BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Kome ide 'Meša'? <p> Na popisu finalista regionalne nagrade 'Meša Selimović' nema velikih iznenađenja, kao ni - autorica.</p> <p> Nagrada <strong><em>Meša Selimović </em></strong>namijenjena je najboljem romanu objavljenom u 2014. godini na područjima BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Nagrada će biti dodijeljena na 15. Međunarodnim književnim susretima <em>Cum grano salis</em> koji će se održati od 2. do 5. rujna u Tuzli.&nbsp;<br /> <br /> Na popisu finalista ravnomjerno su zastupljeni pisci svih država, premda ne i pripadnici svih spolova. U&nbsp;uži krug tako su ušli:<br /> <br /> -&nbsp;<strong>Filip David </strong>(<strong><em>Kuća sećanja i zaborava</em></strong>)<br /> <br /> -&nbsp;<strong>Dževad Karahasan </strong>(<strong><em>Utjeha noćnog neba</em></strong>)<br /> <br /> -&nbsp;<strong>Damir Karakaš </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/rockabilly-iz-ustaske-obitelji" target="_blank"><strong><em>Blue Moon</em></strong></a>)<br /> <br /> -&nbsp;<strong>Andrej Nikolaidis </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/jesu-li-balkanci-novi-skandinavci" target="_blank"><strong><em>Devet</em></strong></a>)<br /> <br /> -&nbsp;<strong>Ivica Prtenjača </strong>(<a href="http://booksa.hr/kolumne/navrh-brda-iznad-krda" target="_blank"><strong><em>Brdo</em></strong></a>).&nbsp;<br /> <br /> Odluku o najboljem romanu donijet će žiri u čijem su sastavu, uz predsjednika žirija akademika <strong>Enesa Karića</strong>, i sveučilišna profesorica <strong>Julijana Matanović</strong>, književnik <strong>Milorad Popović</strong>, književnik <strong>Hadžem Hajdarević </strong>i književni kritičar <strong>Vladimir Arsenić</strong>.<br /> <br /> info: <a href="http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/394152/Damir-Karakas-i-Ivica-Prtenjaca-u-utrci-za-Mesu-Selimovica.html" target="_blank">tportal</a><br /> foto: <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Tuzla#/media/File:Tuzla,_Kapija_place.jpg" target="_blank">deanza7</a></p> Thu, 27 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kome-ide-mesa-1440662164 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/kome-ide-mesa-1440662164 'Festival izvlači književnost s margine' <p> Razgovarali smo sa Seidom Serdarevićem, pokretačem Festivala svjetske književnosti, o ovogodišnjem izdanju festivala.</p> <p> <strong>U četvrtak 3. rujna u Zagrebu započinje Festival svjetske književnosti. Koje nam programe donosi ovogodišnji festival?</strong><br /> <br /> Ovo je treći <em>Festival svjetske književnosti</em> i veoma nam je drago da se ova manifestacija ustalila, da polako postaje tradicionalna, iako o tome možemo razgovarati tek nakon petog izdanja. Sa svakim novim izdanjem Festival postaje veći, pa tako ove godine imamo nešto više autora nego prijašnjih godina, kao i programa i festivalskih događanja.<br /> <br /> Recimo, tu je program 'Razotkrivanje' u kojem publika može pratiti razgovor s književnicima 'jedan na jedan'. Tu je i prošlogodišnji program 'Pisac i njegov čitatelj' u kojem razgovaraju pisac i njegov najbliži čitatelj, dakle prevoditelj ili urednik. Tu su i programi koje smo pokrenuli prošle godine, poput 'Književne matineje', iznimno uspješan program za srednjoškolce na koji smo jako ponosni.&nbsp;</p> <div> <strong>Jedna od novosti je uvođenje stripa u program, odnosno povezivanje književnosti i stripa, kojeg se zbog tretmana katkad naziva i 'ružnim pačetom umjetnosti'. Kako je došlo do te novosti?</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Posebno nam je drago da ćemo ove godine imati zastupljen strip, i to na ovaj način. Naime, pokrenuli smo kasnovečernji program vezan uz strip pod nazivom 'Mali noćni strip-tiz' u okviru kojeg dovodimo važne autore stripa.<br /> <br /> Držimo da su pisci i ilustratori autorskog stripa jednako važni i zanimljivi kao književnici, i zato smo nastojali to pokazati na Festivalu. Autore stripa ne treba izdvajati niti getoizirati. Pokušavamo uspostaviti interakciju između književnosti i stripa, približiti strip čitateljima knjiga, jer se vrlo često bave&nbsp;istim temama i problemima, i to uz pomoć sličnih, ali ipak različitih medija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Prošle godine u okviru Festivala pokrenut je i likovni program, a ove godine ste uz strip uveli i - film. Kako ćete uklopiti film u književni festival?&nbsp;</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Unutar filmskog programa bit će prikazano sedam filmova. Riječ je o filmovima nastalim uglavnom po djelima autora koji sudjeluju na festivalu. Prije svake projekcije bit će održan relativno kratak uvod u kojem će autori govoriti kako vide prijenos vlastitih djela u medij filma, a imat ćemo i gostovanja nekih redatelja pa će se raspravljati o odnosu teksta i filma, što bi trebalo biti posebno zanimljivo. Neki od tih filmova svoje će&nbsp;premijere imati upravo na našem festivalu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Svake godine festival je sve veći i, kao što vidimo, izlazi iz okvira književnosti. Koliko je teško u logističkom i pogotovo financijskom smislu ostvariti takvu strategiju, i koliko ona zapravo donosi? Naime, ne treba smetnuti s uma da je FSK ipak pokrenut kao festival jedne izdavačke kuće, Frakture.</strong></div> <div> <br /> Moram naglasiti da ovakav festival omogućuju naši mnogi suradnici. Programski odbor festivala je ozbiljan i zato je moguće izaći na kraj s ovako velikim zalogajem.<br /> <br /> Dakako, prije svega je u pitanju financijski zalogaj, jer usprkos svim sredstvima koja dobijemo od Ministarstva kulture i Grada, kao i nekim sredstvima koje smo dobili od <em>Kreativne Europe</em>, i dalje nedostaje novca da se do kraja pokrije organizacija ovakve manifestacije. Nedostaju ozbiljni sponzori, poput velikih tvrtki koje bi podržale ovakav događaj svojim financijskim prisustvom.<br /> <br /> Srećom, imamo puno malih sponzora i medijskih pokrovitelja koji pripomažu u ostvarenju cijelog projekta. Nama to s jedne strane zaista jest veliki teret, no ipak preteže činjenica da nas ovaj festival izuzetno veseli. Mi smo izdavačka kuća koja tokom cijele godine radi veliki broj predstavljanja i književnih događanja, pa je u tom smislu FSK neka vrsta vrhunca naše književne sezone. Nama je to jako važno jer smatramo da je književnost ipak vrlo često na medijskoj margini. To je nažalost i dalje tako. &nbsp;&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Na konferenciji za medije na kojoj je predstavljen festivalski program sudjelovao je Dean Šoša s HRT-a i govorio je o medijskom praćenju festivala. Koliko je važan taj aspekt, s obzirom na moć javne televizije, pa sve iako govorimo o Trećem programu HTV-a?</strong></div> <div> <br /> To je prilično važno. Prisustvom na televiziji zapravo se i upućuje konstantna pozivnica gledateljima da posjete festival, bez obzira što Treći program prati puno manje gledatelja nego Prvi i Drugi program. Smatramo da se knjizi&nbsp;mora dati važnost na javnoj televiziji zato što, kada govorimo o kulturi jedne zemlje, knjiga zaista jest ono od čega sve kreće, ona je sukus jedne kulture, i u tom smislu je indikativno ako je ona konstantno na margini.<br /> <br /> Zato su nam toliko važni razgovori s autorima i njihova interakcija s publikom, zbog čega toliko često i pozivamo naše inozemne autore u Hrvatsku. To ovaj festival pruža, iako cijele godine dovodimo autore. Na festivalu se te stvari mogu lakše marketinški 'upakirati', pokazati široj publici i ljudima koji nemaju naviku posjećivanja književnih tribina i gostovanja. Tako imamo priliku pokazati autore i njihova djela široj publici, i to ne samo djela iz naše izdavačke kuće, već i drugih izdavača.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Upravo taj aspekt je još jedna veoma pozitivna strana FSK-a. Naime, vi ste ovim festivalom otvorili prostor i drugim izdavačima.</strong><br /> &nbsp;</div> <div> Od samog početka odlučili smo ne raditi diskriminaciju u tom smislu. Naravno da će uvijek biti više autora naše izdavačke kuće, no to je posve logično s obzirom da smo u stalnom kontaktu s njima, da ih je mnogo lakše dovesti ovdje i uspostaviti kvalitetnu suradnju. To se posebno odnosilo na prvo izdanje festivala, no sada kada je FSK već priznat i poznat, i kada ljudi mogu pogledati o čemu je riječ i što se radilo prijašnjih godina, mnogo je lakše dovesti i autore koje objavljuju drugi izdavači.<br /> <br /> Nama je suradnja jako važna. Nitko u ovom poslu ne može opstati sam, i to je nešto što bi trebalo svima biti jasno. Mora postojati kvalitetna masa iz koje će se zatim istaknuti neke stvari, inače ništa neće biti primijećeno. To vrijedi u izdavaštvu baš kao i drugdje, jer ako jedna kinematografija u moru loših djela izbaci jedan dobar film, on se neće zbog toga istaknuti, već će ostati nezamijećen. Na lošoj izložbi slika jedna dobra neće zabljesnuti nego će se utopiti u moru loših stvari.<br /> <br /> To vrijedi i za književnost, odnosno izdavaštvo. Iako je ovo zaista teško vrijeme za nakladništvo, činjenica je da se ipak objavljuje dosta zaista kvalitetnih knjiga. No, mi nismo zadovoljni time, smatramo da toga mora biti više i mislimo da se to može ostvariti. Festival svjetske književnosti trebala bi biti manifestacija koja će pomoći da se to zaista i dogodi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Razgovarao Neven Svilar<br /> foto: Fraktura</div> Thu, 27 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/festival-izvlaci-knjizevnost-s-margine http://www.booksa.hr/kolumne/festival-izvlaci-knjizevnost-s-margine Izlazi posljednji Pratchettov roman <p> Engleski čitatelji spremaju se za izlazak 'Pastirove krune', 41. romana iz serije Discworld.</p> <p> Toliko smo navikli da popularni britanski pisac <strong>Terry Pratchett </strong>redovito&nbsp;objavljuje svoje kreativne i duhovite romana da zvuči nevjerojatno da ih više neće biti. Nažalost, <a href="http://booksa.hr/vijesti/blitz/sir-terry-pratchett-1949-2015" target="_blank">Pratchett je preminuo u ožujku</a>.<br /> <br /> Rukopis&nbsp;njegovog zadnjeg romana <strong><em>The Shepherd's Crown </em></strong>bio je praktički gotov pa je izdavač <strong>Waterstones </strong>u relativno kratkom roku pripremio izdanje koje službeno izlazi sutra.<br /> <br /> Pratchettova kćer <strong>Rhianna Pratchett </strong>potvrdila je da se radi o posljednjem romanu iz serije <strong><em>Discworld</em></strong>: ni ona ni drugi pisci neće nastaviti rad na fikcionalnom svijetu koji je stvorio njen otac.<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.theguardian.com/books/2015/aug/26/final-discworld-novel-stieg-larsson-sequel-release-terry-pratchett-girl-in-the-spiders-web" target="_blank">The Guardian</a><br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/daviddmuir/16103517907/" target="_blank">David Muir</a></p> Wed, 26 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/izlazi-posljednji-pratchettov-roman http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/izlazi-posljednji-pratchettov-roman Prizori patnje na Bliskom istoku <p> Strip 'Atentat' L. Dauvilliera i G. Chaprona jedan je od brojnih gorkih plodova izniklih iz izraelsko-palestinskog sukoba.</p> <div> Loïc Dauvillier i Glen Chapron: <a href="http://www.fibra.hr/katalog/izdanja/kolorka-42-atentat/321/" target="_blank"><em>Atentat </em></a>(Fibra, Zagreb, 2015.; S francuskog prevela <strong>Ursula Burger Oesch</strong>)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Scenarist <strong>Loïc Dauvillier </strong>i crtač <strong>Glen Chapron </strong>adaptirali su 2012. <strong><em>Atentat</em></strong>, roman alžirskog književnika <strong>Mohammeda Moulessehuola </strong>poznatijeg po pseudonimu <strong>Yasmina Khadra</strong>. Roman je objavljen 2005. i samo u Francuskoj prodan u više od 600.000 primjeraka, a uspjeh na domaćem tržištu doveo je i do prijevoda u dvadesetak zemalja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U prvim kadrovima Dauvillierove i Chapronove strip-verzije <em>Atentata</em>, Amina Džafarija zatječemo na njegovom radnom mjestu – u jednoj od telavivskih bolnica. On je relativno mlad i uspješan kirurg, Arapin je i naturalizirani Izraelac. Amin je predan poslu, nadređeni i kolege vole ga i poštuju.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Tijekom pauze začuje se eksplozija, kroz prozore bolničkog restorana Amin i ostatak osoblja vide dim što se diže na drugom kraju grada. Svi već slute – riječ je o napadu bombaša-samoubojice. Tako je, na žalost, i bilo. Ranjene su uskoro počeli dovoziti s mjesta napada i Amin će, kao i svi ostali, prionuti poslu. Neki će preživjeti, za druge je prekasno, a u napadnutom restoranu, uz napadača, na licu mjesta poginulo je devetnaest ljudi. Među njima je bilo i djece.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Umoran nakon višesatnog posla, Amin se iscrpljen vraća doma. Supruga Sihem je u posjetu kod bake. Tek što je usnuo, Amina zovu natrag u bolnicu. Umjesto pacijenata pred bolnicom ga čekaju istražitelji. Stravično raskomadano truplo napadača pripada njegovoj ženi. Amin Džafari ne može vjerovati da je takvo što moguće.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izraelska policija podvrgava ga ispitivanju, ali on im ne može dati nikakve korisne informacije. Iako sve upućuje na to da je Sihem, opasana eksplozivom, izvršila napad u restoranu – Amin i dalje odbija svaku pomisao na to. Vjeruje kako bolje od svih poznaje svoju suprugu. Zašto bi ona počinila samoubilački napad?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nakon što ga puste na slobodu shrvani Amin kreće u potragu za onima koji su Sihem naveli na suludi čin. S druge strane zida teško je pronaći odgovore. Njegovu ženu gotovo svi, uključujući i njezinu rodbinu, otvoreno slave kao mučenicu. Njemu tek nude savjete da se vrati odakle je i došao, jer nije u stanju, niti će to ikada biti, shvatiti njezin herojski podvig.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugima je opet sumnjivo što su ga izraelske službe samo tako pustile na slobodu. U svijetu opasanom zidovima nailazi na zidove šutnje, prijezira i nerazumijevanja, ali Amin nastavlja tragati za odgovorima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Atentat </em>je teška, mučna priča, jedan od brojnih gorkih plodova izniklih iz izraelsko-palestinskog sukoba. Bliskoistočno krvavo klupko nerazmrsivo je.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Život me naučio da čovjek može živjeti od ljubavi i od vode", objašnjava jedan od palestinskih boraca Aminu, "od mrvica i obećanja, ali ne može mirno živjeti nakon što je pretrpio uvrede. Otkako sam došao na svijet samo sam uvredama obasipan.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zatvorio sam te kako bi okusio mržnju. Htio sam da shvatiš zašto smo se latili oružja, doktore Džafari. Zašto se klinci bacaju pod tenkove. Zbog čega ja želim umrijeti s puškom u ruci i zašto se tvoja supruga raznijela eksplozivom u restoranu. Nema gore kataklizme od poniženja. Sihem je to shvatila. Moraš poštovati njezin izbor i ostaviti je da počiva u miru."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Amin ne može shvatiti, on želi svoj normalni život natrag. Ne može razumjeti mržnju koja tinja i bukti desetljećima u svijetu odijeljenom zidovima.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Atentat </em>ne nudi odgovore čitatelju, samo postavlja brojna i teška pitanja. Prateći Amina na njegovom putu prolazimo kroz jedan i drugi pakao. S obje strane zidina nailazimo na patnju i otvorene rane. Prizori su to s kojih bi najradije skinuli pogled, ali realno – takvo što nije moguće.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I ovih dana valja se nepregledna rijeka izbjeglica. Barem bi ih mi trebali razumjeti, ali to ne činimo uvijek. Iluziju normalnog života teško je održati u svijetu odijeljenom zidovima i mržnjom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Preporuka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> F.B.<br /> foto: Fibra<br /> <br /> ***<br /> <br /> Crtač <em>Atentata </em>Glen Chapron gostuje na <strong><em>Festivalu svjetske književnosti</em></strong>: u srijedu 9. rujna u 22:30 u Kinu Europa razgovarat će s <strong>Vladimirom Šagadinom </strong>o <em>Atentatu</em>.<br /> <br /> &nbsp;</div> Wed, 26 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/prizori-patnje-na-bliskom-istoku http://www.booksa.hr/kolumne/prizori-patnje-na-bliskom-istoku Predstavljen Festival svjetske književnosti <p> Treće izdanje Frakturinog festivala održava se od 3. do 11. rujna u Zagrebu, a donosi nam i veliki program posvećen stripu.</p> <div> U zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića danas je predstavljen <strong><em>Festival svjetske književnosti </em></strong>koji će se održati od 3. do 11. rujna u Zagrebu. Organizator festivala je izdavačka kuća <strong>Fraktura</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na predstavljanju su govorili <strong>Seid Serdarević </strong>(Fraktura), <strong>Vladimir Stojsavljević </strong>(Ministarstvo kulture), <strong>Dean Šoša </strong>(HRT 3), <strong>Željko Marcijuš </strong>(Moderna galerija Josip Račić) i <strong>Marko Šunjić </strong>(Fibra).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Serdarević je najavio više od 50 programa u kojem će gostovati oko 70 autora koji dolaze iz skoro 20 zemalja. Ovogodišnje, treće izdanje Festivala uvodi filmski program, kao i program posvećen autorskom stripu čiji je cilj pokazati da je riječ o zanimljivoj umjetnosti ravnopravnoj književnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stojsavljević je naglasio da Ministarstvo kulture podržava ovaj Festival (moralno i financijski), pogotovo u sklopu godišnjeg programa <a href="http://rendez-vous.hr/" target="_blank"><strong><em>Rendez-vous </em></strong></a>koji ugošćuje francuske umjetnike u Hrvatskoj.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Šoša je objasnio da HRT ima cilj popularizirati književnost i čitanje, te stoga medijski pokriva svaki veći književni festival. Najavio je sadržaje koje HRT priprema, od gostovanja festivalskih autora pa do prikazivanja filmskih adaptacija književnih djela među kojima se opsegom i kvalitetom izdvaja četverosatni ruski film <a href="http://www.imdb.com/title/tt0062757/" target="_blank"><strong><em>Braća Karamazov </em></strong></a>iz 1969.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Marcijuš je u emotivnom izlaganju najavio izložbu u Modernoj galeriji koja se otvara 1. rujna. Izložbu čine slike nastale po književnim motivima iz djela gostujućih autora. Marcijuš je naglasio poveznicu između raznih osjetila, kao i između različitih umjetnosti, zbog čega umjetnici trebaju težiti interdiscipliniranosti i multimedijalnosti. Kolegi Stojsavljeviću sugerirao je i spajanje Ministarstva kulture s Ministarstvom turizma, no za raspravu o tom prijedlogu ipak ćemo pričekati neku drugu sezonu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku, urednik Fibre, Marko Šunjić, predstavio je&nbsp;program posvećen stripu, "ružnom pačetu umjetnosti". Pohvalio je selektora <strong>Vladimira Šagadina </strong>čiji program daje presjek domaćih i inozemnih događanja. Naglasio je da u stripu već dugo postoje autori i djela koji nadilaze okvire popularnih akcijskih stripova, pri čemu se naročito izdvaja stripaški francuski novi val iz 1990-ih (iz kojeg nam na Festival dolazi strip scenarist i ilustrator <strong>Étienne Davodeau</strong>).&nbsp;<br /> &nbsp;</div> <div> Serdarević je uputio i na druge zanimljive programe: nastavljaju se matineje za srednjoškolce (u sklopu kojih će u školsku lektiru 'upasti' <strong>Maša Kolanović</strong>, <strong>Neven Orhel </strong>i <strong>Tomislav Zajec</strong>), a ove će se godine prvi put održati i kritičarska radionica za studente koji će tekstovima pratiti festival, pod mentorstvom mladih, ali iskusnih autora: hrvatskog kritičara <strong>Svena Popovića </strong>i slovenske kritičarke&nbsp;<strong>Dijane Matković</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sva događanja odvijaju se u Kinu Europa ili Knjižnici Bogdan Ogrizović. Detalje o ogromnom festivalskom programu možete pronaći na <a href="http://www.literaturamundi.com/program/" target="_blank"><strong>službenoj stranici</strong></a>. Među medijskim pokroviteljima festivala je i portal <strong>Booksa.hr</strong> pa na ovim stranicama tokom sljedeća tri tjedna možete očekivati vijesti, preporuke, kritike i reportaže vezane uz <em>Festival svjetske književnosti</em>.<br /> <br /> foto: FSK</div> Tue, 25 Aug 2015 02:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/predstavljen-festival-svjetske-knjizevnosti http://www.booksa.hr/vijesti/sve/predstavljen-festival-svjetske-knjizevnosti Festival Fališ <p> Od 2. do 5. rujna u Šibeniku se održava Festival alternative i ljevice, ove godine posvećen antifašizmu.</p> <div> Treći <strong><em>Festival alternative i ljevice </em></strong>(Fališ) u Šibeniku posvećen je Šibenčanima, herojima Sutjeske, a održat će se od 2. do 5. rujna u Šibeniku. Krovna tema je antifašizam, a u sklopu nje obradit će se razne teme koje sežu od 'abecede ustaštva', preko odnosa crkve i antifašizma, sve do situacije u Siriji, ali i mogućnostima otpora u pustinji postsocijalizma.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim filmskog i razgovornog dijela, <em>Fališ </em>nam donosi i zanimljivi književni program.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić 3. rujna u 19 sati održat će se promocija reizdanja knjige <strong><em>Limenke i ciklame </em></strong>autorice <strong>Jele Godlar Brešan</strong>. Riječ je o svojevrsnoj kronici događanja u Hrvatskoj od 1941. do 1945. S autoricom će razgovarati <strong>Emir Imamović </strong>i <strong>Kruno Lokotar</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odmah potom, u 20 sati u Maloj loži, crnogorski pisac <strong>Andrej Nikolaidis </strong>održat će predavanje na temu 'Još jedna ovakva pobjeda nad fašizmom i neće nas više biti'. Na istom mjestu u 21 sat održava se promocija knjige <strong><em>Pobuna u pustinji postsocijalizma </em>Srećka Horvata </strong>i <strong>Igora Štiksa</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sljedeći dan, 4. rujna u 18:30, u šibenskom Press centru HND-a održava se javna rasprava o odgovornosti uredništva portala za sadržaje komentara čitatelja. Sudjeluju <strong>Saša Leković </strong>i <strong>Davorka Blažević</strong>, uz moderatora Emira Imamovića.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U 21 sat u Maloj loži Kruno Lokotar i povjesničar Dragan Markovina promovirat će novu knjigu potonjeg, <strong><em>Povijest poraženih</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naposljetku, 5. rujna u 20 sati u Maloj loži održava se promocija novog Nikolaidisovog romana <strong><em>Smjena straže</em></strong>. Na promociji, uz autora, govore Kruno Lokotar i Srećko Horvat.&nbsp;<br /> <br /> Detalji o festivalu i programu nalaze se na <a href="http://www.falis.com.hr/" target="_blank">službenoj stranici</a>.</div> <div> <br /> info i foto: Fališ</div> Tue, 25 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/festival-falis http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/festival-falis Ono što nećemo nikada doznati <p> 'Odnos između pornografskog i erotskog je kao odnos između celine i fragmenta. Dok vodimo ljubav, vidimo samo deliće tela voljene osobe.'</p> <div> Danas, u kafiću 'Mr. Black', provodim deo popodneva u društvu pisca M.K. Pričamo o svemu i svačemu, mada najviše vremena posvećujemo pisanju pornografije. M.K. bi, naime, želeo da napiše pornografski roman, ali tako da on, autor, ostane po strani, pošteđen neugodnih kritika i ocena ukoliko knjiga privuče pažnju. Kažem mu da se na to mora unapred pripremiti, pogotovo ukoliko njegova priča o pornografu sadrži elemente dečje pornografije. To se, kažem mu, jednostavno ne oprašta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Nabokovljeva <em>Lolita </em></strong>je i dalje 'zabranjena zemlja' iako nijedna lascivna reč nije u toj knjizi pomenuta u vezi s njom. Lascivne misli ima, međutim, sam čitalac i to je ono što zastrašuje branitelje morala. Lažne branitelje lažnog morala, trebalo bi dodati, jer se oni boje da će neko prozreti njihovu igru, da će shvatiti da su upravo oni ti koji 'jezičke igre' pretvaraju u 'vlažne snove'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dakle, kažem piscu M.K., ukoliko želi da napiše pornografski roman, moraće da bude jako oprezan. Mora da pazi gde staje, jer dovoljno je da mu noga malo sklizne i zateći će se na putu u pakao. U svakom slučaju trebalo bi da ima sledeće stvari na umu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pre svega, trebalo bi da zna da se odnos između pornografskog i erotskog najbolje može opisati kao odnos između celine i fragmenta. Naime, negde je <strong>Jan Kott </strong>napisao da se erotsko našem oku (i drugim čulima takođe) uvek prikazuje kao fragment, kao krupan plan. Dok vodimo ljubav, na primer, mi vidimo samo deliće tela voljene osobe: segment lica, delić usne, oblinu dojke. Erotsko je, dakle, sakriveno u fragmentu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mi, naprosto rečeno, ne možemo da volimo celinu jer celinu vidimo tek kada se udaljimo dovoljno daleko od sebe, kada postanemo posmatrači onoga što naše telo čini u ljubavnom aktu. Rečju, kada erotsko ustupi mesto pornografskom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Eto, kažem piscu M.K., tu klisku liniju razdvajanja treba da pratiš u svom još nenapisanom romanu, što neće biti nimalo lak zadatak, a uvek ćeš pritom morati da budeš spreman da se suočiš sa pitanjem zašto to uopšte radiš.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Da, kaže pisac M. K., zašto?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ćutim i gledam ga. Pravim se da razmišljam, a već sada znam da mogu da mu ponudim samo jedan odgovor. To je rečenica pomoću koje sam se izvukao iz nekoliko neželjenih pripovedačkih situacija i dok pomišljam na nju, vidim kako se njegove usne šire u osmeh.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pitam ga zašto se smeje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ispostavlja se da sam mu isti 'recept' ponudio kada smo poslednji put razgovarali. Jedina razlika je u tome, kaže pisac M.K., što me je tada pitao kako da završi neki tekst o umiranju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nema tu nikakve razlike, nastojim da se odbranim. Zar seks i smrt nisu dve jednake nepoznanice naše civilizacije?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Hoćeš da kažeš, pita pisac M.K. da smo zbog njih napisali sve što smo do sada napisali?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne, odgovaram, već samo hoću da kažem da neke stvari, ma koliko pokušavali, nećemo nikada doznati.<span class="Apple-tab-span" style="white-space:pre"> </span></div> <div> <br /> David Albahari<br /> foto: <em>Claireino koljeno</em> (<a href="https://www.flickr.com/photos/asun/4267216309/in/photolist-7v5AJZ-5xGAui-rVbhcn-65EoHV-4UmxKA-KA9eA-JHNVE-8J1rif-focnw-4LAxKa-inpuW-7rD2vo-7wCJYX-BNsXC-96mGrX-96mGvB-6spf7Z-5rM11W-8hCN8b-8NeS2c-96mGbX-8nyZVx-78trt3-78pxWB" target="_blank">a sun</a>)</div> Tue, 25 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/ono-sto-necemo-nikada-doznati http://www.booksa.hr/kolumne/ono-sto-necemo-nikada-doznati Rasknjižje 24.8. - 30.8.2015. <p> Dok ste se (nadamo se) odmarali uz borove i valove, nakladnici su potiho radili, a literarna ekipa vam je spremila i niz povećih književnih događanja.</p> <p> Noviteti:</p> <p> Proza:<br /> 1.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/fragmenti-o-bacanju-kamena" target="_blank"><em> Fragmenti o bacanju kamena</em></a>, Vanda Mikšić (Meandarmedia)<br /> – Što se događa na putu od stvarnosti do događaja? –&nbsp; jedno je od stalnih pitanja njezina pisma, ono što nas uvlači u pažljivo i lijepo ispisanu "gramatiku sna”, vodi kroz tekst o fragmentu i kamenu, o vjetru i žamoru, o izgubljenoj cjelini i traženom smislu, o naletu prizora, oblika, koji su mogli biti i nešto sasvim drugo.</p> <p> 2.<em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/korice-od-kamfora"> Korice od kamfora</a></em>, Renata Jambrešić Kirin (Meandarmedia)<br /> Ova knjiga rezultat je promišljanja svijeta nakon što je humanizam izgubio bitku s tehničkom civilizacijom, tranzicijski krajolik postao poprište socijalnog darvinizma, a medij knjige sporedni proizvod "kulturnih industrija” i američkih "knjigomata” na javnim mjestima.</p> <p> 3. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/ljubavni-roman" target="_blank"><em>Ljubavni roman</em></a>, Ivana Sajko (Meandarmedia)<br /> PRIJE TISUĆU GODINA, A MOŽDA I VIŠE napili su se kao guzice. Sjedili su na nekoj plaži izbodenoj opušcima, pipkali se i čekali da turisti napokon pokupe svoje ručnike, nestanu po hotelima, da se sunce sruši preko horizonta, obala se zamagli u ljubičasto, zrak se napuni čempresom i da onda dobro potegnu iz boce, svuku se do gola, bace u more, pa jedno na drugo, više puta, bez kontracepcije, te da život krene nekim sasvim drugačijim tijekom.</p> <p> 4.<a href="http://booksa.hr/knjige/proza/na-more" target="_blank"><em> Na more</em></a>, Petra Soukupová (Meandarmedia)<br /> Proza Na more intonirana je u izrazito pesimističnom tonu i optimist će u njoj teško pronaći neko uporište. (...) Ukoliko se uz autoričin u biti depresivan pogled na međuljudske odnose može u knjizi pronaći nekakva poruka, onda je to činjenica da sve počiva na sposobnostima komunikacije i da o njima sve ovisi.<br /> Jan Vnouček</p> <p> 5. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/proljece-barbara" target="_blank"><em>Proljeće barbara</em></a>, Jonas Lüscher (Edicije Božičević)<br /> U dvorištu ustanove koju zatvara visok žuti zid, Preising, bivši švicarski industrijalac, svom uobičajenom sugovorniku prepričava događaje kojima je prije kraćeg vremena svjedočio u Tunisu, gdje ga je u svom luksuznom pustinjskom odmaralištu ugostio poslovni partner. Svadba dvoje mladih engleskih poslovnjaka, koja će okupiti financijsku elitu Europe, krenut će u krivom smjeru kad se pročuje vijest o krahu londonske burze.</p> <p> 6. <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/tri-petka-u-travnju" target="_blank"><em>Tri petka u travnju</em></a>, Pavao Pavličić (Mozaik knjiga)<br /> Kada novinar crne kronike Ivo Remetin krene na obećavajuće ležeran poslovni put u Osijek, neće ni pomisliti da ce po prvi put morati odraditi ozbiljan istražiteljski posao izvan Zagreba i bez svog prijatelja policijskog istražitelja Šoštara. U tri petka koja ce dolaziti u Osijek grad ce potresti nasilne smrti gra_ana, koje ce pokazivati isti zločinački rukopis.</p> <p> Poezija:<br /> 1. <a href="http://booksa.hr/knjige/poezija/pjevaju-razlike-tihotapke" target="_blank"><em>Pjevaju razlike tihotapke</em></a>, Anka Žagar (Meandarmedia)<br /> Anka Žagar piše iz tjeskobe. I zato što je pisanje tjeskoba. Može li onda pisanje biti protutjeskoba kao što bi postulirao semantički konkretizam? Pred jezikom Anka Žagar nalazi se kao pred nekom nepoznatnom silom – kao djevojčica sa šibicama pred neprozirnim elementarnim počelom, zvala ga ona šumom ili morem, ili mislila ga kao tekst i strah pred ispisivim.</p> <p> Ostalo:<br /> 1.&nbsp; <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/razgovori-sa-smojom" target="_blank"><em>Razgovori sa Smojom</em></a>, Boris Dežulović (Adamić d.o.o.)<br /> Posljednji razgovor s najvećim kroničarom Splita i Dalmacije Miljenkom Smojom, iz pera jednog od vodećih hrvatskih novinara i pisaca Borisa Dežulovića, odvijao se prije točno 20 godina kod Smojina bungalova na supetarskoj Punti, na otoku Braču. "Bio je to, na koncu, razgovor o životu, a Smoje je o njemu znao sve. Bio je predani, multidisciplinarni istraživač života i najveći živući poznavatelj te neobične pojave.</p> <p> 2. <a href="http://booksa.hr/knjige/ostalo/posao" target="_blank"><em>Posao</em></a>, Thich Nhat Hanh (Planetopija)<br /> jedan od najpoznatijih duhovnih učitelja na svijetu, u ovoj nas knjizi poučava kako drevne budističke prakse prilagoditi modernom poslovnom životu. Disanje, meditacija, pozorno slušanje, suosjećanje i još mnogo toga mogu nam biti od velike pomoći u svakodnevnom radu i komunikaciji s kolegama i obitelji. Uz ove ćemo mudre savjete raditi učinkovitije, donositi više dobra sebi i okolini, a doživljavati manje stresa i više uživati u svome poslu.</p> <p> Ostale informacije o književnim događanjima možete pronaći <a href="http://booksa.hr/program/drugdje" target="_blank"><strong>ovdje</strong></a>.</p> Mon, 24 Aug 2015 11:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje-248-3082015 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/rasknjizje-248-3082015 Književno stvaranje ljevice <p> U proznoj knjizi 'Radnici i seljaci' Viktor Ivančić zauzima jasnu ideološku poziciju kako bi pričao o društvenim traumama naše tranzicije.</p> <div> Viktor Ivančić: <a href="http://www.fabrikaknjiga.co.rs/radnici-i-seljaci/" target="_blank"><em>Radnici i seljaci</em></a> (Fabrika knjiga, Beograd, 2014.)<br /> &nbsp;</div> <div> Književnim poljem, kao svojevrsna vrsta zdravorazumskog i samorazumljivog aksioma, kruži tvrđenje da bi književnost – ako je 'prava', ma šta to značilo – trebala da postoji iznad ideologija, te da u tom smislu ostane neopredeljena i svesumnjajuće nastrojena i ka levici i ka desnici.<br /> <br /> Ovakav stav je reprezent dominantnog diskursa o društvenoj ulozi književnosti koji se neprekidno reprodukuje - bilo kroz akademske krugove, bilo kroz krugove tzv. aktivnog kniževnog života - ali i reprezent dominantnog liberalnog (tobože postideološkog) diskursa o ideologiji kao jednoobraznom, banalno jednostavnom i anahrono prevaziđenom pogledu na svet.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književnosti se tako otupljuje neophodno važna oštrica i stavlja se u svojevrsni zlatni kavez. Ma, ustvari, manimo se otrcanih metafora, kakav <em>zlatni kavez</em>, nazovimo stvari pravim imenom – tom tobožnjom deideologizacijom književnosti ona se zapravo samo stavlja u službu dominantne ideologije / dominantnih ideologija. U tom i takvom svetu, pojava knjige kao što je <strong><em>Radnici i seljaci </em>Viktora Ivančića </strong>zaista se doima kao važan eksces kojim se treba podrobnije baviti.<br /> <br /> Naime, Ivančić svojom novom knjigom u paramparčad razbija kartonske imitacije književnih nadideoloških kula od slonovače, te na vrlo uspešan način ispisuje jednu u svakom smislu transparentno ideologizovanu knjigu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Viktor Ivančić je, bez ikakve sumnje, u poslednjih nekoliko decenija prepoznat kao jedno od najvažnijih imena jugoslovenskog novinarstva. Gledajući celokupan njegov novinarski rad (naravno, s fokusom na pokretanju i dugogodišnjem uređivanju tako važne kulturne tekovine našeg jezika kao što je <strong><em>Feral Tribune</em></strong>) takva slika je i logična i opravdana.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, kolateralne žrtve takvog Ivančićevog statusa su njegovi fikcionalni, književni radovi koji su u javnoj percepciji stvaralaštva ovog autora nepravedno skrajnuti u odnosu na novinske tekstove koji se iz nedelje u nedelju pojavljuju u medijima. Nepravedno je to iz nekoliko razloga – prvi i osnovni je vrlo jednostavan, Ivančićevi književni tekstovi su naprosto veoma dobri.<br /> <br /> No, čini mi se da je jedan drugi razlog još i važniji. Naime, za razumevanje Ivančićeve poetike i stvaralačkog habitusa nužno je uvideti njegovo stalno tekstualno igranje na granici između književnosti i novinarstva, fikcije i nefikcije, te uvideti kako on u svom pisanju lako prelazi tu granicu i u jednom i drugom smeru, na koncu dokazujući da je i sama ideja o postojanju te podele nešto što, u najmanju ruku, valja sve vreme preispitivati.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oni koji redovno čitaju njegove kolumne (ili, kako ih u jednoj svojoj knjizi naziva, 'dokumentarne basne') znaju da Ivančić ne ispisuje tek puke novinske komentare, već da proznim sredstvima oblikuje 'fikciju istinitiju od svake stvarnosti' u kojoj aktere naše političke stvarnosti koristi kao književne likove (uglavnom negativne) pomoću kojih temeljno demontira kako nacionalističke, tako i neoliberalne modele ideološke represije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svojim novinskim tekstovima on se ne libi dramatizacije političke scene, postavljanja njenih aktera u hipotetičke i fiktivne situacije (koje su, uistinu, samo dosledno i do kraja ogoljene svakodnevne delatnosti tih likova), te ispisivanja redova i redova koji se svojom formom i narativnim strategijama jako razlikuju od uobičajenog novinskog komentarisanja. U tom smislu, njegovi novinarski tekstovi predstavljaju značajan iskorak u odnosu na standarde medijskog pisanja kod nas, pa čak i kada govorimo o angažovanim, levo-liberalnim medijima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Međutim, na sličan način funkcioniraju i njegovi književni tekstovi. I romani <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/vita-activa-2838" target="_blank"><strong><em>Vita activa </em></strong></a>i <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/planinski-zrak" target="_blank"><strong><em>Planinski zrak</em></strong></a>, kao i nova knjiga <em>Radnici i seljaci</em>, na supstancijalan način su drugačiji od uobičajenih narativnih okvira koje nudi angažovana književnost na jugoslovenskom prostoru. Već sama naslovna strana nove knjige znakovito govori o toj 'drugačijosti'.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naime, <em>Radnici i seljaci </em>su knjiga priča koja, paradoksalno, nosi podnaslov <em>Eseji</em>. Ovakva neobična postavka precizno upućuju na sadržaj ove knjige jer se priče u njoj mogu, uslovno govoreći, posmatrati kao naratizovani eseji. Dakle, za razliku od većine tekstova koje označavamo odrednicom savremene društveno-angažovane literature, Ivančićeve priče su dosta bliže onome što jeste esejistika (ali i novinarstvo).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako to u praksi izgleda? Ivančić svoje priče ne postavlja oko likova, oko nekakvih pojedinaca koje turbulentne društvene okolnosti bacaju na ovu ili onu stranu mimetički predstavljene stvarnosti. Njegov pripovedački postupak nije zasnovan na izgradnji i finom nijansiranju likova, te na korišćenju određenih istorijskih trenutaka i ideoloških konteksta kao nekakve pozadine u tom procesu. Naprotiv, stvar je ovde sasvim suprotna, u Ivančićevom fokusu su upravo te društvene okolnosti, istorijski trenuci i ideološki kontekst, a likovi su u funkciji potpore.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autor je preuzeo čitav niz paradigmatičnih situacija za tranziciono doba u kome živimo – doba do ivice pucanja rastegnuto između neoliberalnog terora sa jedne i nacionalističkog terora sa druge strane - te ispisao priče koje oslikavaju to vreme u jednom fenomenološkom smislu. Tako njegovi likovi nisu slojeviti pojednici, oni su više krokiji koji jasno označavaju određenu - najčešće klasnu - poziciju (bilo da su u pitanju radnici u velikim korporacijama, sumnjive figure iz političarkskog / PR mulja, penzioneri, zaposleni u zdravstvu ili šljakeri sa mračnom ratnom prošlošću).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ivančićeve priče ne zalaze u rukavce koji bi opterećivali narativ informacijama koje se ne tiču jasnog političkog konteksta &nbsp;– naprotiv, svaka priča u ovoj knjizi bazirana je na jednoj ili više situacija koje su direktan proizvod neke od temeljno nepravednih postavki na kojima počiva ideološki aparat u kome živimo. Zapravo, upravo te situacije pune novinske stupce svaki dan, kao što su sveopšta korupcija i tranziciona pljkačka, nerasvetljeni ratni zločini, eskploatacija ljudi izazvana kako surovom tržišnom logikom, tako i odumiranjem socijalne države i njenih humanih tekovina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Književnost je u našem kontekstu danas (i kada je dobra i kada je loša) previše često okrenuta ka preispitivanju individualnosti i svim tim kunderijanskim junacima, srednjeklasnim intelektualcima punih visokoparnih tlapnji o tome kuda se ovaj grozni svet uputio. Takva perspektiva po sebi ne mora biti loša, ali čini se da njoj vrlo često izmiče prekopotrebni društveni 'zoom out' koji Ivančić uspeva da postigne u okviru književnog teksta. Naravno, takav 'zoom out', odnosno šira slika, dosta je češća u žurnalistici ili esejistici, pa odatle i dolazi taj donekle autoironijski, a odnekle manifestni podnaslov 'Eseji' sa naslovne strane.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ali naravno, ove priče nisu eseji jer je njihovo tkivo suštinski prozno – Ivančić naratizuje društvene traume i neuralgične tačke sustava koristeći se, vrlo uspešno, brojnim zanimljivim postupcima. Različite postmodernističke igrarije (od oblikovanja teksta u formi e-mail prepiske pa do korišćenja realnih situacija i likova iz medijskog života Hrvatske i njihovog mešanja sa onim potpuno fikcionalnim), uvođenje poliperspektivnosti kroz korišćenje brojnih likova-reflektora, igranje sa nekim žanrovskim matricama (pre svih, kriminalističkim i političkog trilera) ili sa nekim fantastičnim motivima – samo su neki od brojnih postupaka kojima Ivančić suvereno barata u svojoj knjizi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oni su tu da tekstove učine čitaocu prohodnijim i uzbudljivijim, ali autor se baš nikada nije previše zaigrao u pisanju da bi čitalac mogao puko eskapistički da uživa u formi. Autor, naprosto, ne želi da dozvoli čitaocu da zaboravi na onu odrednicu eseji – on, zapravo, ne odustaje od toga da je književnost prostor koji nam pomaže da bolje razumemo svet, pa sledstveno tome, i ideologiju i njeno delovanje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uostalom, takvu vrstu tekstualnog ukidanja mogućnosti ignorancije Ivančić sprovodi iz nedelje u nedelju pišući kolumne, a isti efekat ostavljaju i njegove publicističke, ali i preostale prozne knjige. Međutim, <em>Radnici i seljaci </em>predstavljaju u jednom smislu važan iskorak u odnosu na ranije romane. Iako se i u slučaju ta dva naslova radi o neosporno vanserijskim knjigama, one su se mogle kritikovati preko njihovih pozitivnih junaka. Rukopis je i u tim knjigama bio 'esejistički', situacije ideološke agresije su bile takođe precizno locirane, ali njihovi pozitivni junaci su povremeno bili neuverljivo tezični sa svojim 'pravim', 'moralnim' argumentima koji su ih uvek stavljali na 'pravu' stranu društvenog sukoba.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ukratko, pomalo su ličili na one već pomenute srednjeklasne intelektualce od kojih se u ovoj knjizi pravi odmak (što sugeriše i sam naslov iz kojeg je izostavljen treću segment fraze - 'poštena inteligencija'). Viktor Ivančić u novoj knjizi se odlučuje za jedan poprilično radikalan zaokret, retko viđen u dobu u kojem je pristojan svet dresiran prekomerenim dozama političke korektnosti. "Ako je pravda na našoj strani, ne znači da se moramo ponašati kao sveci", kaže jedan od likova u knjizi, precizno određujući poziciju gotovo svih 'pravednih' junaka ove knjige koji se na svoj način suprotstavljaju sistemu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Likovi preko kojih autor napada obrasce vladajuće ideologije mahom ne haju za standardne moralne konvencije, često pribegavaju nasilju i nepoštovanju normi, neretko su i likovi koji su, u svojoj biti, čak i negativni junaci, ali upravo kao takvi ostavljaju mnogo jači dojam na čitaoce. Pravedničko nasilje u stvarnosti verovatno nije rešenje koje se da tako lako zazivati, ali pravedničko nasilje u literaturi je veoma jak motiv jer ono, praktički, ogoljava nasilničku prirodu sistema kojem se tim nasiljem suprotstavljava.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radikalne situacije u kojima Ivančićevi likovi posežu za radikalnim rešenjima (od uništavanja imovine najmoćnijih u društvu pa do golog fizičkog obračuna sa njima) predstavljaju moćnu metaforu jer označavaju jedan redak svetonazorski urlik u doba koje se davi u žabokrečini centrističkih politika. Možda je zaista nemoguće popravljati sistem u kome živimo dok mislimo u njegovim okvirima, te je možda revolucionarna promena (ili makar radikalan vid otpora) jedina mogućna polazna tačka za ozbiljan iskorak.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ne treba, jasno, Ivančićevu knjigu doživljavati kao nekakav klinački pankersko-salonlevičarski poziv na rušenje vlasti i fakovanje sistema &nbsp;– u pitanju je jedan jako ozbiljan tekstualni poziv na svetonazorsko 'proširenje područja borbe', jedno prozno podsećanje na onu <strong>Habermasovu </strong>misao da "kada utopijske oaze presuše, širi se pustinja banalnosti i bespomoćnosti”. Vrlo je dobra narativna strategija koja nasilje postavlja kao izlaz iz te pustinje banalnosti i bespomoćnosti - tek se, zapravo, vidi koliko je do guše došlo onda kada nasilje postaje jedina pravednička instanca.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom smislu, čini mi se da ova knjiga može biti jedna vrsta 'svetonazorskog manifesta', neke nove jugoslovenske levice – levice kakve trenutno u parlamentarnim okvirima nema, a bogami, i na alternativnoj sceni postoji tek u tragovima. Naime, da bi se u jugoslovenskom kontekstu stvorio jedan koherentan levičarski govor on mora, bez okolišanja, da se izričito suprotstavi i ovdašnjim nacionalizmima koji nas već decenijama terorišu – fizički, simbolički i kako god hoćete drugačije – ali ta bi se levica morala odlučno suprostaviti i globalnim neoliberalnim tendencijama koje, uz svesrdnu pomoć ovdašnjeg metiljavog levog centra i samo prividno normalizovane desnice, zapravo narušavaju kompletno jugoslovensko socijalističko nasleđe, političku debatu pomeraju udesno, a radnike i seljake dovode na sam rub egzistencije.<br /> <br /> U toj tački su <em>Radnici i seljaci</em>, upućujući na jednu jednostavnu činjenicu, nepojmljivo manifestno važni – da bi se takav levičarski govor stvorio, nužno je početi razmišljati izvan okvira sistema koji se kritikuje.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slična stvar vredi i za pozicioniranje ove knjige (i celokupnog Ivaničevog opusa) na književnoj sceni Jugoslavije. Tek, zapravo, ako počnemo književnost posmatrati van korumpiranih i nedoraslih okvira te scene, ako književnost počnemo gledati kao nešto što izlazi izvan okvira esnafskih potkusurivanja i kvaziindividualističkih rovarenja po autorskim taštinama, tek kada književnost počnemo posmatrati kao prostor u kome se mogu govoriti zaista jako važne stvari o društvu i društvima u kojima provodimo naše živote, tek onda se zapravo, bez puno problema, vidi kako je Viktor Ivančić verovatno najvažniji autor koji trenutno piše na našem jeziku.<br /> <br /> Bojan Marjanović<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/sludgeulper/4254864700/" target="_blank">Sludge G</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Bojan Marjanović</strong>&nbsp;(Užice, 1990) - diplomirao novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Trenutno na Master programu teorije kulture i studija roda na istom fakultetu. Član je redakcije magazina <em>Liceulice</em>. Novinske tekstove objavljivao u dnevnim novinama <em>Danas</em>, internet portalu <em>E-novine </em>i časopisu <em>Tekstura</em>. Priče, poeziju i eseje objavljivao u periodici, zbornicima i knjigama. Zajedno sa Tijanom Spasić uređuje književni program u Kulturnom Centru Grad.</div> Mon, 24 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevno-stvaranje-ljevice http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevno-stvaranje-ljevice Interijeri La Farge <p> Sussie La Farge je mlada, manje poznata dizajnerica interijera. Booksa 2.0 kruna je njezine dosadašnje karijere.</p> <p> Rani dolazak jeseni zasjenio je otvaranje friško renovirane Bookse. Malobrojni građani koji su se prije par dana našli na licu mjesta, u prostorijama svog omiljenog salona za intelektualne razgovore uz kavicu i domaći sok od bazge – u Martićevoj 14d, većinom su oduševljeni redizajnom. No, kako to i inače biva, ima ih koji baš i nisu.</p> <p> Kao i <a href="http://shop.hajduk.hr/artikli/camo%20s.jpg" target="_blank">nova garnitura Hajdukovih dresova</a>, tako je i Booksino novo ruho kod nekolicine izazvalo osjećaj zbunjenosti.</p> <p> Mlada, manje poznata dizajnerica <strong>Sussie La Farge</strong>, vlasnica kuće <em>Interijeri La Farge</em>, inače rodom iz Dijona, specijalizirala se za dizajniranje interijera knjiških klubova, a posao na kombinatu kruna je njezine dosadašnje karijere.</p> <p> Prpošna La Farge pobornica je takozvanih nevidljivih preinaka u prostoru. Narodski rečeno – osjetiš da je tu nekaj novo, ali ne možeš reći što je to točno. Ne može, dakako, običan pučanin. Izvježban promatrač nakon dugotrajnog nalukavanja zamijetit će sve one detalje koji su pobjegli oku nevježe.</p> <p> Za mišljenje priupitani su <strong>Ana</strong>, <strong>Dunja</strong> i redar <strong>Damjan</strong>. Prve dvije tjednima su bile na turneji, a Damjan se također nedavno vratio s djedovine u Zagorju gdje je radio na svom novom epskom romanu.</p> <p> "No, hodite samo, uđite i recite što mislite", ponukala ih je <strong>Vanja</strong>.</p> <p> Ana, Dunja i Damjan bojažljivo kročiše u osvježen prostor. Za njima su ušli Vanja, <strong>Božo P.</strong> i mlada La Farge. Razgovor se, jasno, odvijao na francuskom tako da i ona može čuti i razumjeti promišljanja Booksinih djelatnika.</p> <p> Prva se odvažila dr. Draguljče.</p> <p> <strong>Dunja:</strong>&nbsp;"Kristalna dvorana doima se prostranijom, nema zbora, kao da smo dobili još 15-20 kvadratnih metara, kako je to moguće!?</p> <p> <strong>La Farge:</strong>&nbsp;"Heh, sve je moguće."</p> <p> <strong>Ana:</strong>&nbsp;"Hm, neš je promijenjeno, ali ne mogu sa stopostotnom sigurnošću uprijeti prstom u bilo što i reći – evo, ovo je novo."</p> <p> <strong>Damjan:</strong>&nbsp;"Štogod da ste učinili, ne kuži se, možda… da, možda je ova glomazna cijev na stropu sad nekako naglašenija nego prije."</p> <p> <strong>Dunja:</strong>&nbsp;"Sad i ja vidim, naglašenija je, a bokte, kolika je cijevčuga, pa jel to bilo prije?"</p> <p> Sussie La Farge samo se zadovoljno smješkala i sporo treptala svojim dugim, umjetnim trepavicama.</p> <p> <strong>Ana:</strong>&nbsp;"Ma nekaj je bilo na stropu, samo ne bih rekla da smo imali ovoliku cijev. I to još crnu, hmmm… dio mene želi je dodirnuti, ali zašto? K jarcu!"</p> <p> Damjan je sumnjičavo škicao police: "Ovo su iste one police, a opet kao da i nisu iste."</p> <p> <strong>Dunja:</strong>&nbsp;"A pogledajte samo <em>Muzej nezavisne kulture</em> – doima se kao da lebdi u zraku!"</p> <p> Papagalo <strong>Tibor</strong> stajao je na vitičastoj ogradi lebdećeg muzeja i kreštao: "Merde, merde!"</p> <p> "Uistinu fascinantno", prokomentirala je Ana, pa je zajedno s Dunjom i Damjanom nahrupila u office.</p> <p> <strong>Dunja:</strong>&nbsp;"Ideš, office je okljaštren, nije li?"</p> <p> <strong>Damjan:</strong>&nbsp;"Masu je okljaštren… neš fali, samo kaj?"</p> <p> <strong>Ana:</strong>&nbsp;"Kao da fali tisuću nečega, a opet, nemreš navest ni jednu jedinu stvar, kako je to moguće?"</p> <p> Za šankom je stajala <strong>Martina</strong> ili netko vrlo sličan njoj.</p> <p> <strong>Dunja:</strong>&nbsp;"Bok, Martinice, jesi li to ti?"</p> <p> <strong>Osoba za šankom:</strong>&nbsp;"Oui, to sam ja, Martina."</p> <p> <strong>Damjan</strong> (šapatom): "To nije vidjelo Martine, čovječe."</p> <p> <strong>Osoba za šankom:</strong>&nbsp;"Oui, to sam ja, Martina! Ma jesam, pfh… ja sam ta Martina koju poznajete, oui!"</p> <p> <strong>Vanja:</strong>&nbsp;"Dobro, dosta je razgledanja, sigurno ste umorni. Sjednite malo, eno, recimo tamo na kauč."</p> <p> Ana, Dunja i Damjan uistinu su osjetili neobjašnjiv umor. Nova, redizajnirana Booksa kao da je kriomice srkala životnu energiju iz njih. Odvukli su se do kauča i posjedali.</p> <p> <strong>Ana:</strong>&nbsp;"Điiiz… krepana sam umorna, sve izgleda kao i prije, a u isti mah i novo. Ne mogu si to objasniti… hmmm."</p> <p> <strong>Dunja:</strong>&nbsp;"Istina, nova Booksa malo je scary, zahrkat ću ovdje… samo da nam ova nevjerojatno velika i teška cijev ne padne na glavu, valjda neće…"</p> <p> Tonući polako u san, Damjan je vidio Vanju, Božu P. i La Fargicu kako se cerekaju vani i daju jedni drugima <em>givemefiveove</em>. Tko su ti ljudi, pitao se i onda zaspao snom pravednika. Ana i Dunja već su uvelike hrkale.</p> <p> F.B., 21. kolovoza 2015., Zagreb<br /> foto: na stropu Bookse 2.0 nazire se tajanstvena crna cijev</p> Fri, 21 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/interijeri-la-farge http://www.booksa.hr/kolumne/interijeri-la-farge Croatia-link-France <p> Festival LitLink će od 26. do 29. kolovoza predstaviti francuske i domaće pisce, i to publici u Puli, Rijeci i Zagrebu.</p> <div> <strong>Hrvatsko društvo pisaca </strong>organizira treće izdanje festivala <strong><em>Književna karika </em></strong>(<strong><em>LitLink</em></strong>) koje će se održati od 26. do 29. kolovoza.<br /> <br /> Ovogodišnje izdanje nosi naziv <strong><em>Croatia-link-France </em></strong>i održava se u okviru manifestacije <a href="http://rendez-vous.hr/" target="_blank"><em>Rendez-vous: Festival Francuske u Hrvatskoj</em></a>.<br /> &nbsp;</div> <div> Cilj LitLinka je domaćoj publici predstaviti strane i domaće autore, ali i stranim urednicima i izdavačima predstaviti domaću književnu scenu. Domaći autori stoga se mogu nadati vrijednim kontaktima, a publika novim književnim imenima.<br /> <br /> 'Pretprogram' festivala odvija se 26.8. u zagrebačkoj Močvari gdje će se predstaviti francuski urednici <strong>Dominique Bordes </strong>(<em>Monsieur Toussaint Blok B Lo Kuverture</em>), <strong>Emmanuelle Collas </strong>(<em>Galaade</em>), <strong>Marion Duvert </strong>(<em>Seuil</em>), <strong>Evelyne Lagrange </strong>(<em>Gaïa Éditions</em>) i <strong>Benoit Virot </strong>(<em>Le Nouvel Atilla</em>). Svoja će djela čitati <strong>Asja Bakić</strong>, <strong>Iva Hlavač</strong>, <strong>Davor Ivankovac </strong>i&nbsp;<strong>Ivan Zrinušić</strong>.<br /> <br /> Službeno otvaranje je 27.8. u Puli, u prostoru Zadruga Praksa. Očekuju nas čitanja francuskih i hrvatskih autora. To su redom: <strong>David Fauquemberg</strong>, <strong>Nenad Popović</strong>, <strong>Albena Dimitrova</strong>, <strong>Amir Alagić</strong>, <strong>Slađana Bukovac</strong>, <strong>Dominique Fabre</strong>, <strong>Nikica Petković</strong>, <strong>Jerko Bakotin</strong>, <strong>Armand Gauz </strong>i&nbsp;<strong>Željka Horvat Čeč</strong>.</div> <div> <br /> Festival se 28.8. seli u Rijeku, u Astronomski centar. Organizatori će francuskim urednicima predstaviti lik i djelo <strong>Janka Polića Kamova</strong>. Zatim slijedi čitanje za riječku publiku - 'nastupaju' Dominique Fabre, <strong>Damir Karakaš</strong>, Albena Dimitrova, <strong>Kristian Novak</strong>, <strong>Marko Pogačar</strong>, Armand Gauz, <strong>Vedrana Rudan</strong>, Željka Horvat Čeč i David Fauquemberg. <div> <br /> Naposljetku, 29.8. festival dolazi u Zagreb, u kafić U Dvorištu. Na programu je okrugli stol s francuskim urednicima. Gostuju Dominique Bordes, Emmanuelle Collas, Marion Duvert, Evelyne Lagrange i Benoit Virot. Zatim čitaju domaće i francuske snage: <strong>Branko Maleš</strong>, David Fauquemberg, <strong>Dražen Katunarić</strong>, Armand Gauz, <strong>Krešimir Bagić</strong>, Albena Dimitrova, <strong>Sibila Petlevski</strong>, Dominique Fabre, <strong>Zoran Ferić</strong>.<br /> <br /> U Puli, Rijeci i Zagrebu pisci će uz izvedbu imati i glazbenu pratnju&nbsp;<strong>Samuela Rouesnela - Samuelita</strong>.<br /> <br /> info: HDP<br /> foto: antikvarijat Merci 111, Pariz (<a href="https://www.flickr.com/photos/tendances-deco-design/3333404989/" target="_blank">Un je ne sais quis Déco</a>)</div> </div> <p> &nbsp;</p> Thu, 20 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/croatia-link-france http://www.booksa.hr/vijesti/sve/croatia-link-france Knjižnice bez novih knjiga <p> Gradska uprava Birminghama odlučila je ukinuti fond za kupnju novih knjiga i časopisa za knjižnice.&nbsp;</p> <div> Posjet malim, lokalnim knjižnicama uglavnom nam se čini kao normalna, svakodnevna pojava. Međutim, u duhu recentnih događanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, možemo vidjeti koliko smo privilegirani sustavom javnih knjižnica - i koje nam opasnosti prijete u bliskoj ili daljoj budućnosti.&nbsp;<br /> <br /> Knjižnice u Birminghamu nedavno su poslale obavijest svojim članovima da zbog javnih rezova više nisu u mogućnosti kupovati nove knjige i časopise, te da mole za donacije bilo kakvih knjiga objavljenih u posljednjih 12 mjeseci.&nbsp;<br /> <br /> Gradska vijećnica <strong>Penny Holbrook </strong>potvrdila je odluku o rezanju budžeta za knjige: "Moramo raditi velike rezove. Pozdravljamo svaku javnu potporu našim knjižnicama, mada ne očekujemo od građana da nadoknađuju rezove koje je vlada napravila."<br /> <br /> Pisac <strong>Jonathan Coe </strong>oštro je napao gradsku upravu. Naime, 2013. je otvorena nova gradska knjižnica koja je koštala 180 milijuna funti, da bi se sada ispostavilo da nema novca za opskrbu knjižnice.&nbsp;<br /> <br /> <strong>CILIP</strong>, britanska organizacija koja brine za radne uvjete knjižnica i njenih djelatnika, napisala je otvoreno pismo gradskoj upravi. Vrijedi vidjeti hoće li gradska uprava ublažiti svoju odluku ili će ustrajati u sve izraženijoj britanskoj politici o smanjenju ulaganja u javne knjižnice.&nbsp;<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.theguardian.com/books/2015/aug/18/librarians-call-on-birmingham-to-maintain-library-services" target="_blank">The Guardian</a><br /> foto: Knjižnica u Birminghamu (<a href="https://www.flickr.com/photos/remedy451/12945792964/" target="_blank">Peter Broster</a>)</div> Wed, 19 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjiznice-bez-novih-knjiga http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/knjiznice-bez-novih-knjiga Drevni moderni Island <p> Roman 'Nebo i Pakao' Jóna Stefánssona nalikuje starom mitu u kojem se likovi dječaka stapaju s opisima tajnovite prirode.</p> <div> Jón Kalman Stefánsson: <em><a href="http://booksa.hr/knjige/proza/nebo-i-pakao" target="_blank">Nebo i Pakao</a>&nbsp;</em>(Fraktura, Zaprešić, 2015.; S islandskog prevela <strong>Doroteja Maček</strong>)</div> <div> <br /> &nbsp;</div> <div> <em>"Ja jednostavno ne znam tko sam. Ne znam zbog čega postojim. I uopće nisam siguran da mi je dano vrijeme da to ustanovim."</em></div> <div> &nbsp;</div> <div> Rijetko se dogodi da neki književni biser s dalekog Islanda zaluta u naše izdavačke kuće, te još pored toga, bude objavljen uz potporu Islandskog književnog centra i Ministarstva kulture RH. Srećom, institucije su prepoznale islandsku knjižicu na koju je <strong>Fraktura </strong>bacila oko (jer tko zna koliko bismo još dugo čekali na prijevod <strong>Stefánssonovog&nbsp;</strong>djela), te je ove godine izašla knjiga <strong><em>Nebo i Pakao</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj roman je inače izdan (daleke) 2007. godine, kao prvi dio trilogije o islandskoj povijesti, životu i već pomalo prežvakanoj atmosferi Islanda kao mističnog toposa. Tom je trilogijom Jón Kalman Stefánsson, danas smatran jednim od najznačajnijih islandskih živućih književnika, započeo svoj put ka literarnoj slavi.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Knjiga je podijeljena na dva veća poglavlja: u prvom pratimo Barðura i njegovog prijatelja dječaka kako se pridružuju ribarskoj posadi pri isplovljavanju. Barður, čitajući <strong>Miltonov <em>Izgubljeni raj </em></strong>i smeten ljepotom stihova, zaboravlja svoju opremu te u oluji umire od hladnoće. Tragedija je okidač za drugi dio romana, ispunjen egzistencijalnim pitanjima, dječakovom krivnjom i pokušajem iskupljenja te konačno, vječnim odnosom između čovjeka i prirode.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mogli bismo reći da roman oskudijeva radnjom i okarakteriziranim likovima, no njegova prava ljepota leži u Stefánssonovoj naraciji, prozno-poetičnoj odi Islandu i njegovim stanovnicima. Likovi nisu klasični protagonisti, oni su samo motivi u priči o Islandu gdje obitavaju na rubu stapanja s visokostiliziranim opisima planina, mora, vjetra i zraka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Samim time, oni su lišeni dijaloga: tu ulogu preuzima pripovjedač čime se, zajedno s neodređenošću vremena, daje utisak da čitamo neki stari islandski mit u kojem dječak s knjigom u ruci i tugom u srcu personificira sam Island i sve njegove stanovnike, razapete između izolacije u divljoj prirodi i novog modernog svijeta koji dolazi sa dvadesetim stoljećem, što se u knjizi manifestira u osjećaju otuđenosti među likovima te egzistencijalističkom patosu koji je obgrlio ovaj roman.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Važan je i u tragovima prisutan obris Miltonovog <em>Izgubljenog raja</em>, epa koji u ovom slučaju spaja priču 'izvana' (Island u tranziciji) i 'iznutra' (vječna meditacija o nebu i paklu koji nosimo u sebi).</div> <div> &nbsp;</div> <div> No, trebamo imati na umu da je ova knjiga prvi dio trilogije. Iako je kao zasebno djelo zanimljiva samostojeća cjelina, potrebno je pročitati i druga dva nastavka (koja su objavljena na engleskom jeziku, no ne bih se bunio ni da se objavi hrvatski prijevod) kako bismo u potpunosti upili Stefánssonovu lucidnu i lirsku prozu, a i time i smjestili ovaj roman u određeni narativni koncept, pošto se može očekivati da poneki čitatelj neće biti oduševljen samom knjigom, i to ponajviše zbog onog što, po meni, čini ovu knjigu posebnom i privlačnom – specifičnosti naracije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Bilo da vas ona uvuče ili odbije od daljnjeg čitanja, ono se zasigurno isplati, pošto vas sam kraj neće ostaviti ravnodušnim, a jedanput kad napravite prve korake po islandskom ledu, ova lirska knjižica bit će dovoljna da vam rashladi jedno sparno ljetno popodne.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Luka Šipetić</div> <div> foto: Eyrarbakki, Island (<a href="https://www.flickr.com/photos/jixxer/19421014538/" target="_blank">Kris Willliams</a>)</div> Wed, 19 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/drevni-moderni-island http://www.booksa.hr/kolumne/drevni-moderni-island Školica za kulturne novinare <p> Kurziv organizira novinarsku edukaciju na temu 'Svijet umjetnosti'. Rok za prijavu: 17.9.2015.</p> <div> Kako bi doprinijeli usavršavanju autora u području novinarstva, posebice onih koji prate kulturu, udruga <strong>KURZIV </strong>organizira edukacijski program pod nazivom <strong><em>Svijet umjetnosti</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program se&nbsp;kroz seriju predavanja usredotočuje na suvremene vizualne i izvedbene umjetničke prakse, kulturne politike i okvir unutar kojeg se te prakse razvijaju te medijske politike i medijsku pismenost. U radioničkom segmentu program je usmjeren na upoznavanje i usvajanje vještina u pisanim i zvučnim formama novinarskog izražavanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pored radionica i predavanja, važan segment programa čini praktični rad uz izravnu mentorsku podršku te objavljivanje članaka na portalu <a href="http://www.kulturpunkt.hr" target="_blank"><strong>Kulturpunkt.hr</strong></a> te portalima partnerskih organizacija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program će se održavati u trajanju od listopada 2015. do veljače 2016. u prostorima <strong>net.kulturnog kluba mama </strong>i <strong>kluba Booksa</strong>.<br /> <br /> Predavanja i radionice pisanog novinarstva održavat će se ponedjeljkom i srijedom u večernjem terminu, dok će se radionice radijskog novinarstva održavati u tri subotnja termina. Detaljan raspored i program polaznici će dobiti pri prvom susretu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijaviti se mogu svi zainteresirani u dobi od 20 do 30 godina (studenti, zaposleni, nezaposleni...), odnosno svi oni koji žele usavršiti svoje novinarske vještine i saznati više o različitim aspektima suvremene vizualne umjetnosti. Polaznici ne moraju imati novinarskog iskustva.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijava treba sadržavati sljedeće podatke: ime i prezime, kratki životopis (do 150 riječi), motivacijsko pismo (do 1800 znakova), autorski osvrt na neko događanje u području kulture (od 1800 do 2700 znakova) te kontakt podatke (e-mail, broj mobitela). Prijave treba slati na adresu elektroničke pošte <strong>novinarska.skolica@gmail.com</strong>&nbsp;s naslovom "Prijava za novinarsku školicu", najkasnije do 17. rujna u 24:00. Na adresu pošte možete poslati sve upite vezane uz prijave i program školice.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nepotpune prijave neće se uzimati u obzir, kao niti one koje su poslane nakon zadanog roka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Novinarska školica prima do 15 polaznika, a svi prijavljeni će o rezultatima selekcije biti obaviješteni putem e-maila do 29. rujna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj edukacijski program je besplatan za sve.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Edukacijski program provodi udruga KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, a podržan je od strane Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Školica je realizirana u partnerstvu s Multimedijalnim institutom i net.kulturnim klubom mama.<br /> <br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/tncountryfan/5111512136/" target="_blank">Larry Darling</a></div> Tue, 18 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/skolica-za-kulturne-novinare http://www.booksa.hr/vijesti/info-pult/skolica-za-kulturne-novinare Nove Komikaze <p> Na web kiosku se nalazi 39. broj Komikaza koji nam donosi preko 100 stranica underground stripa.</p> <div> Objavljeno je novo, 39. izdanje webzina <em><strong>Komikaze </strong></em>koje sadrži 109 stranica stripa.<em>&nbsp;</em><br /> &nbsp;</div> <div> Uz 5 poznatih nam autor(ic)a, premijerno se u <em>Komikazama </em>predstavlja 7 novih imena.</div> <div> <br /> Autori su redom: <strong>Ivana Pipal</strong>, <strong>Danijel Žeželj</strong>, <strong>Mislav Lešić – Đedaj</strong>, <strong>Klara Rusan – Klarxy</strong>, <strong>Marta Tuta</strong>, <strong>Ivan Tudek</strong>, <strong>Stipan Tadić </strong>(Hr), <strong>Xueh Magrini Troll – Xuehka</strong>, <strong>Andy Leuenberger</strong>, <strong>Natalis Lorenz </strong>(Nje), <strong>Alkbazz </strong>(Fr) i <strong>Vittorino Curci</strong> (It).<br /> <br /> Nove Komikaze možete čitati na <a href="http://komikaze.hr/issue/39" target="_blank">web stranici <em>Komikaze.hr</em></a>.<br /> <br /> foto: Komikaze</div> Tue, 18 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nove-komikaze http://www.booksa.hr/vijesti/blitz/nove-komikaze Preminuo Arsen Dedić <p> Veliki šibenski kantautor i pjesnik umro je u 78. godini života.</p> <p> Šibenski pjesnik i kantautor <strong>Arsen Dedić</strong>,&nbsp;jedan od najvećih hrvatskih&nbsp;suvremenih umjetnika,&nbsp;preminuo je 17. kolovoza u Zagrebu u 78. godini života.<br /> <br /> Najpoznatiji je po svojim skladbama, ali stvarao je u skoro svim granama umjetnosti, a svakako će biti zapamćen i po književnom radu. Osim što je uglazbio stihove <strong>Krleže</strong>, <strong>Cesarića </strong>i <strong>Goloba</strong>, <a href="http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clan/arsen-dedic-36" target="_blank">i sam je napisao skoro 20 pjesničkih knjiga</a>.<br /> <br /> Za pjesničke knjige&nbsp;<strong><em>Zidne novine </em></strong>(2009.) i <strong><em>Kapi za oči </em></strong>(2013.) dobio je godišnje nagrade <strong><em>Kiklop</em></strong>. Dobitnik je i <strong><em>Goranovog vijenca </em></strong>za sveukupni pjesnički opus.&nbsp;<br /> <br /> Prošle je godine objavio posljednji album <strong><em>Suputnici</em></strong> koji je definirao kao "hommage sebi, svojem naporu, želji i ljudima koji su mu bili najbliži".<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="305" src="https://www.youtube.com/embed/MQBd_SVCBNY" width="370"></iframe><br /> <br /> info: <a href="http://dnevnik.hr/showbuzz/celebrity/umro-arsen-dedic---394855.html" target="_blank">Dnevnik</a>&nbsp;<br /> foto: <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:DedicArsen.JPG" target="_blank">Žiga</a></p> Tue, 18 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/preminuo-arsen-dedic http://www.booksa.hr/vijesti/sve/preminuo-arsen-dedic O ljubavi bez ironije <p> Pjesnička zbirka Nermine Omerbegović 'Pričaj Lilit' vodi nas od mitskog do osobnog, a zatim nas lansira u politički kontekst i metafizičke visine.</p> <div> Nermina Omerbegović: <a href="http://www.shuraedit.com/pri-aj-lilit.html" target="_blank"><em>Pričaj Lilit</em></a>&nbsp;(Shura Publikacije, Opatija, 2015.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Novinarka i spisateljica <strong>Nermina Omerbegović&nbsp;</strong>(Sarajevo, 1964.) sa svojom je poezijom već dvadesetak godina prisutna u Bosni i Hercegovini, ali i u postjugoslavenskim okvirima. Ipak, premda se često javljala u književnoj periodici, pjesničke knjige Omerbegović objavljuje rijetko. Cijelo desetljeće dijeli njezin debi <strong><em>Odrastanja </em></strong>(1996.) od <strong><em>Prizivanja dodira </em></strong>(2006.), a gotovo isto toliko prošlo je i između potonje knjige i nedavno objavljene <strong><em>Pričaj Lilit.</em></strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://depo.ba/clanak/129267/nermina-omerbegovic-moje-pjesme-su-emotivna-reakcija-na-konkretnu-osobu" target="_blank">Kako sama autorica pojašnjava</a>, razlozi za decenijsku pauzu ovaj put nisu bili tek imanentno literarne, nego prije svega materijalne naravi: na natječajima za subvencioniranje književnih djela Fondacija za izdavaštvo Federacije BiH uporno je zaobilazila ovaj rukopis. Na koncu je <em>Pričaj Lilit </em>tiskana u nakladi opatijske kuće Shura publikacije, koja inače mahom objavljuje teorijsku i publicističku literaturu. Možda bi upravo zahvaljujući 'internacionalnom' pedigreu i neobičnome nakladničkom kontekstu knjiga mogla doprijeti do malo šire publike?</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Pričaj Lilit</em>, kako u pogovoru zbirci i analizira njezin urednik <strong>Tin Lemac</strong>, intrigantan je i semantički nabijen naslov. Lilit je figura iz židovske mitologije i kabalističke tradicije, lik koji u mnogim izvorima figurira kao prva Adamova partnerica, ali nerijetko i utjelovljuje arhetip žene-demona. U suvremenoj popularnoj kulturi Lilit je prerasla u simbol ženskosti 'devijantne' u odnosu na patrijarhalnu normu, i suprotstavljene stereotipnoj Evi. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Naslov se može čitati trostruko: kao obraćanje samoj Lilit ('Pričaj, Lilit!'), te kao obraćanje trećoj osobi s imperativom da se ona obrati Lilit (gdje bi 'Lilit' bila u dativu), ili pak da govori o Lilit (tu bi 'Lilit' bila u akuzativu – 'pričati Lilit', pričati njezinu priču, narativizirati Lilit). U sva tri slučaja fokus je na komunikaciji, na okretanju drugoj osobi i stupanju u odnos s njom; komunikacija, kako verbalna tako i neverbalna, spada u najuži krug autoričinih tematskih preokupacija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kad čitatelj/ica naviknut/a na ironijsku distancu kao krucijalnu komponentu suvremene poezije otvori <em>Pričaj Lilit</em>, mogao/la bi formirati lažna očekivanja. Naime, <strong>Rumijev </strong>stih 'Ljubavi predaj svoje srce' koji u svojstvu mota otvara zbirku kao da nas svojom jednostavnošću i izravnošću priprema za grubi obrat – očekujemo ironiju, sarkazam, ako ne i travestiju. Međutim, takvoga preokreta neće biti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Premda ironija čini važan sloj autoričinog izraza, i premda ironijske obrate u pojedinim pjesamama efektno koristi, moto doista nagovještava temeljni stav i osjećanje svijeta koje prepoznajemo u ovoj poeziji. Ženski lirski subjekt kojem kroz najveći dio knjige autorica daje glas predaje se ljubavi u njezinim raznovrsnim aspektima: romantičnome, čulnom, erotskom, platonskom, pa i filozofskom i duhovnome.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pričaj Lilit neobično je strukturirana poetska zbirka. Iako obimom pozamašna, ona nije podijeljena na cikluse pjesama, ali bez obzira na to počiva na jasno zacrtanome konceptu. Započinje s nekoliko pjesama koje u humorno-ironijskom ključu preispituju odnose između likova Lilit, Eve/Have i Adama/Adema, ali i personificiranih Zmije i Jabuke iz Rajskoga vrta.<br /> <br /> Ovi glasovi kod Omerbegović ostaju osuđeni na monologe, bez predodžbe o tome kako da uspostave međusobnu komunikaciju: primjerice, Lilit vidi Evu/Havu kao oportunisticu koja je zaludjela Adama/Adema kako bi se domogla jabuke, Eva/Hava je pak samo poželjela biti slobodna, dok se Adam/Adem tupavo pita u čemu je zapravo problem tih žena.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Pričaj Lilit </em>zatvara duža, također judeo-kršćansko-islamskim imaginarijem inspirirana pjesma <em>Poslanja</em>. Između ta dva pola, najviše prostora zauzima ljubavno-erotska poezija iz(a) koje progovara koherentan ženski lirski subjekt. A da njegov glas ne bi ostao suspendiran u vakuumu autorica se pobrinula kroz nekoliko pjesama koje ocrtavaju društveno-povijesne koordinate u koje je on usidren.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Oblikovanje minimalistički postavljenih, ali vrlo snažnih i dojmljivih poetskih slika autorski je adut Nermine Omerbegović. Katkad joj polazi za rukom da iz jedne jedine slike oblikuje snažnu pjesmu, kao što je slučaj s onom naslovljenom <em>Mazi mi se</em>: "Sa tvojim/ prstima/ mogla bi/ satima pričati". Drugdje autorica skicira sličan intimno-erotski štimung, ali izgradnju slike 'presijeca' neočekivanim obratom. Uzmimo za primjer pjesmu <em>Erotska</em>: "Zvuci/ TV-a/ smetaju/ mi/ da mislim/ na Tebe.../ i pozu/ 69."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Općenito, neki od najboljih trenutaka ove zbirke sadržani su u kraćim pjesmama. Pojedine se sastoje od posve demetaforiziranih poetskih iskaza, poput pjesme <em>Smrt</em>: "Sve se bitno tad/ dešava/ dva metra/ pod zemljom.// Daleko od/ pogleda." Dakako, minimalizam nosi i svoje zamke i opasnosti. Pjesme kao što su <em>Prelazak </em>("Iz/ Tvojih/ Mokrih/ Snova/ U/ Moju/ Javu.") ili <em>Osluškivanje </em>("Ti/ šutiš/ a ja/ te/ ćutim") u tom smislu više liče na krokije ili na poetske slike izolirane iz većih cjelina nego na samostalne pjesničke cjeline. Ipak, ovakvi primjeri nisu česti: Omerbegović uglavnom vješto vlada ekonomijom poetskog izraza, te iz malo riječi izvlači puno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Niz referenci na ratno i poratno nasilje, te na dinamiku 'naših i njihovih' uspostavlja društveno-povijesni okvir iz kojeg govori lirski subjekt ove poezije. To je poslijeratna, 'tranzicijska' Bosna i Hercegovina, ispunjena sjecištima identitetskog šovinizma, neoliberalnoga kapitalizma i patrijarhata. &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pjesma <em>Kafanska gerila </em>dočarava tako 'suradnju' između desničarenja, alkohola i seksizma u kontekstu književnog <em>establishmenta </em>izmještenog u birtiju; <em>Ponekad zaboli </em>i <em>Kao (u)rezano </em>dotiču se ratne traume. Pritom, u ovim 'stvarnosnijim' dionicama Omerbegović progovara i autoreferencijalno. Vrijedi citirati pjesmu <em>Pjesnikinja iz BiH</em>: "Njeno/ matično društvo/ ili kako se to već kaže/ ne šalje je na regionalne/ razmjene./ To je ipak za ozbiljne/ muške autore./ Ali pjesnici/iz regiona/ (ozbiljni muški autori/ iz susjednih zemalja)/ pregledavaju njene/ slike./ Odmjeravaju napućenost usana,/ veličinu grudi./ I šalju pozive/ za učešće na književnim susretima./ Kultura/ zaista/ ne poznaje granice".&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jezik je, ponovno, 'naivan', pročišćen od metaforike, ali poetski efekt utoliko ne izostaje. <em>Pjesnikinja iz BiH </em>dobra je ilustriracija fine ironije koju autorica koristi u odmjerenim dozama, ali time i učinkovitije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čini mi se da su dionice u kojima pjesnikinja napušta prepoznatljivi glas ovoga pjesničkog subjekta uglavnom manje uspjele. Premda valja pozdraviti potrebu da proširi područje vlastitog izraza, ostaje osjećaj da Omerbegović u takvim pjesmama nije na svom terenu. Spomenuta pjesma <em>Poslanja</em>, najduža u zbirci, koja kroz referencu na Isusa/Isu i Muhameda tematizira zloupotrebe religije, primjer je 'iskliznuća' te vrste. Autorica ne uspijeva umaknuti patosu i osvježiti staru temu diskrepancije između plemenitih ciljeva proročkih figura i ciljeva ljudi koji se na njih pozivaju; unatoč poticajnoj poanti ("Bi li Čovjek/ bio bolji/ da nisu drugi/ za njega/ podmetali leđa...?"), pjesma ide u red slabijih u zbirci.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čitanje <em>Pričaj Lilit </em>od korica do korica vodi nas od razine mitskog i simboličkog do razine osobnog, intimnog i senzualnog, zatim nas baca u konkretan društveno-politički kontekst i za kraj lansira u metafizičke visine. Istina je da zbirci ne bi bilo na odmet malo autorskog, ali i uredničkog 'trimovanja'. Ipak, autorica se u najvećem dijelu disciplinirano pridržavala svoga poetičkog kursa i odoljela pretenzijama da pisanom rječju pod svaku cijenu pokuša 'dobaciti' dalje i više.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Onda kad je pisala u registru kojim najbolje vlada – sažeto, izravno, provokativno – rezultat je bio vrlo dobra, mjestimice i izvrsna poezija. Padova, s druge strane, doista nema puno. Otud je <em>Pričaj Lilit </em>kao krajnji proizvod vrlo kvalitetna pjesnička knjiga – vjerojatno jedna od zanimljivijih koje smo proteklih godina mogli čitati na našem jeziku.</div> <div> <br /> Dinko Kreho<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/skateimpulse/2328304838/" target="_blank">Oscar E.</a><br /> <br /> ***<br /> <br /> <strong>Dinko Kreho</strong>&nbsp;(Sarajevo, 1986.), publicist, književni kritičar i kritičar medija. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član je uredništva zagrebačkog dvotjednika za kulturu i društvena zbivanja&nbsp;<em>Zarez</em>. Živi u Sarajevu i Zagrebu.</div> Mon, 17 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/o-ljubavi-bez-ironije http://www.booksa.hr/kolumne/o-ljubavi-bez-ironije Booksa na kotačima: Na kraju puta <p> Posljednje poglavlje velike ljetne turneje Bookse na kotačima obilježio je nesvakidašnji susret... bliski susret treće vrste.</p> <p> <em><strong>Iz Kapetaničina dnevnika</strong></em>:</p> <p> Nakon Visa i <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/booksa-history-channel" target="_blank">susreta s dr. <strong>Lannisterom</strong></a> dokopale smo se obale i krenule put Dubrovnika. Trebala je to biti posljednja postaja na našoj velikoj ljetnoj turneji. Kažem trebala, ali najblaže rečeno nije baš sve ispalo kako smo planirale.</p> <p> <strong>Dunja</strong> je, moram to napomenuti, bila silno uzbuđena. Kvazidoktor i istraživač tajne povijesti književnosti napunio joj je uši nevjerojatnim bedastoćama, pa sam bila prisiljena slušati njezino kokodakanje.</p> <p> U suton odlučih potražiti kakvo zgodno kamp naselje. Premda je cijeli dan pržilo na skoro plus 40, odmah po zalasku sunca na zemlju naleže nekakva čudna magla. Zbog posvemašnjeg umora nisam se zamarala oko sitnica. Ali zato je Dunja bila silno nabrijana i sve živo je opažala.</p> <p> "A bokte, <strong>Ane</strong>, kakav je ono neobični svijetleći objekt na nebu?"</p> <p> "Ma ništa", nisam uopće kanila zvjerati naokolo dok vozim, "rađe pazi da nam u ovoj omaglici ne promakne konačište."</p> <p> "Eto ga s tvoje lijeve strane, čini se da nas prati."</p> <p> "C'mon, bitch - zrakoplov, kaj bi drugo bilo", otpilih je još jednom.</p> <p> "Ne znam baš, ja osobno još ne vidjeh ovakav zrakoplov. Zaš ne baciš pogled, pa neće ti glava otpast."</p> <p> Zirnuh na brzaka i fakat, što je – je, ni ja još nisam vidjela takvo što.</p> <p> "Dobro, malo jest scary", priznah.</p> <p> "NLO!"</p> <p> "Ne počinji opet s glupostima, upozoravam te! Istina je, ta letjelica ima oblik letećeg tanjura, ali zasigurno postoji logično objašnjenje. Ma sto posto meteorološki balon", predložih, iako, valja priznati, nisam se baš u životu nagledala meteoroloških balona.</p> <p> "Ane, razmisli, ženska glavo. Prvo ova jeziva magla usred žeženog ljeta, onda ta letjelica, a treće i treće – zašto već sat vremena nije prošlo ni jedno vozilo, kako to objašnjavaš?"</p> <p> Hm… dobro pitanje, pomislih, ali ne htjedoh joj raspirivati ionako bujnu maštu: "Ne moraju stalno prolaziti vozila."</p> <p> "Usred sezone, na putu za grad u kojem snimaju <em><strong>Game of Thrones</strong></em>?"</p> <p> Nije bilo nikakvog svratišta, pa stoga parkirah kraj ceste. Gledale smo kako će na naše naglo zaustavljanje reagirati čudni leteći objekt. Malo je nastavio letjeti, pa se zaustavio nasred neba. Oko njega svjetlucahu žarka plavičasta svjetla. Magla je lelujala oko nas valjajući se nisko iznad zemlje poput neobična lancuna.</p> <p> "Huh… dobro, priznajem, neobično je sve ovo."</p> <p> "Misliš da će nas napast?"</p> <p> "Ko, ovi što voze letjelicu tanjurastog oblika? Čisto sumnjam…"</p> <p> "Bokte, evo ih polako lete prema nama, kaj ćemo?"</p> <p> "Ništa, kidamo nalijevo!", okrenuh ključ, ali, dakako, motor je ostao nijem na sve moje pokušaje.</p> <p> Letjelica je već bila iznad nas. Sjedili smo tako u kombiju obasjani plavičastim reflektorima kao da smo na pozornici. Sjećam se da je Dunja preko radio-stanice pokušala dobiti maticu Booksu, ali svi uređaji, uključujući i naše <em>ajfone</em>, bili su potpuno neupotrebljivi. Dalje mi se sve gubi u plavičastom košmaru…</p> <p> &nbsp;</p> <p> <em><strong>Iz Dnevnika dr. Draguljče:</strong></em></p> <p> F'ckin shit, psovala sam u sebi. Ana je blaženo kliznula u nesvjesticu ostavljajući me samu usred najteže gabule. Čitala sam masu knjiga o sličnim slučajevima bliskih susreta treće vrste, ali svi redom dogodili su se na teritoriju USA. Tko bi, k jarcu, i pomislio da te takvo što može snaći u Dalmaciji.</p> <p> Vučnim zrakama elegantno su nas, skup s Booksom na kotačima, povukli k sebi. U utrobi NLO-a popustiše mi živci. Neutješno sam cendrala.</p> <p> Priberi se, hrabrila sam samu sebe, priberi se.</p> <p> "Dobra veče, dobre žene…" začu se metalni glas iz zvučnika.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <em><strong>Iz Kapetaničina dnevnika:</strong></em></p> <p> U praskozorje probudismo se na pustoj cesti. Nisam razaznavala krajolik, ali obližnji putokaz svjedočio je da se nalazimo na 6 kilometara od Kanfanara.</p> <p> "Kanfanar!!!", vrisnula je Dunja, "Kakvo je to ime, izgleda da su nas odvezli na svoj planet, o, majčice Zemljo, hoćemo li te ikad više vidjeti?"</p> <p> "Ne kukumavči, bistrooka, Kanfanar ti je mjesto blizu Rovinja", poučih je.</p> <p> "Uf, dobro je, Rovinj, a ja već pomislila ko zna gdje nas iskrcaše…"</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong><em>Službena zabilješka o neobičnom događaju &amp; kraj turneje:</em></strong></p> <p> Na sve upite u vezi navodnog boravka u navodnom NLO-u, kojeg je moja malenkost očigledno prespavala, dr. Draguljče uzvraća škrtim odgovorima i uz veliku nelagodu. Odlučna u nakani da rasvijetlim slučaj doznala sam na koncu da je moja kolegica izvrgnuta ispitivanju. Vanzemaljce je, po riječima dr. Draguljče, najviše zanimao lik i djelo <strong>Marina Držića</strong>. Na njezinu veliku žalost nije im mogla puno pomoći. Ne čudi me to, današnja mladež o Držiću zna malo ili ništa. Tijekom ispitivanja znala im je reći riječ-dvije o djelu <em><strong>Dundo Maroje</strong></em> i to je bilo otprilike sve.</p> <p> Eto, da sam ja bila budna, ne bih se tako obrukala. Neka joj ovo bude škola za ubuduće. Zašto je navodne vanzemaljce zanimao baš Marin Držić, vjerojatno nikad nećemo doznati, baš kao ni to zašto su nas iskrcali čak na područje bajkovite Istre. Po mom mišljenju cijeli ovaj bizarni događaj valja zaboraviti ili barem potisnuti u podsvijest. Nisam ljubiteljica SF-a, ni raznoraznih misterija.</p> <p> Zaključujem da nam je najbolje završiti ovu višetjednu turneju i vratiti se u Zagreb (tak imam te rad). Proživjele smo svašta, <a href="http://booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-dubrava" target="_blank">susreli ljubazni narod iz susjedne Dubrave</a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-samobor" target="_blank">svjedočile popularnosti <em>heavy-metala </em>u Samoboru</a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-solta" target="_blank">lovile oktopuse na Šolti</a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/s-houllebecqom-u-omisu" target="_blank">šenlučile s <strong>Houllebecqom</strong> u Omišu</a>, <a href="http://booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-hells-angels" target="_blank">utrkivale se s Hells Angelsima po Lici</a>, nema gdje nas nije bilo i što nismo radile. Ovo putovanje bilo je korisno iskustvo. Nekako smo, čini se, odrasle. Ne znam za Dunju, ali ja se možda na jesen i udam. Moram negdje baciti sidro.</p> <p> U financijskom smislu turneja je bila nadprosječno uspješna. Uprihodile smo značajna sredstva i mogu se samo nadati da će ista biti pametno utrošena.</p> <p> U Zagrebu je sigurno već i jesen došla!</p> <p> F.B., 14. kolovoza 2015., Kanfanar<br /> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/glenbledsoe/15218404036/" target="_blank">Photo Atelier</a></p> <p> &nbsp;</p> Fri, 14 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-na-kraju-puta http://www.booksa.hr/kolumne/booksa-na-kotacima-na-kraju-puta Izlazi novi Tolkien <p> Tolkienova rana 'Priča o Kullervu' bitno je utjecala na kasnija djela, a sad će prvi put biti dostupna široj javnosti.</p> <div> Neobično je najaviti novu knjigu odavno preminulog autora, ali upravo nas to očekuje s <strong>Tolkienovim </strong>djelom <strong><em>Priča o Kullervu</em></strong>. Priča se temelji na finskom epu <strong><em>Kalevala</em></strong>, a Tolkien ju je počeo pisati 1914. tokom studentskih dana. Pisanje priče navodno je imalo veliki utjecaj na kasnije stvaranje Međuzemlja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radnja prati mladog dječaka Kullerva kojem je mračni čarobnjak Untamo ubio oca i oteo majku. Kullervo kreće u osvetu, uz pomoć blizanke Wanone i vjernog psa Mustija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Priča je prvi put objavljena 2010. u znanstvenom časopisu <strong><em>Tolkien Studies</em></strong>, a sad će prvi put biti dostupna široj javnosti. Urednica <a href="http://www.tolkien.co.uk/product/9780008131364/The+Story+of+Kullervo+" target="_blank">engleskog izdanja</a> je <strong>Verlyn Flieger</strong>, a nadamo se da će ubrzo uslijediti i hrvatski prijevod.<br /> <br /> izvor: <a href="http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/books/news/jrr-tolkien-novel-the-story-of-kullervo-to-be-published-a-century-after-being-written-10451314.html" target="_blank">The Independent</a><br /> foto: Međuzemlje (<a href="https://www.flickr.com/photos/christianolive/13497853383" target="_blank">Christian Olive</a>)</div> Thu, 13 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/sve/izlazi-novi-tolkien http://www.booksa.hr/vijesti/sve/izlazi-novi-tolkien Feral: smijeh usred mraka <p> Knjiga 'Smijeh slobode' Borisa Pavelića prati povijest novina koje su nam brutalno, precizno i duhovito govorile koliko nam je loše.</p> <div> Boris Pavelić: <a href="http://shop.adamic.hr/product_info.php?products_id=637&amp;osCsid=bed9abb1d5ea1e25f62a3a11d325bc97" target="_blank"><em>Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune </em></a>(Adamić, Rijeka, 2015.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na sam spomen imena <strong><em>Feral Tribune</em></strong>, od njegova gašenja 2008. pa sve do danas, neizostavno se postavlja jedno pitanje: Hoće li se najčuvenija postava nezavisnog novinarstva u povijesti ove zemlje (a i šire) ponovo okupiti?</div> <div> &nbsp;</div> <div> Odgovor je: neće, a zašto neće – na samom kraju 700 stranica dugog <strong>Pavelićevog <em>Smijeha slobode </em></strong>najbolje objašnjava jedan od trojice iz legendarnog studija <em>Viva Ludež</em> – <strong>Predrag Lucić</strong>:</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Kad me ljudi pitaju hoćemo li krenuti iznova i kako pokrenuti neki novi Feral odgovaram: ljudi, on vam može nastati samo iz potrebe. Ako vidiš svijet oko sebe, ako znaš slova, ako znaš razmišljati, ako se želiš izraziti, kroz bend, kroz kazalište, kako god, pa daj, čovječe, napravi to! Ako želiš novine, ako znaš novinski razmišljati, pa napravi nekakav Feral! Sumanuto je samo vikati: 'Johnny, vrati se!'. Može to možda biti razumljivo, ali je sumanuto. Napravi nešto sam! Bori se! Napravi svoju Azru! Viči! Radi! Ne daj se! Napravi svoj Feral!"</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mislim da sam Feral počeo redovito čitati od kraja 1993., točnije od 28. prosinca ili još točnije – od 28. <em>prosvinjca </em>i one slavne, vjerojatno i najslavnije naslovnice s fotomontažom <strong>Tuđmana </strong>i <strong>Miloševića </strong>zagrljenih u krevetu i velikim pitanjem ispod: JESMO LI SE ZA TO BORILI? &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Godine 2010., u Booksi smo još prodavali knjige, predstavljeno je digitalno izdanje <em>Ferala</em>. Na četiri dvd-a arhivirani su svi brojevi Ferala od 1993. do 2008. Booksa je bila premala da bi te večeri primila sve one koji su htjeli čuti koju o svom omiljenom tjedniku, i to iz prve ruke – od onih koji su ga stvarali. Par desetaka primjeraka što smo imali na raspolaganju prodalo se brže nego ijedna knjiga u višestoljetnoj povijesti Bookse.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Još pet godina poslije, dobili smo drugo, prošireno izdanje <em>Smijeha slobode </em>autora Borisa Pavelića, novinara <em>Novog lista</em>. Kako sam Pavelić kaže, još od gašenja Ferala bavio se mišlju o knjizi posvećenoj tjedniku koji je u najteža vremena radio najbolje stvari, i tako punih 25 godina. Pavelić je 2014. u Novom listu dobio osam mjeseci slobodno i prionuo poslu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rezultat je fascinantan. Na 700 stranica iščitavamo ne samo povijest <em>Feral Tribunea </em>od pionirskih dana 1983. pa sve do tužnog i neminovnog kraja, već i povijest o vremenu koje će ostaviti neizbrisiv trag na svima koji su ga preživjeli. Od raspada Jugoslavije, preko mračnih devedesetih, do prvih godina novog milenija koje su mogle biti bolje, ali ipak nisu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako se knjiga zove <em>Smijeh slobode</em>, smijeh će vam se često zalediti na licu od krvavih epizoda kojima su naročito devedesete obilovale, a kojima su se u <em>Feralu </em>bavili iz broja u broj. Priča o <strong>Viktoru Ivančiću</strong>, <strong>Predragu Luciću</strong> i <strong>Borisu Dežuloviću</strong>, jezgri <em>Ferala</em>, ali i brojnim drugim autorima koji su stvarali <em>Feral</em>, priča je o novinarstvu kakvo više ne postoji, a i kad je postojalo – poduzimalo se sve, ama baš sve, da se taj nepoželjni glas ušutka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Od silnih tužbi, sudskih procesa (od kojih neki i dan-danas traju), zastrašivanja, prisilne mobilizacije, prijetnji smrću, laži i podmetanja, prisluškivanja i na koncu, upornog prešućivanja <em>Ferala </em>(fenomena kojemu se Pavelić s pravom nekoliko puta vraća u knjizi), nema načina na koji se nije pokušalo ušutkati novinare splitskog tjednika.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim briljantne, ubojito brutalne satire, <em>Feral </em>je u svojim redovima imao neke od perjanica istraživačkog novinarstva, autore koji su otvarali teme o kojima nigdje drugdje niste mogli pročitati ni slova.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Satira je bila svojevrsni zaštitni znak <em>Ferala</em>. Od čuvenih fotomontaža, <em>Bilježnice Robija K.</em>, rubrike <em>Greatest shits</em>, pa sve do ptičurine Oswalda, <em>Dorinog dnevnika</em>, pjesama i vijesti iz budućnosti, te raznih urnebesnih transkripata i svega ostalog, smijeha nikad nije nedostajalo na stranicama tjednika kojeg su vani slavili i obasipali nagradama, a doma mu otežavali život ili ga naprosto prešućivali kao da nije ni postojao.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Feral </em>je dakako imao svoju publiku, i ne samo u Hrvatskoj. Prodavao se u nakladama kakve danas izgledaju i više nego pristojno, ali oglašivači su ih zaobilazili. Na kraju, a Pavelić to detaljno analizira u knjizi, to je svakako bio jedan od razloga gašenja Ferala. Nijedna vlast ih nije voljela, a ni oni nisu štedjeli vlastodršce.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Posljednji broj <em>Ferala </em>izašao je 20. lipnja 2008. Tužni <strong>Charlie Chaplin </strong>na naslovnici i tekst: PUT POD NOGE. A na posljednjoj stranici posljednji satirični pozdrav: HRVATSKA IDE DALJE, FERAL ISPAO.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Godina je 2015., Hrvatska je punopravna članica EU, još otprije i NATO saveza, na vlasti je nekakva lijeva koalicija, Njemačka i druge zemlje primaju i zapošljavaju na tisuće, desetke tisuća građana RH i ljudi odlaze svaki dan, sutra će doći neka druga koalicija na vlast ili, zašto ne, mogli bi napokon crveni i crni vladati u protuprirodnoj koaliciji. Čini se da nije puno bolje, jedino što više nema nikoga da nam to i kaže. Ne onako kako su to znali junaci Pavelićevog Smijeha slobode.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Smijeh slobode </em>knjiga je kojoj ne treba nikakva reklama, baš kao što ni <em>Feralu </em>nije trebala. Prvo izdanje rasprodano je u rekordnom roku, pa će i drugo, treće… Kao i svaki dobar udžbenik iz povijesti, za bolje razumijevanje prošlosti, sadašnjosti, a bogami i budućnosti – <em>Smijeh slobode </em>naći će mjesto na vašoj polici s knjigama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> F.B.<br /> foto: Dežulović, Lucić i Ivančić (<a href="http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/kultura/ostalo/jedan-svijet-jedan-feral-gorki-smijeh-slobode-ili-viva-ludez/5881073-1-cro-HR/Jedan-svijet-jedan-Feral-Gorki-smijeh-slobode-ili-Viva-ludez.jpg" target="_blank">Novi list</a>)</div> Wed, 12 Aug 2015 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/feral-smijeh-usred-mraka http://www.booksa.hr/kolumne/feral-smijeh-usred-mraka