Page arrow

Kad Gabo putuje...

Large 202
Nedjelja
03.06.2007.

Slavni nobelovac Gabriel García Márquez u Aracataci je živio do svoje 9 godine života, a kad se kao 23-godišnjak vratio u selo kako bi prodao naslijeđenu djedovu kuću pala mu je napamet ideja da Aracatacu pretvori u Macondo, mitski toponim iz njegova najznačajnijeg djela Sto godina samoće koje je širom svijeta prodano u više od 30 milijuna primjeraka.

Prošli tjedan Gabo je nakon 24 godine izbivanja doputovao turističkim vlakom ukrašenim žutim leptirima kojeg su domišljati odmah nazvali gabomobil. S Márquezom, od milja Gabom, stiglo je i mnogo rodbine i prijatelja kako bi sudjelovali na velikoj proslavi organiziranoj njemu u čast.

Tisuće ljudi izašle su na ulice grada od pedesetak tisuća stanovnika da pozdrave 80-godišnjeg književnika koji je u bijeloj košulji i hlačama izašao iz vlaka. Dok su se orili pokliči "Živio Gabo!" i "Dobrodošao kući, Gabo!", najslavniji sin Aracatace rukovao se s mještanima, pozirao za slikanje s njima i dijelio autograme.

Márquez je ove godine imao mnogo prilika za slavlje; navršio je 80 godina, prošlo je 40 godina od objavljivanja prvog izdanja Sto godina samoće te 25 godina otkad je postao nobelovac, ali u Aracatacu nije otputovao samo radi zabave, već kako bi obilježio početak turističkog projekta Žuti vlak Makonda, koji pokušava oživjeti uspomenu na ljepše dane ekonomskog rasta Aracatace opisane u Márquezovom remek-djelu.

Nobelovcu i njegovoj sviti trebala su 3 sata da prijeđu 80-kilometarsku udaljenost između Santa Marte i Aracatace u šarenom vlaku ukrašenom leptirima što je očita aluzija na Mauricija Babiloniju, lika iz Sto godina samoće čije pojavljivanje ne može proći nezapamćeno jer ga uvijek prati roj žutih leptira.

Nažalost, pored oduševljenog prijema stanovništva, stari nobelovac nije imao prilike vidjeti baš mnogo lijepih stvari u rodnom gradu. To siromašno naselje u oblasti u kojoj glavni prihod dolazi od uzgoja banana ima samo jednu bolnicu s tek najosnovnijom zdravstvenom skrbi, a ni tekuća voda još nije stigla u većinu domova.

Ipak, srdačnost stanovnika koji su govorili "volimo ga, želimo ga dotaknuti, García Márquez je naš" nadoknadila je nedostatak obilja. "Nije bilo onoliko dobro koliko sam očekivao, ali je bilo OK," škrto je komentirao veliki književnik koji već godinama živi na meksičkoj adresi.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu