Gotovo pet godina nakon smrti romanopisca Stiega Larssona, autora trilogije bestselera Millenium, vodi se velika borba oko njegove književne ostavštine, odnosno love koju ona donosi. Gotovo potpuno anoniman do iznenadne smrti u pedesetoj godini, Larsson je postao vruća roba na europskoj književnoj tržnici, a trilogija je samo u Europi prodana u više od dvadeset milijuna primjeraka. No, zbog činjenice da se on i njegova partnerica Eva Gabrielsson, s kojom je bio u vezi više od trideset godina, nikada nisu oženili, i zbog toga što Larsson nije ostavio oporuku, sav novac od goleme zarade od prodaje otišao je njegovoj obitelji dok Gabrielsson nije dobila ništa. Gabrielsson je optužila Stiegovog oca, Erlanda Larssona, da uzima novac od knjiga svoga sina s kojim uopće nije bio u dobrim odnosima, dok se Erland brani zanimljivim argumentom. Erland, naime, tvrdi da je upravo on zaslužan za uspjeh knjiga svoga sina budući da je baš na njegov nagovor Stieg počeo pisati komercijalnu literaturu, a ne nekakve nečitljive komunističke trockističke tekstove kao prije. Stieg je umro krajem 2004. od srčanog udara, radeći kao novinar i urednik lijevo orijentiranog, antifašističkog magazina Expo, kojeg je sam pokrenuo. Početkom tjedna obitelj Larsson ponudila je Gabrielssonovoj nagodbu u vrijednosti od dva milijuna eura da ih pusti na miru; ponudu koju će, prema svemu sudeći, ova odbiti. Ova švedska saga sigurno neće brzo svršiti, a dodatno je komplicira činjenica da se u Stiegovom laptopu, koji je sada kod Gabrielssonove, nalazi roman na 200 stranica, nastavak hit trilogije, za kojeg joj je obitelj Larsson još 2005. nudila drugu polovinu stana kojeg je dijelila sa Stiegom. Cijena je u međuvremenu malo porasla.
Marie NDiaye dobitnica je Prix Goncourta, najuglednije francuske književne nagrade. Goncourt je dodijeljen 42-godišnjoj francuskoj književnici senegalskog podrijetla za roman Tri snažne žene, a osim što je prva crnkinja koja je dobila ovu nagradu koja se dodjeljuje od 1903. godine, Marie NDiaye je i prva žena s Goncourtom od 1998. godine. Općenito, žene su vrlo rijetko osvajale Goncourta, a među dobitnicama su bile i Simone de Beauvoir i Marguerite Duras. I prije samog izbora NDiaye je slovila kao velika favoritkinja, a nagradu je osvojila već u prvom krugu glasanja, ostavivši iza sebe Jean-Philippea Toussainta i njegovu Istinu o Mariji te Delphine de Vigan i Podzemne sate. Protagonistice romana Tri snažne žene su Norah, Fante i Khady. Norah je pariška odvjetnica afričkih korijena koja dolazi u posjet ocu u Dakar, Fante je Senegalka koja napušta domovinu kako bi našla bolji život u Francuskoj, a Khady je mlada senegalska udovica koja pokušava ilegalno ući u Europu. "Sve su one u vrlo teškoj situaciji, ali imaju unutarnju čvrstoću koja je apsolutno neslomljiva", rekla je autorica. Marie NDiaye prvi je roman napisala sa sedamnaest, a u četvrt stoljeća rada napisala je više od petnaest romana i zbirki kratkih priča. Bavi se i pisanjem scenarija i dramskih tekstova. Nagrada Goncourt ne donosi novce, ali laureatima osigurava visoke naklade i velik komercijalni uspjeh.
U 101. godini života umro je Claude Lévi-Strauss, jedna od najvećih francuskih kulturnih ikona i ključna figura strukturalizma druge polovine 20. stoljeća. Lévi-Strauss je studirao pravo i filozofiju u Parizu, a kao 27-godišnjak odlazi u Brazil gdje se nakon čitanja knjige američkog antropologa Roberta Lowieja Primitivno društvo odlučuje posvetiti antropologiji. Sa svojom prvom ženom Dinom, inače etnologinjom po struci, sljedećih pet godina radi na proučavanju domorodačkih plemena u prašumama Amazone. Iako poznat u znanstvenim krugovima, intelektualnim superstarom postaje po izlasku Tužnih tropa 1955. Tužni tropi su zabilješke s jednog od njegovih putovanja po Amazoni i još nekim dijelovima Latinske Amerike; istovremeno i etnografsko istraživanje i filozofski tekst, neka vrsta intelektualne autobiografije koja je postala jednom od ključnih antropoloških djela uopće. Osnovna ideja Lévi-Straussa jest da se kod različitih kultura odnosno njihovih lingvističkih uzoraka, mitova i legendi može naći zajednička podloga, odnosno nešto što im je svima zajedničko. Od tada je utjecaj Claude Lévi-Straussa i njegove strukturalne analize na antropologiju, ali i teoriju općenito golem. Usmjerio je pažnju antropologa na tzv. 'sisteme značenja'. Od 1959. do odlaska u mirovinu 1982. radi kao profesor, a nakon odlaska u penziju nastavlja s pisanjem i objavljivanjem. Na njegov stoti rođendan Francuzi su nizom manifestacija (poput predavanja u Muzeju Quai Branly, gdje je 100 poznatih učenjaka održalo maraton čitanja znanstvenih radova o Lévi-Straussu), zatim predstava, tribina, časopisa kompletno posvećenih Lévi-Straussu, odali priznanje velikom piscu i znanstveniku.
Aukcijska kuća Sotheby's izvijestila je kako je zbirka od 15 pisama i drugih dokumenata engleskog pjesnika Lorda Byrona prodana na aukciji u Londonu za čak 277.250 funti. U pismima bliskom prijatelju Francisu Hodgsonu, od kojih neka do sad nisu bila objavljena, Byron na sedamdesetak stranica piše o svom privatnom životu, koji je oduvijek ljubitelje njegove književnosti zanimao gotovo jednako kao i književni tekstovi. Byron i Hodgson upoznali su se za vrijeme studija na Cambridgeu 1807. godine, te su otad bili bliski prijatelji i marljivi korespondenti. Byron je u pismima, osim svojih političkih stavova i pogleda na književnost i religiju, svome prijatelju ponosno opisivao detalje svojih avantura i ljubavnih pothvata, kojima je, uostalom, uživao skandalizirati englesku javnost.
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u suradnji s zagrebačkim DAF-om u okviru projekta 'Besplatne elektroničke knjige' novi besplatni naslov. Riječ je o izuzetno zanimljivoj knjizi Anarhizam i drugi ogledi Emme Goldman (1869.-1940.), američke političke aktivistice, koja je poznata kao jedna od prvih predstavnica anarho-komunizma i feminizma. Rođena 1869. godine u carskoj Rusiji, u obitelji židovskog porijekla, kao 17-godišnjakinja emigrirala je u SAD, gdje se priključuje anarhističkom pokretu. Zbog svojih političkih stavova konstantno je proganjana, a godine 1901. uhapšena i osumnjičena za sudjelovanje u atentatu na predsjednika SAD Williama McKinleya. Godine 1917. zbog protivljenja ulasku SAD-a u rat protjerana je u Rusiju, gdje je bila svjedokom Oktobarske revolucije. Nakon početnog oduševljenja brzo se razočarala u boljševičku vlast, nakon čega je počela propagirati pacifizam. Između ostalog, bila je jedna od prvih žena koja se zalagala za kontracepciju. Ovim naslovom broj knjiga koji se može naći na mrežnim stranicama projekta 'Besplatne elektroničke knjige' popeo se na 108.
