Datum 25. svibnja različito se slavi, ili se slavio. U Jugoslaviji je taj dan bio Dan mladosti, Titov rođendan (iako je Tito rođen 7. svibnja). I tako dok se u Jugoslaviji trčala štafeta čitav svibanj u čast Josipa Broza Tita, s kulminacijom 25.5 na sletu na stadionu JNA u Beogradu, u svijetu ljubitelja lika i djela Douglasa Adamsa, autora omiljenog Vodiča za autostopere kroz galaksiju, 25. svibanj se od 2001. godine slavi kao Dan ručnika (počeo se obilježavati dva tjedna nakon Adamsove smrti 11. svibnja 2001.). Ručnik je, znaju svi bolji poznavatelji Vodiča, možda i najkorisniji od svih predmeta koje autostoper kroz galaksiju može nositi, budući da može poslužiti u bezbroj korisnih situacija; na primjer, možete ga zavezati oko očiju kada se suočite sa zloglasnom proždrljivom nemani s Traala, koja je toliki moron da misli ako vi ne možete vidjeti nju, ona ne može vidjeti vas. Stoga, ako ste u utorak vidjeli neke čudnovate ljude koji gradom hodaju s ručnikom oko vrata, a ne nalaze se pored gradskog bazena, postoji vjerojatnost da ste naletjeli na nekog od ljudi koji slave Dan ručnika.
***
Dan nakon proslave Dana ručnika započeo je Forum Tomizza. Ovogodišnji, 11. po redu Forum Tomizza krenuo je u srijedu, 26. svibnja i traje do subote, 29. svibnja, a njegov program možete potražiti ovdje. Mjesto održavanja je isto kao i do sad, Kopar, Trst i Umag. Tema ovogodišnjeg simpozija i književnog natječaja glasi: 'Status quo... vadis? Also sprach Milan Rakovac'.
"Ta retorička doskočica u naslovu našeg 11. izdanja Foruma Tomizza uključuje anamnezu i dijagnozu pograničnih prilika u stanju krize. Posrijedi je tvrdnja, ali ujedno i upit kao poziv na propitivanje nas samih, stanja kolektivnog duha, te autoironična sugestija za odbacivanje pretežućega 'postignutog stanja' koje ne 'odlazi' u dobrom smjeru. Forum Tomizza uvijek nastoji uočiti akutne društvene prilike pograničja, ukazati na elemente prijepora, sučeliti se s problemima. Tako i ove godine, u tri pogranična grada, u tri susjedne države, te šireg gravitirajućeg područja, kroz simpozijska izlaganja, poetske koncerte ArtIstra i 79 prispjelih literarnih radova, Forum ostaje locus kontakta i modus cooperandi susjednih kultura."
***
Natječaj roman@tportal.hr došao je do vrhunca. Sedmeročlani žiri u sastavu Katarina Luketić (predsjednica), Igor Mandić, Jadranka Pintarić, Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Slaven Jurić i Miroslav Mićanović izabrao je petero finalista. To su: Ratko Cvetnić, Polusan (Mozaik knjiga), Sibila Petlevski, Vrijeme laži (Fraktura), Zoran Žmirić, Blockbuster (VBZ), Goran Gerovac, Razbijeni (Profil) i Dora Kinert Bučan, Duše od gume (Aora). Ime pobjednika ovogodišnjeg natječaja bit će poznato za dva tjedna.
***
Da se pokoravati moramo knezu Tmine i 'crvenoj niti' opačine, a nipošto ne osloboditeljskom nam načelu Ljubavi i 'Gospodinu svom', u istini i zajedništvu svih svetih, eto, na takovu veleizdaju služenja Anti-Hristosu uvježbati nas, da ne kažem: dresirati, nastoji, uz potporu protudemokratskih središta moći, i poneki od vrhovnih vladatelja ovdje i sad. Ako oni pri tome ne poštuju našu blagoslovljenu ljudskost i zagrižljivo potiru nam onu našu svakodnevnu svjetskosti svetost koja potrebuje i znade „nezaobilaznu važnost evanđelja za izgradnju društva u slobodi i pravednosti, u idealnoj i povijesnoj perspektivi civilizacije koju oživljuje ljubav“ (Benedikt XVI., Caritas in veritate / Ljubav u istini), zašto zanemaruju i tu našu našu propadljivu tjelesnost iliti 'psetost', kada nas već drže 'dvopapkarima' i kukcima, a ne Božjim bićima koja imaju razum, besmrtnu dušu i radostno povjerenje u život vječni?
Ovaj prekrasan tekst došao je iz pera Božjeg bića Mile Pešorde, čovjeka koji je antologijski hrvatski pjesnik. Antologijski. Pjesnik. Mile Pešorda, pjesnik kojeg se naziva antologijskim zato što ga je netko nekad stavio u neku antologiju, dobro je poznato, tužio je Predraga Matvejevića, ili, kaže antologijski pjesnik Pešorda, 'Matvejevicha', zbog teksta Naši Talibani iz 2001. objavljenom u Jutarnjem listu, u kojem se našao povrijeđen antologijski pjesnik Pešorda. Predrag Matvejevich, koji je osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zato što je nazvao antologijskog pjesnika Milu Pešordu Talibanom, trebat će pripaziti budući da bi zaista mogao završiti u zatvoru. Vrhovni je sud, naime, odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude zagrebačkog Općinskog suda iz studenoga 2005. koje je u slučaju presude protiv Matvejevicha podnio DORH, te je potvrdio presudu kojom je Matvejevich uvjetno osuđen na pet mjeseci zatvora s rokom kušnje od dvije godine zbog uvreda i kleveta, utvrdivši da u slučaju nije povrijeđen zakon. I to sve na radost hrvatskih novinara koji su se raspisali o ovom slučaju, a o kojima antologijski pjesnik Pešorda nema dobro mišljenje, "O novinarima zaposlenim u medijima savršeno uklopljenim u postkomunističku politiku 'trećejanuarskoga' kursa može se reći tek toliko da većina njih nastupa kao da su i dalje 'društveno-politički radnici' u službi Partije, one koja nije u službi neovisne i demokratske hrvatske države. Ako mnogi od njih nisu svjesni onoga što čine, to ne mijenja puno u samoj stvari."
Budući da ne želimo biti dio te zle klike koja istovremeno služi knezu Tmine i, kako kaže antologijski pjesnik Pešorda, 'šuvarovsko-matvejevichevskoj' novinarskoj uroti, poći ćemo drugim putem i uživati u poeziji antologijskog pjesnika Pešorde.
KRAJOLIK SA ZDENCEM
Ovaj krajolik uvijek nov
Ovi ljudi s kamenom srasli
S nebom suncem travama
Kliktaj jarebice presiječe pucanj
Krv po sivcu po trnju
Krv po obzorju
Žrtva je prinesena
Evo svjetlosti
Navještenje navještenje
Najavljuju vrane svečanim glasom
Hod je tvrd jeziv sjaj
Hoće li pijetlovi rastjerati
Nazočje tmine
Hoće li djevica blaženo opuštena
Prigrliti vrutak žudnje
Ovaj krajolik neponovljiv
Sa zdencem u živoj stijeni
S mitskom ljepotom šutnje
