Potresna vijest stiže iz SAD-a gdje je Oprah Winfrey u naletu inspiracije i (čitaj - promućurnog kapitalističkog know-howa) ugasila svoj slavni Oprah Show čime je završen i njezin slavni Oprah Book Club, koji je postojao nepunih petnaest godina, od 1996.
Poznato je da je Oprah u proteklih petnaest godina bila najvažnija figura u američkoj izdavačkoj industriji, a njezina topla riječ o nekoj knjizi ili autoru osigurala bi istom golemi porast prodaje te potpisivanje novih ugovora. Iako je uvijek bilo veoma popularno ismijavati gđu Winfrey činjenica je da ova draga gospođa imala odličan njuh za prepoznati idealnu knjigu za idealni trenutak, no da je ponekad znala prepoznati i dobru knjigu, točka. Evo nekoliko knjiga s naljepnicom Oprah koje su postigle ogromni broj prodanih primjeraka (nije riječ samo o novim naslovima, budući da je Oprah tu i tamo znala preporučiti i poneki klasik): A New Earth (Eckhart Tolle), A Million Little Piecees (James Frey), Night (Elie Wiesel), The Road (Cormac McCarthy), We Were the Mulvaneys (Joyce Carol Oates), East of Eden (John Steinbeck), The Pillars of the Earth (Ken Follett), Love in the Time of Cholera (Gabriel García Márquez), The Story of Edgar Sawtelle (David Wroblewski).
***
Dan 25. svibnja nije poznat samo kao Dan mladosti u vremenu Jugoslavije. Taj dan je, naime, i Dan ručnika, Towel Day, dan kada se slavi čovjek imena Douglas Adams, odnosno njegov znameniti Vodič za autostopere kroz galaksiju. Inače, prije točno dva tjedna, 11. svibnja obilježena je deseta obljetnica smrti velikog Adamsa, a njegovi brojni poštovatelji na razne načine su se prisjetili britanskog književnika. No, pravo slavlje Adamsovog života i djela ipak je bilo u srijedu i to u čitavom svijetu, od Brazila do Australije, od Engleske do Južne Afrike. Čak se i u Zagrebu moglo vidjeti ljude koji hodaju s ručnicima po gradu, s tim najkorisnijim predmetom što ga osoba može posjedovati.
Onima koji su čitali genijalnog humoristu Douglasa Adamsa ne treba objašnjavati koliko je ručnik važan predmet za intergalaktičko stopiranje, a onima koji nisu samo možemo reći – što čekate?
***
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, koja ove godine slavi veliki jubilej, 150. obljetnicu postojanja, dodijelila je nagrade Vladimir Nazor. Odbor nagrade na čijem se čelu nalazi bivši predsjednik Akademije Milan Moguš, odabrao je dobitnike nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja u Hrvatskoj u protekloj godini na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.
Dobitnica Vladimira Nazora za književnost je Nada Gašić, koja je nagrađena za roman Voda, paučina. HAZU ne bi bio HAZU da nije dodijelio nagrade za životno djelo dvojici državnih i državotvornih umjetnika u razdoblju krađe stoljeća, odnosno u 90-im godinama prošlog stoljeća - HDZ-ovom književnom darlingu i Tuđmanovom piscu s nahtkasla Ivanu Aralici te pompoznom i glasnom pseudokrležijancu, vječnoj bebi sa sise zvane državni i gradski proračun, Zlatku Vitezu, inače bivšem ministru kulture i šefu Histriona.
***
Romanopisac Gary Shteyngart postao je laureatom nagrade Bollinger Everyman Wodehouse Prize, za roman Super Sad True Love Story. Bollinger Everyman Wodehouse Prize je nagrada koja se dodjeljuje za komičnu fikciju, a ovo je prvi put da odlazi u ruke američkom autoru. Gary Shteyngart će kao pobjednik dobiti nagradu koja se sastoji od šampanjca, seta knjiga P.G. Wodehousea te svinje nazvane imenom njegova romana. U konkurenciji za nagradu su uz Shteyngarta bili i britanski pisci Sam Leith, Catherine O’Flynn i India Knight te Manu Joseph iz Indije. Inače, nagrada je osnovana u čast britanskog humorista P.G. Wodehousea, autora velikog broja humorističnih romana, kratkih priča, pjesama kao i novinarskih tekstova.
***
Američki mega izdavač HarperCollins objavio je kako će do kraja godine objaviti roman Micro preminulog američkog pisca Michaela Crichtona, autora velikog broja ogromnih holivudskih hitova, od Jurskog parka pa sve do Hitne službe. Činjenica da je Crichton jedva autor trećine teksta izdavača ne priječi da knjigu reklamira kao zadnju i najbolju Crichtonovu knjigu, niti ne spominjući autora koji ju je zapravo napisao. No, ovakvi, pomalo morbidni postupci, zapravo su relativno normalni u američkom izdavaštvu. Nova knjiga bi najvjerojatnije trebala biti objavljena u studenome.
Inače, Crichton nije napisao niti polovicu ovog romana kad je umro od raka u studenome 2008. godine. Izdavač i Crichtonovi nasljednici odabrali su američkog pisca Richarda Prestona koji bi trebao dovršiti započeto djelo, a trebao bi raditi uz pomoć Crichtonovog teksta te bilješki i drugih piščevih materijala. Micro je priča o mladim znanstvenicima koji rade na Havajima za tajnovitu biotehnološku tvrtku i koji završavaju u džungli gdje su prisiljeni preživljavati samo uz pomoć svojih znanja i znanstvenih vještina.
