Subota
07.04.2007.

Sukob na leksikografskoj ljevici

booksa



A+ A-

Bez želje da se svrstavamo uz ikoju od zaraćenih strana u sukobu oko Hrvatske književne enciklopedije, donosimo vam oba otvorena pisma, proglasa i priopćenja, kako ono Velimira Viskovića, tako i legitimne ravnateljske ekipe predvođene Tomislavom Ladanom.  Koji to razlozi tjeraju uvažene knjigoznance i intelektualce da se blate kroz medije, zaključite sami, ali očito je da će na kraju najviše štete od svađe između majke i oca imati dobro zamišljena, ali na kraju ipak neželjena Hrvatska književna enciklopedija - romantična i dirljivo naivna ideja o ogromnoj, nedvojbeno korisnoj knjižurini u jednom ili dva sveska (oko čega se koplja i lome), o knjižurini tako beznadno zastarjele realizacije u ovo wikipedijsko doba.

 

Otvoreno pismo Velimira Viskovića premijeru Sanaderu 


Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, dragi Ivo!

Obraćam Ti se kao uposlenik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža imajući na umu Tvoju dužnost Predsjednika Vlade koja izravno pod svojom ingerencijom ima Leksikografski zavod, štoviše izravno postavlja njegovu upravu. Budući da sam glavni urednik zavodske Hrvatske književne enciklopedije, želim Te izvijestiti i kao književnoznanstvenoga stručnjaka o problemima s kojima se suočavamo prof. dr. Zoran Kravar i ja kao voditelji toga projekta, a i ostale kolege iz nevelikoga redakcijskog tima (pomoćnica glavnog urednika Vesna Radaković-Vinchierutti, redaktori Jasna Bašić, Ana Diklić, Tomislav Šakić i administrativna tajnica Vesna Bartaković).

Ta enciklopedija zamišljena je kao kapitalni projekt hrvatske znanosti o književnosti; obuhvaća biografije oko 3000 hrvatskih pisaca, oko 1000 stranih književnika koji su pisali o Hrvatskoj, utjecali na hrvatsku književnost ili su podrijetlom iz ovih krajeva; donosimo potom natuknice o svim važnijim prevoditeljima na hrvatski i s hrvatskoga jezika, o svim važnijim kroatistima u svijetu, o svim književnim časopisima važnima za hrvatsku književnost, o institucijama (DHK, MH, HNK i dr.), o žanrovima u hrvatskoj književnosti, o književnim razdobljima, smjerovima i književnim grupama, tipovima stihova karakterističnim za hrvatsku književnost i sl.

U realizaciji ovoga projekta naišli smo na jednodušno odobravanje struke i upravo entuzijastičnu suradnju; nitko od vodećih kroatista nije suradnju odbio, a nastojali smo da projekt bude otvoren prema svim političkim strujama i književnoznanstvenim orijentacijama tako da u enciklopediji surađuje oko 250 autora. Kvalitetom te suradnje iznimno smo zadovoljni. U ovom trenutku završene su tri četvrtine predviđene enciklopedičke građe, a imprimirana je i spremna za prelamanje u kontinuitetu cijela prva polovica projekta (oko 120 tisuća redaka; otprilike jedan i pol svezak standardnoga enciklopedičkog formata). Izradba projekta teče čak i brže od zavodskih normativa za ovakvu vrstu profesionalno zahtjevnih projekata.

Međutim, koliko god nemamo problema s vanjskom suradnjom, neprekidno se suočavamo s opstrukcijom glavnoga ravnatelja Tomislava Ladana i ravnatelja Vlaha Bogišića. Iako smo od njih očekivali kolegijalnu potporu, budući da dolaze iz naše struke, permanentno se suočavamo s njihovim nastojanjima da unize znanstvenu razinu projekta, organizacijski onemoguće normalan rad i čak zaustave izradbu.

Iako je elaborat po kojem radimo enciklopediju odobrilo Znanstveno vijeće Leksikografskog zavoda (i ono jedino ima ingerencije da ga mijenja), otprilike godinu dana nakon početka rada suočio sam se sa zahtjevima glavnog ravnatelja da se “ne smije ići na ambiciozan projekt, već treba napraviti priručnu ediciju, škarama režući članke iz postojećih zavodskih edicija”. Nastojao sam mu smireno objasniti da je takva promjena koncepcije u samom procesu rada nemoguća, jer je već načinjen abecedarij u skladu s odobrenim izvedbenim elaboratom i autori su već angažirani pa sve to ne može biti dezavuirano.

Osim toga, većina članaka u našim drugim edicijama je zastarjela (npr. Araličina biografija u HBL-u završava s godinom 1982. kad je on praktično još posve nepoznat pisac), koncepcije enciklopedija bitno su različite, a pojavljuje se i problem autorstva. Valja imati na umu da čak polovica natuknica iz našeg abecedarija nije zastupljena ne samo u zavodskim, nego ni u drugim priručnicima. Upravo je to najvredniji, istraživački dio enciklopedije jer se prvi put pregledno obrađuju neki važni aspekti hrvatske književnosti (književni arhivi, povijest tiskarstva, knjižarstva, časopisa, pojedinih žanrova itd.).

Nakon tih početnih neslaganja uslijedili su permanentni pritisci, prije svega zahtjevima da se ubrzaju rokovi (iako sam glavni ravnatelj radi na svojem projektu Osmojezičnog rječnika već gotovo tri desetljeća). U redakciji smo poduzeli sve kako bismo tim terminskim zahtjevima udovoljili, radeći prekovremeno i vikendima (došli smo do toga da je redaktorski učinak u našoj redakciji trostruko veći od redaktorske norme u drugim zavodskim edicijama). U godini 2006. uspjeli smo uz takve abnormalne napore ispoštovati iznimno zahtjevan plan izradbe edicije, preuzevši slične obveze i u tekućoj godini, nastojeći da projekt redakcijski privedemo kraju.

Umjesto da nam se u tome pomogne, glavni ravnatelj i ravnatelj traže od naših urednika da se paralelno angažiraju i na drugim enciklopedijskim projektima koji se rade u našoj kući. Naposljetku, u času kad smo posebno izvrgnuti terminskim pritiscima, administrativna tajnica koja upisuje gotove članke u tzv. informacijsku bazu i vodi sve ugovore s vanjskim suradnicima biva premještena u drugi odjel i na njezino mjesto treba biti dovedena nova tajnica kojoj će zasigurno trebati dulje vrijeme da se osposobi za taj posao.

Budući da enciklopedija ulazi u završnu fazu i prelamaju se arci prvih slova, ravnatelji zahtijevaju da im se šalje pripremljena građa; pozorno je čitaju, iako to ne čine ni kod jedne druge edicije. Osobno nemam ništa protiv takve njihove pojačane pozornosti; ponajprije jer sam uvjeren da se radi o izvrsnim tekstovima koje su u pravilu pisali vrhunski autori, a potom su prošli i najkvalitetniju redaktorsku obradbu; s druge strane, dovoljno sam dugo u ovom poslu da znam kako se, unatoč svim redakcijskim provjerama, uvijek može potkrasti i neka pogreška (nije uzalud nekad u Zavodu postojala institucija tzv. zločestog čitača).

Međutim, primjedbe ravnatelja nisu uopće bile upućene redakciji, već su poslužile da bi se redakciju pokušalo diskvalificirati na sjednicama ravnateljstva i ponovo pokrenuti postupak zaustavljanja edicije (što se u dosadašnjoj praksi Zavoda nikad nije dogodilo). Primjedbe glavnog ravnatelja, kako smo obaviješteni, pisane krajnje ostrašćeno i osobno, bile su od nekih članova ravnateljstva osporene već na samoj sjednici. Međutim, indikativno je da one nikad nisu došle do redakcije enciklopedije.

O enciklopediji se permanentno raspravlja, uključujući i komentiranje njezine književnoznanstvene razine, na tijelima u kojima sjede ljudi koji profesionalno nisu kvalificirani za tu vrstu rasprave, a pritom se ne pozivaju glavni urednik i zamjenik glavnog urednika koji bi mogli izravno odgovoriti na upućene primjedbe.

Budući da je enciklopedija već ušla u fazu prelamanja, pojavio se i problem kako je grafički prezentirati. Ona po odluci Znanstvenoga vijeća treba obuhvatiti građu od 220 tisuća enciklopedijskih redaka. Budući da u pravilu standardni enciklopedijski svezak obuhvaća 60-100 tisuća redaka, bilo bi logično da ta građa bude raspoređena u bar dva sveska (svaki bi imao nešto više od tisuću stranica).

Glavni ravnatelj, bez ikakve konzultacije s glavnim urednikom i zamjenikom, međutim, donosi odluku da se čitav projekt ima tiskati u smanjenom formatu, najsitnijim mogućim tiskom (6 i 5 točaka) u jednoj knjizi pa makar ona imala i 2 tisuće stranica; pred suradnicom koju je pozvao da mi prenese njegovu odluku doslovno likuje: “To neće biti enciklopedija, već leksikon. Mali leksikon, leksikončić!”

Činjenica da se tako važne odluke donose bez znanja glavnog urednika postala je stalnom praksom. Glavni ravnatelj i ravnatelj permanentno ne žele primiti glavnog urednika i njegova zamjenika već dvije godine, o konceptualnim problemima razgovaraju isključivo s pomoćnicom glavnog urednika. Način komuniciranja ravnatelja s pomoćnicom glavnog urednika takav je da izaziva kod moje suradnice psihički stres zbog kojeg završava na bolovanju.

Što je uzrok tako destruktivnog ponašanja dvojice ravnatelja prema ovom kapitalnom enciklopedijskom projektu? Zašto su oni spremni raditi čak i protiv interesa Zavoda ne bi li onemogućili ovaj kapitalni projekt hrvatske znanosti o književnosti i leksikografije? Ne nalazim racionalni odgovor na to pitanje; osobno sam se uvijek trudio da moj odnos prema ravnateljima bude korektan, kolegijalan, profesionalan, zasnovan na obostranom uvažavanju.

Na žalost, problem ove enciklopedije nije usamljen u zavodskoj praksi. Sindikalna organizacija naše ustanove već je pokrenula postupak pri središnjici Sindikata znanosti protiv Uprave Zavoda zbog sustavnog šikaniranja djelatnika, profesionalnog nazadovanja te iracionalnih poslovnih odluka koje su dovele do financijskog sloma kuće. Zbog nezdrave atmosfere svakodnevnog terora čak 26 ljudi je oboljelo od bolesti koje imaju psihosomatske uzroke.

Budući da je komunikacija s Upravom nemoguća, odlučio sam da se skupa s kolegom Kravarom i predstavnicima zavodskog sindikata obratim medijima, najprije u obliku tiskovne konferencije, a potom i drugim oblicima javnog istupanja.

Ipak, duboko uvažavajući Tebe osobno, ali i odgovornost Vlade koja izravno postavlja glavnog ravnatelja naše kuće (a izabran je bez javnog natječaja, u sedamdesetpetoj godini života, mimo svih propozicija Zakona o radu), prethodno bih te molio za razgovor o problemima Leksikografskog zavoda i Hrvatske književne enciklopedije.

Znam da je Tvoja satnica pretrpana političkim i državničkim obvezama, ali molio bih Te da nađeš vremena za taj razgovor. Prije istupa u medijima, osobno osjećam potrebu da o tome porazgovaram ponajprije s Tobom kao prijateljem i kolegom.

U Zagrebu, 20. ožujka 2007.

Velimir Visković
Glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije

 

Priopćenje za javnost ravnateljstva Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža 


U povodu istupa, izvješća i napisa što su se posljednjih dana pojavili u medijima Ravnateljstvo Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža - tijelo sastavljeno od tri člana što ih na prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Ministarstva kulture imenuje Vlada RH, i dva člana izabrana u Znanstvenom vijeću ustanove - odlučilo se obratiti javnosti i radnicima Zavoda. Obostrano su izrečeni ishitreni sudovi, izmijenjene teške optužbe, nepotrebno prozivani ugledni pojedinci te se neopravdano pozivalo na politizaciju slučaja, pa je time poljuljan ugled ustanove u javnosti.

O projektu Hrvatske književne enciklopedije, jednom od temeljnih projekata kuće, Ravnateljstvo je redovito raspravljalo u okviru godišnjih planova. Premda svi članovi Ravnateljstva o pojedinim aspektima koncepcije i izvedbe tog projekta ne dijele isto mišljenje, činjenica je da su gotovo svi na svoj način - skupa s predstavnikom sindikata Leksikografskog zavoda u funkciji predstavnika Zaposleničkog vijeća u Ravnateljstvu - praktično od početka saziva u ljeto 2005. pokušavali pridonijeti rješavanju određenih dvojba što projekt prate od njegova početka.

Projektu je posvećena dužna pozornost, u njega je uložen velik rad, ali i znatna novčana sredstva te se nikako ne bi moglo reći da prolazi “slabije” od drugih zavodskih projekata. Činjenica je, međutim, da je u Znanstvenom vijeću Leksikografskog zavoda prihvaćen 2001. u svojevrsnom paketu s druga tri jednosveščana projekta i odlukom prethodnog Ravnateljstva pokrenut 2002. kao jednosveščani projekt, a njegovo se vodstvo manje ili više opiralo toj odluci.

Redakcijski je posao trebao biti dovršen najprije 2006., potom je rok prolongiran do svršetka 2007., što znači da je problema u poštovanju rokova i godišnjih izvedbenih planova bilo. Bez obzira na izrečeno u javnoj raspravi, stajalište Ravnateljstva ostaje nepromijenjeno: i dalje se podupire realizacija tog projekta u skladu s planom Zavoda, uz poštovanje dogovorenih redakcijskih rokova te se predlaže konačan dogovor o grafičkom oblikovanju knjige.

O određenim problemima, nepopularnim i neprikladnim mjerama uvođenja radne discipline i sl., članovi Ravnateljstva pojedinačno su obavještavani putem djelatnosti sindikalne podružnice i ravnatelja - u onoj mjeri u kojoj se može očekivati da se time bave članovi upravnog vijeća. Trajnim sudjelovanjem predstavnika Sindikata u radu Ravnateljstva mogućnost rasprave i o takvim temama načelno je otvorena. Istina je da ni jedan od članova Ravnateljstva ne samo da ne bi podupro mjere koje se u medijima bombastično kvalificiraju “terorom” i “strahom” nego bi ih osudio.

Istina je da otkaza ugovora o radu u Leksikografskom zavodu gotovo da i nema, da su povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika u protekle dvije godine riješili ukupno dva prijavljena slučaja, da prema spoznajama članova Ravnateljstva u Zavodu ne postoji ni jedna tužba za mobbing (tri sudska spora Zavod vodi po drugim osnovama). O ukupnosti međuljudskih odnosa u Leksikografskom zavodu pak članovi Ravnateljstva upoznati su i na drugi način - radom u tijelima Zavoda, uredništvima ili odjelima - te su svjesni da je dobar dio takovrsnih problema povezan s restrukturiranjem u razdoblju 2001. - 2005., navlastito s izborima u leksikografska zvanja i drugim nerealiziranim ambicijama.

Pojedinačni slučajevi nezadovoljstva s kojima su članovi Ravnateljstva, na žalost, nešto bolje upoznati daju naslutiti težinu problema s kojima se susreće Uprava - ravnatelj i članovi Poslovodnog kolegija. Držimo da probleme treba rješavati u duhu kolegijalnosti i snošljivosti uz poštovanje pravilnika. To se ponajprije tiče postupanja nadređenih prema podređenima, ali vrijedi i u obrnutom smjeru. U tom smislu pozdravljamo zaključke sa sastanka predstavnika sindikata s upravom Zavoda održanog 2. travnja 2007. Vjerujemo da se na toj osnovi može ponovno uspostaviti poljuljano povjerenje unutar ustanove.

Javni istupi pojedinaca iz Leksikografskog zavoda pridonijeli su stvaranju pogrešne slike o ustanovi od nacionalnoga značenja - i tako joj posredno i neposredno bitno naštetili. Ipak, podsjećajući javnost na samo neka izdanja objavljena u posljednje dvije godine (Istarska enciklopedija, Zagrebački leksikon, dvosveščana Bibliografija kazališta, Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja, Atlas svijeta), među kojima je bilo i tržišnih uspješnica, zatim na nekoliko leksikografskih potpora i suradnji (na koje je Zavod obvezan Zakonom), na Statutom propisane temeljne i posve iznimne projekte poput Hrvatske enciklopedije i Hrvatskoga biografskog leksikona, Ravnateljstvo Leksikografskog zavoda drži da se ta ustanova nema razloga bojati budućnosti. Napokon, usporedbom sa situacijom u 1990-ima razmjerno je lako zaključiti koji su razlozi vodili (i) ovaj saziv Ravnateljstva pri izboru ravnatelja na natječaju 2005.

Raznovrsnih problema u Leksikografskom zavodu ima - ali nerješivi nisu.

Ravnateljstvo poziva sve zaposlenike na sabranost i odgovornost te odustajanje od daljeg polemiziranja. Okrenimo se poslovima za koje smo plaćeni i usmjerimo radnu i kreativnu energiju kući koja je jednom - lani ili prije 30 godina - imala povjerenja i pružila nam tu priliku. Želimo, a na tome ćemo u okviru mogućnosti utjecanja ovoga tijela i raditi, da se Leksikografski zavod Miroslav Krleža u hrvatskoj javnosti i dalje prepoznaje ponajprije po svojoj društvenoj misiji - te vrednuje po objelodanjenim izdanjima i izdavačkom programu.

Nikola Batušić, Mladen Klemenčić, Tomislav Ladan, Nikša Lučić, Mirjana Mataija

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.