Utorak
20.07.2010.

Kafka Revisited

booksa



A+ A-

Christiaan Tonnis: Franz Kafka (1985) (flickr)

Mnogi će se sjetiti pomalo morbidne atmosfere kakva je vladala neposredno prije raspečaćenja famoznih Krležinih kutija u prosincu 2001. godine, nakon godina nagađanja o sadržaju ostavštine ovog pisca. Usprkos bombastičnim najavama sve je, baš kako se moglo i očekivati, završilo antiklimaksom. Desetak godina kasnije sprema se otvaranje ostavštine desetak godina starijeg pisca, također srednjoeuropskog. No, ovdje je na pomolu jedan književni zemljotres neusporedivo veće magnitude. Otvaranje zapečaćenih kutija jednog od najvažnijih pisaca prošloga stoljeća, Franza Kafke. Što se nalazi u tim kutijama? Odgovor na ovo pitanje dobit ćemo uskoro, s obzirom da se danas, 19. srpnja, napokon otvara ova enigmatična literarna fantazija.

****

Tokom godina maleni stan u prizemlju jedne zgrade u Tel Avivu postao je mitsko mjesto, mjesto koje je golicalo maštu najrazličitijih mogućih tipova, koje je povezivala samo jedna stvar – poštovanje prema književnom djelu Franza Kafke. Maleni stan o kojem je riječ, bez klima uređaja, bez alarma ili ostalih sigurnosnih aparata koji bi čuvali književno blago, mjesto je u kojem je živjela Esther Hoffe, nekadašnja tajnica i ljubavnica Maxa Broda koja je nakon njegove smrti naslijedila sve Kafkine spise, prokrijumčarene iz Praga 1939. godine, netom prije nego što je započela nacistička okupacija. Esther Hoffe, koja je kao za inat živjela par desetljeća dulje od prosječne životne dobi Izraelaca, godinama je odbijala molbe i zahtjeve povjesničara književnosti, biografa, i mnogobrojnih drugih znanstvenika koji su htjeli istražiti sadržaj Kafkine ostavštine. Svi učenjaci koji su došli u doticaj s Esther Hoffe kasnije su svjedočili o njezinom grubom i vrlo neprijateljskom ponašanju. Kako to već biva, stvarnost se počela iskrivljavati i Esther Hoffe je od povučene i diskretne starice u općoj percepciji postala starom vješticom, opasnom luđakinjom koja u svoju blizinu pušta jedino veliki broj mačaka. Takvoj predodžbi pripomogli su i njezini susjedi koji su u više navrata za novine govorili o 'čudnim mirisima' koji se šire iz stana Esher Hoffe. Ako bi koji put i pristala pokazati što zapravo skriva u svome stanu to je činila isključivo iz materijalne koristi. Tako je sredinom 80-ih ponudila originalan rukopis Procesa koji je prodan po cijeni od dva milijuna dolara, najviše u povijesti za neki književni rukopis. (Iako je Max Brod poklonio sveučilištu u Oxfordu originalne primjerke genijalnog romana Dvorac, inače prekinutog usred rečenice, kao i original Amerike, Proces je zadržao, na čemu se Hoffe okoristila dvadesetak godina nakon Brodove smrti 1968. godine.) Hoffe je umrla 2007., s nepune 102 godine, a iako su svi bili uvjereni da će to označiti početak velikih otkrića istina je zapravo da se u ove tri godine nije dogodilo ništa, štoviše, usred pravnih zavrzlama kovčezi s Kafkinom ostavštinom nisu niti bili otvoreni. Takav razvoj događaja zapravo se čini konzistentnim i kao takav je samo harmoničan nastavak života Kafkine ostavštine. Svima je vrlo dobro poznata priča o Maxu Bodu kojem je Kafka prije smrti uputio pismo-molbu: "Najdraži Max, moja posljednja želja: Sve što je ostalo nakon moga odlaska… u smislu dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuđih), nacrta, i svega ostalog, sve to neka se spali nepročitano."

Brodovo kasnije objašnjenje za nepoštivanje želje svoga prijatelja ipak je imalo stanovitu težinu. Naime, Brod je tvrdio kako ga je Kafka izvrsno poznavao te je znao da on neće spaliti njegove tekstove i da ga je baš zato izabrao kao izvršitelja literarne oporuke. No, nije samo Brod, i posredno Esther Hoffe, osoba koja je pokušala sačuvati Kafkinu ostavštinu. Kafkina ljubavnica Dora Diamant (ili, kako se Dora potpisivala na hebrejskom, Dymant) također je imala u posjedu 20 bilježnica i 35 pisama Franza Kafke, no sve to je konfiscirao Gestapo 1933. godine te se ne zna što je s tim dijelom ostavštine. Neki proučavatelji tvrde da ti rukopisi nisu uništeni, te je potraga za njima postala Svetim Gralom kafkologije (dakako, ne u smislu 'kafkologije' kako ju je vidio Milan Kundera). Zanimljivo je da Dora Diamant nije dijelila Brodovo mišljenje o čuvanju rukopisa protiv Kafkine želje. "Dokle sam god živjela s Franzom, nisam vidjela ništa drugo osim njega i sebe. Sve ono što nije bio on sam bilo je jednostavno nebitno, pa čak i smiješno. Njegov je rad bio, u najboljem slučaju, nevažan…  Zato sam se bila usprotivila posmrtnom objavljivanju njegovih djela", ovako je Dora Diamant govorila Maxu Brodu 1930. godine.

****

Esther Hoffe je oporučno ostavila Kafkinu ostavštinu svojim kćerima Evi i Ruti. Prema posljednjim izjavama Eve Hoffe, u stan je od smrti njezine majke provaljeno tri puta, a još se ne zna što je sve ukradeno. Od smrti Esther Hoffe pa sve do danas traje sudski spor oko toga što učiniti s ovim neprocjenjivim materijalom. Sestre Hoffe spore se s državom Izrael, odnosno s Izraelskom narodnom knjižnicom oko vlasništva nad Kafkinim tekstovima. Odvjetnici koji zastupaju državu tvrde da ostavština koju je sa sobom donio Brod 1939. godine, kada je emigrirao u Izrael, može biti samo u vlasništvu države, te pokušavaju osporiti njegovu oporuku. U sklopu parnice u ponedjeljak, 19. srpnja, otvorene su zapečaćene kutije s Kafkinim tekstovima koje su bile pohranjene u švicarskoj banci.    

U narednih nekoliko dana skupina advokata koje je odredio sud, uz prisustvo delegacije njemačkih povjesničara književnosti i velikih stručnjaka za djelo Franza Kafke, te same Eve Hoffe, popisat će što se sve točno nalazi u ovim enigmatičnim kutijama. Nakon toga, sudac bi trebao donijeti presudu treba li ponovno zapečatiti tekstove ili ih dati na uvid javnosti, odnosno pohraniti ih u Izraelskom državnom arhivu, nakon čega bi trebali biti objavljeni. No, kako sada stvari stoje, u idućih nekoliko dana izraelski sud trebao bi donijeti presudu u korist sestara Hoffe te zatvoriti kutije prije no što se objavi njihov sadržaj. 

Neven Svilar


 

POVRATAK NA VRH STRANICE