Prije no što će 20. svibnja biti ponuđeni na aukciji u Parizu, Bretonovi rukopisi izloženi su u aukcijskoj kući Sotheby's u Londonu, gdje ih mogu pogledati svi putnici namjernici, javlja Guardian. Sačuvani su zahvaljujući Bretonovoj prvoj ženi, pokojnoj Simone Collinet, s kojom je slavni književnik živio na adresi Rue Fontaine u Parizu. Upravo na toj adresi umjetnički je par s uvaženim nadrealistima testirao podsvijest eksperimentirajući s automatskim pisanjem te je tamo Breton napisao spomenuti manifest, kapitalno djelo književnosti 20. stoljeća.
Najbitniji dio kolekcije - rukom ispisana 21 stranica teksta u kojem književnik slavi pobjedu svijeta snova i mašte nad krutom logikom, razumom i književnim konvencijama procijenjena je na 500.000 eura, dok su ostali rukopisi – primjeri automatskog pisanja koji su ranije objavljeni u zbirci Poisson Soluble, procijenjeni na 80.000 eura svaki.
Uz manifest je izložena i originalna verzija zbirke Poisson soluble koju mnogi kritičari smatraju kapitalnim djelom nadrealizma. Riječ je o kolekciji tekstova i automatskih zapisa iz perioda između 1921. i 1924. koju je po prvi put objavio Simon Kra 1924., ali uz poprilične preinake.
Manifeste du surréalisme napisan je 1924. godine i originalno je zamišljen kao predgovor spominjanoj zbirci. No, pišući ga, Breton je nadogradio svoje originalne ideje.
Ovo je tek drugo pojavljivanje Manifesta nadrealizma u javnosti. Prvi je puta bio izložen na izložbi 'La Révolution Surréalist' 2002. u Parizu, a hoćemo li ga ikada više imati prilike vidjeti ne zna se pa upozoravamo naše londonske čitatelje da i nemaju baš puno vremena. Izložba se zatvara 4. veljače.

Osim Bretonu, snovi su bili bitni još jednom umjetniku. Zatekne li te se do 16. ožujka u Riminiju u Italiji, nemojte propustiti izložbu 'Knjiga snova' čiji je glavni izložak istoimena knjiga u kojoj je jedan od najvećih talijanskih filmskih redatelja Federico Fellini skicirao svoje snove.
Fellinijevi snovi, baš kao i filmovi, "pokazuju erotsku i zaigranu stranu" slavnoga redatelja, a Fellini ih je počeo bilježiti 1960. po preporuci psihoanalitičara. Tu je naviku zadržao punih 30 godina, sve do 1990. Izložba u Riminiju sadrži i arhivske Fellinijeve snimke i fotografije iz arhiva ANSA-e te kinoteke iz Bologne.