Pred nama je ako ne najvažnija, a ono barem svima najdraža književna nagrada, Bad Sex Book Award. O nagradi smo pisali već nekoliko puta, a spomenut ćemo samo to da je ovogodišnja konkurencija jača nego ikad, s autorima kao što su Philip Roth, John Banville, Amos Oz, Sanjida O'Connell, Paul Theroux, Nick Cave, Jonathan Littell, Anthony Quinn, Simon Van Booy i Richard Milward. Prošle godine tu su se našli autori kao što su Tom Wolfe (također pobjednik 2005. godine, i jedan od rijetkih koji se nije pojavio na svečanoj dodjeli već se uvrijedio na žiri), Paulo Coelho, i možda i najveća legenda ove nagrade i redoviti Bad Sex kandidat - John Updike, za svoje The Widows of Eastwick. Godinu dana prije, 2007., bitka se vodila između teškaša poput Iana McEwana i mrtvog Normana Mailera. No, umjesto previše priče, evo senzualnih ekscerpata ovogodišnje seksi generacije, među kojima će samo jedan ponijeti titulu i naslijediti Rachel Johnson, sestru britanskog Bandića - Borisa Johnsona, na mjestu laureata - kralja lošeg seksa.
Krenimo za početak s Philipom Rothom i njegovim novim romanom, The Humbling, koji je ionako bio satrt od kritike. Roth je bio inspiriran te slovi kao jedan od favorita za nagradu: "Dopustio je da Pegeen bude upraviteljica cirkuskih događanja i neće participirati sve dok ga se ne pozove. Gledat će ne miješajući se. Prvo je Peegen ušla u napravu, namjestila i osigurala kožne remene, a zatim fiksirala dildo da strši potpuno uspravno. Onda je čučnula iznad Tracy, dodirujući Tracyne usne i bradavice svojim ustima i milovala njezine grudi, a zatim je skliznula prema dolje i nježno penetrirala Tracy s dildom. Pegeen je nije morala prisiliti na otvaranje. Također, nije morala ni riječ reći – on je zamišljao da ako ijedna od njih dvije progovori, to će biti na jeziku njemu potpuno nepoznatom. U međuvremenu je zeleni kurac gnjurio unutra-van iz njezine obimne tjelesine ispružene ispod; prvo polagano, a zatim sve brže i jače, pa još jače, a sve Tracyine linije i oblici su se kretali u harmoniji sa zelenim kurcem. Ovo nije bio soft-porn!"
Među favoritima je, s razlogom, i Amos Oz i to zbog prekrasnih pasusa kao što je sljedeći: "Pažljiv prema najfinijim njezinim signalima, poput nekog sonara koji može detektirati zvukove nečujne ljudskom uhu, on registrira tok tihih stenjanja koji izviru iz nje dok je on nastavlja nadraživati, istovremeno primajući i podsvjesno klasificirajući suptilne nijanse koje razlikuju kmečanje od stenjanja, a pritom svojom kožom, a manje svojim slušnim aparatom, osjećajući minuciozne varijacije u njenom disanju, osjeća žmarce koji struje njenom kožom, baš kao da se pretvorio u delikatni seizmograf koji zaprima i istovremeno dešifrira reakcije njezina tijela, prevodeći ono što je otkrio u majstorsko i precizno navođenje, anticipirajući i oprezno izbjegavajući svaku stranputicu, svaku zamku i svaki podvodni greben, izglađujući pritom svaku neravninu osim one male uzburkanosti koja dolazi i odlazi i dolazi i odlazi i skreće i dolazi i odlazi i miluje i odlazi i čini da joj čitavo tijelo podrhtava. U međuvremenu, njezino kmečanje se pretvorilo u male jecaje i uzdahe i kliktaje iznenađenja, te mu iznenada njegove usne otkriju da su joj obrazi preplavljeni suzama. Svaki zvuk, svaki uzdah ili drhtaj, svaki val koji prođe njezinom kožom, pomaže njegovim prstima u majstorskom navođenju prema njezinu konačnom odredištu."
Evo još jednog nadahnutog izvatka, i to kandidata-debitanta, Simona Van Booya za roman Love Begins in Winter: "Moja usta su se zadržala na njezinim; kušao sam je. Moj jezik se isprepleo s njezinim. Osjetio sam krv kako mi suklja tijelom. Naslonili smo se jedno na drugo… Nevjerojatno blizu. Ščepala je moje ruke. Nokte je zarila u me. Uskoro smo oboje gorili… Znoj je napravio lokvicu na mojoj hrptenici dok sam se kretao poput plime odlučne da se razbije o njezine drevne stijene… Zatim – trenutak prije - unutra, smirio sam se. Naša tijela su se pomicala po njihovom vlastitom nahođenju. Hannahino tijelo je ne samo gutalo moje već ga je i probavljalo na svoj jedinstven način… Nakon svršavanja, ostali smo ukipljeni, poput jedina dva korijena u šumi."
No, najbolje smo ipak ostavili za kraj. Riječ je o romanu Ten Storey Love Song Richarda Milwarda, kojeg je objavila jedina velika nezavisna izdavačka kuća u Engleskoj, Faber & Faber, jedna od najuglednijih u svijetu.
"Hajdmo se seksati, pomisliše istovremeno, parovi imaju začudne telepatske moći nakon mjeseci i mjeseci pokušaja da shvate jedno drugo. Dok je brektala, Georgie je počela trljati svoje ruke oko Bobbyjeve biološke erogene zone, pretvarajući njegove hlače u šator s mnoštvom vulgarnih organa koji kampiraju u njemu. Bobby siše pjegice i madeže s njezinih grudi, skida GD opršnjak i bacaaaaaaaaa ga preko njene glave i zvrcne Georgien tirkizni grudnjak s njezinih ramena a zatim joj sišući sise, a ima toliko energije – a i jako je nestrpljiv - skida svoj znojni džemper i pomaže Georgie da mu otkopča šlic. A zatim slijedi strašno iščekivanje da ti netko primi kurac i jaja. Georgie se smijulji u sebi i pušta ga da se preznojava u iščekivanju, što je na neki način još i bolje iako 'Artist' samo što ne eksplodira te nakon jednog ili dva potezanja on zastenje 'whoah', a zatim krikne 'whoah!' i Georgie se ne može suzdržati a da se ne nasmije, no trenutak kasnije faca joj je sva ozbiljna i Bobby povuče i raširi njezine noge i sklizne rukom u njezinu suknju gdje je njezina guza kao jastuče spremno da zaustavi klip, a usmine vlažne i nježne, i on lagano gurne malo lubrikanta okolo naokolo, kombinirajući pokrete u smjeru kazaljke na satu s pokretima obrnutim od smjera kazaljke na satu i miksajući u sve to malo pokreta kao broj 8 sve dok Georgie ne krene ševiti zrak s takvim sladostrasnim užitkom bacakajući noge okolo. Tada, Bobby počinje tapkajući tražiti po tepihu Gospodina Kondoma, šaljući pet ili šest raznobojnih Durexa u let zrakom, i muči se s otvaranjem paketića sve dok Georgie ne preuzme Gospodina Kondoma i omota ga niz tijelo Gospodina Penisa te mu pomogne da ga uvede u Gospođu Vaginu." Whoah!
Neven Svilar
