Iako su se službeni predstavnici naše vlasti na Forumu slavenskih kultura održanom u Ljubljani 2004. obavezali da će Hrvatska sa svojih 10 najboljih romana sudjelovati u projektu Sto slavenskih romana, to dosad nije učinjeno pa je sveprisutni Miljenko Jergović na stranicama Jutarnjeg lista sastavio vlastitu listu s desetak, petnaestak romana koji zaslužuju titulu najboljih od pada Berlinskog zida. Je li dobro izabrao, provjerite ovdje.
Bosanskohercegovački pisac Veselin Gatalo, dobitnik nagrade SFERA za roman Geto, u intervjuu za Književnost.org priča o svemu i svačemu, no ponajviše o svom pogledu na književnost. "Čovjeku je teško priznati dvije stvari; prva je da nije u pravu, druga je da sam sebi nije dovoljan. Život počinje onda kad se te dvije stvari shvate, sve do tada je riječ o preživljavanju kroz glumatanje. Sve do te „katarze“ smo samo robovi predstave drugih o nama, i predstave nas o nama samima."
Na stranicama T-portala pročitajte veliki intervju s Dubravkom Ugrešić koja govori o svom novom romanu Baba Jaga je snijela jaje, koji uskoro izlazi u izdanju kuće Vuković & Runjić. Kritična kao i uvijek Ugrešić se dotiče i tekućih prilika poput Thompsona i ulaska u EU, ali se prisjeća i prošlosti te govori o incidentu s vješticama iz Rija. "U mome romanu malo se govori o novim mitovima. Ali ako me pitate nevezano uz roman, onda mi se zaista čini da je folklorna kultura i dalje neobično vitalna. Ona danas samo ima druge oblike, pa nam ne pada na pamet da je povezujemo s tradicionalnim folklornim mišljenjem. Sva popularna i populistička kultura - koja uključuje politiku i političare, medije, senzacionalističke novine, televiziju s popularnim domaćim sapunicama, priče o Pukaniću i njegovoj ženi, o Vlatki Pokos i njezinom mužu, o 'herojima domovinskog rata', o zvijezdama Big Brothera, o Sanaderovim satovima i još mnogošta – temelji se na tom folklorno-mitskom mišljenju."
Premda smo vam obećali da vas više nećemo daviti s nogometom, Bora Ćosić je na stranicama Ferala objavio tako simpatičan tekst o slovenskim policajcima i našim zastavicama da ga naprosto morate pročitati. "Pitanje je šta kranjski policajci vide kao pretnju u tim majušnim barjačićima; za mene je čak i ona vrlo velika zastava, državna, koju vođe zemalja uredno celivaju u svom domoljubnom bogosluženju, jedna krpa kojoj se pridaje previše značenja. Ta tkanina, uvek suviše šarena i najčešće neelegantna, našla se u nekakvoj ulozi za koju nije kriva, pod tim barjakom ginu usplahireni ratnici ništa lakše nego da je nemaju nad glavom, kasnije njome samo uviju njihove posmrtne kovčege i tu je kraj."
