U Beogradu, na Vojno-medicinskoj akademiji, jučer je preminuo jedan od najpoznatijih i najčitanijih srpskih pisaca, slikar i novinar Momo Kapor. Rođen je u Sarajevu 1937. godine, a odmah po završetku Drugog svjetskog rata preselio se u Beograd u kome je ostao do kraja života. Riječ je o nekad rado čitanom piscu, koji je u 80-im i pogotovo 90-im godinama promovirao turbo nacionalističke ideje, iako se rado hvalio da je 'nacionalist još od 1967'. Autor je popularnih romana kao što su Foliranti, Una i Provincijalac koje su neki svrstavali u 'prozu u trapericama'. Autor je i brojnih dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a po njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko izuzetno uspješnih filmova - Bademi s onu stranu smrti, Banket, Džoli džokej, Kraj vikenda i Valter brani Sarajevo. Činjenica da je rođen u Sarajevu Kaporu je čini se dala za pravo da često piše o Sarajevu, gradu kojeg je mrzio. Autor je zloglasne Sarajevske trilogije (Poslednji let za Sarajevo, Hronika izgubljenog grada i Čuvar adrese). Beton je trilogiju definirao na sljedeći način, "S Radovanom Karadžićem, koji ga je fascinirao jedne davne zime kada je Sarajevom prošao noseći badnjak, ne deli samo političke aspiracije, već i specifičnu mržnju prema tom gradu koju je uobličio u svojoj Sarajevskoj trilogiji. Inače, Hroniku smatra svojom molitvom za izgubljeni grad Sarajevo. Pomenuti roman je napisao, kako priznaje, pod uticajem svog boravka na Hilandaru tokom 1997. Ovo nije usamljeni, ali je svakako markantniji primer književnog povezivanja turbo pravoslavlja s ratom u Bosni, tj. crkve i opsade."
No, umjesto silnih priča, najbolje je pustiti Momu da sam kaže koju riječ o sebi, te pročitati intervju s njim. Evo isječka:
"Zatim je krenula priča s rađanjem Republike Srpske. Radovana sam sreo kasnije kada je već postajao vođa, legenda i kada je krenula ta krvava drama. Viđali smo se i u Beogradu, na večerama, kao prijatelji. Posto sam bio ratni izveštač, mogao sam da ga pratim izbliza. Gledao sam njegovo ponašanje, imali smo sastanke u bosanskoj vili gde je bila njegova rezidencija. Za razliku od ovih političara danas, on je bio čovek koji je za sve svoje odluke okupljao prijatelje iz raznih oblasti i pitao ih za savet. Ja sam mu uglavnom savetovao kako da se obuče kada je odlazio u Ženevu ili Njujork. Na primer, da po danu nosi sive flanelske pantalone i blejzere. Bio je sklon crnim odelima i leptir mašnama u kojima čovek može da liči samo na sefa sale. Radovan tako, gde god bi se pojavio, izgledao je sjajno..." Ostatak ovog intervjua možete pročitati ovdje.
***
Ismijani i prezreni predsjednički kandidat Milan Bandić, od kojega svi koji su se posljednjih godina s njim rado naslikavali i ulizivali mu se sad bježe kao od kuge, još uvijek se trudi zadržati državnički imidž pa tako putuje Hrvatskom i BiH kao da je zaista i postao predsjednik. No, nakon što je na posljednjih nekoliko putovanja po hrvatskim mjestima bio toliko izvrijeđan da čovjeku kad to vidi zaista bude žao, Bandić se okrenuo posljednjem bastionu gdje još ima kakav-takav utjecaj. Tako je prošli tjedan posjetio rodnu Hercegovinu te posjetio Grude, gdje je otkrio spomenik Antuna Branka Šimića, autor kojega je mladi kipar Nikola Pepić. Otkrivanje spomen poprsja upriličeno je u suradnji Matice hrvatske ogranka Grude i grada Zagreba, a tom prilikom glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić darovao je i knjige knjižnici Srednje škole u Grudama. Dakako, na ceremoniji otkrivanja iz usta dostojanstvenika izašle su mnoge lijepe riječi među kojima se, dakako, mogla čuti i opomena čovjeku da ne ide malen pod zvijezdama, stih koji bi zbog neprestanog maltretiranja i zlostavljanja trebao podići tužbu protiv Hrvatske i njezinih stanovnika na sudu u Strassbourgu.
***
U silnom nastojanju da se čari Wiliama Shakespearea približe mladim Britancima, te, još i više mladim Amerikancima čija je mržnja prema Bardu gotovo radikalna, firma Classical Comics napravila je interaktivnog Macbetha. Ova firma je u proteklih nekoliko godina s velikim uspjehom stvorila stripovane verzije klasika kao što su Jane Eyre, A Christmas Carol i Frankenstein, no bilo im je posve jasno da će se za Shakespearea morati više potruditi. Produkt njihovog ambicioznog rada je interaktivni Macbeth, u kojem će protagonistima glasove davati i cijenjeni šekspirijanski glumci, među kojima je i veliki Derek Jakobi, koji je projekt nazvao 'posebnim i inspirativnim'. Ovaj projekt, koji se sastoji od tri dijela – originalni tekst, osuvremenjeni 'prijevod' i skraćena i pojednostavljena verzija za mlađu djecu - trebao bi koristiti učenicima u školama, a prema riječima jednog od šefova Classical Comicsa, Clivea Bryanta, "Ne može biti ništa bolje za djecu u učionicama od slušanja Macbetha u izvedbi Dereka Jakobia".
***
I za kraj recimo da je danas, 4. ožujak, Svjetski dan knjige. Povodom obilježavanja Svjetskog dana knjige Sky Arts napravio je malu anketu među nekolicinom poznatih svjetskih pisaca s jednim jedinim pitanjem – 'koja je najbolja knjiga proteklog desetljeća?'. Umjesto bilo kakvog suvišnog teksta nudimo samo odgovore pisaca.
Ian McEwan: 'Le Bal', Irène Némirovsky
Joanna Trollope: 'Wolf Hall', Hilary Mantel
Antonia Fraser: 'Berlin: The Downfall 1945', Antony Beevor
Marina Lewycka: 'White Teeth', Zadie Smith
Andrea Levy: 'English Passengers', Matthew Kneale
Terry Pratchett: 'A Short History of Nearly Everything', Bill Bryson
Rose Tremain: 'The Corrections', Jonathan Franzen
Philip Pullman: 'The Letters of Vincent Van Gogh', Arnold Pomerans
Neel Mukherjee: 'Out Stealing Horses', Per Petterson
Nicky Haslam: 'A Strange Eden', Tony Duquette
Monty Don: 'Woodlands', Oliver Rackham
Lionel Shriver: 'As Meat Loves Salt', Maria McCann
Joshua Ferris: 'The Road', Cormac McCarthy
Shirley Williams: 'The Boy in the Striped Pyjamas', John Boyne
John Boyne: 'The Road Home', Rose Tremain
Natasha Walter: 'On Beauty', Zadie Smith
Roddy Doyle: 'The Plot Against America', Philip Roth
Alastair Campbell: 'Saturday', Ian McEwan
Simon Kernick: 'The Road', Cormac McCarthy
David Nicholls: 'Under the Skin', Michel Faber
Joanne Harris: 'Perfumes: The A-Z Guide', Luca Turin & Tania Sanchez
Simon Armitage: 'Return to the City of White Donkeys', James Tate
George Pelecanos: 'Northline', Willy Vlautin
