Neki je britanski knjižničarski forum prošli tjedan postao poprištem žustre debate o nužnosti naplaćivanja zakasnine. Usprkos mlakom imidžu koji ih prati, knjižničari su se pokazali kao rječiti zagovarači svojih stavova, što bi, predviđa Guardian, u konačnici čak moglo dovesti do ukidanja uvriježene prakse naplaćivanja zakasnine.
"Knjižnice se danas natječu s televizijom, novinama, internetom, e-knjigama, ali ipak ustraju u arhaičnoj i ludoj ideji da ljudima naplaćuju malo kašnjenje", izjavila je izvjesna Frances Hendrix, jedna od glasnijih sudionica debate, dodavši kako je takva praksa "negativna, neprofesionalna i nekomercijalna" te potiče otuđenje korisnika. Kao dodatni razlog za ukidanje zakasnine navodi se sve veći broj korisnika koji su zbog preskupih zakasnina prestali odlaziti u knjižnicu i naprosto počeli kupovati knjige.
S druge pak strane, dio je knjižničara uvjeren da korisnici nikada ne bi vratili knjige da nema zakasnine. "Nitko se ne buni protiv kazne za nepropisno parkiranje ili zbog prebrze vožnje – da ne postoje kazne zbog brže vožnje ne znači da bi se ljudi bolje ponašali na cesti", navodi Alison Wheeler iz Knjižnica Suffolk. Neki su zaposlenici britanskih knjižnica uvjereni da bi ukidanje zakasnina dovelo do financijskih problema, dok drugi tvrde da je financiranje od zakasnina vrlo loša praksa.
U raspravu su se mlako uključila i nadležna tijela. Glasnogovornik Vijeća za muzeje, knjižnice i arhive iznio je mišljenje da bi knjižnice svoje članove trebale upozoravati o zakazanom datumu povrata knjige te je pokušao problem svesti na semantiku, savjetujući da se za zakasninu počne upotrebljavati riječ charge (dug) umjesto fine (globa).
I dok neki debatiraju, drugi su ponudili praktična rješenja. Kao moguća kazna za kašnjenje navodi se drevni običaj bacanja kletve, čime su se u pojedinim samostanima kažnjavali oni koji bi se loše odnosili prema svetim knjigama. Jedan se forumaš sjetio da su u Sovjetskoj Rusiji običavali imena prijestupnika objavljivati u novinama ne bi li ih posramili...
No, da je život često maštovitiji od fikcije dokazuje primjer iz grada Palmerson North na Novom Zelandu, gdje će od sljedećeg tjedna korisnici moći izbjeći plaćanje zakasnine pobijede li zaposlenike knjižnice u partiji Guitar Heroa. A pitanje zašto se u knjižnici natjecati u kompjuterskoj igrici, a ne, primjerice, u brzom čitanju spada u neku drugu temu.
