Nedjelja
05.08.2007.

Novi William Gibson!

booksa



A+ A-

Navečer istog dana tamo će gostovati sam autor, a pred koji dan je negdje oko podneva po našem vremenu čitao i u Second Lifeu.

U srpnju 2005. (bar kako stoji na autorovu blogu) Gibson je započeo pisati novi roman koji je 18 mjeseci kasnije završio kod izdavača Putnam Adult kao Spook Country. Baš kao i prethodni roman imena Pattern Recognition, i ovaj je roman smješten u suvremenu high-tech američku stvarnost ispremiješanu najrazličitijim čudnim likovima i začinjenu referencama na stvarna događanja, na politiku i na tehnologiju. Čak štoviše, spominju se i posebne tenisice Adidas GSG9 napravljene posebno za njemačke antiterorističke snage. Washington Post kaže kako je Spook Country manje konvencionalni triler, a puno više razarajuće precizna refleksija američkog zeitgeista i usporediv je s najboljim djelima Dona DeLilla. U nastavku vam ekskluzivno donosimo dio Gibsonove originalne zamisli za roman poslane izdavaču još 2005.

Siže novog romana prema riječima Williama Gibsona:
(Oprez – iz pouzdanih smo izvora saznali da Spook Country ne odgovara doslovno donjem scenariju, ali mu je vrlo, vrlo nalik.)

"'Warchalker' je jedan od opskurnijih i čudnijih ratnih blogova i agregatora vijesti koji su probujali na webu malo nakon invazije na Irak. Opskuran stoga što ne nudi više od beskrajnog linkanja na vijesti iz standardnih izvora poput Reutersa ili AP-a, a koje na mrežu iz podruma stavlja neki ovisnik o vijestima. Čudan zato što se uobičajeni slijed vijesti pokatkad prekine duboko uznemirujućim postovima tog Warchalkera – primjerice, njegov izvještaj u ich-formi o pljački bagdadskog muzeja, a koji uključuje par međunarodnih švercera umjetninama i barem dva, navodno, izvanzemaljska artefakta… Ili izvješće s tajne američke lokacije na kojoj nadareni „udaljeni promatrač“ s nevjerojatnom preciznošću, ali bez ikakve sposobnosti imaginativnog razumijevanja opisuje što trenutno radi bjegunac Osama… premda ne može točno čuti što OBL točno govori ili gdje se nalazi. "Sad opet jedu onu začinjenu leću… Sad čisti zube koncem… Izgleda mi kao soba u groznom motelu u New Mexicu, samo što nema ni prozorskih stakala ni televizije, a on piša u rupu u podu…"

Međutim, jedna od Warchalkerovih priča uključuje i ogromnu hrpu rabljenih dolarskih stotica (koje izgledaju, kako kaže, kao HumVee čvrsto zamotan u ogromnu vreću za smeće) zagubljenu u bagdadskoj ratnoj magli. Blizu petnaest milijuna, kaže Warchalker, ali bivajući tek djelićem američkog keša upumpanog u Irak da održi civilnu vlast na površini nakon invazije. (Zapravo, to su bile najveće poznate isporuke gotovog novca koje su ikad napustile Sjedinjene Države, i po dolasku su predane iračkim funkcionarima koji čak ništa nisu morali ni potpisati. Odvezli su se s novcem i to je, čini se, bilo sve).

Warchalker ima bar dva neredovita čitatelja koji se, naravno, nikad nisu sreli.

Jedna je od njih Caroline Rand, mrežna teoretičarka čija je profesionalna strast 'javno autorstvo', nespretno nazvano grupiranje ideja o kombiniranju interneta i GPS tehnologije u svrhu, kako Caroline kaže, "prevrtanja cyberspacea naopačke".

Drugi je vrlo bistar mladić s Manhattana, Amerikanac miješanog useljeničkog porijekla koji živi u sobi zgrade na Broadwayju, negdje ispod Springa. U sobi su mu krevet, stol, računalo optimizirano za mrežno igranje, ogromni plazma-ekran, gitara, pojačalo i ništa puno više od toga. Zarađuje za život održavajući računala za ljude koje bi njegov otac nazvao kriminalcima ili Mafijom, ali je u današnje vrijeme na Manhattanu mnogo mafija, i to s malim početnim slovom. Talijani se teže od drugih snalaze s tehnologijom, a Rusi za tu svrhu imaju svoje. Čini se, baš kao i Jamajčani, premda je naš mladić čuo da oni za tu svrhu uvoze talente iz Londona.(…)

Uz tu narativnu liniju, zapravo kao njen offshore, kreće se jedan veliki i zagonetan objekt: brodski kontejner. Njegov je sadržaj napustio Bagdad mjesec dana nakon što su ga zauzeli Amerikanci. I tako je taj kontejner postao pravokutni, brojčano kodirani Leteći Holandez među milijunima sebi sličnih, neprestano ploveći u namjerno konstruiranom Sargaškom moru crvene trake i zataškanih brodskih dokumenata. Već je nekoliko puta oplovio svijet."

Božidar Pavlović  

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.