Časopis 04 poznat kao Megazin za hakiranje stvarnosti počeo je izlaziti 2004. godine i odmah je postao medijsko lice nezavisne kulturne i civilne scene. Oko sebe je okupio mlade ljude koji su odabirom tema i njihovom obradom ponudili alternativu dominirajućem senzacionalističkom i komercijaliziranom medijskom diskursu i tako bitno pridonijeli obogaćivanju hrvatskog medijskog prostora.
Ekipa okupljena oko 'Nulačetvorke' poticala je kreativnost i promicala iskustvo drugačije od onog kodiranog mainstreamom, pa se teme obrađene u izašlim brojevima kreću od globalnog konzumerizma, razmatranja kulturnih politika i praksi, vodiča kroz slobodni softver i softver otvorenog koda, do odnosa službene politike prema manjinama, mladima na tržištu rada, uporabi droga, ovisnicima...
Časopis je posebnu pažnju posvećivao lokalnom razvoju kulturnih politika, redovito donoseći izvještaje o pomacima lokalnih kulturnih inicijativa, kontekstualizirajući ih sa sličnim inicijativama u regiji, ali i s onima već ustaljenima u europskoj praksi.
U 2005. časopis se u Hrvatskoj počeo distribuirati na kioscima Tiska čime je napravljen golemi iskorak u odnosu na getoiziranu poziciju domaće nezavisne kulture. Iste godine započela je i njegova distribucija po zemljama u regiji – moglo ga se nabaviti u Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Mostaru i Skopju. Usprkos interesu čitatelja i entuzijazmu uredničkog tima i suradnika, 'Nulačetvorki' je presudila njezina vlastita, beskompromisna politika – naprosto je bila nedovoljno komercijalna da bi bila interesantna velikim sponzorima. I ovdje priča staje.
Prije no što u petak u Booksi održimo komemoraciju još jednom pokušaju nezavisnog izdavaštva u Hrvata i predstavimo vam zadnji broj 'Nulačetvorke', zahvalili bismo ekipi koja ga je stvarala.
Časopis 04 izdavao je Savez udruga Klubtura/Clubture. Radi se o mreži neprofitnih, izvaninstitucionalnih organizacija, klubova i inicijativa u kulturi u Hrvatskoj koja radi na osnaživanju nezavisnog kulturnog sektora. Glavne aktivnosti mreže usmjerene su programskom povezivanju, podizanju javne vidljivosti, poticanju organizacijskog razvoja sektora te jačanju njegova utjecaja na promjenu institucionalnog okvira. Uz velik broj kulturnih programa i različitih događanja, Clubture je pokrenuo javnu raspravu o prostornim potrebama nezavisne kulture i mladih te je organiziran zajednički nastup aktera civilne scene u projektu Operacija:grad.
Dok je Operacija:grad predstavljala privremeno 'naseljavanje' javnog prostora (bivše tvornice Badel i Gorica), prije pola godine trajno je naseljen Privremeni ilegalni centar za kulturu i mlade Jedinstvo.
O svim aktivnostima, programima i inicijativama na nezavisnoj kulturnoj sceni od petka ćete moći čitati u knjizi Clubture – kultura kao proces razmjene (2002.-2007.).
Uvodni tekst pod nazivom 'Važnost mikroimpulsa u kulturi: primjer Clubturea' napisao je Sanjin Dragojević. Nakon toga Dea Vidović piše o 'Razvoju hrvatske nezavisne kulturne scene (1990.-2002.)' odnosno svemu onome što je prethodilo mreži Clubture. Emina Višnjić piše o samoj mreži Clubture i programima te izgradnji kapaciteta civilnog kulturnog sektora. Katarina Peović obradila je 'Nulačetvorku', a Janja Sesar portal kulturpunkt.hr. Na kraju slijedi i popis svih članica Clubture-a.
Za kraj, napominjemo da se radi o izdanju kojim se obilježava pet godina postojanja mreže Clubture, a nikako o završnom projektu kojim cijela priča staje jer ovo je tek početak.
