Page arrow

Knjige koje čitaju čitatelje

Large big brother
Ponedjeljak
09.07.2012.

Ljudi vole donositi veleumne zaključke koji često glase "ljudi se dijele na one koji X i one koji Y". To je naprosto predilekcija određene vrste ljudi, pa možemo čak i reći da se ljudi dijele na one koji se koriste frazom "postoje dvije vrste ljudi, oni koji nešto nešto i oni koji nešto drugo" i one koji zaziru od takvih uopćavanja.

Autor ovog teksta oduvijek je osjećao duboku nesklonost bilo kakvim uopćavanjima koja zvuče efektno. Otud dolazi i antipatija prema sentencama i aforizmima, pa čak i onima koji na prvi pogled zvuče stvarno dobro, poput onih Oscara Wildea. Nekako su me oduvijek posebno nervirale mudrosti  koje govore o ženama, po poznatoj špranci "žena je poput X, ako je lijepa onda nije dobra a ako je dobra onda nije lijepa", od čega nisu zazirali niti književni majstori mizoginog predznaka poput Miroslava Krleže. No, nisu samo žene česte protagonistice takvih mudrosti. Književnost, odnosno knjiga, također je oduvijek bila mamac mudracima što su rado smišljali aforizme koji su često strukturirani kao neka vrst antimetabole. Takvih je primjera bezbroj i u našoj književnosti kao i u stranim književnostima, a posebno su drage bile starim Rimljanima koji su ionako imali posebnu sklonost prema aforističkom tipu izražavanja. Uzmimo kao primjer aforizam Zakana Broza Kolunića koji 1468. godine zapisuje "tko knjige poštuje i knjige ga štuju"

Nakon ove tirade suprotive aforizmu učinit ćemo upravo ono protiv čega smo govorili i reći kako se čitatelji dijele na one koji pišu po knjigama i one kojima je knjiga kao fizički predmet sakrosanktnog predznaka i koji ni za živu glavu ne bi oskvrnuli papir svojim zapažanjima na marginama, bila ona permanentnog tipa, zabilježena kemijskom olovkom, perom ili nečim sličnim, bilo da je riječ o kompromisnom rješenju čitatelja koji piše olovkom, e da bi kasnije obrisao ono što je zapisao ili podcrtao.   
No, sve donedavno pisci, kao i njihovi urednici odnosno izdavači, nisu imali pojma što se zapravo dešava kad knjiga dođe u ruke čitatelja. Pisac primjerice nije mogao znati koju rečenicu njegovi čitatelji podcrtavaju ili što upisuju na marginu knjige. Doduše, ova prethodna misao možda i nije u potpunosti točna, budući da neki pisci koeljovskog tipa smišljeno pišu rečenice naoko duboke kojima je jedini cilj postojanja da budu podcrtane od strane naivnog čitatelja. Kako god, pisci i njihovi izdavači ne samo da nisu znali da li njihovi čitatelji pišu po knjigama, već i čitaju li ih uopće. Čitaju li, primjerice, predgovore ili pogovore, odustaju li nakon nekoliko stranica i pročitaju li uopće knjigu do kraja.
Danas je, međutim, ova situacija posve drugačija. Možemo čak reći da je na određeni način književnost kao društveni fenomen napravila puni krug. U početku književnost, odnosno konzumiranje književnog djela, bilo da je riječ o pripovjednom tekstu ili pjesništvu, nije bila u sferi intimnoga odnosno privatnog. Usmena književnost bila je namijenjena širokom krugu ljudi i ona je zapravo bila čin homogeniziranja zajednice. No, s pojavom knjige situacija se posve promijenila. Čitanje je postalo posve privatan akt, dio intime svakog čovjeka, koji je sam mogao odlučivati u kojoj mjeri želi podijeliti to iskustvo sa svojim bližnjima. To je svakako bio slučaj u zapadnom društvu od ranog novovjekovlja pa sve do pojave elektroničkih knjiga i uređaja pomoću kojih se one čitaju. Danas, naime, s mogućnošću da sve pojedinosti vezane uz čitanje nekog književnog teksta postanu dostupne izdavaču knjige, a posredno i samom autoru knjige, čitanje prestaje biti privatnim činom. Doduše, ovo danas se umnogome razlikuje od situacije kakvu smo imali prije dominacije knjige kao fizičkog objekta, budući da je konzumiranje književnog djela kao komunalnog čina bilo svjesna odluka svih sudionika, dok danas imamo neku vrstu bigbraderovskog gubitka privatnosti, na što konzument djela nema nikakav utjecaj.

Opasnost koja leži u ovoj velikoj promjeni možda nije očigledna, osim same činjenice da ljudi zaziru od bilo kakve vrste nadgledanja. No, pogotovo u posljednjih deset godina na Zapadu, s famoznim fenomenom svjesnog odricanja od vlastitih građanskih prava zbog najčešće fantomske terorističke prijetnje, ljudi kao da su oguglali na to da ih se sve više prati i nadgleda. Možemo čak reći i 'ogooglali', budući da upravo Google, uz Amazon i Apple, kao najveći igrač na novom tržištu eknjiga bez problema može pratiti što ljudi čitaju, koliko vremena provedu čitajući i kojim se riječima koriste u tražilicama. Opasnost, ako je opasnost ovdje prava riječ, leži u tome da bi književna produkcija mogla krenuti putem televizijske produkcije, gdje televizije preko vlastitih uređaja i pomoću raznih drugih tehnika, kao što su testne skupine i slično, mogu točno pratiti što ljudi gledaju i koliko dugo. Književna produkcija bi se tako mogla približiti televizijskoj i filmskoj produkciji, a promjene koje će takav trend donijeti zasigurno neće biti pozitivne.
A da su promjene već tu priznaju i sami ljudi iz američke izdavačke industrije. Jim Hilt, potpredsjednik Barnes & Noblea, kaže kako njegova kompanija pomoću podataka dobivenih preko elektroničkih knjiga radi na tome da "stvori knjige koje će ljudi rado čitati i koje će im bolje zadržavati pažnju". Hilt dodaje i kako će na ovaj način izdavači moći točno odrediti mjesta gdje čitateljima opada pažnja, i da će na takva mjesta zatim moći ubaciti nekakav video, web link ili kakav drugi multimedijski dodatak. Drugim riječima, u pitanju je forsiranje idiotizma. Neki izdavači su već započeli s trendom objavljivanja testnih elektroničkih knjiga koje bi im dale važne podatke nakon čega tek idu u štampanje knjiga u tiskanom obliku. U ovoj čitateljskoj inverziji gdje knjiga čita čitatelja, čitatelj na kraju biva sveden na zamorca u službi novčanog profita.
Umjesto bilo kakvog zaključka o promjeni književne produkcije i odnosa izdavača i čitatelja, odnosno o utjecaju čitanja kojeg vrši knjiga a ne čitatelj, samo ćemo parafrazirati jednu od najpoznatijih antimetaboličkih doskočica prošloga vijeka - "Ne pitaj što tvoja knjiga može učiniti za tebe – pitaj što ti možeš učiniti za svoju knjigu!"                
Neven Svilar
foto: abracapocus_pocuscadabra (flickr)

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu