Odlazak poglavnog doglavnika

U razdoblju od 6. do 8. razreda osnovne škole promijenio sam čak četiri škole. Prvo sam išao u OŠ Miloje Pavlović, zatim u OŠ Peščenica, pa u OŠ Mile Budaka da bi na kraju došao do OŠ Lovre plemenitog Matačića. Razlog za ovo mijenjanje škola nije ležao u činjenici da sam bio nekakvo divlje dijete koje su izbacivali redom iz svih škola, niti u činjenici da se moja obitelj često selila. Istina je da se nije selila nikad i da sam ja svih osam godina proveo u jednoj te istoj školskoj zgradi koja je u prvoj polovini 90-ih počela velikom brzinom mijenjati imena da bi se na kraju zaustavila na imenu velikog dirigenta.

No, ovo prethodno ime, Mile Budak, bilo je u tom periodu uzrokom velikih rasprava i polemika, koje sam i ja počeo opažati budući da sam upravo negdje u to doba izronio iz kaleidoskopskog omotača zvanog djetinjstvo, e da bi počeo čitati novine, političke listove i ostale grozote života. Napokon su polemike završile kad je netko mudar zaključio da djeca ne mogu ići u školu koja se zove po čovjeku koji je bio na čelu jednog zločinačkog režima krivog za smrt tisuća i tisuća nedužnih ljudi.

Ime se promijenilo, dobili smo našeg plemenitog dirigenta i sve se vratilo na staro. Zapravo nije. Naime, iako se ime škole promijenilo i iako je Mile plemeniti Budak protjeran iz škole, ovaj veliki hrvatski književnik smjestio se tek nekoliko desetaka metara dalje, u mjesnu zajednicu, po novome mjesni odbor, koji je do tada nosio ime slovenskog pjesnika Otona Župančiča.

Hrvatski književnik Mile Budak potjerao je slovensko škrabalo Otona Župančiča i tako se posljednjih sedamnaest godina mjesni odbor diči imenom Mile Budaka. Doduše, i tad su se javila neka zanovijetala koja su protestirala protiv toga da se mjesni odbor zove po čovjeku koji je 1934. dobio titulu 'poglavnikov doglavnik' i koji je bio najglasniji zagovornik genocida nad Srbima poznat po izjavama poput, "jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti u katoličku vjeru i tako ih pretopiti u Hrvate".

No, u mjesnom odboru su se ingeniozno dosjetili kako doskočiti takvom malom problemu kao što je nazivanje institucije po prononsiranom ratnom zločincu, pa su poduzeli akciju genijalnog razdvajanja lika i djela poglavnikovog doglavnika. Mjesni odbor tako je napokon dobio ime kojim se ponosno služi do dana današnjeg – Mjesni odbor hrvatskog književnika Mile Budaka. Ovo fantastično razlučivanje čovjeka na njegove škrabotine i njegova zlodjela zaista je bio potez vrijedan divljenja. Pogotovo činjenica da je riječ o 'hrvatskom književniku', a ne, primjerice o 'hrvatskom piscu', budući da bi onda neki preko etimoloških asocijacija mogli reći i da je taj pisac 1941. potpisao 'Zakonsku odredbu o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda' gdje stoji npr. kako "Židovi po rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnju narodne i arijske kulture pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama društvenog, omladinskog, športskog i kulturnog života hrvatskog naroda uopće, a napose u književnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalištu i filmu."

Tim je postupkom 'poglavni doglavnik' pretvoren u neku vrstu 'poglavnog dvo-glavnika', ustašku aždaju s dvije glave i četiri ruke koja koraca hrvatskim poljima i šumama jednom glavom zamišljeno buljeći u oblake i pripadajućim joj ručicama zapisujući lirske ideje, dok druga glava bijesno urliče "Juden raus!" i "Srbe na vrbe!" potpisujući pritom pravne endehazijske akte kojima lišava svih ljudskih i političkih prava čudne ljude čudnih imena.

Odvajanje lika od djela Mile Budaka, odnosno djela od zlodjela, bio je svakako jedan od najciničnijih postupaka kojima sam svjedočio, a svaki put sam bio iznova posramljen kad na 'praznik demokracije', kako predsjednički kandidati i potencijalni parlamentarci vole nazivati izbore, ulazim u prostoriju s velikom tablom na kojoj stoji 'Mjesni odbor hrvatskoga književnika Mile Budaka'.

Svjestan sam da postoje oni s argumentom da su i pisci i mislioci poput Martina Heideggera, Ezre Pounda ili Louisa-Ferdinanda Célinea bili na ovaj ili onaj način povezivani s nacističkim odnosno fašističkim pokretom, ili kvislinškom vladom kao u slučaju Norvežanina Knuta Hamsuna, a da ih danas ne gledamo isključivo po ideološkom ključu, već promatramo njihovo književno djelo neovisno o tome. Iako je to dijelom točno, uvijek treba imati na umu da je riječ o manje-više ideološkim redikulima, bizarnim političkim idiotima poput Pounda ili Célina, a da u slučaju jednog Hamsuna u Norveškoj nećemo nailaziti na škole i ustanove nazvane njegovim imenom.

Njegova bijedna 'književnost' na stranu, Mile Budak je, za razliku od svih ovdje spomenutih pisaca, bio u političkom vodstvu jednog zločinačkog režima, u kojem je bio jedan od najvećih huškača i zagovornika genocida. Riječ je o čovjeku koji je deset godina bio drugi čovjek ustaškog vodstva i koji je 1941. proglašen za predsjednika privremenog Hrvatskog državnog vodstva, a od '41. do '43. bio je Pavelićev čovjek u Berlinu.

Iako se na zlo ne može staviti oznaka kvantitete, a koliko zla može nanijeti isključivo pisana riječ svi smo svjesni i više no što bi to htjeli, ove činjenice ipak nose određenu težinu pa je zato nazivanje mjesnog odbora po Budaku književniku zaista ekvivalent mogućem nazivanju neke bečke osnovne škole OŠ austrijskog slikara Adolfa Hitlera, ili u selu u Bavarskoj Općina kolekcionara umjetnina Hermanna Göringa.

Malo je poznata činjenica da je jedini ustaša po rangu iznad poglavnog doglavnika, Ustaša nad ustašama, sam Poglavnik Ante Pavelić, baš poput Budaka, bio loš pisac. Pavelić je autor romana Liepa plavka (1935.), a posthumno (1968.) objavljena je i njegova autobiografska proza pod nazivom Doživljaji. Zanimljivo je kako ipak nitko nije došao na ideju da nazove neku osnovnu školu OŠ hrvatskog pisca Ante Pavelića.

Ovaj tekst pišem u trenutku kad je napokon, nakon više od desetljeća i pol šutnje, započela akcija micanja imena čovjeka koji je htio istrijebiti pripadnike nekih naroda poput buha sa psa. Zanimljivo će biti vidjeti kako će se zvati mjesni odbor koji se nekad dičio književnim poglavnim doglavnikom. Prijedlozi su:

1. MO Otona Župančiča
2. MO Folnegovićevo naselje – sjever,
3. Vaš prijedlog: ____________________________ .

 
Neven Svilar