Četvrtak
30.11.2017.

Topla struja marksizma




Extra_large_naslovna
Naslovna fotografija: Antonio Grgić
A+ A-
U relativno kratkom razdoblju objavljena su dva broja časopisa Libra Libera koji donose i ovaj put vrlo zanimljive teme iz kritičke teorije te prozu i poeziju regionalnih autora. Između ostalog Libre 40 i 41 donose temat o filozofu Danielu Bensaïdu, toploj struji marksizma.
 
U bloku posvećenom tehnologiji Katarina Peović Vuković daje tri eseja. "Kraj kapitalizma – način postavljanja hipoteze" postavlja pitanje u kojoj su korelaciji endizam (ideja da je povijest stigla svojem kraju) i antikapitalizam. U eseju "Sedam teza o tehnologiji" pokušava se sažeti sedam temeljnih točaka, aksioma o tehnologiji danas. Primjećuje se, između ostalog, da su i tehnološki optimizam i tehnološki pesimizam zapravo alati legitimacije različitih političko-ekonomskih praksi, hegemonija i ideologija. U trećem eseju "Uloga medija u svijetu alternativnih činjenica" analizira se pojava "alternativnih činjenica" termina koji se pojavljuje i stabilizira kao uobičajeni termin nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a.
 
Petra Belc u bloku "Ideologija, film i ljevica” postavlja okvir za promišljanja odnosa filma i "teorije ljevice”. U okviru Filmskih sveski, kultnog jugoslavenskog časopisa namijenjenog teoriji filma i filmologiji, 1982. objavljen je izbor tekstova francuske marksističke filmske teorije. Broj je prigodno nazvan "Teorija levice", a u njemu su prevedeni neki od najznačajnijih tekstova koje su francuski autori objavljivali u neposrednoj postšezdesetosmaškoj atmosferi u (idejno sukobljenim) časopisima Cinéthique i Cahiers du Cinéma. Način na koji su Cahierovci krajem 1960-ih vidjeli funkciju i zadaću filmske kritike te ponudili model tipološke analize filmova i danas djeluje kao inspirativan teorijski alat za tekstualnu praksu koja se želi suprotstaviti dominaciji vladajuće ideologije.
 
Temat pod nazivom "Fetiši i spomenici" nastao je kao nastavak izložbe "Što fali Republici?” Fokus Grupe, Antonia Grgića i kustosice Ivane Janković. Antonio Grgić u uvodnom tekstu "Pupak grada Zagreba" opisuje osnovne motive izložbe koja je bila posvećena spomenicima. Opisuje se važnost središnjeg trga u Zagrebu i njegova povijest. Spomenik banu Jelačiću predstavlja se kao fetiš i materijalizacija vladajuće ideologije: Grgić spaja Marxov Kapital s ovim spomenikom, upozoravajući da su njihove povijesti isprepletene.
 
U književnom dijelu brojeva nalazi se mnogo radova više i manje poznatih prozaista i pjesnika. Ksenija Kušec, autorica više romana i kratkih priča, napisala je pripovijetku koja funkcionira kao hommage romanu Drenje Luke Bekavca. Nataša Borović i Ivana Kršić donose nam po dvije atmosferične priče. Nataša priča o sunovratu u ludilo i secira osjećaje kroz koje prolazi čovjek na odlasku na liječnički pregled. Ivana pak priča o ženskom osnaživanju kroz fantastičnu metamorfozu protagonistice dok se u drugoj priči bavi intrigantnom temom mogućnosti zla kod male djece. Asja Bakić, teoretičarka, prozaistica i pjesnikinja, časti nas slatko-gorkom satirom o hrvatskim društveno-političkim uvjetima koji se, s obzirom na to da su već na granici fantastičnog, odlično poklapaju s fantastikom ovog pripovjednog djela. Crnogorski romanopisac i kritičar Nikola Nikolić pripovijeda o jednom začudnom rastanku s drugom osobom i osjećajima prema njoj, a priča Ružice Gašperov govori o ženi koja se odlučuje na ibsenovski skandalozan čin. 
 
Književni blok donosi pet priča Librinog vjernog suradnika Maria Brkljačića. Brkljačić, svojstven svom izričaju, piše o radničkoj klasi i intelektualnom životu u njoj. Luka Mataković je novootkriveni genij kojeg svakako treba čitati. Njegove su crtice urnebesne koliko i tužne, i ingeniozno svjedoče o funkcioniranju ovog ludog svijeta. Daniela Peović u četiri priče upoznaje nas s neobičnijom stranom života na selu, s njegovom fantastikom i praznovjerjem. Tu su utvare, čudnovate sjene, životinje koje se ponašaju poput ljudi i drugi elementi svojstveni fantastičnoj književnosti. Branimir Dropuljić piše o ljubavi, čovjekoljublju, intimnosti, ali vrlo neizravno, kroz čudne metafore i usporedbe koje ipak na kraju dovedu do cilja. Pjesnikinja Lidija Deduš daje upute za život u 21. stoljeću i pritom ironizira ljudske običaje, predrasude i vjerovanja često zalazeći u duhovite hiperbole i apsurd.
 
Autor fotografija je Antonio Grgić, a ilustracije potpisuju Srđa Dragojević, Jelena Micić i Goran Lišnjić.
 
Libre se prodaju zajedno po cijeni jedne u knjižarama Vuković i Runjić, Superknjižara i Dominović, a mogu se naručiti i preko Librine Facebook stranice.
POVRATAK NA VRH STRANICE