Dunja je sjedila ispred Bookse u žutom brazilskom dresu i gledala u prazno drhtureći kao ptičica. Ana je donijela tješiteljsko ćebence iz officea i prebacila ga prek frendičinih leđa.
"Hajde, de, nije kraj svijeta… Sale, donesi joj toplu čokoladu."
Saša je hodao simo-tamo šepureći se u dresu njemačkog nogoloptača Schürrlea: "Mogu joj 7 Up donit, drugo ništa, mehehehe…"
"Ne obraćaj pažnju na njega, usput rečeno – izašla je nova knjiga tvog omiljenog pisca Vladimira Arsenijevića!"
Dunja šmrcne, pa ispuše nos u rupčić: "A da?"
"Kunem ti se, uistinu, zbirka priča Ovo nije veselo mesto, eno ga intervjuiralo za Tportal, hodi, idemo zajedno pročitati što kaže Arsa, želiš li?"
"Želim, šmrc…"
***
"Pedeset mi je godina, a i dalje figuriram kao 'mladi pisac' što govori ponešto o srpskoj književnosti i bizarnim kriterijima koji u njoj vladaju. Inače srpska književnost danas baš nikako ne figurira u svijetu. Malo je pisaca koji bivaju prevođeni, a i to se čini sporadično. Mi u svjetskoj književnosti praktički ne postojimo. Slično je i s drugim regionalnim književnostima", kaže Arsenijević.
Cijeli intervju dostupan je na stranicama Tportala i dok su ga Ana i Dunja čitale, na vratima officea pojavio se Sale i zlobno dobacio:
"Uništiše ih Švabe k'o mraz papriku."
Dvije suze žalosnice kliznule su niz Dunječkino lice. Obrisala ih je rukavom žutog dresa. Prvo jednu, pa drugu.
foto: Dennis van Zuijlekom
