Povodom izlaska njegove 29. knjige, romana Umjetne suze koji se prostire na oko 1400 stranica, Damir Radić razgovarao je s autorom Milkom Valentom.
"Da bih skupio građu za roman, proveo sam pola godine u Zapadnoj Europi i u Hrvatskoj tri mjeseca (Split, Supetar, Makarska, Trogir, Murter, Visovac u Nacionalnom parku Krka, Rovinj, Rijeka itd.). Budući da se radnja zbiva i u Zagrebu, gdje su rođeni i gdje žive glavni junaci romana Marko i Tina Globan, njega ovdje samo usput spominjem kao samorazumljivu činjenicu jer sam i ja Zagrepčanin. (Dakako, i Zagreb je iznimno poticajan za istraživanje stanja epohe.) Iako su rezultati istraživanja poražavajući, ipak se tu i tamo, unatoč sve snažnijoj bankarskoj diktaturi Europske unije i rastuće banalnosti, takoreći kulta banalnosti, mogu pronaći proplamsaji onog pozitivnog (istinska ljubav i istinski eros između ljudi, a ponekad i socijalna osjetljivost). Ono što me iznenadilo jest to da u gotovo svim aspektima europskog tranzicijskog tipa života, situacija izvan Hrvatske nije bolja, naprotiv. U nekim slučajevima je i gora nego u 'našim krajevima'", kaže Valent u razgovoru za Novosti.
U nastavku su na red došle i druge zanimljive teme, a kojima se Valent bavi u romanu: navodnom sveopćom seksualnom liberalizacijom, žestokim religijskim nasrtajima na sekularnost, prirodom ljubavi, braka, moralnim posljedicama uzaludnosti svega ljudskog itd.
Cijeli ovaj zanimljivi razgovor možete u cijelosti pročitati ovdje.
Što se tiče romana, strpljivošću svojstvenom samo nekim mitološkim bićima čekamo da nam ga dobri poštar donese, a onda ćemo o dojmovima.
foto: Mait Jüriado
Devetnaesti nastavak: strahota ljudskih paradoksa, vožnja trbuhom, bez ruku, rodila majka sina glupana i Sunce koje spašava stvar.