Velika afera izbila je u Francuskoj, nakon što je velik dio 'javnosti' četiri godine nakon objave knjige La mauvaise vie, koja je nakon izlaska 2004. postala bestselerom, proglasio autora Frédérica Mitterranda pedofilom. Mitterand, inače nećak nekadašnjeg šefa države Françoisa Mitterranda, u lipnju ove godine ušao je u francusku vladu kao Ministar kulture i komunikacija, a godinu dana ranije Nicolas Sarkozy imenovao ga je i na mjesto predsjednika Francuske akademije u Rimu, jedne od najvažnijih francuskih kulturnih institucija, na čijem su se čelu još od kad su je utemeljili umjetnički arbitri Luja XIV, Jean-Baptiste Colbert i Charles Le Brun 1666.godine, nalazili mnogi veliki francuski umjetnici (poput Joseph-Marie Viena krajem 18. stoljeća, Jean-Auguste-Dominique Ingresa sredinom 19. ili npr. Balthusa, koji je bio na njenom čelu od 1961. do 1977. godine). U Mitterandovoj knjizi La mauvaise vie protagonist govori o užicima koje su mu priuštili odlasci u muški bordel u Bangkoku gdje mu je "prešlo u naviku da plaća za momke". "Raskoš i ljepota mladih, vrlo atraktivnih i odmah dostupnih momaka dovodi me u stanje takve požude koju nisam htio niti morao više suzbijati niti skrivati," piše.
Paradoksalno, nakon izlaska knjige, na vrhuncu ere političke korektnosti, Mitterand je bio pohvaljen od kritike i publike upravo zbog 'svoje iskrenosti' i 'velike hrabrosti', dakle upravo zbog stvari koje mu se spočitavaju krajem 2009. godine. Razlog je, dakako, opće poznat. Mitterand je od hrabrog biseksualnog političara prešao u tabor pedofila kad se među prvima svrstao uz one koji su stali u zaštitu svježe ulovljenog pedofila Romana Polanskog. I tada je hajka mogla početi, budući da su svi oni kojima je Mitterand i sve ono što on simbolizira smetao mogli konačno, bez straha da ih se proglasi reakcionarnim, patrijarhalnim, zatucanim i slično, reći što zapravo misle o njemu i njegovoj svojti. Pa je tako u vrlo kratkom vremenu Frédéric Mitterrand prešao puni krug i postao 'zločinac, a ne heroj', nešto poput realiziranog povampirenog Brune koji hvata male nedužne Diesele po nedođijama jugoistočne Azije i još dobiva pljesak za to od dekadentne građanske elite. Najveći napadi došli su jednako s desnice i s ljevice. Prvo ga je vođa radikalne desnice, Jean-Marie Le Pen, 5. listopada, optužio za iskorištavanje maloljetnika i zatražio njegovu ostavku, da bi odmah potom isto učinio i glasnogovornik Socijalista koji je rekao kako je "kao ministar kulture privukao pozornost svjetske javnosti aktivno se zalažući za puštanje optuženog režisera, a, osim toga, napisao je knjigu u kojoj se hvali da se koristio blagodatima seksualnog turizma, što socijalisti smatraju šokantnim". Doduše, mali princ Sarkozy stao je na njegovu stranu i napade nazvao 'bijednim'. Sam Mitterand u više je navrata govorio da nije riječ o autobiografiji, a i izdavač tvrdi da je knjiga naprosto 'inspirirana autobiografskim detaljima', te se istu još od izdavanja naziva 'autobiografskim romanom'. Mitterand je prije nekoliko dana rekao kako nije riječ o autobiografiji već naprosto o "knjizi pisanoj u prvom licu" te da "osuđuje svaku vrstu seksualnog turizma, koji je naprosto odvratan i sramotan".
Također, u njegovoj izjavi za javnost stoji i da "osuđuje pedofiliju u kojoj nikada nije sudjelovao". Svima su, ne treba čuditi, sad puna usta poredaba s Nabokovim, što je uopće slučaj od samog početka slučaja Polanski 1977., odnosno od 1979. godine, kada je Martin Amis izdao knjigu Visiting Mrs. Nabokov, u kojoj se nalazi i slavni intervju s Romanom Polanskim (gdje Polanski daje famozan iskaz koji sada mnogi citiraju, “Ali… jebanje, vidite... i male curičice. Suci žele jebati mlade cure. Porota želi jebati mlade cure – svi žele jebati mlade cure!”).
Treba reći i da na drugom kraju svijeta simultano traje još jedan veliki napad i optužba za pedofiliju, potaknuta književnim djelom odnosno njegovom adaptacijom. Naime Gabriel Garcia Marquez će se, prema svemu sudeći, morati suočiti s tužbom zbog obrane dječje pornografije koju podiže neka meksička nevladina udruga zbog odobravanja dječje prostitucije u meksičkoj filmskoj adaptaciji njegova romana Sjećanja na moje tužne kurve, koji govori o 90-godišnjaku koji si za rođendan namjerava priuštiti noć s 14-godišnjom djevicom. Puritanska nevladina udruga tužit će i producente, a probat će izvršiti pritisak na Dansku i Španjolsku koje bi trebale sudjelovati s osam milijuna dolara u filmskom budžetu. Ipak nije istina da svi žele jebati mlade curice. Neki žele sjebati i stare nobelovce.
Neven Svilar
