Page arrow

Najnovija žrtva poljskog lova na komuniste

Large 172
Ponedjeljak
21.05.2007.

Politička klima u Poljskoj ovih dana evocira najplodnije dane lova na vještice. Vladajuća stranačka koalicija koju predvodi nacionalno-konzervativna stranka Zakon i pravda (PiS) u posljednje vrijeme donosi političke odluke koje testiraju nategnute liberalne živce.

Da vas podsjetimo, od stupanja na vlast u rujnu 2005. pokušali su u potpunosti zabraniti pobačaj, predložili su zakon koji zabranjuje spominjanje tj. promoviranje homoseksualnosti u školama (sic!), a donijeli su i zakon o lustraciji koji nalaže svim državnim i javnim službenicima da se izjasne o svojoj komunističkoj prošlosti. Neki smješniji članovi vladajuće koalicije čak pokrenuše inicijativu da se Isusa Krista proglasi kraljem Poljske. Doduše počasnim, ali svejedno... hello?

Na meti desničarske vlade kojoj su na čelu blizanci Kacyzinski, predsjednik Lech i  premijer Jaroslaw već su se našli mnogi politički protivnici koje se prisiljava da se izjasne o tome jesu li kolaborirali s komunističkom vladom. Početkom mjeseca izbio je skandal kad je Bronislaw Geremek, zastupnik poljskih liberala i jedan od osnivača pokreta Solidarnošć, odbio ponovno se izjasniti po pitanju lustracije, budući da je to već učinio prije tri godine kad je izabran u parlament. No Kacyzinski Bross i pajdaši priprijetili su mu oduzimanjem mandata u europskom parlamentu...

Dok čekamo kako će se presuditi živućima, glave padaju i onima koji su već pokopani. Zadnja je žrtva lustracijske histerije u siječnju preminuli pisac i novinar Ryszard Kapuscinski, čije je lice osvanulo na naslovnici novog broja tjednika 'Newsweek Poljska', u kojem se tvrdi da je surađivao s tajnom policijom. Kapuscinski koji slovi za najboljeg istočnoeuropskog novinara svoje generacije, svjetsku je slavu stekao još 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća brojnim putopisima i reportažama o revolucijama i ratovima diljem svijeta.

Čitateljstvo je osvojio svojim izvještajima iz Afrike, Amerike i Azije gdje je često svjedočio povijesnim trenutcima, no tek se serijom knjiga objavljenih u 70-ima potvrdio kao ozbiljan pisac. Njegovo najpoznatije djelo je kronika pada režima Haile Selasija Car, čija je filmska ekranizacija zabranjena u Poljskoj budući da su mnogi tumačili knjigu kao prikrivenu kritiku onodobnog režima. Među kritičarima omiljena je Kapuscinskijeva knjiga Još jedan dan života koja iz izrazito osobnog kuta prati kaotičan pad portugalske kolonijalne vladavine u Angoli.

"U svojim knjigama nastojao sam opisati ljude, njihov mentalitet i pogled na svijet. Iskustvo me podučilo da sa svake točke svijet izgleda drukčije...", izjavio je jednom prilikom autor kojega se nerijetko spominjalo i kao jednog od izglednijih kandidata za Nobelovu nagradu.

Kapuscinski kojemu su prema njegovim riječima "dojadili europska stabilnost i mir" pred kraj života većinu je vremena provodio radeći u Meksiku i družeći se sa svojim kućnim prijateljem kolumbijskim nobelovcem G.G. Márquezom imun na revizionistički politiku svoje zemlje. Šteta je jedino što ni u smrti nije imun na dnevnopolitičku dozu izvlačenja prljavog veša.

 

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu