Nakon sudskog postupka koji je trajao puna tri sata, sud u Pekingu osudio je kineskog pisca Liu Xiaoboa na 11 godina zatvora i "dvije godine deprivacije svih političkih prava" zbog ni manje ni više nego subverzije koja je "jasno uočljiva u njegovim tekstovima".
Liu Xiaobo uhapšen je prije godinu dana zbog zločina, kako se navodi u optužbi, poticanja na subverziju. Tako su kineske vlasti još jednom pokazale svoje pravo lice usprkos glasnom trubljenju o reformskoj vladi i potencijalnom postojanju ljudskih prava.
Inače, kineske vlasti imaju pravu malu povijest iživljavanja nad ovim piscem, članom PEN centra; od osamdesetih je zatvaran nekoliko puta, a proveo je i tri godine (1996.-1999.) u radnom logoru zbog pisanja nepoćudnih dokumenata i kritiziranja politike službenog Pekinga. Odvratna kineska politika prema piscima mogla se vidjeti i nedavno na jednom književnom kongresu u Zagrebu koji se bavio kineskom književnošću, a na kojem su uštogljeni kineski borgovi, koji su dokaz da indoktrinacija naprosto ne poznaje granica, govorili o potrebi da "književnost govori o problemima ljudi i radnika kako bi učinili društvo boljim i pravednijim". Takvih imbecilnih izjava ne bi se posramili ni najgori Ždanovljevi monstrumi, a što je najgore, izjave tog tipa čule su se kao odgovori na pitanja "kako mogu pričati o književnosti kada se u Kini zatvaraju pisci", i to nakon što se nakon dva sata ispraznog i slaboumnog buncanja netko od sudionika skupa drznuo riješiti komunističkog mamuta u sobi i spomenuti stanje ljudskih prava u primjerice Tibetu te napokon prisutne kineske aparatčike pokušao natjerati da odgovore na bitna pitanja. Već je po facama tih ljudi koji su trebali upoznati zainteresirane hrvatske građane s kineskom kulturom i književnom produkcijom svakome tko je bio upoznat sa slučajem Liu Xiaoboa mogao biti jasan konačni rezultat sudskog procesa.
Na farsi od suđenja, koje je održano na Božić, više od godinu dana nakon zatvaranja pisca, Liu Xiaobo se izjasnio nevinim, što mu svakako nije pomoglo kod dobrohotnih sudaca koji su mu odrapili kaznu od 11 godina. Od njegova zatvaranja 8. prosinca 2008. u čitavom svijetu trajala je akcija prikupljanja potpisa među piscima i intelektualcima kako bi se utjecalo na kineske vlasti, što je, pokazalo se, samo otežalo stvar, baš kao i glasno urgiranje i protestiranje američkog PEN-a, što je sud samo dodatno razdražilo te ga preobrazilo u neku vrstu književnog prijekog suda, eda bi se pokazala njegova autonomija i neovisnost od javnog mnijenja, a posebno onog trulog Zapada. Ovakvog epiloga ne bi se posramili ni najveći pristaše kulturne revolucije koji su, barem se tako mislilo, nestali sa svjetske političke pozornice masovnim čistkama koje je proveo reformama sklon dio partije koji je odnio pobjedu u borbi za političku moć u Kini nakon Maove smrti.
Neven Svilar
