Svi znate da se Minimax uvukao duboko u pore Bookse, a neki znaju i da je naš Saša zaposlen za šankom. Nakon što je u petak odradio jutarnju smjenu, u dobrom je društvu prijenosnog računala i Ispičutura ostao u Booksi, te se zabavljao igrajući virtualni nogomet. Kod objašnjenja pojma 'voljeti svoj posao' u slikovnom rječniku stoji njegova slika. Znači, mjesto nam ovog puta nije moglo pobjeći, s obzirom da smo na licu mjesta imali predstavnika desetak sati prije početka kviza. A to se pokazalo ključnim, s obzirom da smo se Kaspa i ja zaigrali na basketu na školskom igralištu, te smo umalo zakasnili.
Booksa je bila puna, svi su se natiskali kako bi uživali u kvizu Hrvata, nepušača, katolika. To su bili: Osnovna škola na terenskoj nastavi, ( ), Ispičuture, Sikter!, Zeleni kadar, Minimax, CDLC, Aardvark, Lj kao giljotina, Damirov vrtić, Opus dei, Nezavisni distributeri Marlbora, Ponos Ratkajevih, Komsomolj, Ljudi iz žute sambe, Dada Jihad, SHS, te Ponos i predrasude. Klizni štap smo ukinuli, a na posljednjem izdanju prije ljetne stanke i 'mercata', bit će dodijeljene nagrade. Svečano obećajem!
Ako se mene pita, kviz je neupitno bio jako zabavan – jer je bilo puno pitanja na koja se može čarati odgovor. Već i ptice na grani znaju da ja to volim. Primjedba ide pitanjima s ponuđenim odgovorima – meni se čini da su to bile tolike trivijalnosti da nema šanse da ih znate, tako da se tu radi više manje o čistoj sreći. A ovo je ipak kviz znanja. Neću se buniti oko pitanja o bivšim nazivima poznatih zagrebačkih ulica, ali to je jedno pitanje koje u nedvojbenu prednost dovodi lokalne ekipe. A kad se samo sjetim koliko je vike bilo zbog naših 'dalmatinskih' pitanja... I cijele lavine slavonskih, istarskih i ostalih regionalnih pitanja. Neka, neka. Ljepota naše domovine je u različitosti! Ajmo Istro i Zagorje...
Kviz je odigran kao po špagi, po principu Kraš express. Pitanja nisu imala eseje u uvodima, uglavnom su bila precizno postavljena (osim prvoga), vremena za rješavanje je bilo taman malo premalo. Ali, neka - zbog toga je sastavljačima dozvoljeno da uvrste još jednu rubriku – sport u bojama. I upravo se zbog tih boja dogodio problem prilikom prebrojavanja. Naime, jedno od pitanja bilo je označiti boje kugli na stolu za snooker, za što smo dobili dodatne papire. I onda su se prilikom zbrajanja bodova nekim ekipama zaboravili pridodati bodovi s dodatnog papira. Sastavljačima je bilo neugodno zbog svega toga, čak su došli ponovno u Booksu sve još jednom provjeriti. Nitko nije namjerno pogriješio, a svim budućim sastavljačima-ispravljačima ponavljamo savjet – pijte manje piva. A možda ne bi bilo loše da pozovemo Lazu Golužu da pomogne...
Prava primjedba upućeno je preglasnoj glazbi. Izbor je ponovno bio sasvim solidan, ali količina decibela nas je povremeno debelo ometala u razmišljanju i čaranju. A finih je čarolija bilo, a neke su bile i na putu. Najviše nas peče strah, kojeg smo napisali za najduži slog u hrvatskom jeziku. A točan je odgovor strast. Lijep li nam je jezik. Ako se pitate gdje su šale i pošalice, odgovor je jednostavan – DMK je bio u Makarskoj s nekom predstavom. A ja osobno sam imao neki pokušaj duhovitosti, ali nije bio baš uspješan, što dokazuje činjenica da sam zaboravio što sam rekao.
Prilikom proglašenja pobjednika, rečeno je da će se za pobjedu pripetavati CDLC i Ispičuture. Ipak, nakon naknadnog provjeravanja broja bodova, ustanovljeno je da su neki lončići polupani (spomenuti dodatni papiri), tako da pripetavanja nije bilo. CDLC je na kraju završio kao treći s 21,5 bodom, Minimax drugi s 22,5, dok su pobjedu odnijele Ispičuture s pola boda više. Sikter! je završio kao četvrti (21 bod), dok su peto mjesto podijelili Damirov vrtić i Opus dei s 20,5 bodova. Damirov vrtić ne igra LP, a Opus dei je u svakom slučaju osvojio bod.
Kviz sljedeći put sastavlja Opus dei, nakon toga slijedi Minimax (23.5.), nakon nas SHS (30.5.), a za 6. lipnja prijavila se ekipa Ljiljana, ljubavi.
Za kraj, moram vam ispričati što se sve dogodilo u vezi s koncertom Shellaca u Močvari. Dva člana Ispičutura krenula su prije proglašenja (da ne zakasne). Pa su ih suigrači nazvali da je pripetavanje, pa su oni krenuli natrag. I onda su na putu prema natrag saznali da nema pripetavanja. Gogo Kaspa je također krenuo na taj koncert, ali se (uspješno) borio za bodove, te je krenuo prema taxi stajalištu na Trgu hrvatskim velikana (bivši Trg burze). Kako tamo nije bilo taxija, pozvao je taj zlosretni broj (čije pozivanje sada košta 4,5 kuna). Automat ga je izbacio, a on je ostao bez kuna na računu. Što da se radi – kupi se novi bon. Ali, onda se isprazni baterija na mobitelu. A na koncert od 120 kuna se dođe na zadnje tri pjesme. Peras koji je išao biciklom odgledao je cijeli koncert. Eto vas. Da skorog kvizđenja.
Tonči Raić
Za kviz Hrvata, nepušača, katolika - klik ovdje, a za njihov intervju - klik ovdje.
