BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Ostaje li Europa bez knjižnica? <p> Gradska vlast Liverpoola je u dvije godine zatvorila pola gradskih knjižnica.</p> <div> Uslugu javnih knjižnica često uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, i budućnost te institucije pod velikim je upitnikom u Europi, o čemu svjedoče i <a href="https://www.theguardian.com/books/2017/feb/20/four-more-liverpool-libraries-face-closure-in-fresh-round-of-cuts" target="_blank">vijesti iz Liverpoola</a>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U Ujedinjenom Kraljevstvu već se godinama vode sukobi između lokalnih samouprava i prosvjednika zbog trenda zatvaranja knjižnica. U Liverpoolu je ta tendencija naročito izražena: u posljednje dvije godine lokalna vlast zatvorila je pola gradskih knjižnica. U planu je do 2019. zatvoriti još četiri knjižnice.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glasnogovornik gradske vlasti kaže: "Do 2020. gradski budžet bit će 68% niži nego 2010. Naš prioritet u slaganju budžeta je zaštita ranjivih skupina. Stoga radimo manje rezova u području socijalne pomoći, a više u ostalim sektorima."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Grad pokušava u iduće tri godine uštediti ukupno 90 milijuna funti. Plan je kroz rezanje sredstava za knjižnice 'ušparati' 1,6 milijuna funti do 2018.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glasnogovornik dodaje: "Ne želimo ovo raditi, ali nemamo izbora. Državna vlast ne sluša naše zahtjeve, a većina ljudi izjasnila se da ne želi jednokratno povećanje prireza za 10%."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Liverpool, koji ima pola milijuna stanovnika, trenutno ima središnju knjižnicu i 13 drugih knjižnica. Zasad je samo sigurno da će središnja knjižnica nastaviti s radom.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Krajem 2016. godine službeno je objavljeno da je ukupan budžet knjižnica u Engleskoj i Walesu srezan za 25 milijuna funti.</div> Booksa Booksa Fri, 24 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ostaje-li-europa-bez-knjiznica http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/ostaje-li-europa-bez-knjiznica Translab u ožujku <p> Na radionici će prevoditelji/ce s Martinom Kramer vježbati prevođenje s hrvatskog na francuski. Rok za prijavu: 2.3.2017.</p> <div> Francuski <strong>Translab</strong> – laboratorij za književno prevođenje s francuskog na hrvatski jezik – poziva vas na novu radionicu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Translabove radionice namijenjene su svim profesionalcima koji djeluju u području književnog prevođenja. Uvjet za sudjelovanje postojanje je prevoditeljskog projekta na kojemu prevoditeljica ili prevoditelj rade ili bi htjeli raditi (ugovor s izdavačem nije nužan), a broj sudionika ograničen je na najviše deset. Sudjelovanje na radionici je besplatno.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Program radionice je jednostavan: polaznici se okupljaju u Medijateci Francuskog instituta kako bi zajedno proveli radni dan. Taj se radni dan sastoji od dva bloka po tri radna sata u kojima prevoditeljice i prevoditelji s mentorom tragaju za rješenjima problema s kojima se susreću tijekom rada na tekstu koji trenutačno prevode, raspravljaju o nesigurnostima i izazovima koje nosi prevodilački rad te stječu nova znanja od svojih iskusnijih kolegica i kolega.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na sljedećoj radionici polaznici i polaznice će se okušati u izazovu prevođenju s hrvatskog na francuski jezik. Mentorica je <strong>Martina Kramer</strong>, likovna umjetnica i književna prevoditeljica s dugogodišnjim iskustvom prevođenja autora kao što su Antun Šoljan, A.B. Šimić, Zvonimir Mrkonjić i dr.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radionica će se održati <strong>6. ožujka 2017. </strong>godine s početkom u 11 sati.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Organizatori mole polaznike i polaznice da svoju prijavu (s kratkim životopisom i naslovom djela koje prevode ili bi na radionici htjeli prevoditi) pošalju najkasnije do <strong>2. ožujka 2017.</strong>, elektroničkom poštom na adresu: translab.zg@gmail.com.</div> Booksa Booksa Fri, 24 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/translab-u-ozujku http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/translab-u-ozujku Hemonu prestižna nagrada <p> Bosansko-američki pisac dobio je stipendiju američkog PEN-a za dovršenje knjige o bosanskim imigrantima.&nbsp;</p> <div> <strong>PEN America </strong>objavila je dobitnike svojih godišnjih nagrada. Među njima je i bosansko-američki pisac <strong>Aleksandar Hemon </strong>za knjigu u rukopisu <em>How Did You Get Here?: Tales of Displacement</em>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Hemon je dobio 'PEN/Jean Stein Grant for Literary Oral History' koja se dodjeljuje za "beletrističko književno djelo koje koristi usmenu povijest da bi opisalo događaj, pojedinca, mjesto ili kretanje." Riječ je o stipendiji od 10.000 dolara za dovršenje predloženog projekta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> "Hemonove priče nisu samo aktualne, nego urgentne. Dok se veći dio globalnog političkog ida okreće ksenofobiji, Hemon nam želi izložiti humanu povijest imigranata koji bježe od genocida i rata u Bosni", navodi se u priopćenju žirija.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Popis svih dobitnika može se pronaći na <a href="http://pen.org/2017-pen-literary-awards-winners/" target="_blank">PEN-ovoj stranici</a>.</div> Booksa Booksa Thu, 23 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/hemonu-prestizna-nagrada http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/hemonu-prestizna-nagrada 'Naš festival ne bi postojao bez međunarodne suradnje' <p> Razgovarali smo s Aleksandrom Olszewskom, koordinatoricom poljskog festivala Stacja Literatura.</p> <div> <em>Razgovarali smo s <strong>Aleksandrom Olszewskom</strong>, koordinatoricom poljskog festivala <a href="http://www.biuroliterackie.pl/en/wydarzenia/station-literature-21/" target="_blank"><strong>Stacja Literatura </strong></a>i djelatnicom izdavačke kuće <strong>Biuro Literackie</strong>. Razgovor je nastao u sklopu projekta <a href="http://www.lit-across-frontiers.org/literary-europe-live/" target="_blank"><strong>Literary Europe Live</strong></a> u kojem sudjeluje 16 europskih književnih organizacija.</em></div> <div> <br /> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Možete li nam opisati povijest festivala Stacja Literatura?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Zadnjih 20 godina organiziramo festival <strong>Port Literacki</strong>, najstariji pjesnički festival u Poljskoj. Inspiracija je došla od mjesta Stronie Śląskie, koje je ranih '90-ih bilo uključeno u suradnju s njemačkim festivalom&nbsp;<em>Berliner Festspiele: Treffen junger Autoren </em>('Susret mladih autora') pri čemu je <strong>Artur Burszta</strong>, osnivač nakladničke kuće Biuro Literackie, koordinirao poljsku stranu projekta.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sam festival je počeo 1996. u Legnici – gradu bez ikakve književne tradicije, gdje su do 1993. bili sovjetski vojnici. Zatim se preselio u Wrocław, a 2016. se vratio svojim korijenima u Stronie Śląskie te dobio novo ime Stacja Literatra 21 ('Stanica književnosti'). Od samog početka eksperimentirali smo s formom tipičnih književnih događanja i čitanja kojima smo dodali vizualne elemente i glazbu.&nbsp;</div> <div> <br /> Pošto je Biuro Literackie prvenstveno nakladnička kuća, knjige su uvijek bile u samom središtu, a festival je predstavljao knjige koje smo objavili u prethodnoj godini. Svidjelo nam se eksperimentiranje pa smo izbjegavali 'velika imena' ili slavne osobe, a kad smo ih i pozivali, predlagali smo im neobične oblike predstavljanja (npr. naša gošća je bila <strong>Herta Müller</strong>, ali smo odlučili objaviti njezine kolaže).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prošle godine u tri festivalska dana (od 16. do 18. rujna) imali smo priliku sagledati temu debija iz različitih kuteva. Upoznali smo najzanimljivije Nove glasove iz Europe (<strong><em>New Voices from Europe</em></strong>) i iz Poljske, razgovarali s autorima koji su upravo objavili svoju drugu knjigu, saznali kako je debitirati u drugačijoj književnoj ulozi i pitali se kako se debitiranje danas razlikuje od onog u prošlosti (u slučaju <strong>Raymonda Queneaua</strong>, <strong>Jamesa Joycea</strong>, <strong>Nathalie Sarraute </strong>i <strong>Tommasoa Landolfija</strong>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim toga, imali smo radionice za kritičare, prevoditelje i mlade pisce. Svako događanje popraćeno je novim izdanjem knjige. Još jednom idemo uz struju – ovaj put premještanjem festivala iz velikog grada (Wrocław je prošle godine bio Europska prijestolnica kulture) u gradić na poljsko-češkoj granici u prekrasnom planinskom kraju. U takvom krajoliku čitanje se zaista čini stvarno... prirodnim!</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>U kojoj mjeri surađujete s lokalnim autorima?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Tijekom zadnjih 20 godina objavili smo mnogo knjiga lokalnih autora (koji su danas nacionalno priznati), ali promišljanje projekta nikad nije bilo ograničeno na lokalne autore. Kod odabira autora lokalni aspekt nikad ne igra glavnu ulogu, uvijek je pisanje ono što je važno. Lokalno je važnije kad se govori o publici i projektu razvoja publike –u tome su nam lokalne zajednice bile uvijek vrlo važne i zbog toga imamo toliko radionica, projekata za škole itd.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koliko vam je onda važna međunarodna suradnja?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovaj festival ne bi bio moguć bez međunarodne suradnje. Kako vladina politika prema kulturi u Poljskoj postaje sve radikalnija, postaje vrlo teško osigurati podršku za eksperimentalne i izazovne književne događaje. Stoga smo podršku morali potražiti u međunarodnim suradnjama, a program Kreativna Europa i Fondacija Jan Michalski su nam srećom osigurali pomoć.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim toga, željeli smo započeti stvarnu europsku raspravu tijekom festivala jer se jednostavno čini prirodnim u međunarodnom forumu razmijeniti iskustva, ekspertizu i prakse. Kao nakladnik također zastupamo mnoge autore koje objavljujemo pa nam kontakti sa stranim institucijama dozvoljavaju promociju poljskih pisaca, prodaju prava i osiguravanje prijevoda.&nbsp;</div> <div> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/EiqDQ88VsoE?list=PLaG5dVwcKWYgwx8nLjJt4DwOq0rkyZPzP" width="600"></iframe><br /> &nbsp;</div> <div> <strong>Što vam znači projekt <a href="http://www.lit-across-frontiers.org/activities-and-projects/project/new-voices-from-europe/" target="_blank">New Voices from Europe</a> koji promovira deset manje poznatih europskih pisaca?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Taj projekt za nas je vrlo važan od samog početka rada platforme. Prvo, zanimalo nas je 'novo' – nova energija u književnosti, nove ideje, novi pristupi. Drugo, čini se toliko potrebnim dati novim europskim autorima priliku da se upoznaju i razgovaraju. Treće, ovaj projekt podrazumijeva prijevode, a prijevodi omogućavaju komunikaciju i daljnje izdavačke projekte.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Projekt je poticajan i uzbudljiv – tražiti glasove koje inače možda ne bismo čuli (recimo, jer pišu na malim jezicima koji ujedno nisu nacionalni jezici), tražiti talente. Konačno, ova projekt se danas čini toliko važnim – zaista izlazi izvan svih granica – izvan nacionalnih, jezičnih i žanrovskih granica.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Koliko su vam važni književni prijevodi?</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Od samog početka rada nakladničke kuće prijevodi su nam vrlo važni. Dosad smo objavili oko 100 prijevoda, a još ih mnogo spremamo. S jedne strane imamo seriju 'Klasici iz Europe' koja predstavlja značajna književna djela koja su ustvari stvorila suvremenu europsku književnost i promišljanje književnosti, ali nisu bila prevedena na poljski. S druge strane serijom 'Proza iz Europe' poljskim čitateljima dajemo pristup najzanimljivijim i najvažnijim suvremenim tekstovima.<br /> <br /> Osim proze objavljujemo i mnogo poezije u prijevodu – kako u pojedinačnim izdanjima tako i u antologijama. Književnost je oblik dijaloga kojeg prijevod čini razumljivim.<br /> <br /> ***</div> <div> <br /> <em>Tekst s engleskog prevela je <strong>Miljenka Buljević</strong>.</em></div> Luka Ostojić Wed, 22 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nas-festival-ne-bi-postojao-bez-medjunarodne-suradnje http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/nas-festival-ne-bi-postojao-bez-medjunarodne-suradnje Začarani krug letargije <p> 'Svi smo dobro' je uspjela zbirka priča Ive Hlavač koja govori o univerzalnim temama kroz prizmu slavonskog gradića.</p> <div> Zbirka priča <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/svi-smo-dobro-1457448457" target="_blank"><strong><em>Svi smo dobro</em></strong></a> je druga knjiga mlade autorice <strong>Ive Hlavač </strong>(1986.) u izdanju <strong>Profila</strong>. Dio je biblioteke <strong><em>Periskop</em></strong> koju uređuje <strong>Robert Perišić</strong>, a njen cilj je davanje prostora i veće vidljivosti mladih neafirmiranim autorima. Ironično, jer je zbirka imala slab odjek u književnoj kritici, ali i u široj književnoj javnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U 24 priče upoznajemo stanovnike neimenovanog slavonskog gradića. Priče su vješto isprepletene: likovi se susreću, sudaraju, vole, mrze, kraj priče jednog početak je priče drugog lika. Pred čitateljem se rasprostire široka i šarena paleta: bogati, siromašni, direktor tvornice, konobarica, djelatnik na zavodu za zapošljavanje, tinejdžer, starci, homoseksualac.<br /> <br /> Žrtve su tihog ubojice ljudske ambicije i mašte - navike. Svima je zajednički osjećaj beznađa, nemogućnosti izlaska iz začaranog kruga. K tome ih bližnji ne razumiju ili ih naprosto podnose, okolina stereotipizira ili ignorira. Nalaze se u prijelomnom trenutku - pokušavaju prijeći granicu nepodnošljivo običnog života, malograđanski prihvatljivog, samo da se prekine kolotečina, makar to bilo bacanje torte kroz prozor (priča <em>proslava</em>).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Strogo gledano, priče se mogu svrstati u stvarnosnu prozu. Svi elementi su tu: stilski minimalizam, društvena kritika, tematska zaokupljenost običnim ljudima i njihovim običnim, malim pričama. Ali autorici je uspjelo uzdići se iznad klišeja, stereotipa i općih mjesta (od kojih stvarnosna proza itekako zna patiti).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jedan od načina na koji joj je to uspjelo jest dobro odabran rakurs pripovijedanja u prvom licu. Naime, imamo dvostruki uvid u likove – uvid u ono što misle (kada pričaju sami o sebi) i u ono kako ih vidi njihova malograđanska sredina (kada o njima pričaju drugi likovi). Činjenica da likovi i njihove priče proizlaze iz drugih likova ili se nastavljaju na njih pokazuje koliko jedni druge određuju. Naprimjer, priča o beskućniku koji jede tortu koja mu je iznebuha 'pala s neba' ne bi bila moguća bez priče o baki koja u trenutku bijesa baca kroz prozor tek napravljenu tortu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nadalje, jednostavan i neposredan govor likova te ispovjedan ton približavaju ih čitatelju. Oni izriču očite, ali bolne činjenice o životu koje si nerado priznajemo. Teško je ne pronaći vlastiti odraz u njihovim pričama ("Danas je unukov šesti rođendan, a to su sada stvari koje me drže..."; "Ustanem ujutro i radim od jutra do mraka, bilo što, samo da ne mislim kako sam postala teret vlastitoj djeci.")&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dok s jedne strane razotkriva licemjerje i proturječnosti slavonskog gradića, s druge strane autorica odabirom prvog lica daje priliku likovima da prišapnu čitateljima u uho da se iza gotovo svakog ljudskog čina krije potreba za ljubavlju, poštivanjem i pripadanjem. (Anti)junaci ovih priča su očajni, usamljeni ljudi koji žale za izborima koje su napravili ili nisu i koji se usprkos trenucima prosvjetljenja ne uspijevaju osloboditi od okova svojih života. Čak za likove koje bi, kada bismo se držali one stare crno-bijele karakterizacije, mogli svesti na 'zločeste', čitatelj osjeća simpatiju prema njima jer zna što se događa iza kulisa, iza maski i uloga koje nose.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Toliko su zaokupljeni sami sobom i zapetljani životnim problemima da eventualno prihvate činjenicu da im je prekinut dotok vode, odnosno "stvar s vodom stišala se onako kako se stišaju stvari kada više nikome nisu zanimljive." Ironično, od svih likova najbliže sretnom životu je sestra jednog od likova, koja je doživjela moždani udar i otad živi u zaboravu i smijehu. ("Kao da zna da smo drukčiji od nje, da smo nesretni i da ćemo i ostati takvi.")&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> No takav scenarij neki uspijevaju prilagoditi sebi (npr. u priči <em>nitko, tamo vani, nije znao što se događa </em>blagajnica Tamara želi ukrasti novac iz blagajne i pobjeći od svog učmalog života). Nakon vrhunca krize ipak umjesto neizvjesnosti koju bi donio novi početak biraju sigurnost, mire se sa sudbinom i shvaćaju da "matematika i nije toliko strašna. Sve te brojke, sve te kruške, imaju neko svoje mjesto."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Stanovnike ovog neimenovanog gradića uvelike određuje i trenutni političko-ekonomski kontekst. Posvemašnja nezaposlenost, zatvaranje tvornica odaju da se radi o ekonomskoj krizi. Zatim imamo činjenicu da žive u Slavoniji, jednom od siromašnijih dijelova Hrvatske, u gradiću u kojem je, prema riječima jednog od likova, "najvažniji kulturni događaj čobanijada, a ljudi svake četiri godine glasaju za istog čobana." Posao je teško naći, a još ga je lakše izgubiti. Radnici dobivaju otkaze, a direktori otpremnine. Nažalost, te otužne okolnosti ne potiču ljude na pobunu, a ako nekoga potaknu, taj ubrzo zažali (priča svi oni koji sam mogao biti).</div> <div> &nbsp;</div> <div> S obzirom na veliki broj priča, ne ostavljaju sve isti dojam, niti ostaju u pamćenju. Neke su naprosto izlišne, jer uopćeno tematiziraju teme poput varanja ili ogovaranja (<em>miris breskve</em>, <em>krmača</em>, <em>svi smo dobro</em>). Ipak, ni tim slabijim pričama ne nedostaje šarma koji im pridaje upravo lokalni štih. Uopće je teško naći neku konkretnu i ozbiljnu zamjerku ovoj knjizi. Priče krasi optimalna dužina (na svega nekoliko stranica autorica uspije izreći sve), dinamična radnja i već spomenuti jednostavni, ali ne i pojednostavljeni izričaj, dok u ponekim momentima poetičnost razbija minimalizam (pogotovo u naslovima <em>Bogu je ponestalo zvukova </em>i&nbsp;<em>svi oni koji sam mogao biti </em>- stihovima <strong>Charlesa Simica</strong>, <strong>Patti Smith </strong>i benda <strong>The National</strong>).</div> <div> &nbsp;</div> <div> No nedvojbeno najveća pohvala koja se može izreći na račun ove knjige jest što se u ovom slavonskom mikrokozmosu odražava makrokozmos, što je autorica postigla bez velikih riječi i puno objašnjavanja - jednostavno, suptilno i nepretenciozno,. A upravo je to odlika kvalitetne književnosti. Zato i je neobično što ove priče nisu imale odjeka u hrvatskoj književnoj javnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zadnja priča, koja služi kao <em>post scriptum</em>, odvodi nas u budućnost. Ništa se nije promijenilo, potencijalnim promjenama usprkos. Dapače, "većina tih ljudi zaboravit će što se dogodilo godinu prije." Pobjedu su izvojevali vrijeme i kolotečina. Priču možemo interpretirati kao konačnu potvrdu autoričinog pesimističnog stava. Ništa, pa ni izravna ugroženost temeljnih prava (pravo na vodu, a voda je preduvjet života), nije bila dovoljna da likove ovih priča trgne iz letargije. Svi pokušaji razbijanja začaranog kruga su tek posljednji trzaji ljudi koji se polako pretvaraju u žive mrtvace. Ironično je i znakovito što zadnja rečenica ipak sadrži neku promjenu – jedan od likova srušio se&nbsp;na pod i umro. Dakle, jedina promjena je smrt.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Svi smo dobro</em> je izrazito uspjela zbirka kratkih priča mlade autorice Ive Hlavač koja se mikroskopski precizno hvata ukoštac s univerzalnim temama kroz prizmu lokalnog i vješto ocrtava psihologiju običnih ljudi, a pritom sve uspijeva sabiti u formu kratke priče. Ukoliko autorica nastavi razvijati svoj izričaj, od nje možemo očekivati jednako dobre ili još bolje knjige u budućnosti.</div> Luca Kozina Mon, 20 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zacarani-krug-letargije http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zacarani-krug-letargije Lovorike za Lućana <p> Po izboru uglednog časopisa 'Nadstojnik', Zlatni štap za Nadstojnika godine dodijeljen je Booksinom vlastodršcu!</p> <p> Na naslovnici hrvatskog izdanja mjesečnika <em>Nadstojnik</em> stajao je portret Nadstojnika <strong>Lućana</strong>. Taj ugledni, specijalizirani časopis izlazi u tridesetak zemalja svijeta, a bavi se uglavnom temama iz svijeta nadstojništva. Pokrenut je 1887. u Oslu, a već 1906. glavno uredništvo premješta se u London gdje se nalazi i danas. Godine 1933. utemeljena je nagrada <em>Zlatni štap</em>, a dodjeljuje se Nadstojniku godine u svijetu. &nbsp;</p> <p> Za proteklu 2016. <em>Zlatni štap</em> jednoglasno je dodijeljen čeličnoj pesnici literarne ubožnice Booksa – Časnom Nadstojniku Lućanu! Ovom prigodom, na tradicionalnom Nadstojničkom balu u Londonu, načinjen je i veliki intervju kojega zbog pomanjkanja prostora prenosimo u ponešto skraćenoj verziji:</p> <p> <strong>Nadstojniče Lućano, najmlađi ste dobitnik <em>Zlatnog štapa</em> u povijesti. Kakav je osjećaj primiti ovakvo jedno priznanje?</strong></p> <p> Što reći? S jedne strane to je osjećaj ushićenja, a odmah potom i velike odgovornosti. Biti Nadstojnik u ova bremenita vremena nije lako. Vjerujte, ima dana kad se pitam što mi je sve ovo trebalo u životu? U takvim trenutcima spremno bih odstupio, ali u čiju korist? Na horizontu ne vidim osobu koja bi mogla suvereno i efikasno rukovoditi kolektivom kakav je Booksa.</p> <p> <strong>Sve donedavno imali ste velikih problema sa sindikatom. Kako ste to riješili?</strong></p> <p> Zapravo vrlo jednostavno. Prije godinu dana u sklopu antirecesijskih mjera dokinuo sam mnoštvo besmislenih povlastica, među njima i sindikašenje. Na čelu Booksina sindikata, zamislite samo, sjedila je <strong>Ana</strong> iz officea – moja protukandidatkinja na izborima za Časnog Nadstojnika! Koristeći se položajem sindikalne povjerenice stalno mi je podmetala klipove. Nisam više htio trpjeti udarce, pa sam ukazom naprosto ukinuo cijelu stvar.</p> <p> <strong>Ovaj hrabri potez naišao je na veliko odobravanje u nadstojničkoj zajednici. Ta zloglasna žena Ana svojevremeno vas je nazvala najvećom štetočinom u povijesti literarnih kombinata. Je li joj danas neugodno?</strong></p> <p> Ni najmanje. Pa ona je velika drznica, nedavno smo tu imali krizu biblijskih razmjera. Doznavši da je <strong>Bob Dylan</strong> dobio Nobelovu nagradu za književnost, dio Booksinih djelatnika s njom na čelu <a href="http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/uragan-dylan" target="_blank">započeo je veliko slavlje</a>. Izjurio sam ih van i otrpio višednevne prosvjede. Samo uz pomoć hrabrih zaštitara očuvao sam integritet Bookse. Zbog izrečenog mišljenja skoro su me razapeli.</p> <p> <strong>Uistinu nečuveno! Uz sve to stolujete u skromnom nadstojničkom kabinetu, o kakvom je prostoru riječ?</strong></p> <p> Pa gledajte, to vam je prostor od kojih 180 kvadratnih metara – moj skromni kutak, mala biblioteka, radni stol sa šest Appleovih računala, bar s možda tridesetak vrsta neloše kapljice, stol za snooker – skučeno je, istina, ali ne žalim se. U našem narodu kaže se: ako čeljad nije bijesna, nema veze kaj je kuća tijesna.</p> <p> <strong>Sto-o-sam-de-set kvadrata!? Poznajem Nadstojnike kojima to ne bi dostajalo niti za cipele! A ljetne rezidencije, kak stojite s ljetnim rezidencijama, vi skromni, mladi čovječe?</strong></p> <p> Nekak duram, rezidencije imam na otoku Hvaru, apartmančić u Dubrovniku i nekaj malo grunta na Bahamima. Znate, Booksa je kombinat u razvoju. Predmnijevam doći će i bolji dani. Izvukli smo se iz recesije, to je najvažnije.</p> <p> <strong>Što činite u slobodno vrijeme? </strong></p> <p> Slobodnog vremena je malo, koristim ga za dobročinstva, takav sam čovjek. Nedavno, prigodom posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu, uredio sam da našeg redara <strong>Damjana</strong> prevedu na škotski. Dobar je čovjek, ali ima tu bolest&nbsp; - misli da mora pisati i onda, kaj ćeš, moraš mu nekak pomoći.</p> <p> <strong>Držite se podalje od velike politike, no nije tajna kako vas određene grupacije ovih dana nagovaraju da se kandidirate za gradonačelnika Zagreba?</strong></p> <p> Hm-da…. Bih li bio najbolji gradonačelnik svih vremena? Ne znam, možda, vjerojatno bih ostavio traga. Reći ću vam nešto, iako se ne čini tako – biti na čelu Bookse zahtjevnije je nego stolovati gradom. Niš ne velim, laska mi što me sugrađani svako malo zaustavljaju na ulici, na tržnici, posvuda i potiču na kandidaturu: 'Hajte, gospodine Lućano, kandidirajte se'… Ipak, osjećam kako sam potrebniji kombinatu. Započeo sam tu određene procese i sad želim vidjeti plodove.</p> <p> <strong>Za kraj, što možete poručiti mladim ljudima koje privlači nadstojnički poziv?</strong></p> <p> Ja sam od šeste godine života znao kako želim biti Nadstojnik. Mislim da se to javi u vrlo ranoj fazi, s deset-dvanaest godina već je prekasno. Radije bih nekaj poručio roditeljima: Dakle, ako vaše dijete priča kao Nadstojnik, ako se u igri s drugom djecom ponaša nadstojnički – samo se maknite ustranu i pustite ga, to dijete pronaći će najkraći put do nadstojničke stolice i nemojte, zaboga, vi biti onaj tko će mu se ispriječiti na tom putu. Istina, težak je ovo kruh, ali kad sve zbrojiš i oduzmeš – isplati se.</p> <p> <strong>Ako to veli najmlađi dobitnik Zlatnog štapa u povijesti – onda će tomu uistinu biti tako. Gospodine Lućano, hvala na razgovoru!</strong></p> <p> Ma nema na čemu.</p> <p> ***</p> <p> F.B., 17. veljače 2017., Zagreb</p> F. B. Fri, 17 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/lovorike-za-lucana http://www.booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/lovorike-za-lucana Natječaj za posao urednika <p> Eurozine, mreža europskih kulturnih medija, otvara natječaj za posao glavnog urednika. Natječaj traje dok se mjesto ne popuni.</p> <div> <a href="http://www.eurozine.com/" target="_blank"><strong>Eurozine</strong></a>, mreža europskih kulturnih medija, otvara natječaj za posao glavnog urednika.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Urednik će biti odgovoran za sav sadržaj objavljen na Eurozineovoj web stranici i društvenim mrežama, te će nadgledati rad uredništva. Također će raditi koncept godišnjeg Eurozineovog skupa i drugih događanja, predstavljati rad Eurozinea javnosti i partnerima, te pomagati u prikupljanju sredstava.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Traži se komunikativna osoba s dugim novinarskim i uredničkim iskustvom, spremna za rad u grupi, u poljima kulturnih medija i web novinarstva.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nudi se posao na puno radno vrijeme, no i posao na pola radnog vremena može biti opcija. Zaposlenik bi se trebao preseliti u Beč.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijavitelji trebaju direktoru <strong>Filipu Zielinskom </strong>poslati CV i motivacijsko pismo (koje uključuje i informacije kad bi osoba mogla početi raditi i koliku plaću očekuje).<br /> <br /> Prijava se šalje <strong>isključivo putem e-maila</strong>&nbsp;na adresu: f.zielinski@eurozine.com (Naslov maila treba biti "Editor-in-Chief Job Application 2017")&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj traje dok je mjesto upražnjeno, dakle treba se javiti čim prije. O dostupnosti posla valja provjeriti <a href="http://www.eurozine.com/contact/" target="_blank">Eurozineovu web stranicu</a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve nedoumice mogu se provjeriti u <a href="http://www.eurozine.com/wp-content/uploads/2017/02/Job-Eurozine-Editor-in-Chief.pdf" target="_blank">izvornom tekstu natječaja</a>, a sva pitanja poslati na navedenu mail adresu: f.zielinski@eurozine.com</div> Booksa Booksa Thu, 16 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-posao-urednika http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-posao-urednika Nove tamne tvari <p> Philip Pullman potvrdio je da će se njegov novi roman 'The Book of Dust' direktno nadovezati na trilogiju 'Njegove tamne tvari'.</p> <div> Engleski pisac <strong>Philip Pullman </strong>potvrdio je da će se njegov novi roman <strong><em>The Book of Dust </em></strong>direktno nadovezati na popularnu i hvaljenu trilogiju <strong><em>Njegove tamne tvari</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Glavni lik novog romana je Lyra Belacqua, a vrijeme radnje deset godina prije radnje <strong><em>Polarnog svjetla</em></strong><em>,</em><strong><em>&nbsp;</em></strong>prvog dijela trilogije. No, Pullman je objasnio da novi roman nije ni nastavak ni prethodnica ranijih djela, nego stoji "uz njih". Roman će se fokusirati na lik Lyre i na podrijetlo tajanstvenog praha koji ima ključnu ulogu u trilogiji.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prvo izdanje objavit će <strong>Penguin Random House Children's </strong>i <strong>David Fickling Books </strong>u UK-u, a <strong>Random House Children's </strong>u SAD-u. Predviđeni datum izdanja je 19. listopad 2017.</div> Booksa Booksa Thu, 16 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nove-tamne-tvari http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nove-tamne-tvari Rezidencija za autore izvan EU <p> Central European Initiative (CEI) i Društvo slovenskih pisateljev otvaraju poziv za rezidenciju. Rok za prijavu: 30.4.2017.</p> <div> <a href="http://www.cei.int/" target="_blank"><strong>Central European Initiative</strong></a> (CEI) i <a href="http://www.drustvo-dsp.si/" target="_blank"><strong>Društvo slovenskih pisateljev</strong></a> otvaraju poziv za rezidenciju u sklopu međunarodnog književnog festivala <strong>Vilenica</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobitnik potpore primit će 5000 eura i provesti tri mjeseca u rezidenciji u jednoj <a href="http://www.cei.int/content/member-states" target="_blank">državi članici CEI</a>, po vlastitom izboru. Potpora se može iskoristiti u periodu između 6. rujna 2017. i 6. rujna 2018.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pisac će također gostovati na festivalu Vilenica koji se održava od 6. do 10. rujna 2017. diljem Slovenije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Na natječaj se mogu prijaviti autori i autorice mlađi od 35 (rođeni nakon 1.1.1983.) iz država članica CEI koje nisu dio EU. To su Albanija, Bjelorusija, BiH, Crna Gora, Makedonija, Moldavija, Srbija i Ukrajina.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rok za prijavu je <strong>30.4.2017.&nbsp;</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijavnicu trebaju činiti:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> ispunjena <a href="http://www.cei.int/sites/default/files/file/Registration-form_2017.docx" target="_blank">prijavnica</a></li> <li> biografija na engleskom (do 1800 znakova)</li> <li> kopija osobne iskaznice ili putovnice, s podacima o datumu i mjestu rođenja te državljanstvu</li> <li> bibliografija na engleskom (do 3600 znakova)</li> <li> opis projekta koji bi autor radio na rezidenciji, na engleskom (2000-4500 znakova) - projekt treba biti književno djelo, a ne istraživanje</li> <li> izvorno i potpisano pismo preporuke na engleskom (do 1800 znakova)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Kriteriji za procjenu su bibliografija (3 boda), projekt (5 bodova) i pismo preporuke (2 boda).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijavnica se šalje poštom na adresu:&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Slovene Writers' Association</div> <div> (Writer in Residence)</div> <div> Tomšičeva 12</div> <div> SI-1000 Ljubljana</div> <div> Slovenia<br /> <br /> Ime dobitnika bit će obznanjeno 15. srpnja.</div> Booksa Booksa Wed, 15 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/rezidencija-za-autore-izvan-eu http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/rezidencija-za-autore-izvan-eu Svijet na rubu kaosa <p> David Mitchell pripovjedač je velemajstorske kategorije, što se vidi i u romanu 'Koštani satovi'.</p> <div> <strong>David Mitchell </strong>književni je superstar i autor najprodavanijeg romana u povijesti literarne ubožnice Booksa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U prvim godinama kombinata bavili smo se i prodajom knjiga. Imali smo kasu, uredno izdavali račune i ljudi su fakat navraćali, roštali po policama i kupovali knjige. Na gornjoj etaži, u dijelu prostora gdje se danas nalazi Muzej nezavisne kulture, držali smo čak i knjige poezije.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Jednog dana stigao nam je i Mitchellov <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/atlas-oblaka" target="_blank"><strong><em>Atlas oblaka</em></strong></a> (2008.) Kako nismo imali prostora na bacanje, knjige nikad nismo naručivali u više od tri-četiri primjerka. Tako je bilo i s <em>Atlasom</em>, barem u početku – a onda je, pod nikad razjašnjenim okolnostima, nastala prava pomama. <em>Atlas oblaka </em>brzo se uspeo na vrh ljestvice najprodavanijih knjiga i sve do zatvaranja knjižare nijedan drugi naslov nije mu se ni približio po broju prodanih primjeraka.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Davide Mitchellu, evo sad i to znaš, i možeš ovaj podatak slobodno uvrstiti u svoju biografiju ("... uz to sam i autor najprodavanijeg romana u višestoljetnoj povijesti glasovitog zagrebačkog literarnog svratišta Booksa.")</div> <div> &nbsp;</div> <div> U međuvremenu, kod istog nakladnika – <strong>Vuković &amp; Runjić</strong>, prevedena su i objavljena još tri Mitchellova romana: <a href="http://www.booksa.hr/knjige/proza/livada-crnog-labuda" target="_blank"><strong><em>Livada crnog labuda</em></strong></a> (2009.), <strong><em>Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta</em></strong> (2014.) i <em>Koštani satovi </em>(2016.)</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Koštani satovi </em>šesti je od ukupno sedam Mitchellovih do danas objavljenih romana. Podijeljen je u šest dijelova rasprostrtih na oko 600 stranica, započinje 1984. u engleskoj provinciji, a završava 2043. u irskom mjestašcu Sheep's Headu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Holly Sykes naratorica je u dva dijela, prvom i posljednjem, dok su četvorica preostalih naratora – Hugo Lamb (pokvareni, promućurni student), Ed Bruebeck (ratni izvjestitelj), Crispin Hershey (posrnula književna zvijezda u teškoj životnoj i spisateljskoj krizi) i Marinus (Horolog, besmrtnik ili atemporalac) – svaki na svoj način direktno povezani s Holly.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Holly Sykes centralni je lik, s njom sve počinje i završava, a upoznajemo je kao buntovnu petnaestogodišnjakinju koja se zbog dečka zakrvi s majkom, pa odluči pobjeći od kuće. Planira se preseliti k dečku, ali kad otkrije da je ovaj vara s njezinom prijateljicom, ne preostaje joj ništa drugo nego se vratiti doma. Ipak, ne može odmah, par dana će lunjati naokolo – tek toliko da se osveti majci.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ono po čemu se Holly razlikuje od svojih vršnjaka jesu glasovi koje čuje od rane dobi. Naučila je živjeti s tim ne znajući da iza tog umilnog i prijateljskog glasa stoji opasna Immaculee Constantin – pripadnica Anakoreta koji su već stoljećima u ratu s Horolozima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U vrijeme Hollynog bijega nestaje i njezin mlađi brat Jacko, i to je tragedija koja će obilježiti živote obitelji Sykes. Iako se odbljesci nadnaravnog probijaju u svaku od šest povezanih priča, svaka od njih je u suštini realistična, katkad i vrlo zabavna kao npr. priča o Crispinu Hersheyu, piscu koji se osvećuje omraženom književnom kritičaru, pa kad ovaj zbog toga zaglavi u kolumbijskom zatvoru, Hershey se stavlja na čelo udruge koja sirotog kritičara želi barem premjestiti u koji od britanskih zatvora.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Izuzetak je peti, pretposljednji dio – <em>Horologov labirint</em>, u kojemu se razbuktava rat između Horologa i Anakoreta. U Horologovom labirintu svi dijelovi slagalice napokon će doći na svoje mjesto i Holly Sykes, sad već gospođa u godinama, napokon će biti suočena sa svojom ulogom u tom nepojmljivom, dugotrajnom sukobu besmrtnika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Po mnogočemu <em>Koštani satovi </em>usporedivi su s <em>Atlasom oblaka</em>, pa i nekim drugim Mitchellovim romanima – i ovdje, baš kao i u <em>Atlasu</em>, Mitchellu treba vremena, prostora i barem pet-šest naratora, njegova mašta razigrana je i ne poznaje granice. Čitatelj nesklon fantastici bit će privrženiji <em>Atlasu oblaka </em>i još više <em>Livadi crnog labuda</em>, a Mitchellovi vjerni fanovi bit će više nego zadovoljni.</div> <div> &nbsp;</div> <div> David Mitchell pripovjedač je velemajstorske kategorije što se vidi i u završnom dijelu romana. Njegova slika ne tako daleke budućnosti itekako je zamisliva – pristup Internetu stvar je prošlosti, električna energija veliki je luksuz, a Kinezi dominiraju, osim u nekim izoliranim dijelovima svijeta – primjerice Islandu. Sjedinjene Države, šuška se, nisu više sjedinjene, svijet je na rubu kaosa i u mnogočemu podsjeća na prizore iz serije <strong><em>The Walking Dead</em></strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pratit ćemo Mitchella i dalje, ipak je to autor najprodavanijeg romana u povijesti Bookse, a to nije mala stvar.</div> F. B. Wed, 15 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/svijet-na-rubu-kaosa http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/svijet-na-rubu-kaosa Zazorni dvojnik-vrt <p> Zbirka poezije 'Na kraju taj vrt' Gorana Čolakhodžića otkriva nam novi, vrlo daroviti i zreli pjesnički glas.</p> <div> Čim sam u ruke primila prvu knjigu pjesama <strong>Gorana Čolakhodžića</strong> <strong><em>Na kraju taj vrt</em></strong> za koju je nagrađen <strong>Goranom za mlade pjesnike</strong>, gotovo intuitivno sjećanje je prizvalo knjigu <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/poljska-scena-neposrednog-susreta-1422870952" target="_blank"><strong><em>Projekt Poljska</em></strong></a> (2014.) <strong>Ivana Šamije</strong>, a dokaz da nisam pogriješila otkrio se već u paratekstualnom citiranju samoga Šamije: "Dane sam provodio pripitomljavajući smrt s vrtlarskom strpljivošću." Vrt me, dakle, odveo na dobar trag, a kako sam nastavila s čitanjem, srodnost tih dvaju pjesnika postajala je uočljivija, a Šamijinu projektu-vrtu pridružio se i treći: knjiga <strong><em>Tkiva</em></strong> (2016.) <strong>Marjana Čakarevića</strong>, u kojoj vrt predstavlja središnji, snovit prostor u koji subjekt ulazi u potrazi za tajnom (jezika).&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zajedno navodim te tri recentne knjige jer se u regionalnome suvremenom pjesništvu izdvajaju po svojoj kvaliteti, ali i konceptualnosti, pri čemu je Čolakhodžićeva najmanje poezija koncepta, budući da prvotno i nije tako zamišljena. Ipak poziva da je čitamo kao cjelinu te je riječ o koherentnom i zaokruženom djelu u kojem lirski subjekt kroz pet ciklusa putuje vrtom, voćnjakom, šumom i gradom.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Čolakhodžić vrlo rafinirano i ritmički dosljedno motivom vrta povezuje sve cikluse, a njegov je vrt također prostor iluzija i pretapanja, ali ipak nešto drugačiji. Kao što kaže <strong>Davor Ivankovac </strong>u svome obrazloženju nagrade za mladoga pjesnika: "Lirski subjekt, načinjen iz tvrde gline samog vrta, znatno je više od pukog svjedoka i promatrača svijeta, vrt je njegova istinska personifikacija i metafora, psihičko stanje i snovita halucinacija."&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mogu samo dodati da Čolakhodžićev vrt buja snažnim i živopisnim slikama koje proizlaze iz izmjene životnih / godišnjih ciklusa i slutnje njihovih granica, a motivski se najčešće crpe iz biljnoga i životinjskoga svijeta: "Mislim da su bile jedna od popratnih naznaka jeseni, / pandan plavljenju grožđa / prvo jutarnje stezanje u grlu." I u tome je vidljivo nasljeđe Šamijine poetike, iako Šamijin vrt više simbolizira tekstualni projekt i eksperiment, a Čolakhodžićev je pak konkretnije iskustvo svakodnevice kroz koje subjekt projicira svoja unutarnja stanja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako u ovoj pjesničkoj knjizi ima lirskih crtica koje su i izrazom te konstrukcijom svijeta slične <em>Projektu Poljska</em>, kao što su to crtice o postapokaliptičnom životu na Žumberku sa zazornom figurom Ježa, ili čitav ciklus <em>Spavači</em>, autentičnost Goranova izraza ipak pronalazim u stihovanim pjesmama. Snažnijima mi se stoga čine ciklusi <em>Detaljne pripreme</em>, <em>Dobra je zemlja </em>i <em>Nešto neriješeno s gradom</em>. U stihu taj mladi autor jasnije pokazuje osjećaj za kompoziciju, a ljepota je njegovih pjesama upravo u postepenom otkrivanju i razgradnji pjesničkoga svijeta, te povratku subjektu u snažnome finalnom stihu.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Već u prvoj pjesmi <em>Naznake</em> može se primijetiti spretno nizanje i nijansiranje slika: naznake jeseni su "mjehurići u čistoj vodi kasnih ljetnih dana", "kvržice na koži tišine", "nevidljive ptice" te "prvo jutarnje stezanje u grlu". Ta fina gradnja stiha, ali i završni emotivni impuls, kojim će zatitrati oslikani krajolici pjesme, mogu se uočiti u većini pjesama. Prvi dio pjesme <em>Detaljne pripreme</em>&nbsp;završava u "slatkom drhtaju gašenja", pjesma <em>Preklopi</em> u "zapahu buđenja", <em>Ušuškavanje</em> u "grču prema unutra", <em>Aubade</em> u "strepnji" – da navedem nekoliko čulnih punktova iz prvoga ciklusa.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> (Su)život te preklapanje ritma disanja prirode i čovjeka ono je po čemu je ova knjiga posebna. Naime, preklopi i pretapanja općenito su način na koji subjekt doživljava svijet oko sebe: "Ulazim u rujan, miriše proljeće" ili "sve se dogodilo, a još nije, dobra je zemlja", odnosno prelamaju se godišnja doba, prostor sna i jave, život i smrt, smrt i ljubav, kao i život i literatura. Slično kao i u Šamijinoj knjizi, sklad svijeta koji promatramo pokreće kotač kaosa, a smrt, koja odjekuje kroz lajtmotiv jeseni, uznemiruje mekoću pejzažnih slika. Smrt se pojavljuje u obliku <em>spavača</em>, mrtvih glasova koji hodaju vrtovima, kao smrt bliske osobe s kojom je lirski subjekt nekada radio na zemlji ("I nema više bojazni, nakon bolesti / Samo priželjkujem (djetinje, uzalud) / stalnost tvoga kašlja ujutro u voćnjaku") te kao pronađena nepoznata čeljust sa zubima u zadnjemu ciklusu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> No vrhunac destrukcije zapravo stiže u pretposljednjemu ciklusu <em>Nešto neriješeno s gradom</em>, u kojem će se subjektov nemir i bunt izraziti kao spaljivanje Botaničkoga vrta: "palim vrt palim vrt palim ulicu / polijevam snijegom i suzama požar i čekam / čekam da puknu stranice mog staklenika / o kad ćemo imati kišu i snijeg i vjetar / ako ne sada u stakleniku", a buktanje emocija autor će odlično popratiti ubrzanjem ritma. Naime, i ovdje me odlazak u grad podsjetio na epizodu o Detroitu u Šamijinoj knjizi, koja također priziva raspadanje i katastrofu čovječanstva, iako je kod Gorana veći naglasak na potrebi za putenošću i prelasku intimnih granica. Vrlo je simptomatično to što se ovdje uništava Botanički vrt kao neuralgična točka grada, neka vrsta rubnog, osjetljivog mjesta na kojem se najviše dodiruju moć prirode i čovjeka. U ovome ciklusu najbolje se vidi kako je mladi autor pjesnik emocionalnih pobuda, a ciklus se odlično uklopio i u okvir najava jeseni / smrti, kao žarište svih unutarnjih prelamanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Iako ne bih rekla da je zazorno opća klima ove knjige – prije bih je opisala kao melankoliju prolaznosti, popraćenu ekstatičnošću nedokučivosti kozmosa – knjiga nosi motive zrcalnih odraza, duhova i dvojništva, koji su ključni za figuru zazornoga dvojnika, kako je opisuje <strong>Freud</strong>. Ima nešto od bojazni od trošivosti vlastitoga tijela u Čolakhodžićevu strpljivom i pozornom vrtlarenju, no ono što me više proganjalo tijekom čitanja bio je taj dvojnik-vrt, vrt kao simbol prostora imaginacije, koji se umnaža u mojim čitanjima.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sjetila sam se zatim mnogih meni značajnih vrtova u naslovima: <strong><em>Skrovitog vrta</em></strong> <strong>Luke Paljetka</strong>, knjige studija <strong><em>Kaliopin vrt</em></strong> <strong>Dunje Fališevac</strong>, <strong>Mihalićeve </strong>knjige pjesama <strong><em>Vrt crnih jabuka </em></strong>i <strong>Vrkljaničine <em>Soba, taj strašan vrt</em></strong>, knjige priča <strong><em>Vrt s 1001 žaruljom</em></strong> <strong>Miroslava Mićanovića</strong>… Kao da sam se složila s Čolakhodžićem – <em>na kraju taj vrt </em>– pronašavši svoj užitak u tradicijskim i drugim prožimanjima. Iako bi možda moje zadovoljstvo njegovom knjigom bilo potpunije da me čitavo čitanje nije pratio dvojnik-vrt <em>Projekt Poljska</em>, moram naglasiti kako je riječ o vrlo darovitom i zrelom pjesničkom glasu koji bi mogao zauzeti važno mjesto u našemu suvremenom književnom vrtu.</div> Kristina Špiranec Mon, 13 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zazorni-dvojnik-vrt http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/zazorni-dvojnik-vrt Tko piše i tko izdaje <p> Ministarstvo kulture objavilo je rezultate dobitnika 'Potpore za poticanje književnog stvaralaštva u 2017. godini' i 'Potpore knjizi'.</p> <div> <strong>Ministarstvo kulture</strong> objavilo je odobrene i odbijene projekte za <strong><em>Potporu za poticanje književnog stvaralaštva u 2017. godini </em></strong>te za <strong><em>Potporu knjizi</em></strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> O <em>Potpori za poticanje književnog stvaralaštva</em>, tj. stipendiji piscima i prevoditeljima za rad na knjizi tijekom 2017. godine, odlučivalo je povjerenstvo: <strong>Cvijeta Pavlović</strong>, <strong>Snježana Šetka</strong>, <strong>Tanja Belobrajdić</strong>, <strong>Mate Maras</strong>, <strong>Ratko Cvetnić</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Najveće potpore za šestomjesečni rad na knjizi (42.000 kuna) dobili su:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Julijana Adamović </strong>(<em>Kamen ispod jezika</em>, roman)</li> <li> <strong>Nenad Barinić </strong>(<em>Vukovar: Haš</em>, strip)</li> <li> <strong>Nikola Đuretić </strong>(<em>Iza modrih planina</em>, prijevod)</li> <li> <strong>Giga Gračan </strong>(George Steiner: <em>U zamku Modrobradog</em>, prijevod)</li> <li> <strong>Ante Gugo </strong>(<em>Modre noći</em>, roman)</li> <li> <strong>Hrvoje Hitrec </strong>(<em>Nikola Zrinski Čakovečki</em>, roman)</li> <li> <strong>Vedran Kukavica </strong>(<em>Švabo se vraća</em>, roman)</li> <li> <strong>Tvrtko Milutinović </strong>(<em>Lucije Anej Seneka Mlađi: Moralni eseji [Dijalozi]</em>, prijevod)</li> <li> <strong>Antun Pavešković</strong> (<em>Prispodobe</em>, zbirka priča)</li> <li> <strong>Stjepan Pavić </strong>(M. Ficino: <em>Platonička teologija o besmrtnosti duša</em>, prijevod)</li> <li> <strong>Boris Perić</strong> (<em>Zagabrijel</em>, roman)</li> <li> <strong>Želimir Periš </strong>(<em>Mladenka kostonoga</em>, roman)</li> <li> <strong>Frano Petruša </strong>(<em>Tulipan</em>, strip)</li> <li> <strong>Borivoj Radaković </strong>(<em>Poremećeni snovi Siniše Bužeka</em>, roman)</li> </ul> <p> Među dobitnicima tromjesečne potpore (21.000 kn) dobrohotno ističemo <strong>Krunu Lokotara </strong>(<em>Žive slike</em>, eseji), <strong>Dubravka Matakovića </strong>(<em>Zgode i nezgode Ante Pavelića</em>, strip) i <strong>Koranu Serdarević </strong>(<em>Alotropija</em>, roman).<br /> <br /> Među odbijenim projektima izdvajaju se kvalitetni autori kao što su <a href="http://booksa.hr/kolumne/intervju/putopisna-reportaza-danas-je-kastrirana" target="_blank"><strong>Jerko Bakotin </strong></a>(<em>Kurdistan, melankolija</em>, putopis), <strong>Goran Ferčec </strong>(<em>Fajtina</em>, roman), <strong>Tatjana Gromača </strong>(<em>Na strmim čistinama</em>, roman), <strong>Vanda Mikšić </strong>(<em>Moglo bi sve biti</em>, zbirka poezije), <strong>Marko Pogačar </strong>(<em>Zemlja-zemlja</em>, zbirka poezije)...</p> <div> <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Programi%202017/Knji%C5%BEevno%20stvarala%C5%A1tvo%202017%20odobreni%20programi.pdf" target="_blank">Popis odobrenih projekata&nbsp;</a></div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Programi%202017/Knji%C5%BEevno%20stvarala%C5%A1tvo%202017%20odbijeni%20programi.pdf" target="_blank">Popis odbijenih projekata</a></div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> O potpori za izdavanje knjiga u 2017. godini odlučivalo je povjerenstvo: <strong>Nikica Barić</strong>, <strong>Vladimir Lončarević</strong>, <strong>Lahorka Plejić-Poje</strong>, <strong>Ervin Jahić</strong>, <strong>Slobodan Prosperov-Novak</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Uvjerljivo najveću potporu dobio je najplodniji hrvatski izdavač <strong>Fraktura</strong>: 372.000 kuna za 31 knjigu. Slijede <strong>VBZ </strong>(196.000) i <strong>Školska knjiga </strong>(190.000) te <strong>Zaklada 'Čujem, vjerujem, vidim'</strong> (160.000) i <strong>Meandar media</strong> (152.000). Potpora za izdavanje pojedine knjige iznosi u prosjeku oko 10.000 kuna, uz iznimku skupljih knjiga za slijepe i slabovidne.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Među stranim izdanjima ističu se:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Andrei Makine</strong>: <em>Zemlja i nebo Jacquesa Dormea </em>(Disput)</li> <li> <strong>Etgar Keret</strong>: <em>Sedam dobrih godina </em>(Fraktura)</li> <li> <strong>Georges Perec</strong>: <em>Ellis Island</em> (Meandar media)</li> <li> <strong>Karl Ove Knausgaard</strong>: <em>Moja borba&nbsp;(četvrta knjiga i peta knjiga)</em> (OceanMore)</li> <li> <strong>Elena Ferrante</strong>: <em>Genijalna prijateljica </em>i <em>Priča o novom prezimenu </em>(Profil)</li> <li> <strong>Zygmunt Bauman </strong>i&nbsp;<strong>Leonidas Donskis</strong>: <em>Fluidno zlo </em>(TIM Press)</li> <li> <strong>Philip K. Dick</strong>: <em>Čovjek u visokom zamku</em> (Vuković i Runjić)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Među domaćim izdanjima drago nam je vidjeti iduće naslove:</div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> <strong>Luka Bekavac</strong><em>: Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku&nbsp;</em>(Fraktura)</li> <li> <strong>Andrija Škare</strong>: <em>Stoljeće fejkera </em>(Hena com)</li> <li> <strong>Lejla Kalamujić</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-gubljenja-i-obecanje-pronalaska" target="_blank"><em>Zovite me Esteban </em></a>(Sandorf)&nbsp;</li> <li> <strong>Andrej Nikolaidis</strong>: <em>Mađarska rečenica </em>(Jesenski i Turk)</li> <li> <strong>Aleksandar Hemon</strong>: <a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/rat-i-mir-i-zombiji" target="_blank"><em>Kako su nastali 'Ratovi zombija'</em></a> (VBZ)</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Među brojnim odbijenim projektima žalimo što potporu nisu dobila izdanja <strong>Adamića </strong>(knjige <strong>Borisa Dežulovića</strong>, <strong>Miljenka Smoje</strong>, <strong>Pere Kvesića </strong>i <strong>Predraga Lucića</strong>) i <strong>Arkzina </strong>(knjige <strong>Damira Pilića</strong>, <strong>Rastka Močnika</strong>, <strong>Dejana Kršića</strong>...), <em><a href="http://muf.com.hr/" target="_blank">MUF</a>: ANTOLOGIJA </em>(Durieux), <em>Eseji o modernosti </em>(<a href="http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/zelim-prodrmati-ukorijenjene-predodzbe" target="_blank"><strong>Karl-Markus Gauß</strong></a>, Fraktura), <em>Pljuvanje, vrijeđanje, šutnja: ogledi o postjugoslavenskom pjesništvu </em>(Marko Pogačar, Sandorf)...</div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Programi%202017/potpora%202017%20odobreni.pdf" target="_blank">Popis odobrenih projekata</a></div> <div> &nbsp;</div> <div> <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Programi%202017/potpora%202017%20odbijeni.pdf" target="_blank">Popis odbijenih projekata</a></div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podrobnija analiza rezultata može se očekivati uskoro&nbsp;na Booksinom portalu.</div> Booksa Booksa Thu, 09 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/tko-pise-i-tko-izdaje http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/tko-pise-i-tko-izdaje Radionica 'Nađi se u prozi' <p> Prijave su u tijeku za radionicu kreativnog pisanja pod vodstvom Milene Benini. Rok za prijavu: 16.2.2017.</p> <div> Radionica kreativnog pisanja <strong><em>Nađi se u prozi</em></strong> u partnerstvu s <strong>Udrugom Nova stranica Zagreb </strong>i&nbsp;pod vodstvom književnice, prevoditeljice i urednice&nbsp;<strong>Milene Benini </strong>polaznicima nudi od osnovnih tehnika pisanja, specifičnosti pojedinih žanrova do poslovne strane pisanja (gdje i kako objavljivati te što očekivati od karijere pisca u Hrvatskoj).<br /> &nbsp;</div> <div> Uz samu teoriju žanrovske književnosti polaznici će kroz niz vježbi,analiza, pisanja i čitanja moći pronaći sebe odnosno svoj put u spisateljskim vodama.<br /> <br /> <div> Milena Benini diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na sveučilištu u Oxfordu. Kao prevoditeljica i urednica surađivala je s brojnim domaćim i stranim nakladničkim kućama i institucijama. Surađuje na brojnim projektima. Pripovjetke i članke objavljuje u brojnim domaćim i stranim časopisima. Dobitnica je pet nagrada <em>SFera</em>. Pripovjetke su joj prevođene na više jezika.</div> </div> <div> <br /> Prijave su u tijeku, pozivaju se svi oni koji žele pisati ili već pišu.</div> <div> <br /> Fond sati: 40 građanskih sati</div> <div> Početak: 20.2.2017.<br /> Rok za prijavu: 16.2.2017.</div> <div> Termin: ponedjeljkom od 18 – 20 h</div> <div> Cijena: 1000 kuna</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za sve dodatne informacije i predbilježbe : novastranica1@gmail.com</div> Booksa Booksa Thu, 09 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radionica-nadji-se-u-prozi http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/radionica-nadji-se-u-prozi Fantastika na slobodnu temu <p> Časopis 'Književna fantastika' organizira natječaj za&nbsp;djela pisana u ključu znanstvene ili epske fantastike, horora i sl. Rok: 31.3.2017.</p> <div> <strong><em>Književna fantastika</em></strong>, publikacija koja je dosad objavljivana u formi almanaha, od lipnja 2017. počinje izlaziti kao časopis magazinskog tipa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> U tom povodu, izdavačka kuća <strong>Kontrast izdavaštvo </strong>i sajt za promociju fantastične književnosti <a href="http://Art-Anima.com" target="_blank"><strong>Art-Anima.com </strong></a>organiziraju natječaj za neobjavljene priče autora iz regije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prihvaćaju se djela pisana u ključu znanstvene fantastike, epske fantastike, horora i drugih srodnih žanrova. Tema je slobodna.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Redakcija <em>Književne fantastike </em>odabrat će samo jednu priču za objavljivanje u lipanjskom broju, a to prozno ostvarenje bit će nagrađeno i novčanim iznosom od 100 eura.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <u>Propozicije natječaja:</u></div> <div> &nbsp;</div> <ul> <li> Na natječaj se prihvaćaju priče pisane na srpskom jeziku (ili jezicima s kojih nije potrebno prevođenje)</li> <li> Tema je slobodna, a priče moraju biti duge između 20.000 i 33.000 znakova (računajući i razmake)</li> <li> Pravo sudjelovanja imaju svi radovi koji ranije nisu objavljivani u elektronskom i/ili tiskanom obliku</li> <li> Radovi moraju biti otkucani u Wordu (Times New Roman, veličina 12)</li> <li> Uz priče obavezno dostaviti: kratku biografiju, adresu i kontakt broj telefona</li> <li> Priče slati na: knjizevnafantastika@yahoo.com</li> <li> Jedan autor na konkurs može poslati samo jednu priču</li> <li> Rok za slanje radova je 31.3.2017.</li> </ul> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada će dobitniku biti uručena tijekom IV Festivala fantastične književnosti 'Art-Anima', koji se održava početkom lipnja 2017. godine u Beogradu (točan datum i mjesto bit će naknadno određeni).</div> Booksa Booksa Thu, 09 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/fantastika-na-slobodnu-temu http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/fantastika-na-slobodnu-temu RETROaktiv <p> Otvoren je&nbsp;natječaj za nove umjetničke produkcije na temu aktivizma i građanskog otpora. Rok za prijavu: 21.2.2017.</p> <div> Udruge <strong>Kurziv</strong>, <strong>DOMINO</strong>, <strong>GONG </strong>i zaklada <strong>SOLIDARNA </strong>otvaraju anonimni natječaj za produciranje umjetničkih radova i sudjelovanje u završnoj izložbi projekta <strong><em>RETROaktiv </em></strong>koja će biti održana u travnju 2017. &nbsp;<br /> <br /> Izložba će prikazati odabrane aktivističke i umjetničke prakse u proteklih 30 godina u postjugoslavenskom prostoru, usmjerene na zaštitu ljudskih prava i javnih dobara te na otpor politikama isključivanja, rata i nasilja.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pozivaju se zainteresirani da se svojim prijedlozima umjetničkih intervencija osvrnu na eko-pokrete 1980-ih, antiratne inicijative 1990-ih, feminističke inicijative, LGBTIQ pokret, kao i na novije oblike građanskog samoorganiziranja potaknutih ugrožavanjem općih ljudskih prava, radničkih prava, prava manjina i izbjeglica, političkom korupcijom i klijentelizmom, borbom za javna dobra i zaštitu okoliša, obrazovanje, stanovanje, zdravlje i medijske slobode te izazovima suočavanja s prošlošću.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj se raspisuje za ukupno 4 umjetnička rada, od kojih 3 mogu biti u bilo kojoj umjetničkoj formi, dok će četvrti odabrani rad biti u formi performansa.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autorima ili autorskim timovima koji budu odabrani na natječaju bit će isplaćena sredstva u iznosu 10.000,00 HRK bruto koja će im biti na raspolaganju za produkciju novog rada i/ili umjetnički honorar.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kako će performans biti produciran u suradnji s udrugom Domino i festivalom <em>Perforacije </em>tako se od autora odabranog izvedbenog rada (performansa) očekuje da ga održi u Zagrebu i u Rijeci gdje će se festival održati. Iznos od 10.000,00 HRK bruto namijenjen je ukupnom trošku izvedbe rada, uključujući honorar, putne troškove te smještaj u Rijeci.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Sve zainteresirane autore molimo da prilikom prijave uzmu u obzir uvjet da organizatori natječaja namjeravaju nakon izložbe organizirati aukciju odabranih radova, od koje će sav prihod ići u svrhu programa "Kultura u zajednici" zaklade SOLIDARNA, odnosno za podršku društveno angažiranim kulturnim produkcijama koje tematiziraju ljudska prava, čime je namjera osigurati i izvor podrške za daljnje umjetničke intervencije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Autorima se ostavlja sloboda odabira izražavanja u različitim umjetničkim formama te pristupu sljedećim područjima djelovanja:</div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. Mirovni aktivizam i suočavanje s prošlošću;</div> <div> 2. Ljudska prava,</div> <div> 3. Javna dobra i zaštita okoliša,</div> <div> 4. Politički sustav, demokratizacija i antikorupcija.</div> <div> &nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Natječaj je otvoren do 21. veljače 2017. </strong>do kraja dana, a rezultati će biti poznati do 28. veljače 2017. Odabrani radovi moraju biti pripremljeni do 10. travnja 2017.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Radove će odabrati Komisija koju će činiti predstavnici Kurziv, Domino, GONG i zaklade SOLIDARNA.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Natječaj je otvoren za pojedinačne autore i timove s područja država bivše Jugoslavije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Prijave se šalju na e-mail adresu: info@solidarna.hr s predmetom „Prijava na natječaj RETROaktiv".</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Prijava treba sadržavati:</strong></div> <div> &nbsp;</div> <div> 1. šifru pod kojom se rad prijavljuje;</div> <div> 2. naziv rada i opis prijedloga (do 2 kartice teksta);</div> <div> 3. skice i/ili dokumentaciju.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Napomena: kako će prijave primati osoba neovisna od komisije, tako vas molimo da u mailu navedete svoje podatke i šifru rada dok u nazivima dokumenata kojima prijavljujete rad navedete samo šifru.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Za dodatna pojašnjenja, molimo obratite se na Martini Kontošić na martina.kontosic@kulturpunkt.hr.</strong><br /> <br /> Mjesto održavanja izložbe: Studentski centar, Savska 25, Zagreb (predvorje kina SC)</div> <div> &nbsp;</div> <div> Partneri projekta su: GONG, WHW, Centar za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, Civil iz Skopja, Anima Kotor, Helsinški parlament građana iz Banja Luke. Izložbu kurira udruga&nbsp;Kurziv.</div> Booksa Booksa Wed, 08 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/retroaktiv http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/retroaktiv Cvetan Todorov (1939 - 2017) <p> Poznati bugarsko-francuski književni teoretičar, politički komentator i filozof preminuo je u 78. godini života.</p> <div> Poznati bugarsko-francuski književni teoretičar, politički komentator i filozof <strong>Cvetan Todorov </strong>preminuo je u 78. godini života.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Todorov se etablirao '70-ih, kao učenik <strong>Rolanda Barthesa</strong>, svojim radovima u područjima strukturalizma i antropologije. Kasnije je pisao biografije intelektualaca, među ostalim <strong>Jean-Jacquesa Rousseaua</strong>, <strong>Mihaila Bahtina </strong>i <strong>Marine Cvetajeve</strong>.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U brojnim radovima bavio se poznatom antropološkom temom odnosa prema Drugom. U knjizi <strong><em>Osvajanje Amerike: pitanje drugoga</em></strong> pisao je kako su Indijanci stradali u susretu s Europljanima jer nisu poznavali koncept prijetećeg Drugog.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Također se bavio i holokaustom, brojnim primjerima nevjerojatne hrabrosti i najveće okrutnosti.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> O aktualnoj temi migracije pisao je u knjizi <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/strah-od-barbara-s-onu-stranu-sukoba-civilizacija" target="_blank"><strong><em>Strah od barbara: s onu stranu sukoba civilizacija</em></strong></a>, između ostalog: "Možemo tražiti od pridošlica da poštuju zakone države ili njen društveni ugovor, ali ne i da vole državu: javne dužnosti i osobni osjećaji, vrijednosti i tradicije ne pripadaju istim sferama. Samo totalitarna društva obvezuju građane da vole državu."</div> <div> &nbsp;</div> <div> Osim niza članaka i navedenih knjiga, na hrvatskom ili srpskom dostupne su njegove knjige <strong><em>Simbolizam i tumačenje</em></strong>, <strong><em>Duh prosvjetiteljstva</em></strong> i <strong><em>Manje zlo</em></strong>.&nbsp;</div> Booksa Booksa Wed, 08 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/cvetan-todorov-1939-2017 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/cvetan-todorov-1939-2017 Natječaj 'Edo Budiša' <p> Nagrada se dodjeljuje autoru ili autorici (do 35 g.) kojem je u 2016. objavljena zbirka kratkih priča na BHSC jeziku. Rok za prijavu: 2.3.2017.</p> <div> Godišnja književna nagrada Istarske županije – Regione Istriana <strong><em>Edo Budiša</em></strong> dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika <strong>Eda Budišu </strong>(1958.-1984.), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjedačkim formama.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada <em>Edo Budiša</em> dodjeljuje se jednom godišnje autoru/ici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u 2016. godini objavljena zbirka kratkih priča na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). Za nagradu mogu konkurirati i autori/ice do 35 godina starosti iz zemalja srednje i jugoistočne Europe ako im je zbirka priča prevedena na neki od navedenih jezika.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nagrada <em>Edo Budiša</em> sastoji se od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid (u daljnjem tekstu: Kuća) i jednokratne novčane nagrade od 1.000,00 eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a za devize, na dan sklapanja ugovora između Gradske knjižnice Pazin i nagrađenog/e kandidata odnosno kandidatkinje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dobitnik/ica nagrade <em>Edo Budiša</em> boravak u Kući mora realizirati u jednokratnom terminu u roku od godine dana od dodjeljivanja nagrade, u dogovoru s domaćinima nastupiti na barem jednoj književnoj večeri tijekom boravka u Kući te ostaviti jedan svoj kraći prozni tekst za potrebe Kuće.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Prijedlozi za nagradu <em>Edo Budiša</em> podnose se pisanim obrazloženjem uz koje treba poslati pet primjeraka zbirke priča predloženog autora/ice na adresu Knjižnice, te u pdf-u na e-mail: kucazapisce@gmail.com.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Poštanska adresa je:</div> <div> &nbsp;</div> <div> Gradska knjižnica Pazin</div> <div> (za nagradu „Edo Budiša")</div> <div> Šetalište Pazinske gimnazije 1a</div> <div> 52000 Pazin</div> <div> Hrvatska</div> <div> &nbsp;</div> <div> Rok za slanje prijedloga za nagradu <em>Edo Budiša</em> je <strong>2. ožujka 2017.</strong> Prijedloge mogu podnositi autori/ice te nakladnici/ice ili urednici/ice, ali uz potvrđeni pristanak autora/ice da će u slučaju dodjele Nagradu prihvatiti i boraviti u Kući.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pristigle prijedloge vrednuje Komisija za dodjelu nagrade <em>Edo Budiša</em>. Dobitnik/ica nagrade bit će javno proglašen/a u sklopu programa rada Kuće za pisce – Hiže od besid tijekom lipnja 2017. godine.</div> Booksa Booksa Tue, 07 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-edo-budisa http://www.booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-edo-budisa Kritičar / Neprijatelj <p> Ako se koncept umjetnika i kritičara koji se gledaju preko nišana čini besmislenim, ovi primjeri iz različitih perioda pokazuju da nije tako.</p> <p> Neke je pisce teško zamisliti kao stare, namrgođene i natmurene spodobe koje se vuku u kućnom haljetku i papučama po kući i prigovaraju na svaku sitnicu. Isto tako, neke je pisce prilično teško zamisliti kao mlade, naprosto zato što su oduvijek bili stari. Oni kao da boluju od naopakog 'Benjamin Button sindroma'. Čak i kad pjevaju o svojoj mladosti.<br /> <br /> Mladi <strong>Leopardi</strong>, mladi <strong>Stefan George</strong>, mladi <strong>Weininger</strong>&nbsp;(?) pa čak i mladi <strong>T. S. Eliot</strong>, koji je napisao ove stihove dok još nije potjerao svog unutarnjeg Amerikanca duboko u zakutke svoje pjesničke ličnosti, odakle bi ovaj tek rijetko iskočio i izbeljio se čitatelju, a zatim odjurio poput pajaca i skočio u neki potok koji će ponornicom postati i nestati u Arkadiji Eliota pjesnika, koja nalikuje na onu nestvarno stvarnu o kojoj piše<strong> Panofsky</strong>, a ne na nekakvu imaginarnu, 'pjesničku' Arkadiju, o kojoj pjevaju i nad kojom sline vjekovi:<br /> <br /> <em>Ladies who think me unduly vociferous<br /> Amiable cabotin making a noise<br /> That people may cry out "this stuff is too stiff for us” –<br /> Ingenuous child with a box of new toys<br /> Toy lions carnivorous, cannons fumiferous<br /> Engines vaporous – all this will pass;<br /> Quite innocent – "he only wants to make shiver us.”<br /> For Christ’s sake stick it up your ass.</em><br /> <br /> Pjesma <em><strong>Triumph of Bullshit</strong></em> zanimljiva je iz više razloga, počevši od same činjenice da je ovdje prvi put u engleskom jeziku upotrijebljena riječ 'Bullshit' iz naslova, iako baš i nije sigurno je li riječ o Eliotovoj invenciji ili je ovdje tek prvi put zapisana ta riječ koja je danas opće mjesto.<br /> <br /> Međutim, ono što je svakako važno istaknuti jest da se u prvoj verziji pjesme umjesto riječi 'Ladies' nalazila riječ 'Critics', čime ona svakako dobiva potpuno novi značenjski sloj.<br /> <br /> Ova pjesma, složit će se znalci, nije nimalo eliotovska, ne zato što ne zvuči kao Eliot, već zato što ne zvuči eliotovski. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog toga što je mnogo manje otvorena od znamenitog poznog Eliota.<br /> <br /> ***<br /> <br /> Ništa nije otvorenije od pjesama<strong> Ezre Pounda</strong>, jednog od stotinu i sedamnaest pjesnika što im se pripisuje moto 'Make it new!' Međutim, koliko god otvorene bile, ne znači da je lako naći ulaze u njih. Rani, imaginistički Pound nije imao previše obzira prema onima koji kritiziraju, a sami ne stvaraju ništa od velike važnosti, već u najboljem slučaju tenisonuju do iznemoglosti, dok ne iscijede sav život iz Riječi.<br /> <br /> I zato je važan njegov savjet upućen nikome posebno, a koji su navodno dva američka planinara-entuzijasta uklesala u kamen na jednoj planini u Grčkoj oko 1920. godine, a koji glasi: "Ne obazirite se na kritiku ljudi koji sami nisu nikada napisali ništa značajno".<br /> <br /> ***<br /> <br /> Repeticija zahtijeva novo, rekao bi možda <strong>Lacan</strong>, i možda bi bio u pravu. Repeticija je bila oružje u rukama<strong> Glenna Brance</strong> krajem '70-ih na zgarištu njujorške punk scene. Međutim, kada je kritičar <strong>Robert Christgau</strong>, samozvani "Dean of American Rock Critics", prozvao mladi njujorški bend koji se trebao zvati Male Bonding da bi se na kraju ipak nazvao <strong>Sonic Youth</strong>, "epigonima Glenna Brance", čovjeka s kojima su članovi benda&nbsp;<strong>Lee Ranaldo </strong>i <strong>Thurston Moore </strong>prethodno surađivali, dobio je odgovor benda u formi pjesme koja je imala sljedeće stihove:<br /> <br /> <em>I don't know why,<br /> You wanna impress Christgau<br /> Ah let that shit die<br /> And find out a new goal</em><br /> <br /> Baš kao i kod Eliota, koji je riječi pjesme nastale 1910. godine šest godina poslije promijenio zamjenom Critics-Ladies, i u ovom slučaju došlo je do zamjene, ali naslova. Iz žovijalnog <em>I Killed Christgau With My Big Fuckin' Dick</em>, naziv pjesme je promijenjen u <em>Kill Yr Idols</em>.<br /> <br /> Iako je eliotovski poklič 'For Christ’s sake stick it up your ass' i dalje ostao u srži ove pjesme.<br /> <br /> No možda je pravi razlog spominjanja Boba Christgaua u ovom kontekstu samo kako bismo poentirali, što je čin vječno sumnjive naravi. Bez obzira na to, činjenica je da je Christgau nedavno objavio knjigu prilično indikativnog naslova. Njegovi memoari zovu se <em><strong>Portrait of a Critic as a Young Man</strong></em>.<br /> <br /> <iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" src="https://www.youtube.com/embed/F8LYpyXerDg" width="600"></iframe><br /> <br /> Jedan hrvatski pisac koji u svojim njedrima nosi i kritičarsku zmiju opisao je u ovom kratkom izvještaju odnos prema kritičarima koji je ostao zadržan kod dijela hrvatskih pisaca, i koji je možda teško shvatljiv ali je nepobitan, dok asocira na odnos umjetnika prema kritici u petparačkim romanima o umjetnicima <em>fin de sieclea</em>, poput <strong>Toulouse-Lautreca</strong>, <strong>Debussyja</strong> ili čak<strong> Van Gogha</strong>, gdje se s jedne strane nalaze umjetnik i život i san, a s druge Kritičar. Kao takav, on je zao i srednjovjekovno ružan, te poprima izgled Židova u kvatročentističkom toskanskom slikarstvu – Onaj koji je protiv života, Lihvar, Ljudsko ruglo i Licemjer velikog nosa...</p> <p> ****<br /> <br /> <strong>Neprijatelj</strong><br /> <br /> Dan ranije, našao sam se u društvu jednog lošeg pjesnika. Objasnit ću, iako mi je sasvim jasno da znaš o čemu govorim, jer dobro poznaješ muhu u mlijeku. Dakle, kao što rekoh, bio sam s njim, ili je on, mladi pjesnik, bio sa mnom, uostalom sada je potpuno svejedno. Ali nije nevažno reći da je običavao hodati gradom s naramkom pjesama, rukoveti punom bistrog poentiranja.<br /> <br /> Svako malo bi onako ovlaš izvukao neku drugu pjesmu pa bi apropo objasnio kako je nastala, katkad i gdje, a pogotovo je rado mahao pjesmom koju mu je pohvalio jedan od omiljenih mladih pjesnika, koji je nesumnjivo bio njegov junak i kojeg je toliko obožavao da je možda izgovorio misao kako se zamišlja da živi kao njegova pjesnička sjena, čak i u snu, ili je možda rekao da se osjeća kao da on, dakle mladi pjesnik kojeg je idolizirao, snagom svoga pjesničkog izraza (upravo pjesničkog izraza) natkriljuje i nadsjenjuje cijelu pjesničku generaciju.<br /> <br /> I tako smo nas dvojica došli u atrij ispred mjesta održavanja nekog književnog festivala. Koliko god se trudio, nisam se uspijevao otarasiti mladog pjesnika tupavog dobroćudnog basetskog pogleda, ali od one vrste za kojeg si poprilično siguran da bi se u slučaju genocidnog pokolja u našoj domovini, nakon što su te danima mučili u zatvoru, mogao pojaviti u kritičnoj situaciji u uniformi s epoletama i nadviti se nad tebe poput arhanđela Haniela, doduše arhanđela Haniela kojem se se svi obraćaju u stavu 'mirno' s gospodine bojniče/ gospodine načelniče/ gospodine postaja-vodniče, ili možda samo Gospodine, i ti bi mlitavom rukom posegnuo prema njegovoj spasonosnoj pojavi a on bi te umirio utješnim izrazom punim iskrenog suosjećanja, pogladio po krvavoj pojavi koja više ne nalikuje na lice čovječje, koliko na umjetnički iskaz gestualnog tipa, možda nešto poput slika <strong>Arnolda Schönberga</strong>, recimo njegovog <em><strong>Crvenog pogleda</strong></em>, a zatim ti udijelio milosrdan pogled, onaj koji odaje duboko razumijevanje i prije svega iskrenu sućut, da bi se potom bez riječi udaljio ostavivši te na milost i nemilost zatvorskim čuvarima.<br /> <br /> Dok smo razgovarali pred ulazom u zgradu gdje se održavala pjesnička manifestacija, publika je poput mrava izlazila i ulazila, ljudi s izrazima punih jasne namjere, možda i izvan okvira same večeri, a ja sam ih zamišljao da nose goleme grane i krepane tjelesine divovskih kukaca. Među njima je bilo mnogo poznanika koji bi nam kimnuli u znak prepoznavanja a zatim brzim korakom produljili dalje. Sve više sam se utapao u osjećaju krajnjeg poniženja, dijelom zbog toksične taštine, ali prije svega zbog toga što sam se sramio činjenice da razgovaram s ovim čovjekom, a ne stojim recimo sam i zamišljeno pušim, ili se možda hihoćem u nekoj grupici dok ogovaramo našeg poznanika.<br /> <br /> I tako smo mladi pjesnik i ja pušili i razgovarali o nekom piscu čijem nastupu smo se posebno veselili.<br /> <br /> – Njegovi su nastupi strašno monotoni, ali…<br /> – To je mono-monotonija, nikada ne sluša sugovornika.<br /> – I kada pokušava upravni govor…<br /> – Nevjerojatno je dosadan, ali ne možeš ga prestati slušati i utapati se u tom oceanu dosade. Iz njega vječno sipi dosada. Dosadan je eliptično, ako znaš što želim reći. Zapravo, linearno. Njegovi dosadni monolozi kao da imaju neku vrstu kode, na kraju uvijek možeš uživati u malom okrajku dosade, dođe kao akcentuacija na gromadi dosade. Mislim da me možeš pratiti. Hoću reći, možda si to i sam uvidio, to je komad dosadnog glečera koji se otkida od vrištećeg kontinenta bijele dosade. Doduše, onaj njegov palimpsest o anđelima koji su zgrabili sportskog novinara iz redakcije dnevnih novina imao je stanoviti <em>je ne sais quoi</em>. Ali, kao da mu je nedostajala boja. Prava boja. Evo, recimo u ovoj pjesmi...<br /> <br /> I dok sam se pokušavao našaliti na račun modnog izričaja dotičnog pisca, moj je sugovornik uočio nekoga i najednom poletio naprijed i u djeliću sekunde se vratio natrag s čovjekom. Učinio je to nevjerojatno brzim i prirodnim pokretom. Kao da mu se ruka produžila za nekoliko metara i za ovratnik uhvatila nemoćnu kreaturu, privevši ga kao što direktor škole hapsi osnovnoškolca koji puši iza škole (dok je ona, ruka, imala izraz ozbiljne, takorekoć 'naravne' serioznosti) te se čovjek bespogovorno stvorio pred nama.<br /> <br /> Mladi pjesnik je trenutak imao slavodobitni izraz lica, ali pogledaj ovo: izbrisan je kao kapi kiše na vjetrobranu auta koje odlaze u nesigurnu povijest našeg postojanja - da bi ga zamijenio onaj prijetvorne poniznosti, nalik na masku kakvog iskusnog šefa protokola, ili političara koji se naslikava iza Velikog vođe, i ujedno osjeća navalu strahovite nadmoći ali i neodredive strave zbog čega se boji da će mu naočigled sviju krv udariti u glavu i da će izgledati kao golema ćelava znojna lizalica, pa se odlučuje na umirujući pokret smjernog polaganog sidrenja jedne šake u toplo okrilje druge te zurenje u pod uz povremeno podizanje pogleda prema bezobraznoj tmini objektiva koji mu se ruga i izaziva ga.<br /> <br /> – Ovo je naš veliki pisac … Čuo si za njega, da? –&nbsp;rekao je mladi pjesnik čije je čitavo biće poprimilo značaj velikog impresarija. Pred nama je stajao pisac za kojeg sam doista znao i o kojeg su zadnjih tjedana svi spominjali, ali ga nitko 'baš' nije čitao, ili ga je 'tek krenuo čitati'. Njegovo ime postalo je kul i sveprisutno. Bio je lijep i nije živio ovdje, vratio se u zemlju nedavno, a ime je bilo takvo da je ljudima očito bilo vrlo ugodno izgovarati ga, čak i kada se za to nije ukazivala ni najmanja potreba.<br /> <br /> Bio je značajan, možda ne baš šifra koja će ti otvoriti stražnju sobu svakog razgovora u kojem želiš sudjelovati, ali da smo u nekom velikom gradu s 'književnom scenom', on bi nesumnjivo bio <em>toast of the town</em>. Možda bi najpreciznije bilo reći da je izgovaranje njegovog imena u pravom trenutku imalo snagu glasnog spominjanja <strong>Rastka Petrovića</strong> u boemskoj kavani u Beogradu 1924. godine; možda će proći neopaženo, ali možda i dobiješ poziv za stol s najviše praznih flaša i najviše dugih balonera, a to je dakako stol za kojim želiš sjediti u boemskoj kavani u Beogradu 1924. godine. &nbsp;<br /> <br /> – Da, naravno… –&nbsp;pokušao sam odgovoriti, ali je impresario sasjekao sam začetak neminovno dosadne izmjene kurtoaznih besmislica: –&nbsp;E, i on ti je također neprijatelj. On je isto kritičar.<br /> <br /> A zatim je značajno i čudnovato usporeno izgovorio moje ime - kao da pjeva predivni koral slatkog crvenog prezira - koje našem sugovorniku iz sasvim razumljivih razloga nije značilo apsolutno ništa.<br /> <br /> Tako me predstavio, kao kritičara, to jest neprijatelja. Bilo mi je smiješno, mislio sam da je ironičan, da ga je napokon po ramenu potapšao smisao za humor.<br /> <br /> – Da? Kritičar? – pitao je pisac.<br /> <br /> – Da, radim za avangardni katolički književni tjednik <em>Prsobrani kule stražare</em>. U zadnjem broju smo se bavili političkim spisima <strong>Vinka Nikolića</strong>, recenzirali prijevod dnevnika sanjanja <strong>Davida Burljuka&nbsp;</strong>na aramejski, a poseban temat posvećen je utjecaju drevne sorte laringitisa na razvijanje usmenosti u Hrvata u vrijeme <strong>Ljudevita Posavskog</strong>. Uz to, predstavili smo rezultate istraživanja učinka raznih pripravaka i čarolija kojima se svekoliki kler suprotstavljao bauku sodomije koji je uzeo maha na prostoru od Petrove gore pa sve do Dilj gore. Također, prvi smo publicirali osnovnoškolsku zadaćnicu ni više ni manje nego samog Blaženog, na temu 'Moj heroj', gdje Kardinal opisuje život <strong>Julijana Apostate</strong>. Za ljepši spol smo, pak, pripremili duplericu nagog, malo je reći oku ugodnog<strong>&nbsp;Danielea da Volterre</strong>, kako ga je sanjala jedna od vidjelica iz Međugorja, koja je ujutro prestravljeno odjurila na policiju gdje je brže bolje izrađen foto-robot nesretnika. &nbsp;<br /> <br /> Nije me još do kraja ni sustigao sram zbog predugog i previše dovitljivog monologa koji je odavao dojam kao da sam ga pripremio davno unaprijed (što je tek manjim dijelom istina), a pisac od značaja je već zainteresirano vadio nekakav notes i kemijsku olovku.<br /> <br /> – Da? Nisam čuo za to. Ponovi, molim te, da zapišem ime časopisa. &nbsp;<br /> <br /> Tada sam uočio u pogledu značajnog pisca specifičan odsjaj, od one vrste koja bi nekome možda izgledala kao samo utjelovljenje divnog i nježnog pjesničkog duha, oko koje priziva pogled i doziva kameru da mu se približi i uđe u njega poput montažnog postupka poznatog iz hiljadu filmova i preko četrdeset televizijskih serija, ali koje je moglo značiti samo to da preda mnom stoji štovatelj boga Morfija, i to onaj koji se vrlo nedavno klanjao na njegovom oltaru. Možda i maločas, na klonji pjesničkog festivala.<br /> <br /> No čak i u takvom stanju, Kritičar, a to sam - shvatio si - ja, značajnom piscu nije mio i s olovkom u ruci izgovara riječi koje sam tada smatrao nezaboravnima, nešto kao savršenu definiciju banalnosti mržnje prema kritici. I baš mi je zato žao što ih se ne mogu sjetiti, što ne znači da jednom neću. Naprosto smatram da bi svako izmišljanje ili pokušaj aproksimacije, sve da i zvuči efektnije od originala... da bi sve to bilo samo brljanje i falsifikat, i samo bi unizilo delikatnu ljepotu antikritičke svijesti.<br /> <br /> A ti znaš da ne volim izmišljati.</p> Neven Svilar Tue, 07 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/kriticar-neprijatelj http://www.booksa.hr/kolumne/knjizevne-svilarije/kriticar-neprijatelj Budućnost života, budućnost filozofije <p> U Zagrebu od 14. do 16.2. gostuju vodeća francuska filozofkinja Catherine Malabou i francuski redatelj Érik Bullot.</p> <div> Nastavljajući program <strong><em>Škole neophodnog znanja </em></strong>(u kojoj su, između ostalih, gostovali Dubravka Ugrešić, Peter Szendy, Slobodan Šijan i Eyal Sivan), polovicom veljače 2017. u Zagrebu gostuju francuska filozofkinja <strong>Catherine Malabou </strong>i filmaš <strong>Érik Bullot</strong>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <strong>Catherine Malabou </strong>je vodeća francuska filozofkinja, a crvena nit njezinog filozofskog rada je pojam <em>plastičnosti </em>i mogućnost plastične ontologije. <em>Plastičnost </em>označava podjednako sposobnost preuzimanja forme (poput plastičnosti gline) i stvaranja forme (poput plastične umjetnosti ili plastične kirurgije). Malabou je taj <strong>Hegelov </strong>termin preuzela i razvila ga premošćujući brojne jazove između filozofije, psihoanalize i neuroznanosti, transformirajući pritom svaku od ovih disciplina.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Fokus njenih najnovijih promišljanja je pojam <em>života</em>, i u svojem predavanju <strong><em>Budućnost života, budućnost filozofije</em></strong> Malabou će programatski skicirati smjer vlastitih budućih istraživanja.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Javno predavanje će se održati 14.2. u 19h na Akademiji dramske umjetnosti (dvorana F22 / Frankopanska 22), na engleskom jeziku bez prijevoda.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Dva dana kasnije – 16.2. u 19h u klubu Booksa (Martićeva 14d) – bit će organiziran razgovor s Catherine Malabou u povodu hrvatskog prijevoda njezine knjige <a href="http://booksa.hr/knjige/publicistika/ontologija-nezgode" target="_blank"><strong><em>Ontologija nezgode</em></strong></a>. S Catherine će o knjizi, kao i njezinom recentnom radu, razgovarati <strong>Ante Jerić</strong>, autor knjige <a href="http://mi2.hr/2016/07/ante-jeric-uz-malabou-profili-suvremenog-misljenja/" target="_blank"><strong><em>Uz Malabou – profili suvremenog mišljenja</em></strong></a>.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Francuski redatelj <strong>Érik Bullot </strong>autor je brojnih ironičnih radova koji nastanjuju prostor između autorskog i eksperimentalnog filma. Održat će predavanje 15.2. u 18h u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb (Avenija Dubrovnik 17). Nakon autorovog uvodnog predavanja, pogledat ćemo tri njegova filma o jezicima i prevođenju: <strong><em>Geografska fuga </em></strong>(2013, 4’), <strong><em>Jezikolomke </em></strong>(2011, 11’) i <strong><em>Govor u jezicima </em></strong>(2005, 26’), poslije kojih slijedi razgovor s autorom o jeziku/cima, prevođenju, lingvistici i semiotici.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Događanje se realizira u suradnji s programom <em>Kino umjetnika </em>Muzeja suvremene umjetnosti.</div> <div> &nbsp;</div> <div> ***</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ulaz na sve navedene aktivnosti je slobodan.<br /> <br /> Gostovanje Catherine Malabou i Érika Bullota organizira <strong>Multimedijalni institut </strong>u suradnji s <strong>udrugom Kulturtreger</strong>, <strong>Akademijom dramske umjetnosti </strong>i <strong>Muzejom suvremene umjetnosti </strong>u Zagrebu.</div> <div> &nbsp;</div> <div> <em>Škola neophodnog znanja </em>se odvija u klopu projekta <strong><em>Prošireni estetički odgoj </em></strong>- suradnje organizacija Multimedijalni institut, Kulturtreger, Berliner Gazette (Berlin), kuda.org (Novi Sad) i Kontrapunkt (Skopje).</div> <div> &nbsp;</div> <div> Podržavaju Ministarstvo kulture RH, Ured za udruge Vlade RH, Grad Zagreb, Hrvatski audiovizualni centar, program Kreativna Europa Europske komisije.</div> Booksa Booksa Mon, 06 Feb 2017 16:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/buducnost-zivota-buducnost-filozofije http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/buducnost-zivota-buducnost-filozofije Vječni put prema dnu <p> Da se radi o nekom velikom jeziku, roman 'U potrazi za početkom kruga' Marinka Koščeca bio bi predstavljen kao tzv. 'događaj godine'.</p> <div> Pisanje je potreba za komunikacijom, čak i kada ona podrazumeva razgovor sa sobom, odnosno tada još i više. Autor/ka oseća goruću želju da nešto saopšti, da se o nečemu izrazi, a što je ta stvar koja se prenosi intimnija i bliža autoru/ki, to je, tako bi makar u teoriji trebalo da bude, pisanje o njoj intenzivnije, te samim tim čitalački doživljaj jači.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Nije stoga čudno da je književnost prepuna priča o traumama, o gubicima, o stvarima o kojima se, po pravilu, ćuti. Naravno, nemili događaji i sećanja nisu dovoljan okidač za dobru literaturu jer, da je tako, bilo bi previše zanimljivih knjiga, što nije slučaj. Potrebno je još nešto, najčešće svest o tome da je sve ono što ulazi u književnost posredovano kroz jezik, nesavršeni medij, onaj koji uvek kreira neprecizna značenja, ali i saznanje da je ljudska emotivnost stvar konvencija, posebno kada se o njoj govori/piše.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> To naprosto znači da je broj tema ograničen, a količina načina da se o njima govori, makar teorijski, neiscrpna, ali da on nedvosmisleno zavisi od mode, od onoga što se u istoriji književnosti naziva poetička formacija, kao i od izbora autora/ke kojem će se carstvu prikloniti. Naizgled lako, a zapravo jedan pogrešan korak i sve ide u paramparčad.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Zato su knjige poput poslednjeg romana <strong>Marinka Koščeca <a href="http://booksa.hr/knjige/proza/u-potrazi-za-pocetkom-kruga" target="_blank"><em>U potrazi za početkom kruga</em></a></strong> prava retkost. Izvrsnost s kojom je napisan ovaj, po svojoj temi, krajnje neprivlačan roman prosto je zapanjujuća. Da se radi o nekom velikom jeziku (po broju govornika, ali i po dužini i značaju književne istorije), ovo bi bio roman predstavljen kao takozvani događaj godine koji bi svom autoru od autorskih prava obezbedio prigodnu i upotrebljivu sumu novca. Ovako, s obzirom na Koščecov položaj unutar književnog polja koji je manje-više svesno na margini, pitanje je šta će se dogoditi.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Kao i njegov indirektni učenik i naslednik <strong>Luka Bekavac</strong>, autor romana <em>U potrazi za početkom kruga</em>&nbsp;najverovatnije će ostati nepročitan i u svom vremenu blago zaboravljen. Da me niko ne shvati pogrešno, veoma bih voleo da grešim i da je sve ono što sam rekao o sudbini ovog romana netačno, ali bojim se da je njegova tržišna vrednost u smislu dopadljivosti širokim čitalačkim slojevima (za koje, možda i pogrešno, pretpostavljamo da postoje) nikakva, te da će on svakako imati svoje tvrdo jezgro obožavalaca među čitaocima i kolegama, ali više od toga zapravo ne.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Za to krivicu ne treba tražiti u nihilističkoj prirodi teksta, niti u izdavačevoj agilnosti, nego u duhu vremena, u konglomeratu nepovoljnih okolnosti po literaturu<em> en general </em>danas i ovde, a kako ovaj narativ nije tračerajska stranica istrgnuta iz žute štampe, niti <em>know-how </em>o raspadu jednog i nastanku novog i vrlog sveta, ne svedoči o istorijskim pravdama i nepravdama, a kamoli niz uputstava za očuvanje sopstvenog života, braka, sreće (umetnite pojam po slobodnom nahođenju), onda je njegova sudbina da se nada (uzalud?!) da će se svet promeniti i da će nepobitne vrednosti izaći na videlo, a šund, kič i budalaštine koje se prodaju kao <em>belles lettres </em>potonuti u mašine za reciklažu hartije, da bar neke koristi bude od njih.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Mogao bih da razumem ljude koji će reći da im se roman ne sviđa jer nije lako čitati o raspadu i bolu, nije gotovo fizički moguće otrpeti toliku količinu jetkih komentara na račun sveta u kojem trajemo (življenje zahteva dostojanstvo kojeg smo se što milom, što silom odrekli), na račun vrste kojoj pripadamo, ali što je i važnije, na račun pripovedača samog s kojim, hteli mi to ili ne, moramo da se identifikujemo.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> I tu leži verovatno najveća vrlina ovog teksta – ma koliko mu se pružila prilika da bude jednostran, on to nije. Tu činjenicu možemo da zahvalimo dvema odlukama koje je autor načinio – obraćanje u drugom licu jednine i uvođenje lika Viktora (o kojem se pripoveda u trećem licu) kao svojevrsnog alter-ega pripovedača, nešto nalik na <strong>Palahniukov </strong>postupak u <strong><em>Klubu boraca</em></strong>. Bez namere da spoilam, kad je Viktor u pitanju, jasno je od samog početka da se radi o jednoj osobi koja ima različite tekstualne emanacije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Drugo lice jednine nije čest izbor kad se radi o narativnoj perpsektivi. Ipak, ono nosi određene prednosti – najpre stoga što se kod čitalaca razvija iluzija neposrednosti, neprekidno se osećamo prozvanim, kao da se pripovedač od prve rečenice ("Ovo je tvoj život.") obraća direktno njemu, iako se zapravo radi o liku. Istovremeno, ovakav način pripovedanja podrazumeva unapred izabrane ironiju, udaljenost, kao i svest o tome da postoji podrazumevajuća podela na ono što sam 'ja' koje pripoveda i ono što si 'ti', kojem pripovedaš, kojem naređuješ da bude pripovedano. 'Ti' istovremeno u sebi nosi mogućnost imperativa, mogućnost da se čitav narativ shvati kao igra oživljenim lutkama.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Takođe, doslednost perspektive bi nam bez ovakvog obraćanja delovala jednostrano, kao neka vrsta osvete nad nedužnim likovima i svetom koji nisu u stanju da se brane, ali 'ti' omogućava da se pripovedač jednakom snagom obrušava na sebe. Kad na scenu stupi Viktor, lik o kojem se pripoveda u trećem licu, naizgled dolazi do rasterećenja, jer je on neko kome je dozvoljeno da bude proaktivan, da dela, bez obzira što je to delanje, kao i sve u romanu, osuđeno na propast.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ako bi trebalo da odredimo žanrovsku matricu ovog teksta, onda bih ga nazvao porodičnim romanom. Bez obzira što Gabi i pripovedač ne funkcionišu kao klasična porodica, oni jesu osnovna ćelija društva, s malom razlikom - neprekidno se nalaze u metastazi. Narativ upravo tako i počinje, scenom očaja, nervnog sloma koji Gabi doživljava i polako kreću da se odmotavaju sve one sitne stvari koje dovode do trenutka u kojem se ono za šta smo mislili da će trajati večno – raspada.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> Pripovedanje nije pravolinijsko, retrospektivna skretanja su česta, ali nam se ostavlja dovoljno informacija za rekonstrukciju, za uspostavljanje hronologije. Pored narativne linije posvećene Gabi i raspadu veze, s čitavom anamnezom koja se ne tiče samo međusobnih odnosa, nego i onih prema spoljašnjem svetu, ali i onih koji su uneti u zajednicu dvoje ljudi, tu su još dve: priča o otvaranju restorana s dva prijatelja Tonkom i Mihom, kao i priča o Niki, pripovedačevoj u najmanju ruku društveno problematičnoj ćerki.&nbsp;</div> <div> &nbsp;</div> <div> U svakom od ovih tokova postoji vrlo razrađena dramaturgija koja sprečava da se cinizam i ironija otmu kontroli s obzirom da održava varljivu nadu da će se stvari ako ne popraviti, ono makar primiriti i vratiti u stanje pre krize. Čitaoci se, zajedno s pripovedačem, neprekidno nalaze u stanju povišenog očekivanja, u stanju žudnje za promenom, u nadi da će se odista pronaći početak kruga, vreme vratiti i sve krenuti ponovo, ali pametnije, uspešnije, mudrije.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Koščec ove bočne narativne linije koristi u većoj meri za satirične društvene komentare, za fenomene koje karakterišu tranziciju (trebalo bi da kažem: regresiju) iz socijalizma u kapitalizam. Međutim, nema u romanu suvišnog esejiziranja, sve je funkcionalno i precizno, štaviše maestralno je izbegnuto svako ponavljanje.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Ovakva struktura teksta koja ukazuje na ničeansko večito kruženje istog, ali i sentiment prema svetu blizak ovom filozofu, ne može da se prekine na drugačiji način nego naprasno i nasilno. I ono što može da se učini kao mana romana, zapravo je njegova unutrašnja logika, način na koji se prokletstvo zvano tvoj/moj život zaustavlja – u trenutku i konačno. S obzirom da tekst u jednom trenutku mora da prestane, mora da se završi, najbolje je to učiniti kao <strong>Aleksandar Makedonski </strong>s Gordijevim čvorom. Ako ne možeš da ga rešiš, preseci ga. Nije moguće zamisliti ništa preciznije od toga, hirurški, bezosećajno. U trenucima kada je dosegnuto novo dno, ili makar ono što smatramo da je kraj jedne etape tonjenja, može se povući crta i reći dosta je, valjda ste shvatili. A ako niste, onda je sve uzalud.</div> <div> &nbsp;</div> <div> Roman <em>U potrazi za početkom kruga </em>ne čita se sa osmehom na licu, ali to ne znači da je uživanje u tekstu manje, štaviše. Preciznost s kojom se izlivaju sarkazam i gorčina na nejake čitaoce ne samo da je zadivljujuća, već je i duhovita, a ta vrcavost ne može biti odlika mlakog uma. Ona je svedočanstvo da nam na kraju u borbi protiv ponavljanja gluposti uvek ostaje jedno oružje – odlična književnost.</div> Vladimir Arsenić Mon, 06 Feb 2017 00:00:00 +0000 http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/vjecni-put-prema-dnu http://www.booksa.hr/kolumne/kritike/vjecni-put-prema-dnu