Književni budoar -o knjigama ozbiljno!

budoar, -ara franc. (boudoir) mali elegantno ukrašeni ženski salon u stanu (izvor: Bratoljub Klaić, 'Veliki rječnik stranih riječi', Zora, Zagreb 1968.)

Iako je prošlo već četiristo godina od književnih okupljanja kod Catherine de Vivonne, navada čitatelja da zavaljeni u fotelje i kauče razgovaraju o književnosti nije umrla. Prva domaćica književnih kružoka svoje je goste početkom 17. stoljeća primala u privatnim odajama a ne velikim salama uobičajenim za društvenu elitu, a nije bilo neuobičajeno da se takvi kružoci održavaju i u spavaćim sobama njihovih domaćica. Tamo su ove aristokratkinje primale bliske prijatelje s kojima su razgovarale o književnosti, umjetnosti i filozofiji.

U Književnom budoaru 21. stoljeća stvari su ipak malo liberalnije pa vam osim ljubavi prema knjizi nije potreban još i plemićki naslov da dođete, zavalite se u fotelje i svoje mišljenje podijelite s domaćinom i domaćicama - Markom Pogačarom, Dušankom Profetom, Mimom Simić i Miljenkom Buljević i njihovim gostima.

Svakog utorka u 18 sati domaćini će sa svojim gostima razgovarati o knjigama koje vole čitati i temama koje ih zanimaju a da biste lakše upamtili tko priča o čemu potrudili smo se svakoj odaji dati njeno ime.

Tako će vas Marko Pogačar sa svojim gostima voditi 'Oko književnosti' po svim onim rubno književnim temama od epistolarnih formi do eseja, Dušanka Profeta i prevoditelji koje ugošćava otkrit će vam 'Tajni život knjiga', Mima Simić i njezino filmsko/književno društvo prikazivat će vam 'Književnost na platnu', dok će Miljenka Buljević i njezini gosti iščitavati suvremenu književnost 'Od korica do korica'.    

U prvi utorak, 23.2.2010. u 18 sati Marko Pogačar starta program 'Oko književnosti' s Mitologijama Rolanda Barthesa (Pelago). O različitim aspektima ove iznimno slojevite knjige, njezinoj aktualnosti danas, ali i otklonima koje su donijeli kasniji pristupi govorit će, raspravljati i polemizirati, uz prisutnu publiku i voditelja, Andrea Zlatar i Katarina Luketić.

Mitologije, u integralnom obliku prvi put objavljene 1957., sastoje se od tekstova periodički pisanih sredinom pedesetih godina za dnevni tisak i pridodane usustavljujuće studije Mit danas te predstavljaju jednu od najutjecajnijih kulturoloških knjiga epohe. U ovim semiološkim krokijima neobično visokog intenziteta Barthes je, uspostavljajući pritom paradigmatski obrazac žanra mikro-eseja o fenomenima svakodnevnice, na popularan, ali britak i efektan način pristupio ideološkoj kritici jezika masovne, popularne kulture, te istovremeno semiotiku 'skupnih predodžbi' postavio u neke sasvim nove okvire. Odupirući se naturalizaciji eminentno povijesnih konstrukata te krovnom ideologemu 'zdravog razuma', Barthes razobličuje okamenjene, kulturalnim prepoznavanjem ovjerovljene uvide i njihovu genezu smješta u područje mita – koji je za njega, na Saussure-Strauss liniji, prije i iznad svega jezik. Građa na kojoj se Barthesova anatomija odvija tvori mozaik francuske svakodnevnice sredine prošlog stoljeća: hrvanje, glumačke zvijezde, kolonijalna politika, odrezak s krumpirićima, Tour de France...