Politika i književnost

Koliko političari čitaju ne znamo, ali koliko pišu i što objavljuju znamo. U ovo predizborno vrijeme osvrnimo se na njihove književne opuse.

Možda ih se nikad u literarnim krugovima neće smatrati vrijednim poput Benjamina Disraelija, koji je nakon literarne karijere potaknute siromaštvom 1874. godine konačno postao britanski premijer. Možda nikad nitko od hrvatskih političara neće dobiti Nobelovu nagradu čime je honoriran Churchillov ogroman trud oko šestsveščanih memoara Drugi svjetski rat. Ipak, i neki domaći političari pišu, ne samo književnost.

Književnici u visokoj politici izgleda više nisu popularni kao devedesetih. Prisjetimo se da je protukandidat Franji Tuđmanu za funkciju predsjednika HDZ-a na prvom općem saboru te stranke bio Hrvoje Hitrec. Podsjetimo se da je politička karijera Ivana Aralice naglo živnula nakon što je Tuđman izjavio da mu je Araličina knjiga često uz uzglavlje.

Pogledajmo, ukratko, čime su nas, u pisanom obliku zadužili (potpisi na ino-kredite se ne računaju) kandidati na skorašnjim izborima. Krenimo od vladajućih.

SDP - Od Haaga do harfe

Kako stoji stvar s SDP-ovim književnim perjanicama? Oni pišu o raznim temama i na razne načine, a zajedničko im je jedno - I. izborna jedinica.

HDZ - U tom strašnom času

Političari su, površno doživljeni, tretirani kao ljudi koji samo pričaju. Zapravo, neki od njih i pišu. Za početak, predstavljamo vam knjige HDZ-ovaca

Komentiraj tekst