Nenad Rizvanović, književnik koji je domaćoj publici poznatiji kao književni i rock kritičar, urednik brojnih časopisa i inicijator nikad prežaljenog FAK-a zbog dvije je sjajne poslovne ponude pred odlaskom iz V.B.Z-a. Iako nam je vrlo rado odgovorio na par kratkih pitanja, nije nam otkrio o kakvim se ponudama radi. U V.B.Z-u je Rizvanović urednikovao zadnjih sedam godina, a saznajemo da će ga na tom mjestu zamijeniti drugi FAK-ovac, pisac i urednik Borivoj Radaković.
Možeš li rezimirati proteklih sedam godina provedenih u V.B.Z.-u imajući na umu viziju s kojom si počinjao? Jesi li uspio ostvariti sve što si si zacrtao? Što smatraš svojim najvećim uspjehom tokom karijere u V.B.Z.-u, a što neuspjehom?
Ne sjećam se da sam na samom početku (2001.) imao baš neku viziju, čini mi se da sam jednostavno želio objaviti što više novih pisaca koji pišu modernu literaturu. V.B.Z. je u ono vrijeme želio što kvalitetniji program i ja sam dobio priliku da objavljujem pisce koje volim. Lako je provjeriti što sam sve objavio u biblioteci '321' koju sam pokrenuo u V.B.Z-u, te djelomično u 'Ambroziji', koja je ranije postojala. Mislim da sam hrvatskim čitateljima otkrio priličan broj novih imena, što ujedno smatram svojim uspjehom, recimo Jonathana Franzena, Zadie Smith, Naomi Klein, Davea Eggersa, Ricka Moodyja, Sarah Waters, Aleksandra Hemona, Ali Smith...
Kako iz današnje perspektive gledaš na to razdoblje, uzevši u obzir da si u fotelji glavnog urednika sjedio u turbulentna vremena kad su mediji tu nakladničku kuću maltene prozivali zbog kulturocida? (Urednicima se spočitavala traljavost pri prijevodima, lekturi i korekturi, nezavisni knjižari su protestirali zbog distribucije po kioscima, Šalkovićeva pobjeda na natječaju za neobjavljeni roman proglašena je populističkim potezom žirija itd...)
V.B.Z. je isključivo tržišna tvrtka, i mislim da mnoge odluke treba 'čitati' po tom ključu. Mislim da je većina napada bila preoštra. Ispada da je jedino V.B.Z. imao loše prijevode i propuste u lekturi i korekturi, što je, naravno, smiješno. Uostalom, ako otvorite, recimo, prijevode Paula Austera, Martina Amisa, Chucka Palahniuka, E. L. Doctorowa, Leonarda Cohena ili Raymonda Carvera vidjet ćete da su to izvanredni prijevodi. Ja samo mogu reći da sam se jako brinuo da ti važni pisci budu što bolje prevedeni. Mislim da su problemi V.B.Z-a problemi svih izdavačkih kuća u 'tranziciji', a o tim je problemima progovorila tek Jelena Hekman nedavno u Jutarnjem listu, i to tek djelomično. Nove su tehnologije 'uništile' nekoliko zanata o kojima je izdavaštvo praktički ovisilo, da ne nabrajam dalje. Mislim da je to komplicirana tema o kojoj će se tek govoriti. Izdavači, u svakom slučaju, danas trebaju institucionalnu, u prvom redu 'obrazovnu' pomoć .
Jesu li razlozi tvog odlaska isključivo profesionalne prirode, gdje točno prelaziš i što očekuješ?
Razlozi su zaista samo profesionalni, nikako osobni. V.B.Z. je danas uspješniji nego ikad, 2007. godina je bila jedna od najuspješnijih uopće. Moj odlazak iz V.B.Z-a je baš zato bio tako ležeran Općenito, mislim da sam u ovom izdavačkom poslu još nekako na početku i da će najbolje stvari tek uslijediti. Imam nekoliko ponuda, još nisam potpisao novi ugovor. Sve će biti poznato do kraja ožujka.
Možemo li se uskoro nadati novitetima iz tvoje književne radionice? (U slučaju prelaska na istu poziciju u drugu izdavačku kuću, naravno.)
Zanimljivih knjiga ima sasvim dovoljno, možda će se neki naslovi pojaviti već ovog proljeća. Usput, nikako da završim roman Sat pjevanja koji je Profil želio objaviti još prošle jeseni. Jednom kad ga završim, posebno ću biti zahvalan Dragi Glamuzini i Romanu Simiću na njihovoj strpljivosti i toleranciji.
Nenad Rizvanović rođen je 1968. u Osijeku, a u Zagrebu je na Filozofskom diplomirao kroatistiku. U mlađim danima pokrenuo je više novina i časopisa od kojih su najveći uspjeh postigle Godine. Svoje je književne i rock kritike objavljivao u brojnim časopisima (Vijenac, Quorum, Slobodna, Glas Slavonije, Heroina nova...). Neko je vrijeme u Gradskoj knjižnici uređivao i vodio 'Književni petak'.
Jedan je od suosnivača FAK-a, fenomena hrvatske književne scene s početka nultih te je, zajedno s Krunom Lokotarom, urednik zbornika FAKat. Kod izdavača Hena.com objavio je zbirku kratkih priča Trg Lava Mirskog (2001.) i roman Dan i još jedan (2003.) Godine 2006. kod Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske izašao mu je izbor priča Zemlja pleše - najbolje iz Trga Lava Mirskog plus dvije tri iz časopisa i novina. Valja spomenuti i da je 2005. s Jurijem Hudolinom priredio antologiju suvremene hrvatske poezije Norji poštari stopaju v mestu.
