Srijeda
29.02.2012.

Židovska književnost: Povijest jedne borbe




Extra_large_etgar_keret
A+ A-

U nedjelju je završio 60. po redu Židovski tjedan knjiga koji se svake godine od 1952. pa naovamo održava u Londonu. Doduše, ova manifestacija nije prva takve vrste u Velikoj Britaniji, budući da su i prije rata postojale dvije manifestacije istog naziva, jedna u Glasgowu 1937. godine, i jedna u Manchesteru godinu dana kasnije. No, onda je došao rat i ovi tjedni židovske knjige više nisu bili ponovljeni.

Židovski tjedan knjige u Londonu koji se održavao od 18. do 26. veljače potaknuo je brojna pitanja vezana uz židovsku književnost, kako onu koja dolazi iz Izraela tako i onu iz ostatka svijeta. Jedna od glavnih tema festivala bila je kako se književnost koja ima predznak 'židovska' suočava s holokaustom odnosno svime onime što je on donio nakon samoga rata.

Ovo pitanje danas je jednako aktualno kao i ranije, štoviše čini se i mnogo aktualnije nego u nekim prijašnjim razdobljima i to ne nužno samo zbog, kako često čujemo, porasta antisemitizma. Naime, da li je antisemitizam u porastu teško je reći, i možda je u ovom kontekstu zapravo to najmanje važno budući da je činjenica da on i dalje postoji. I postojat će bez obzira na odvratna opravdavanja onih koji relativiziraju stvar pričanjem o šovinističkoj politici samog Izraela koji se ponaša kao bahati nasilnik u svom prirodno-neprirodnom okolišu. To nikad nije bio povod za bilo koju vrstu antisemitizma, a oni koji to govore su ili savršeno nesvjesni o čemu govore ili imaju skrivene motive.

Posljednjeg dana Tjedna gostovao je Umberto Eco, autor romana koji se bavi poznatom antisemitskom krivotvorinom zvanom Protokoli sionskih mudraca, koji je pozive na bojkot Izraela zbog poteza izraelskih vlasti (a vezanih za pozive britanskih pisaca Ianu McEwanu proteklih tjedana na bojkot izraelske književne nagrade zbog izraelske politike prema Palestincima) nazvao nekom vrstom kulturnog rasizma.

No, govoreći o Židovskom tjednu knjige i holokaustu moramo upozoriti na još jedan fenomen koji je očit posljednjih godina, no koji zapravo nije ništa novo kad govorimo o holokaustu. Jer holokaust ili ne-holokaust ljudi su ljudi, i uvijek će postojati oni koji će htjeti u vlastitu korist usmjeriti i ono što se u osobnu korist upregnuti ne može i ne smije. I zato ćemo imati slučajeve poput onog od prije dvije godine kad je stanoviti Herman Rosenblat, autor knjige Anđeo na ogradi, pokušao prevariti američku izdavačku industriju i samu Oprah Winfrey izmišljenom pričom o holokaustu. O tom slučaju smo izvijestili krajem 2009. godine.

Naime, Herman Rosenblat se na blind dateu u New Yorku sastao s djevojkom imena Roma, koju je i oženio. No, prava priča leži u tome da je Hermanu, koji je kao mladić bio u koncentracionom logoru Buchenwald, ta ista djevojka bacala jabuke i kruške preko ograde i bodljikave žice, da bi se holivudskom igrom sudbine sasvim slučajno sastali godinama poslije na drugom kraju svijeta.

Oprah Winfrey je tad nasjela na ovu izmišljenu priču, dok je sam Herman Rosenblat izazvao zgražanje velike većine židovske zajednice u SAD-u koja nije mogla prijeći preko trivijalizacije i izmišljanja kad je riječ o Pogromu. Trivijalizacija i izmišljanje su riječi koje su se također mogle čuti na Jewish Book Weeku u Londonu nakon što je na njemu nastupio Shalom Auslander. Riječ je o cijenjenom memoaristu, koji je u svojem debitantskom romanu pod nazivom Nada: Tragedija pisao o staroj i prostakluku sklonoj Ani Frank, koja se i dalje skriva u potkrovlju. No, usprkos prigovorima nekih i bez obzira na to je li riječ o uspjelom romanu trivijalizacija i izmišljanje to svakako nije, a prigovori koji su išli u tom smjeru potpuno su pogriješili adresu. Sam Shalom je izjavio kako je ovim izvrtanjem priče o Ani Frank, jednom od simbola holokausta, htio na neki način propitati predstavu Ane Frank kao 'jadne male curice koja je umrla'.

No, na sasvim krivi put odvelo bi nas mišljenje da je židovska književnost, a pogotovo se to odnosi na književnost Izraela, vezana najviše uz temu holokausta i pitanje židovske povijesti. Štoviše, to uopće nije slučaj, a u tom smislu se upravo prigodnim čini nastup na Tjednu možda i najpopularnijeg izraelskog pisca danas, Etgara Kereta, koji je tamo gostovao zajedno s Auslanderom. Doduše, većina će reći, i to sa svakim pravom, da se ne treba olako razbacivati epitetima i pompoznim atributima poput onog najpoznatiji, najvoljeniji ili najomiljeniji, no Keret, koliko god skroman bio, ima pravo osjećati da takve epitete zaslužuje, čak i ako je dijelom iste književnosti kao i veliki Amos Oz (čije je, usput budi rečeno, nepojavljivanje na Jewish Book Weeku 1991. godine, vezanom uz početak prvog Zaljevskog rata, poslalo snažnu političku i pacifističku poruku). Jer, kao što je poznato i našim čitateljima, Etgar Keret je pisac koji se može pohvaliti činjenicom da su upravo njegove knjige najčitanije u izraelskim zatvorima, i još više, da se njegove knjige najviše kradu u izraelskim knjižarama.

Židovska književnost nije samo književnost Izraela, ona je književnost Ephraima Kishona i Etgara Kereta jednako kao što je i književnost Nelly Sachs ili Paula Celana ili Osipa Mandeljštama, koji je poeziju nazvao 'plugom što izokreće vrijeme, tako da najdublji slojevi vremena dolaze na vrh'. Ona je književnost Amosa Oza, književnost Philipa Rotha, što plače zbog 'židovske krivnje'... Ona je književnost obilježena holokaustom kao i ona koja s tim nema direktne veze. A što se vječne mržnje tiče, ona je bila i ostala. Zlo postoji oduvijek. Bilo ga je i prije 1934. godine, kao što ga ima i danas. Bilo ga je i u travnju 1970. godine, nekoliko dana prije Celanovog suicida. Bilo ga je u pariškom metrou, kad je prema svjedočenju Franza Wurma, grupa francuskih tinejdžera počela urlati 'Židove u pećnice', na što se "lice Paula Celana počelo napinjati poprimivši izraz krajnje žalosti, dok su mu se šake stiskale u grču". Književnost je borba protiv tog zla, borba možda uzaludna, no borba koja nam omogućava da dišemo u toksičnoj atmosferi mržnje.

Neven Svilar
foto Etgara Kereta: Moshe Shai
 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!