Četvrtak
05.10.2017.

Kazuo Ishiguro dobio Nobela




Extra_large_ishiguro
Foto: Tulsa City-County Library / Flickr
A+ A-
Švedska akademija objavila je ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost.
 
Nakon lanjskog šokantnog odabira Boba Dylana (koji je u Booksi izazvao dugomjesečne dylanske ratove), ove godine 'tek' smo iznenađeni - nagrađen je engleski pisac japanskog podrijetla Kazuo Ishiguro, još jedan čuveni pisac kojem su ipak malobrojni davali šanse za Nobela.

Uvijek jezgrovito objašnjenje Akademije glasi: "Nagrađujemo Kazua Ishigura koji je, u romanima velike emocionalne silovitosti, razotkrio prazninu iza našeg iluzornog osjećaja povezanosti sa svijetom."
 
Ishiguro je rođen u Nagasakiju 1954., a preselio je u Ujedinjeno Kraljevstvo 1960. Već 1983. uvršten je na Grantin popis najboljih mladih britanskih autora. Napisao je i objavio sedam romana, četiri scenarija i jednu zbirku kratkih priča. Osvojio je ili je nominiran za niz nagrada, među kojima je dosad najveća bila Man Booker za roman The Remains of the Day (Ostaci dana) 1989. godine. Posljednji roman The Buried Giant objavio je 2015.
 
U svojim djelima bavi se temom sjećanja koje opsjeda likove te mijenja i potiskuje njihovu prošlost. Stoga Ishigurini protagonisti obično traže kako prebroditi traumu i suočiti se s prošlošću, a pripovjedač romana često je svjesno ili nesvjesno nepouzdan i varljiv.
 
Ishiguro je preveden na 30 jezika. U Hrvatskoj su objavljeni romani Na kraju dana (Targa, 1995., prev. Nada Šoljan), Kad smo bili siročad (Leo-commerce, 2000., prev. Vesna Valenčić), Nikada me ne ostavljaj (Leo-commerce, 2005., prev. Vesna Valenčić) i Bez utjehe (Naklada Ljevak, 2013., prev. Ivana Šojat Kuči) te zbirka priča Nokturna (Naklada Ljevak, 2010., prev. Miloš Đurđević). 

O Ishigurinom romanu When We Were Orphans (Kad smo bili siročad) je za Booksin portal 2011. pisao doktor Ostojić u tekstu Kina kao motiv.
 
Dosadašnji nobelovci su, osim Ishigura i Dylana, Svjetlana Aleksijevič (2015.), Patrick Modiano (2014.), Alice Munro (2013.), Mo Yan (2012.) i brojni drugi.
POVRATAK NA VRH STRANICE