Zadar u znaku kratkih priča

Ovogodišnji Festival europske kratke priče, koji je tijekom prošlog tjedna zagrijao kulturno-književnu atmosferu u Zagrebu i Zadru, predstavio je ponajbolje europske pisce, s naglaskom na književnike iz Irske, zemlje u čijem se znaku FEKP i održavao.

Samo je jedna zemlja na svijetu gdje možete naići na prometni znak koji upozorava na smanjenje brzine zbog mogućnosti da pregazite patuljka. Irska - opjevani pejzaži, stjenovite obale, pašnjaci, magleni planinski lanci, močvare i pustopoljine. Tako mali smaragdni otok, a dao je tako mnogo velikih književnih imena. Čak četiri Nobelovca. Možda je moć Kelta i snažna tradicija usmene predaje ono što čini irsku literarnu oazu posebnom?

U sklopu predstavljanja na zadarskom Sveučilištu irski književnici otkrili su nam mnogo toga. Mary Morissy osvrnula se na fenomen porasta chick lita na irskoj književnoj sceni, samozatajni Philip O'Ceallaigh govorio je o svom životu u Rumunjskoj, spisateljskim navikama i recepciji vlastitog književnog rada u domovini i inozemstvu. Nešto o njegovanju obiteljske jezične tradicije kazala je Eilis Ni Dhuibhne, autorica brojnih priča, drama, eseja i romana. Upravo jezično pitanje za irsku književnost uvijek je aktualno.

Nakon susreta na Sveučilištu FEKP se nastavio u Arsenalu, koji je postao pravi 'dnevni boravak' u kojem su pisci u ugodnoj i opuštenoj atmosferi podijelili svoje najbolje priče s brojnim posjetiteljima.


Damira Karakaša, kao 'čovjeka bez dlake na… glavi' predstavio je Ivica Prtenjača, raspitujući se o Karakaševom gostovanju u emisiji 'Nedjeljom u 2' i izložbi karikatura stranih umjetnika koju su nedavno otvorili Karakaš i Rade Jarak. Osim spisateljskog umijeća (priča 'Harmonika'), Karakaš je Zadranima demonstrirao i glazbeno umijeće na harmonici.

Abdelkader Benali, Nizozemac podrijetlom iz Maroka, priznao je kako sve do ovog Festivala nije ni slutio koliku moć ima kratka priča. Osvrćući se na obiteljsku tematiku koja se neprestano provlači kroz njegovu prozu, Benali je kazao kako mu vlastita obitelj neprestano pruža inspiraciju, jer je u djetinjstvu promatrao dva odvojena svijeta – muški i ženski, svaki sa svojim posebnostima i šarmom. Čitao je priču 'Perilica'.

Jedna od najzanimljivijih književnih pojava ovog događanja svakako je mladi Alex Epstein. Njegova proza bila je iznenađenje večeri. Originalne i jednostavne, nevjerojatno kratke, ali dojmljive priče na engleskom i hebrejskom jeziku (pročitao ih je čak 14!) zarobile su pažnju slušatelja. Intrigantni naslovi i bizarna sažetost, s impresivnim porukama odlike su ovog sjajnog Izraelskog pisca.

No, još je jedno iznenađenje večeri nastupilo čitanjem Michaela O'Conghailea, nagrađivanog književnika koji je ponosno izjavio da 'i misli i sanja na irskom'. Otvoren, realističan i uspješan u spajanju elemenata keltske mitologije sa suvremenom formom, O'Conghaile je zablistao pričom na gaelskom, 'Smrt na sprovodu'.

FEKP je predstavio još jednog domaćeg autora, Nevena Ušumovića koji je objavio zbirku priča 7 mladih, 'roman kratkog daha' Ekskurzija i zbirku priča Makovo zrno. Uz brojne prijevode s mađarskog priredio je i antologiju suvremene mađarske kratke priče Zastrašivanje strašila.

Šećer na kraju bila je Rachel Trezise. Welšanka koja osobito voli pisati o 'malim likovima s društvene margine', boemka i dobitnica prestižne književne nagrade Dylan Thomas, pročitala je sjajnu priču 'Ili možda ne'.

Druga književna večer održala se u četvrtak, a sudjelovalo je šest domaćih i stranih autora. Neki od njih posjetiteljima su priredili i više od samog čitanja svojih kratkih priča.

Roman Simić na pozornicu je pozvao prvog kratkopričaša večeri Philipa O' Ceallaigha. Podrijetlom Irac, Philip je romantična lutalica – živio je u Španjolskoj, Rusiji, SAD-u, Kosovu, Gruziji, a trenutno boravi u Rumunjskoj. Priznaje kako na njega velik utjecaj imaju sva putovanja i mjesta na kojima je doživio različita iskustva. Simić se zapitao zbog čega se u O'Ceallaighovim pričama tako često pojavljuju tjelesne tekućine, krv, tama, smrt, no pisac je jednostavno odgovorio: "Ja pišem ljubavne priče". Priču 'Taxi' Philip je više prepričao, nego pročitao, gotovo ne gledajući u knjigu u ruci.

Sljedeća gošća, talentirana Šveđanka Cecilia Davidsson, prokomentirala je stanje na švedskoj književnoj sceni: kratke priče najbolji su način na koji zablistaju književni debitanti, a tematika se uglavnom bavi zločinom i smrću. No, Cecilia voli pisati o svakodnevnim, 'običnim' ljudima, na drastičan, humorom obojen način, a kad piše za djecu, uživa u vlastitom povratku u djetinjstvo. Čitala je priču 'U susjedstvu'.

Zatim je došao red na našeg Zorana Pilića, koji se zadržao negdje na terasi. Kako su pisci poslijepodne proveli na izletu u Lukoranu, doznali smo i to da se ovaj 'mračnjak' nije kupao, već negodovao zbog lijepog vremena. Crni humor, opako poigravanje stereotipima, osobito machizmom i nasiljem, odlike su Pilićeve proze. Čitanje priče u kojoj je važan element uhićenje Ante Gotovine, 'Dva soma na Manchester' odabrao je Roman Simić, a publika se oduševila britkim humorom ovoga pisca.

Još jedan humorističan pisac došao je iz Mađarske. Riječ je o Lazslu Garacziu koji nije mogao objasniti što je to što ga pokreće u pisanju. Spontanost i sloboda, sasvim neplansko pisanje za njega predstavljaju najvažniji element stvaranja inteligentne proze, pa se može dogoditi da krene u sasvim neočekivanom smjeru. Pričama 'Kako mi se ostvarila najveća životna želja' i 'Szmrty ili kako hoćete' osvojio je publiku, pokazujući se majstorom jezične igre.

Eilis Ni Dhuibhne, autorica rođena u Dublinu, piše romane, kratke priče, drame, eseje i knjige za djecu, a radi kao predavač kreativnog pisanja. Njezina najveća ambicija je očuvanje vlastite književne baštine, u vremenu u kojem je engleski jezik tako globalno zahvatio zemlje svijeta, kazala je. Ova simpatična dama publici je čitala svoju toplu, obiteljsku priču 'Šaš', šarmantnu priču irskih folklornih elemenata. 

Festival je završio na najbolji mogući način – urnebesnim nastupom Senka Karuze. Književnik, rođeni Komižanin, voditelj festivala 'Mare, mare', opustio se na kauču, gdje mu je Ivica Prtenjača pružio masažu za 'opuštanje i probijanje leda', a Simić je najavio priču 'Teška je to riječ', koju smatra sukusom svega što ovaj pisac radi. Karuza je počeo čitati priču, da bi u jednom trenutku prekinuo čitanje, improvizacijom i komentarima na vlastite ideje, gradeći tako novu priču, ulazeći u neki novi prostor i način predstavljanja proze. Sve to popratio je salvom smijeha, dobacivanjem publici, glasnim razmišljanjem i intervencijom na tekstu.

Pisci su iz Zadra ponovo krenuli za Zagreb, gdje se FEKP zatvorio partijem u Booksi.

Spajanje autora, nakladnika i čitatelja, ljubitelja pisane riječi i izuzetnih književnika, dodjela nagrada najboljim prevoditeljima, upoznavanje različitih jezika, spisateljskih mogućnosti i originalnosti, ali prije svega – ugodno druženje, ono su što Festival europske kratke priče čini prepoznatljivom i vrijednom književnom manifestacijom. FEKP zaista je opravdao najave koje su ga opisivale kao 'najopušteniji i najpopularniji književni festival u Hrvatskoj'.

Tekst i fotke: Iva Pejković