Prvi roman Conana Doylea kojeg je napisao kao 23-godišnjak, The Narrative of John Smith, bit će po prvi put objavljen ovog studenog. Roman o čovjeku bolešću prikovanom za krevet napisan je između 1883. i 1884. godine. No, sudbina romana je zapravo bizarna, budući da ga je Conan Doyle poslao izdavaču, ali se ovaj zagubio u pošti zbog čega ga je Doyle morao ponovo početi pisati po sjećanju. Roman nikad nije završen, a tri godine kasnije objavljen je prvi roman sa Sherlockom Holmesom, A Study in Scarlet. Kustosica modernih rukopisa u British Library Rachel Foss rekla je da je prvi roman Conana Doylea dio kolekcije British Library od 2007. godine a da je Fond Arthura Conana Doylea dao odobrenje da se roman od oko 150 stranica objavi nakon 130 godina čekanja. "Ovaj roman daje nam odličan pogled na period učenja Doylea kao mladog pisca. Ovo je neka vrsta pokušaja da iz forme kratke priče prijeđe u područje romana, i kao takav je odličan uvid u rad mladog Conana Doylea. Osim toga, već se u ovom romanu mogu naći neki uzorci koje će Doyle kasnije koristiti u romanima o Sherlocku Holmesu", rekla je Rachel Foss.
***
Velika kontroverza razvila se nakon objavljivanja knjige Le Petit Livre Bleu: Analyse critique et politique de la société des Schtroumpfs, u kojoj autor profesor Antoine Buéno postavlja tezu o Štrumpfovima kao o izmaštanom distopijskom svijetu, nekoj vrsti crtane Sjeverne Koreje. To je društvo u kojem se ne podržava privatna inicijativa, gdje svi jedu i borave u društvenim prostorijama i gdje jadni mali Štrumpfovi gotovo nikad nemaju pravo izaći iz svoje postojbine. "Podsjeća li vas to na nešto? Političku diktaturu na primjer?", pita se Buéno obrazlažući teoriju kako je riječ o nekoj vrsti staljinističke diktature u kojoj je Staljin valjda Papa Štrumpf, a, ovo je zaista sjajno, Lumen je Trocki. Osim toga, po autoru knjige Gargamel je neka vrsta antisemitske karikature Židova.
Ovo nije prva takva teorija, budući da postoje razna objašnjenja, a poznato je ono prema kojem je Gargamel Hitler, dok je Gargamelov mačak Azriel Himmler, gestapovac koji hvata Štrumpfove ne bi li riješio 'konačno štrumpfovsko pitanje'. Buéno tu ne staje, pa u svoj suludi miks dodaje i kapljicu hibridne postkolonijalne kritike, podsjećajući na priču o Crnim Štrumpfovima, kada Štrumpfove ugrize muha te se oni pretvaraju u Crne Štrumpfove i postaju nijemi, kolonijalni subjekti robovskog mentaliteta.
Reakcije na knjigu vrlo su žestoke, a većina fanova malih plavih stvorenja (koji su zapravo odista pomalo uznemirujuća bića kada ih pozornije gledamo) Buéna proglašava paranoidnim manijakom koji uništava djetinjstva. Doduše, u jednom intervjuu Buéno tvrdi kako Peyo, umjetničko ime belgijskog umjetnika Pierra Culliforda, autora Štrumpfova, sigurno nije namjerno ubacivao politički podtekst kao neku vrstu alegorije, svakako ne u rasističkom smislu. Reagirao je i sin Pierra Culliforda, Thierry Culliford, koji je rekao kako njegovog oca nikad nije zanimala politika. "Riječ je o jednoj prilično ludoj i grotesknoj interpretaciji", rekao je Thierry Culliford.
***
Rječnik staromezopotamskog jezika, na kojem je rad započet prije točno 90 godina napokon je završen. The Chicago Assyrian Dictionary sastoji se od 21 sveska, a bazira se na glinenim pločicama koje su ostavili Babilonci i Asirci između 2500 prije Krista i kraja 1. stoljeća nakon Krista. Projekt je 1921. godine započeo James Henry Breasted, osnivač Orijentalnog instituta na Univerzitetu Chicago, a na kraju je skupljeno 28 tisuća riječi semitskog akadijskog jezika. U rječniku se tako mogu naći različita značenja za svaku riječ, kao i način i kontekst u kojem se upotrebljavala. Primjerice, riječ 'umu', što znači 'dan', objašnjava se na punih 17 stranica.
foto: vinylmeister (flickr)
