Otac ideje geostacionarnih satelita kao osnove globalne telekomunikacijske mreže, operater na radarima u britanskoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata, fizičar, matematičar, književnik, publicist, popularizator znanosti, bivši predsjednik Britanskog međuplanetarnog društva i nešto poput gurua koji je čovječanstvu objašnjavao kako će živjeti u budućnosti - sir Arthur Clarke umro je u 91. godini na Šri Lanci na kojoj je živio od daleke 1956.
Clarke je rođen 16. prosinca 1917. godine. I već ga je vrijeme rođenja na neki povijesni način povezalo s komunikacijama koje su ga cijeloga života opsjedale. Samo četrdesetak dana prije njegova rođenja zbila se Oktobarska revolucija, a Lenjinu bi taj državni udar koji je postao revolucijom bilo gotovo nemoguće izvesti bez onodobnog komunikacijskog čuda - žične telefonske linije. Ni u smrti Clarke nije mogao pobjeći od tehnologije i svemira. Umro je u bolnici Apollo. Iza njega ostalo je osamdesetak knjiga, ali njegov život obilježila je možda ipak prije svega golema znatiželja jer, kako reče, "Negdje u meni je senzor za znatiželju. Želim znati što je iza sljedećega brda. Znate, ljudi mogu duže živjeti bez hrane nego bez informacije. Bez informacije ćete poludjeti". Da ne bi poludio bez informacija, bio je uključen u projekt Telstar koji je 1962. godine rezultirao lansiranjem prvog komunikacijskog satelita.
Svoju najveću slavu može uvelike zahvaliti drugom čudaku i geniju Stanleyju Kubricku koji je prema Clarkeovu literarnom uratku snimio 2001.: Odiseju u svemiru. Suradnja dva genija na snimanju filma bila je opterećena njihovim karakterima i stalnim sukobima. Ipak, izravna je Clarkeova ostavština u filmu trenutak kada astronaut Bowman isključuje poludjelo računalo HAL. To da će računala imati mogućnost ne samo logičko-matematičkih operacija, nego i svijest i savjest i emocije i moći biti kreativna jedna je od brojnih Clarkeovih ideja s kojima je išao ispred vremena. Film su kritičari nakon premijere u New Yorku ocijenili kao 'monumentalno dosađivanje'. Odmah nakon toga Kubrick je skratio film za 19 minuta i stvorio jedan od najmonumentalnijih filmova uopće (bez dosađivanja). Da je prilikom stvaranja filma bilo obostrane autorske zloće prema gledateljima potvrdio je sam Clarke: "Ako je netko shvatio film nakon prvog gledanja, onda nismo uspjeli".
Clarke je u javnosti bio doživljavan kao SF prorok budućih znanstveno-tehničkih dostignuća i načina života. Dobar dio njegovog djelovanja bio je zapravo na rubu znanosti. To potvrđuje ne samo njegov interes za psihokinezu nego i iznimno uspješna knjiga Misterije svijeta koja je i u Hrvatskoj u osamdesetima doživjela četiri izdanja. Možda mu je baš to što je često bio na rubu pomoglo da bude lucidan. Za razliku od većine (ne samo) znanstvenika, on je uočio da naša planeta ima pogrešan naziv: "Kako je pogrešno zvati ovu planetu Zemljom, kad je jasno da je ona Ocean".
Mnogo onoga što je Clarke htio i prorokovao ostvarilo se za njegova dugog života. Ipak, njegove tri velike želje o kojima je govorio na svoj 90. rođendan nisu mu se ispunile. Htio je da Šri Lankom konačno zavlada mir, htio je da ljudi prestanu koristiti naftu, a htio je (i u dubokoj starosti opsjednut komunikacijama) da E.T. konačno nazove. Tko zna, možda je 19. ožujka 2008. E.T. nazvao baš Clarkea.
Tihomir Ponoš
