BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Zašto? Zato? A kako? <p> David Albahari prvo je završio u magarećem ćošku, a potom i u zatvoru gdje se odlično proveo i upoznao divne ljude.</p> <div> Iako su prošla dva meseca od početka nove godine, jedan umetnički događaj koji se odigrao gotovo na samom isteku decembra nikako me ne napušta. Ne, ‘nikako’ nije najbolja reč i možda je bolje reći ‘uopšte me ne napušta’ ili ‘ne, neće me skoro napustiti.’</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iznenada moju priču prekida lupanje na vratima. U stanu nastaje uzbuna: potraga za farmerkama, bluzama i prslučićima odvija se u ritmu haosa. Neko staje na nečije naočare i čuje se tiho pucketanje kao kad na bari prsne mladi led.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ‘Šta je sad ovo’, oglašava se čitalac, ‘šta se dešava?’</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve je to zbog toga što uvek radim na nekoliko priča u isto vreme, te se često događa da se jedna priča prelije u drugu, tako da ni pisac a ni čitalac nisu u stanju da objasne šta se doista zbiva. Ukoliko se prilikom pisanja još događa da u područje izmišljenog upada vanjska zbilja, tek onda se sve pretvara u haos, a ako u sve, ne daj Bože, još nagrne unutarnja zbilja, onda nastaje čuvena situacija da se ne zna ‘ni ko pije ni ko plaća.’</div> <div> &nbsp;</div> <div> U takvoj situaciji najbolje je, naravno, ‘zatvoriti radnju’ i ponadati se da je čitalac milosrdan, odnosno, dovoljno milosrdan da nastavi čitati ovaj tekst. Jer sve dok ga on čita, tekst će postojati, a uz njega i njegov autor; čim se čitalac odluči da prestane sa čitanjem, tada i tekst i autor nestaju u belini praznine. Čitalac, dakako, ostaje živ i nepovređen, ali na svojoj savesti nosi nekoliko žrtava, uključujući i autora ovoga teksta...</div> <div> &nbsp;</div> <div> To se naziva, hitam da dodam, ‘prokletstvom postmodernizma’, odnosno, ‘opsednutošću ulogom autora’. Drugim rečima, umesto da pusti tekstu da se razvija sam od sebe, autor ovog teksta preuzima ulogu ‘autora ovog teksta’ i stalno nasrće na njega, ne da mu da nastavi putem koji je sam tekst odabrao.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U sve to se umešao i čitalac koji, zaštićen šlemom i grudobranom, s pravom ponavlja da mu je dosta ovoga, da je u pitanju postmoderna igra koju su savladali već na početku čitalačkog kursa, kada su naučili da je najbolje ne obazirati se na kuknjavu postmodernih autora već dopustiti tekstu da sam nastavi da curi sve dok se tekst ne oslobodi bilo kakvih autorskih primesa...&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nešto kao kada u kupatilu čekamo da voda postane dovoljno topla ili dovoljno hladna... (Stigne još da pomisli autor pre nego što pokunjeno ode u magareći ćošak, gde će ostati, nadaju se bar neki čitaoci, za sva vremena! A sad, dok je on još zatočen, vratimo se brzo, brzo, brzo mestu na kojem smo stali pre nego što nam se dotični umešao u posao... ) Ah, da, hteli smo da kažemo nešto o jednom umetničkom događaju kojem smo prisustvovali krajem prošle godine i o utisku koji nas nije još napusio.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Reč je o premijernom izvođenju pozornišne predstave <strong><em>Zapisi iz ćelije 12 </em></strong>koja je održana u sudnici Centralnog zatvora u Beogradu. Autorka teksta je <strong>Marina Kovačević</strong>, a sam tekst je, kazala nam je ona, inspirisan delom <strong><em>Zapisi iz mrtvog doma</em></strong> <strong>Dostojevskog</strong>, ali i realnim stanjem u zatvoru danas. Predstava se sastoji od tri čina, od kojih je jedan adaptacija pomenutog dela Dostojevskog, a druga dva predstavljaju aktuelizaciju savremenog života u zatvoru. Protagonisti predstave su osuđenici Centralnog zatvora u Beogradu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ideja autorke je, kazala nam je ona, da osuđenici kroz pozorišnu igru, konkretizujući problem iz uloge koja daje mogućnost da se izmeste u drugost, lakše sagledaju svet sa distance, da ‘isprobaju’ drugačije postavke i da ispolje osećanja. Radeći na problemu negde izvan sebe, kazala nam je ona, manje se osećamo ugroženo i otvoreniji smo za drugačije pristupe rešenju. Fokusirani na ‘sada i ovde’ situaciju, nismo preplavljeni negativnim emocijama kao što bismo bili da o problemima pričamo direktno, te olakšano pristupamo sopstvenim kapacitetima koje smo skloni da zaboravimo kada smo previše uznemireni.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Predstava je, kazala nam je ona, sublimacija ličnog istraživanja pojedinaca – aktera, ali i zajednički fokus ove pozorišne grupe oko jedne pojave i omogućava da se učesnici slobodno i kreativno izraze. Na kraju, predstava postaje sredstvo dijaloga sa publikom, društvenom zajednicom, bilo da je reč o mikro sredini u kojoj se učesnici nalaze ili je reč o široj društvenoj zajednici.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Cilj ovog projekta, kazala nam je ona, jeste da pokaže kako dramska igra socijalno rehabilituje pojedinca ili grupu. Ova predstava je poziv na otkrivanje nerealizovanog egzistencijalnog potencijala kroz igru, poziv na razvoj i unapređenje komunikativnih sposobnosti, samopoštovanja i samopouzdanja, osvešćivanje kreativnih mogućnosti kao i otkrivanje ličnih postupaka i odgovornosti aktera ovog dramskog projekta.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autor ovog teksta, iako sedi u magarećem ćošku, u potpunosti se slaže sa iznetim projektom i poduhvatom Marine Kovačević. On je posle predstave bio prožet neverovatnom količinom emocija i spreman da istog trenutka sve učesnike vodi svojoj kući. Naravno, učesnici su morali da se suoče sa znatno ružnijom stvarnošću i da se vrate tamo gde su nastali pojedini elementi ove predstave. Stvarnost je, ipak, jača.&nbsp;</div> <div> <br /> ***<br /> <br /> David Albahari<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/mhincha/9367494616/in/photolist-3UUbpV-aBwdGt-avMJv5-fgLRMS-n3p89-3UYptY-iDdAJx-qTomUt-6JASnK-88utym-83s1bV-eodS1p-9FU4j3-a7Mw6m-4iiMnW-77EvvT-awMuaX-bB8Krj-nEEDQ3-4ieEna-smhiC-cYxzM-5BG89Z-Gzh4m-4iiJJG-aSWxAx-PaViK-otBoR6-9srKkP-M1Ba-y44DR-KQm7z-9z4P7D-az3BTs-64fJbJ-dbdhTR-etZHMW-9yVUfR-5XFH9J-6yrVCC-bCJBp5-e4r3yh-dKUaLd-9b3n6W-9JG4i-7ZGDbN-dKUaKN-cpt6Lf-5MQBX9-8V4kdH" target="_blank">Melissa Hincha-Ownby</a></div> Tue, 03 Mar 2015 05:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zasto-zato-a-kako http://www.booksa.hr/kolumne/zasto-zato-a-kako The Diagram Prize - finalisti <p> U utrci za najbizarniji knjiški naslov 2014. nalazi se i 'The Ugly Wife is a Treasure at Home' Melisse M. Schneider</p> <div> Doba je godine kad se donosi odluka o najbizarnijem knjiškom naslovu! Godina 2014. bila je plodonosna, a evo i finalista:</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Advanced Pavement Research: Selected, Peer Reviewed Papers from the 3rd International Conference on Concrete Pavements Design, Construction, and Rehabilitation</em></strong>, ur. <strong>Bo Tian</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Divorcing a Real Witch: For Pagans and the People That Used to Love Them</em></strong>, <strong>Diana Rajchel</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>The Madwoman in the Volvo: My Year of Raging Hormones</em></strong>, <strong>Sandra Tsing Loh</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Nature’s Nether Regions</em></strong>, <strong>Menno Schilthuizen</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Strangers Have the Best Candy</em></strong>, <strong>Margaret Meps Schulte</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>The Ugly Wife is a Treasure at Home</em></strong>, <strong>Melissa Margaret Schneider</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Where Do Camels Belong?</em></strong>, <strong>Ken Thompson</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pobjednik će biti proglašen 27. ožujka, a sve u narednih 20 dana možete glasati za svog favorita na stranici <a href="http://welovethisbook.com" target="_blank"><em>We Love This Book</em></a>. Na istom mjestu doznat ćete ponešto o finalistima, ali i vidjeti naslovnice koje su također zanimljive.</div> <div> &nbsp;</div> <div> foto: <a href="https://www.flickr.com/people/gwendalcentrifugue/" target="_blank">Gwendal Uguen</a></div> Tue, 03 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/the-diagram-prize-finalisti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/the-diagram-prize-finalisti Natječaj 'Biber' <p> Otvoren je regionalni natječaj za kratku priču 'Biber' na temu pomirenja nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Rok za prijavu: 6.9.2015.</p> <div> Otvoren je prvi regionalni natječaj za kratku priču – <strong><em>Biber</em></strong>. Organizator je <strong>Biber tim </strong>u suradnji sa <strong>Centrom za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd</strong>.&nbsp;<br /> <br /> Natječaj je otvoren za autorice i autore koji pišu na albanskom, makedonskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. Poziv se odnosi na afirmirane autorice i autore, kao i na one koji dosad nisu objavljivali.</div> <div> <br /> Uvjeti natječaja:<br /> <br /> <div> - Na natječaj se prijavljuje isključivo elektronskim putem.</div> <div> <br /> - Tema je <strong><em>Pomirenje nakon ratova u postjugoslovenskim kontekstima.</em></strong></div> <div> <br /> - Pojedini autor može poslati najviše dvije kratke priče.<br /> &nbsp;</div> <div> - Priča ne smije biti duža od 9000 znakova (sa razmacima).<br /> &nbsp;</div> <div> - Priča treba biti potpisana šifrom. Dokument u kome se nalazi priča nazvati po naslovu priče.<br /> &nbsp;</div> <div> - Priča ne smije biti ranije objavljivana, integralno ili u sklopu neke veće cjeline.</div> <div> <br /> Učešćem na natječaju autorice i autori pristaju da njihova priča, ako uđe u uži izbor, bude objavljena u <strong><em>Biber zbirci</em></strong>. Najmanje dvadeset izabranih radova biće objavljeno u višejezičnom zborniku.&nbsp;Ukoliko priča ne ispunjava uvjete natječaja, bit će diskvalificirana.</div> </div> <div> &nbsp;</div> <div> Autori/ce tri najbolje priče bit će nagrađeni novčanim nagradama:</div> <div> <br /> 1. nagrada 800 eura</div> <div> 2. nagrada 600 eura</div> <div> 3. nagrada 400 eura</div> <div> &nbsp;</div> <div> Žiri čine <strong>Doruntina Basha</strong>, <strong>Faruk Šehić </strong>i <strong>Bojan Krivokapić</strong>.</div> <div> <br /> Natječaj je otvoren za prijavu do 6.9.2015. Odluka žirija biće objavljena do 31.1.2016. (Proces donošenja odluke traje relativno dugo zbog potrebe da se veliki broj priča prevodi.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> info: Biber tim<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/olga-lednichenko-photos-albums-images/6417934017/in/photolist-aM8AbM-aM8Bap-uug5N-eE23F8-65ircQ-dwuqry-8WbNrz-94H2Wo-qDpDCy-aaS1GQ-nX26Ac-dqtLqq-aM8zWp-aM8AoF-nNcZED-KsiNo-wUF6K-c2u611-fGzGr-myVPcT-myX1PN-aM8AgD-9sE4qK-7FvaUL-5g4JmC-ar1WKr-aM8ADi-aM8A6t-aDmeA6-aM8AdV-4frDr1-gpvqn7-3ce3va-aWQ4T2-7Wp326-9k2a1Q-4LqKP7-4J2tw-5H3bSY-9S9Rai-85oNVx-6HZDx3-aM8AZa-5zCWiN-nEHqT9-qDP1Yb-5zyE1x-pbV3eV-7C3uqE-qG2xmq" target="_blank">Olga Lednichenko</a></div> Tue, 03 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/natjecaj-biber http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/natjecaj-biber Komikaze est Charlie <p> Hrvatski strip kolektiv zastupljen je u novom broju francuskog časopisa Charlie Hebdo.</p> <p> Relativno malen broj ljudi diljem svijeta je prije nekoliko mjeseci znao za francuski časopis <strong><em>Charlie Hebdo</em></strong>, a<em>&nbsp;</em>još manji za&nbsp;hrvatski strip kolektiv <a href="http://komikaze.hr" target="_blank"><strong><em>Komikaze</em></strong></a>. Stvari su se preko noći drastično promijenile: za <em>Charlie Hebdo </em>tragičnim okolnostima, a za <em>Komikaze </em>sretnom viješću da je kolektiv&nbsp;<a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/komikaze-u-svjetskoj-konkurenciji" target="_blank">nominiran za prestižnu europsku nagradu <em><strong>BD Alternative</strong></em></a>.<br /> <br /> <em>Charlie Hebdo </em>je i prije nesretne slave bio cijenjen list, kao što su i Komikaze neovisno o nagradama uživale visoku reputaciju zbog svog neobičnog i marljivog rada. Stoga je odlična vijest i za <em>Charlie </em>i za <em>Komikaze&nbsp;</em>i za ljubitelje stripa&nbsp;da su u novom broju francuskog časopisa zastupljeni stripovi <em>Komikaza</em>.&nbsp;<br /> <br /> U najavi novog broja uredništvo <em>Charlieja </em>navodi: "<strong>Bernharda Xilco </strong>je samo jedan od strip autora iz petnaest zemalja objavljenih u hrvatskom fanzinu <strong><em>Komikaze</em></strong>. Jedan od grafički najbogatijih fanzina zadnjih godina – uživajte!”&nbsp;<br /> <br /> Ćestitamo!<br /> <br /> info i foto: Komikaze<br /> <br /> <br /> &nbsp;</p> Tue, 03 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/komikaze-est-charlie http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/komikaze-est-charlie Naopako, zlo, ljubav <p> Zabavna zbirka priča 'Ljubav, zlo i naopako' Denisa Peričića uspješno eksperimentira s jezikom i temama, ali nije koherentna cjelina.</p> <div> Denis Peričić: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ljubav-zlo-i-naopako" target="_blank"><em>Ljubav, zlo i naopako</em></a> (Hena com, Zagreb, 2014.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Postoji u Šapcu žargonski izraz 'naopako' koji svoju polisemičnost širi od upotreba u pozitivnom, ali i negativnom kontekstu. Tako 'naopako' može biti dobro, loše, uvrnuto itd. S tim u vezi, kada bih morao zbirku pripovedaka <strong>Denisa Peričića <em>Ljubav, zlo i naopako </em></strong>da opišem jednom rečju, onda bih upotrebio šabačko 'naopako'. No, krenimo redom i gredom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zbirka priča <em>Ljubav, zlo i naopako </em>još jedno je delo u bogatom opusu varaždinskog nagrađivanog pesnika, proznog, dramskog i naučno-stručnog pisca, prevodilaca, esejiste i čega još ne Denisa Peričića. Sačinjen od sedamnaest kratkih priča, ovaj skup tekstova karakterišu dve upadljive odlike: nekoherentnost tematskih varijacija iliti šarenolik arsenal interesovanja autora bez izrazite međusobne povezanosti priča na sadržinskom planu; te eksperimentisanje stilom i jezikom pisanja. Peričić je svoju zbirku podelio na tri celine, gde se u prvoj i trećoj koristi hrvatskim književnim jezikom, dok je u srednjem delu četiri svoje priče ('<em>Gost</em>', '<em>Znaki</em>', '<em>Monštrum dontora Frankensteina</em>', '<em>Chuk i Vrak</em>') napisao na kajkavskom narečju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svim pričama zbirke autor insistira na 'eklektičnosti', obraća se širokoj publici u veoma rastegnutom dijapazonu (kako u odnosu na godine, tako i u pogledu interesovanja i zanimanja), okušava svoje znanje i umeće u raznovrsnim fabularnim rešenjima, te hrabro prianja fantastici i obrisima naučne fantastike. Peričić u tekstu svojim sadžajnim varijacijama koketira sa ljubiteljima pop kulture, ali i ljubiteljima književnijih tema čemu najbolje svedoče priče '<em>Umberto Eco u znaku fra Lovre Šitovića</em>' i '<em>Pod-Zemlja Bosna</em>' u kojima autor uvodi različite, eminentne književne autore i naučnike. Radnje u pripovetkama smeštene su u vremenima srednjovekovne Istre, ali i u Nemačkoj iz 18. veka, sve do savremene Hrvatske i Balkana, dok autorova žanrovska paleta nudi horor, humor, legende, mitologiju itd.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, analiza ove zbirke može ići u pravcu koherentnosti, odnosno nekoheretnosti iste, ali bih je ipak ograničio simbolično na tri reči iz naslova knjige, kao tri ključne tačke koje spajaju sadržaj i formu Peričićevog dela. 'Ljubav' je nesumnjivo lajt motiv u većini priča zbirke, prisutna je u raznim oblicima, od erotske ljubavi do varijacija agapea. Ono što neodoljivo privlači pažnju u tim ljubavima je ponavljanje motiva 'slučajnih susreta' kao sudbinske preodređenosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Par excellence </em>bi bio susret Marije i Josipa u priči '<em>Sinusoči</em>', ali i upoznavanje Jane i Martina u 'dalekim trećim zemljama', te naposletku opčinjenost Marjana sa <strong>Famke Janssen </strong>koju je slučajno 'upoznao' gledajući film <em>Ne reci ni riječ</em>, kojeg "nisu gledali ciljano, jednostavno se našao na programu neke televizije neke 2003. godine." (str. 62)&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, ljubavi koje autor problematizuje u toj kauzalnoj shemi slučajnosti i predosređenosti su tragične prirode (ovde je nedoljivo citirati <strong>Balaševića</strong>: "Sve prave ljubavi su tužne"), time osuđene na propast u obliku smrti, rastave, rata ili osude okoline. Tim putem stižemo do '<em>Zla</em>' drugog dela naslova i 'vezivnog tkiva', pa se pod zlom u Peričićevom pripovedanju mogu 'uglaviti' društveni konteksti koje autor opisuje i prema kojima zauzima određeno stajalište.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom kontekstu utkani su piščevi pogledi na posledice rata na pojedinca (osobito u pričama '<em>Njen Isus</em>' i '<em>Kali Yuga</em>') ili "razočaranje stanjem i smjerom u kojem se kreće Hrvatska, dezorijentacija i izgubljenost mladih" (Strahimir Primorac: <em>Štokavsko i kajkavsko suglasje</em>). U svojim angažovanim redovima pisanija, Peričić je pop-kulturnim intervencijama dospeo i do toga da na 42. Strani pripovetke '<em>Cesta</em>' ubaci par <strong>Thompsonovih </strong>stihova koji se čuju na trajektu 'Nazor'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> '<em>Cesta</em>' je izuzetno signifikativna pripovetka iz prostog razloga što su mogućnosti iščitavanja podteksta goleme. Susret Josipa koji u kolima sluša <strong>Bijelo dugme</strong>, pevuši Dadin 'bolji život' i Andreje koja između ostalog "na se izli sav sadržaj plastične boce Jamnice" (str. 34), i to u najbizarnijem trenutku Andrijinog vršenja velike nužde, slobodno bih protumačio kao susret 'zaostale' Jugoslavije i neoliberalno 'savremene' Hrvatske.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na jednoj strani <strong>Bregović </strong>i <strong>Bebek </strong>(Josip), na drugoj želja za slobodom i nudističkim plažama (Andreja), skupa sede u starom autu koji smrducka na posve neobičan čin <em>rendezvousa</em>. "U teškom pritisku lučkih zapara, preznojenih turista, ustajalih sendviča i autoobilskih ispušnih para što su dopirale iz utrobe bijelog broda, izgubili su se na mah i njihovi neugodni mirisi. Iz zvučnika dopirao je Thompson..." (str. 41) Naravno, zlo se očitava u tome što njihova ljubav ide ka nesretnom rastanku kako bi svako mogao krenuti svojim putem, u prošlost (Josip svom domu) odnosno budućnost. Zlo u tom društvenom uslovljavanju ljubavi provejava gotovo u svim pripovetkama zbirke.</div> <div> &nbsp;</div> <div> 'Naopakim' bih nazvao rezultat književnih postupaka koji svrstavaju Peričića u red mislilaca koji hotimično ili nehotice govore o izvesnoj budućnosti i spekulativnoj prošlosti. Name, autor u nekoliko navrata opisuje elektronske i društvene kataklizme ("...odjednom je sve stalo i nestalo. Nakon još jedne, intezivne i krajnje neočekivane financijske krize, jednog dana je nestalo sve", str. 93.) Premda ne izrazito kreativnim manirom, Peričić ukazuje na izvesan kraj sistema kakvog danas poznajemo.<br /> <br /> U ovom eshatološkim diskursu sa fukujamskim predznakom (tj. u nemogućnosti zamišljanja alternativnih budućnosti) vidljiva je nemoć misliloca zapadno-evropske provinijencije da zamisli bilo kakav drugačiji ishod sem 'potopa' te je stoga mnogo spekulativnija i otvorenija prošlost u odnosu na budućnost.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Peričić je upao u istu zamku današnjice u kojoj je lakše zamisliti udarac meteorita na zemlju nego male promene u ekonomiji kapitalizma. U priči '<em>Dvijetisućneka</em>' pripovedač je gotovo nedopustivo u istoj rečenici kao 'kritičare globalizma' svrstao <strong>Žižeka</strong>, <strong>Chomskog </strong>i <strong>Davida Ickea</strong>! Mislim da nije potrebno cenjenom publikumu objašnjavati koliko je 'duboka veza' između Žižeka i Ickea. Dakako, ovakav postupak nije dobra referenca o poznavanju teorija i poetika potonjih od strane pripovedača, nadajmo se da autor to zna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Valja pohvaliti Peričićev pokušaj da obogati ovaj književni prostor fantastičnim i naučno-fantastičnim motivima (na koje je moja malenkost osobita slaba), kako antiutopisjkim intervencijama tako i konkretno vanzemaljcima koji se javljaju gotovo u holivudskom maniru unutar kajkavskog diskursa priče '<em>Znaki</em>'. Međutim, stiče se utisak da je autor samo okrznuo pomenute žanrove jer nije ponudio previše argumentacije za svoj postupak, što ostavlja ovorenim pitanjima kako je recimo došlo do 'nestanka svega'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Simptomatičan sadržaj poseduje i priča '<em>Chuck i Vrak</em>', gde su silno prisutni satira i metafora čime Peričić jasno ističe svoju nameru u angažovanosti, ali istovremeno se nije uspeo osloboditi svakodnevnih klasifikacijama političke zbilje i opasnosti koje nosi sa sobom skučeni prostor nacionalnih razlika. &nbsp;("Jelačića su poseli v dvorišče rešta v Rmetincu, da pazi na domače vrake, a ze sabljom so ga obernuli v smeru Banja luke", str. 127)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Peričićeva zbirka na koncu nudi zabavno štivo, problematizuje teme koje su bile u osnovi i francuskog nadrealizma (ljubav, slučajnost, san, nadrealno) što odista ne može čitatelja ostaviti ravnodušnim. Ipak, piščevo inzistiranje na eklektičnosti tema oblikuje više dojam o nekoherentnosti nego o sveobuhvatnosti, te se stiče utisak da je autor u tom 'bosanskom loncu' &nbsp;naspoletku skuvao manje-više <em>zbrku </em>priča. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve u svemu, <em>Ljubav, zlo i naopako </em>predstavlja delo koje se može čitati bez zlih namera, i fakultativno s ljubavlju. Eh, sad vratim li se na ono šabačko naopako...nije sasvim <a href="http://vukajlija.com/baro" target="_blank"><em>baro</em></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dalibor Plečić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/jdhancock/14618414926" target="_blank">JD Hancock</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Dalibor Plečić&nbsp;</strong>(1979., Strumica) diplomirao Opštu i komparativnu književnost u Skoplju. Trenutno na master studijama iz bibliotekarstva i informatike na Beogradskom univerzitetu. Objavljivao kritike u okviru projekta&nbsp;<em>Criticize This!&nbsp;</em>Pored književne kritike bavi se kreativnim pisanjem proze, scenarija, kao i izvođačkom poezijom; piše za časopis&nbsp;<em>Beton</em>, ne meša malter i igra basket.</div> Mon, 02 Mar 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/naopako-zlo-ljubav http://www.booksa.hr/kolumne/naopako-zlo-ljubav Razgovor s Hemingwayom <p> 'Mislim da je i ono što sam naučio od kompozitora, iz studija harmonije i kontrapunkta, također vidljivo u mojim djelima.'</p> <p> <strong>Ernest Hemingway</strong> (1899.-1961.) spada u red literarnih titana o kojima znamo, ili mislimo da znamo, gotovo sve. No je li tomu uistinu tako? Evo, recimo, mi nismo znali da je kraj romana <em><strong>Zbogom oružje</strong></em> prepravljao 39 puta.<br /> <br /> U razgovoru kojega je <strong>George Plimpton</strong> vodio s Hemom u svibnju 1954., a kojega u cijelosti pronalazimo na <a href="http://strane.ba/" target="_blank"><strong>strane.ba</strong></a>, slavni književnik progovara i o svojim spisateljskim navikama:</p> <p> "Kada radim na knjizi ili priči, pišem svako jutro skoro odmah nakon što progledam. Nema nikog ko bi me ometao, bude svježe ili hladno i ja se zagrijem dok pišem. Čitam ono što sam napisao ranije, prestavši na mjestu gdje sam znao šta će se desiti, tako da od toga ponovo krenem. Potom pišem i prekidam opet na mjestu na kojem znam šta će se sljedeće desiti, tu se zaustavim i pokušam preživjeti do narednog dana kada navalim ponovo.<br /> <br /> Počinjem otprilike u šest ujutro i mogu da radim sve do podneva ili da prekinem prije. Kada se zaustavim, budem prazan, ali u isto vrijeme i ispunjen, kao kada vodiš ljubav s nekim koga voliš. Ništa te ne može povrijediti, ništa se ne može desiti, ništa znači bilo šta, sve do narednog dana kada sve to ponoviš. To čekanje narednog dana je zapravo najteže."<br /> <br /> Razgovor je objavljen <a href="http://www.theparisreview.org/interviews/4825/the-art-of-fiction-no-21-ernest-hemingway" target="_blank">na stranicama The Paris Review</a>, a vi ga možete pročitati u prijevodu <strong>Elvedina Nezirovića</strong> <a href="http://strane.ba/ernest-hemingway-umjetnost-fikcije/" target="_blank">na sajtu strane.ba</a>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/vervial/" target="_blank">Franck Vervial</a></p> Mon, 02 Mar 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/razgovor-s-hemingwayom http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/razgovor-s-hemingwayom Rasknjižje, 2. – 8.3.2015. <p> Plan: pogledati 'Rasknjižje', odabrati knjigu, kupiti je, pokloniti je nekoj divnoj ženskoj osobi u nedjelju. Skroz izvedivo.</p> <p> <strong>Noviteti:</strong></p> <p> Proza:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ulaz-za-djecu-i-vojnike"><em>Ulaz za djecu i vojnike</em></a>, Ivica Ivanišević (Hena com)<br /> 'Šesti sam dan u vojsci, šalju me u otkomandu s Lastova u Knin. Do vlaka je sat i pol, ali s leđa ne skidam ranac i vreću, ni torbicu sa zaštitnom maskom koja mi je pod pazuhom, jer ne znam kako bih sve to vratio natrag. To čini da mi je Split dalji nego što će mi ikada ijedan grad biti. Trideset godina kasnije čitam Ulaz za djecu i vojnike, i ne mogu se oteti dojmu da ta knjiga priča priču o šestome kolovozu 1984, viđenu s druge strane... Genijalno, kao da je napisano za jednog čitatelja.' (Miljenko Jergović)</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nebo-i-pakao"><em>Nebo i pakao</em></a>, Jón Kalman Stefánsson (Fraktura)<br /> U osvit XX. stoljeća život je na Islandu jednako surov i jednako lijep kao i prvoga dana – ondje su planina, naselje uz obalu, riba i more koje čeka. Ondje su i dječak i njegov prijatelj Barður, više no neobični ribari, koji će se na pučinu u otvorenoj barci otisnuti noseći u glavi Miltonove stihove, umjesto bijesa i opreza, i žudnje za bakalarom. Kad ih na moru zatekne oluja, na otok će se vratiti samo jedan, a on će morati bježati, preko planine i kroz zimu, tražeći odgovore i noseći knjigu, jer peti element u Stefánssonovu je svijetu jezik, i njegova magija bez koje ničega ne bi bilo – poezija.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/spaljeni-novac"><em>Spaljeni novac</em></a>, Ricardo Piglia (Hena com)<br /> Nastao na temelju novinskih članaka, policijskih izvještaja i izjava svjedoka o stvarnome događaju, roman donosi priču o bandi koja je 1965. opljačkala novac namijenjen javnim radovima i plaćama zaposlenika općinskog poglavarstva San Fernanda. Pobjegavši s plijenom iz zemlje oni u ukradenih sedam milijuna pesosa (cca 500.000 američkih dolara) nisu imali priliku uživati jer su se ubrzo našli okruženi s 300 policajaca i hordom senzacija gladnih novinara. Ta se pljačka – zbog snažne društveno-kritičke poruke koju su pljačkaši završnim postupkom uputili – pretvorila u latinoameričku legendu.</p> <p> 4. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nebo-u-kaljuzi"><em>Nebo u kaljuži</em></a>, Sven Popović (MeandarMedia)<br /> Elias i njegovi prijatelji opsjednuti su glazbom i pop-kulturom općenito. Analogni momci u digitalnom svijetu. Dane provode jedni kod drugih u stanovima gdje preslušavaju 'vinilke' i raspravljaju o rock&amp;rollu, književnosti i djevojkama. Činjenica da preslušavaju vinil umjesto cd-a ukazuje na odmak od trenutačne situacije u svijetu muzike i od svijeta općenito. Oni nisu nostalgični za vremenima koja nisu doživjeli, štoviše, duboko preziru priče o zlatnim osamdesetima, no nisu ni posve kod kuće u 21. stoljeću. Nalaze se u nekoj vrsti limba, analogni momci u digitalnom svijetu, generacija u tranziciji.</p> <p> Publicistika:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/praske-price"><em>Praške priče</em></a>, Kafka, Kisch, Meyrink, Rilke (Edicije Božičević)<br /> Ova zbirka proznih radova praških autora koji su se u svom književnom radu služili njemačkim jezikom nije zamišljena kao antologija prozne produkcije te autorima i tekstovima nedvojbeno mnogo bogatije književne enklave, već kao svojevrsna čitanka koja bi na primjeru četvorice autora, srodnih ponajprije po vremenskom presjeku njihova stvaralaštva, dočarala čitatelju Prag prvih desetljeća dvadesetog stoljeća.</p> <p> Teen:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/teen/charliejev-svijet"><em>Charliejev svijet</em></a>, Stephen Chbosky (Algoritam)<br /> Charlie je krenuo u srednju školu. Iako nije najveći luzer, daleko je od toga da bude popularan. Introvertirani tinejdžer, stidljiv, povučen, inteligencijom koja daleko premašuje njegovu dob, socijalni čudak, on je osebujna pojava, podjednako odlučan živjeti svoj život koliko je odlučan od njega i pobjeći. Nizom pisama koje šalje nepoznatoj, anonimnoj osobi, prikazuje svoje mukotrpno probijanje kroz nebrano grožđe prvog razreda srednje škole u jednom predgrađu Pittsburgha, kroz one vrtoglavo divlje i dirljive dane koji se obično nazivaju odrastanjem.</p> <p> Ostalo:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/ljubavne-slastice"><em>Ljubavne slastice</em></a>, Flora Turner-Vučetić (Algoritam)<br /> Ovo su ukoričeni, rukom pisani tradicionalni recepti Flore Boglić, gastronomske delicije koje su u velikoj bilježnici došle do unuke, autorice knjige Flore Turner-Vučetić, inače bivše savjetnice za kulturu hrvatskog veleposlanstva u Londonu. Ljubavne slastice kulinarsko su i romaneskno štivo, kojim se prati put kojim je baka Flora došla do srca budućeg muža Viktora početkom 20. stoljeća. Flora Turner-Vučetić, pak, rođena je na Hvaru, ali u Londonu živi od 1983., gdje radi kao povjesničarka umjetnosti i novinarka.</p> <p> <strong>Književna događanja:</strong><br /> &nbsp;<br /> Prvog dana u tjednu otiđite do ZKM-a na <a href="http://booksa.hr/program/drugdje/koncertno-citanje-i-promocija-vrati-se-i-kazi-zbogom-r-oskar-i-s-sandic"><strong>Koncertno čitanje i promociju: 'Vrati se i kaži zbogom'</strong></a>, <strong>R. Oskar</strong> i <strong>S. Sandića</strong>.</p> <p> Dan poslije čekamo vas u Booksi gdje će na <a href="http://booksa.hr/program/booksa/knjizevnost-izmedju-peter-lovsin"><strong>tribini ‘Književnost, između’</strong></a> gostovati <strong>Pero Lovšin</strong>, frontmen čuvenih Pankrta koji će predstaviti svoju knjigu <em><strong>Moj pogled na svet</strong></em>.</p> <p> U petak nam isto možete navratiti, ovoga puta na <a href="http://booksa.hr/program/booksa/pljesnive-jagode-razgovor-o-suvremenoj-brazilskoj-knjizevnosti-1425056336"><strong>‘Pljesnive jagode: razgovor o suvremenoj brazilskoj književnosti’</strong></a> u organizaciji <strong>Queer Zagreb Sezone</strong>.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje"><strong>ovdje</strong></a>.<br /> &nbsp;</p> Sat, 28 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-2-832015 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/rasknjizje-2-832015 Ma budi pisac i ti (drugi dio) <p> Danas ćemo doznati može li se živjeti od pisanja, koja je uloga urednika, te sve tajne proze i poezije!</p> <p> Prošlog petka <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/ma-budi-pisac-i-ti-prvi-dio" target="_self">doznali smo tko sve može biti književnik, o važnosti čitanja i prvim koracima</a>. Hrabro nastavljamo dalje usprkos protivljenjima koja dolaze iz oporbe okupljene oko <strong>Vanje</strong>, <strong>Ane</strong> i <strong>Martine</strong>. Ti, kako sami sebe nazivaju, 'Zdravorazumaši' upinju se iz petnih žila ne bi li ovaj besplatni priručnik proglasili nevaljanim, a ne nude nikakvu alternativu. Plus od književnosti žele načiniti bauka ili svetu kravu. A književnost, kako smo naučili, nije ni bauk, a ni sveta krava. Sad na posao!<br /> <br /> <strong>MOŽE LI SE ŽIVJETI OD PISANJA?</strong><br /> <br /> Može! I to više nego pristojno. Važno je samo postaviti stvari na svoje mjesto. Doživljavate li, primjerice, svoju spisateljsku rabotu kao strast, nešto što dolazi iz srca (i duše) – vi se onda kruha ne bute najeli. Kakva strast, kakvi bakrači! Emocije su magluština koja će otupjeti oštricu uma. Ne piše se srcem, već hladne i trijezne glave. Književnost je posao kao i svaki drugi. Obuzmu li vas emocije, čeka vas neimaština i glad kao i masu drugih književnika iz prošlosti.<br /> <br /> <strong>Dostojevski</strong> je povazdan bio u dugovima, pisao je s vjerovnicima za vratom. Neki kažu – da nije stvarao u takvim uvjetima, ne bi napisao tako velike knjige. Pisac mora živjeti na rubu i biti nesretan, palamude. Krivo, pisac mora biti na toplom, sit i nasmijan. Da je <strong>Fjodor</strong> živio bez pritiska i uredno plaćao režije – napisao bi još bolje knjige. I veselije!<br /> <br /> <strong>IZDAVAČ, UREDNIK, LEKTOR</strong><br /> <br /> Nije teško naći izdavača. Naši izdavači nadaleko su poznati kao ljudi od riječi, tako da tu nemate brige. Slobodno im se hitite u ruke, kojeg god izabrali nećete pogriješiti. S urednicima je već druga priča. Zapitajte se prvo – treba li mi uopće urednik? Ne nužno. Nije loše raditi s urednikom koji će odmah prepoznati vaš genij. On će vas ohrabrivati da samo nastavite po svom. Klonite se urednika u čijoj je prirodi zadirati u tekst, koji će vas kuditi i crvenim vam flomasterom križati cijela poglavlja. Ta nismo u školi, dragoviću!&nbsp;Biti urednik je više onako paradna uloga. Neka njega, samo nek se drži podalje od vašeg vrijednog rukopisa. Oni koji žele 'raditi' – njih se čuvajte!<br /> <br /> U današnje vrijeme lektor nam treba kao i piletu sisa. Moćni alati u <em>Wordu </em>označit će nam svaku omašku, a lektor vrlo lako može razvodniti vaše robusne rečenice. Zaključno: kad je rukopis finito, onda je finito. Svako dodatno čačkanje ne vodi dobru.<br /> <br /> <strong>PROZA</strong><br /> <br /> Ne trošite vrijeme na kratke priče! Kratka priča ionako je roman kome je nevješt autor podrezao krila. Natukli ste već dvadeset kartica i sad bi to priveli kraju? Ni slučajno! Uz tih 20 natipkajte još 30 i eto vam romana. Ali, ali… Nema 'ali', tajna dobrog pisanja nije u kraćenju kao što će vam mnogi reći, već u dodavanju. Nakitite svoju pripovijest. Za roman je dovoljno 50-60 kartica. Sve ostalo je stvar prijeloma. Vješt prelamač vaših će 60 kartica bez problema razvući na 180 stranica. Malo će se poigrati proredom, marginama, veličinom fonta i <em>voilà</em> – eto romana.<br /> <br /> Još jedan zlata vrijedan savjet – razbijte vaš tekst u što više poglavlja. Već tu ste ukrali tušta i tma stranica. Zapamtite, svaka se stranica broji, i ona na kojoj su tek dva reda, i svaka prazna, dakako! Gusto ispisani romani na po 500 - 1000 stranica su <em>out</em>. Gdo bu to čital u današnje vrijeme?<br /> <br /> <strong>POEZIJA</strong><br /> <br /> Evo nas na skliskom terenu, oprez! Poezija ne smije biti razumljiva, skužljiva i jasna, već zakučasta, tajnovita kao bombonjera. Zagrizete misleći da je unutra črišnja, a kad tamo – kokos! Poezija, brale, to su kao oni nepovezani snovi, niz više ili manje bizarnih prizora koje u stvarnosti ne susrećete. Primjer:<br /> <br /> <em>pauk sličan Bridget Jones</em><br /> <em>nudi mi vrč orandžade</em><br /> <em>za svega šest kuna</em><br /> <em>svi naši amandmani bivaju</em><br /> <em>glatko odbijeni</em><br /> <em>i gle, tramvaj u magli</em><br /> <em>nadmeće se za slavu</em><br /> <em>s ljepojkama na Manduševcu</em><br /> <em>sorry, curke, kaže Budiša</em><br /> <em>sjajna oka ispraćajuć</em><br /> <em>srčana alkara epohalan juriš</em></p> <p> S pjesmom ovako moćnih slika možete u bilo koju antologiju, no što joj nedostaje? Naslov, jasno. Ako ste se odlučili za <em><strong>'Žumberački kolut naprijed'</strong></em>, ima nade za vas. &nbsp;</p> <p> (nastavlja se)</p> <p> F.B., 27. veljače 2015., Omiš<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/typefiend/" target="_blank">Gregory Han</a></p> Fri, 27 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/ma-budi-pisac-i-ti-drugi-dio http://www.booksa.hr/kolumne/ma-budi-pisac-i-ti-drugi-dio Rajski bedeker <p> Izdavač Tyndale House&nbsp;obustavio je prodaju autobiografije 'Dječak koji se vratio iz raja'&nbsp;nakon što je autor priznao da ipak nije bio u raju.</p> <div> <div> <div> Što je autentično? Što je istinito? Recimo, baš kao što je istinita tvrdnja da svaka druga srednjoškolska školska zadaća započinje upravo pitanjem (poput pitanja 'Što je autentično?' ili 'Što je istinito?'), tako je istinita i tvrdnja da je jedino laž zaista autentična. No, koliko god ta tvrdnja bila istinita, mada ne i autentična, većina se s njom neće složiti. Žudnja za autentičnim je gadan program kojeg je nemoguće promijeniti. &nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Je li autentičan album <strong>Milesa Davisa</strong> iz 1961. <strong><em>Sketches of Spain</em></strong>? ili je autentičan <strong>Coltraneov</strong> genijalni <strong><em>Olé</em></strong>, nastao godinu dana kasnije? Nisu autentični, vjerojatno, no meni se <em>Olé</em> čini mnogo autentičnijim od <strong>Lorcinog</strong> andaluzijskog imaginarija, koji bi po svim parametrima trebao biti ono što je autentično.<br /> <br /> <strong>Borgesu</strong>, koji je&nbsp;bio veliki kritičar Lorce, išlo je na živce što je Lorca Andaluziju vječito namatao poput mokrog ručnika iz kojeg curi autentična autentičnost, i onda s mokrom Andaluzijom šibao jadne adresate po razgolićenim stražnjicama mašte, koje pritom drhte i ježe se od ljepote.&nbsp;<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/wr5BotYA3U8" width="370"></iframe></div> <div> &nbsp;</div> <div> Žudnja za stvarnom stvarnošću, istinitom istinom i autentičnom pričom, za događajima koji su se zaista dogodili ljudima, možda jest neobična, no zanijekati je značilo bi lagati. Potreba za stvarnim kontaminira i fikciju. Da ona odista jest činjenica, najbolji je dokaz narativna tvornica zvana <strong>Hollywood</strong>; tamošnji su producenti potpuno svjesni snage i utjecaja istine, te je pretvaraju u moćnu rečenicu koju se postavlja na sam početak filma, prije negoli se krene u pripovijedanje. A to je uvijek verzija rečenice '<em>Ovaj je film baziran na istinitim događajima'</em>, nalijepljena najčešće na potpuno crn ekran, da se ove riječi maksimalno snažno utisnu u psihu gledatelja. Ta je rečenica poput kakvog gordog keljiva što povezuje priču i publiku.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neki autori se pokušavaju igrati s tim, kao recimo <strong>braća Coen </strong>u filmu <strong><em>Fargo</em></strong>, gdje na početku poput ljepljive klopke za naše lakovjerne imaginacije stoji natpis: <em>"Ovo je istinita priča. Događaji prikazani u ovom filmu odigrali su se u Minnesoti 1987. Imena su promijenjena na zahtjev preživjelih. Iz poštovanja prema mrtvima, ostalo je prikazano točno kako se dogodilo."</em><br /> &nbsp;</div> <div> Objašnjavajući genezu tog postupka,&nbsp;<strong>Joel Coen</strong> je rekao: <em>"Ako publika vjeruje da se nešto temelji na stvarnom događaju, to vam daje pravo da učinite stvari koje u drugom slučaju gledatelji ne bi prihvatili."</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> I izdavači i knjižari su vrlo dobro svjesni koliko se publika lijepi na istinu, i to maksimalno koriste, zbog čega je i došlo do nevjerojatnog <em>booma </em>memoara i knjiga napisanih prema <i>'</i>istinitim' događajima. Autori su također shvatili kako je mnogo lakše objaviti priču ako je okite lentom na kojoj stoji natpis ISTINA. Zbog toga je, sasvim logično, posljednjih godina došlo do brojnih prevara i lažnih istinitih priča.<br /> <br /> Među njima je bilo i nekoliko zaista glasovitih primjera, posebno u američkoj književnosti, gdje su autori iznevjerili publiku koja je otvorenog srca pristupila čitanju njihovih djela ('otvoreno srce' bi bilo povjerenje u istinitost iskaza), da bi se na kraju ispostavilo kako je sve napisano obična fikcija.<br /> &nbsp;</div> <div> Dakle, američka je publika već navikla na činjenicu da su pisci vrlo često švaleri i kurviši koji varaju Istinu s prostitutkom Fikcijom. Nakon poznate afere s izmišljenim memoarima <strong><em>Milijun komadića</em></strong> <strong>Jamesa Freya</strong>, priča o istinitosti priča svoj je vrhunac dosegnula izmišljenom logorskom pričom stanovitog <strong>Hermana Rosenblata</strong> i njegovom knjigom <em><strong>Anđeo na ogradi</strong></em>.</div> <div> <br /> U toj knjizi, koja je promovirana kao vjeran opis istinitih događaja, Rosenblat prepričava svoju nevjerojatnu životnu priču. Pripovijeda kako je u New Yorku upoznao djevojku Romu kojom se nedugo nakon toga i oženio. Herman je bio jedan od rijetkih koji su preživjeli boravak u koncentracionom logoru Buchenwald, a u knjizi je opisao kako mu je neka mlada djevojka bacala voće preko ograde i mahala mu, zbog čega je zadržao vjeru u dobrotu čovjeka. No nedugo nakon vjenčanja Herman shvaća da je upravo Roma ta djevojka koja mu je bacala jabuke i kruške preko ograde i bodljikave žice, i da je sudbina htjela da se slučajno sastanu godinama poslije na drugom kraju svijeta. Američka je publika prvo lila suze nad ovom pričom, no ubrzo su se svi zgrozili nakon što se saznalo kako je gospodin Rosenblat cijelu priču izmislio i da je riječ o čistoj konfabulaciji.</div> </div> <div> &nbsp;</div> <div> No sljedeći primjer se ipak penje na vrh pobjedničkog postolja kada su u pitanju neistinite istine i iznevjereni čitatelji. Riječ je o knjizi <em><strong>The Boy Who Came Back From Heaven</strong></em>, autori koje su <strong>Alex Malarkey</strong> i njegov otac, <strong>Kevin Malarkey</strong>. Mali Alex je, kao što nam već samo ime knjige ukazuje, u ovom djelu opisao svoje iskustvo odlaska u raj nakon što mu je srce prestalo kucati na nekoliko trenutaka. Izdavačka kuća je spremno knjigu promovirala kao istiniti iskaz djeteta koje je posjetilo nebesa.<br /> <br /> Inače,&nbsp;prema <strong><em>Merriam-Webster rječniku</em></strong>, engleska riječ <em>malarkey</em> odnosi se na "govor ili tekst stvoren kako bi se zamaglila istina, navelo na krivi trag ili impresioniralo nekoga<em>." </em>Ovdje su otac i sin Malarkey učinili upravo to.<br /> <br /> Naime, kršćanska izdavačka kuća <strong>Tyndale House </strong>je prije par tjedana prestala prodavati spomenutu knjigu, zato što je sin Malarkey priznao kako ipak nije bio u raju. Mali Malarkey je, nakon što je nekoliko trenutaka bio klinički mrtav, u knjizi opisao tih nekoliko trenutaka kao kratki posjet nebesima, da bi nedavno prenerazio kršćane (koji su njegovu knjigu valjda smatrali nekakvim &nbsp;bedekerom u kojem su opisane sve čari Nebeskog Jeruzalema, od dobrih restorana i klubova, do mjesta koja valja izbjegavati zbog nepoželjnih elemenata) izjavom da je to ipak izmišljeno i da zapravo nije posjetio raj. Evo što je izjavio: "Nisam umro. Nisam bio u Raju. Rekao sam da sam otišao na nebesa zato što sam mislio da ću tako privući pažnju. Kada sam iznio tvrdnje da sam bio u raju, tada još nisam bio čitao Bibliju. Ljudi su profitirali od laži, i nastavljaju profitirati."<br /> &nbsp;</div> <div> Ljudi iz izdavačke kuće sigurno nisu zaista mislili da je dečko stvarno posjetio raj i da će nam baš njegova knjiga poslužiti kao dokaz postojanja drugog svijeta i života nakon smrti. No ipak nisu mogli samo tako preći preko priznanja djeteta jer su knjigu reklamirali kao stvarnost, odnosno opis stvarnih događaja. Računali su kako knjigu nakon ove prevare više ne mogu prodavati kao da se ništa nije dogodilo, a nije se dogodilo ništa. Dečko nije bio u raju, bio je u tmini ništavila iz koje je izronio i pokušao ga unovčiti.<br /> <br /> Ta tmina smrti ukazala mu se, bolje reći njegovom ocu, kao savršeno platno na koje će nalijepiti radosnu vijest o zagrobnom životu. No, ispalo je da umjesto kaleidoskopskog spektralnog vatrometa nije stajalo ništa drugo nego ništa. Ništa sivo-zelene provenijencije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Neven Svilar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/redmoondesign/2133765189/in/photolist-4fy73Z-HGGkD-6Rm2ax-dxQXQt-7pUigE-9nLXwe-jfqVL-9TujRb-HV3uY-mStJjZ-7zzULL-4yRQd4-cGxMC5-8fmeQh-949ScG-e4uibL-6q3rBu-7xEHsu-eoUBQ3-4pqeEN-dBpRtm-85bvA1-fn2xvs-Le94d-KEsW4-LLXtZ-3iFpo-n5zTWm-6zGjbp-6QqRc6-Ab7gT-2YkD9e-64LD8s-4tCC2E-6hH728-5hxMqv-hpUkN-hpUkM-hpUkP-hpUkR-hpUkQ-HP4BQ-9Umm6a-6SsKAJ-5pTgY7-79nrR8-79gu5y-6ZKnvL-84piYw-dzQJYm" target="_blank">Claire Meyer</a></div> </div> <p> &nbsp;</p> Thu, 26 Feb 2015 06:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/rajski-bedeker http://www.booksa.hr/kolumne/rajski-bedeker Kome idu državni penezi? <p> Ministarstvo kulture RH objavilo je rezultate natječaja za izdavanje časopisa, knjiga, knjižnične djelatnosti...</p> <p> <strong>Ministarstvo kulture RH</strong> u roku od nekoliko dana objavilo je rezultate nekolicine godišnjih natječaja za 2015. U području književnosti, to su:<br /> <br /> - Knjižnična djelatnost - Razvojni programi i projekti<br /> <br /> - Knjižnična djelatnost - Akcije i manifestacije knjižnične djelatnosti&nbsp;<br /> <br /> - Potpora književnim manifestacijama<br /> <br /> - Potpora izdavanju časopisa<br /> <br /> - Književni programi knjižara<br /> <br /> - Potpora knjizi strana<br /> <br /> - Odobreni programi - Međunarodna kulturna suradnja<br /> <br /> - Potpora izdavanja knjiga<br /> <br /> - Potpora knjizi ePub&nbsp;<br /> <br /> Popis svih odobrenih i odbijenih programa možete pročitati na stranicama:<br /> <br /> <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=11636" target="_blank"><strong>Odobreni programi</strong></a><br /> <br /> <strong><a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=11637" target="_blank">Odbijeni programi</a></strong><br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/tsmall/3673567823" target="_blank">Tom Small</a></p> Thu, 26 Feb 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kome-idu-drzavni-penezi http://www.booksa.hr/vijesti/sve/kome-idu-drzavni-penezi Druga strana povijesti <p> Među knjigama koje će promijeniti vaš pogled na neke povijesne događaje, izdvajamo djela H. Arendt i H. Zinna.</p> <p> Postoje službene verzije raznih povijesnih događaja i njih najčešće pronalazimo u školskim udžbenicima, a imamo i one druge verzije koje su, kažu, puno bliže istini.</p> <p> Evo malog primjera. Službena verzija glasi: Booksa je potkraj prošle godine proslavila 10 godina. Po najnovijim istraživanjima vaš omiljeni književni kombinat osnovan je još daleke 1911. i od tad dela na promicanju književnosti. Uspiju li naši arhivari pronaći sredstva (i ne ušutka li ih netko prije toga), u dogledno vrijeme mogli biste o svemu čitati u knjizi <em><strong>Razglednice iz prošlosti: Paralelna povijest Bookse</strong></em>.</p> <p> U međuvremenu predlažemo da malo proučite, ako već niste, knjige koje će promijeniti vaš pogled na neke povijesne događaje, ali i stvarnost kao takvu.</p> <p> <strong>Esther Inglis-Arkell</strong> s io9.com predlaže <a href="http://io9.com/10-books-that-will-change-how-you-see-history-1687648942?utm_campaign=socialflow_io9_twitter&amp;utm_source=io9_twitter&amp;utm_medium=socialflow" target="_blank">deset odličnih naslova</a>, a mi izdvajamo tri:</p> <p> <br /> <strong><em>A People's History of the United States</em>, Howard Zinn</strong></p> <h4> <em>Nothing to Envy: Ordinary Lives in North Korea</em>, Barbara Demick<br /> <br /> <em>Eichmann in Jerusalem: A Report on the Banality of Evil</em>, Hannah Arendt</h4> <p> <br /> Istina je tu negdje, oko nas...<br /> <br /> foto: Hannah Arendt (<a href="https://www.flickr.com/photos/g4gti/" target="_blank">Ryohei Noda</a>)</p> Thu, 26 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/druga-strana-povijesti http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/druga-strana-povijesti Garpova sljedba <p> Među brojnim obožavateljima Irvingovog romana 'Svijet po Garpu' je i škotski glazbenik Al Stewart koji mu je posvetio istoimenu pjesmu.</p> <div> Točno se sjećam svojeg prvog susreta sa <strong><em>Svijetom po Garpu</em></strong>. Kolegica sa studija s kojom sam dijelio strast prema čitanju, a podudarali su nam se i glazbeni i književni ukusi, bacila je (metaforički, naravno) <strong>Johna Irvinga </strong>na stol kada smo raspredali o našim najdražim knjigama i od tog sam razgovora znao da je ova knjiga moja sudbina, da ću je se prije ili kasnije prihvatiti i vrlo vjerojatno je zavoljeti i prihvatiti kao svoju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jasno je da sam prvo pokušao s knjižnicama, ali jedino što se u Zagrebu u ono vrijeme moglo naći bilo je neprivlačno, masno i raskupusano izdanje negdje s početka osamdesetih. Iz knjige u dva ili čak tri toma ispadali su listovi, stranice su bile žute i smrdjele su na vlagu, duhan i propadanje, i nisam se mogao prisiliti da je posudim.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije mi se žurilo, preda mnom su bile stotine i tisuće jednako uzbudljivih naslova, Garp je mogao čekati. Nova se prilika za druženje ukazala kada sam koju godinu kasnije prvi put otputovao u Beograd. Bila je tamo, u prvoj knjižari u koju sam ušao, nova i neotvorena, još je mirisala po papiru i tiskarskoj boji. Kupio sam je bez trenutka premišljanja.<br /> <br /> Evo je i sada preda mnom (nimalo metaforički), počiva na stolu dok pišem ovaj tekst, zove me, možda mrvicu podmuklo, da se ostavim tipkovnice i posvetim se opet njoj jer sam možda već zaboravio što me sve čeka između njezinih korica.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Točno se sjećam kako sam bezglavo uronio u tu knjigu, koliko me opila i uzela pod svoje, kako je brzo i okrutno zavladala mnome i kako je, onako kako to već biva s pravim knjigama, učinila da dok je čitam razmišljam onako kako to čine njezini likovi, kao da se dio mog identiteta istopio i prelio na njezine stranice. Kao da sam, barem malo, izgubio sebe da bih mogao dobiti nju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve knjige na svijetu su knjige o životu, ali ova je to možda malo više od ostalih zato što su događaji u njoj jednako nepredvidljivi i nemilosrdni kao i život sam. Pratimo lik T.S. Garpa još od trenutka kada je njegova majka tek planirala zatrudnjeti, pratimo njegovo odrastanje, školovanje, zasnivanje vlastite obitelji i spisateljsku karijeru. Dramatično, duhovito i nevjerojatno uvjerljivo bez obzira na svu apsurdnost i začudne obrate. Svaki lik koji se pojavi u knjizi savršeno je životan, gotovo da ne bi iznenadilo da progovori, a sve situacije su pomno osmišljene, nadopunjavaju se i utječu jedna na drugu iako se to iz početka ne može primijetiti, baš kao i u životu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije me smetao ni suviše sitan font pa ni ponekad težak srpski prijevod koji nije išao glatko čak ni za nekoga tko je odrastao na <strong><em>Zlatnoj seriji </em></strong>i <strong><em>Lunovom Magnus Stripu </em></strong>i dobro zna što su pantalone, a što šargarepa. Ne, baš ništa nije moglo umanjiti njezinu nevjerojatnu privlačnost i njezin naizgled nehotičan šarm, bio sam potpuno osvojen.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poslije sam shvatio da nisam jedini. Osim kolegice s početka, ova knjiga ima brojno odano sljedbeništvo, a među njima je i <strong>Al Stewart</strong>, stari i iskusni škotski lisac (rođen 1945.), glazbenik koji neprekinuto djeluje već gotovo pedeset godina i u tom je razdoblju objavio moćnu gomilicu albuma, singlova i EP-ja. Na jednom od njih sakrila se i pjesma '<em>The World According to Garp</em>' koja je čista posveta ovom romanu, toliko jasna da jasnija ne može biti - nazvana je po njemu, njega opisuje i njemu se obraća; pjesma koja je, uvjeren sam u to, rezultat iste čitalačke zaluđenosti kakva je i mene spopala kada sam se Garpa dočepao prvi put.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glazbeno ova pjesma nije ništa posebno, tek vrlo pitak i razigran pop koji je zabavan dok traje, ali se gubi iz sjećanja čim zadnji ton pjesme otplovi u beskrajan eter ili već onamo kamo odlaze upravo odsvirane pjesme. Tekst je, s druge strane, ono zbog čega se pjesmu isplati slušati i preslušavati, jer on ostvaruje finu komunikaciju s knjigom, opisuje je ekonomično i precizno, istovremeno fanovski i onoliko kritičarski koliko to dopušta pop pjesma.</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/ig7PaX5MZg0" width="370"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> Njezini stihovi ponekad zvuče kao <em>blurb </em>koji bi se mogao naći na koricama knjige, ali ne onaj bezvezni, generički već onaj znalački ispisan, onaj koji će vas stvarno natjerati da knjigu uzmete u ruke i prelistate je, da joj posvetite pozornost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Any sudden move could outmanoeuvre the plans you made at the start</em></div> <div> <em>The hopes and schemes of ghosts and dreams in the world according to Garp</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve je tu - planovi, nade i sheme, duhovi i snovi, i ono najvažnije, nagli pokreti. Oni se ne odnose samo na nepromišljene poteze u životu, već ih se može čitati i kao referencu na hrvanje, sport u koji je T.S. Garp zaljubljen i koji čini veoma važan dio ove knjige. Uz hrvanje, u romanu su prisutni i drugi motivi koji se mogu pronaći u većini djela Johna Irvinga: medvjedi, Beč, ljudi nezainteresirani za seks, Nova Engleska...,</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>It’s a restless world and the lips are curled as the hands come reaching your way</em></div> <div> <em>But the writer’s pen simply moves again and puts it down on the page</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjeva tako Al Stewart i podsjeća da je <em>Svijet po Garpu </em>u jednakoj mjeri knjiga o pisanju, barem onoliko koliko je i knjiga o smrti, seksualnosti, rodnim ulogama ili feminizmu, jer Garp je i pisac, a meni u sjećanju ostaje zacementiran onaj dirljiv moment kada djeci pred spavanje čita isključivo vlastite priče jer bi mu bilo ispod časti uspavljivati ih tuđim djelima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Malo je tužno što je ono izdanje spomenuto na početku, izdanje nakladničke kuće <strong>Otokar Keršovani </strong>iz 1985., još uvijek jedino izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku pa čitatelj s ovih prostora mora ili tražiti najmanje uništene primjerke, čitati na engleskom ili potražiti srpsko izdanje (<strong>Puna kuća</strong>, Beograd, 2003.). Al Stewart kao da lebdi i pleše između ovih opcija, baca udicu na koju će se zakačiti svaki ljubitelj književnosti i podsjeća koliko je ovo vrijedna i važna knjiga.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što me u životu istovremeno čudi i plaši jest činjenica da me ponekad ipak treba podsjećati na stvari koje su mi važne i za koje sam mislio da ću ih uvijek uzimati zdravo za gotovo. Tako se zna dogoditi da na trenutak zaboravim koliko je ovo sjajna knjiga iako je čitam najmanje jednom u svake dvije godine. I svaki put nakon čitanja se pitam na kakve sam to gluposti potrošio prethodnu godinu.</div> <div> <br /> Andrija Škare<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/chrishunkeler/8522889243" target="_blank">Chris Hunkeler</a></div> Thu, 26 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/garpova-sljedba http://www.booksa.hr/kolumne/garpova-sljedba Bez knjiga nema atmosfere <p> 'Luđakinja u nama' Rose Montero je uspješna kombinacija intimističke proze i spisateljske autobiografije, te manifest o pisanju i čitanju.</p> <div> Rosa Montero: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ludjakinja-u-nama" target="_blank"><em>Luđakinja u nama</em></a> (Disput, Zagreb, 2014.; Sa španjolskog preveo <strong>Matija Janeš</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Početak ove knjige bio mi je poput <strong>Proustovog </strong>'madeleinea': ubrzanim me vrtlogom vratio u doba studiranja te podsjetio na nebrojene tekstove o čitanju i pisanju, njihovoj međusobnoj neodvojivosti, ali i nekim načelima specifičnima za svakog pisca (o čemu ovisi njihovo pisanje, pišu li samo pod naletom inspiracije, jesu li likovi u njihovim knjigama zapravo oni i sl.).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U obilju tekstova, a od njih je jedino teže bilo pročitati liječnikovu dijagnozu s nabacanim latinskim izrazima, roman <strong>Rose Montero </strong>dolazi kao pravo osvježenje. Možda je razlog tome i moje čitalačko iskustvo koje se s godinama mrvicu i nadopunilo, a možda su razlog tome i Monterine nepretenciozne rečenice koje poprilično jednostavno objašnjavaju sve ono što pisci (ali i čitatelji) zapravo žele poručiti: "Svijet bez knjiga svijet je bez atmosfere, poput Marsa. Nezamislivo, nenastanjeno mjesto.'' (Montero).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisanje je Monterin život. Ona je pisac, ali i novinar. Oduvijek je smatrala kako samo riječima može osvojiti (muškarca), ali – riječi su i ono što joj pomaže preživjeti. Osim neosporno golemog osobnog iskustva koje posjeduje, u knjizi <strong><em>Luđakinja u nama </em></strong>Montero se osvrće i na brojne svjetske pisce čije je autobiografije halapljivo upijala tijekom života. Upravo njihove autobiografije smatra ključnima za razumijevanje ne samo cjelokupne književnosti već i njihova zanimanja, odnosno, što znači biti književnik i može li svatko od nas pisati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Luđakinja u nama </em>podijeljena je u dvanaest poglavlja koja su međusobno odvojiva te svako od njih može funkcionirati i kao zasebni esej. Ipak, upravo povezivanjem dobivaju željeni smisao i potpuno shvaćanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Montero, osim tehničkih problema s kojima se susreće tijekom stvaranja, velik dio ovog romana posvećuje i mašti. Mašta je ta koja ponajviše utječe na pisce, i to ne samo na njihovo stvaralaštvo već i na njihove živote. Mnogo puta, dok pišu određeno djelo, pisci se poistovjećuju sa svojim likovima te prestaju živjeti u realnosti i sami postaju likovi svojih kreacija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim toga, mašta utječe i na čitatelje pa nerijetko pisce koje čitaju zamišljaju poput likova o kojima pišu (Montero tu prepričava situaciju kada se jedna čitateljica začudila što spisateljica nije baš toliko niska, za razliku od svojih likova, nerijetko baš patuljaka). Mašta je ta koja gotovo diktira smjer kojim će se piščeva književnost kretati, samo joj se pisac treba znati prepustiti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim osvrta na književne autobiografije, u <em>Luđakinju u nama </em>Montero, dakako, poprilično hrabro i bez okolišanja, ubacuje i neke privatne situacije. Tako ovaj roman poprima i intimističke karakteristike koje se u potpunosti integriraju u 'objašnjavanje' vlastite karijere. Jer upravo je vlastiti život ono što utječe na njezino pisanje ("što kaleidoskopom više izobličiš vlastitu stvarnost, što se u romanu više udaljiš od vlastita života, to više ponireš u sebe", str.206).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uz intimne, od kojih se izdvajaju one povezane s ljubavnicima, ali i obitelji, Montero ukazuje i na političke situacije koje su se uplele u njezin život i pisanje (razdoblje hipi pokreta, život pod <strong>Francovom </strong>diktaturom i represijom...). Time zaokružuje svoju dosadašnju povijest, a čiji velik dio čini književnost (kako pisanje, tako i čitanje).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga <em>Luđakinja u nama </em>Rose Montero uistinu je zanimljiv manifest o pisanju i čitanju. Bez nametnutih književno – teorijskih parafraza i lišena dodatnih komplikacija, ovo je knjiga koja će zasigurno do kraja čitatelja činiti zainteresiranim. Kombinacija intimističke proze i spisateljske autobiografije izdvaja je iz ovakvih odvojenih žanrova te je upravo njen način pisanja čini jednom od najvažnijih spisateljica 20. stoljeća.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tome u prilog, zasigurno, idu i mnogobrojne nagrade, no upravo su njezina erudicija, ali i pozicija spisateljice-čitateljice ono što je svrstava u značajne književnike španjolske književnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zvjezdana Balić<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/58754750@N08/5381157873" target="_blank">Heather</a></div> Wed, 25 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/bez-knjiga-nema-atmosfere http://www.booksa.hr/kolumne/bez-knjiga-nema-atmosfere Knjige pisane u buksi <p> Za boravka u zatvoru knjige su među ostalima napisali Martin Luther King i Nelson Mandela.</p> <p> Da bi čovjek nekaj napisal, mora imati uvjete. Mir, prije svega. Kako ćeš stvoriti grandiozno djelo ako te stalno ometaju? Nikako!</p> <p> Najgori su ukućani. Zato su mnogi autori živjeli i žive sami. A gdje čovjek može pronaći malo mira? U prirodi? Ne, u prirodi je opasno. Može vas napasti vepar, medvjed, pa čak i omanja bića kao što su voluharice ili otrovne meksičke žabe!</p> <p> U buksi nisu loši uvjeti, kažu <a href="http://www.history.com/news/history-lists/8-works-of-literature-written-from-prison" target="_blank">na history.com</a> i navode osam poznatih djela nastalih baš iza rešetaka:</p> <div> <strong><em>Letter from Birmingham Jail</em>, Martin Luther King</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Travels</em>, Marco Polo</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Autobiography</em>, Nelson Mandela</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>The Pilgrim’s Progress</em>, John Bunyan</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Mein Kampf</em>, Adolf Hitler</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Le Morte d’Arthur</em>, Sir Thomas Malory</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>120 Days of Sodom</em>, Marquis de Sade</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong><em>Consolation of Philosophy</em>, Boethius</strong></div> <div> &nbsp;</div> <p> Možda ipak vrijedi pokušati doma.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/tagl/" target="_blank">PQz</a></p> Wed, 25 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjige-pisane-u-buksi http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjige-pisane-u-buksi Ana Karenjina live <p> U maratonskom čitanju Tolstojeva čuvenog romana sudjelovale su 723 osobe, a sve je dokumentirano na stranicama Karenjina - živo izdanje.</p> <p> Maratonsko čitanje <strong>Tolstojeve</strong> <em><strong>Ane Karenjine</strong></em>, održano 3. i 4. listopada prošle godine dokumentirano je na stranici <a href="https://karenina.withgoogle.com/" target="_blank">Karenjina – živo izdanje</a>.</p> <p> U projektu su sudjelovale 723 osobe (glumci, režiseri, sportaši, glazbenici, pa i potomci slavnog književnika), a sve skupa trajalo je punih 36 sati.</p> <p> <em>Karenjina live </em>privukla je veliku pozornost i, kako se navodi, zanimanje za književno djelo <strong>Lava Nikolajeviča</strong> povećalo se u cijelom svijetu. Maraton je ušao i Guinnesovu knjigu rekorda, a samo za ovaj projekt napisane su i četiri skladbe koje će posjetitelja sajta, dakle vas, uvesti u atmosferu glasovitog romana.</p> <p> Tolstoj je opet IN, ako je, dodat će svaki prosječan knjigohlepec, ikad i bio <em>out</em>.</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/tschaff/" target="_blank">Tschäff</a></p> Tue, 24 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/ana-karenjina-live http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/ana-karenjina-live Hrvatski pisci pred američkim čitateljima <p> Šestero hrvatskih prozaista objavljeno je u poznatom američkom časopisu McSweeney's Quarterly.&nbsp;</p> <div> Američki časopis za književnost i kulturu <strong><em>McSweeney's Quarterly </em></strong>u svom je najnovijem broju objavio temat o suvremenoj hrvatskoj prozi. Predgovor tematu napisao je <strong>Josip Novaković</strong>, a objavljeni su prijevodi na engleski tekstova šestero autora - <strong>Gordana Nuhanovića</strong>,<strong> Tee Tulić</strong>,<strong> Damira Karakaša</strong>,<strong> Olje Savičević Ivančević</strong>,<strong> Zorana Ferića </strong>i <strong>Bekima Sejranovića</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književni časopis <em>McSweeney's Quarterly </em>izlazi od 1998., a pokrenuo ga je poznati američki pisac <strong>Dave Eggers</strong>. Hrvatski temat u <em>McSweeney's Quarterlyju </em>nastao je&nbsp;nakon gostovanja urednice ovog časopisa <strong>Heidi Julavits </strong>na književnom festivalu&nbsp;<strong><em>Lit Link </em></strong>u organizaciji <strong>Hrvatskog društva pisaca</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijevod priča na engleski poduprlo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.<br /> <br /> izvor: <a href="https://www.flickr.com/photos/perkstc/189654665/in/photolist-hL2J2-hL2J1-hL2HY-cYv8p-dPRsh3-7muMzX-7WMaL-7Exgj-bY6GWQ-eieXEf-9QJLmY-76dgGo-769mYz-769qEk-769ojz-76dgdN-769o9B-76djKq-769qSe-76diTo-769pGT-aERiS-76dg2b-aP63wP" target="_blank">Jutarnji list</a><br /> foto: McSweeney's Quarterly br. 13 (<a href="https://www.flickr.com/photos/perkstc/189654665/in/photolist-hL2J2-hL2J1-hL2HY-cYv8p-dPRsh3-7muMzX-7WMaL-7Exgj-bY6GWQ-eieXEf-9QJLmY-76dgGo-769mYz-769qEk-769ojz-76dgdN-769o9B-76djKq-769qSe-76diTo-769pGT-aERiS-76dg2b-aP63wP" target="_blank">Ben Perkins</a>)<br /> <br /> &nbsp;</div> Tue, 24 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/hrvatski-pisci-pred-americkim-citateljima http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/hrvatski-pisci-pred-americkim-citateljima Blogeri protiv mržnje <p> Nacionalna zaklada traži mlade blogere za rad na kampanji za spriječavanje govora mržnje. Rok za prijavu: 18.3.2015.</p> <p> <strong>Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva </strong>objavila je poziv za mlade blogere u kampanji za spriječavanje govora mržnje na internetu.<br /> <br /> Na temelju poziva odabrat će se do 10 mladih blogera/-ica između 18 i 30 godina koji će zajedno raditi na kampanji za spriječavanje govora mržnje na Internetu u Hrvatskoj. Prednost će imati mlade osobe koje pišu blogove, no prijaviti se mogu i one mlade osobe koje bi željele započeti s pisanjem bloga, a do sada su se istakle pisanim radovima (eseji, pripovjetke i sl.) kroz koje su se zalagali za spriječavanje govora mržnje.<br /> <br /> Od odabranih sudionika(-ca) očekuje se sudjelovanje na 3 trodnevne radionice u Hrvatskoj i inozemstvu tijekom 2015. godine, sudjelovanje u zajedničkom osmišljavanju kampanje za spriječavanje govora mržnje na Internetu u Hrvatskoj te individualni angažman u promicanju tolerancije i spriječavanja govora mržnje kroz pisanje blogova.<br /> <br /> Troškove održavanja radionice kao i sve putne troškove te troškove smještaja, prehrane i drugih osnovnih troškova za mlade blogere snosi Nacionalna zaklada iz Programa za civilno društvo u sklopu Fondova EGP i Kraljevine Norveške. Rok za prijavu: do 18. ožujka 2015. godine.<br /> <br /> Svu potrebnu dokumentaciju za prijavu možete pronaći <a href="http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/106/subcategory/354" target="_blank">ovdje</a>.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/yourdon/2681686220/in/photolist-57es41-9F8xEy-nhfjAL-4HBLFQ-4Hxxm2-4HyXe2-i1EtXe-chFAxA-55YkTj-2RZoXU-djaFoq-ggfK3t-djaGFx-nhfjQo-6bXF19-5iVfTn-5DeFTW-dYY6jw-6jqZdS-5MczX7-5H2Tkm-5y9ZTz-gzFwHG-2UNrAs-6i7qAL-5degn7-5qRShS-gAmNXt-chFzoG-9Baz3-dXqy49-NBWHn-azBjny-5QgPxR-BDP88-4PLiWD-5dtyJS-2JGVph-2xe8NA-7RvZSf-9yMfcb-6jmPcr-NBWHt-29YWr-5dAmyW-57maJv-5dtyUf-6jqZnQ-4iAtLq-BDVth" target="_blank">Ed Yourdon</a></p> Tue, 24 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/blogeri-protiv-mrznje http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/blogeri-protiv-mrznje Selektivna nostalgija <p> 'Balkansko brvno' Aleša Debeljaka je dobro osmišljen hibrid eseja o književnosti i (auto)biografske priče o 'jugoslovenskoj Atlantidi'.</p> <div> Aleš Debeljak: <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/balkansko-brvno" target="_blank"><em>Balkansko brvno: eseji o književnosti 'jugoslovenske Atlantide' </em></a>(Fraktura, Zaprešić, 2014.; Sa slovenskog prevela <strong>Jagna Pogačnik</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Aleš Debeljak </strong>novu knjigu eseja piše o autorima 'jugoslovenske Atlantide', od <strong>Albaharija</strong>, <strong>Bazdulja</strong>, <strong>Kiša</strong>, <strong>Crnjanskog</strong>, <strong>Simića</strong>, <strong>Hemona</strong>, do <strong>Štiksa</strong>. Već u prvom pasusu prologa daje pet razloga zašto piše o književnosti 'potopljene zemlje', a to su: prvo, zato što je u toj zemlji proveo većinu života; drugo, jer je to prostor njegovog sretnog djetinjstva; treće, jer mu daje podsticaj za promišljanje o ustroju sadašnje Evrope; četvrto, jer slovenski 'ulazak u Evropu' znači samo tamnu stranu 'izlaska iz Balkana'; i peto, zato što živi u svijetu koji ga ne zanima i vjeran nečemu što je izgubljeno, svome domu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ova je knjiga zanimljiva i pripadnicima mlađih književnih generacija, ne toliko zbog autorovog doprinosa tumačenju djela svakoga od pisaca zastupljenih u knjizi, koliko zbog toga što predstavlja svjedočanstvo o jednom idealizovanom izgubljenom raju jugoslovenskog kulturnog prostora, dato iz ličnog ugla autora koji svoju nostalgiju ne pokušava da sakrije, ali ujedno i svjedočanstvo o trenutnoj i vanvremenoj, (post)jugoslovenskoj kulturi. Moguće je, u tom smislu, pratiti jednu razvojnu nit, od Crnjanskog do Štiksa. Na neki način, ova je knjiga ne samo dokument jednog prošlog vremena, već ujedno i govor o sadašnjem trenutku.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Važne godine u esejima izdvojene su tako što autor navodi ko je te godine dobio Nobelovu nagradu za mir, zatim nekim podatkom iz pop-kulture koji se odigrao te godine, te konačno, nečim što je lično značajno za autora. Princip je jasan, od globalnog, preko lokalnog, do ličnog vremena. To je i princip preuzet iz jugoslovenske serije <strong><em>Grlom u jagode </em></strong>uz koju su odrastale generacije mladih ljudi. Struktura svih eseja je slična, tako što Debeljak prvo piše o svom susretu sa spisateljima i njihovim djelima, potom sažeto daje prikaz njihovih biografija, te na kraju eseja analizira i njihova djela.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono što eseje čini dodatno zanimljivim jeste umetanje skeniranih stranica knjiga sa potpisima pisaca koji su posvećeni njihovom prijatelju Debeljaku. Ovakav postupak može se shvatiti kao jasan paratekstualni signal da autor pretenduje na neku vrstu dokumentarnosti. Prema tome, ova se knjiga ne mora čitati samo kao zbirka eseja o jugoslovenskoj i postjugoslovenskoj književnosti, već i kao jedan poseban žanr autofikcije i kao dokument jednog književnog perioda.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još jedan je argument za mogućnost ovakvog čitanja, a to je autorovo insistiranje na biografskim podacima svojih kolega, što ukazuje na značaj koji pridaje biografskom u formiranju književnika, a time implicitno i svog književnog identiteta. Kroz priču o susretima sa drugim književnicima, Debeljak otkriva detalje i iz svoje biografije. Kako se knjiga razvija, tako se sve jasnije uobličava i lik pripovjedača, koji se u toku čitalačkog čina sve više poistovjećuje sa likom samog Debeljaka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovjedačeva nostalgija nas navodi da pomislimo kako je gotovo zarobljen u svojoj prošlosti, kao da je vrijeme njegovog vrhunca već završeno. Time postaje zanimljiva i tema starenja, te načina na koji se umjetnici odnose prema vlastitom opusu, a ne samo prema opusu drugih.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Političko i književno su neodvojivi još od prvog pasusa prologa. Kada autor bira da piše o (post)jugoslovenskoj književnosti, nužno se pažnja posvećuje i širim društvenim i političkim pitanjima vezanim za period raspada SFRJ, ali i potonje godine tranzicije. Svojom strukturom i temom, od ostalih se razlikuje esej '<em>Sjećanje na raspad: sumrak idola</em>', napisan 1993. godine kao odgovor pisca na tadašnje ratno stanje. Budući da i sam autor već u podnaslovu stavlja 'jugoslovensku Atlantidu' pod znake navoda, ne bi se valjalo pretjerano zadržavati na kritici njegove idealizacije jugoslovenske književnosti. Ta neskrivena nostalgija za prošlim opravdava i autorovu sentimentalnost.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ipak, konceptu Balkana, koji je prisutan već u naslovu zbirke, pristupa se dosta nekritički, u smislu o kojem govori <strong>Marija Todorova</strong>. Debeljak ne primjećuje ni to da su svi autori koje pominje kao jugoslovenske zapravo autori koji pišu na srpskohrvatskom ili slovenačkom jeziku, te da i pored svojih često emigrantskih sudbina i nestabilnih identiteta ipak potiču iz centara jugoslovenske federacije i njenih književnosti. Slično tome, osim što nijesu zastupljeni autori makedonskog, albanskog, mađarskog ili drugih govornih područja, i autorice u ovom književnom izboru odsustvuju u potpunosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Balkansko brvno </em>je dobro osmišljena zbirka, žanrovski hibrid, suptilna autofikcija, koja postaje zanimljiva jer prevazilazi granice primarnog žanra, i pored toga što nijesu sve interpretacije zastupljene u njoj jednako uspjele. Ova zbirka eseja, međutim, kao dokument vremena druge polovine XX. i početka XXI. vijeka, i ogled o književnosti tog perioda, ali ujedno i kao priča uspješnog spisatelja i njegovog književnog razvoja, više je od zbirke eseja o književnosti.</div> <div> <br /> Nađa Bobičić<br /> foto: Ljubljana 1961. (<a href="http://hr.wikipedia.org/wiki/Savez_pionira_Jugoslavije#mediaviewer/File:Prvomajski_sprevod_v_Ljubljani_1961_(36).jpg" target="_blank">Sporti</a>)<br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Nađa Bobičić&nbsp;</strong>(1988.) diplomirala je i masterirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Studentkinja je doktorskih studija književnosti na istom fakultetu. Objavljivala je književnu kritiku u okviru projekata&nbsp;<em>Criticize this!</em>&nbsp;i&nbsp;<em>Alternativna književna tumačenja</em>.</div> Mon, 23 Feb 2015 04:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/selektivna-nostalgija http://www.booksa.hr/kolumne/selektivna-nostalgija Mjesec Bridget Jones <p> Lumen organizira natječaj u kojem čitateljice trebaju opisati svoj 'Bridget trenutak'. Rok za prijavu: 25.2.2015.</p> <div> Rođendan&nbsp;<strong>Helen Fielding</strong>, bivše novinarke koja je stekla svjetsku slavu romanima o duhovitoj junakinji opsjednutoj kalorijama, muškarcima i karijerom, potaknuo je izdavačku kuću <strong>Lumen </strong>da veljaču proglasi mjesecom&nbsp;<strong><em>Bridget Jones</em></strong>, a ne samo mjesecom ljubavi.&nbsp;<br /> <br /> Lumen stoga&nbsp;organizira nagradni natječaj u kojem čitateljice do 25. veljače mogu opisati svoj 'Bridget trenutak', događaj kad su nalikovali omiljenoj junakinji <em>chick lit </em>literature.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tri dobitnice imaju priliku osvojiti po jednu knjigu iz serije, drugoplasirana može očekivati cijeli komplet, a glavna nagrada, za najuvjerljiviji 'Bridget trenutak', bit će romantična večera.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitateljice mogu opisati svoj "Bridget trenutak” na <a href="http://www.lumenizdavastvo.hr/blog" target="_blank">Lumenovu blogu</a>, na Facebook profilu ili preko e-mail adrese: lumen@lumenizdavastvo.hr<br /> <br /> Ako im je preteško pisati kad su se i zašto osjećali kao Bridget Jones, mogu poslati i fotografiju ili crtež – i možda osvoje jednu od nagrada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najbolji radovi bit će predstavljeni na tribini 'Što žene čitaju?' koja će se održati 26. veljače u 18:00 sati u knjižari Arkadija na Jelačićevu trgu. Na tribini sudjeluju Maša Grdešić, Aleksandra Orlić, Mihaela-Marija Perković i Milena Benini.&nbsp;<br /> <br /> foto: Helen Fielding</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> Mon, 23 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/mjesec-bridget-jones http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/mjesec-bridget-jones And the Oscar Goes To... Raymond Carver! <p> U središtu Oscarom nagrađenog 'Birdmana' nalazi se majstorska kratka priča Raymonda Carvera.</p> <p> Možda do danas nismo to spominjali ili smo to činili nedovoljno, ali evo, radnici kombinata Booksa, svi mi (osim <strong>Mike</strong>), veliki smo fanovi manifestacije zvane <em>Noć Oscara</em>.</p> <p> Pratimo sve, od crvenog tepiha do odjavne špice! Ove godine dočekali smo da pobijedi film za kojeg smo navijali – <a href="http://www.imdb.com/title/tt2562232/?ref_=ttfc_fc_tt" target="_blank"><em><strong>Birdman</strong></em></a>!</p> <p> Osim u kategoriji najboljeg filma, naš favorit osvaja još tri kipića: za fotografiju (<strong>Emmanuel Lubezki</strong>), originalni scenarij (<strong>Alejandro G. Inarritu</strong>, <strong>Nicolas Giacobone</strong>, <strong>Alexander Dinelaris Jr.</strong>, <strong>Armando Bo</strong>) i režiju (Alejandro G. Inarritu).</p> <p> Nesretni smo što im se nisu pridružili <strong>Michael Keaton</strong> i <strong>Edward Norton</strong>, ali kaj buš, ipak je to Akademija.</p> <p> Najvažnije od svega, a što je u završnom govoru podvukao i sam Inarritu, Oscara je sinoć s <em>Birdmanom</em> dobio i spisateljski genij <strong>Raymonda Carvera</strong> čija je kratka priča <em><strong>O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi</strong></em> srce cijelog filma.</p> <p> Bravo za majstora!</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/faceinthecrowd/" target="_blank">Matthew Allard</a></p> Mon, 23 Feb 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/and-the-oscar-goes-to-raymond-carver http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/and-the-oscar-goes-to-raymond-carver