Booksa u parku: od 2. do 21. lipnja!

Sto godina imaginizma

Srijeda
25.03.2009.

Na jučerašnji dan, 25. ožujka 1909., dakle prije točno sto godina, rođena je moderna poezija! Jasno da nije, ali Englezi vole misliti da jest. Naime, tog dana se skupina mladih britanskih boema, T. E. Hulme, F. S. Flint i Edward Storer, danas, izuzev kritičara Hulmea, gotovo potpuno zaboravljenih, prvi put sastala u kafiću Tour d'Eiffel u sjevernom Londonu. Riječ je o skupini pjesnika koji će kasnije biti prozvani imaginisti ili imagisti ili imažinisti ili kako već (doduše, treba razlikovati imaginiste od imažinista, odnosno ruski imažinizam, pjesničku školu koja se pojavila desetak godina nakon angloameričkog imaginizma. Pokret je dobio ime kada je Ezra Pound (na slici), koji je uređivao pjesmu Hilde Doolittle, potpisao pjesmu 'H.D. Imagiste', te je pjesma objavljena s tim potpisom, a škola je dobila ime). Za razliku od francuske književnosti, koja je već više od pedeset godina imala svoj moderni pokret, engleska georgijanska poezija, izuzev Williama Butlera Yeatsa, koji je ionako bio Irac, davila se u svojoj samozadovoljnoj izolaciji i recikliranju Tennysonovih formula, i nije se dešavalo ništa uzbudljivo niti interesantno, osim pumpanja akademskog neoromantičarskog versiranja, koje je, kako su godine prolazile, sve više postajalo obično stihovano moraliziranje i dociranje. Treba naglasiti 'poezija', budući da se u ostalim književnim vrstama ipak radilo odličnih stvari (doduše, i tu je postojao svojevrsni vakuum, 20-ak godina između najboljih tekstova Henrya Jamesa, do pojave modernog britanskog romana i autora poput Jamesa Joycea ili kasnije Virginie Woolf. Tu je jedna od presudnih godina 1914., kada Joyce objavljuje Dubliners, a T. S. Eliot dolazi u Englesku, kao i 1916., godina izlaska Joyceovog A Portrait of the Artist As a Young Man, ali i smrti Henrya Jamesa).

Stoga su imaginisti zaista pravi početak engleske moderne; odbacili su diskurs viktorijanske i georgijanske poezije, srezali jahanje po općim mjestima sentimentalnosti, tražili ekonomičnost izraza nasuprot tenisonovanju, kao i povratak klasičnim modelima, posebno starogrčkim.


Taj posljednji element, ako i nije prvotno zamišljen na sastanku koji je jučer proslavio stoti rođendan, vjerojatno je rođen na sastanku koji će svoj rođendan proslaviti 22. travnja, naime tada se na imaginističkom sijelu prvi put pojavio američki ekscentrik i najveći antimodernist modernizma - Ezra Pound. U tom ili sličnom sastavu pjesnici su se svakog četvrtka navečer sastajali u Cafe Tour d'Eiffel neprestano do 1911. Imaginisti su također inzistirali na preciznosti metafore, ali i na upotrebi svakodnevnog, govornog jezika, na čemu je u to vrijeme u Parizu radio genijalni Guillaume Apollinaire. Već smo spomenuli 1914. kao jednu od ključnih godina engleske književnosti, a tome svjedoči i činjenica da se ključna imaginistička antologija Des Imagistes, koju je uredio Ezra Pound, pojavila te godine. Zbirka sadrži 37 pjesama, među kojima se uz šest Poundovih pjesama nalazi i deset pjesama Richarda Aldingtona, sedam H. D. (književno ime Hilde Doolittle, bivše Pundove zaručnice i Aldingtonove supruge; oboje se na Poundovu preporuku priključilo Tour d'Eiffel kružoku), kao i pjesme F. S. Flinta, Jamesa Joycea, američkog pjesnika Williama Carlosa Williamsa (koji je danas, možda nepravedno, poznatiji kao mentor Allena Ginsberga), Forda Madoxa Forda, Amy Lowell...

Amy Lowell, još jedna Amerikanka među imaginistima, koja je, za razliku od H.D. koja se okreće grčkoj poeziji, težila upravo ekonomičnosti i što većoj denotativnosti, i čija se poezija može usporediti s poezijom ruskih akmeista koji žele da ruža prestane biti simbolom te da napravi puni krug u zapadnoj kulturi i postane-ružom.
AUTUMN
 
All day I have watched the purple vine leaves
Fall into the water.
And now in the moonlight they still fall,
But each leaf is fringed with silver.

Hulme, ratoborni torijevac koji je nosio bokser u džepu i prebijao glumce na predstavama i pjesnike koje je ocijenio šonjama, bio je svojevrsni teoretičar pokreta, a danas ga se smatra za najvećeg mislioca britanskog modernog pokreta, iako je umro već 1917. u vojnoj akciji. Napisao je svega par pjesama, a radi usporedbe, za kraj, nudimo vam njegovu Jesen.

AUTUMN

A touch of cold in the Autumn night -
I walked abroad,
And saw the ruddy moon lean over a hedge
Like a red-faced farmer.
I did not stop to speak, but nodded;
And round about were the wistful stars
With white faces like town children.


Neven Svilar

 

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu