György Lukács je jedan od najvažnijih estetičara, filozofa marksizma i povjesničara književnosti 20. stoljeća. Neke njegova djela, primjerice Povijest i klasna svijest i Teorija romana, i danas su nezaobilazna u silabusima studija filozofije i književnosti.
Međutim, čini se da su Lukácsevo intelektualno nasljeđe i simbolička važnost postali nepoželjni u današnjoj Mađarskoj, koju politički vodi
Viktor Orbán sa strankom Fidesz. U siječnju prošle godine Gradsko vijeće grada Budimpešte odlučilo je
ukloniti njegov kip iz parka u 13. okrugu, a nedavno je na red došao i
Lukácsev arhiv.
Arhiv je godinama bio nezaobilazno mjesto za istraživače Lukácseve filozofske ostavštine, ali i za mnoge druge znanstvenike. Arhiv – stan u kojem je boravio od 1945. do smrti 1971. godine – sadrži sve njegove rukopise, knjižnicu s anotiranim tekstovima te manje-više sve što je o Lukácsu ikad objavljeno.
Prema obrazloženju
Mađarske akademije znanosti, rukopisi će se otuđiti iz arhiva zbog duha 'akademskog integriteta', odnosno kako bi se zbirka digitalizira i bila dostupna svima. Nije teško zaključiti da iza ove 'plemenite' geste stoji politička odluka Orbánova režima koji nastoji eliminirati lijeve ideje iz mađarske povijesti te rehabilitirati fašiste i kolaboracioniste. Otimanje rukopisa koji trenutno služe brojnim istraživačima, a mnogi od kojih još nisu ni istraženi, samo je dio Orbánove strategije razračunavanja s neistomišljenicima, kao što je to bila i odluka mađarske vlade o
zatvaranju Sveučilišta Srednje Europe (CEU), donesena 2017. godine.
Brojni mađarski, ali i europski i svjetski istraživači i intelektualci podigli su glas protiv zatvaranja Lukácseva arhiva, a
ovdje možete pogledati popis i dati svoju podršku.
Foto: mladi Lukács / clarin.com
