Ne možemo se mi natjecati s bjelosvjetskim agencijama kojima vijesti donose male letjelice i to brzinom nešto slabijom od brzine misli. Ne utvaramo si da smo, kaj se vijesti tiče, supersila poput CNN-a, BBC-a, HRT-a i sličnih. Njima vijesti, putem lasera, ispaljuju sa svemirskih satelita ravno na ekran. U realnom vremenu!
Nama većinu vijesti donese poštar Sebastijan ili ih dobijemo uz pomoć fax mašine. U iznimnim slučajevima, znamo poslati mlade volontere da nekaj iščeprkaju po okolnim art-bircuzima i to je sva naša raspoloživa tehnologija. Jedva nas tridesetak pokriva cijelu kuglu zemaljsku. Dopisništva imamo samo u Londonu, Đakovu i San Franciscu, mah…
Zato ponekad kasnimo s vijestima. Na primjer, književnik, novinar i kolumnist Boris Dežulović dobio je nekidan uglednu žurnalističku nagradu u Londonu – European Press Prize se kliče u originalu.
Tim povodom novinar-pisac, Damir Pilić, razgovarao je s Borisom Dežulovićem koji je također novinar i pisac, a prije sto godina zajedno su za kruh i mlijeko zarađivali u Feral Tribuneu. Elem, Dežulović je nagradu dobio za tekst o Vukovaru, a nominiranih bijaše 400!
Na pitanje kakva bi nas to figura ili stranka trebala napokon povesti prema 'svjetlu na kraju tunela', Dežulović odgovara:
"Cijelo vrijeme jebe nas zapravo to svjetlo na kraju tunela. Posve predani prošlosti hrabro nadiremo unazad i unatrag, pa nam ulaz kroz koji smo ušli u mrak tunela izgleda kao svjetlo na njegovu kraju. Onda opet krenemo naprijed, sve dok nam vođa odjednom ne poviče: 'Ljudi, pogriješili smo pravac, svjetlo je iza nas!' I tako pet stotina godina."
O čemu su još divanili pročitajte sami – ovdje. Dežuloviću čestitamo na nagradi!
izvor: autograf, Slobodna Dalmacija
foto: Ed S. Johovac