VRIJEME KRITIKE!

Krajem lipnja u Booksi smo održali međunarodnu tribinu na temu 'Smrt književne kritike'. U dvosatnom razgovoru o stanju na terenu došli smo do nekoliko zaključaka, redom poraznih za suvremenu književnost i književnu kritiku – od katastrofalnog tretmana kulture u medijima, preko marginalizacije književnih časopisa, posvemašnje spektakularizacije i estradizacije kulture i književnosti, pa do pomanjkanja kritičnosti i izostanka društvenog konteksta kad se govori o književnosti.

U izvrsnom eseju 'Čemu trud' (Kako biti sam, VBZ, 2004.) Jonathan Franzen govori o jednakim problemima pred kojima su se našli suvremeni američki književnici i čitatelji te podsjeća kako je u 19. i početkom 20. stoljeća roman bio dominantan medij društvenog proučavanja i poučavanja. Danas mu je konkurencija veća - taj posao mnogo bolje od romana odrađuju moderne tehnologije. Pridodamo li ovome i 'tiraniju doslovnosti' pod kojom se nalazimo već neko vrijeme, a koja se direktno kosi sa samom biti dobre literature ("…snažna djela fikcije odbijaju pružiti lake odgovore i oslikati stvari crno-bijelo te postavljaju veći broj pitanja nego što daju odgovora…" za razliku od, primjerice, jumbo plakata) lako ćemo zaključiti da živimo crne dane književnosti.

No, potreba za čitanjem i pisanjem čini se da ipak nikad neće izumrijeti. Veza imeđu čitatelja i pisaca, ona tajna zajednica koju poznaju svi strastveni čitači čini književnost neizostavnim dijelom naših života i neizostavnim dijelom našeg društva. Upravo iz ovog razloga startali smo Booksu, a potom i ovaj portal kojeg upravo čitate. No, vratimo se Franzenu i problematici.

"Književnost ima funkciju koja nadilazi zabavu," kaže ovaj, po mnogima trenutno najveći američki književnik. "Ona predstavlja oblik društvenog otpora, ona je u potpunosti distancirana od retorike optimizma toliko dominantne u našoj kulturi." I upravo je zato trebamo. Možda ponekad zaboravimo na potrebu propitkivanja života i onoga što nam se događa, ali ta potreba kad-tad ispliva na površinu.

Pa kad je već stanje oko Booksinog primarnog interesa tako crno, odlučili smo na tren zanemariti prvotnu ideju isključivog informiranja čitatelja i malo jače zasukati rukave te vas sve obavještavamo da se booksa.hr priključuje marginaliziranim pokušajima razgovora o knjigama i počinje s objavljivanjem vlastitih književnih kritika. Čak štoviše, projekt smo podigli na regionalnu razinu pa će nam u ovom poslu 'češljanja' suvremenog hrvatskog romana s izletima u susjedsku srpsku i bosansku prozu pomoći ekipa okupljena uz beogradski Beton.

Kako izgleda sreća kad se ne uveća, čitajte od ovog ponedjeljka na www.booksa.hr.

Vanja Pavlović