Prije koji mjesec zloglasni Milan Ivkošić u svojoj kolumni u Večernjem listu nazvao je Jelenu Veljaču 'jalovicom'. Negdje upravo u vrijeme izlaska spomenutog članka nalazio sam se u čekaonici u jednom domu zdravlja, u kojoj se nalazilo desetak osoba, mahom starije životne dobi. Tada se pojavio i spomenuti hrvatski državotvorni novinar koji je izazvao lavinu oduševljenja među prisutnim penzionerima, a posebno su oduševljene bile upravo starije gospođe koje su se međusobno natjecale u sipanju pohvala našem Milanu, koji mi je, dok je slušao pohvale, izgledao kao da se svim snagama trudi da se ne opusti i počne ponašati poput samozadovoljnog Mussolinija na pozornici. Upravo te starije gospođe koje tako simpatiziraju tu osobu koja mladu autoricu naziva 'jalovicom', možda su bile među onima koje su u mladosti u novinama simpatizirale kojekakve onovremene Ivkošiće, a čitale Mariju Jurić Zagorku ismijavajući njezin izgled i nazore.
Zagorkin kompleks je kompleks odnosa prema ženama ne samo u njezino vrijeme, već i danas, budući da su se mnoge stvari u odnosima prema ženama promijenile samo deklarativno, pogotovo imajući na umu repatrijarhalizaciju društva u posljednja dva desetljeća. Sintagma 'žena je ženi vučica' uvijek je bila prozirna i jeftina frazetina, iako ne posve lišena smisla, budući da proizlazi upravo iz manufakture patrijarhalnog diskursa. No, i kao takva, ona se ovdje može koristiti upravo u kontekstu Zagorke pa i izvlačenjem konkretnih podataka iz njezine biografije.
Naime, poznat je šok koji je Zagorka izazvala kada je počela pisati u novinama kao prva novinarka koja se bavila ozbiljnim temama. No, da su njezini tekstovi najveće podozrenje i porugu izazivali upravo kod ženskog dijela populacije dokazuje primjer poput onog kad je jedan njezin politički angažiran tekst u Obzoru izazvao strašan bijes upravo kod ženske publike te je redakcija zatrpana pismima ostrašćenih gospođa koje su se zgražavale nad činjenicom da se jedna žena bavi stvarima rezerviranim za muževe, kao što je politika i odlučivanje o općem dobru. I griješe oni koji ne smatraju da je taj škandal u ljubim-ruke-milostiva provincijalnom i kompleksima nabijenom agramerskom gradiću prve polovine stoljeća danas relevantan, baš kao i oni koji tvrde da i u onodobnom Zagrebu nisu svi bili takvi, nego samo dekadentna elita koja je već tada bila hodajući kadaver a uskoro će postati samo politička sablast i sjećanje na neko drugo vrijeme. I to ne samo zato što je u duhu današnjih građana, dakle potomaka tih istih ljudi koji su gazili po Mariji Jurić Zagorki, ostao zapisan manje-više isti provincijalni patrijarhalni kod koji se očituje u svehrvatskom obožavanju malograđanske filmske štorijice pod nazivom Tko pjeva zlo ne misli, već i zato što se onaj tzv. intelektualni pol društva koji bi valjda trebao biti antipodom navedenog, zapravo suštinski malo razlikuje od vampira koji bi Zagorki rado isisali krvcu na slamku zato što se drznula biti ljudskim bićem koje misli. Tako je bilo onda, tako je i danas. Dovoljno je sjetiti se najvećeg sina naših pisaca i piščića, Miroslava Krleže, koji je na pitanje što misli o Zagorki odgovorio da je "najružnija žena koju je ikada vidio". To je dakle bio odgovor velikog intelektualca koji se sedamdeset godina borio s hohštaplerima i malograđanima koji su postupno ubijali Mariju Jurić Zagorku. No, najbolje da prepustimo riječ velikom zagrebačkom pjesniku i učitelju, našem jednom i jedinom A.G. Matošu, kojem je, iako je muškarac, dobro išao multitasking, pa je istovremeno mogao pjevušiti o zvucima koje prave monotona zvona bona, naricati nad sudbinom Hrvatske i pljuckati na ružnu ženicu koja se pokušavala ugurati među ljude od pera:
"Ne samo da su muškarci protiv toga da se žene pletu u muški posao, nego pogledajte mene: ja sam napadao vaše pero i napadat ću ga, makar priznajem da posjedujete talente i moglo bi se od vas nešto napraviti. Ali ja vas moram napadati i kazati da ste nesposobni zato jer svojim satirama i uspjehom u inozemstvu kao novinar probudili ste u ženama uvjerenje da bi i one mogle posjedovati slične sposobnosti... Dok nije bilo vas, nije se nijedna usudila nastupati u bilo kojim novinama. Ja sa svojim velikim talentom ne mogu živjeti od svog pera, a vi, neznatna pojava, s vašim malim talentom možete! Dakle, kad će žene vidjeti da vas svi napadamo, neće se više usuditi izaći u javnost. Da smo vam priznali ono što posjedujete, već bi danas imali na vratu cijelu regimentu ženskih konkurentica. Nemojte se zgražavati, ja sam jedini koji vam je rekao istinu!"
I je, rekao je istinu. A osim toga, bila je i jalovica.
Neven Svilar
