Srijeda
19.12.2007.

Ima neka tajna veza - 'Koráb korálový'

m.m.



A+ A-

Češko-hrvatske književne veze sežu u davnu srednjovjekovnu prošlost, kad je češki kralj Karlo IV., s ciljem da se obnovi slavenska pismenost, u praškom samostanu Na slovanech (Kod Slavena) okupio hrvatske glagoljaše, benediktince s Pašmana. Njihova glavna aktivnost bilo je prepisivanje i prevođenje, tako da Prag u svojim riznicama čuva podosta tragova hrvatskih glagoljaša.

Od te davne 1348. na ovamo dvije kulture nisu prestale njegovati međusobne odnose. Pratimo ih preko češkog prijevoda latinskog teksta Tursko proročanstvo Hrvata Bartola Ðurđevića koji je u 16. stoljeću bilo pravi bestseler u Češkoj, pa do modernijih dana kad su Pragom šetali brojni znameniti Hrvati poput Šenoe i Stjepana Radića (koji iz Praga nije donio samo Masarykove ideje nego i suprugu Mariju Dvoržak) i kad su u Pragu djela naših autora bila objavljivana istovremeno kad i u Hrvatskoj.

Češko-hrvatske književne veze učvršćene su osnivanjem katedre za Češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je u 2 navrata (1966./67. i 1969./70.) predavao praški profesor književnosti, pisac, književni kritičar i najpoznatiji češki kroatist Dušan Karpatský, koji je hrvatsku književnost zadužio godinama sustavnog praćenja i prevođenja naših autora. Karpatský je na češki preveo brojna djela domaćih pisaca, jednako pažnje posvećujući starijoj i modernoj hrvatskoj književnosti. Iz njegove su majstorske radionice izašla kapitalna djela, a zbog svojeg rada na promicanju hrvatske kulture odlikovan je više puta. Godine 1990. dobio je Benešićevu nagradu i postao dopisni član JAZU, 2001. odlikovan je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a 2002. dobio je Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu.

Njegova Croatica na češkom jeziku sadrži pregled svih prijevoda hrvatskih pisaca u periodu 1560. - 1981., od već spomenutog Bartola Ðurđevića do Brixyjevog romana Mrtvacima ulaz zabranjen, koji je bio pravi hit u Češkoj.

Karpatský je na češki preveo gotovo sve suvremene hrvatske pisce i pjesnike, a u svojim je istraživanjima došao i do nekih zanimljivih otkrića poput Radićevih čeških zapisa koje je preveo i objavio.

Godine 2003. u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske izašla je Zlatna knjiga češkoga pjesništva, velika antologija češkoga pjesništva u hrvatskom prijevodu, u kojoj je Karpatský sa suradnicima okupio i preveo oko 17.500 stihova, počevši s Proglasom sv. Ćirila i završivši s modernim češkim pjesnicima.

U lipnju ove godine u Pragu je kod izdavača Fori izašla nova antologija u izboru Dušana Karpatskog, kojom slavni kroatist Češkoj predstavlja ponajbolje hrvatske pjesnike. Riječ je o antologiji Koráb korálový. Tisíc let charvátské poezie v díle stovky básníkù (Korablja od koralja. Tisuću godina hrvatske poezije u djelu stotinjak pjesnika) koja na jednom mjestu okuplja najbitnija mjesta hrvatskog pjesništva od njegovih početaka. Ta knjiga, koja započinje tekstom Bašćanske ploče i na 750 stranica čitatelja vodi kroz povijest hrvatske poezije od latinista do današnjih dana, predstavljena je u četvrtak u palači Matice hrvatske.

Nazvana po stihu Ivana Bunića Vučića ova antologija predstavlja najopsežniji prikaz hrvatskog pjesništva na stranom jeziku, pa ne čudi da se na njezinom dvostanom predstavljanju okupilo brojno ugledno društvo.

Prema riječima predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića, Karpatský je stvorio "jezični, kulturni i pjesnički spomenik hrvatskoj kulturi" pokazavši pritom "osim prevoditeljskih sposobnosti i pjesnički talent."

Akademik Josip Bratulić naveo je da je ova antologija iznimno važna jer afirmira i latinske i staroslavenske tekstove koji ranije nisu ulazili u naše antologije, a istaknuo je kako smatra da se ovim pothvatom dio hrvatske kulture uključio u češku kulturnu cjelinu.

Potvrdili su to i akademik Nikola Batušić i bohemistica i prevoditeljica Dubravka Sesar koja je ustvrdila da antologija zadivljuje širinom znanja i prevoditeljskog umijeća te snagom pjesničke riječi "koja s lakoćom premošćuje vremenske, tradicijske, kulturne i jezične razlike". Dr. Sesar u Vijencu je objavila opsežan tekst o antologiji kojeg možete pročitati na ovom linku, a u nastavku teksta pročitajte naš intervju s Dušanom Karpatskim.

Vaš ogroman kroatistički opus ukazuje na to da vam hrvatski jezik ne predstavlja samo predmet rada već i veliku ljubav. Otkud tolika naklonost prema hrvatskome jeziku i kulturi? Imate li hrvatskih korijena?
Među mojim češkim, slovačkim i židovskim korijenima hrvatskih (bar koliko mi je poznato) nema. Moja se ljubav prema hrvatskome jeziku, hrvatskoj književnosti i kulturi rađala nekako sa spoznavanjem onoga što sam prije 54 godine počeo studirati. Goethe ima izraz Die Wahlverwandtschaft. Kod nas se naziv toga njegova romana prevodi kao Spøíznìní volbou, dakle Srodnost po izboru. Možda je to kod mene to.

Koliko ste dugo spremali ovu nevjerojatno opsežnu knjigu?
Koráb korálový predstavlja dvije godine intenzivnoga rada moga i mojih suradnica i suradnika a prije toga puno, puno godina čitanja, razmišljanja, druženja s hrvatskim pjesnicima...

Znamo da Čehe prati glas strastvenih čitatelja, no hoće li pokazati interes za hrvatsku poeziju? Mislite li da će ovu knjigu u Češkoj čitati većinom kroatisti pa će ona donekle funkcionirati kao udžbenik ili se nadate široj recepciji?
Već su mi se javili kolege i prijatelji, vrsni znalci svjetske poezije, za koje je naša knjiga postala pravo otkriće. Vjerujem dakle da će i nekroatisti naći u njoj nešto zanimljivo.

Prošlo je pola godine od izlaska Korablje od koralja. Spremate li već neku novu kroatističko-bohemističku poslasticu?
A ne bih li se mogao, u svojim poodmaklim godinama, malo i odmoriti?

Kojeg hrvatskog pjesnika biste izdvojili kao najdražeg i je li vam on ujedno pjesnik kojeg najradije prevodite ili je to ipak netko drugi?
Teško je između stotinjak pjesnika izdvojiti jednoga baš onoga naj, naj. Veoma volim hrvatsku pučku liriku koju sam prevodio i Jana Panonija ili Ivana Bunića Vučića koje nisam prevodio, podosta sam s veseljem prevodio Slavka Mihalića, Dobrišu Cesarića, 'borio se' sa Slamnigovom Barbarom, vrlo cijenim i volim Usmjereni odgoj Anne Boleyn Alberta Goldsteina, fascinira me nekoliko pjesama Zvonimira Baloga... Zapravo na neki način volim sva ta 102 u antologiju uvrštena pjesnika, jer da ih ne volim, ne bih njih i izabrao, jer svoju ljubav želim 'nametnuti' i čitateljima naše knjige.

Ako uopće postoji, koga biste od mlađih čeških kroatista izdvojili kao svoga nasljednika?
U Češkoj, nažalost, nisam imao učenike, te ne bih govorio ni o nasljednicima.

Mi Hrvati nedvojbeno možemo tvrditi da je Dušan Karpatský Čeh koji je svojim radom najviše zadužio hrvatsku kulturu. Tko je po vašem mišljenju najzaslužniji hrvatski bohemist?
Puno su za upoznavanje hrvatskih čitatelja s češkom književnošću učinili i Pavao Rakoš, Ljudevit Jonke, Nikola Kršić, češku poeziju kongenijalno prevodi Dubravka Dorotić Sesar, bez čije suradnje ne bi nastala Zlatna knjiga češkoga pjesništva.

Ako pratite recentnu hrvatsku književnost, izdvojite nam neke svoje favorite.
Kako sam nekoliko godina radio na dvjema pjesničkim antologijama, nisam uspio dovoljno pratiti tekuća zbivanja na hrvatskoj književnoj sceni, pa bih radio izbjegao odgovor.

POVRATAK NA VRH STRANICE