Josef Winkler rođen je 1953. godine kao najmlađe od šestero djece u obitelji seljaka u koruškom selu Kamering. Međunarodno poznat književnik postao je svojom trilogijom Das wilde Kärnten (Divlja Koruška), u kojoj opisuje svoja iskustva kao dijete seljaka u jednom patrijarhalnom i katoličkom koruškom selu. Zajedničko samoubojstvo dvojice dječaka u njegovom rodnom selu, koje on tumači kao čin iz očaja dvojice homoseksualaca, autoru je povod za pisanje. Taj je događaj uzrokovao, kaže Winkler, da njegov "jezik prsne poput čira". U svojim djelima Winkler tematizira posebice katolicizam i njegove rituale poput seoske pogrebne ceremonije. Stoga su Winklerova djela često recipirana kao 'anti-zavičajna književnost', a književnik kao netko tko si olakšava dušu pišući o doživljenoj patnji u konzervativno-seljačkom miljeu i patrijarhalnoj obitelji. Winklerova novija djela šire njegov pjesnički univerzum opisima boravaka u dalekim zemljama, poput njegovog romana Domra. Am Ufer des Ganges (Domra. Na obali Gangesa) iz 1996. godine, u kojem akribično opisuje hinduističko spaljivanje posmrtnih ostataka na obali rijeke Ganges.
2008. godine Winkler je primio veliku austrijsku državnu nagradu za književnost i nagradu Georg Büchner, koja slovi za najznačajniju nagradu za književnost na njemačkom govornom području. Dosadašnji dobitnici nagrade bili su, među ostalima, i Max Frisch, Günter Grass, Heinrich Böll i Elfriede Jelinek. Žiri Njemačke akademije za jezik i književnost dodjelu nagrade obrazložio je sljedećim riječima: "Josef Winkler je na katastrofe iz svog katoličkog djetinjstva na selu reagirao knjigama čija je opsesivna nužnost jedinstvena." U svom ovogodišnjem govoru na svečanosti dodjele nagrade Ingeborn Bachmann, koja se tradicionalno održava u Klagenfurtu, Winkler se dokazao i kao književnik koji svoj glas diže i na aktualna politička zbivanja. Oštro je kritizirao političko vodstvo rodne Savezne pokrajine, među ostalim i zato što grad Klagenfurt još uvijek nema vlastitu gradsku knjižnicu. "Nemaju novaca za knjižnicu za djecu i mlade. Nemaju novaca za knjige. Nemaju novaca za knjige Ingeborg Bachmann. Nemaju novaca za 'Dobrog Boga s Manhattana'. Nemaju novaca za 'Zazivanje Velikog medvjeda'. Nemaju novaca za 'Odgođeno vrijeme'. Nemaju novaca za 'Malinu', za 'Tridesetu godinu'. Već više od trideset godina nemaju novaca za knjige za mlade u ovom austrijskom gradu! mislim si dok stojim u Henselovoj ulici ispred kuće Ingeborg Bachmann."
Jedno od Winklerovih najnovijih djela, Roppongi. Requiem za oca, prevedeno je na hrvatski jezik u suradnji Austrijskog kulturnog foruma i izdavačke kuće Leykam International te je objavljeno u listopadu. Kao i u drugim Winklerovim djelima tako i u ovom središnje mjesto zauzima odnos s ocem: U dalekom Japanu (Roppongi je gradska četvrt u Tokiu) tijekom autorske turneje pripovjedač prima obavijest o smrti svog 99-godišnjeg oca. On je sinu nekoć zabranio da prisustvuje njegovom pogrebu. "U austrijskom sam veleposlanstvu u Tokiju, gdje su me obavijestili o njegovoj smrti, stajao ispred velikog staklenog zida i gledao u vrtno jezerce s velikim narančastim wakin-ribama kad se u tom trenutku na rub jezerca široko raširenih krila spustila bijela čaplja. Umrli mi se otac dakle, mislio sam u tom trenutku tuge i sreće, još jednom ukazao u obliku bijele čaplje, prije no što ga s njegovim dugim, tankim crvenim nogama zatrpaju pod zemlju, s njegovim zemljom umrljanim šiljatim, dugim kljunom u potrazi za crvima njegovog budućeg groba u Roppongiju. Očeva se kletva ispunila, nismo otputovali na njegov pogreb u Austriju, ostali smo u Roppongiju."
U Roppongiju čitatelj susreće mjesta u Austriji i Indiji koja su mu poznata iz prijašnjih knjiga. Mnogi kritičari stoga ovaj roman smatraju panoramskim pogledom na Winklerov opus, ali istovremeno i prekretnicom u njegovom pisanju.
Povodom prijevoda Roppongija na hrvatski jezik Josef Winkler na poziv Austrijskog kulturnog foruma i izdavača dolazi na autorsku turneju po Hrvatskoj. Autor čita 11.11. u Rijeci (Ribook 12h, Filodramatika, 19h), 12.11. u Zadru (Gradska knjižnica, 19h) i 13.11. u Zagrebu (Sajam knjiga Interliber, 17h), a prate ga poznati hrvatski književnici, prevoditelji i glumci.
napisala: Katharina Manojlović
Mag. Katharina Manojlović je germanistica i trenutačno radi kao austrijska lektorica na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru
