljivanje u časopisima, zastupljenost u antologijama, pojavljivanje njegovih priča na portalima i javljanje na natječaje pomoglo u književnoj karijeri, Sven kaže: "Nemam nikakvu potvrdu ili konkretnu informaciju, ali razum nalaže kako je sve što sam objavio prije prvijenca bilo od itekakve koristi i služilo kao svojevrsno ispipavanje terena. Kao kad nožnim prstima provjeravaš temperaturu mora. Ako nisi hardkor."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svakom slučaju, iako za objavljivanje prve knjige ne postoji neki uobičajeni, standardni put niti recept koji će svaki put upaliti, najbolje je slijediti stope onih koji su taj put već prošli jer je tako najveća vjerojatnost da se dostigne zadani cilj. Dakle, javljanje na natječaje i skupljanje referenci i u jednom trenutku, kada se takvih referenci sakupi određen broj, kontaktiranje izdavača.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisci s kojima sam razgovarao za potrebe ovog teksta imaju lijep set savjeta mladim ili samo neafirmiranim kolegama. Marko Gregur kaže: "Neka se ne daju obeshrabriti hrpi ljudi koja će to uporno pokušavati učiniti. Ali ako mama, firmana kuma i baka vele da to ništ ne vredi, onda neka ipak razmisle o svojem poslanju." Sven Popović dodaje sljedeće: "Nemojte biti gnjavatori, urednici dobivaju hiljadu mejlova dnevno i pokažite razumijevanje ako ne odgovore odmah isti čas. Nadalje, prvo dajte priče i poeziju ili štogod vašim prijateljima, zatim šaljite u časopise i po portalima, a tek onda šaljite urednicima. Na kraju ćete uživati kad gledate ranu verziju teksta u časopisu i izbrušenu, ukoričenu verziju."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najopširniji je bio Marko Dejanović: "Prvo, normalno je da mislite da je to što raditi možda obično smeće. Možda i jest. Ako nisi uvjeren da je smeće, tjeraj dalje. Drugo, nemoj gledati i računati s koliko godina su drugi objavljivali prve knjige kroz povijest. To boli, govorim iz iskustva. Treće, gnjavi ljude da ti čitaju i kritiziraju djelo. Neka misle da si naporni, asocijalni kreten. Ali djelo će biti bolje. S tim u vezi je i sljedeće: ako nađeš dobrog urednika, nekoga kome se sviđa to što radiš, ali ima ideju i znanje kako to napraviti boljim, čuvaj ga k'o zjenicu oka svoga. Četvrto, nauči mazohistički uživati. Kad ti netko ugledan i afirmiran kaže da to što radiš nije dobro, trebat će ti mazohizam da nastaviš, nađeš sljedećeg kojem ćeš se obratiti i zamoliti da pročita pa objavi. Peto, ako Boga znaš, budi strpljiv. Manjak strpljenja je ogroman nedostatak. I ako znaš kako nestrpljiva osoba može postati strpljiva, javi mi se i otkrij mi tajnu."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi se autori slažu da pisati treba što više; pisati i, još važnije od toga, čitati. Treba se suočiti s onom paradoksalnom rečenicom s početka, treba je istući i preokrenuti, izvrnuti naopako i pokušati napraviti stvarnost u kojoj svi čitaju, a među njima neki i pišu. Onda je veća vjerojatnost da će i to što se piše biti dobro, zanimljivo i vrijedno objavljivanja. Bez čitanja, pisanja nema niti ga može biti, barem ako je o dobrom pisanju riječ. Za napisati jednu dobru rečenicu nužno je prije toga pročitati stotine knjiga. Čitanje je nulta točka, čitanje je početak, pisanje ima smisla samo ako je produžetak ljubavi prema čitanju. S ovim će se složiti i urednici u izdavačkim kućama, a njihov ćete pogled na ovu temu moći čitati u idućem tekstu pod istim imenom, za nešto manje od mjesec dana. Ako do tada ne pročitate barem dvije knjige, možete se smatrati izgubljenim slučajem.&nbsp;</div> Wed, 03 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/kako-objaviti-prvu-knjigu http://www.booksa.hr/kolumne/konkretno-o-knjizi/kako-objaviti-prvu-knjigu Program podrške 2016. <p> Zaklada Kultura Nova raspisala je javni poziv za pripremu međunarodnih umjetničkih projekata. Rok za prijavu: 10.3.2016.</p> <div> U okviru Programa podrške 2016 s rokom prijave 16.3.2016. <strong>Zaklada Kultura Nova</strong> raspisuje <em>Javni poziv na predlaganje projekata u Programskom području 2: Osmišljavanje i priprema novih projekata/programa </em>u sljedeće dvije kategorije:</div> <div> &nbsp;</div> <div> - priprema međunarodnih suradničkih projekata do 15.000 kn</div> <div> - putovanje u inozemstvo radi selekcije programa do 15.000 kn</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bespovratna sredstva putem ovog Javnog poziva bit će dodijeljena organizacijama civilnog društva (udrugama i umjetničkim organizacijama) koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti za projekte koji se provode u razdoblju od 1.7.2016. do 31.12.2016. godine, a kojima nije dodijeljena podrška u okviru Programa podrške 2015 s rokom prijave 9.9.2015. u onoj kategoriji u kojoj podnose prijavu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Indikativni proračun za ovaj Javni poziv iznosi 150.000 kn.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijave na Javni poziv podnose se isključivo u elektroničkom obliku, a rok za podnošenje prijava je 16. ožujka 2016. godine do 16h.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi podaci o ovom Javnom pozivu (upute, pravila, uvjeti i kriteriji) nalaze se u <a href="http://kulturanova.hr/podrska/program-podrske-2016-rok-16032016" target="_blank">Vodiču za prijavu objavljenom na mrežnim stranicama Zaklade</a>, gdje je dostupna cjelokupna dokumentacija ovog Javnog poziva, uključujući e-prijavnice kao i ogledne primjerke prijavnica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pitanja o Javnom pozivu mogu se postavljati isključivo na e-adresu: podrska@kulturanova.hr u razdoblju: od 3.2.2016. do 10.3.2016.</div> <div> &nbsp;</div> Wed, 03 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/program-podrske-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/program-podrske-2016 TransLabova francuska radionica <p> Otvorene su prijave za radionicu književnog prevođenja s mentoricom Vandom Mikšić. Rok za prijavu: 5.2.2016.</p> <div> <strong>TransLab </strong>– laboratorij za književno prevođenje s francuskog na hrvatski jezik – poziva vas na svoju radionicu u veljači.<br /> &nbsp;</div> <div> Projekt TransLab pokrenut je u suradnji s <a href="http://dhkp.hr/" target="_blank">Društvom hrvatskih književnih prevodilaca</a> i <a href="http://institutfrancais.hr/" target="_blank">Francuskim institutom u Zagrebu</a> radi razmjene znanja, upoznavanja i poticanja suradnje s kolegama, izlaska iz uobičajene osame i povećavanja vidljivosti prevoditeljskog posla. Od siječnja 2015. godine održano je deset radionica u Medijateci Francuskog instituta, na kojima su nam mentori bili istaknuti kolege kao što su <strong>Marinko Koščec</strong>, <strong>Vanda Mikšić</strong>, <strong>Vlatka Valentić</strong>, <strong>Évaine Le Calvé Ivičević</strong>, <strong>Giga Gračan </strong>i <strong>Ingrid Šafranek</strong>, a od 2016. projekt se širi i na radionice prevođenja s njemačkog i talijanskog jezika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovu smo godinu uspješno započeli siječanjskom radionicom na kojoj nam je mentor bio <strong>Darko Macan</strong>. Nastavljamo se jednom mjesečno okupljati u Medijateci Francuskog instituta kako bismo zajedno proveli radni dan. Taj se radni dan sastoji od dva bloka po tri radna sata u kojima prevoditeljice i prevoditelji s mentorom tragaju za rješenjima problema s kojima se susreću tijekom rada na tekstu koji trenutačno prevode, raspravljaju o nesigurnostima i izazovima koje nosi prevodilački rad te stječu nova znanja od svojih iskusnijih kolegica i kolega.</div> <div> .&nbsp;</div> <div> Za drugu ovogodišnju radionicu, koja će se održati 15. veljače 2016. godine s početkom u 10.00 sati., s veseljem najavljujemo mentoricu <strong>Vandu Mikšić</strong>.<br /> &nbsp;</div> <div> Vanda Mikšić, istaknuta prevoditeljica s francuskog i talijanskog jezika, iza sebe ima više od pedeset objavljenih prijevoda, knjigu „Interpretacija i prijevod" (2011.), kao i niz znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim publikacijama. Objavljuje i poeziju, a od 2013. godine radi kao sveučilišna profesorica na Odjelu za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru.&nbsp;</div> <div> <br /> S francuskog je prevodila <strong>Attalija</strong>, <strong>Barthesa</strong>, <strong>Baudrillarda</strong>, <strong>Bretona</strong>, <strong>Ciorana</strong>, <strong>Derridaa</strong>, <strong>Echenoza</strong>, <strong>Kunderu</strong>, <strong>Morina</strong>, <strong>Pereca</strong>, <strong>Queneaua</strong>, <strong>Viana</strong>, kao i niz frankofonih pjesnika. Za prijevod Perecova romana <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zivot-kao-puzzle" target="_blank"><strong><em>Život način uporabe</em></strong></a> je 2015. godine dobila nagradu <em>Iso Velikanović</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> TransLab je namijenjen svim profesionalcima koji djeluju u području književnog prevođenja, Uvjet za sudjelovanje postojanje je prevoditeljskog projekta na kojemu prevoditeljica ili prevoditelj rade ili bi htjeli raditi (ugovor s izdavačem nije nužan), a broj sudionika ograničen je na najviše deset. Sudjelovanje na radionici je besplatno.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Molimo vas da svoju prijavu (s kratkim životopisom i naslovom djela koje prevodite ili biste na radionici htjeli prevoditi) pošaljete najkasnije do 5. veljače 2016., elektroničkom poštom na adresu: translab.zg@gmail.com</div> Tue, 02 Feb 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/translabova-francuska-radionica http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/translabova-francuska-radionica