David Mitchell je mlada nada engleske književnosti. Premda je tek nedavno prešao četrdesetu, napisao je pet romana od kojih su na hrvatski prevedeni Atlas oblaka i Livada crnog labuda. Za Paris Review s njim je razgovarao Adam Begley.
Naizgled, ovdje se radi o još jednom iznimno dugom intervjuu s autorom koji piše iznimno duge romane. Teme razgovora su, nimalo iznenađujuće, Mitchellov privatni život te njegova razmišljanja o pisanju, književnosti i vlastitim djelima. Što je toliko posebno kod tog Mitchella?
Za početak, čitanje njegovih romana je vrtoglavo iskustvo - roman Atlas oblaka sastoji se od šest žanrovski različitih i neobično povezanih pripovjetki, od dnevnika iz doba kolonijalizma preko orwellovske antiutopije u Koreji do postapokaliptičnog svijeta Havaja. I sam pisac je zanimljiv tip: on je Englez koji se u 24. godini oženio s Japankom i preselio u Tokio (zbog čega je dobar dio radnji njegovih romana smješten u Aziji). On ima problema s verbalnim izražavanjem (budući da muca), ali ne i s pismenim: kaže da piše 3 sata na loše dane, a 6 - 7 sati na dobre dane.
Čitao je mnogo i o svakom djelu ima zanimljivo i originalno mišljenje. Trenutno živi u Clonakiltyju, malenom mjestašcu u Irskoj, sa ženom i dvoje djece. Nakon što je završio posljednji roman Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta, smjesta se uhvatio rada na sljedećoj knjizi. Luđak ili genijalac? Ili oboje? Ili nijedno? Prosudite sami.
izvor: Paris Review
foto: Ian Muttoo
