Književne i kulturne veze između Bugarske i Hrvatske u povijesti su cvjetale – naš kulturni agitator i mecena s kraja 19 stoljeća, Josip Juraj Strossmayer, potpomagao je kulturnu i intelektualnu razmjenu i ostavio je traga u kulturnom životu Sofije, koja mu se odužila spomenikom i ulicom. Onodobna razmjena bila je toliko živa da se nemalen broj Bugara iz posjeta Hrvatskoj vraćao s našim nevjestama, a Hrvati su u Bugarskoj zauzimali najviše pozicije u kulturnim ustanovama – svojevremeno su i rektor Sveučilišta i intendant Narodnog kazališta bili Hrvati. No, s početkom Drugog svjetskog rata književne i kulturne veze se prekidaju. Vesna Parun, Dragutin Tadijanović i August Cesarec sačinjavali su posljednju delegaciju hrvatskih pisaca u Sofiji i to davne 1942. Mrak je vladao punih 65 godina, sve do prošle godine, kad su se u Sofiju pod vodstvom Ksenije Marković uputili Sanjin Sorel, Marina Šur Puhovski i Luka Milas. Kako nije bilo osobnih kontakata kulturnjaka, nije bilo ni hrvatskih prijevoda s bugarskog. Premda se za Juge u Srbiji prevodila bugarska književnost, na hrvatskom je zastupljena mizerno. Od prijevoda romana Skretanje Blage Dmitrove iz 1983. do prijevoda Prirodnog romana recentnog Georgija Gospodinova 2005. na hrvatski su prevedene svega dvije pripovijetke.
Srećom po obje nacionalne književnosti, Booksina Revija malih književnosti otvorila je vrata novoj i daljnjoj suradnji između dviju zemalja. Na okruglom stolu održanom u petak u Booksi na kojem se razgovaralo o nehumanim uvjetima u kojima se razvijaju obje književnosti, ali i o mogućim budućim suradnjama, domaću su scenu zastupali izdavač Branko Čegec i pjesnik Branislav Oblučar, a Bugarsku Mitko Novkov.
Usprkos dugom nepostojanju kontakata, ispalo je da se naše književnosti slično razvijaju. Kako su književni časopisi obično prva instanca za upoznavanje s književnom scenom književnik i kritičar Novkov svoje je izlaganje započeo analizom stanja ovih tzv. motora kulture, pobrojavši kvalitetne književne časopise koji su se usprkos entuzijazmu ugasili zbog pomanjkanja para (Bugarski mjesečnik, Ah, Maria, Vitamin B, Sezona). Ustanovivši da oni koji opstaju (Književne novine, tjednik Kultura) to mogu zahvaliti isključivo stabilnim sponzorima, Novkov se iznenadio kad je Branko Čegec, bivši urednik kultnog Quoruma, danas urednik Teme, iznio podatak da mi imamo najviše književnih časopisa koje financiraju država i Grad, čak sedamdesetak, koje apsolutno nitko tko se bavi s književnošću u ovoj zemlji uopće ne može nabrojati. Usprkos ovom velikom broju, svega ih desetak izlazi koliko-toliko kontinuirano, četiri do pet puta godišnje, dok drugi izlaze u najbolju ruku sporadično. Kako je tržište književnih časopisa svakoga dana sve manje, Čegec je naveo da je odlučio Temi ukinuti cijenu pa se ona unazad dvije godine besplatno dijeli, što je, tvrdi urednik, jedini način da taj časopis dospije u nečije ruke tj. da ga netko možda i pročita. 
Branko Čegec dugo je godina vodio i tradicionalnu domaću pjesničku manifestaciju Goranovo proljeće, koja se postupno internacionalizirala pozivajući u goste najprije pjesnike iz susjednih zemalja, a posljednjih godina organizirajući i reprezentativna gostovanja pojedinih europskih nacionalnih književnosti. Dosad su se na Goranovom proljeću predstavili pjesnici iz Francuske, Velike Britanije, Crne Gore, Mađarske, Slovenije i Poljske, a ovih je dana dogovoreno da će sljedeća zemlja/gost Goranovog proljeća biti upravo Bugarska.
Prošlogodišnji dobitnik Gorana za mlade pjesnike Brane Oblučar član je uredništva novog Quoruma, koji odnedavna izlazi pod okriljem Čegecova Centra za knjigu i nastoji povratiti staru slavu. Oblučar je opisao tendencije novog Quoruma, koje se temelje na predstavljanju recentnih književnosti autora iz domaće i drugih književnosti. Najavio je da je trenutno u pripremi temat o bugarskom pjesništvu, koji će predstaviti mladu bugarsku poeziju nastalu unatrag zadnja dva desetljeća. Zanimljivo je to da temat nije koncipiran kao općeniti presjek književne produkcije, nego je odlučeno da izbor bude tematski profiliran i da naglasak bude na hrani, koja se pojavljuje i kao tema pjesama, ali i kao metafora za sam jezik i samu poeziju budući da na bugarskoj sceni, upućeno tvrdi Oblučar, postoji interes za pjesnički jezik kao materiju kojom se operira.
Izbornik Novkov tvrdi da poezija u Bugarskoj polako propada i to uglavnom zbog popularizacije romana. Za porast popularnosti romana Mitko okrivljuje tri okolnosti - tranzicijsku zbilju (koju je najlakše opisati u romanu), moderno inzistiranje na zabavi (kojoj roman uvijek teži) te pojavu unosnih književnih nagrada za romane (koje utječu i na samu prodaju knjiga).
S time se složio i Čegec, koji u svojoj izdavačkoj kući Meandarmedia izdaje suvremene domaće autore, prijevode manje popularnih svjetskih autora, knjige iz područja umjetnosti - dizajna, filma, kazališta itd., i danas gotovo ništa poezije.
"Svojedobno sam gotovo kao frustraciju doživljavao činjenicu da su me tretirali kao najvećeg izdavača poezije u Hrvatskoj, a danas na žalost to više nije moguće jer je prostor za distribuciju knjiga poezije danas reduciran na neke prijateljske razmjene. Ja i dalje iz čiste nostalgije objavljujem 2-3 knjige poezije godišnje i nadam se da će mi ova moja druga, također ne pretjerano komercijalna izdanja omogućiti da ih objavim pet."
Odlučivši da je svaku situaciju bolje gledati kroz optimističnu prizmu polupune čaše, svi prisutni složili su se da je neki književni prostor najlakše upoznati preko suvremenih autora i u tom smislu pozdravljaju osobne kontakte koji potiču suradnju. No, premda je poduzet prvi korak u smjeru učvršćivanja protoka informacija između dviju književnosti, ipak je u više navrata istaknuto da je krajnje vrijeme da se suradnje institucionaliziraju, tj. da ih potpomognu i strukture vlasti.
A je li to uopće moguće, vidjet će se uskoro. Bugari, dakle, ubrzo u Hrvatsku dolaze kao gosti Goranovog proljeća, a osim prijevoda po časopisima, spremaju se i neki 'ozbiljniji', o kojima ćemo uskoro znati više.
Sretni da je naš festivalčić još jednom približio granice i poslužio kao platforma za međudržavnu kulturnu suradnju, ovim tekstom odjavljujemo četvrtu Reviju mladih književnosti i najavljujemo petu s gostima iz Srbije.
