BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ 'Stanite i promislite' <p> Diljem svijeta 7. rujna održat će se javna književna čitanja protiv populizma i ekstremnog nacionalizma.</p> <div> Međunarodni književni festival iz Berlina <strong>ilb</strong> organizira događanje <strong><em>Democracy and against Populism</em></strong>. Riječ je o&nbsp;nizu javnih čitanja diljem svijeta koja će se održati 7. rujna. Povod ovom velikom događanju su politička previranja koja upućuju na rast ekstremne desnice i populizma u svijetu i pogotovo Europi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj čitanja je uputiti na opasnost populizma, političke pozicije koja se hrani impulzivnim reakcijama i strahovima šire populacije. Na populizmu svoj aktualni uspjeh temelje mnogi ksenofobni i isključivi političari: <strong>Donald Trump</strong>, <strong>Marine Le Pen</strong>, <strong>Geert Wilders</strong>, <strong>Recep Tayyip Erdoğan</strong>, <strong>Nigel Farage</strong>, <strong>Viktor Orbán</strong>, <strong>Jacob Zuma </strong>(JAR), <strong>Frauke Petry </strong>(Njemačka), <strong>Vladimir Putin</strong>, <strong>Narendra Modi</strong> (Indija)...&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Javnim čitanjem organizatori žele izraziti potrebu za kritičkim mišljenjem i čuvanjem pluralizma, nasuprot demagogiji, kratkoročnim politikama i isključivosti. Riječima organizatora: "Jednostavno tražimo da zastanete i promislite."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitanje je usmjereno političarima i široj javnosti, ali i medijima od kojih se traži odgovorno i kritičko izvještavanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Detalji o tekstovima i autorima još nisu poznati, no prije samog čitanja tekstovi će biti dostupni na <a href="http://www.worldwide-reading.com/" target="_blank">web stranici festivala</a> na raznim jezicima.</div> Booksa Booksa Thu, 30 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stanite-i-promislite http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/stanite-i-promislite Putovanje bez zadrške <p> 'Antiatlas' Jasne Horvat nije stereotipan putopis. U njemu pronalazimo i suhoparnije činjenice i životan opis lokaliteta koji se posjećuje.</p> <div> Putovanjima pristupam hedonistički i impulzivno – nisam pretjerano opterećena poviješću mjesta u koje odlazim, više me zanima njihova gastro(eno) ponuda i opuštanje. Ipak, dok sam tamo, upoznajem sve i svemu pridajem gotovo podjednaku važnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Jasna Horvat </strong>čini se sklonija prvo upoznati povijest mjesta u koje putuje, a onda sve ostalo sa čim bi se mogla na tom putovanju i susresti. U svojim je rečenicama pedantna i precizna čemu vjerojatno pridonosi i njezin doktorat iz ekonomije. No zbog toga, književnost Jasne Horvat nije ni najmanje suhoparna, već vrckava, temeljita i prepuna brojnih dogodovština. Stoga nimalo ne čudi što se okušala u brojnim književnim žanrovima, od knjiga namijenjenih djeci do romana usredotočenih na baštinu i njegovanje pisane riječi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-17411" target="_blank"><strong><em>Antiatlas</em></strong></a> Jasne Horvat zasigurno ne pripada klasičnim putopisima iako krije njegove brojne (tehničke) karakteristike. U svojim zapisima, Horvat čitatelje upoznaje s povijesti mjesta koje posjećuje, upoznaje ih s tamošnjom kulturom i umjetnosti, a negdje – pomalo zametnuto u gotovo nereduciranim faktografskim činjenicama, govori o sebi, svojoj obitelji, svojem rodnom gradu, svojim razmišljanjima, strahovima i odnosima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Govori o sebi kao o (svjetskoj) putnici koja sa životnim partnerom obilazi svijet i prepušta mu se. Nakon svakog je putovanja bogatija za jedno novo iskustvo koje nekad promijeni i nju samu, može utjecati na njezine stavove i prvotno mišljenje o mjestu i kulturi s kojom se susreće. Baš kao i svaki putopisac, i ona čitateljima prikazuje sve strane posjećenih mjesta, i one lijepe, i one sumorne. To čini bez zadrške i lišena odglumljenih prikaza vlastitih reakcija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upravo zbog toga, čitajući njezin <em>Antiatlas</em>, čitatelji joj vjeruju jer se nerijetko i sama autorica iznenadi brojnim kulturološkim, gastronomskim, umjetničkim i etnografskim razlikama s kojima se susreće. Za razliku od uobičajenih turističkih vodiča koji mogu biti ekstremni u oba smjera (i kao previše pozitivni, ali i kao previše negativni), u putopisima smo ipak navikli na nešto intimniji i realističniji prikaz mjesta u koje se putuje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svojem djelu, Horvat, osim putopisnog sadržaja, donosi i korespondeciju sa svojom bliskom prijateljicom i turističkim vodičem Milicom. Očekivana prepiska dvije prijateljice upotpunjena je Miličinim osobnim doživljajima mjesta u koje Horvat namjerava putovati. Osim poznatih činjenica, Milica čitatelje (baš kao i samu autoricu) obogaćuje i za neke manje poznate činjenice što upotpunjava cjelokupni doživljaj nepoznatih mjesta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kombinacija ovih dvaju žanrova nešto je što nije nepoznato samoj autorici s obzirom na njezina dosadašnja književna djela (2008. godine je s <strong>Irenom Vrkljan </strong>objavila epistolarni roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/pismo-u-pismu" target="_blank"><strong><em>Pismo u pismu</em></strong></a> u kojem joj prepričava svoje dojmove s brojnih putovanja). I upravo ta poetičnost u kojoj se na zanimljiv način miješaju znanstveni i književno-umjetnički smjer Jasni Horvat odlično odgovara.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Antiatlas </em>donosi 17 eseja koji su jednostavno naslovljeni mjestom koje se posjećuje. Uz nekoliko citata poznatih i manje poznatih autora te nezaobilazne koordinate, Horvat započinje svoje viđenje prostora koje posjećuje. Sva su mjesta zaokružena geografskim i povijesnim činjenicama te autoričinim doživljajem istih. Horvat u svoje eseje unosi i onu zabavnu dozu životnosti prepričavajući razne humorne situacije kao što su razgovori s taksistima ili tek usputnim ljudima s kojima se susreće na svojem putovanju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jezične barijere uglavnom su prevladane njezinim bogatim životnim (i putujućim) iskustvom, no u određenim situacijama upravo one čine distinkciju između mentaliteta. Jasnu Horvat to ne priječi kako bi u potpunosti upoznala svjetonazor i podneblje u kojem se nalazi. Unatoč opravdanoj dozi opreza i očekivanoj suzdržanosti u nekim ne posve nevinim atmosferama, Horvat se na svojem putovanju prepušta upoznavanju novih kultura bez zadrške. To se osjeti i u njezinom djelu, a čime definitivno iskoračuje korak bliže ka približavanju svojim čitateljima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Antiatlas </em>Jasne Horvat nije stereotipan putopisni prikaz njezinih putovanja. U njemu pronalazimo i one možda suhoparnije činjenice, ali i životan opis lokaliteta koji se posjećuje. Upravo zbog toga, samo se djelo ne čini poput uobičajenog turističkog vodiča već poput zbilja korisnog pomoćnika ukoliko se odlučimo na putovanje destinacijama koje je i autorica obišla.<br /> <br /> Uz brojna egzotična mjesta, Horvat donosi i neke (geografski) bliže prostore čime se čitateljima sam putopis ne čini ekskluzivnim već posve bliskim. Stoga oni koji iz brojnih razloga ne mogu putovati, uz pomoć Horvatičinog će <em>Antiatlasa</em> upoznati svijet. I to baš onakav kakav uistinu jest: zanimljiv, drukčiji i nepoznat.</div> Zvjezdana Balić Wed, 29 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/putovanje-bez-zadrske http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/putovanje-bez-zadrske Radio 'Piščev dnevnik' <p> Andreja Pančur i Luka Ostojić za Radio Student su&nbsp;pripremili emisije o gostima Davida Albaharija u Booksi.</p> <p> Na programu&nbsp;<a href="http://www.radiostudent.hr/" target="_blank"><strong>Radija Student</strong></a> našle su se radijske emisije o gostima <strong>Piščevog dnevnika</strong>. Prve dvije epizode bile su posvećene mađarsko-srpskoj spisateljici <strong>Ildiko Lovas </strong>i kanadskom filozofu <strong>Marku Kingwellu</strong>, a za subotu je predviđeno izdanje o izraelskom piscu <strong>Davidu Grossmanu</strong>.<br /> <br /> Emisije sadrže kratki razgovorni uvod u lik i djelo pojedinog autora, te izbor iz Albaharijevog razgovora s gostom u Booksi. Nastale su&nbsp;u suradnji Radija Student i Bookse. Voditelji i urednici su <strong>Andreja Pančur </strong>i <strong>Luka Ostojić</strong>.<br /> <br /> Svaka emisija traje oko 15 minuta.&nbsp;Epizode o Lovas i Kingwellu možete preslušati niže:&nbsp;<br /> <br /> <iframe frameborder="0" height="120" src="https://www.mixcloud.com/widget/iframe/?feed=https%3A%2F%2Fwww.mixcloud.com%2FKulturtreger%2Fpi%25C5%25A1%25C4%258Dev-dnevnik-ildiko-lovas-radio-student-1352016%2F&amp;hide_cover=1&amp;light=1" width="100%"></iframe><br /> <br /> <iframe frameborder="0" height="120" src="https://www.mixcloud.com/widget/iframe/?feed=https%3A%2F%2Fwww.mixcloud.com%2FKulturtreger%2Fpi%25C5%25A1%25C4%258Dev-dnevnik-mark-kingwell-radio-student-2852016%2F&amp;hide_cover=1&amp;light=1" width="100%"></iframe></p> Booksa Booksa Tue, 28 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/radio-piscev-dnevnik http://www.booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/radio-piscev-dnevnik Rasknjižje 27.6. - 3.7.2016. <p> Iako su vrućine nahrlile s ciljem da nas pokose, Booksa i ovaj tjedan nudi zanimljiv program i nove književne poslastice!</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:&nbsp;</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/dan-kada-su-centarfori-promasivali" target="_blank">Dan kada su centarfori promašivali</a>, Marko Radumilo (Ibis grafika)<br /> Zagrebačka u potpunosti, i svojom tematikom i svojim jezikom, ova će zbirka mnogima biti prisjećanje na dane odrastanja malih ljudi u velikom gradu, koji ne mora nužno biti Zagreb. Stoga je ona određena više generacijski nego lokalno i čitav će se jedna generacija koja je odrastala u devedesetima u njima lako prepoznati.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/groznica-u-zoru" target="_blank">Groznica u zoru</a>, Péter Gárdos (Fraktura)<br /> Nakon oslobađanja iz koncentracijskog logora mladi Mađar Miklós brodom putuje u Švedsku. Premda mu liječnik predviđa samo šest mjeseci života, upušta se u neobičan pothvat: u potrazi za djevojkom piše svim Mađaricama na oporavku u toj zemlji – a ima ih čak stotinu i sedamnaest.&nbsp;</p> <p> 3.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/djeca-albatrosa" target="_blank">Djeca albatrosa</a>, Anais Nin (Disput)<br /> Roman nema prave radnje, nego na tragu nadrealističkog pisma istražuje ljude i događaje upisane u pariški vremenik: tu su i Henry Miller, i Anaisin autoritarni otac, i feminilni rođak Eduardo Sánchez...&nbsp;</p> <p> 4. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nocne-igre" target="_blank">Noćne igre</a>, Stig Dagerman (Disput)<br /> Zbirka priča pokazuje svu širinu pisanja švedskog klasika Stiga Dagermana: zaokupljaju ga teme iskorijenjenosti, odrastanja u teškim obiteljskim uvjetima, jaza između djetinjeg svijeta i svijeta odraslih te seoske sredine i hladnoće gradova, teme borbe likova s različitim oblicima gubitka...</p> <p> Publicistika:&nbsp;</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/tijelo-u-kontekstu" target="_blank">Tijelo u kontekstu</a>, Jasmina Vojvodić (Disput)<br /> Zbornik donosi iznimno širok polazišni, tematski i vrijednosni, nekmoli metodološki raspon diskusije, sučeljuje ideju ljudskog tijela i mehanizma, tijela i klase, života i smrti, fizičkog i metafizičkog, zdravlja i bolesti, starosti i pojma "novog čovjeka”, seksualnosti i pornografije, prihvatljivih i neprihvatljivih, nazočnih i odsutnih tijela, kakva se dadu razvidjeti u različitih ruskih književnika kao što su Hlebnikov, Harms, Platonov, Nabokov, Ulickaja, Makanin, Aleksievič, Mamleev, Pelevin i drugi.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/poetika-oblika">Poetika oblika</a> , Adrijana Kos Lajtman (Naklada Ljevak)<br /> Knjiga se&nbsp;bavi problematikom oblikovnosti jednog dijela suvremenih proza, osobito romana, ulogom koju oblik teksta ima u prezentiranju neponovljive individualnosti pripovjednog diskursa. U fokusu je razmatranja fenomenologija tzv. hipertekstualne proze te specifičnih tipova tzv. lematiziranih proza (roman slovarij, roman rječnik, roman paukove mreže, roman s dodanim tematskim leksikonom, roman udžbenik, roman lažnog naslova).&nbsp;</p> <p> Događanja:&nbsp;</p> <p> U utorak 28. lipnja u 19 sati, Booksa ima čast ugostiti pjesnikinju<a href="http://booksa.hr/program/anne-boyer-garments-against-women" target="_blank"> <strong>Anne Boyer</strong></a><strong> </strong>s kojom ćemo osim o književnosti raspravljati o feminizmu i ekonomiji, u četvrtak 30. lipnja u 19 sati biti će predstavljen <a href="http://booksa.hr/program/otkrij-erasmus-discover-erasmus" target="_blank">Erasmus+ program</a>, dok u petak 1. srpnja u 18 sati skoknite do Bookse <a href="http://booksa.hr/program/najjeftinije-knjige-u-gradu-plaza-izdanje-1466779214" target="_blank">po najeftinije knjige u gradu</a>.</p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></p> Booksa Booksa Mon, 27 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-276-372016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-276-372016 Prijevod dramskog teksta <p> Portal Drame.hr objavljuje natječaj za financiranje prijevoda drama na strane jezike. Rok za prijavu: 1.9.2016.</p> <div> Portal <a href="http://drame.hr/" target="_blank"><strong>Drame.hr</strong></a> objavljuje svoj četvrti natječaj za financiranje prijevoda drama na strane jezike.<br /> <br /> Natječaj je otvoren od 1.7.2016 do 1.9.2016, a u selekciju ulaze tekstovi pristigli na portal od prošlog natječaja do navedenog roka. Žiri će izabrati jednu dramu koja će se prevesti na strani jezik po izboru autora, u dogovoru s uredništvom portala.<br /> &nbsp;</div> <div> O pobjedniku natječaja odlučivat će tročlani žiri u sastavu: <strong>Goran Ferčec</strong>, dramski pisac i dramaturg,&nbsp;<strong>Igor Vuk Torbica</strong>, redatelj, te <strong>Maja Sviben</strong>, dramaturginja i urednica portala.<br /> &nbsp;</div> <div> Sudjelovanje na natječaju podrazumijeva objavu prijavljenih drama na portalu, kao i prijevoda drame koja bude izabrana za prevođenje.</div> <div> <br /> Prijevod će u skladu s mogućnostima uredništva biti promoviran u inozemstvu među relevantnim organizacijama.</div> <div> <br /> Ako se radi o drami koja iz nekih razloga još ne smije biti objavljena (različiti natječaji koji kao uvjet imaju neobjavljivanje, postavljanje u kazalištu i slično), potrebno je u <a href="http://drame.hr/hr/prijavi-dramu" target="_blank">prijavnici</a> naznačiti i željeni datum objave, koji ne smije biti kasnije od siječnja 2017. godine.<br /> &nbsp;</div> <div> Također, mole se autori koji su od prosinca 2015. godine, kad je završio prethodni natječaj, do dana objave ovogodišnjeg natječaja poslali dramu, da kontaktiraju urednštvo e-mailom i potvrde žele li da im tekst uđe u selekciju. Ako autor ima više tekstova objavljenih na portalu u tom periodu, moli se da naznači s kojim se tekstom želi natjecati jer će u ovogodišnju selekciju moći ući samo jedan tekst istog autora.<br /> <br /> Više detalja nalazi se na <a href="http://drame.hr/hr/vijesti/415-natjecaj-za-financiranje-prijevoda-drama" target="_blank">portalu Drame.hr</a>.</div> Booksa Booksa Mon, 27 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/prijevod-dramskog-teksta http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/prijevod-dramskog-teksta 'Volim život i kad je nepodnošljiv' <p> Zbirka 'Kako ste?' novinarke Barbare Matejčić bez stereotipizacije i malodušnosti prikazuje iskustva društveno marginaliziranih ljudi.</p> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Barbara Matejčić</strong>, novinarka i urednica fokusirana na društvene teme i ljudska prava, objavila je zbirku od šest narativno-novinarskih priča pod nazivom <a href="http://www.booksa.hr/knjige/publicistika/kako-ste" target="_blank"><strong><em>Kako ste?</em></strong></a><br /> <br /> Svijet u knjizi je prikazan iz ugla šest osoba koje su marginalizovane, sa kojima je autorka provela određeno vrijeme kako bi ih upoznala i potom nam kroz pisanje na neki način posredovala njihova iskustva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj zadatak predstavlja izazov na dva nivoa – jedan je novinarski, odnosno društveno angažovani nivo, a drugi jeste književni nivo. Ali, ako se i mogu imati predrasude prema pisanju sa tezom, kao onom koje se često zadržava na klišeima, ova knjiga je odličan primjer kako i takvo pisanje može biti uspješno na oba pomenuta nivoa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, autorka će već u uvodnom tekstu dekonstruisati sve naše predrasude prema ovom žanru, ukoliko smo ih i imali. Ona nas uvodi u zbirku time što govori kako je i pored istraživačkog iskustva na kojem je godinama radila i dalje podložna predrasudama, npr. kako je procijenila mladu tridesetogodišnjakinju koju je upoznala dok je radila sa pacijentima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama, kao šminkericu. Naime, izgled djevojke, to što je imala vještačke trepavice, autorki je privukao pažnju. Kasnije, kada je počela da razgovara sa tom pacijentkinjom, saznala je da je djevojka zbog jake boli usljed saobraćajne nesreće, i sa tugom zbog gubitka mlađeg brata koji je koju godinu ranije također poginuo u saobraćajnoj nesreći, sama sebi iščupala trepavice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Time što je prije svega pisala o sopstvenim predrasudama, autorka je već na početku knjige vrlo uspješno skrenula pažnju na to da smo svi skloni predrasudama, ali i da se protiv predrasuda može i mora boriti. Možda najbolji način jeste da upoznajemo one koji su u društvu marginalizovani, da kroz pojedinačne priče uočimo sistemsko ugrožavanje marginalizovanih grupa. Naravno, ne upadajući pri tome u zamku da ova pojedinačna iskustva doživimo stereotipno, kao da su ona egzemplarna za cijele grupe, kao da ljudi u ovim pričama progovaraju i u ime 'svojih skupina', što je nešto na šta će nas autorka takođe upozoriti u uvodu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prva priča je napisana iz ugla djevojke Ivane, koja je usljed saobraćajne nesreće ostala nepokretna. Ona ima podršku porodice i ljudi koji je vole, ali je i vrlo samosvjesna i uporna kako bi mogla da nastavi sa svojim životom. Njeni problemi su i ekonomske prirode, jer samo nabavka miša koji joj omogućava da koristi kompjuter košta 2400 eura. Na pomisao da će moći da oporavi lijevu ruku, Ivani se otvaraju beskrajne mogućnosti, ali nažalost, do oporavka ruke nije došlo i pored sveg njenog truda. Prikazivanjem svakodnevnih detalja Ivaninog života i načina na koji je tretiraju doktori i medicinske sestre, postaje jasno koliku ulogu sistem zdravstvene zaštite ima u životima pacijenata, a posebno onih koji su teže ozlijeđeni, čiji oporavak je naporan i iziskuje puno truda, prije svega od strane pacijenata.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slično je i u slučaju četvrte priče, u kojoj je riječ o Branimiru koji je izgubio vid. Ovo je ujedno i jedina priča u kojoj je pripovjedač muškarac. Kao u Ivaninom slučaju, i ovdje autorka skreće pažnju na nedostatke zdravstvenog sistema zaštite, ali može se uočiti i druga narativna sličnost. Naime, autorka kontrastira život ovo dvoje ljudi prije i poslije bolesti. Time ukazuje na granicu između onih koji su viđeni kao 'zdravi' i onih koji su viđeni kao 'bolesni'. Ova granica nije toliko čvrsta koliko se čini.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ove bi se priče mogle čitati iz ugla <em>disability </em>teorije, jer s jedne strane bolest je ono oko čega je formiran identitet ovih ljudi i zbog čega ih društvo marginalizuje. Viđeni su kao oni koji su manje sposobni od ostalih, njih karakteriše <em>ne-</em>mogućnost, kao odsustvo mogućnosti. Zato što oni nešto <em>ne mogu </em>(da vide, da se kreću), oni su na margini, i stoga se ne percipiraju kao 'sposobni', pa ni kao 'normalni'. Ali, preuzimajući njihov ugao gledišta, autorka prikazuje da oni mogu i da djelaju, da je ne-mogućnost društveni konstrukt koji ove ljude dodatno ograničava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ujedno, ovim primjerima se ukazuje na ograničenost identitetskih politika. Da bi bili ravnopravni u društvu, i njima je potrebna prije svega ekonomska i institucionalna podrška, ali da bi tu podršku dobili, oni su ugurani u identitete u čijoj je osnovi baš ono što ih i čini marginalizovanim.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Druga priča za temu ima iskustvo žene sa psihijatrijskim poremećajem i oblikovana je kroz dnevničke zabilješke. Autorka obraća pažnju na medicinske dijagnoze, njihovo ustanovljavanje, mijenjanje, kako se prepisuju ljekovi i koji je njihov učinak na stanje pacijentkinje. Ukratko, prikazano je kako medicinski diskurs i praksa pokušavaju da psihičke bolesnike doslovno uguraju u kalupe 'normalnosti'. Moglo bi se, dakle, reći da autorka daje gotovo fukoovsku kritiku zdravstva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još jedna važna stavka u ovoj priči jeste i ukazivanje kako jedan stepen marginalizovanosti često biva dodatno produbljen drugim. Oni i one koji se nađu na margini društva postaju žrtve psihičkog i fizičkog, često i porodičnog, rodno zasnovanog nasilja. Ali sa druge strane, prikazani su i njihovi prijateljski odnosi, u ovom slučaju žensko prijateljstvo, između dvoje ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji. Ti odnosi su komplikovani, nisu uvijek idealni (kao što prijateljski odnosi nisu ni inače), ali su zasnovani na uzajamnom razumijevanju i podršci.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U trećoj, petoj i šestoj priči više nije riječ o ljudima koji su marginalizovani zbog svoje 'nesposobnosti' uzrokovane bolešću, već zbog svoje pripadnosti manjinskim grupama, bilo po nacionalnom, rodnom ili seksualnom osnovu. Tako mlada Romkinja iz malog mjesta mora da se izbori da bi ostvarila pravo na obrazovanje. Kada konačno upiše srednju školu, nema novca za udžbenike, jer joj socijalno obezbjeđuje samo polovinu novca, i to nakon što sama kupi udžbenike. Ali ona ima plan da nastavi da uči, da piše bilješke i da se već nekako snađe. Njen san je da postane policajka, nakon što završi srednju školu, koju djeca iz njenog naselja često ni ne upisuju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Srpska porodica iz Osijeka godinama očekuje pravdu, zbog oca porodice koji je tokom ratova devedesetih ubijen, samo na osnovu toga što nije bio Hrvat. Kao i u drugoj priči u kojoj je prikazana višestruka marginalizovanost, i ovdje se nacionalna marginalizovanost povezuje sa ekonomskom nesigurnošću, u slučaju samohrane majke iz Osijeka. U posljednjoj priči, mlade lezbejke bivaju napadnute od strane desničara neposredno nakon splitskog Prajda.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Svim pričama zajedničko je što su ovi ljudi iznevjereni od strane sistema i što okolina ili ne reaguje nikako da im pomogne, ili su nevidljivi i za osnovna ljudska prava, ili u najdrastičnijim slučajevima i fizički postaju žrtve. Psihološki pritisak koji trpe povezan je s ekonomskom neimaštinom i sa osjećajem nebezbjednosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako su svih šest iskustava prikazanih u knjizi prije svega iskustva ljudi koji nemaju ravnopravan položaj u društvu i kojima je potrebno mnogo više truda, volje i strpljenja kako bi ostvarili svoja prava, autorka ni jednu priču ne završava pesimistično ili u malodušnosti. Takav stav sažet je u rečenici kojom se završava druga priča: "Ja volim život i kad je nepodnošljiv." Sve su ove priče otvorenog kraja, svi ti ljudi imaju svoje uspone i padove, ali je mogućnost promjene i dalje pred svima njima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nekoliko je narativnih postupaka kojima je autorka izbjegla da priče pojednostavi, da iskustva ovih ljudi svede samo na njihovu marginalizovanost, ipak uspijevajući da jasno prikaže teškoće sa kojima se suočavaju, od kojih je nemali dio sistemski i koji dodatno otežava probleme poput fizičke i psihičke bolesti. Autorka različitim pričama prilagođava različite tehnike pripovijedanja, poput unutrašnjeg monologa ili dnevničkog zapisa. Poigrava se i sa vremenskim perspektivama putem čestih reminiscencija u pričama o Ivani i Branimiru. Još jedna narativna tehnika koju autorka vrlo dobro koristi jeste i to što likove dodatno nijansira prikazujući njihove međuljudske odnose, njihove partnere i partnerke, porodicu i prijatelje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tako se Matejčić pokazuje kao novinarka i spisateljica čiji su narativno-novinarski tekstovi vrlo dobro formalno uobličeni, što joj pomaže i u namjeri da nijansirano, ali i kritički, posreduje iskustva ljudi o kojima piše.</div> Nađa Bobičić Mon, 27 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/volim-zivot-i-kad-je-nepodnosljiv http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/volim-zivot-i-kad-je-nepodnosljiv Eurogroznica u Booksi <p> Mnogi misle da ljubitelji književnosti zaziru od sporta. No, u Booksi s velikim žarom pratimo kontinentalno nogoloptačko nadmetanje.</p> <p> Imali smo taj urbani-šik kirvaj u Martićevoj. Postavljeni su štandovi u parkiću ispred Bookse i umjesto licitarskih srca, frulica i patki-klepetaljki, izdavači su po popularnim cijenama prodavali knjige.<br /> <br /> <strong>Dunja Draguljče</strong> motala se okolo i fotkala. Zbog afere s <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-treci" target="_blank">Ilegalnom Booksom</a> koju je mjesecima vodila zajedno s <strong>Matejom</strong> i još dvoje bivših djelatnika kombinata – izgubila je mjesto kustosice <em>Muzeja nezavisne kulture</em> i sad radi kao pomoćni fotograf. Uz sve to oduzeta joj je i doktorska titula. Mateja je priznala krivicu i kao pokajnica svjedočila protiv Dunje. Zauzvrat Nadstojnik <strong>Lućano</strong> ostavio ju je na mjestu glavne šankerice i povukao sve optužbe protiv nje.<br /> <br /> "Nije ti neugodno, nije te sram?", pitala je Dunja Mateju poslije svega.<br /> <br /> "Ne, zakaj? Luka mi je ponudil prilično fer nagodbu i ja nisam imala srca odbiti ga."<br /> <br /> Redar <strong>André</strong> promaknut je u službenog literarnog istražitelja. Luka mu je velikodušno dodijelio dio prostora u <em>Muzeju nezavisne kulture</em>. Drugi dio na raspolaganje je dobila <strong>Ana</strong> iz officea i sad tamo drži spajalice, tonere, fascikle i razne druge uredske materijale.<br /> <br /> U čast nadolazećem ljetu i nehumanim vrućinama koje nas tek čekaju, Mateja i redar <strong>Damjan</strong> izumili su osvježavajući napitak. Gosti Bookse siromašni su (ili se barem dobro pretvaraju) i često naručuju običnu vodu, a ljeti žele vodu s ledom. To s ledom već nas dugo muči. Kao što je poznato, nama led ne pada s neba. Sve to košta, a mi ga džaba dijelimo šakom i kapom. Nahitavamo se s ledom i vodom samo tako, a ne bi trebali. Mateja i André napokon su stali tomu na kraj i izmislili napitak na bazi vode, listića mente, listića bunike i rabljenih kriški limuna.<br /> <br /> U bokal se natoči dvije litre vode, potom se doda par listića bunike, šest listića mente i tri kriške rabljenog limuna. Onda se bokal zaklopi prigodnim poklopcem i gurne u frižider gdje mora biti barem dva sata. Listići bunike i mente za to vrijeme ispuštaju svoje ljekovite sastojke, a kriške rabljenog limuna samo leže tamo i nikaj ne ispuštaju – njihova uloga je više onako dekorativna.<br /> <br /> Nakon dva sata piće je spremno za posluživanje. Točimo ga u čaše od dva deci i naplaćujemo 16 kuna. Ovaj osvježavajući ljetni napitak nazvali smo <em>Agua loca</em> <em>natural</em>. Neki vole dodati još i stručak šafrana, ali mi ne. Držimo se svoje originalne recepture. <em>Agua loca</em> doživjela je veliki uspjeh kod naših gostiju i tako smo jednim udarcem ubili dvije muhe: uspijevamo naplatiti vodu i više ne moramo trošiti led iz ledomata (osim za svoje vlastite potrebe).<br /> <br /> Mnogi misle da ljubitelji književnosti zaziru od sporta. To naprosto nije točno. U Booksi s velikim žarom pratimo kontinentalno nogoloptačko nadmetanje. Našoj reprezentaciji ide baš fajn. U skupini smo pobijedili sve osim Matejinih Čeha koji su nam se provukli za dlaku. Po našim procjenama morali bi pobijediti i Portugal, potom još nekoliko reprezentacija i na koncu osvojiti naslov prvaka. Onaj plačljivec i prenavljač <strong>Orlando</strong> nije ni do koljena našem Omišaninu <strong>Ivanu Perišiću</strong> koji nemilice nagurava lopte u protivničke mreže.<br /> <br /> Na raznim tv-postajama vidjeli smo priloge u kojima simpatične životinje ili neka druga bića predviđaju rezultate utakmica.&nbsp; I sami smo odmah poželjeli upriličiti nešto slično. Na jedan poslužavnik stavili smo kriške crveno-bijele parfe torte s jagodama (Hrvatska), a na drugi sparušenu ciklu (Portugal). Dodali smo gore natpis – 'Dragi gosti, poslužite se slobodno!' i stali promatrati koliko ljudi će posegnuti za tortom, a koliko za ciklom.<br /> <br /> Rezultatom 17:2 pobijedila je parfe torta s jagodama tj. Hrvatska! Ako je vjerovati našem znanstvenom pokusu, Orlando i društvo mogu već polako pakirati prtljagu.<br /> <br /> Također, u jednom trenutku otići ćemo svi na godišnji odmor i Booksa za to vrijeme neće raditi. Lijepo molimo sve naše goste, susjede i slučajne prolaznike neka za to vrijeme ne sjedaju na naše klupice. Nije fer! Poželite li sjesti – poslužit će vam i one klupice u parkiću. Unaprijed zahvaljujemo na razumijevanju.</p> <p> F.B., 24. lipnja 2016., Zagreb</p> F. B. Fri, 24 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/eurogroznica-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/eurogroznica-u-booksi Party like it's 2016. <p> Evropa se razvija u smjeru koji je Gayatri Spivak opisala kao 'Bijeli muškarci spašavaju smeđe žene od smeđih muškaraca'.</p> <p> Posljednjih nekoliko dana imali smo prilike svjedočiti eksplozijama koje blješte nad evropskim tlom kao kapi kiše, kapi kiše na platnu, naslikane tako da blješte.<br /> <br /> Naoko međusobno nepovezani, ti su događaji poput malenih detonacija na suncu, ili električne oluje u atmosferi – iako nemaju veze sa životima ljudi, imaju veze sa životima ljudi. U Norveškoj ili Hrvatskoj ili Francuskoj ili…<br /> <br /> Ono što je još <strong>Gramsci</strong> nazvao 'odnosom gospodara i učenika', napinjanjem predstave o specifičnim singularnim subalternima, u ovome periodu u Evropi u koju je ušao veliki broj imigranata razvija se posve očito u smjeru koji je <strong>Gayatri Spivak </strong>opisala kao 'Bijeli muškarci spašavaju smeđe žene od smeđih muškaraca'. U Norveškoj tako imigranti imaju odlaziti na tečajeve gdje će ih poučavati, ili ako ćemo ostati u subalternom etimodalitetu, pod-učavati, kako se to treba ponašati prema ženama na Zapadu. Smeđim ili bijelim.<br /> <br /> Jer ako ti tečajevi ne upale, Evropu čeka nezgodna sudbina. Sve je zapisano u svitku koji je pod miškom nosio Fatalist Jacques naših dana, Fatalist Jean da budemo precizniji. Fatalist Jean-Marie, da budemo potpuno precizni.<br /> <br /> <strong>Jean-Marie Le Pen </strong>nas je upozoravao dugo, no nismo ga slušali. Dobro zna da je Europa na udaru. Čekaju li je napadi smeđih ljudi poput napada smeđih ljudi na smeđe ljude u Stambolu prije nekoliko dana, kada su napadnuti ljudi koji su slušali nove stvari<strong> Radioheada</strong>, a pritom su navodno neki od njih bili pod utjecajem alkohola?<br /> <br /> Radiohead na prvi pogled nema veze s <strong>Milkom Đurovskim</strong>, sjajnim centarforom beogradskog Partizana s kraja '80-ih, no činjenica je da su i posjetitelji dokumentarca o Đurovskom bili napadnuti i prebijeni zbog blasfemičnog i izazivačkog stava. Posjetitelji kluba u Turskoj, kao i zagrebačkog kluba početkom ovog tisućljeća, zapravo su ona djeca koju je iskvario <strong>Sokrat</strong>, zbog čega je uostalom i završio na električnoj stolici, ima tome već mnogo godina.<br /> <br /> No, postoji barem jedna značajna razlika između ova dva događaja. Jedan je ostao gotovo bez ikakvog odjeka, svakako ako govorimo o prelasku limesa, dok se drugi pokazao veoma vrijednim, poput fantastičnog novog <em>photoshoota </em>koji ide drito u portfolio islamofobije, odnosno drugofobije, ili kako hoćemo.<br /> <br /> Istanbul postaje lice s naslovnice koje nam namiguje s naslovnih stranica, iako ne možemo reći da je baš u rangu velikog performansa ispred kolodvora Zoo na proslavi godine nove, kada je došlo do prve velike detonacije koja je do kraja lansirala karijeru naše Manekenke Islamofobije. Mase pred kolodvorom&nbsp; u velikom njemačkom gradu, koje su se drmusale uz <em>Party Like it's 1999. </em>umjetnika nekada znanog kao Umjetnik nekada znan kao <strong>Prince</strong>, u tom smislu postale su <em>ground zero </em>kada je riječ o poništavanju svake iluzije političke korektnosti, smiješne multikulturalnosti, trenutak kada su mnogi shvatili mudrost velikog profete <strong>Orbana</strong> i ostalih koji su upozoravali na nužnost Velike kontaminacije i Historijskog okaljanja, naprosto neminovnosti kada razni Huni prelaze granice Evrope, koja je oduvijek bila i granica dobrog ukusa. Sub-historijski determinizam. &nbsp;<br /> <br /> <em>West is the best</em>, rekao je jedan simpatični pop izvođač još u drugoj polovini '60-ih godina, iako treba reći da postoje razlike između norveškog slučaja i, recimo, situacije prije ulaska Hrvatske u čekaonicu-predvorje-predsoblje EU-a, kada su u ovu zemlju došli i neki stručnjaci bontona i lijepog ponašanja, konosjeri primjerenosti, ljubitelji visokoklasnog ophođenja, afišionadosi stila i klase, znalci povijesti kulture, polihistori etikete iz Njemačke i Nizozemske, poput stanovitog Nizozemca <strong>Marcela Baadera</strong> koji je prije desetak godina gostovao u emisijama zabavnog sadržaja kako bi objasnio građanima Hrvatske što to ima biti kultivirano, civilizirano, evropsko ponašanje.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Fatalist Jean-Marie, <strong>Trumpovi </strong>glasači, Evropljani, Hrvati, svi mi…<br /> <br /> Plutamo po maloj šniti vremena koja nam je dodijeljena na luftiću napunjenom strahom.<br /> <br /> Baza svega ovoga je strah, a on uzrokuje srdžbu, koja, pak, voli potaknuti na linč.<br /> <br /> A linč raduje ljude. Pa tako nisu nikoga trebali začuditi pozivi na linč nakon događaja u Njemačkoj, baš kao ni sada u Hrvatskoj, nakon savršene nacionalističke električne oluje koju je uzrokovao lepet krila leptira na drugom kraju svijeta, doduše u obliku bakljade.<br /> <br /> U trenutku kada su se hrvatski nacionalisti osjećali potpuno poniženo i izigrano kao nikada do sada, dogodilo se nešto što je poput gromobrana upilo u sebe silnu srdžbu i bijes i uzemljilo je u provalu negativnih emocija kakva se rijetko kada viđa.<br /> <br /> Zaustavljanje utakmice huligana na EURU nije bio čin subalternativaca, jer pravo nevidljivo ne može proizvesti vidljivo, no taj čin bio je odjek borbe protiv sistema, i kao takav prilično hrabar. No ti ljudi svakako nisu mogli predvidjeti da će se nabujali sram desničara preliti iz svog korita, da će prljave vode Bujice poplaviti slobodnu volju cijelog jednog naroda, gdje se čin linča čini kao sasvim normalno rješenje.<br /> <br /> Negativna katarza namočenih.<br /> <br /> Party like it's 2016.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Tekst je objavljen u sklopu projekta "Uvjeti suvremenog književnog polja" koji je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).</em></p> Neven Svilar Thu, 23 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/party-like-its-2016 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/party-like-its-2016 David Grossman u Zagrebu <p> Izraelski pisac na press konferenciji je predstavio roman 'Do kraja zemlje' (Fraktura, 2016.) i najavio današnje gostovanje u Booksi.&nbsp;</p> <div> U Booksi je danas u 11:00 održana press konferencija u povodu <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/piscev-dnevnik-albahari-i-david-grossman" target="_blank">dolaska <strong>Davida Grossmana </strong>u Zagreb</a>. Na konferenciji su sudjelovali Grossman te&nbsp;<strong>Frakturini </strong>urednici&nbsp;<strong>Seid Serdarević </strong>i&nbsp;<strong>Roman Simić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Serdarević je naveo da je Grossman jedan od najistaknutijih izraelskih pisaca. Osim po pisanju, poznat je i kao mirovni aktivist, pogotovo u pitanju sukoba Izraela i Palestine. Dobio je brojne nagrade za niz romana, a na hrvatskom je u izdanju <a href="http://fraktura.hr/novosti/" target="_blank">Frakture</a> upravo objavljen njegov slavni roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/do-kraja-zemlje" target="_blank"><em><strong>Do kraja zemlje</strong></em></a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Grossman je na konferenciji sa Simićem razgovarao o ovom romanu.&nbsp;Radnja prati Izraelku koja odlazi na hodočašće kako bi izbjegla čuti vijest o smrti svog sina. Grossman je govorio o razlozima što je glavni lik romana žena, o muškoj dominaciji u nacionalnoj i vojnoj politici, o tiraniji rata, pritiscima roditeljstva, tenziji između obitelji i vojske, bolesnom odnosu između Izraela i Palestine, svom učešću u Prvom libanonskom ratu,i brojnim drugim pitanjima koje ovaj roman otvara.<br /> <br /> Sa Serdarevićem je Grossman razgovarao o svojim književnim uzorima, s naglaskom na&nbsp;<strong>Franzu Kafki </strong>čija djela "nijedan pisac ne može propustiti" i židovskom piscu <strong>Sholemu Aleichemu</strong>.<br /> <br /> Grossman je sinoć gostovao na Frakturinoj tribini&nbsp;<em>Razotkrivanje&nbsp;</em>u Muzeju suvremene umjetnosti. Danas u 19:00 gostuje u Booksi, u programu&nbsp;<em><strong>Piščev dnevnik</strong></em>, a s njim će razgovarati&nbsp;srpsko-kanadski pisac&nbsp;<strong>David Albahari</strong>.&nbsp;<br /> <br /> &nbsp;</div> Booksa Booksa Wed, 22 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/david-grossman-u-zagrebu http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/david-grossman-u-zagrebu Nagrada 'Sedmica i Kritična masa' <p> Nagradu za najbolju prozu autora do 35 godina dobila je Jelena Zlatar.</p> <div> Nagradu <strong><em>Sedmica &amp; Kritična masa </em></strong>za prozu mladih autora do 35 godina osvojila je <strong>Jelena Zlatar </strong>s pričom <em>Brujanje u drveću</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> O nagradi je odlučio žiri u sastavu: <strong>Ilijana Marin</strong>, <strong>Branko Maleš</strong>, <strong>Damir Karakaš</strong>. Priču Jelene Zlatar nagradili su jer "plijeni atmosferičnošću te pomnom dramaturgijom uz finale koje se istodobno doima i dovršenim i otvorenim."</div> <div> &nbsp;</div> <div> U užem izboru bili su: <strong>Ružica Aščić</strong>, <strong>Iva Hlavač</strong>, <strong>Marija Katalinić</strong>, <strong>Jelena Osvaldić</strong>, <strong>Iva Sopka</strong>, Jelena Zlatar i <strong>Ivan Zrinušić</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jelena Zlatar (1982.) dosad je objavila zbirku priča <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/odjavna-karta" target="_blank"><strong><em>Odjavna karta</em></strong></a> (2014.) i roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/slijepa-tocka" target="_blank"><strong><em>Slijepa točka</em></strong></a> (2015.). U pripremi je njezina druga zbirka kratkih priča <strong><em>Ticala</em></strong>. Doktorirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada iznosi 4.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Ovo je druga godina Nagrade, a prošlogodišnja dobitnica bila je <strong>Ana Rajković</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sponzor Nagrade je zagrebački kafić Sedmica.<br /> <br /> info: <a href="http://www.kriticnamasa.com/item.php?id=949" target="_blank">Kritična masa</a></div> Booksa Booksa Tue, 21 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-sedmica-i-kriticna-masa http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-sedmica-i-kriticna-masa Gužva u vlaku <p> Danijel Bogdanović uvrstio je previše tema i zapleta u svoj debitantski SF roman 'Noćni vlak za Dukku', ali je i pokazao spisateljski potencijal.</p> <div> Problem sa žanrovskom književnošću najčešće je u tome što pretpostavlja sadržaj formi, mada postoje oni koji će tvrditi da je u ovoj literaturi forma ono što je dato, te da se njoj prilagođava sadržaj. Kako bilo, postoji taj dualizam, makar se često smatra prevaziđenim jer u dobroj književnosti se odista forma prilagođava sadržaju i obrnuto. Pokazuje se ipak da se u žanrovskim romanima koji su unapred određeni uzusima koji su manje više spoljašnji i sadržajni, način pripovedanja podređuje onome o čemu je priča.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, postoje izuzeci i upravo oni svedoče o tome da se književnost, kako su to primerili ruski formalisti, a posebno <strong>Bahtin </strong>u svojoj <a href="https://monoskop.org/images/1/1d/Bakhtin_Mikhail_Problems_of_Dostoevskys_Poetics_1984.pdf" target="_blank">vrsnoj analizi romana <strong>Dostojevskog</strong></a>, razvija iz popularne odnosno narodske (one koja je pisana za zabavu i treba je razlikovati od narodne / usmene koja nema poznatog autora).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, kada imamo posla sa relativno nerazvijenom književnošću poput postjugoslovenske, onda je ova podvojenost očiglednija zato što je produkcija siromašnija, a publika malobrojna. Drugim rečima, cediljka kroz koju tekstovi prolaze na svom putu do čitalaca propušta i ono što možda ne bi trebalo da prođe, kad bi postojali jasniji kriterijumi od osnovne pismenosti, pod kojom ovog puta podrazumevam i žanrovsku kompetenciju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/nocni-vlak-za-dukku" target="_blank"><strong><em>Noćni vlak za Dukku</em></strong></a> <strong>Danijela Bogdanovića</strong> pravi je primer upravo takvog mišmaša, teksta koji je zaista napisan sa značajnom ambicijom i koji je mogao da bude sasvim dobar da postoji veća scena, odnosno da ima interesa i znanja da se knjiga dovede do savršenstva. Da me niko ne shvati pogrešno, verujem da su ljudi koji su na knjizi radili odista dali svoj maksimum, ali je prosta matematika bila protiv njih. Drugim rečima, ne postoji kvantitet koji rađa kvalitet pa se tako dogodilo da ovaj roman umesto dovoljnih tristotinjak stranica i jednostavnije a upečatljivije priče, ima mnogo viška u svakom smislu. U njemu se čitaoci, ali i autor prosto gube. Ipak, s obzirom da se radi o prvencu, ne treba biti previše strog i verujem da će sledeći tekstovi ovog pisca biti neuporedivo bolji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Noćni vlak za Dukku </em>je odista voz, replika <strong>Pullmanovog </strong>voza iz 19. stoleća koji prevozi putnike na interplanetarnom putovanju između naše planete i one pomenute u naslovu. Sredina je 22. stoleća, komunicira se tinganjem, stvari se pohranjuju i emituju pomoću strujopisa, kolonizovali smo Dukku te, kao i obično, njenim stanovnicima koji su nam u svakom smislu superiorni, zabranili da posećuju Zemlju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na noćno putovanje kreće deset putnika, o svakom od njih dobijamo relativno opširne informacije. Upravo u toj diseminaciji znanja između autora, čitatelja i likova trebao je da se sastoji čitav <em>catch</em>, odnosno <em>spiritus movens </em>narativa. Međutim, ono nije ravnomerno, ali ni uspelo. Kao da je pisac sa zakašnjenjem shvatao šta još treba da kaže svojim čitaocima, odnosno šta likovi jedni o drugima treba da znaju kako bi se roman priveo kraju. Zbog toga se neke ekspozicijske stvari saznaju tek na kraju romana, iako su mogle da se nađu i na njegovom početku. Ovakav raspored ekspozicijskog materijala karakterističan je za detektivski roman <em>à la</em> <strong><em>Sherlock Holmes</em></strong>, a <em>Noćni vlak za Dukku </em>to ne bi trebao da bude.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Istovremeno, postoje ozbiljni problemi sa žanrovskim matricama. Jasno je da je popunjavanje sveta u 22. stoleću stvar naučne fantastike. Niko ne može sa sigurnošću da pretpostavi kako će ova planeta izgledati za deset, a kamoli za stopedeset godina. Okvir koji je Bogdanović zamislio sasvim je u redu, čak je zanimljiv i ubedljiv. Međutim, taj svet je samo scenografija u kojoj se mešaju matrice nekih drugih žanrova. <em>Noćni vlak za Dukku </em>tako ispada neki bastard <strong><em>Aliena</em></strong>, <strong><em>Matriksa</em></strong>, <strong>Clarkeove</strong>&nbsp;<strong><em>2001:&nbsp;Odiseje u svemiru</em></strong>, ali i detektivskog romana <strong><em>Ubistvo u Orijent-ekspresu </em>Agathe Christie</strong>, <em>westerna </em>i <strong>Fincherovog </strong>filma <strong><em>Igra</em></strong> (<em>The Game</em>), kao i <strong>Calderónove</strong> drame <strong><em>Život je san</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naravno, moguće je naći još uzora, ali pomenuti su dominantni i relativno lako prepoznatljivi. Svako od navedenih dela ima svoju temu koja zavređuje da joj se posveti dostojna pažnja, odnosno zahteva dramaturški potpuniju obradu, a ne da se miksuju po sopstvenom nahođenju i slobodno, ne ulazeći dovoljno ni u jednu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Isto se događa i sa likovima, oni su tipski, što odmah znači i plošni. Najpre se čini da će noseći lik biti novinar Lamijen, ali on strada na samom početku putovanja. Njegova nametljiva odsutnost nije dovoljno opravdana, bez obzira što ima ulogu okidača radnje jer, kad krene potpuno antipoarovsko isleđivanje koje sprovodi Odis/Slik, tek tada dolazi do nekakve radnje koja se neprekidno usložnjava i nikako ne razrešava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije najjasnije zbog čega se svi likovi neprekidno vraćaju, čak i kad su ubijeni, niti zašto neprekidno menjaju identitete. Na primer Odis/Slik će pri kraju romana postati neko treći, potpuno bez potrebe. Tu su porodica Apostakis, Gerd Vegan, Canasta i Mahib, Stazzai koji, zajedno sa Odisom i Lamijenom, čine desetorku koja je pošla na Dukku, ali njima se pridružuju i brojni sporedni likovi, što u pravom, što u hologramskom obliku, pa se broj epizoda o njima neprekidno povećava. Kao da su sve sudbine jednako važne, odnosno kao da ih nije moguće spojiti na manje veštački način. Sve vreme se ima osećaj da je motivacija likova isuviše površna i da je jedino što priču drži na okupu autorska instanca koja bi u ovakvim narativima zapravo trebala da bude nevidljiva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književna dela naučne fantastike najčešće se čitaju kao jedna vrsta parabole, alegorije koja progovara o čoveku i društvu danas i ovde. Tako je, na primer, Clarkeov serijal <em>Odiseja u svemiru </em>u stvari priča o poreklu života i čoveka na zemlji, dok je <strong>Dickova </strong>čuvena novela <em>Da li androidi sanjaju električne ovce</em>, po kojoj je snimljen <strong><em>Blade Runner</em></strong>, priča o ljudskosti i njenim granicama. Kad je reč o <em>Noćnom vlaku za Dukku</em>, ovakvo čitanje gotovo da nije moguće jer je roman prekomplikovan. Ovo ponekad može da bude kompliment, ali u ovom slučaju to svakako nije. Previše je nepoznatih u jednačini ili, možda je tako bolje reći, previše je poznatih u njoj, a nijedna nije izvedena do kraja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na primer, svako poglavlje počinje nekom vrstom snoviđenja koje ima dečak Didian. On sanja o mašinama čija se uloga u snu menja: najpre su prema njemu neprijateljski raspoložene, zatim veoma naklonjene, ali naposletku se prava priroda tog odnosa ne saznaje. Njegova telepatska moć uz pomoć koje komunicira sa sestrom Arabescom do kraja ostaje misteriozna, bez obzira što bi bilo bolje da je precizno razjašnjena. Scena u kojoj brat i sestra otkrivaju mašine, odnosno kada naiđu na neku vrstu sarkofaga u kojem se nalaze kamene poluge za koje će se ispostaviti da su veoma moćne, ostaje u jednakoj meri neiskorišćena.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tekst pati od viška sadržaja a manjka forme, odnosno od mnogo priča koje su smušeno ispričane. Narativ se, po uzoru na devetnaestovekovne velike realističke romane tipa <strong>Dickensa</strong>&nbsp;ili <strong>Thackeraya</strong>, pripoveda scenično, zatim prekida u tačkama klimaksa i prelazi na paralelne radnje. Ovaj metod pisanja ume da bude zanimljiv, ili je nekoć bivao dok su se romani objavljivali u nastavcima, ali se stvari u slučaju <em>Noćnog vlaka </em>komplikuju jer Bogdanović ne uspeva da zadrži nivo zanimljivog, odnosno da istera stvari na dramaturški plauzibilan način, stoga roman neprekidno pada. Taman kad pomislite da će nešto da se razjasni, morate da se preselite u drugu radnju, da se podsetite gde se nalaze ostali likovi, zašto su tamo, i tako tekst postepeno postaje dosadan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova nespretnost je mogla i morala da se ispegla, ali čini mi se da autor to nije uspeo jer je bio obuzet količinom tema koje je želeo da uvede. Sadržaj je pobedio formu i roman je kao književno umetničko delo stradao.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S obzirom da se radi o prvom obimnijem tekstu koji je objavio jer se do sada bavio kratkom pričom, Danijelu Bogdanoviću možemo mnogo toga da oprostimo. On je samo, kao i većina romanopisaca debitanata, želeo sve nekako da ugura u jednu knjigu, da u njoj kaže sve ono što ima da kaže. Poznavanje naučne fantastike i žanrovske književnosti mu očigledno ne nedostaje, za razliku od iskustva pisanja dugog narativa. Ono se naravno stiče i uveren sam da će njegov sledeći roman biti neuporedivo bolji.</div> Vladimir Arsenić Mon, 20 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/guzva-u-vlaku http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/guzva-u-vlaku Rasknjižje 20.6 - 26.6. 2016. <p> Osim što nam ovaj tjedan u goste dolaze dva velika Davida, za čitanje vam preporučamo i Grossmanovu knjigu 'Do kraja zemlje'.</p> <p> <strong>Noviteti:&nbsp;</strong></p> <p> Proza:&nbsp;</p> <p> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/baba-mi-je-maur" target="_blank"> Baba mi je Maur</a>, Mislav Pasini (Sandorf)<br /> Respektabilnom nizu likova domaćih pasivno-agresivnih, manično-depresivnih überspant neurotikâ, otuđenih provincijalnih (kvazi)intelektualaca podrovanih živaca s graničnim poremećajem osobnosti,<strong> Mislav Pasini</strong> dodaje posve originalnog antijunaka, dezorijentiranog srednjoškolskog profesora književnosti, ćudljiv lik koji lavira između naivne alanfordovske dobroćudnosti, neosviještenog seksizma i svjesne političke nekorektnosti.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/zaatar" target="_blank">Za'atar</a>, Hrvoje Ivančić (Sandorf)<br /> &nbsp;<strong>Hrvoje Ivančić</strong> prvi se put zatekao na Bliskom istoku prije dvanaestak godina vođen mladenačkom znatiželjom ali i aristotelovskom željom za znanjem. Ovaj mladi putopisac svjesno je zakoračio u nepoznato prihvaćajući život kao otvorenu knjigu i jednako promatrajući izazov prelaska ulice u svome rodnom Zaboku kao i vožnju neblindiranim transporterom od Damaska do Homsa.&nbsp;</p> <p> 3.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/do-kraja-zemlje" target="_blank">Do kraja zemlje</a>, David Grossman (Fraktura)<br /> Zato što na vrata mogu pokucati u zoru i obavijestiti te o smrti tvojega sina, moraš otići, hodati, pobjeći od te vijesti. Žena koja od vijesti bježi zove se Ora, a cijeli njezin život mogao bi se ispričati kroz ratove. Šestodnevni, kad je upoznala Avrama i Ilana – ljubav i prijateljstvo koje će trajati zauvijek; Jomkipurski, u kojemu im je sudbina baš njezinim prstima promiješala živote, a nju učinila majkom, i ovaj novi, rat koji joj prijeti uzeti Ofera.</p> <p> Publicistika:&nbsp;</p> <p> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/le-corbusier-i-hrvatska-skola-arhitekture" target="_blank"> Le Corbusier i hrvatska škola arhitekture</a>, Vedran Ivanković (Europapress d.o.o.)<br /> Tijekom dvogodišnjeg rada u Fondaciji Le Corbusier u Parizu autor otkriva nepoznatu korespondenciju Le Corbusiera i hrvatskih arhitekata – protagonista hrvatske škole arhitekture. Otvara nove teze i teme kompleksnih utjecaja internacionalnog stila, imanentno najveće figure – Le Corbusiera – u hrvatskoj arhitekturi te ih vješto stavlja u kontekst svjetskih tokova.</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/godard-biografija" target="_blank"> Godard - biografija</a>,&nbsp;Antoine de Baecque (Sandorf)<br /> Ova biografija je potraga za okusom Godardove kave’, piše u uvodu autor Antoine de Baecque. Ova neobična opaska sažima teškoće s kojima se morao suočiti slažući ‘arhivski puzzle’ i pokušavajući uhvatiti ‘bez njega, uz pomoć drugih’ protejski lik živuće legende sedme umjetnosti.</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Ovaj tjedan u Booksu nam dolazi poznati svjetski izraelski autor i mirovni aktivist<strong> David Grossman</strong>, koji će gostovati u programu <strong>Davida Albaharija </strong><a href="http://booksa.hr/program/piscev-dnevnik-david-grossman-i-david-albahari" target="_blank">Piščev dnevnik</a>,&nbsp;u srijedu 22. lipnja u 19 sati.</p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći<a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank"> ovdje.</a></p> Booksa Booksa Sun, 19 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-206-266-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-206-266-2016 Sjón u Booksi <p> U Booksinom 'Književnom budoaru' gostovao je nagrađivani islandski književnik i tekstopisac Sjón.</p> <p> <em>U Booksinom&nbsp;<strong>Književnom budoaru</strong>, na tribini&nbsp;<strong>Književnost, između</strong>, gostovao je islandski književnik, scenarist, tekstopisac i libretist&nbsp;<strong>Sjón</strong>. U Hrvatskoj je predstavio izdanje romana&nbsp;</em><a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/plava-lisica-1464958769" target="_blank"><strong>Plava lisica</strong></a><em>&nbsp;(V.B.Z., prijevod Tatjana Latinović), a u Booksi je govorio o svom književnom, glazbenom i filmskom radu. Razgovor sa Sjónom vodili su <strong>Dunja Kučinac</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Luka Ostojić</strong>.&nbsp;</em><br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/pFM6Knxs7Q0" width="600"></iframe></p> Dunja Kučinac i Luka Ostojić Fri, 17 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/video/sjn-u-booksi http://www.booksa.hr/kolumne/video/sjn-u-booksi 'Nadrealizam razbija jezik i vjerovanja' <p> U Booksinom 'Književnom budoaru' gostovao je nagrađivani islandski književnik i tekstopisac Sjón.</p> <div> <em>U Booksinom <strong>Književnom budoaru</strong>, na tribini <strong>Književnost, između</strong>, gostovao je islandski književnik, scenarist, tekstopisac i libretist <strong>Sjón</strong>. U Hrvatskoj je predstavio izdanje romana </em><a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/plava-lisica-1464958769" target="_blank"><strong>Plava lisica</strong></a><em> (V.B.Z., prijevod Tatjana Latinović), a u Booksi je govorio o svom književnom, glazbenom i filmskom radu. Razgovor sa Sjónom su vodili i za objavu pripremili <strong>Dunja Kučinac</strong> i <strong>Luka Ostojić</strong>. Snimku tribine možete pogledati ispod teksta.</em><br /> <br /> <strong>***<br /> <br /> Naslov vašeg romana u prijevodu je <em>Plava lisica</em>, što zvuči veoma pitomo i simpatično. Međutim, u izvorniku naslov je "Skugga-Baldur", nešto mnogo opasnije i mračnije. Možete li objasniti o čemu je riječ?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslov 'Plava lisica' je u raznim prijevodima preuzet iz engleske verzije, iako na engleskom taj izraz zapravo označava tamnosmeđu lisicu. U izvorniku, <em>Skugga-Baldur</em> označava biće iz narodnih priča, potomka mačka i lisice. Opasno je, može ubiti ovce i napasti ljude, a izaziva strah jer je čudovište, ali izgleda kao domaća životinja. Zbog toga može lako preći granicu između divljine i ljudskog okruženja. Izraz također označava zlog čovjeka. Glavni lik romana zove se Baldur Skuggason, što je igra riječi s naslovom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radnja romana odvija se u 19. stoljeću u mračnoj i izoliranoj dolini koju u proljeće naplavljuju otopljeni ledenjaci. Na samom je rubu divljine, a svećenik Baldur Skuggason prelazi tu granicu zbog vlastite pohlepe i arogancije. Misli da može raditi štogod želi, ali priroda je jača čak i od svećenika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Rekli ste da <em>Plava lisica </em>strukturom nalikuje klasičnom gudačkom kvartetu. Zašto ste se odlučili na taj postupak? U čemu je muzikalnost tog romana?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Volim raditi na strukturi i formi, vjerojatno zato što sam pjesnik. Kad kao pjesnik radite u nadrealističkoj i modernističkoj tradiciji, znate da svaka pjesma traži svoj oblik i svoju vlastitu strukturu. Kao tinejdžer sam bio ogroman obožavatelj <strong>Davida Bowieja </strong>i slušao sam sve što je napravio. Tada sam postao svjestan muzičkog potencijala jezika.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Napisao sam prvi dio romana o lovu na lisicu i nisam znao što ću točno dalje. Nakon suradnje s glazbenicima iz <strong>Brodsky Quarteta</strong>, shvatio sam da lov, kretanje čovjeka i lisice, ima ritam i potencijal za muzikalnost. Pala mi je na pamet struktura gudačkog kvarteta: on ima četiri dijela i jedan glavni motiv. Svaki dio ima svoju brzinu i kompleksnost, ali svi vode prema istoj emocionalnoj istini.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I ova knjiga ima četiri dijela različite boje i kompleksnosti, ali zajedno tvore cjelinu. Kad je knjiga 2003. objavljena na Islandu, prvi ljudi kojima se knjiga svidjela i koji su mi rekli da je muzikalna bili su upravo kompozitori.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U vašem romanu događaju se fantastične stvari, ali doimaju se prirodno i normalno. Smatrate li da nadnaravne pojave tvore normalan dio stvarnosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Svi fantastični motivi u romanu ukorijenjeni su u realnost jer su dio percepcije pojedinog lika. No, osobno uvijek vjerujem ljudima koji kažu da im se događaju čudne stvari. Ako netko tvrdi da mu je usred noći došao duh i poljubio ga, vjerujem mu jer - zašto bi netko to&nbsp;izmislio? Književnost je mjesto gdje se takve stvari mogu dogoditi, i to na realističan način. Sva književnost pokušava shvatiti realnost, a odvija se na rubu realnosti, između priče i stvarnosti.<br /> <br /> U tom smislu na mene su utjecale narodne priče koje sam otkrio kao dječak dok sam gledao bakinu biblioteku, a na Islandu imamo lijepu tradiciju kućnih biblioteka. Ništa se s tim pričama nije moglo usporediti, čak ni kriminalistički romani. Tu su zombiji, čudovišta iz jezera i rijeka, ljudi koji nestaju u zemlji pa se vraćaju, ludi nakon susreta s predivnim okamenjenim ženama... I sve se odvija doma, na Islandu! Mislim da se narodne priče nikad nisu prestale događati, već tisućama godina govore što se događa ljudima. Razlika je u tome što ih sada ne vidimo kao narodne priče, ali i dalje su prisutne: u novinama, na Internetu...&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Kako ste od čitanja narodnih priča u djetinjstvu došli do nadrealizma, panka i Bowieja?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad sam otkrio nadrealizam, odmah sam prepoznao vezu s narodnim pričama: i nadrealisti pokušavaju objasniti svijet i igrati se riječima. Nadrealizam je prava stvar ako želiš razbiti jezik, ustaljeno razmišljanje ili društvenu tradiciju. Još uz dodatak malo anarhizma - savršeno! U to vrijeme pojavio se Bowie koji je bio čudan i svima nam je dao dozvolu da budemo čudni, dok nam je pank dozvolio da radimo što god hoćemo, bez obzira na talent. Tako smo počeli objavljivati glazbu, ali i knjige. Moto nam je bio: 'Što čudnije i buntovnije, to bolje'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Prvu ste knjigu objavili s 15 godina, i to u vlastitoj nakladi. Je li to uobičajeno u Islandu?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Na Islandu postoji ideja da svi imaju pravo biti pisci, da svatko može pisati i objavljivati. Tijekom kasnih '60-ih i '70-ih, samizdati su postali glavni način da se mladi pjesnici probiju u javnost. Najuspješniji i najcjenjeniji pisci moje generacije tako su počeli. Čak i <strong>Halldor Laxness</strong>, koji je dobio Nobelovu nagradu 1955., objavio je prvu knjigu u samizdatu kad je imao 17 godina. Ako je nobelovac mogao tako početi, onda će publika dati priliku i drugim mladim autorima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Surađujete s Björk otkad ste bili tinejdžeri. Počeli ste u rockabilly duetu Rocka Rocka Drum, zatim u pank bendu The Sugarcubes, pa ste na kraju pisali tekstove za njene solo albume. Kako ste se upoznali i postali suradnici?&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Upoznali smo se 1981. kada se Björk priključila našoj sedmeročlanoj nadrealističkoj grupi <strong>Medúsa</strong>. U Medúsi smo raspravljali o umjetnosti, surađivali, radili vlastite radove i komentirali tuđe. Bili smo veliki buntovnici i svi smo vrlo ozbiljno shvaćali naš umjetnički zanat. Ta je kombinacija odlično funkcionirala.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bilo je dobro raditi 1980-ih. Tada je na nas jako utjecalo nadrealističko slikarstvo umjetnica: <strong>Leonora Carrington</strong>, <strong>Remedios Varo</strong>, <strong>Frida Kahlo</strong>... Björk i ja stoga imamo brojne zajedničke reference. Kada danas radim s njom, zaista se osjećam kao da smo u nadrealističkom laboratoriju 1980-ih i da nastavljamo tada započeti razgovor.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koja je razlika između pisanja poezije i pisanja tekstova koje će netko drugi uglazbiti, pogotovo kada je riječ o snažnoj umjetnici poput Björk?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Velika je razlika između pisanja poezije i tekstova za pjesme. Poezija mora funkcionirati na stranici ili pročitana naglas, ali ne smije ovisiti ni o čemu drugom. Ja sam tu glavni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> S druge strane, tekst za glazbu uvijek je tek dio većeg umjetničkog djela - pjesme, koja ima instrumente, ritam, teksture, glas koji izvodi riječi... U pjesmi ili operi možete imati riječi koje se na papiru doimaju vrlo jednostavnima, a u izvedbi zvuče vrlo efektno i istinito. Recimo, <em>She loves you, yeah yeah yeah</em> - ne može biti jednostavnije, ali to je istina svih koji su bili zaljubljeni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tekstove za pjesme počeo sam pisati tek sredinom '90-ih kada me Björk pozvala da radim na pjesmi <em>Isobel</em>. Uistinu uživam raditi s glazbenicima. Što je jači umjetnik, to sam uzbuđeniji oko mogućnosti koje će moj tekst dobiti kroz glazbu. S Björk znam da će sve što napišem postati još bolje.&nbsp;<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/S1QtZqCiP7s" width="600"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Pisali ste tekst za glazbu u filmu <a href="http://www.imdb.com/title/tt0168629/" target="_blank"><em>Ples u tami</em></a> redatelja Larsa von Triera. Vaša uloga očito je velika jer se radi o mjuziklu, ali ograničeni ste scenarijem s jedne strane i suradnjom sa snažnim redateljem von Trierom s druge. Koji je bio vaš utjecaj na film?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Lars je u početku htio da Björk radi glazbu za film, ali da filmski tekst (pa i tekst glazbe) pripada isključivo njemu. Björk mu je ipak predložila da se priključim filmu kao tekstopisac i, zapravo, libretist. Pristao je.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao što sam rekao, volim raditi s jakim umjetnicima, i bilo mi je odlično raditi s Larsom. Bio je vrlo ljubazan, otvoren i spreman raditi na moj način. Naravno, pjesme proizlaze iz njegove priče i likova. Prvi put sam radio na tekstu za pjesme unutar nekog dramskog okvira, što mi je bilo vrlo zanimljivo. Potaknulo me da počnem pisati libreta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Upravo sam <em>Plavu lisicu </em>napisao neposredno nakon suradnje s von Trierom. To je bio prvi put da moja knjiga ima otvorenu i izravnu moralnu dimenziju, što je sigurno bilo pod utjecajem Selme i <em>Plesa u tami</em>. Inače lako padam pod utjecaj i volim učiti iz suradnji. Trebao bih se posvetiti pisanju svojih knjiga, ali volim pristajati na suradnje jer vjerujem da tako mogu puno dobiti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Često kažete da ste romanopisac koji voli pisati pjesme. Zašto volite formu romana?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadrealisti vjeruju da je roman beznadno promašena forma. <strong>Breton </strong>je rekao da nijedan pisac koji drži do sebe ne piše romane. "Tko želi opisivati ormare?", rekao je.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No sve se promijenilo kad sam s 18 godina pročitao <strong>Bulgakovljev </strong>roman <strong><em>Majstor i Margarita</em></strong>. Sve pronalazi mjesto u tom nevjerojatnom romanu - ljubavna priča, horor, komedija, vrag i figura Isusa... Tada sam shvatio da se unutar romana sve može dogoditi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> To me potaknulo da pokušam napisati roman 1987. Umorio sam se od pisanja poezije jer je lik pjesnika uvijek u središtu pjesme. Zato kažem da sam romanopisac koji voli pisati pjesme, no mogao bih jednako tako reći da sam pjesnik kojem je vrlo teško pisati poeziju pa u odmoru između pjesama piše romane.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisanjem romana otkrio sam brojne mogućnosti. Uživam raditi s pričom, s likovima, a osobno uživam i raditi s povijesnom pozadinom jer ona priči daje osjećaj bajke, uvodi nas u svijet koji je doista postojao, ali ima bitno drugačija pravila nego naš svijet. Povijesni roman je odličan način kako obraditi goruća pitanja našeg današnjeg društva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koji vam je omiljeni lik <em>Majstora i Margarite</em>? Woland, Majstor, Pilat...?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Korovjov, voditelj zbora!</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Vaš posljednji i vrlo uspješni roman <em>Moonstone</em>, koji još nije preveden na hrvatski, ima naglašenu <em>queer </em>tematiku. O čemu se radi?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Likovi svih mojih romana nalaze se na rubu društva, i oni samim svojim prisustvom pred društvo postavljaju test humanosti i sućuti. U <em>Plavoj lisici </em>to je Abba, djevojka s Downovim sindromom, a u <em>Moonstoneu </em>to je Máni: disleksičan, nezaposlen, 16-godišnji homoseksualac i siroče. Jedina strast u životu mu je kino, a kad nije u kinu, luta naokolo. Da bi zaradio, prodaje svoje tijelo prikrivenim homoseksualcima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve se to događa 1918. u Reykjaviku, u zatvorenom i okrutnom društvu koje ne oprašta homoseksualnost i koje čak nema ni riječi za to, osim 'odvratnog' i 'prljavog'. Máni je malena, bespomoćna osoba, ali u knjizi postaje vrlo snažan lik u jesen 1918. kad se mnogo toga mijenja u Reykjaviku. Vulkan eruptira, zrak je pun pepela, a na Island dolazi španjolska gripa koja kosi gradsku populaciju. Od 15.000 stanovnika, njih 10.000 je bolesno, a u svega par tjedana umire 500 ljudi. Uza sve to, prvog prosinca 1918. Island postaje nezavisna država.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Trebao mi je poseban lik da nas povede u to vrijeme. I to je Máni - dječak koji preživljava i koji nije žrtva, nego snažna osoba koja naprosto biva to što jest.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Plava lisica </em>postala je klasik, čita se u srednjim školama i na fakultetima, a <em>Moonstone </em>je moja druga najuspješnija knjiga. Izašla je 2013. i iz nekog čudnog razloga dobila sve islandske nagrade, te je prevedena na 30 jezika. Dakle, nikad ne možete predvidjeti recept za uspješnu knjigu: u svoju sam ubacio španjolsku gripu, nijemi film, homoseksualnost i, uz žličicu kuge, eto bestselera!&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Treba reći i da u islandskoj književnosti nemamo gay likova pa je mnogim queer ljudima bilo bitno da se napokon pojavi knjiga koja prenosi tu neispričanu priču.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Je li vaša namjera bila potaknuti širu političku raspravu o homoseksualnosti?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> To nije bilo potrebno jer je LGBT pokret na Islandu posljednjih godina nevjerojatno uspješan. Od 1979. smo radili na promjenama legislative i obrazovanja. Nakon 20 godina vrlo pažljive i, rekao bih, pametne kampanje, uspjeli smo pridobiti narod. Kad je u saboru bilo glasanje o uvođenju zakona o jednakosti homoseksualnosti i heteroseksualnosti, zakon je prošao sa 62 glasa za i samo jednim protiv.&nbsp;<br /> <br /> ***<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/pFM6Knxs7Q0" width="600"></iframe></div> Dunja Kučinac i Luka Ostojić Thu, 16 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nadrealizam-razbija-jezik-i-vjerovanja http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nadrealizam-razbija-jezik-i-vjerovanja Bespoštedna životna borba <p> Brutalnu iskrenost Bergmanove autobiografije pronalazimo i u drugoj knjizi 'Moje borbe' Karla Ovea Knausgårda.</p> <div> Prije točno godinu dana listonoša Sebastijan <a href="http://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/brutalan-prikaz-svima-poznatog" target="_blank">dostavio nam je prvi od ukupno šest dijelova <strong>Knausgårdove <em>Moje borbe</em></strong></a>. U <em>officeu </em>je nastupila tišina. Stajali smo tamo i samo gledali u to čudo o kojem već neko vrijeme bruji književni svijet.</div> <div> <br /> Redar Damjan, koji će ubrzo i sam doživjeti živčani slom knausgardovskih proporcija i <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/nemoguca-misija-banja-koviljaca" target="_blank">završiti u Banji Koviljači</a>, prekinuo je tišinu i prozborio tiho: 'Ovo je vjerojatno najiščekivanija knjiga u povijesti Bookse'. &nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> U ono vrijeme, davne 2015., nije nam se možda tako činilo, ali danas mirne duše priznajemo – svaki dio <em>Moje borbe </em>bit će najiščekivanija knjiga u višestoljetnoj povijesti literarne ubožnice smještene u prostorijama Martićeve 14d - samom srcu <em>Design Districta Zagreb</em>. I najumišljeniji među nama, oni koji po defaultu ne nasjedaju na lukavo osmišljene propagandne bajke, podlegli su kanusgardovštini. Prije ili kasnije svatko od nas probudio se jednog jutra, stao pred zrcalo i priznao samom ili samoj sebi – <em>Jesus Christ, ja sam Borbaš</em>!<br /> &nbsp;</div> <div> Prijatelji nam se rugaju zbog toga. <strong>A. Perković</strong>, pradjed svih zagrebačkih hipstera, u više navrata optužio nas je da smo beskičmenjaci, bića koja se povode za prolaznim književnim trendovima, ali neka. Borbaši smo i kao takvi stoički podnosimo sve kaj život donese, pa bio to i A. Perković.<br /> &nbsp;</div> <div> <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/moja-borba-knjiga-druga" target="_blank">Drugi dio <em>Moje borbe</em></a> izašao je par mjeseci kasnije nego što smo očekivali, pa smo morali čitati i druge knjige. Na koncu dobri naš Sebastijan donio nam je željenu gorku slasticu. Trenutak otvaranja omotnice ovjekovječili smo klupskim fotoaparatom marke Zenit.<br /> &nbsp;</div> <div> ***<br /> &nbsp;</div> <div> U prvom dijelu <em>Borbe </em>otac je centralna figura, sve počinje i skončava s njim. I u <em>Borbi 2 </em>otac dominira, samo što je to ovaj put sin oca iz prve knjige tj. sam Karl Ove Knausgård. Ili još preciznije – njegov knjiški dvojnik.<br /> <br /> Ljeto je 2008., djeca ne idu u vrtić i Karl Ove i žena mu Linda naprosto moraju biti s njima od 0-24. Tako je to kad imaš djecu, pomislit ćeš naivan, ali autor će nas u dva driblinga uvući u stvarni pakao bivanja roditeljem. Po već prokušanoj metodi – Knausgård ne mora pretjerivati, on samo do u najsitnije detalje niže prizore iz obiteljskog života dodajući, onako usput – kao žličicu Vegete, i svoja nimalo uljepšana promišljanja. Kanal tjeskobe sad je već čvrsto uspostavljen između kukavna njega-autora i kukavna tebe-čitatelja.</div> <div> <br /> Osjećaš koliko je teško Lindi i njemu, koliko su na trenutke blizu beznadnog očaja, počinješ se gristi, muka ti je, strepiš iz stranice u stranicu pitajući se – o, svi norveški bozi, hoće li nekako izgurati ovaj suludi dan ili će se sve raspasti i otići u tri ***** ********, teško im je i tebi je isto teško. Situacija gdje najmlađe dijete vrišti, drugom mijenjaš pelene, treće se izgubi u nekakvoj jeftinoj kući strave u otužnom zabavnom parku, a tu su još i ose ili pčele i prijeteći zuje naokolo – pretvara se u najnapetiji psihološki triler.</div> <div> <br /> Na koji točno način Knausgard obične, svakodnevne životne situacije uspijeva izdignuti na razinu nevjerojatno uzbudljivog štiva kojega čitatelj teško može pustiti iz ruku? Dio odgovora svakako leži u procesu potpunog razotkrivanja samoga sebe i svih koji su se ikada našli u njegovoj orbiti. Fanatično je posvećen i najsitnijim detaljima koje bi većina jednostavno zaobišla, jer većini ne pada na pamet započinjati nešto što će se protegnuti na više tisuća stranica – tko bi to, na kraju krajeva, uopće i htio čitati? Sam Knausgard vjerojatno nije ni razmišljao o tome kad je krenuo na ovaj dugi, predugi put.<br /> &nbsp;</div> <div> U više navrata zatječemo ga u porođajnim stvaralačkim mukama, u trenutcima dok piše fikciju osjeća sve snažniji otpor prema svakom obliku izmišljanja. I kao čitatelju i kao autoru, njemu je puna kapa fikcije. Jasno mu je da na taj način neće ići, morat će pronaći svoj put, probiti pukotinu u nešto drugo. U suprotnom vrlo vjerojatno će umrijeti kao autor. Umjesto o anđelima, o kojima ne zna previše, radije bi pisao o nečemu što dobro poznaje.</div> <div> <br /> Ne znamo je li Knausgård čitao <a href="http://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;fid0=7&amp;fv0=Bergman%2c+Ingmar%2c+1918-2007+(autobiografija)&amp;fid1=5&amp;fv1=hrvatski&amp;fid2=3&amp;fv2=998010_1990&amp;fid3=1&amp;fv3=Bergman%2c+Ingmar&amp;spid0=10&amp;spv0=Bergman%2c+Ingmar&amp;xm0=1&amp;selectedId=901227050" target="_blank"><strong>Bergmanovu </strong>autobiografiju</a>, vjerojatno jest i ne samo iz razloga što je Lindina majka, kao i sama Linda uostalom, dobar dio života bila vezana uz Bergmanovo kazalište u Stockholmu – Knausgard je čitao i čita puno toga. U drugom dijelu <em>Borbe </em>svako toliko vodi nas u antikvarijate i knjižare gdje kupuje po pet-deset-petnaest knjiga iz najrazličitijih područja. Zna on kako dobar dio toga vjerojatno nikad neće stići ni prelistati, ali čovjek svakako ima, u Booksi nam dobro znano, ovisničko ponašanje svakog prosječnog knjigoljupca koji knjige ne kupuje samo zato što ih želi pročitati, već zato što mora.<br /> <br /> Na taj način ovisnici o literaturi cijeli život pokušavaju zatrpati onu veliku rupu koju je teško, nemoguće ispuniti. U svakom slučaju ovisnici će razumjeti, a sad se vratimo Bergmanu – Karl Ove Knausgard vjerojatno je čitao Bergmanovu autobiografiju. U toj knjizi slavni Šveđanin, veliki zaljubljenik u kazalište kojemu je film, s kojim se proslavio širom svijeta i stekao status jednog od kultnih redatelja, uvijek bio tek druga rupa na svirali, razotkriva svoj život bez imalo ustezanja, uljepšavanja. Ne prešućujući ništa, Bergman započinje sjećanjima na oca – strogog čovjeka sklonog oblicima kažnjavanja djece za koje bi danas imao problema sa zakonom. Istim alatima kojima je secirao oca, Bergman kasnije otvara i samoga sebe – ne samo da je bio loš suprug i još gori otac, već je i svjestan toga i ne traži nikakve izlike za svoje postupke.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Brutalnu Bergmanovu iskrenost godinama kasnije pronalazimo i na stranicama prva dva toma Knausgårdove <em>Borbe</em>. Razlika je u tome što Norvežanin ne piše klasičnu autobiografiju – on naprosto želi pisati o onome što najbolje poznaje i drugo, uzet će onoliko prostora koliko mu bude potrebno. Danas znamo da se radi o šest tomova i 3500 do 4000 tisuće stranica.<br /> &nbsp;</div> <div> <em>Moja borba </em>nevjerojatno je precizan naslov i funkcionira na više nivoa. Život, ne samo Knausgårdov, velika je, bespoštedna borba koja se ne vodi na samo dva ili tri fronta, vodi se onoliko dugo i na onoliko velikom prostoru za koliko uopće imamo snage. Jasno, Knausgårdovo djelo prožeto je i fikcijom, ali nju niti ne pokušavamo pronaći, jer je to nemoguće – sve je stopljeno u jednu veliku priču i potpuno je nevažno gdje prestaje stvarnost, a započinje fikcija.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Mnogima se <em>Moja borba </em>možda neće svidjeti, ali još veći je broj onih koji u njoj vide nešto novo, snažno, nešto što udara u vrh brade. Knausgard nije novi <strong>Proust</strong>, niti je to, mislim, ikada i htio biti. On je čovjek iz našeg vremena i ima tu, u svakom smislu, veliku priču na koju nitko neće ostati ravnodušan. Čitatelj će na mnogo, i previše, mjesta na stranicama <em>Borbe </em>prepoznati samoga sebe, i to ne onako ovlaš – kad vidimo svoj odraz, on će biti vrlo jasan i uvjerljiv.&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Jasno, priča još ni izbliza nije gotova, ali ovo do sad – nezaboravno je književno putovanje. Pristojno molimo <strong>Oceanmore </strong>da nas ne friga na laganoj vatri – neka što prije, najbolje već s prvim danima jeseni, izbaci i treći dio. &nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Dok ne izađe morat ćemo čitati nešto drugo, ali kao pravovjerni Borbaši, izdržat ćemo sve to, jer što je život nego izdržavanje, borba, teška i bespoštedna borba, huh…</div> <div> <br /> Eto, nema više ni prostora, ma nek ide sve k jarcu! Sva sreća, EURO se zahuktava. U petak reprezentacija Hrvatske sučelit će se s <strong>Matejinim </strong>Česima. <strong>Ana </strong>joj je već poručila – "Ma gazimo to ko plitak potok."</div> <div> <br /> Zaključno: Moja borba 2 – 10/10!&nbsp;</div> F. B. Wed, 15 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/bespostedna-zivotna-borba http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/bespostedna-zivotna-borba Književnost i seks <p> Arterarij i Teatar &amp;td. organizirali su javno čitanje 'kontroverzne' lektire kao otpor konzervativnoj inicijativi.</p> <div> Nakon što je u sklopu Nacionalnog kurikuluma objavljen <em>popis predloženih književnih djela za cjelovito čitanje</em>, očekivano je uslijedio niz paničnih reakcija da će učenička nejač propustiti pročitati kakvo kapitalno djelo hrvatske književnosti ili da će, još gore, pročitati neku patogenu knjigu koja će ih pretvoriti u seksualno raskalašene narkomane.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posljednja u nizu reakcija je ona inicijative <em>U ime obitelji </em>koja je, već nakon što je nova vlast očito dokrajčila planiranu reformu obrazovanja, objavila popis spornih predloženih djela koja sadrže seksualno eksplicitan sadržaj. Predstavnici inicijative strahuju da bi mladi mogli pročitati taj sadržaj, pa ga onda i isprobati (kao da čitaju knjigu recepata).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na popisu spornih knjiga nalaze se renomirana suvremena domaća djela (<em>Anđeo u ofsajdu</em> <strong>Zorana Ferića</strong>, <em>Forsiranje romana reke </em><strong>Dubravke Ugrešić</strong>, <em>Črna mati zemla</em> <strong>Kristiana Novaka</strong>...), kao i novija kanonska strana djela (<em>Parfem</em> <strong>Patricka Suskinda</strong>, <em>Ljubavnik </em><strong>Marguerite Duras</strong>, <em>Kafka na žalu </em><strong>Harukija Murakamija</strong>...) Zašto na popisu nema seksualno eksplicitnih sadržaja iz ranijih književnih epoha, ne zna se.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nasuprot progonu navedenih djela iz lektire (gdje, kako je izgledno, veći dio njih ionako neće&nbsp;biti uveden), inicijativa <strong>Arterarij </strong>u suradnji s <strong>Teatrom &amp;td.&nbsp;</strong>organizirala je u nedjelju 12.6. javno čitanje spornih djela u foajeu Teatra.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na javnom čitanju pod nazivom <strong><em>Knjige su jedini siguran seks </em></strong>sudjelovali su brojni glumci, glumice, redateljice, redatelji, autori i autorice. Čitala su se djela <strong>Silvije Šesto</strong>, <strong>Slavenke Drakulić </strong>i drugih ranije navedenih 'kontroverznih' autora.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije poznato koliko je bespomoćne djece prisustvovalo čitanju. Nadamo se da će konzervativna inicijativa ipak doprinijeti popularnosti knjige među mladima.<br /> <br /> ***<br /> <br /> info: <a href="http://www.voxfeminae.net/vijestice-list/najave/item/10149-javno-citanje-knjige-su-jedini-siguran-seks" target="_blank">Vox Feminae</a></div> Tue, 14 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/knjizevnost-i-seks http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/knjizevnost-i-seks Piščev dnevnik: Albahari i David Grossman <p> U Booksi kod Davida Albaharija gostuje poznati suvremeni izraelski pisac i mirovni aktivist.</p> <p> U novom izdanju programa&nbsp;<a href="http://booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik" target="_blank"><strong>Piščev dnevnik</strong></a>&nbsp;kojeg u Booksi uređuje i vodi poznati srpski pisac&nbsp;<strong>David Albahari</strong>, u <strong>srijedu</strong>&nbsp;<strong>22. lipnja&nbsp;</strong>u <strong>19:00 </strong>gostovat će, uz Amosa Oza, najpoznatiji izraelski suvremeni književnik&nbsp;<strong>David Grossman</strong>. On u Booksu dolazi na Dan antifašističke borbe, te za vrijeme manifestacije&nbsp;<a href="http://welcome.cms.hr/index.php/hr/2016/06/09/treci-tjedni-izbjeglicama/?utm_source=rss&amp;utm_medium=rss" target="_blank"><strong>Tjedni IZBJEGLICAma</strong></a>&nbsp;i to je, kad je Grossman u pitanju, više no prikladan kontekst. Naime, on je nagrađivani autor 14 proznih i publicističkih knjiga prema kojima su snimljena i tri filma, a dobitnik je i vrlo ugledne&nbsp;<em>Nagrade za mir&nbsp;</em>koju dodjeljuju njemački nakladnici i knjižari, a koju uručuje predsjednik Njemačke (<em>Friedenspreis des Deutschen Buchhandels</em>).<br /> <br /> Grossman je i vrlo angažiran mirovni aktivist, oštar kritičar politike Izraela, ali kako kaže, i domoljub. David Albahari sa svojim će gostom osim o književnosti razgovarati upravo o mirovnom aktivizmu i neprestanom trudu da se uspostavi uspješan suživot različitih kultura, vjeroispovijesti, nacionalnosti.<br /> <br /> Ovaj program je dio&nbsp;<a href="https://operacijagrad.net/upgrade/" target="_blank"><strong>platforme Upgrade</strong></a>&nbsp;i&nbsp;<a href="https://www.facebook.com/zagrebotvorenigrad/" target="_blank"><strong>kampanje za Interkulturni društveni centar</strong></a>, a održava se u sklopu projekta&nbsp;<em><strong>Prošireni estetički odgoj</strong></em>&nbsp;kojeg financijski podržavaju program Kreativna Europa Europske unije, te Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za udruge Vlade RH, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb.<br /> <br /> Osim u Booksi, autor će gostovati i u Muzeju suvremene umjetnosti dan ranije, u&nbsp;<strong>utorak</strong>,&nbsp;<strong>21.6.</strong>&nbsp;u&nbsp;<strong>20:00</strong>. Grossmana će ugostiti&nbsp;<strong>Fraktura&nbsp;</strong>na tribini&nbsp;<a href="http://www.fraktura.hr/dogadaji/david-grossman-u-zagrebu/" target="_blank"><em><strong>Razotkrivanje&nbsp;</strong></em></a>gdje će prvenstveno biti riječi o friškom hrvatskom izdanju njegove knjige&nbsp;<a href="http://www.fraktura.hr/knjige/product.aspx?c=0&amp;p=3121" target="_blank"><em><strong>Do kraja zemlje</strong></em></a>. Knjiga govori o mukama kroz koje prolaze obitelji čija su djeca pozvana u vojnu službu, odnosno u rat. Radi se o temi koja je Grossmanu i više no bliska jer mu je mlađi sin Uri poginuo prije deset godina u Drugom libanonskom ratu. S njim će razgovarati&nbsp;<strong>Seid Serdarević</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Roman Simić.</strong></p> Tue, 14 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/piscev-dnevnik-albahari-i-david-grossman http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/piscev-dnevnik-albahari-i-david-grossman Rasknjižje 13.6. - 19.6. 2016. <p> Za kišni početak ljeta Booksa vam je pripremila odličan program, kao i preporuke novoizašlih knjiga!</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:</p> <p> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/peti-brod" target="_blank"> Peti brod</a>, Minika Kompaníkova (V.B.Z.)<br /> Roman <em>Peti brod </em>(<em>Piata loď</em>, 2010.) hvaljeni je prvijenac jedne od najvažnijih suvremenih slovačkih književnica Monike Kompaníkove (1979.), za koji je 2011. dobila najprestižnije slovačko književno priznanje, nagradu Anasoft litera.</p> <p> 2.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/istina" target="_blank"> Istina</a>, Riikke Pulkkinen (V.B.Z)<br /> Roman <em>Istina </em>(<em>Totta</em>, 2010.) mlade finske književnice<strong> </strong>Riikke Pulkkinen (1980.), osim u Finskoj, gdje je ušao u finale najprestižnije finske književne nagrade (Finlandia), postigao je i velik međunarodni uspjeh (preveden je na 17 jezika). Kritičari diljem svijeta osobito su pohvalili njezin psihološki precizan i poetičan stil, duboku karakterizaciju likova te odmak od melodramatičnosti.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/tumacenje-snova" target="_blank">Tumačenje snova</a>, Ivana Rogar (Durieux)<br /> Nakon prve vrlo hvaljene zbirke priča <em>Tamno ogledalo </em>književnica Ivana Rogar objavila je novu knjigu. U prvoj knjizi upoznali smo vrhunsku stilisticu koja portretira osebujne gradske likove u kritičnim životnim trenucima.</p> <p> Publicistika:</p> <p> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/heretkinja" target="_blank">Heretkinja</a>,&nbsp;Ayaan Hirsi Ali (Naklada Ljevak)<br /> Prešavši put od duboko religioznog odgoja u islamskoj vjeri do ateistice i aktivističke feministice, sveučilišne profesorice na Harvardu, briljantna, karizmatična i kontroverzna autorica autobiografske proze Nevjernica i Nomatkinja u ovoj se knjizi snažno i uvjerljivo zalaže za reformaciju islama kao jedini način da se okončaju strahote terorizma, sektaško ratovanje i represija nad ženama i manjinama.&nbsp;</p> <p> 2.&nbsp;<a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/dzepni-mindfulness" target="_blank">Džepni Mindfulness</a>,&nbsp;Paidrag O'Morain (Profil kniga. d.o.o.)<br /> Za sve one koji smatraju da nemaju vremena za vježbanje mindfulnessa, iskusni irski trener Paidrag O'Morain pripremio je priručnik koji omogućuje da se mindfulness primjenjuje u kratkim odsječcima slobodnog vremena, u hodu. Dok čekate u redu, vozite se na posao, pješačite ili pripremate ručak, iskoristite priliku za vježbanje mindfulnessa i usmjeravanje pažnje na dah.</p> <p> <strong>Događanja:</strong></p> <p> Iako je već sredina lipnja i ljeto je tu, Booksa vam i dalje nudi sadržajan program. U srijedu 15. lipnja u 18 sati pripremili smo vam posebno izdanje putopisa na kojem će vam <a href="http://booksa.hr/program/o-somaliji" target="_blank">o Somaliji</a> pričati izbjeglice iz te zemlje. Od 16. do 19. lipnja Booksa je se uključila u festival <strong><a href="http://designdistrict.hr/hr/">Design District Zagreb</a></strong>, prilikom čega smo pripremili raznovrstan program. U četvrtak 16. lipnja <a href="http://booksa.hr/program/ddz-2016-the-marshmallow-notebooks-i-andrije-skare-u-skrabici" target="_blank">Škrabicu</a> i predstavljanje knjige Andrije Škare. U petak 17. lipnja u parkiću ispred Bookse održat će se razgovor <a href="http://booksa.hr/program/ddz-2016-nakon-sajma-knjiga-u-londonu" target="_blank">o promociji hrvatske književnosti u inozemstvu</a>,&nbsp;</p> <p> Sudjelovanje u svim Booksinim programima je besplatno i slobodno bez prethodne najave. Informacije o Booksinim i ostalim književnim događanjima u gradu i šire možete pronaći <a href="http://www.booksa.hr/program" target="_blank">ovdje.</a></p> Mon, 13 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-136-196-2016 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/rasknjizje-136-196-2016 Preporuka za letenje <p> 'Leto kad sam naučila da letim' Jasminke Petrović odličan je roman za mlade, o beogradskoj tinejdžerki koja ljetuje na Hvaru.</p> <div> Omladinski roman <strong>Jasminke Petrović</strong> <a href="http://www.kcknjizara.rs/autori?b=C508" target="_blank"><strong><em>Leto kad sam naučila da letim</em></strong></a>, objavljen koncem prošle godine u Beogradu, teško će doprijeti do čitateljstva u Hrvatskoj. Razlozi za takvu prognozu bolno su jednostavni. Dok se u slučaju 'ozbiljne' književnosti još i nađu institucionalni kanali i logistička podrška zahvaljujući kojima ona uspije cirkulirati preko granica naših nacionalnih 'dvorišta', to se znatno teže događa kad je posrijedi dječja i omladinska književnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Planetarni <em>young adult </em>bestseleri s engleskoga govornog područja u svim se postjugoslavenkim republikama ekspresno prevode i plasiraju na tržište, no produkcija iz najbližeg susjedstva, koju niti ne treba prevoditi, nailazi na neusporedivo veće prepreke na putu do knjižarskih i knjižničkih polica. Stvari ne stoje bitno drugačije ni ako je u pitanju autorica koja u Srbiji uživa status suvremenog dječjeg i omladinskog književnog klasika – što je, naime, slučaj s Petrović (1960.)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Njezina bibliografija obuhvaća tridesetak naslova, među kojima i bestseler <a href="http://www.knjizara.com/Ovo-je-najstrasniji-dan-u-mom-zivotu-Jasminka-Petrovic-115293" target="_blank"><strong><em>Ovo je najstrašniji dan u mom životu</em></strong></a>, te prijevode na preko dvadeset jezika; autorica je i pokretačica Pokreta za poboljšanje kulture za decu i mlade <strong>Ura kultura</strong> i suorganizatorica beogradskog književnog festivala <a href="http://www.krokodil.rs/krokodokodil/" target="_blank">Krokodokodil</a> (<em>spin-offa</em> daleko poznatijeg Krokodila). Jedan od rijetkih javnih nastupa Jasminke Petrović na teritoriju Hrvatske upriličen je <a href="http://www.montelibric.sanjamknjige.hr/hr/2016/monte_libric/novosti/jasminka-petrovic-autorica-iz-daljine/" target="_blank">ove godine na pulskome Monte Libriću</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Leto kad sam naučila da letim </em>priča je o Sofiji, tinejdžerki iz Beograda koja s babom dolazi na ljetovanje na Hvar kod babine sestre. Baba na rodnom otoku nije bila od početka devedesetih; povratak u zavičaj u njoj rasplamsava euforiju, ali povlači i određene strahove i zazore, budući da rat nije ostavio odnose u obitelji nepomućenima. Sofija babu vidi kao napadnu i egocentričnu, 'glavnu glumicu' u svakoj društvenoj situaciji, i 'blam' joj je što spletom okolnosti ljetuje sama s njom; željela bi biti na kampiranju sa starijim bratom, u čijeg je prijatelja zaljubljena, ili pak s nekim od vlastitih prijateljica i prijatelja, za koje joj se čini da se svi odreda zabavljaju bolje od nje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, ne može savladati radoznalost &nbsp;u susretu s novim, njoj egzotičnim svijetom otoka, Dalmacije, sunca, kamena i otočana čiji govor jedva razumije. Nesvakidašnje Sofijino ljetovanje donosi iznenađujuća otkrića, neočekivana poznanstva, ali i nove trpke spoznaje i kušnje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovijest o dosadnom ljetovanju koje se vremenom izokrene u svoju suprotnost nije nimalo nov podžanr dječje i omladinske proze. Međutim, Petrović iz konvencija ovoga tipa priče izvlači maksimum: iako tu i tamo možemo predvidjeti generalni razvoj događaja ili evoluciju samog Sofijina lika, konkretne situacije u koje upada i preokreti koji pred njom i pred nama iskrsavaju uvijek su svježi i intrigantni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovijedanje iz Sofijine perspektive izvedeno je s iznimnim uspjehom. Njezini komentari svijeta koji je okružuje – nerijetko upravo babe, čijom je socijalnom prodornošću i nedostatkom ustručavanja ujedno fascinirana i zgrožena – dosjetljivi su i zabavni, a da pritom ne djeluju kao da dolaze iz vizure odrasle osobe. Autorica se pritom učinkovito služi malim pripovjedačkim <em>flashbackovima</em>: svako poglavlje počinje ili <em>in medias res</em>, s već postavljenim zapletom čiju nam genezu Sofija u nastavku objašnjava, ili aposteriorno, Sofijinim reminiscencijama na događaje u neposrednoj pripovjednoj prošlosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Petrović dobro poznaje i značaj i funkciju novih medija u životu 'digitalnih urođenika' (generacija koje znaju za društvene mreže otkako znaju za sebe). Možemo čak reći da se radnja <em>Leta </em>odvija u dvama paralelnim tokovima – jedan čine događanja u tzv. stvarnom životu, a drugi komunikacija na društvenim mrežama. Potonja linija omogućuje nam, recimo, da upoznamo likove Sofijinih roditelja, brata i prijatelja, koji se u pripovjednoj sadašnjosti ne pojavljuju fizički, ali ih srećemo preko njezinog Skypea i <em>Fejsa</em>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, koliko god institucije Skypea, Facebooka i Vibera igraju bitnu ulogu u pripovjednoj dinamici i razvoju radnje romana, isti toliki značaj uživaju i knjige: od <strong><em>Beskrajne priče</em></strong> <strong>Michaela Endea</strong>, preko <strong><em>Zabilješki starog pokvarenjaka</em></strong> <strong>Charlesa Bukowskog</strong>, do monografije o <strong>Titu</strong>, čitanje je za Sofiju nezaobilazna komponenta istraživanja svijeta. Čitatelju/čitateljici je prepušten zaključak da virtualni i književni prostori ne moraju jedni drugima predstavljati konkurenciju u životu mlade osobe, kao što se to prečesto prejudicira (s efektima samoispunjujućeg proročanstva!)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovjednoj dinamici romana značajno doprinosi i dinamika na jezičnom planu. Sofija, odrasla u Beogradu, po prvi put se susreće s bodulskim (otočkim) govorom, što vodi do brojnih nesporazuma i srazova u interakcijama s okolinom. Jezična karakterizacija likova u književnosti je sklizak teren: nije lako realistično simulirati različite jezične idiome i nijanse unutar istoga jezika, a da rezultat ne djeluje nespretno ili da se ne izokrene u nenamjernu parodiju. Petrović, međutim, ne samo da uvjerljivo dočarati jezični sudar svjetova, nego od njega i uspijeva načiniti punopravnu komponentu fabule. Sofijini problemi u komunikaciji s babom, koja se prešaltala na jezik svoje mladosti čim je stupila na Hvar, potom s babinom sestrom - nonom Lucom, svojim rođacima, i više-manje ostatkom domaćeg stanovništva, zabavljaju nas iz poglavlja u poglavlje – a da pritom ne proizvode zamor i ne postaju sami sebi svrha.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autorica se nimalo ne usteže od uvođenja ratne pozadine u fabulu, niti od razmatranja posljedica rata u obitelji. Sofijina baba je s vlastitim bratom, barbom Lukom, prekinula sve odnose nakon što je se on početkom '90-ih, kad je odabrala da ostane u Beogradu, odrekao putem pisma, te mu i dan-danas odbija oprostiti. S druge strane, Petrović ne idealizira omladinu, na način da je prikazuje kao čistu od mržnje, naspram netrpeljivih generacija roditelja i baka i djedova; tako Sofijin najbolji prijatelj Peđa, inače po svemu prikazan kao simpatičan tinejdžer, glasno ispovijeda svoju mržnju spram Hrvata i homoseskualaca (ali ne i Sofijine babe, budući da ova "pravi najbolje sarme"!)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Petrović također predočava utjecaj nesigurnih ekonomskih prilika i kapitalističkih društvenih odnosa na odnose u obitelji. Sofijini roditelji, po struci ekolozi, nesigurno su zaposleni, te žive i planiraju od projekta do projekta; na Hvar nisu mogli poći jer još uvijek nisu dobili novac od najnovijeg projektnog angažmana. Ni na jednom od ovih planova autorica ne nudi magično rješenje – ostaju tek ustrajnost i solidarnost. Sofijin <em>bonding </em>s novim poznanicima, koji je upoznavaju s muzikom popularnog sastava <strong>Dječaci</strong>, dok ona njih uči pisati ćirilicom, ipak nagovješćuju mogućnost alternative.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslovna metafora u pripovijesti se ostvaruje dvojako. Potaknuta opisima iz <em>Beskrajne priče </em>koju čita, Sofija počinje sanjati da leti na leđima velikog bijelog psa, u društvu dječaka-ratnika Atreja; snovi se ponavljaju, produbljuju i postaju sve detaljnijima i senzualnijima. S jedne strane, letenje simbolizira tjelesno sazrijevanje, seksualno buđenje i otkrivanje svijeta u dotad nepoznatim dimenzijama. Međutim, metafora letenja odnosi se i na sposobnost sagledavanja ljudi i društva 'odozgo', tj. sticanje trajnijih spoznaja o međuljudskim odnosima, s onu stranu trenutačnog dojma ili raspoloženja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom smislu, žudnja za letenjem kod Sofije ne proizlazi iz želje za bijegom iz svakodnevnice, već upravo suprotno – iz žarke želje da svijet ugleda onakvim kakav uistinu jest, da 'snimi' veze među ljudima i stvarima koje joj izmiču. Sam čin letenja u romanu ostaje unutar sfere maštarija i snova: autorica ne prekoračuje uzuse realističkog modusa pripovijedanja i prikazivanja. To je možda šteta, budući da bi se njezin talent za dočaravanje fantazmagoričkog i maštovitog dao mobilizirati u punoj većoj mjeri. Ipak, i bez takvog proširenja roman ostaje dobro zaokružena cjelina.<br /> <br /> Spomenimo i da tekstualnu cjelinu obogaćuju izvrsne ilustracije autoričina čestog suradnika, renomiranog ilustratora <strong>Dobrosava Boba Živkovića</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Leto kad sam naučila da letim </em>još je jedno u nizu izvrsnih izdanja beogradskog <a href="http://www.kcknjizara.rs/" target="_blank"><strong>Kreativnog centra</strong></a>. Činjenica da je tiraž prvog izdanja od 3000 primjeraka rasprodan u manje od godinu dana svjedoči o dobrom prijemu romana kod publike. Još više od golih brojki, o reakcijama i raspoloženju čitateljstva govori nekoliko mini-prikaza čitatelj/ic/a u dobi između 12 i 80 godina, koje je autorica uvrstila u knjigu umjesto konvencionalnijeg kritičarskog ili recenzentskog <em>blurba</em>. Nek im se pridruži i ovaj, nešto manje koncizan osvrt, kao još jedna preporuka još jednog vrlo zadovoljnog čitatelja.<br /> <br /> ***<br /> <br /> <em>Tekst je objavljen u sklopu projekta "Uvjeti suvremenog književnog polja" koji je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).</em></div> Dinko Kreho Mon, 13 Jun 2016 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/preporuka-za-letenje http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/preporuka-za-letenje Cure s Knežije (dio treći) <p> Slučaj 'Cure s Knežije' skončao je kako smo i strahovali - izvanrednom konferencijom za štampu!</p> <p> Deveti je lipnja, svega 24 sata prije početka Europskog nogoloptačkog summita koji će se ove godine održati u zemlji Drskih Kokota. U Paninijevim albumima nedostaju još mnoge sličice, pa se užurbano mijenjamo srčući mlačne kavice koje <strong>Lovorka</strong> i <strong>Ivan</strong>, naši novi konobari, prave s puno ljubavi i strpljenja. Nedostatak iskustva nadoknađuju gotovo hipijevskom ljubaznošću.<br /> <br /> Oko pet popodne pristižu prvi novinari. Redakcije svih važnijih knjiških medija poslale su svoje reportere u Martićevu 14D. Došli su iz omiškog književnog mjesečnika <em>Djed</em>, <em>Sunovrat jednoroga</em> također je tu, odmah do njih nagurava se ekipa varaždinske <em>Knjigovizije</em>, na dalek put potegnula su oštra pera beogradskog godišnjaka <em>Levo &amp; levlje</em>, tuzlanskog tromjesečnika <em>Tefter</em>, mariborskog <em>Čmrlja</em>, predstavnici tridesetak redakcija nahrupili su u naš mali kombinat kao da se dijele ulaznice za koncert <strong>Jacquesa Houdeka</strong>. Tolika je gužva da smo neke već odobrene akreditacije morali poništiti.<br /> <br /> Nadstojnik <strong>Lućano</strong> sazvao je izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj će izreći neke šokantne činjenice u vezi <strong>Mateje</strong> i <strong>Dunje dr. Draguljče</strong>! Ali što je na stvari? Kao uvod u jednu od najtužnijih epizoda literarne ubožnice Booksa najbolje je naluknuti se u našu arhivu: <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-prvi" target="_blank">ovdje</a> i evo <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-drugi" target="_blank">ovdje</a>.</p> <p align="center"> ***</p> <p> Točno u 18 sati i 6 minuta Nadstojnik staje pred grozdove raznobojnih mikrofona. Iznimno je ljut i namrgođen. Ne bu dobro. Uz njega su <strong>Ana</strong> iz officea i redar <strong>André</strong>. Ovaj potonji ima zavoj oko glave.</p> <p> Ana otvara konfu: "Khm, khhhhhm… prije svega lijepo vas sve pozdravljam. U Booksi vrlo rijetko priređujemo izvanredne konferencije, ali evo, situacija je izvanredna, pa moramo. Kao što ste već mogli vidjeti i čuti, radi se o slučaju 'Cure s Knežije'. Pozivam uvaženog Nadstojnika Lućana neka se obrati općinstvu."</p> <p> Nadstojnik Lućano posložio je niz dokumenata ispred sebe i počeo:</p> <p> "Pozdravljam i ja sve nazočne… da, nije mi ugodno stajati danas ovdje. Kamo puste sreće da ne moram. Ana vam je već rekla – radi se o takozvanom slučaju 'Cure s Knežije'. Potaknut opravdanim sumnjama, pred koji dan poslao sam ovog ovdje nesretnika Andréa neka malo drži na oku te cure s Knežije – Mateju i dr. Draguljče. Učinio je kako je dogovoreno i pratio ih sve do njihovog stana u naselju Knežija. Posve slučajno imao je kod sebe dalekozor, pa je odlučio proviriti kroz prozore njihove nastambe. Imao je, bogami, što i vidjeti.<br /> <br /> Umjesto uobičajenog prizora djevojačkog stana, pred njegovim očima ukazala se slika koju još dugo neće moći zaboraviti. Mateja i Draguljče, inače dugogodišnje djelatnice kombinata, usred svog stana držale su ilegalnu Booksu. Vidjevši o kakvoj se svinjariji radi, André me odmah nazvao, ali taj razgovor nikad nije dovršen. Što se, naime, događa – tek što je okrenuo moj broj, zaskočiše ga dvoje bivših djelatnika Bookse – modrooka gospođica <strong>M.</strong> i građanin <strong>S.</strong>, izbiše mu mobitel iz ruke i jedno od njih, vjerojatno ovaj S. iz Šibenika, odalami ga tvrdim predmetom po glavi. Shvativši kako se nešto čudno događa, uz pomoć jednog našeg hakera uspijevam locirati mjesto odakle mi je upućen poziv.</p> <p> Ana, redar <strong>Damjan</strong> i moja malenkost istog trenutka sjedamo u <em>Booksu na kotačima </em>i prateći signal mobitela dolazimo u Knežiju – posve sigurno jedan od najopasnijih kvartova u Zagrebu, a i šire. Andréov mobilni uređaj pronađosmo u šipražju, ali njega samog, Andréa, nema, pa nema. Okrenuli smo se lijevo-desno i zamijetili vrlo živahne aktivnosti u zgradi preko puta. I niš, odemo mi do ulaza i kod jednog zvonca na portafonu, vidim, lijepo piše – <em>Ilegalna Booksa</em>!</p> <p> U prvi mah pomislih – ma haluciniram, ali pošto su i Ana i Damjan također vidjeli isti taj natpis, shvatio sam kako možda ipak ne patim od priviđenja. Posve slučajno, ponavljam – radi se o čistoj slučajnosti, imali smo kod sebe svak po jednu bejzbolsku palicu. Ulazna vrata bijahu otvorena tak da nismo uopće ni morali zvoniti. Došli smo do te jazbine na čijim vratima se također nalazio natpis – <em>Ilegalna Booksa</em> – i upadnemo unutra pripravni na sve.<br /> <br /> Prizor koji smo zatekli nigdar neću moći izbrisati iz pamćenja: Mateja i Dunja za šankom prodaju čajeve i makjata po cijeni od 5 kuna po šalici, u jednom kutu grupa mladih održava radionicu kreativnog pisanja, u drugom, khm… oprostite… u drugom kutu druga grupica ima <em>Češki četvrtak</em>, čitaju poeziju <strong>Vaclava Havela</strong> ili kojeg drugog češkog pjesnika, a svuda naokolo sjede studentice kroatistike i drugi građani, ćaskaju neobavezno, smiju se i sve ostalo.</p> <p> Spontano smo polomili nešto malo namještaja i gosti se razbježaše poput jata divljih kokoški. Andréa smo našli zaključanog u špajzi. Imao je evo ovako veliku čvrgu na glavi. Ana je nazvala MUP – točnije, odjel za literarne i druge srodne delikte, i zamolila ih neka odmah dođu i načine uviđaj. Takozvane cure s Knežije odmah su drsko priznale kako već mjesecima, uz pomoć gospođice M. i građanina S., rođenog Šibenčanina, u svom stanu vode Ilegalnu Booksu. Najgore od svega – izjavile su kako im nije žao, ne kaju se i to stoga što je, pazite ovo molim vas, njihova Booksa ugodnija, jeftinija i demokratskija nego što je to originalna Booksa.</p> <p> Navodno su dobar dio zarade, oko 860 kuna, donirale Muzeju nezavisne kulture u Kutini. Za počinjene nedopuštene radnje na <em>Županijskom literarnom sudu</em> u Zagrebu izrečen im je oštar usmeni ukor i 16 sati dobrotvornog rada.</p> <p> Ovdje u kombinatu također smo poduzeli određene mjere. Dvoglava aždaja trenutno je pod trotjednom suspenzijom, a tijekom ta tri tjedna plaća će im biti umanjena za oko 7%. Također, želim reći još i ovo – neposredno prije ove konferencije poslao sam u proceduru zahtjev za njihovim opozivom. Mateja i Draguljče izgubile su moje povjerenje. Booksin sud časti zasjedat će koncem lipnja i, ja se toplo nadam, svi ljudi koji žele dobro ovom kombinatu glasat će za njihov, kak bih rekel, neopozivi opoziv.</p> <p> Zaključno, dižem ovaj prst-kažiprst i kažem – <em>J'accuse</em>!!!"</p> <p align="center"> ***</p> <p> Za to vrijeme u Opatiji…</p> <p> Mateja se sunča. Kani nabaciti boju prije ljeta. Dunja se, dakako drži duboke hladovine. Kao i svake godine, cilj joj je zadržati snježno bijeli ten. Svakom je šik nekaj drugo i kad bolje promisliš, nekako su svi u pravu.</p> <p> F.B., 10. lipnja 2016., Zagreb</p> F. B. Fri, 10 Jun 2016 03:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-treci http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/cure-s-knezije-dio-treci