Utorak
16.10.2007.

Bibliofilija nije zarazna

booksa



A+ A-

Možeš li nam ukratko opisati svoj put od diplomiranog ekonomiste do renomiranog književnog kritičara?
Dakle, svi vi dipl.oec-i koji ovo nekim slučajem čitate, evo vam upute kako da postanete 'renomirani književni kritičari': ključne etape na tom putu jesu, naravno, knjižnice i knjižare (elem, čitati i čitati i čitati... najmanje 150 knjiga godišnje), a pogonsko gorivo - neizmjerna i neizlječiva ljubav (ovisnost) prema čitanju koju će sigurno pratiti i užitak u pisanju. A ako je ta ljubav istinska, nećete čitati ovlaš i površno, što će se očitovati i u vašim tekstovima. A to bi trebalo biti prepoznato od stručnih ljudi u uredništvima, i biti nagrađeno objavljivanjem. Barem je to tako izgledalo u mom slučaju.

Iskreno, ja sebe ne smatram 'renomiranim književnim kritičarem'. Ja sam samo zaljubljenik u pisanu riječ koji se trudi analizu pročitanog i dojmove posredovati dalje, i na taj način možda u nekome probuditi želju da posegne za štivom. Bibliofilija – na žalost svih ljudi koji se bave knjigom - nije zarazna. No, ipak se trudim taj virus širiti. Zavoljeti čitati ipak nije najgore što vam se u životu može desiti...

Tvoja prva knjiga kritika Utočište od riječi izlazi u izdanju Hrvatskog filološkog društva i Disputa. Kako je došlo do te suradnje te hoće li knjiga biti spremna do Interlibera?
Knjiga bi svakako trebala izaći do kraja listopada, vjerovatno već tokom ovoga tjedna (dakle prije Interlibera) a kako je došlo do suradnje djelomično je opisano u prethodnom odgovoru. Ukratko, nakon višegodišnjeg pisanja kritika i objavljivanja istih u cijelome nizu medija, odlučih provjeriti koliko zapravo vrijede te moje pisanije. Najlakši način provjere je ponuditi nekom uglednom izdavaču koji ne ukoričuje bilo što (Hrvatsko filološko društvo) knjigu svojih kritika na objavljivanje. Kao diplomirani ekonomist ja sam 'padobranac' u književnoj kritici, a činjenica što mi je tako ugledna urednica poput Irene Lukšić odmah ponudila da mi knjiga izađe u cijenjenoj biblioteci 'Književna smotra' u sklopu koje već godinama u izdanju Hrvatskog filološkog društva izlaze knjige književno-kritičkih i teorijskih tekstova, najveća je pohvala koju sam mogao dobiti. Elem, izlazak knjige za mene prvenstveno znači dokaz kvalitete moga rada, a oknjiženje je sredstvo samopotvrđivanja. Što mogu, priroda me, nažalost, nije nagradila dovoljnom dozom arogancije.

Daj nam ekskluzivno za čitatelje portala Booksa.hr najavi svoju knjigu.
Evo vam prave ekskluzive – moja uvodna riječ iz knjige Utočište od riječi, u kojoj je između ostaloga pojašnjen i naslov knjige :

“Današnje doba vrijeme je buke, vrijeme galame i laži, bijesa i prijetnji, straha i dreke.

Živimo vrijeme suvišnih riječi - riječi izgovorenih (najčešće, preglasno), u tisku otisnutih (nerijetko, tendenciozno), riječi obećanih (u pravilu, lažno) ali i prošaptanih (nažalost, preplašeno), riječi SMS-a, E-mail-a, PR-a i spama, riječi reklama, floskula, jumbo plakata...
No, postoje i riječi što nisu suvišne, ni nasilne, ni preglasne, ni uludo potrošene; riječi pomoću kojih na mjestu putujemo, na javi sanjamo... i u kojima utočište pronalazimo – to su riječi u knjigama otisnute, riječi što donose smiraj i utjehu, mudrost i znanje, suze i radost, zbilju i magiju, prošlost i sanje…

Ova je knjiga tek skromni, mali, osobni izbor 'utočišta od riječi' koja uspijevaju bar  nešto od navedenog... a poneko možda čak i sve.
A sva su, eto, urodila novim riječima.
Nadam se - ni suvišnim, ni uludo potrošenim.

I zato, iako formalno to jesu, tekstove iz ove knjige ne savjetujem čitati kao kritike, već radije kao preporuke za čitanje, putokaz ka mjestima na polici gdje valja zastati.
Ispružiti ruku...
I uroniti...
Riječi će već obaviti ostalo...
Ako smo im se spremni prepustiti.

P.S.
Publici nesklonoj patetici, uz ispriku (sorry, ipak se radi o prvom oknjiženju), donosim malo gole faktografije :

Utočište od riječi donosi 65 kritika/prikaza napisanih u razdoblju od 2002. do 2007. godine i objavljenih u raznim tiskanim i elektronskim medijima te predstavlja skroman pokušaj kritičkog pregleda nekih od vrijednijih djela prijevodne literature suvremenih stranih autora, objavljenih u nas tokom posljednjih nekoliko godina. Knjiga je strukturirana prema geografskom načelu (zemlja porijekla autora). Obuhvaća knjige 60-tak autora iz 29 zemalja. Nezastupljenost nekog vrijednog djela ne znači kvalitativnu diskvalifikaciju toga štiva već je odraz manjka nadahnuća za pisanje o pročitanom.
Nadam se da ćete osjetiti barem djelić užitka kojega sam osobno ćutio, čitajući te knjige i pišući o njima.”

Šuška se da već spremaš i sljedeću knjigu u kojoj će biti okupljene tvoje kritike domaćih autora. Uzmemo li u obzir da tebi sad izlaze dvije knjige, a relativno nedavno izašle su i ukoričene kritike Jagne Pogačnik, Velimira Viskovića, Zdravka Zime i drugih, možemo li govoriti o revivalu književne kritike?
Knjiga je već spremna, odnosno rukopis predan izdavaču (Meandar, kojemu pri grafičkom oblikovanju pomaže Naklada MD) i trebala bi izaći do kraja godine. Knjiga je naslovljena Nešto kao fleš i sadržavat će 50-tak mojih kritika novije domaće proze, objavljene u nas u zadnjih 4-5 godina. Ne možemo govoriti o 'revivalu književne kritike' jer je ona stalno prisutna. Istina, gotovo je protjerana iz dnevnog tiska, ali preživljava u elektroničkim medijima i u književnoj periodici. Drugi je problem što kritika nije dovoljno cijenjena. U zadnjih 4-5 godina izašlo je 8-9 knjiga književnih kritika ali se ipak ne radi ni o kakvom tsunamiju izdanja takovrsnog štiva, već su to tek 'pabirci pabiraka'. Takvih bi knjiga trebalo biti puno više.

"Kad može tamo nekakav diplomirani ekonomist, zašto ne bih i ja." - volio bih da upravo to, nakon izlaska moje knjige, uzvikne mnogokoji književni kritičar, te prione misiji oknjiženja svoga rada.

Maštaš li o možda o promijeni zanimanja ili si zadovoljan da ti je književnost hobby?
Nisam sklon maštarijama. Što ne znači da ne bih dao otkaz te se posvetio knjigama od 0-24  kad bi se javila kakva dobra dušica s ponudom da mi otplati preostalih 130-tak mjesečnih rata stambenog kredita. Pošto se to ne može desiti i spada u maštarije, nema mi druge nego čitati i pisati u ono malo vremena što mi ostane nakon odrađene šihte u turističkoj agenciji. Ali, upravo me to i čini ponosnim - 280-tak kritika objavljenih u 7-8 godina u 15-tak različitih medija plus oknjiženje kod vrlo uglednog izdavača, i sve to 'hobistički', uz stalni posao koji nema veze s književnošću. I bez ikakvih poznanstava i veza na knjiž(ev)noj sceni, što nije nimalo nevažno u cijeloj priči. Mislim da su to dovoljni razlozi da budem ponosan. Zovite me sebeljubom, zovite me kako vam drago, ali ne prije negoli vam nešto slično pođe za rukom.

Imaš li kritičarskih uzora, a ako nemaš, koje bi kritičare preporučio našim čitateljima?
Nemam posebnih uzora ali čitam apsolutno sve kritike kojih se dočepam. Od svakoga se može nešto naučiti – od nekoga kako treba pisati, a od nekoga bogami i kako ne valja pisati. Svakako preporučujem darijski dvojac: Dariju Žilić i Daria Grgića. Njihovi tekstovi spadaju u kategoriju 'odlične književnosti o književnosti', a to je vrhunac kojemu kritika treba stremiti. Oni su ga dosegli.

Koliko je blog obilježio tvoju književno-kritičarsku karijeru tj. misliš li da bi do objavljivanja knjiga došlo i da nemaš svoje virtualno utočište na adresi knjigoljub.blog.hr?
Blog je obilježio moju 'književno-kritičarsku karijeru' utoliko što su posredstvom njega moje kritike doprle i do ljudi koji ne prate književnu periodiku i internetske portale u kojima već dugi niz godina objavljujem, a to me dodatno motivira na pisanje. Osim toga, neki od urednika koji su mi se javili s ponudom da pišem za medije u kojima rade tvrde da su ih na suradnju sa mnom potakle upravo kritike koje su pročitali na mom blogu. Međutim, do objavljivanja mojih knjiga došlo bi i da ne postoji moj blog jer su urednici mojih knjiga moje kritike pratili i prije negoli sam pokrenuo blog. Inače, blog mi je više odmogao negoli pomogao u 'književno-kritičarskoj karijeri', jer mi oduzima vrijeme koje bih mogao iskoristiti za pisanje kritika. No, dok se ne pojavi dovoljan broj kvalitetnih medija posvećenih knjizi, s redovitim ritmom izlaženja, koji bi moj blog učinili suvišnim, trudit ću se tu prazninu popuniti. Takvih medija nažalost nema na obzoru, a i neki od postojećih (konkretno, magazin 'Op.a') služe tek za neplaćeno iskorištavanje ljudi sklonih knjizi i pisanju. Kad smo već kod blogova – bojim se da blog-euforija osim pozitivnih učinaka (npr. potenciranje kreativnosti) ima i negativne učinke: svi se bjesomučno uhvatili tipkovnica, i pišu li ga pišu... a ono malo vremena što im ostaje za čitanje troše na konzumaciju blogovskih uradaka ekipe iz svog, i susjednog im razreda. Ili ureda. A knjige, nepročitane, skupljaju prašinu...

Preporuči nam par friških, kvalitetnih blogera.
E baš neću, u tu svrhu služi moja rubrika 'Surfaj' na portalu kupus.net. No, ajde dobro, evo samo jedan, ali zaista vrijedan - sisa.blog.hr. Neka čitatelji sami provjere zašto je moj izbor pao upravo na taj blog.

I za kraj nam prokomentiraj osnivanje još jednog književnog društva. Treba li Rijeci 'Osvit'?
Nekoliko književnih društava već postoji ali oni nisu napravili puno (točnije, nisu napravili gotovo ništa) na poboljšanju statusa pisaca u društvu. Zato se bojim da niti ovome novome ('Osvit') to neće poći za rukom. Mislim da novo društvo ponajviše treba njegovim osnivačima, kako bi uz pomoć sredstava iz njegova budžeta (a kojemu se sigurno nadaju iz državnog i riječkog gradskog proračuna) mogli objavljivati svoje knjige. Posebnu sumnju izaziva činjenica da je jedan od osnivača književnog društva 'Osvit' – političar (zasad tek nižerangirani, lokalni). Ipak, možda će upravo ta činjenica pripomoći punjenju budžeta društva (iz prijespomenutih izvora).

Razgovarala Marija Mladina

O Moljcu u Specialu o blogerima pročitajte ovdje.

POVRATAK NA VRH STRANICE