"U Agrameru su sabrani i sačuvani posljednji ostaci onog Zagreba iz druge polovice XIX. stoljeća u kome se, prema Augustu Šenoi, većinski govorilo njemački. Na njemu su ga Talijani pitali, i to vrlo ozbiljno: "Jesu li Hrvati ljudožderi?" Ovaj i ovakav Agramer jest čudesna knjiga i pripada onim božanstvenim izdanjima koja čuvaju glasove prohujalih naraštaja za budućnost”, kaže Željko Ivanjek i prisjeća se:
"Davne 1976. imao sam tu sreću, ili peh, da Krleža pročita rukopis moje prve knjige U sjeni Južnog Medvjeda. Na njenom je kraju ‘Rječnik’, i u njemu riječ štrample. Krleža je tu riječ prekrižio i napisao umjesto nje: štrumfe. Shvatio sam da je moj opis - ženske čarape & gaće - pogrešan, no mislio sam, isto tako, za štrumfe (čarape) velikog pisca. Tek sam sad razumio, iz Agramera, da je Krleža mislio na štrumfhoze, koje znače isto što i štrample: čarape s nogavicama do struka."
Cijeli tekst Željka Ivanjeka pročitajte na stranicama Jutarnjeg lista.
izvori: JL/Novi Liber
Foto: Phil Dragash