"Ako se godinama unatrag takozvana društvena zbivanja moglo prepoznati i po tome što su iz kulturne sfere na javnu pozornicu stizali više ili manje artikulirani kritički glasovi, kreativna zabrinutost i koncepcijska proturječja (to je ona priglupa pripovijest o tome kako je "nekad" kultura bila važna), danas se opći smjer kretanja hrvatskog društva veoma lako može dijagnosticirati količinom kulturne šutnje. Prvi je put u kulturi šutnja postala zlato, ravnodušnost sistemski učinak, a uzaludnost stanje duha. Došli smo, dakle, do točke u kojoj nam se čini da sve to, zapravo, više nema smisla. Praznina, dovoljno velika i gostoljubiva da svatko u njoj pronađe sebi mjesto koje mu zasluženo pripada, postala je nešto s čim smo prinuđeni živjeti, iako je kao prinudu uopće ne doživljavamo."
Nadovezujući se na tekst Deana Dude koji u Feralu upozorava da domaći kulturnjaci općom apatijom i šutnjom sami sebe potiskuju na rub društvene (ne)važnosti, skrećemo vam pažnju na činjenicu da je jedan glas umiruće književne scene, usprkos lošim prognozama, uskrsnuo iz mrtvih.
Najbeskompromisniji bloger domaće književne scene – underground anonimac koji se predstavlja kao brat nekog našeg mlađeg pisca, odaziva se na nick Književni terorist i priznaje da se i sam bezuspješno natjecao za 100.000 kuna V.B.Z.-ove nagrade - opet je aktivan na svojoj staro-novoj adresi knjizterorist.mojblog.co.yu na koju se prebacio nakon izgona s bloga.hr.
Mladić (?) čiji su blog povezivali s raznim imenima – od Čadeža do Mime Simić, no čiji je identitet ostao nepoznanica javnosti, vratio se nakon višemjesečnog izbivanja i predano zajahao fotelju pored tipkovnice, odlučan u nakani da u sebi svojstvenom (ratobornom i provokatorskom) stilu malo razmrda domaću 'bagru zatupljenu'.
Tim povodom, on/a/o čitateljima baca rukavicu u lice. Otvaranjem prve hrvatske književne kladionice na temu Nagrada Jutarnjeg lista za 2007., Književni terorist (kojeg mi obožavamo, a on nas mrzi jer mu nismo dali kavu bez članske) ne najavljuje samo svoj veliki comeback, nego i predstavlja slamku spasa u atrofirajućoj kulturnoj klimi o čemu Duda podrobnije piše na ovom linku.
A kad smo već kod offbeat književnih kritičara, nerealiziranih domaćih pisaca i sličnih pojava, spomenimo još neke sestrinske blogove koji se bave književnim terorizmom. Nabijemtenakurac.blog.hr diči se raznoraznim za djecu neprimjerenim prepjevima i preradama od kojih valja istaknuti novitet - šaljivu parodiju Jergovićevog najnovijeg romana nazvanu Smrda pjeva, u sumrak, na puhove. A da je naš najistaknutiji pisac Jergović u nemilosti blogosfere, dokazuje i blog već legendarnog Nemanje koji je opet raspisao regionalni književni natječaj za priču do 1.500 znakova na temu: Ide Miljenko Jergović ulicom... Više o tome – ovdje.
